Upload
njanjam
View
1.201
Download
11
Embed Size (px)
Citation preview
EKONOMIKA OSIGURANJA
Pojam, funkcije i značaj osiguranja
1. Pojam i definicije osiguranja
2. Društvena korisnost i značaj osiguranja
3. Funkcije osiguranja
a) Zaštitna funkcija
b) Mobilizacijsko - alokacijska funkcija
Pojam , obilježja i definicije osiguranja
Pojam osiguranja
- Osiguranje je vjekovna težnja pojedinca da se zaštiti od opasnosti koje mu
ugrožavaju život i nanose štete na imovini (rušilačka snaga prirode
poplave, potresi, vulkani, orkanski vjetrovi i razorne oluje).
- Čovjek je spoznao da se udruživanjem u zajednicu, na načelima
solidarnosti i uzajamnosti, može lakše zaštiti i spasiti.
- Od samopomoći i “dozivanja upomoć” došlo je do organiziranog
prikupljanja sredstava unaprijed, čiji je napredni oblik doveo do uspostave
pojma i svrhe OSIGURANJA.
PREMIJA – unaprijed prikupljen novac za štete koje će nastati naknadno. Premije su
troškovi za osiguravajuće društvo. Ona mora biti ekonomski odmjerena i isplativa, i
za društvo i za osiguranika.
Obilježja osiguranja
Osiguranje je kompleksan sustav s dva temeljna obilježja:
1. Prijenos rizika od pojedinca na skupinu – zajednicu rizika,
2. Podjela gubitaka na ujednačenoj osnovi na sve članove skupine.
1
DEFINICIJE OSIGURANJA
Osiguranje je ekonomski institut društvenog i gospodarskog života kojim se zaštićuje
pojedinac, poslovni subjekt i gospodarski razvoj od ekonomski štetnih posljedica
prirodnih sila i nesretnog slučaja.
Smisao i svrha zaštite ostvaruje se unaprijed prikupljenim sredstvima koja se koriste
kasnije za nadoknadu materijalnih i nematerijalnih gubitaka ili šteta.
Osiguranje je djelatnost posredstvom koje se na načelu uzajmnosti i solidarnosti
pruža ekonomska zaštita od rizika koji ugrožavaju imovinu i osobe.
DRUŠTVENA KORISNOST I ZNAČAJ OSIGURANJA
Društvena korisnost osiguranja ogleda se u kontinuiranom unaprijeđenju zaštite i
efikasnijoj naknadi šteta i isplati osiguranih svota.
Značaj osiguranja proizlazi iz činjenice da svijet do danas nije pronašao bolja
rješenja od onih koja pruža osiguranje kao sustav (djelatnost). – promptnost u
naknadi štete: efikasnost.
Sektor osiguranja ima važnu funkciju u okviru financijskog sustava i predmet je brige
regulatora za stabilnost i efikasnost fina cijskih tržišta.
Povjerenje osiguranika u sustav osiguranja imoplicite je povjerenje u cjelokupni
financijski sustav
Društva za osiguranja upravljaju tuđom štednjom iz čega proizlazi njihova
gospodarska , socijalna i politička odgovornost.
Nema veće isplate štete nego što je šteta. Povjerenje je do te mjere zastupljeno jer bi
propašću više štete imali osiguranici, nego vlasnici.
2
FUNKCIJE OSIGURANJA
Funkcije osiguranja su:
1. Zaštitna funkcija
1. 1. Neposredna zaštita
1. 2. Posredna zaštita
2. Mobilizacijsko –alokativna
3. Socijalno - politička
1. ZAŠTITNA FUNKCIJA
Temeljna funkcija čiju efikasnost možemo izmjeriti zadovoljstvom onih koji očekuju
zaštitu.
1. 1. NEPOSREDNA ZAŠTITA
- SUSTAV PREVENTIVE (promet, industrija, ekologija)
- SUSTAV REPRESIJE - poduzimanje mjera za spašavanje ljudi i imovine
- STIMULACIJA OSIGURANIKA
1. diferencirane premije,
2. bonus - malus,
3. franšize – kvalitativna isključenje određene vrste rizika - kvantitativna –
ograničenje obveze osiguratelja u % ili apsolutnoj svoti.
1. 2. POSREDNA ZAŠTITA
- Isplata za nastalu štetu ili osiguranu svotu
- Omogućava održavanja konuinuiteta poslovanja
- Pretvara potencijalne gubitke u ujednačene mjesečne troškove – gospodarska
funkcija
3
2. MOBILIZACIJSKO - ALOKACIJSKA FUNKCIJA
- Društva za osiguranje prikupljaju viškove suficitarnih jedinica nudeći tržištu razne
oblike osiguranja imovine i osoba.
- Potiču individualnu štednju i brigu pojedinca za budućnost.
- U ulozi institucionalnih investitora alociraju plasmane gospodarsko deficitarnim
sektorima.
- Doprinose razvoju financijskih tržišta poslovnim i vlasničkim integracijama s
drugim institucijama.
- Zajednički razvijaju financijske proizvode s drugim financijskim institucijama.
- Pogoduju modernizaciju sustava garancija (vinkulacija polica, otkupna vrijednost).
3. POLITIČKO – SOCIJALNA FUNKCIJA
Naš sustav zdravstva još uvijek zaostaje za zemljama jer ni minimum zdravstvene
zaštite nije zadovoljeno..?
INSTITUCIONALNA ZASTUPLJENOST
Banke (sa štedionicama – preko 90%)
Tržište VP (kraj 2003.) 4,3 mlrd kn
Mirovinski 4,7 mil (danas preko 8 mil kn)
Osiguranje 5,5% ukupnih financijskih sredstava (imovina 12,7 mil kn)
4
RIZIK I NEIZVJESNOST
“PROUČAVANJE OSIGURANJA BEZ PRETHODNOG IZUČAVANJA RIZIKA I
NEIZVJESNOSTI GOTOVO JE ISTO IZUČAVANJU MEDICINE BEZ
PRETHODNOG RAZUMIJEVANJA ANATOMIJE” - Hammond
Neizvjesnost tjera sustav u kaos!
Kad govorimo o riziku govorimo o vjerojatnim događajima.
Rizik i neizvjesnost nisu isti pojmovi.
Rizik je varijacija mogućih ishoda u danoj situaciji u budućnosti. Što je vjerojatnost
odstupanja od očekivanih rezultata(ishoda) veća, izloženost riziku je značajnija.
Rizik je mjerljiv raznim statističkim i matematičkim metodama te se njime može
upravljati.
Objektivan rizik - varijacija ishoda koja stvarno postoji u prirodi.
Subjektivan rizik - procjena osobe o nastupanju objektivnog rizika.
Neizvjesnost je dvojba, neznanje osobe da procjeni koji će se mogući ishodi
dogoditi.
Nedostatak znanja izravno povećava stupanj neizvjesnosti i subjektivnosti u
prosudbi. Suprotno tome, informacije i znanje smanjuju neizvjesnost povećavajući
objektivnost stavova i kvalitetu odlučivanja.
Neizvjesnost se ne može mjeriti ekonomskim mjerilima
Kad su svi ishodi jednako vjerojatni za sustav nastupa stanje kaosa. Kaos se mjeri
entropijom što nadilazi okvire izučavanja problematike rizika.
5
Rizik, opasnost i hazard
Rizik je vjerojatnost odstupanja od očekivanih ishoda i mogućnost nastanka šteta i
gubitaka.
Opasnost je potencijalni uzrok nastanka štete i gubitaka. Tako su, primjerice,
općepoznate opasnosti gubitka imovine ili nastanka šteta: požari, poplave, potresi,
udari groma, provale itd. *viditi primjer u bilježnici!!!
Hazard je stanje koje izravno povećava rizik, odnosno, vjerojatnost nastupanja
štetnog događaja i gubitka. Hazard povećava mogućnost gubitka imovine i života kad
se opasnost dogodi. Srčani udar je opasnost prijevremene smrti, a pušenje i
prekomjerna konzumacija alkohola hazard kojim se povećavaju rizici i opasnosti.
