UNIVERZITET U TUZLIEDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET

Edin Mujkanović

ZNAKOVNI JEZIK U FUNKCIJI PREVAZILAŽENJA SOCIJALNO – KOMUNIKACIJSKIH BARIJERA

(magistarski rad)

Tuzla, 2007.

SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................. 1

1.1. KOMUNIKACIJA ........................................................................... 1

1.1.1. Sredstva komunikacije ................................................................... 3

1.1.2. Oblici komunikacije ........................................................................ 6

1.1.2.1 Verbalna komunikacija ................................................................... 7

1.1.2.2. Neverbalna komunikacija ............................................................... 8

1.1.3. Komunikacijski lanac ...................................................................... 10

1.1.4. Smetnje u komunikacijskom procesu ............................................. 12

1.1.5. Komunikacijske barijere ................................................................. 14

1.2. KOMUNIKACIJA OSOBA OŠTEĆENOG SLUHA ........................ 15

1.2.1. Kinezički govor ....................... ....................................................... 19

1.2.2. Znakovni jezik kao sredstvo komunikacije ..................................... 25

1.2.3. Historijski razvoj znakovnog jezika ................................................. 26

1.2.4. Znakovni jezik u edukaciji .............................................................. 29

1.2.5. Znakovni jezik u savremenim refleksijama ..................................... 35

1.2.6.Funkcija znakovnog jezika u prevazilaženju socijalno –

komunikacijskih barijera .................................................................40

2. PROBLEM ISTRAŽIVANJA ..........................................................41

3. CILJ ISTRAŽIVANJA ....................................................................42

4. HIPOTEZE .....................................................................................42

5. METODE RADA ............................................................................ 43

5.1. Uzorak ispitanika ............................................................................ 43

5.2. Mjerni instrument ............................................................................ 44

5.2.1. Uzorak varijabli ............................................................................... 45

5.3. Način provođenja istraživanja ........................................................ 45

6. REZULTATI I DISKUSIJA 46

6.1. Deskriptivna analiza osnovnih statističkih parametara rezultata

istraživanja prema uticaju znakovnog jezika u prevazilaženju

socijalno – komunikacijskih barijera ............................................... 46

6.1.1. Deskriptivna analiza razlika osnovnih statističkih parametara

rezultata subuzoraka u primjenjenom mjernom prostoru ............... 506.1.2. Deskriptivna analiza razlika t-odnosa (t-testa) subuzoraka

ispitanika ........................................................................................ 63

6.2. Diskriminacijska analiza sa analizom varijabiliteta primjenjenih

varijabli mjernog prostora ............................................................... 67

6.3. Analiza rezultata primjenjenog mjernog instrumenta u latentnom

prostoru .......................................................................................... 70

6.3.1. Definiranje faktorskog prostora kroz interpretaciju PAP i ORP ...... 74

6.3.2. Korelacija ekstrahiranih faktora ...................................................... 79

7. VERIFIKACIJA HIPOTEZA ........................................................... 81

8. ZAKLJUČAK ................................................................................. 83

9. APSTRAKT .................................................................................... 84

SUMMARY .................................................................................... 85

LITERATURA 86

PRILOG

2. PROBLEM ISTRAŽIVANJA

Predmet ovog istraživanja predstavljaju osobe oštećena sluha u socijalnoj

zajednici u kojoj zbog svog slušnog gubitka imaju poteškoće u socijalno –

komunikacijskim uvjetima življenja u mikro i makro socijalnoj sredini. Zbog

činjenice da su često neshvaćeni od strane sredine zapadaju u izolacijski i

marginalizacijski položaj, što rezultira najčešće stvaranjem užih interesnih grupa

u okviru svojih udruženja i asocijacija. Osobe oštećena sluha se u većoj ili manjoj

mjeri za pomoć oslanjaju uglavnom na one članove svoje zajednice koji imaju

blaže gubitke sluha, a samim tim i bolje socijalno – komunikacijske vještine.

Problem ovog istraživanja su socijalno – komunikacijske barijere koje se

javljaju u komunikaciji gluhih osoba u širem socijalnom okruženju, zbog čega ove

osobe ne mogu ostvarivati osnovne socijalne potrebe, uključujući tu i otežanost

ostvarivanja temeljnih ljudskih prava, prije svega pravo na dostupnost

informacija, iz čega proizilaze i problemi u vezi sa ostvarivanjem prava na

liječenje, na obrazovanje i slično.

