Dermatologija SKRIPTA - Seminar Ski, Diplomski Maturski Radovi, Ppt i Skripte Na Www.ponude

Dermatološka propedeutika- 1 -

Dermatološka propedeutika

KOŽA: površine 1,5-1,8 m2 u muškaraca i oko 1,2 m2 u žena- najveći organ; mase 18% mase tijela, a nejdeblja na tabanima= 4mm;boja kože ovisi o prokrvljenosti i prisutnosti melanina;

1.Razvitak kože- koža se razvija iz dvaju zametnih listića, iz ektoderma i mezoderma. Iz ektoderma: epidermis, adneksi kože, živci i osjetna tjelešca, a iz mezoderma: korij (dermis), potkožno masno tkivo, krvne i lifne žile i živci. Koža se razvija iz jednog sloja stanica: bazalne membrane i tankog sloja mezenhima, da bi se krajem prvog trimestra uočio stratificirani epidermis i dezmosomi. Stvaraju se i nekeratinizirajuće st. (melanociti, Langerhansove i Merkelove), fibroblasti stvaraju kolagen, a vide se i zameci adneksa. Dođe li do poremećaja razvoja u ovom razdoblju ( npr. virusna infekcija s infarktoom posteljice) dogodit će se aplasia cutis congenita i sindactilia. Zbog poremećaja razvitka dišnog i probavnog sustava u istom razdoblju: fistule (brannhijalne ->labijalna i nazalna/liječenje kirurško). U drugom trimestru epidermis orožnjava, ploče nokta i žlijezde su razvijene, razlikujemo papilarni i retikularni sloj dermisa, a razvijena su i elastična vlakna. U trećem trimestru koža je razvijena sa svim strukturama i sazrijeva. Rožnati/kornealni sloj je zadebljan i razvijeno je masno tkivo u subcutisu.

GRAĐA KOŽE: 1. epidermis 2. dermis 3. subcutis (potkožno masno tkivo=tela subcutanea)1. epidermis: stratum basale je temeljni sloj od 1 reda stanica koje se dalje dijele, stratum spinosum ili nazubljeni sloj koji se sastoji od 4-8 redova poligonalnih stanica povezanih dezmosomima, stratum granulosum ili zrnati sloj koji se sastoji od 1-2 reda pločastih stanica koje u citoplazmi sadrže keratohijalin. Keratohijalin je međuproizvod sinteze keratina. Sva 3 sloja (BSG) sadrže karakteristična vlakna->tonofibrile, koji se međusobno isprepliću i vidljiva su elektronskim mikroskopom, stratum lucidum ili svijetli sloj, prisutan samo na tabanima i dlanovima, možda i ne postoji i stratum corneum ili rožnati sloj, sastoji se od orožalih stanica (keratin) koje nemaju jezgru. Taj sloj se u obliku ljuštenja (desquamatio insensibilis) neprestano troši. Svi slojevi sadrže keratinocite koji sudjeluju u stvaranju roževine. Epidermis osim keratinocita sadrži i nekeratinizirajuće dendritske stanice : Langerhansove, Merkelove i melanocite i odgovoran je za celularnu staničnu imunološku reakciju.2. dermis: sastoji se od vlakna, međustanične tvari, stanica, krvih i limfnih žila, živaca, osjetnih tjelešaca i adneksa kože. Histološki se u dermisu razlikuju stratum papillare ili površinski sloj i stratum reticulare ili dublji sloj. Stalne stanice dermisa su: fibroblasti, makrofagi i mastociti (metakromatske stanice), a međustaničnu tvar čini vlaknasti dio: kolagenska i elastična vlakna i amorfni dio:glikozaminoglikani i glikoproteini. ADNEKSA: folikuli dlake-> vanjska i unutarnja ovojnica (=epitel) i papila u koju je usađena dlaka. Glandulae sebaceae ili žlijezde lojnice =>raspoređene su oko folikula, ispražnjavaju se u folikul. Jedino se u perianalnoj regiji, na prepuciju&glansu penisa, prijelazu stidnice u kožu stidnih usana i na bradavici mliječne žlijezde otvaraju direkt na kožu. Glandula sudoriferae ili žlijezde znojnice nalaze se duboko u dermisu poput kluipka i prazne se na površinu kože. Glandulae sudoriferae maiores ili mirisne žlijezde su tubularne žlijezde koje izlučuju sekret karakterističan za pojedinu regiju (pazuh, glans, velike usne...); Pili ili dlake nalaze se pretežno na kapiliciju. Razvoj dlake teče krooz anagenu, katagenu i telogenu fazu i traje različito dugo. Unguines ili nokti sastoje se od matriksa, ležišta nokta, nokatne ploče a okružuje ga cuticula-kožni nabor. U dermisu se zbiva humoralna imunološka reakciija. Epidermodermalna granica posebnim se bojenjem i pod svjetlosnim mikroskopom vidi kao nabor