Hazard je moguće razlikovati kroz tri stupnja:
1. Fizički hazard - materijalne pretpostavke koje povećavaju rizike i štete. Lako
zapaljivi materijali i nezaštićene drvene konstrukcije primjer su fizičkog
hazarda kod opasnosti od požara.
2. Moralni hazard - povećavanje vjerojatnosti nastanka štete i gubitka uslijed
nepoštenih i nemoralnih namjera i postupaka osoba osiguranika. Nepoštene
namjere i postupci u pravilu podrazumijevaju obeštećenja osiguranika iznad
vrijednosti stvarne štete ili zahtjeve za isplatom šteta koje se nisu dogodile kao
posljedica nastanka osiguranog događaja. Takvi su slučajevi prijevara
osiguratelja od strane osiguranika, primjerice, kad osiguranik sklapa ugovor o
osiguranju nakon što je nastupio događaj koji je prouzrokovao štetu i gubitak.
3. Morale hazard – povećavanje gubitaka za osiguratelja zbog različitih stavova
ili razumijevanja osiguranika ili osoba koje arbitriraju u likvidacijama šteta. Ako
osiguranik nastoji dokazati da postoji veći intezitet štete od stvarno nastalog
oštećenja riječ je o “morale hazardu”. Nadalje, primjer morale hazarda događa
se ako liječnik koji procjenjuje stupanj invaliditeta oštećenog osiguranika
utvrđuje značajniju invalidnost jer smatra da su osiguratelji “financijske
institucije koje imaju dosta lako zarađenog novca”.
Dakle, svaki pokušaj povećavanja učestalosti i inteziteta šteta kad je osiguranje već
ugovoreno spada u skupinu morale hazarda.
6
OBILJEŽJA I POJMOVNO ODREĐENJE RIZIČNIH DOGAĐAJA
Rizični događaji nastaju kao posljedica rizične izloženosti te pojedincima, fizičkim
osobama i gospodarskim subjektima mogu nanijeti gubitke ili štete.
Rizičnost događaja koji bi se mogli dogoditi u budućnosti moguće je procijeniti na
temelju distribucije tih događaja u prošlosti.
Saznanje i spoznaja o izloženosti raznim vrstama rizika zahtjeva poduzimanje mjera
zaštite od nastupanja rizičnih događaja ili uspostavu sustava upravljanja rizicima.
Donošenje odluka u uvjetima rizičnog okruženja ovisi o stupnju znanja i
razumijevanja prirode rizika, njihovih uzroka i posljedica.
ZNANJE I INFORMIRANOST U RIZIČNIM ODLUKAMA
Kvalitetno educiran i informiran menadžer u pravilu je skloniji preuzimanju rizika od
pojedinaca koji zbog neznanja ili neinformiranosti o rizicima strahuju i s nesigurnošću
donose odluke.
Različito će reagirati pojedinac koji s neizvjesnošću prati dvije mogućnosti :
1. ishod 10 000 kn dobitka ili gubitka i
2. ishod 10 kn dobitka ili gubitka
*viditi primjer u bilježnici!!!
7
RIZIČNI DOGAĐAJI U OSIGURANJU
Za osiguranje je bitno pojmovno i sadržajno određenje onih rizičnih događaja koji kad
se dogode nanose:
1. gubitke ili oštećenja imovine
2. financijske gubitke, tjelesne povrede, invalidnost, smrt itd.
Takve posljedice rizičnih događaja moguće je osigurati
OSIGURANJE SE NE BAVI TRŽIŠNIM ILI ŠPEKULATIVNIM RIZICIMA JER JE I
DOBITAK MOGUĆI ISHOD, PREMDA JE NEGATIVNA POSLJEDICA TAKVIH
RIZIKA GUBITAK.
KLASIFIKACIJA RIZIKA
FINANCIJSKI NEFINANCIJSKI OSNOVNI
POSEBNI STATIČKI NEOSIGURLJIVI DINAMIČKI
ŠPEKULATIVNIPOLITIČKI
OSOBNI IMOVINSKI ODGOVORNOST PROPUST TEHNOLOŠKIDRUGIH
R I Z I C I
ČISTI
OSIGURLJIVI
8
METODE KONTROLE RIZIKA
1. METODE FIZIČKE KONTROLE
2. METODE FINANCIJSKE KONTROLE
Metode fizičke kontrole obuhvaćaju postupke kojima se izbjegava ili smanjuje
izloženost rizicima.
Metode financijske kontrole podrazumijevaju poduzimanje aktivnosti s ciljem
osiguranja izvora za pokriće gubitaka ili nadoknadu šteta
SHEMATSKI PRIKAZ KONTROLE RIZIKA
METODE KONTROLE RIZIKA
METODE FIZIČKE KONTROLE
METODE FINANCIJSKE KONTROLE
IZBJEGAVANJE RIZIKA
SMANJENJE IZLOŽENOSTI RIZIKU:kontrola gubitakasepariranjekombiniranjenefinancijski transferi
ZADRŽAVANJE RIZIKA: aktivno (svjesno, planirano)pasivno(nesvjesno, neplanirano)
1.NEOSIGURATELJNI TRANSFERI RIZIKA Ugovori (hedging,leasing,)
2. OSIGURANJE RIZIKA
TRANSFERI
9
METODE FIZIČKE KONTROLE
1. IZBJEGAVANJE RIZIKA
Ako fizička osoba ili gospodarski subjekt ne želi prihvatiti bilo kakvu izloženost riziku
pribjegava metodi IZBJEGAVANJA RIZIKA. Menadžere koji se služe takvim
metodama karakterizira visok stupanj rizične averzičnosti ili niskog praga rizične
tolerancije. Odbojnost prema riziku ponekad ide toliko daleko da se već započete
djelatnosti gase jer postoji strah od mogućih ogromnih šteta, a osiguravajuće premije
su previsoke.
Primjer: Korporacija koja iznajmljuje apartmane u urbaniziranom naselju može
odustati od izgradnje bazena jer je statistički dokazana velika vjerojatnost rizičnih
događaja koji uzrokuju nezgode ljudima.
Negativnost metode: Koncepciju izbjegavanja rizika nije moguće dosljedno provoditi
jer se rizici ne mogu izbjeći. Potpuna eliminacija rizika vodi u prestanak obavljanja
djelatnosti i likvidaciju tvrtke što ne može biti gospodarki ni socijalno opravdan cilj.
2. KONTROLA GUBITKA
Svrha ove metode je spriječiti ili reducirati gubitak za gospodarski subjekt istodobno
dopuštajući mu mogućnost razvoja poslovanja uz izlaganje rizicima.
Metoda kontrole gubitka uključuje :
1. programe prevencije i
2. programe redukcije
Programi prevencije gubitaka smanjuju ili eliminiraju vjerojatnosti nastanka gubitaka,
a programi redukcije smanjuju veličinu nastanka šteta, odnosno, gubitaka.
10
Primjer: Prevencija ulaganjem u materijale koji nisu zapaljivi povećava se stupanj
zaštite od požara. Prevencija zdravstvenom zaštitom povećave se radna sposobnost
radnika i smanjuje opasnost šteta nastalih ljudskim, u pravilu nepotrebnim greškama.
Program redukcije gubitka moguće je osvariti na dva načina.
1. minimizacija gubitka što obuhvaća programe smanjenja gubitaka unaprijed
ili za vrijeme njegovog nastanka. Primjer minimizacije predstavlja instalacija
raspršivača požara u prostorijama koje su izložene riziku požara.
2. razne metode i programe spašavanja uništenog materijala. Jedan od takvih
programa redukcije gubitka moguće je ostavriti u slučaju požara koji je
djelomice uništio drveni pod jer je instalirani raspršivač vode sačuvao najveći
dio parketa. Programom spašavanja oštećenog materijala poplavljen parket će
se isušiti i reciklirati čime se smanjuje nastala šteta i gubitak.