Također, jedan od ključnih problema u vezi sa ostvarivanjem

komunikacijskih i interakcijskih potreba je činjenica da čujuće osobe u sredini u

kojoj žive osobe oštećena sluha, najčešće ne poznaju osnovne elemente

znakovnog jezika, što se može definirati kao problem kojeg je moguće prevazići

u većoj ili manjoj mjeri edukacijom i boljim razumijevanjem gluhoće.

Obzirom da osobe oštećena sluha nemaju socijalno – komunikacijskih

barijera unutar svoje populacije, jer koriste znakovni jezik kojeg svi razumiju i koji

je najprihvatljiviji za njihovu komunikacijsku aktivnost, problem predstavlja pojava

socijalno – komunikacijskih barijera u čujućem okruženju, gdje ove osobe iz

raznoraznih životnih potreba dolaze u priliku da komuniciraju, te se ovim

istraživanjem želi utvrditi uticaj i funkcija znakovnog jezika u prevazilaženju

socijalno – komunikacijskih barijera između osoba oštećena sluha i čujućih

osoba.

3. CILJ ISTRAŽIVANJA

Cilj ovog istraživanja je utvrditi ulogu znakovnog jezika u funkciji

prevazilaženja socijalno – komunikacijskih barijera između osoba oštećena sluha

i čujućih osoba u radnim sredinama i situacijama gdje osobe oštećena sluha

dolaze u kontakt i interakciju sa čujućim osobama.

Za realizaciju postavljenog cilja istraživanja, potrebno je utvrditi latentnu

strukturu stavova uzoraka ispitanika prema uticaju i funkciji znakovnog jezika u

prevazilaženju socijalno – komunikacijskih barijera.

4. HIPOTEZE

H0 Pretpostavlja se da čujući ispitanici ne pridaju važnost poznavanju znakovnog

jezika na svojim radnim mjestima kao načinu prevazilaženja socijalno –

komunikacijskih barijera.

H1 Pretpostavlja se da čujući ispitanici poznavanje osnovnih elemenata

znakovnog jezika smatraju ključnim u prevazilaženju socijalno – komunikacijskih

barijera kod osoba oštećena sluha pri ostvarivanju osnovnih životnih potreba.

H2 Pretpostavlja se da postoje statistički značajne razlike između pojedinih

grupacija čujućih ispitanika u zavisnosti od radne sredine u kojoj se osobe

oštećena sluha susreću sa čujućim osobama.

5. METODE RADA

Za potrebe ovog istraživanja korištene su znanstvene metode indukcije,

dedukcije, generalizacije i sistematizacije, a za konačno utvrđivanje cilja

istraživanja i provjeru postavljenih hipoteza korištena je parametrijska i

neparametrijska statistička metoda u okviru koje su primjenjivane savremene

znanstvene metode: faktorska analiza i diskriminacijska analiza.

Faktorska analiza je primjenjena radi utvrđivanja kvalitativnih promjena u

mjernom prostoru skale procjene socijalno - komunikacijskih barijera, čime je

utvrđeno na kojim varijablama su izolirani socijalno – komunikacijski faktori u

komunikacijskom lancu i modelima i oblicima komunikacije sa osobama oštećena

sluha.

Izolirani latentni prostor faktorske analize definiran je prema Guttman-

Kaiserovom kriteriju.

Diskriminacijska analiza korištena je radi utvrđivanja statistički značajnih

razlika izoliranih faktora između grupacija ispitanika primijenjenog uzorka.

5.1. Uzorak ispitanika

Radi osvjetljavanja uočenog problema i iznalaženja mogućnosti njegovog

razrješenja, za potrebe ovog istraživanja formiran je uzorak ispitanika (N=120) u

koji su namjenski ušli ispitanici različitih profila stručne i profesionalne

usmjerenosti, a koji prema logičkim zaključivanjima najčešće dolaze u kontakte

sa osobama oštećenog sluha. Uzorkom su obuhvaćeni čujući radnici muškog i

ženskog spola, starosti od 25 do 50 godina, koji na svom radnom mjestu mogu

doći ili dolaze u kontakt sa osobama oštećena sluha.

Namjenski profil izabran je prema kriterijima opće društvene potrebe

osoba oštećenog sluha u razrješavanju svakodnevnih životnih problema. Stručni

profil ispitanika koji su popunjavali mjerni instrument smo prema globalnoj

stručno profesionalnoj usmjerenosti podijelili na ispitanike koji rade u trgovačkim

radnjama i centrima; ispitanike koji se bave liječenjem i drugim medicinskim

uslugama; ispitanike koji najčešće komuniciraju sa osobama oštećenog sluha u

šalter salama, a to su općine, banke, pošte, te stručne službe u koje spada

socijalna služba i policija.