debljine 50-100 nm, a elektronsko-mikroskopski odgovara bazalnoj membrani u kojoj se razlikuju lamina lucida i lamina densa, svijetli i tamni dio. BM poludezmosomima je vezana za bazalni sloj epidermisa, a ukotvljenim vlakancima (anchoring fibrils) vezana je uz dermis.FUNKCIJE BM: 1. potpora stanicama epitela, endotela i parenhima; 2. povezivanje epitela ili endotela s podlogom; 3. filtracijska barijera za makromolekule; 4. sprečavanje dehidracije organizma i gubitka elektolita; 5. zaštita kože od prodora mikroorganizama. U koži se nalaze 2 mreže krvnih žila: plexus papillaris/površinski i plexus cutaneus(na granici demisa i subcutisa. Tu se nalaze i autonomna i senzorna živčana vlakna kao i Krauseova (hladnoća) i Vater-Paccinijeva (taktilni osjet, vibracija) osjetna tjelešca.

SUBCUTIS: potkožno masno tkivo s pripadajućim krvnim žilama i živcima, a odijeljeno septama koje su od dermisa usmjerene prema fasciama i kostima.

DERMATOZE: bolesti kože

FUNKCIJA KOŽE: 1. mehanička zaštita 2. od dehidracije 3. od sunčevog svjetla 3. od patogenih mikroorganizama 5. termoregulaciijska uloga 6. sekrecijska funkcija 7. osjetne funkcije 8. imunološka funkcija;-neprimjetan gubitak vode= perspiratio insensibilis, to nije znojenje i znojenje= perspiratio sensibilis ili transpiratio / sadrži 99%vode;-modul elastičnosti u dojenačko doba je 2,9 a u staračko 8,1;-prosječna ukupna količina lipida na čelu odraslih u mg/cm2 /3 sata u muškaraca je: suha koža <0,80; normalna 1,30+-0,50; za masnu >1,80; za žene: suha<0,70; normalna 1,20+-0,50; masna >1,70;-prosječno primanje vode u organizam je 2,4 L na dan (izgled kože ovisi o količini vode),- u staračkoj koži ima dosta vode ali atrofiir aepidermalni sloj, zakazuju elastična i kolagenska vlakna...orožnjeli sloj štiti od gubitka vode difuzijom! (npr. kod opeklina, kad taj sloj nestane =>gubi se 3-5L vode na dan!!!);

->TIPOVI KOŽE: normalna, masna, suha i mješovita;

->OPIS PROMJENA NA KOŽI=DERMATOLOŠKI STATUS; (broj, veličina, oblik, boja, razgraničenje, konzistencija, lokalizacija i raspored=>monomorfna ili polimorfna slika; ako se na određenom arealu skupi veći broj promjena od kojih se neke spoje=>žarište);HIPERKERATOZA= proširenje normalno strukturiranog rožnatog sloja; PARAKERATOZA= nepravilno orožnjavanje gdje u rožnatom sloju postoje stanice s jezgrama; ATROFIJA EPIDERMISA=njegovo stanjenje; AKANTOZA= prooširenje epidermisa jer se povećava broj slojeva epidermalnih stanica; DISKERATOOZA= pojava rožnatih stanica u spinoznom sloju (diskeratosis benigna, no najčešće kod spinocelularnoog karcinoma=diskeratosis maligna). VASKULITIS: proliferacija endotela krvnih žila, prožetost fibrinom i upalnim stanicama u samoj stijenci krvne žile kao i u okolici. Ponekad nalazimo i nespecifično granulacijsko tkivo, a rjeđe specifično; i u potkožju se može naći upalnih stanica, a može doći i do zamjene masnog tkiva vezivnim;

DERMATOLOŠKA DIJAGNOZA: mora biti etiološka iako to ponekad nije moguće pa se postavlja morfološka ili deskriptivna,-1. anamneza 2. opći status 3. dermatološki status 4. laboratorijske pretrage;