ANALIZA GUBITAKA I HAZARDA SU POMOĆNI ALATI KOJI OLAKŠAVAJU
KONTROLU GUBITAKA.
Sustavni pristup analizi gubitaka i hazarda nameće uspostavu nekoliko povezanih
faza interne procedure u poduzeću, prije svega potrebu identificiranja karaktera
gubitaka, a potom i utvrđivanje hazarda koji su mogli uzrokovati te gubitke. Nakon
toga slijedi korak definiranja sustava izvješćivanja i povremenih inspekcija.
U suvremenim uvjetima poslovanja racionalne tvrtke razvijaju sebi prilagodljiv sustav
izvješćivanja, nadzora i inspekcije. Sustav obuhvaća i postojanje standardiziranih
upitnika o nastalim štetama i priručnika kojima se precizira odgovornost i ponašanje
svakog pojedinca kod događaja kojim nastaje šteta i gubitak.
Svi ciljevi analiziranja gubitaka i hazarda svode se na zahtjev uspostave
permanentne i efikasne prevencije za dugoročno smanjenja šteta i gubitaka.
11
3. SEPARIRANJE
To je metoda kojom se izloženost rizicima smanjuje izdvajanjem ili separiranjem
objekata ili predmeta na više lokacija.
Tako je moguće smanjiti izloženost rizicima požara ili krađe ako se roba iz jednog
skladišta premjesti na više lokacije i još više skladišta.
4. KOMBINIRANJE ILI GRUPIRANJE
To je još jedna metoda ili alat smanjenja izloženosti rizicima i potencijalnim gubicima.
Podrazumijeva poduzimanje mjera povećanja jedinica ili predmeta izloženih riziku.
Tako se, primjerice, izloženost riziku proizvedenih artikala može smanjiti povećanjem
proizvodnosti budući da je isti rizik raspršen na više jedinica, pa je opterećenje
jedinice pod rizikom manje.
Jednako tako, gospodarske integracije mogu značiti grupiranje objekata,
diversifikaciju djelatnosti ili proizvodnje što sve skupa smanjuje izloženost određenim
vrstama rizika.
Poseban način smanjenja rizične izloženosti metodom grupiranja predstavlja
koncepcija dupliranja strojeva ili rezervnih djelova.
Zagovornici ovakve metode zanemaruju troškovnu komponentu dajući prednost
sigurnosti proizvodnje bez prekida uslijed kvarova, što u tržišnim okolnostima
neprekinute opskrbe tržišta može značiti izbjegavanje značajnih gubitaka.
12
5. NEFINANCIJSKI TRANSFERI
Među metodama fizičke kontrole rizika ubrajaju se i nefinancijski transferi. Moguća su
dva oblika.
1. Prijenos imovine ili djelatnosti na druge fizičke ili pravne osobe. Takav je
slučaj građevinskog poduzeća koje, bojeći se rizika nezgode na radu i
potencijalnih odšteta, angažira drugog izvođača(podizvođača) transferirajući
vlastitu izloženost riziku nezgode drugom subjektu.
2. Transfer rizika na drugu osobu. Riječ je o oslobađajućim ugovorima kojima
se eliminira izloženost riziku jedne ugovorne strane i prebacuje na drugu.
Zakupoprimac prenosi na zakupodavca rizik oštećenja imovine(požar,
poplava) premda bi ga sam mogao prouzročiti. Jednako tako, proizvođač
opreme može prebaciti rizik njenog oštećenja na trgovca bez obzira na
karakter oštećenja.
Treba razlikovati transfer rizika od transfera rizika financiranja.
Pod transferom financiranja rizika prenositelj rizika transferira plaćanje šteta ili
nadoknade gubitaka na preuzimatelja. Primjerice, proizvođač opreme može
ugovorom na trgovca prebaciti rizik isplate odštetnih zahtjeva za štetna zračenja,
premda trgovac nema objektivne odgovornosti. Za razliku od transfera financiranja
rizika gdje postoji odgovornost prema trećim osobama, kod nefinancijskog transfera
postoji samo odnos prenositelja i preuzimatelja rizika. Ključna razlika između
nefinancijskog i financijskog transfera rizika je u novčanom pokriću šteta.
Nefinancijski transfer usmjeren je na promjenu, odnosno, smanjenje izloženosti
gubitku, a financijski transfer na osiguranje izvora novca za pokriće gubitaka.
Međutim, postoji mogućnost da preuzimatelj rizika otkaže sporazum o pokriću
gubitaka koje mu je nametnuo prenositelj. Time se rizik izloženosti gubitku
preuzimatelja rizika gasi.
13
METODE FINANCIJSKE KONTROLE RIZIKA
Metode financijske kontrole rizika mogu se grupirati u dvije skupine, skupinu
zadržavanja rizika i financijskih transfera rizika.
1. ZADRŽAVANJE RIZIKA
Metodom zadržavanja rizika ili vlastitog pokrića gospodarski subjekt se izlaže riziku,
a posljedice štetnih događaja pokriva iz svojih izvora financiranja. Zadržavanje rizika
može se provoditi svjesno i planirano, ili nesvjesno i neplanirano. Stoga je moguće
razlikovati :
aktivno zadržavanje rizika, kada menadžment poduzeća svjestan
rizičnog okruženja planira zadržavanje jednog dijela rizika očekujući da će
štete biti u granicama podnošljivih gubitaka. Drugi dio rizika ili izloženosti
rizicima koja prijeti ozbiljnijim štetama i gubicima transferira se u
osigurateljnu instituciju uz obvezu plaćanja premije osiguranja.
pasivno zadržavanje rizika, kada u gospodarskom subjektu ne postoji
saznanje ni svijest o postojanju objektivnih rizika i mogućih šteta i gubitaka.
Ovakva metoda najgori je oblik financijske kontrole rizika jer se nastale
štete na imovini poduzeća ili narušavanje zdravlja uposlenih moraju
pokrivati iz redovnih prihoda koji mogu biti nedostatni, a iskazivanje gubitka
u poslovanju može izazvati podozrenje, dvojbe i neodlučnost vjerovnika
kod ugovaranja poslova.
14
PREDNOSTI METODE ZADRŽAVANJA RIZIKA:
- Ekonomski interes poduzetnika da kontrolira rizik s ciljem smanjenja
veličine šteta
- Jednostavnost kod nadoknađivanja šteta iz vlastitih prihoda
- Planiranje izvora financiranja za pokriće šteta uz disciplinu uposlenih i
edukaciju u duhu čuvanja imovine poduzeća
15
NEDOSTACI METODE ZADRŽAVANJA RIZIKA:
- Nemogućnost pokrića rizika ako nastanu štete ozbiljnih razmjera
- Zapostavljanje uloge društava za osiguranje koja imaju opće društvenu
korisnu funkciju
- Povećavanje troškova revizije ili interne kontrole zbog procedure
utvrđivanja veličine šteta
- Nemogućnost da se vlastite pričuve za pokriće potencijalnih šteta priznaju
kao porezni rashod
2. TRANSFER RIZIKA
TRANSFERI RIZIKA mogu biti:
1. NEOSIGURATELJNI, kad se rizik prenosi na drugu osobu koja nije društvo za
osiguranje i
2. OSUGARATELJNI, kad se rizik prenosi financijskoj instituciji koja se
profesionalno bavi poslovima osiguranja.
NEOSIGURATELJNI TRANSFERI RIZIKA mogu se provesti na nekoliko načina.
Jedan od vrlo čestih slučajeva je sklapanje ugovora kojima se rizik oštećenja ili
kvarova prenosi s korisnika na proizvođača ili distributera.
Drugi oblici neosigurateljnih transfera mogu biti hedging poslovi ili leasing ugovori.
Zajedničko obilježje ovih transfera je što su predmet ugovora rizici koji nisu
komercijalno osigurljivi.
16
TRANSFER RIZIKA NA DRUŠTVO ZA OSIGURANJE
Prijenos rizika na specijalizirane financijske institucije koje se profesionalno bave
poslovima osiguranja metoda je koja ima najviše prednosti u odnosu na sve druge
prethodno spomenute.