Svi ispitanici unutar ovih grupacija izabrani su metodom slučajnog izbora

na način da se slučajno odredio broj ispitanika, dan i vrijeme kada je provedeno

istraživanje, tako da u metodološkom smislu provedeno istraživanje zadovoljava

kriterije na osnovu kojih iz dobivenih rezultata možemo postavljati znanstvene

generalizacije.

5.2. Mjerni instrument

Za potrebe ovog istraživanja konstruiran je mjerni instrument za procjenu

socijalno – komunikacijskih barijera na relaciji osoba oštećena sluha – čujuća

osoba i obratno. Mjerni instrument je konstruiran na temelju osnovnih oblika

komunikacije u socijalnoj sredini i na radnom mjestu i to na način da čujući

ispitanici na mjestima na kojima se najčešće ostvaruje komunikacija između

čujućih i osoba oštećena sluha procjenjuju najbolje načine uspostavljanja

komunikacijskih kontakata, kako bi se ostvarile međusobne potrebne interakcije,

kao što su realizacija osnovnih životnih potreba na mjestima koja su od ključne

važnosti za ostvarivanje takvih komunikacija.

Mjerni instrument čine varijable koje ukazuju na značaj takve komunikacije

i opisuju najučinkovitije metode komuniciranja koje se koriste u međusobnim

komunikacijskim interakcijama, uključujući u prvom redu znakovni jezik prirodnih

ili konvencionalnih gesta, kao i druge oblike verbalne i neverbalne komunikacije.

Mjerni instrument ima za cilj da procijeni ulogu znakovnog jezika u

prevazilaženju osnovnih socijalno – komunikacijskih barijera na relaciji osoba

oštećena sluha - čujuća osoba, iz čega najčešće proizilaze njihove poteškoće u

socijalizaciji i integraciji.

Upitnik je Likertovog tipa u kojemu su varijable kvalitativno opisane, a

odgovori ispitanika su kvantificirani u rasporedu od 1 do 3, sa pozitivnim,

neutralnim i negativnim odgovorom na način korištenja znakovnog jezika kao

sredstva uklanjanja socijalno – komunikacijskih barijera.

5.2.1. Uzorak varijabli

Uzorak varijabli iz univerzuma varijabli koji bi uspješno procijenjivao položaj

znakovnog jezika kao faktora prevazilaženja socijalno – komunikacijskih barijera

odabran je na temelju postojećih znanja o gluhoj populaciji, znakovnom jeziku i

njegovoj primjeni u praksi. Za primjenu ovog istraživanja konstruirane su 33

varijable (čestice upitnika), koje bi intencionalno procijenjivale određeni predmet

mjerenja.

Na takav način konstruirana je mjerna skala koja je podvrgnuta provjeri metrijskih

karakteristika izvršenih MSA postupkom (Kaiser-Meyer-Olkin-KMO), koji je mjera

reprezentativnosti uzorka skupa manifestnih varijabli. Na osnovu odnosa između

realnih kvadriranih korelacija i kvadriranih parcijalnih korelacija ustanovljene su

23 varijable koje su od predmetnog manifestnog skupa varijabli odabrane kao

reprezentativne varijable za interpretaciju rezultata u mjernom prostoru. Iznos

koeficijenta KMO za ovaj uzorak varijabli iznosi 0,706, što predstavlja, prema

navedenim autorima, koeficijent izrazito dobre podobnosti za analizu rezultata u

skladu sa postavljenom metodologijom.

5.3. Način provođenja istraživanja

Ispitivanje je provedeno na području Sarajevskog kantona, pri čemu su

odabrana najfrekventnija mjesta na kojima osobe oštećena sluha ostvaruju

interakciju i komunikaciju sa čujućim osobama radi realizacije osnovnih životnih

potreba.

Ispitanici iz uzorka su popunjavali skalu procjene modela komunikacije u

kontaktima sa osobama oštećena sluha kroz definirane varijable, koje direktno

ukazuju na uspješnost ostvarivanja kontakata, djelimičan uspjeh ili neuspjeh u

ostvarivanju kontakta putem znakovnog jezika i pomoćnih sredstava u

komunikaciji, čime se stekao globalni uvid u uspješnost prevazilaženja socijalno

– komunikacijskih barijera osoba oštećena sluha u svakodnevnim kontaktima sa

čujućim osobama.

7. VERIFIKACIJA HIPOTEZA

U skladu sa općim ciljem ovog istraživanja postavljene su tri hipoteze, te

na osnovu rezultata koji su iskazali ispitanici na radnim mjestima na kojima

redovno dolazi do susreta osoba oštećena sluha i čujućih osoba, a samim tim i

komunikacijskog procesa, možemo pristupiti verifikaciji postavljenih hipoteza.