- DERMATOLOŠKI STATUS: broj, oblik, veličin, boja, ograničenje prema podlozi, konzistancija, lokalizacija i raspored promjena. DA li su eflorescencije SOLITARNE ili MULTIPLE. OBLIK: okrugao, ovalan, poligonalan, nepravilan; VELIČINA: uspoređuje se s poznatim pojmovima, u mm ili cm; OGRANIČENJE: može biti oštro (akutne upalne dermatoze, psorijaza) ili neoštro ograničene od okolne kože(npr. krooničan oblik kontaktnog dermatitisa); KONZISTENCIJA: mekana ili tvrda; palpacijom utvrđujemo da li je promjena bolna na pritisak, da li je pomična ilis rasla s podlogom; RASPORED: grupirane, diseminirane ili konfluirajućće. Promjene mogu biti i anularne, serpiginozne, circinarne (poput krugova) i nepravilne – korimbiformne sa središnjom velikom i oko nje malenim eflorescenicijama. Žarište je skup eflorescencija između kojih nema zdrave kože. Žarište može biti pojedinačno ili multiplo i može konfluirati sve do potpune zahvaćenosti kože=eritrodermija.2. Poremećaji embrionalnog razvitka kože-

- Aplasia cutis congenita – nedostatak kože na određenom djelu kod kojeg je epidermis uvijek, a dermis(ako postoji nedostaju adneksa i elastična vlakna) katkad odsutan. Može samostalno zacijeliti. Dobro ograničeno. Liječi se kirurški.

- Syndroma pseudo-ainhum- kod rane rupture amniona slobodni rubovi dovode do

stezanja udova kompresija ili amputacija. Liječenjkirurški ukoliko konstrikcija remeti vaskularnu i limfnu drenažu.- Pachydermoperiostosis- hipertrofija kože i kosti udova. Primarna je

nasljedna, a sekundarna potaknuta nekom težom bolesti (upala pluća) ili tumorom ( adenokarcinom bronha ili tumorom probavnog trakta). D.D. treba isključiti akromegaliju te poremećaje štitne žlijezde. Liječenje: kirurška korekcija nastalih deformiteta, te liječenje osnovne bolestinakon čega dolazi do regresije promjena na kostima.

- Cutis verticis gyrata- hipertrofija kože s pojavom nabora na zatiljnom dijelu. Vezano uz težu mentalnu retardaciju ako je bolest primarna. Ako je sekundarna onda je vezana uz neku drugu bolest (AML, akromegalija,...). Liječenje se sasatoji od kirurške korekcije i liječenja infekcija koje tu mmogu nastati.

3. Građa kože- epidermis – stratum basale ( jedan bazalni sloj stanica), stratum spinosum ( 4-8 slojeva stanica), stratum granulosum ( 1-2 sloja st. sa zrncima keratohijalina u citoplazmi), stratum lucidum (samo na dlanovima i tabanima) i stratum corneum ( orožene st bez jezgara, a troši se ljuštenjem. Dermis čine kolagena, elsatična i retikularna vlakna, međust. tvar, krvne i limfne žile, osjetna tjelešca i adneksa i stanice ( makrofazi, fibroblasti, limfociti). Sastoji se od površnijeg stratum papillare i stratum reticulare. Epidermodermalnu granicu čini bazalna membrana (lamina lucida i lamina densa) koja je poludezmosomima vezana uz bazalni sloj epidermisa,a sidrenim vlakancima uz dermis.

4. Funkcija kože – zaštitna: mehanička, dehidracija, sunce, mikroorganizmi, termoregulacija, sekrecija, osjet, imunološka. Normalna, masna, suha i mješana koža.


5. Fizikalno dijagnostički postupci u dermatologiji i venerologiji – vitropresija- pregledavanje kože kroz prozirni objekt uz pritisak

(određivanje ishemije)-> npr. kod lupozne tuberkuloze promjena će promijeniti boju iz crvene u smeđu nakon vitropresije;

pokus sondom – određivanje osjetljivosti i konzistencije promjene; upadanje sondom npr. kod nekrotično tkivo znak je lupozne tuberkuloze,

struganje – drvenim štapićem, skalpelom, kiretom ili raspartorijem; dermografizam- prelaskom tupim predmetom po koži javlja se eritem

ili urtikarijska pruga (crveni dermografizam) i rjeđe bijela pruga (bijeli dermografizam);

fenomen Nikolskog – ispituje se kod buloznih dermatoza. Nakon trljanja ili gnječenja prividno nepromijenjene kože nastaje mjehur (npr. kod Lylleove bolesti).