Društva za osiguranje kroz pokriće rizika pružaju sljedeće usluge osiguraniku:
- jamstvo: da će pridržavajući se ugovora isplatiti štetu ili osiguranu svotu
uvijek kad se dogodi osigurani slučaj,
- stvaranje zajednice rizika: čime se omogućava raspodjela nastalih šteta s
pojedinačnih slučajeva na sve članove osigurateljne zajednice. Takva
solidarnost čimbenik je ekonomičnosti poslovanja i osiguranika i društava
za osiguranje.
- ulaganje: vremenski razmak između prikupljenih premija i isplate šteta
omogućava da društva za osiguranje stvorene tehničke pričuve ulažu na
načelima rentabilnosti, sigurnosti i likvidnosti stvarajući dodatne prihode.
Tako se dugoročno mogu smanjiti premije ili troškovi osiguranja što je
interes svakog pojedinačnog osiguranika.
- savjetodavni servis: osigurateljno društvo raspolaže s kadrovima koji se
kao specijalisti bave rizicima, a to je pretpostavka da se potencijalni i
postojeći osiguranik savjetuje o modalitetima pokrića rizika uz uzajamne
pogodnosti.
Nakon što se odlučio za osigurateljni transfer rizika subjekt, potencijalni osiguranik
mora:
- Izabrati rizike koje će osigurati
- Odabrati osiguratelja, odnosno društvo za osiguranje
- Povremeno revidirati program svojih osiguranja
- Analizirati odnos s tvrtkom za posredovanje u osiguranju,
- Uspoređivati visinu uplaćene premije(troškove) s isplaćenim štetama i korištenjem
bonusa
- Decentralizirati sustav informiranja na one segmente organizacije koji su izloženi
osiguranim rizicima
17
OBILJEŽJE RIZIKA U OSIGURANJU
Osigurljivi rizici moraju imati određena obilježja kako bi ih osiguratelj mogao
osigurati, predvidjeti njihovo pokriće, procijeniti i utvrditi svoju stvarnu obvezu za
isplatu šteta ili osiguranih svota.
Obilježja osigurljivog rizika su :
1. Dostatna brojnost zajednice rizika (jedinica izloženih riziku)
2. Homogenost rizika ( jednakost ili sličnost po veličini i vrsti)
3. Slučajan budući događaj neovisan od volje osiguranika
4. Rizik mora imati karakter ponavljanja (ponavljanje omogućuje statističko
praćenje učestalosti i veličine itd,)
5. Rizik mora biti mjerljiv ili odrediv
6. Rizik mora biti ravnomjerno raspoređen u prostoru i vremenu(odstupanje
kumula)
7. Premija mora biti ekonomski prihvatljiva
8. Rizik mora biti u skladu s kodeksom morala i načelima zakona
9. Potencijalne štete s aspekta osiguranika moraju biti financijski značajne
*viditi u bilježnici TEORIJU I VRSTE DISTRIBUCIJE VJEROJATNOSTI!!!
18
UTVRĐIVANJE VELIČINE RIZIKA
Očekivana obveza osiguratelja – maksimalna šteta.
Utvrđena veličina rizika osnovica je premije osiguranja.
Čimbenici veličine rizika:
1. Svota osiguranja
2. Učestalost štete
3. Intezitet štete
4. Maksimalno moguća (vjerojatna) šteta
5. Trajanje osiguranja
Svota osiguranja – vrijednost osiguranog predmeta, odgovornosti ili života –u
pravilu najviša svota do koje osiguratelj pokriva rizik.
Učestalost (frekvencija) – broj ponavljanja ostvarivanja rizika = % broja oštećenih
objekata prema ukupnom broju osiguranih objekata.
Intezitet (veličine) štete – postotak oštećenja predmeta – raspon od minimalne do
maksimalne.
Najveća moguća šteta MPL (maksimum possible loss) - najveća obveza
osiguratelja kad se materijalizira rizik.
Trajanje osiguranja – rizik je rastuća funkcija vremena ili duljine trajanja osiguranja.
19
VRSTE OSIGURANJA – KLASIFIKACIJA OSIGURANJA
Kriteriji podjele:
1. NAČIN POKRIĆA RIZIKA
a. Premijsko
b. Uzajamno
c. Socijalno
2. NAČIN SKLAPANJA UGOVORA
a. Dobrovoljno
b. Obvezno
3. PREDMET OSIGURANJA
a. Transport, kredit
b. Imovina u širem smislu,
c. Osobe
4. SRODNOST RIZIKA
a. Grupacija osiguranja imovine (civil, životinje, usjevi, industrija)
b. Grupacija osiguranja motornih vozila (kasko, auto odgovornost)
c. Grupacija osiguranja transporta i kredita (kargo, kasko, krediti)
d. Grupacija osiguranja osoba (nezgoda, život)
5. SUBJEKT (UGOVARATELJ) OSIGURANJA
a. Osiguranje pravnih osoba
b. Osiguranje fizičkih osoba
6. STRUKTURA PREMIJE
a. Riziko
b. Mješovita
7. BILANCIRANJE POSLOVA OSIGURANJA I UTVRĐIVANJE REZULTATA
a. Životna
b. Neživotna
20
OBVEZNA OSIGURANJA
To su osiguranja koja se svrstavaju u posebnu grupu jer se sklapaju po zakonu. Na
temelju Zakona o osiguranju, Zakona o zdravstvenom osiguranju, Zakona o prijevozu
opasnih tvari, obvezna osiguranja obuhvaćaju sljedeće vrste:
- Osiguranje putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog slučaja,
- Osiguranje korisnika, odnosno vlasnika motornih vozila od odgovornosti za
štete učinjene trećim osobama,
- Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika zrakoplova od odgovornosti za
štete učinjene trećim osobama,
- Osiguranje vlasnika, odnosno, korisnika brodica od odgovornosti za štete
učinjene trećim osobama
- Osiguranje prijevoza opasnih tereta,
- Osiguranje nezgoda na radu i profesionalnih oboljenja (obveza poslodavca
da zaključi osiguranje kod HZZO)
- Druga obvezna osiguranja (osiguranje od odgovornosti javnih bilježnika,
revizora itd.)
* JOŠ POGLEDATI U BILJEŠKE U BILJEŽNICI!!
* TABLICE SMRTNOSTI!!!
21
POSLOVANJE DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE
Temeljna načela, obilježja i elementi ugovora o osiguranju
Temeljna načela
Pojam i obilježje ugovora o osiguranju
Vrste ugovora
Polica osiguranja, list pokrića i ostale isprave
Klauzule ograničenja obveza osiguratelja
TEMELJNA NAČELA UGOVORA O OSIGURANJU
1. NAČELO NAKNADE ŠTETE
2. NAČELO OSIGURLJIVOG INTERESA
3. NAČELO SUBROGACIJE
4. NAČELO DOBRE VJERE
NAČELO NAKNADE ŠTETE
Naknada iz osiguranja ne može biti veća od stvarne štete, niti viša od svote
osiguranja odnosno osigurane svote (osobna osiguranja).
ŠTETA JE STVARNA SVOTA GUBITKA KOJI JE NASTAO OSTVARENJEM
OSIGURANOG RIZIKA, A ODŠTETA JE NAKNADA KOJU OSIGURATELJ
PRIZNAJE NA TEMELJU UGOVORA O OSIGURANJU.
22
1. OSIGURANJE NA SVOTU (SVOTNO)
- FIKSNO - nepovoljno za osiguranika, šteta nerealna
- KLIZNO - pro rata temporis-zaštita osiguranika
--
--
--
--
-
23
-
--
NADOSIGURANJE - svota osiguranje veća od stvarne (dokaziva namjera= ništavost
ugovora)
PODOSIGURANJE - svota osiguranja niža od stvarne vrijednosti
NAČELO PROPORCIJE = odšteta je niža razmjerno odnosu svote osiguranja i
stvarne vrijednosti
U podosiguranju, odšteta : šteta = svota osiguranja :stvarna vrijednost
odšteta = šteta x svota osiguranja/ stvarna vrijednost
2. OSIGURANJE NA STVARNU VRIJEDNOST (NAJVIŠE DO UGOVORENE
SVOTE)
KAKAV JE UTJECAJ INFLACIJE NA SVOTNA OSIGURANJA ?