Prva postavljena hipoteza glasi "Pretpostavlja se da čujući ispitanici ne

pridaju važnost poznavanju znakovnog jezika na svojim radnim mjestima kao

načinu prevazilaženja socijalno – komunikacijskih barijera". Postavljenu hipotezu

smo temeljili na općenitim znanjima o komunikaciji, znakovnoj komunikaciji,

psihološkim dimenzijama osoba oštećena sluha, te integracijskim, edukacijskim i

rehabilitacijskim aspektima slušno oštećenih osoba u njihovim mikro i makro

socijalnim sredinama.

Na osnovu rezultata deskriptivne analize, faktorskom analizom, te

utvrđivanjem kvantitativnih i kvalitativnih razlika u odgovorima ispitanika u

odnosu na znakovni jezik i njegovu primjenu u komunikaciji, te glavnog faktora u

prevazilaženju socijalno - komunikacijskih barijera osoba oštećena sluha,

možemo sa sigurnošću potvrditi postavljenu hipotezu. Deskriptivna analiza, kao i

faktorska analiza latentnog prostora, ukazuje na činjenicu da, iako čujući

ispitanici smatraju da postoje komunikacijske barijere između slušno oštećenih i

čujućih ispitanika, ipak ne pridaju dovoljno važnosti znakovnom jeziku kao obliku

prevazilaženja socijalno - komunikacijskih barijera. Sa druge strane ispitanici

nemaju ništa protiv edukacije i osposobljavanja znakovnom jeziku kao mogućeg

načina poboljšanja interakcijskih odnosa na relaciji osobe oštećena sluha -

čujuće osobe.

U prilog ovoj verifikaciji hipoteze možemo navesti i izolirana dva faktora

koja smo nazvali Faktorima manjeg napora u komunikaciji sa gluhim

osobama, jer je kroz odgovore ispitanika očigledno prisutna velika pasivnost

čujućih ispitanika vezano za iznalaženja rješenja za prevazilaženje barijera u

komunikaciji.

Hipotezu koja glasi "Pretpostavlja se da čujući ispitanici poznavanje

osnovnih elemenata znakovnog jezika smatraju ključnim u prevazilaženju

socijalno – komunikacijskih barijera osoba oštećena sluha u ostvarivanju

osnovnih životnih potreba" takođe, možemo potvrditi na osnovu rezultata

istraživanja koji ukazuju na činjenicu da osobe oštećena sluha, prema mišljenju

čujućih ispitanika, zasigurno nailaze na socijalno – komunikacijske barijere, te da

postoje odgovarajuće zapreke u rješavanju komunikacijskih barijera, a da bi se

poznavanjem osnovnih elemenata znakovnog jezika od strane ispitanika uveliko

umanjila pojava komunikacijskih barijera.

Ove tvrdnje temeljimo na činjenici da su u ekstrakciji latentnih dimenzija

stavova izolirani faktori koji svojom snagom ukazuju da postoje komunikacijske

barijere, zbog čega smo dva faktora imenovali Faktorima otežane

komunikacije, koji u sprezi sa Faktorom nerazumijevanja, čiji sadržaj varijabli

uveliko odražava stavove čujućih ispitanika, ukazuje da ovu hipotezu možemo

potvrditi.

Kada je riječ o posljednjoj hipotezi koja glasi "Postoje statistički značajne

razlike između pojedinih grupacija čujućih ispitanika u zavisnosti od radne

sredine u kojoj se osobe oštećena sluha susreću sa čujućim osobama", a na

osnovu rezultata diskriminacijske analize, možemo je sa sigurnošću odbaciti, jer

se bez obzira na radno mjesto na kojemu se osobe oštećena sluha i čujuće

osobe susreću, radi rješavanja socijalnih, pravnih i svakodnevnih potreba,

ispitanici izjašnjavaju podjednako ili sa zanemarivo malim nijansama različitih

kvalitativnih odgovora na postavljene tvrdnje.

8. ZAKLJUČAK

Na osnovu cjelokupnog uvida u rezultate primjenjenih metoda istraživanja,

rezultata obrade podataka, teorijskih, praktičnih i drugih razmatranja, te analizi i

kondenzaciji mjernog instrumenta, možemo izvesti nekoliko zaključaka koji su

prema karakteru obrađivane teme i mjerenja ovog problema dosta kontradiktorni

u pravcu zaključivanja, u smislu da ne možemo izvesti nijedan generalni

zaključak, već samo kao vjerovatnoću o značaju i uticaju znakovnog jezika na

prevazilaženje socijalno – komunikacijskih barijera.