Köbnerov fenomen – nadraživanje pokreće promjenu ( grebanje će u psorijatičara izazvati eritematoskvamozno linearno žarište).

Auspitzov fenomen – odstranjivanjem ljusaka gornjih djelova oštrim predmetom dolazi do točkastog krvarenja,

6. Sustav eflorescencija u koži-općenito- broj (slitarna, multipla), oblik, veličina, boja, ograničavanje,

konzistencija (meka, tvrda), lokalizacija, raspored ( grupirano, diseminirano), žarišta ( monomorfna, polimorfna; eritrodermija cijela koža zahvaćena).

10. Dijagnostičke metode u DV – svaka metoda ima svoje indikacijsko područje, znači da ju je korisno primijenjivati ako sumnjamo na nešto određeno; mora se pridržavati istog načina očitavnaja, usporedbe sa zdravim ljudima te da svaki test ima svoj domet; testovi in vivo na bolesniciima i testovi in vitro na biološkom materijalu;->in vivo-kutani: -epikutano (patch) testiranje- za dokazivanje kasne, celularne preosjetljivosti. Za dijagnozu kontaktnog alergijskog dermatitisa. Za testiranje se primijenjuju alergeni u netoksičnoj koncentraciji, najčešće 2% u vazelinu, vodi ili nekom drugom otapalu. Netoksične doze se očitavaju nakon 48,72 ili 96 h.-atopijski epikutani test (APT)- kod atopijskog dermatitisa i drugih alergoza. Na zdravoj koži nakon 48-72 h i uspoređuje se s testom ubodom (prick) i vrijednsotima specifičnih IgE. – intradermalno- za dokazivanje alergijske preosjetljivosti ranog tipa. – test ubodom (prick)- kapljica alergena i onda se kroz kap upikne koža. –test skarifikacijom (scratch)- kod medikamentoznih alergodermija, te onih izazvanim konzervansima i aditivima. –konjuktivni test- u dokazivanju medikamentoznih alergija.

- in vitro- svetlosnomikroskopska patohistološka analiza- tumori, bulozni dermatitisi, autoimune.

-elektronska mikroskopija- epidermolize i virusne bolesti.-citološke metode- bris, skarifikacija ili punkcija; kod bulznih dermatoza, virusne, limfomi i karcinomi. –test blastiče transformacije limfocita- za dokazivanje kasne preosjetljivosti na medikamente, te kontaktne alergene. Mjeri se broj specifično transformiranih limfocita nakon stimulacije lijekom u limfoblaste (ako je promjena veća od 3% od kontrolnog razmaza). -određivanje ukupnih IgE- za procjenu humoralnih alergijskih zbivanja. –određivanje specifičnih IgE-. –Direktna imunoflorescencija kože- za dokazivanje pemfigusa, buloznog pemfigoida i drugih autoimunih buloznih dermatoza, sistemskog i diskoidnog lupusa eritematozusa, alergijskog vaskulitisa. Doakzujemo depozite depozite Ig i komplementa. –indirektna


imunoflorescencija- za određivanje karakterističnih protutjela u krvnom serumu bolesnika oboljelih od pemfigusa, buloznog pemfigoida, herpetiformnog dermatitisa,...Može se odrediti i titar protutjela.

11. Lokalno liječenje dermatoza- liječenje ovisi o lokalizaciji, trajanju promjene i akutno stanje dermatoze. Na vlažne vlažno (oblozi, kupke), a na suho suho (masti, kreme, paste).

-Oblozi (fomenta)- hladni propusni- protuupalno, pa se daju pri akutnim upalama kože jer djeluju vazokonstriktivno. Hlade kožu i odvode sekret. Mjenjaju se čim se ohlade. –Nepropusni- potiču sazrijevanje procesa jer izazivaju lokalnu hiperemiju. –Polupropusni – za čišćenje kože

-kupke- za veće površine. Mogu se dodati antiseptička sredstva.-podloge- to su indiferentne supstancije u koje se mogu inkorporirati lijekovi.

Jednostavne podloge (tekućine, prašci i podloge za masti) i složene (tekući posipi(1+2), paste (2+3) i emulzije(1+3)).

-otopine (solutiones)- otopine aktivnih tvari u vodi, etanolu i drugim organskim otapalima. Brzo se suše

-posipi (pulveres medicinales)- danas rijetko-masti (unguenta) – dobro prijanjaju uz kožu,a li priječe isparavanje vlage i sekreta

te hlađenje kože, zbog čega su kontraindicirane kod jačih upalnih reakcija. Kod kroničnih dermatoza s odebljalom kožom i kod dermatoza s naslagama hiperkeratotičnih i parakeratotičnih ljusaka.