Utjecaj inflacije je negativan na sva imovinska osiguranja !(narušen je odnos premija
i odšteta).
3. NAČELO OSIGURLJIVOG INTERESA
Naknada štete pripada samo osobi koja je imala interes da se ne dogodi osigurani
slučaj.
Svrha načela:
1. spriječiti špekulaciju
2. smanjiti moralni hazard
24
3. odrediti pravo na odštetu
4. NAČELO SUBROGACIJE
Prava osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu prenose se na osiguratelja u
visini naknade iz osiguranja.
Načelo subrogacije odnosi se samo na imovinska osiguranja i stječe se isplatom
odštete.
Svrha:
1. Da se osiguratelj namiri za isplaćenu štetu
2. Da se smanji isplata osiguratelja (mogućnost smanjenja premije)
3. Da se oštećenik namiri do punog iznosa štete
OBILJEŽJA SUBROGACIJE
1. Iz sredstava regresa najprije se podmiruje ono što je osiguratelj platio
osiguraniku
2. Osiguranik mora omogućiti osiguratelju ostvarenje prava na subrogaciju
3. Osiguratelj može odustati od prava subrogacije ako bi troškovi spora bili veći
od regresa
4. Osiguratelj nema prava subrogacije prema svojim osiguranicima , jer bi time
prestala svrha osiguranja
5. NAČELO DOBRE VJERE
To je temeljno načelo obveznog prava.
Etičko pravilo o savjesnom i poštenom postupanju.
Ako jedna od stranaka nije postupila s najvećom dobrom vjerom, druga može tražiti
poništenje ugovora.
25
26
POJAM I OBILJEŽJA UGOVORA O OSIGURANJU
Ugovorom o osiguranju obvezuje se ugovaratelj osiguranja da na načelima
uzajamnosti i solidarnosti uplaćuje određenu svotu osiguratelju, koji se
obvezuje, ako se dogodi događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplatiti
osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu odnosno ugovorenu svotu ili učiniti
nešto drugo (ZOO)
Ugovor o osiguranju je konsenzualan, a pisana forma, po svom pravnom
djelovanju , nije “dokazana niti bitna” jer ugovor po svojoj biti ostaje
neformalan
Za zaključenje je dovoljna obična suglasnost
To je:
dvostrano obvezni ugovor,
sukcesivni ugovor (cijelo vrijeme traje obveza plaćanje više šteta)
aleatoran ugovor = nejednaka primanja i davanja
ugovor o uzajamnom povjerenju
uvjetovan ugovor, jer ako osiguranik ne ispuni svoju obvezu, nema pravo na
odštetu
27
DEFINICIJE UGOVORA O OSIGURANJU
NEKOLIKO SKUPINA TEORIJA:
1. EKONOMSKO – PRAVNE TEORIJE (teorija potrebe i teorija sigurnosti)
2. TEHNIČKO PRAVNE TEORIJE (teorija kompenzacije, teorija tehnički
organiziranog osiguratelja)
3. PRAVNE TEORIJE (Teorija odštete, teorija prestacije – obveza isplate
unaprijed utvrđene štete)
4. MJEŠOVITA TEORIJA – uvažava ekonomske, tehničke i pravne elemente –
osiguranje je “operacija u kojoj osiguraniku kao naknada za uplaćenu premiju
obećaje da će njemu ili trećoj osobi u slučaju ostvarenja rizika osiguratelj
isplatiti naknadu”
VRSTE UGOVORA O OSIGURANJU
1. POJEDINAČNI UGOVOR – predmet osiguranja je točno označen - primjer
utvrđivanja identiteta u pomorskom osiguranju.
2. OPĆI UGOVOR – razni tipovi generalnih ugovora o otvorenom pokriću.
3. UGOVORI PREMA TRAJANJU – kratkotrajni, na neodređeno vrijeme, na
pojedinačno putovanje, na izvršenje pojedinog pothvata.
28
POLICA OSIGURANJA
- TO JE PISMENA ISPRAVA O SKLOPLJENOM OSIGURANJU (ZOO)
- Ona je i ugovor o osiguranju ako ju je uz osiguratelja potpisao ugovaratelj
- Time ona postaje dokaz i pisana obveza osiguratelja za naknadu štete
SADRŽAJ POLICE OSIGURANJA:
1. UGOVORNE STRANE
2. OSIGURANU STVAR, OSOBU,
3. RIZIK OBUHVAĆEN OSIGURANJEM
4. TRAJANJE OSIGURANJA
5. VRIJEME POKRIĆA,
6. SVOTU OSIGURANJA
7. PREMIJA ,
8. DATUM IZDAVANJA I POTPIS UGOVORNIH STRANA
VRSTE POLICA OSIGURANJA
1. POLICE POMORSKOG OSIGURANJA
1. kargo, kasko, odgovornost vozara
2. POLICE NEPOMORSKOG OSIGURANJA
1. imovinska osiguranja, osiguranja osoba
3. POJEDINAČNE - predmet ili osiguranik
4. OPĆE – veći broj predmeta –skladište, zalihe
5. KOMBINIRANE – više vrsta osiguranja s različitim rizicima istog
osiguranika
6. KOLEKTIVNE ILI GRUPNE – različite vrste osiguranja (rizika) za
skupine osiguranika po poduzećima, radilištima, djelatnostima itd.
7. NA IME, DONOSITELJA ILI PO NAREDBI >> prijenos = na ime
cesijom, po naredbi indosmanom kao i mjenica, donositelji
ustupanjem, a imaju pravo na naknadu ako dokažu osigurljiv interes.
POLICE NA DONOSIOCA NE VRIJEDE U OSIGURANJU ŽIVOTA
8. PRENOSIVE I NEPRENOSIVE
29
9. VALUTIRANE (svota osiguranja = ugovorena vrijednost) i
NEVALUTIRANE
10.POLICE NA ODREĐENO VRIJEME TRAJANJA, ODREĐENO
PUTOVANJE ITD.
11.OBRAČUNSKE FLOTANTNE - zalihe
LIST POKRIĆA
- To je potvrda o sklopljenom osiguranju, a kojom se može privremeno zamijeniti
polica.
- U list pokrića unose se bitni dijelovi ugovora o osiguranju.
- U praksi se izdaje kad nisu poznati svi elementi ugovora, a zahtjeva se potvrda o
sklopljenom osiguranju. Izdaje se odmah, jer za to nisu potrebne nikakve
formalnosti.
- Obično ga potpisuje osiguratelj, ali može još i ugovaratelj.
OSTALE ISPRAVE O SKLOPLJENOM OSIGURANJU
POTVRDA O OSIGURANJU - primjer – kod transportnog osiguranja uvoznoga karga
redovito se na prijavi ugovaratelja osiguranja potvrđuje da je rizik preuzet u pokriće –
jedna potvrda ugovaratelju, a druga i treća osiguravatelju, špediteru ili banci itd.
Za razliku od lista pokrića potvrda vrijedi za cijelo vrijeme trajanja osiguranja.
ZELENA KARTA – izdaje ju osiguratelj po ovlasti huo-a. To je jedini valjani dokaz
koji osiguranik može pokazati u inozemstvu za pokriće rizika iz autoodgovornosti -
Arapske zemlje - narančasta karta, Južna Amerika - žuta karta
30
SKLAPANJE UGOVORA O OSIGURANJU
KAD JE SKLOPLJEN UGOVOR O OSIGURANJU?