Većina ispitanika nastoji ostvariti što bolju i uspješniju komunikaciju,

služeći se svim sredstvima i načinima, koristeći sve moguće prilike i situacije, ali

nisu uvijek uspješni u tome. Svjesni su da je njihov lični angažman nedovoljan i

da im je prijeko potrebna pomoć stručnjaka kroz različite oblike edukacije,

kurseve znakovnog jezika, stručna predavanja, stručnu literaturu i časopise koji

tretiraju problematiku oštećenja sluha.

Iz rezultata dobivenih istraživanjem uočljivo je da čujući ispitanici nemaju

dovoljno motiva da izgrade čvrst i jasan stav o ovoj problematici, što se

vjerovatno može obrazložiti time da se na radnom mjestu i ne susreću tako često

sa populacijom osoba oštećena sluha.

Osoba oštećena sluha, kao i svaka druga osoba sa specifičnostima u

razvoju, ima pravo na maksimalno moguće za njegovo samoizražavanje u

društvenom životu, obrazovanju, radnoj aktivnosti, stvaralaštvu. A uloga društva

ja da tako organizuje medicinsku pomoć, socijalnu zaštitu, edukaciju,

rehabilitaciju, kako bi on mogao samostalno birati svoj put i apsolutno realizovati

sebe kao samostalnu ličnost. Osobe oštećena sluha koje pripadaju

mikrosociumu gluhih, imaju pravo razvijati svoj jezik, svoju kulturu, sticati

obrazovanje na znakovnom jeziku, koji ima izuzetno važnu ulogu u životu gluhih.

9. APSTRAKT

Osobe oštećena sluha imaju senzorni gubitak sluha zbog čega je njihov psiho –

socijalni razvoj otežan na način da su sve informacije koje iz objektivne stvarnosti

utiču na pravilan razvoj ličnosti inhibirane. Te inhibicije se uglavnom očituju kroz

izostanak govorne aktivnosti, a samim tim i kroz prekid usvajanja znanja putem

govora, što vremenom dovodi do stvaranja socijalno - komunikacijskih barijera,

koje se javljaju prilikom komunikacije gluhih i čujućih osoba. Predmet ovog

istraživanja predstavljaju gluhe osobe u socijalnoj zajednici u kojoj zbog svog

slušnog gubitka imaju poteškoće u socijalno – komunikacijskim uvjetima življenja

u mikro i makro socijalnoj sredini. Zbog činjenice da su često neshvaćeni od

strane sredine u kojoj žive zapadaju u izolacijski i marginalizacijski položaj, što

rezultira najčešće stvaranjem užih interesnih grupa u okviru svojih udruženja i

asocijacija. Osobe oštećena sluha se u većoj ili manjoj mjeri za pomoć oslanjaju

uglavnom na one članove svoje zajednice koji imaju blaže gubitke sluha, a

samim tim i bolje socijalno – komunikacijske vještine. Problem ovog istraživanja

su socijalno – komunikacijske barijere koje ove osobe najčešće imaju u širem

socijalnom okruženju, zbog čega su u nemogućnosti ostvarivati osnovne

socijalne potrebe, uključujući i otežanost ostvarivanja temeljnih ljudskih prava,

prije svega pravo na informacije, iz čega proizilaze i problemi u vezi sa

ostvarivanjem prava na liječenje, na obrazovanje i slično. Također, jedan od

ključnih problema u vezi sa ostvarivanjem komunikacijskih i interakcijskih potreba

je činjenica da čujuće osobe u sredini u kojoj žive osobe oštećena sluha,

najčešće ne poznaju osnovne elemente znakovnog jezika, što se može definirati

kao problem kojeg je moguće prevazići u većoj ili manjoj mjeri edukacijom i

boljim razumijevanjem gluhoće. Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrdi značaj i

uloga znakovnog jezika u funkciji prevazilaženja socijalno – komunikacijskih

barijera između osoba oštećena sluha i čujućih u sredinama i situacijama u

kojima ove osobe dolaze u kontakt i interakciju sa čujućim osobama. Za

ostvarivanje komunikacije između osoba oštećena sluha i socijalne okoline

potrebni su značajni napori, kako osoba oštećena sluha, tako i njene socijalne

okoline, odnosno, potrebna je obostrana volja za uspostavljanjem komunikacije,

a zatim i upotreba svih sredstava koja će tu komunikaciju učiniti razumljivom.

Ključne riječi: komunikacija, znakovni jezik, socijalno – komunikacijske barijere,

gluhoća