- Kad ugovaratelji potpišu policu osiguranja ili list pokrića
- prešutno, kad osiguratelj ne odbije u predloženom ili propisanom roku pismenu
ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju
- kad je suglasnost postignuta neformalno-usmeno ili telefonski ako je to u
nedvojbenom interesu osiguranika
- uplatom premije kad je uvjetima predviđeno da ugovorni odnos nastaje uplatom
(osiguranje bez police)
Obveze ugovornih strana
OSIGURATELJ OSIGURANIK
PRI SKLAPANJU UGOVORA
Prihvaćanje ponude
Informiranje osiguranika o ugovornim
uvjetima
Prijavljivanje činjenica
Plaćanje premije
U TIJEKU TRAJANJA OSIGURANJA
Stvaranje rezervi osiguranja
Mjere prevencije i represije
Plaćanje premije osiguranja
Izvještavanje o promjenama rizika
Obavljanje radnji u svezi s policom Mjere prevencije
KAD NASTUPI OSIGURANI SLUČAJ
ISPLATE ŠTETA ILI OSIGURANIH
SVOTA
POKRIĆE TROŠKOVA
SPAŠAVANJA
PRIJAVA ŠTETE
REPRESIVNE MJERE
31
OPĆI I POSEBNI UVJETI UGOVORA O OSIGURANJU
- uvjetima se definiraju pravila za sve članove rizične zajednice (vrste rizika, prava i
obveze osiguranika i osiguratelja, likvidacija štete itd)
- opći uvjeti su zajednički za sva osiguranja u određenoj grupaciji, a posebni
reguliraju specifičnosti pojedine vrste
SADRŽAJ UVJETA O OSIGURANJU
- predmet osiguranja
- osigurani rizici
- odredbe o vrsti premije i načinu plaćanja
- odredbe o načinu prijavljivanja štete
- procedura prijave, procjene i likvidacije štete
- odredbe o vještačenju
- odredbe o preventivi i represivi
- odredbe o prestanku osiguranja – u životnim samo osiguranik, a u imovinskim i
osiguratelj(uz obavjest da odustaje)
- odredbe o prijenosu prava s osiguranika na drugu osobu
- odredbe o rješavanju sporova
ŠIRINA I VRSTA POKRIĆA
Širina:
1. navode se svi rizici, a oni koji nisu navedeni nisu niti pokriveni
2. “pokriće svih rizika”-oni koji se isključuju iz pokrića moraju se navesti
IZUZEĆA IZ POKRIĆA OSIGURATELJA MOGU SE ODNOSITI NA: Rizike, štete,
imovinu i lokaciju.
32
KLAUZULE KOJE OGRANIČAVAJU OBVEZE OSIGURATELJA
U ugovorima o osiguranju mogu se unijeti razne klauzule kojima se ograničava
osigurateljeva obveza. To su:
1. FRANŠIZA
2. SAMOPRIDRŽAJ
3. OSIGURANJE NA PRVI RIZIK
4. PODOSIGURANJE
5. OGRANIČENJA U PRIMJENI PRAVILA PROPORCIJE
6. KLAUZULA O RASPODJELI POKRIĆA
Ograničenja se primjenjuju u trenutku nastanka osiguranog slučaja (likvidaciji šteta).
FRANŠIZA
To je sniženje osigurateljeve naknade izraženo relativno(u %) kao udio u osiguranoj
svoti , a primjenjuje se osobito u transportnim osiguranjima.
Opravdanost primjene franšize dokazuje se kod nastanka mnogobrojnih bagatelnih
šteta jer se izbjegavaju relativno visoki troškovi likvidacije. (primjer kalo, rastep, lom)
Može se ugovoriti kao kvalitativna i kvantitativna
KVALITATIVNA FRANŠIZA
Ovom franšizom osiguratelj se oslobađa u cijelosti za pokriće određenih vrsta rizika.
Primjerice, ograničenje pokrića u kasku brodova samo za slučaj potpunog gubitka.
(“abandon”-osiguranik prepušta brod i teret osiguratelju uz naknadu za potpuni
gubitak)
Kvantitativnom franšizom ograničava se pravo osiguranika na dio naknade, a može
se ugovoriti u postotku ili u apsolutnoj svoti.
33
VRSTE:
1. INTEGRALNA FRANŠIZA –ako je šteta niža od visine ugovorene franšize
odšteta se ne isplaćuje, ako je viša odšteta se isplaćuje u cijelosti kao da
franšiza nije ugovorena.
2. ODBITNA FRANŠIZA –osiguratelj plaća štetu samo ako je ona veća od visine
ugovorene odbitne franšize, primjerice, ako je ugovorena odbitna franšiza od
10 % onda osiguratelj uvijek smanjuje odštetu za 10%.
3. AGREGATNA FRANŠIZA –to je odbitna franšiza kod koje se primjenjuje
odbitak tako dugo dok visina ukupnih odbitaka ne dosegne ugovoreni iznos
franšize za tu godinu (primjer: godišnja franšiza = 1000 kn, u siječnju nastane
šteta od 500 kn -osiguratelj nema obveze, u vejači nastane šteta od 2000 kn –
osiguratelj će platiti 1500 kn, a ostalo snosi osiguranik)
SAMOPRIDRŽAJ
To je udio osiguranika u šteti, a ugovara se u apsolutnoj svoti ili u postotku. Primjer:
Ako je osigurana svota 100. 000 kn uz franšizu od 10% pa nastane šteta od 5. 000
kn osiguranik neće ostvariti naknadu jer je franšiza veća od visine štete. Međutim,
ako je ugovoren samopridržaj od 10% pa nastane šteta od 5. 000 onda osiguranik
snosi 500 a osiguratelj plaća 4. 500 kn.
OSIGURANJE NA PRVI RIZIK
PO TOM OSIGURANJU OSIGURATELJ PLAĆA SVE ŠTETE DO SVOTE
UGOVORENOG LIMITA, A OSIGURANIK SNOSI ŠTETU IZNAD LIMITA
(Ovakvi ugovori povoljni su za osiguranike koji pretpostavljaju da štete neće
prijeći limit – provalne krađe)
34
PODOSIGURANJE
To je udio osiguranika u šteti u dijelu u kojem je objekt podosiguran.
Osiguranik kod nastupanja osiguranog slučaja i nastanka štete dobiva
razmjerno manji dio odštete za onoliko koliko je prijavio manju vrijednost.
KLAUZULE O RASPODJELI POKRIĆA IZMEĐU VIŠE OSIGURATELJA
1. Ovom se klauzulom dijeli obveza plaćanja odštete na više osiguratelja, a
prema njihovom udjelu (premiji) u osiguranju.
2. Klauzula rapodjele pokrića primjenjuje se kad više osiguratelja sudjeluje u
pokriću štete.
Vrste klauzula:
1. Pro - rata klauzula – sudjelovanje u šteti razmjerno visini svote osiguranja
primjer: Osoba osigurava kuću od 200. 000 kn, osiguratelj A 100. 000, B 50. 000, C
50. 000. Šteta od 10. 000 kn bit će raspoređena prema sljedećem ključu:
A = 100. 000/200. 000 X10. 000= 5. 000
B = 50. 000/200. 000 X 10. 000 = 2. 500
C = isto kao B
2. Klauzula o jednakim udjelima u šteti
Po ovoj klauzuli svaki osiguratelj uzima jednake dijelove štete, ali najviše do svote
koju pokriva osiguranjem. Primjerice, osiguratelj A izda policu na 100. 000,
osiguratelj B na 200. 000, a osiguratelj C na 300. 000. Ako šteta iznosi 150. 000
onda svaki snosi po 50. 000.
Međutim, kako se raspoređuje nastala šteta od 500. 000 kn?????
35
INSTITUT TREĆE OSOBE U OSIGURANJU
TO SU KLAUZULE KOJIMA SE DOPUŠTA KORIŠTENJE PRAVA IZ OSIGURANJA
OSOBAMA KOJE NISU IZRAVNE STRANE UGOVORA.
To su “treće osobe”
Kod osiguranja života treće osobe su korisnici osiguranja, dok kod ozljeda na radu
gdje su izravne strane poslodavac i osiguratelj,
Treće osobe su radnici
Kod osiguranja kredita za kupnju nekretnine treća osoba je banka koja je uzela
vinkuliranu policu pa je iskoristi ako se dogodi oštećenje objekta uz neplatež kredita
36
OSIGURATELJNO TRŽIŠTE RH I EU I SVIJETA
Pojam i obilježja portfelja osiguranja
OSIGURATELJNI PORTFELJ JE SVEUKUPNOST UGOVORA O OSIGURANJU
KOJI SE ISKAZUJU UKUPNOM PREMIJOM PO POJEDINIM VRSTAMA U
ODREĐENOM RAZDOBLJU.
(Portfelj životnih, neživotnih, imovinskih, auto-odgovornosti itd.)
Portfelj svojom veličinom i strukturom odražava snagu osigurateljne institucije.
Veliki portfelj koji se obnavlja i povećava otvara perspektivu, a “stari” portfelj koji
stagnira ukazuje na vlastito odumiranje i propast društava za osiguranje
* VIDITI PRIMJERE U BILJEŽNICI!!
ELEMENTI STABILNOSTI PORTFELJA
Diverzifikacija (struktura)
1. Mjera prinosa i rizika
2. Mali i učestali rizici spram visoko profitabilnih i rizičnih
3. Atomizacija rizika sukladno kapacitetu osiguratelja
4. Vremenska raspodjela rizika (stvaranje pričuva u boljim godinama)
5. Prostorna rasprostranjenost
37
STATISTIČKA OBRADA PORTFELJA
Statističko praćenje određenih veličina(varijabli) portfelja nameće se zbog
neizostavnih postulata statističkih zakonitosti i teoriji vjerojatnosti na kojima se temelji
djelatnost osiguranja imovine i osoba.
Integralni informacijski sustav uz primjenu modernih tehnologija uvjet je za efikasno
upravljanje portfeljom i ukupnim društvom za osiguranje.
Statističke veličine koje su od važnosti za portfelj neživotnih osiguranja
broj osiguranja
broj osiguranih objekata
svota osiguranja
premija
broj šteta
broj oštećenih objekata
svota osiguranja oštećenih objekata
svota odšteta
38
POKAZATELJI TEHNIČKOG POSLOVANJA
MJERODAVNI TEHNIČKI REZULTAT
To su ukupne MJERODAVNE premije smanjene za ukupne MJERODAVNE štete
(isto razdoblje).
TEHNIČKE PREMIJE – PRIJENOSNE PREMIJE ZA IDUĆE RAZDOBLJE
+PRIJENOSNE PREMIJE PRETHODNOG RAZDOBLJA = MJERODAVNA
PREMIJA
MJERODAVNE ŠTETE su isplate osigurateljevih obveza koje se odnose na
mjerodavnu premiju.
KVOTA ŠTETAKVOTA ŠTETA = mjerodavne štete
mjerodavne premije
UČEST. ŠTETAUČEST. ŠTETA = BROJ OŠTEĆENIH OBJEKATA
BROJ OSIGURANIH OBJEKATA
PROSJEČNA POTREBNA RIZIKO PREMIJA = UČESTALOST ŠTETA x
PROSJEČNA ŠTETA
INTEZITET ŠTETAINTEZITET ŠTETA = SVOTA ŠTETE
SVOTA OSIGURANJA OSIG. OBJEKATA
39
PRIKUPLJANJE I SORTIRANJE PODATAKA O ŠTETAMA
1. PO GODINI POČETKA POLICE OSIGURANJA
2. PO GODINI NASTANKA ŠTETE
ŠTETE SE PROCJENJUJU JEDNOM GODIŠNJE I ČINE PRIČUVE ŠTETA.
Ciljevi procjena:
1. Usklađenje tarifa
2. Utvrđivanje poslovnog(financijskog rezultata)
40
AKTUARISTIKA
Aktuaristika je grana matematike koja proučava , obrađuje i određuje temeljne
elemente u osiguranju i srodnim granama (mirovinsko osiguranje, demografija)
PRIMJENJUJUĆI: matematičke metode, teoriju vjerojatnosti i rizika, financijsku
matematiku, stohastičke modele, aktuarska matematika utvrđuje cjenike osiguranja,
tehničke pričuve, izračune za reosigurateljevo pokriće , visinu samopridržaja itd.
U osiguranju se primjenjuje kod :
utvrđivanja matematičko-statist. osnova radi izravnanja rizika,
izrade tablica smrtnosti i drugih elemenata životnih osiguranja
izračuna potrebnih pričuva sigurnosti,
određivanja samopridržaja i tablica maksimalnog pokrića
utvrđivanja prijenosnih premija i pričuva šteta
izračuna mjerodavnog tehničkog rezultata
analize rizika po vrstama
ODREĐIVANJE CIJENE OSIGURATELJNIH PROIZVODA
NEŽIVOTNA OSIGURANJA
Glavni cilj = veličina bruto premije
Sastavnice bruto premije
1. Riziko premija
2. Doplatak za sigurnost
3. Troškovi poslovanja
4. Zarada osiguratelja
RIZIKO PREMIJA
1. PREMIJSKA STOPA
2. SVOTA OSIGURANJA (OSNOVICA ZA PRIMJENU OBRAČUNA PREMIJE)
*VIDITI PRIMJER U BILJEŽNICI!!!
41
OBJEKT OD 1 MIO. KN TERETIT ĆE SE S PREMIJOM 15. 000 Kn.
Alokacija prihoda (premije) na troškove
Neživotna osiguranja – primjer
1. Bruto prihod = premija = 100
2. Isplata šteta = 82
3. Kolebanje šteta(stdev 2. ) = 3
Ukupno udio riziko premije = 85
4. Provizija = 5
5. Plaće +izravni troškovi = 5
6. Neizravni troškovi = 2
7. Profitna marža = 3
UKUPNO = 100 %
42
150
150.000
VRIJEDNOST OSIGURANIH OBJEKATA 10.000.000
PROSJEČNA VELIČINA ŠTETA 150.000/150 1000
PROSJEČNA UČESTALOST PO JEDINICI 150 / 10.000.000 0,000015
PREMIJSKA STOPA =
PROSJ.UČESTALOST x PROSJEČNA VELIČINA ŠTETE 0,015
UKUPNO ISPLAĆENE ŠTETE RAZDOBLJA
BROJ ŠTETA
IZRAČUN
OSIGURANJE NEKRETNINA OD RIZIKA POŽARA
LIKVIDACIJA ŠTETA
Likvidacija šteta je postupak utvrđivanja osigurateljeve obveze, odnosno utvrđivanja
štete i isplate odštete
1. likvidacija po procjeni (pogodbi)
2. po računima popravka (cijenici, potvrde o plaćama itd)
POSTUPAK LIKVIDACIJE
Koraci:
1. Prijava o nastanku osiguranog slučaja
2. Utvrđivanja postojanja obveze
3. Procjenjivanje štete i visine odštete
4. Utvrđivanje visine obveze iz osiguranja
5. Isplata odštete ili naknade
6. Subrogacija
TEHNIČKE PRIČUVE OSIGURATELJA
Služe za pokriće osigurateljevih obveza:
1. Prijenosne premije
2. Matematička pričuva o. Ž.
3. Pričuve šteta
4. Pričuve za kolebanje šteta
5. Ostale tehničke pričuve
43
METEMATIČKA PRIČUVA OSIGURANJA ŽIVOTA
Matematička pričuva je oblik premijske pričuve svojstven životnim osiguranjima koja
se izračunava aktuarsko matematičkim metodama.
Tri ključna elementa za izračun MPOŽ:
1. SMRTNOST (DOB I SPOL)
2. KAMATE
3. TROŠKOVI
METODE IZRAČUNA MPOŽ
1. Prospektivna
2. Retrospektivna
Prospektivna - očekivana vrijednost budućih rashoda diskontiranih na dan
obračuna smanjena za diskontiranu vrijednost budućih prihoda diskontiranih na isti
dan
Retrospektivna - razlika prošlih prihoda i rashoda
Definicija MPOŽ
Po važećem Zakonu o osiguranju:
MATEMATIČKA PRIČUVA JEDNAKA JE RAZLICI SADAŠNJE VRIJEDNOSTI
BUDUĆIH OBVEZA OSIGURATELJA I SADAŠNJIH VRIJEDNOSTI BUDUĆIH
OBVEZA OSIGURANIKA
44
PROSPEKTIVNA MATEMATIČKA METODA
Struktura bruto premije OŽ
BP = NP +1/K +pP +cP , gdje je
BP = godišnja bruto premija za jednu jedinicu osigurane svote,
NP = neto premija koja je izračunana primjenom tablice smrtnosti, KOLIKA JE
VJEROJATNOST DA ĆE
1/K = kalkulativna kamatna stopa u bruto premiji,
pP = udio akvizicijskih troškova koji se priznaju posrednicima razmjerno bruto
premiji,
cP= upravni troškovi koji su razmjerni bruto premiji, odnosno, osiguranoj svoti,
a plaćaju se za cijelo vrijeme trajanja osiguranja ,
1000 n.j.
Sadašnja vrijednost
budućih koristi
Neto jednokr.
premija
385,745
Sadašnja vrijednost budućih neto premija
45 65 100
MATEMATIČKA PRIČUVA
45-godišnjak je zaključio doživotno osiguranje. Osigurana svota je 1000 n. j.
45
IZRAČUN PREMIJE I OSIGURANE SVOTE
Kolika je vjerojatnost da će 40 godišnji muškarac doživjeti 60 godina života ?
P= L 60/L40 = Broj živih u 60-im / Broj živih u 40-im = 73682 /92284 = 0,79842689
Diskontirani broj živih osoba = Dx (komutativni brojevi)
Kolika je osigurana svota(S) za 40-godišnjaka ako doživi 60 godina , a uplati premiju
od 25. 000 Kn
- X=40, n=20, B= 25. 000
- B = S x Dx+n/Dx = 25. 000 = S X D60/D40
- S= 25000 /0,3644 = 68 605,93 kn
ZILLMEROVA METODA – POJAM I SVRHA
Cilmerizacijom se matematička pričuva smanjuje razmjerno sadašnjoj vrijednosti
neprispjelog dijela premije iz koje će se pokriti posrednički troškovi sklapanja
ugovora.
Svrha je prilagodba vrijednosti matematičke pričuve izračunu realne visine otkupne
vrijednosti police životnog osiguranja
46
REOSIGURANJE
Pojam, značaj, vrste
REOSIGURANJE JE SUSTAV PRENOŠENJA VIŠKA RIZIKA IZNAD KAPACITETA
OSIGURATELJA NA REOSIGURATELJA.
Višak rizika se javlja zbog velike vrijednosti svote osiguranja ili zbog maksimalno
očekivanih šteta (Probably Maksimum Loss) što bi moglo dovesti do insolventnosti
osiguratelja.
Potreba za reosiguranjem nastaje zbog značajne fluktuacije šteta, nehomogenih
rizika, visokih pojedinačnih rizika, premalog portfelja itd.
Osiguratelj (cedent) prenosi višak rizika na reosiguranje (cesionar) , a osiguranik ne
zna niti mora znati da je reosiguranje ugovoreno, jer svoja prava ostvaruje izravno od
osiguratelja.
Reosiguranje je osiguranje osiguratelja i ima pretežito međunarodni karakter.
Kod ugovaranja reosiguranja najprije treba ODREDITI SAMOPRIDRŽAJ - to je onaj
dio rizika koji se ne prenosi u reosiguranje. Određuje se kao dio osigurane svote ili u
apsolutnoj vrijednosti. (Tablica maksimalnog pokrića)
* VIDITI JOŠ BILJEŠKE U BILJEŽNICI!!!
47
Metode:
1. FAKULTATIVNO – svaki rizik se posebno ugovora, a cesionar slobodno
odlučuje hoće li ili ne prihvatiti rizik i obvezu reosiguranja
2. OBVEZNO - obligatorno na temelju ugovora o reosiguranju
3. FAKULTATIVNO – UGOVORNO – cedent može pojedini rizik prenijeti
cesionaru, a ovaj ga mora prihvatiti
4. PULOVI ZA REOSIGURANJE – raspodjela rizika za svakog člana pula po
unaprijed utvrđenom ključu
VRSTE REOSIGURANJA
PROPOCIONALNO - KVOTNO
- Najjednostavnije reosiguranje kojim se reosigurava određena proporcija
preuzetog rizika.
- Jednaka proporcija primjenjuje se na obračun premija i isplatu šteta
- Jedinstvena primjena na velike i male rizike
- Nedostatak-ne dovodi do homogeniziranja portfelja niti do izjednačavanja šteta,
jer se u reosiguranje predaje i onaj rizik koji bi mogao snositi cedent kroz
samopridržaj
KVOTNO
NA RIZIKO OSNOVI PO DOGAĐAJU
REOSIGURANJE VIŠKA ŠTETA
REOSIGURANJE TEHNIČKOG REZULTATA
VRSTE REOSIGURANJA
PROPORCIONALNO NEPROPORCIONALNO
REOSIGURANJE VIŠKA SVOTA
48
PROPORCIONALNO - REOSIGURANJE VIŠKA SVOTE
- POKRIVAJU SE SAMO ONI RIZICI KOJI NADILAZE SAMOPRIDRŽAJ
- CEDENT ODLUČUJE KOJI ĆE DIO VIŠKA RIZIKA PREDATI U
REOSIGURANJE
- Ugovorom se redovito utvrđuje maksimalna visina ekscedenta (viška) koji će
preuzeti cesionar
- Raspodjela rizika se utvrđuje na temelju svote osiguranja ili na temelju najveće
vjerojatne štete PML
NEPROPORCIONALNO – REOSIGURANJE VIŠKA ŠTETA
- REOSIGURANJEM SE POKRIVAJU SVE ŠTETE KOJE PRELAZE ODREĐENU
VISINU, BEZ OBZIRA JESU LI POJEDINAČNE ILI SKUPNE
- Na riziko osnovi - svaku štetu iznad samopridržaja snosi reosiguratelj, ali do
najviše ugovorene vrijednosti
- Na osnovi događaja – reosiguratelj snosi rizike samo po pojedinom događaju po
policama koje su na snazi, bez obzira na datum početka osiguranja. Reosiguratelj
navodi rizike i definira što se smatra jednim događajem.
- Primjer: reosiguranje viška katastrofalnih šteta po događaju
1. Samopridržaj 2 milijuna kuna
2. Gornja granica (maxima ) 6 milijuna
Ako nastupi rizični događaj i prouzroči štetu od 4 milijuna, 2 mio. će snositi
osiguratelj, a 2 mio. reosiguratelj. Ako je šteta 7 milijuna, osiguratelj snosi 3, a
reosiguratelj 4 milijjuna.
49
REOSIGURANJE TEHNIČKOG REZULTATA
- Reosiguratelj preuzima isplatu šteta koji premašuje unaprijed utvrđen godišnji
iznos.
- Svota šteta utvrđuje se u % od tehničke premije kao donja granica.
- Primjer: ako se želi zadržati kvota šteta do 75% premije, reosiguranje može
sudjelovati u isplati šteta iznad 75% premije u omjeru 90 : 10.
- Za osiguratelja je ovaj oblik povoljan jer može planirati svoje obveze s velikim
stupnjem pouzdanosti.
PREDMET REOSIGURAVAJUĆE ZAŠTITE
- vrsta ili vrste osiguranja
- cijeli portfelj iz vrste ili vrstra osiguranja
- samo neke opasnosti iz vrsta osiguranja
- područje pokrića sukladno predmetu reosiguravateljne zaštite:
o teritorij RH – pokrivene štete nastale samo na području RH
o police ispostavljene u RH – pokrivene štete nastale na području RH i izvan
područja RH
o štete nastale samo u inozemstvu ili štete nastale samo u zemlji
50