-tekući posipi (pastae aquosae)- suspenzije mineralnih čestica u tekućoj podlozi (voda i glicerol)

-paste- mješavina praška i masti. Kod svih subakutnih promjena kože, jer priječe stvaranje mjehurića i krasta. Djeluju indiferentno.

-emulzije- disperzije 2 ili više tekućina koje se ne mješaju pa se dodaje emulgator.-kreme- polučvrsti, emulgirani dvofazni sustavi. Masne (V/U) i isperive (U/V).-gelovi- -medicinski sapuni- -antiflogistička i adstringtivna sredstva- hladni oblozi raznih čajeva ili fiziološke

otopine.-keratolitici- kalijev sapun i 3-10%-tna salicilna kiselina. Za omekšavanje roževine.-keratoplastici- do 2%-tna salicilna k. Za cijeljenje erozija il ragada.-dezinfekcijska i antibakterijska sredstva- kalij-permanganat, hidrogen-peroksid-antipruritična sredstva- ublažuju svrbež. Alkoholne otopine mentola s dodtakom

anestetika ili kortikosteroida-kaustična sredstva- za odstranjivanje bradavica. 10%-tna trikloroctena kis.

-sredstva za poticanje garnulacije i epitelizacije- adstringentna na granulaciju, a keratoplastici na epitelizaciju. Riblje ulje (30%), srebrni nitrat (1%)

-citostatici- 20%-tna alkoholna otopina podofilina kod akuminiranih kondiloma,te 5% 5-fluorouracil kod prekanceroznih dermatoza i manjih bazocelularnih karcinoma.

-antibiotici- -kortikosteroidi- brzo dijeluju i smiruju upalu. Prekomjerna dlakavost, atrofija kože,

strije.-antimikotici- Amphotericin B, Nistatin za kvasce (Candida alb.).-antiparazitici- svrab, ušljivost. Benzilbenzoat.-antivirusni- interferon i aciklovir.-protektivi od UV zraka- to su sintetički pripravci.-sredstva za depigmentaciju- derivati hidrokinona-fizikalna terapija- krioterapija, UV terapija.

12. Opće (sistemsko) liječenje dermatoza-


-antihistaminici- kod arterijskih dermatoza. Difenilhidramin (Dimidril), klorpiramin (Synopen), loratadin (Claritine)

-antibiotici- ovisi o nalazu antibiograma-antimalarici- preparati s kinolonskim prstenom. Mehanizam djelovanja nije

objašnjen. Kod kroničnog diskoidnog i sistemskog eritematodesa te fotodermatoza.-citostatici- tumori (najviše limfomi). U kombinaciji s kortikosteroidima.

Ciklofosfamid, cisplatin-sulfonamidi-retinoidi- derivati A-vitaminske kiseline. Kod poremećaja keratinizacije.

Kontraindicirani kod trudnoće i žena u reproduktivnoj dobi. Isotretionin i acitretin.

13. Liječenje retinoidima u dermatologija- prirodni i sintetski derivati vitamina A. U liječenju nekih dermatoza i neoplazija otpornih na prethodne terapijske pokušaje. Imaju veliku teratogenost i kronično oštećenje kostiju. Koriste se lokalno i sistemsko.

14. Retinoidi za lokalnu primjenu- tretionin- za blage i umjerene oblike akni. Smanjuje stanične adhezije u izvodnom kanalu lojnica, čime olabavljuje komedon te time sprečava bolest na samom početku. Gel tazaroten koji se primjenjuje kod psoriasis in placibus.

15. Retinoidi za sistemsku primjenu- Izotretionin- kod težih oblika nodularno cističnih akni, akni fulminans, G- folikulitisa, teže pustulozne rozacee, rinofime,... Ima protuupalni efekt te inhibira produkciju sebuma i smanjuje lobul sebacealnih žlijezda, kod poremečaja keratinizacije i kod lihen planusa. Uzima se jednom dnevno uz hranu oko 0.5mg/kg/dan u16 tjedana. Ne smije se kombinirati s vitaminom A i UVA ili UVB terapijom.

-Acitretin- kod teških poremečaja keratinizacije (eritrodermatska i lokalizirana ili generalizirana pustulozna psorijaza). 25-30 mg/dan. Može s UVA ili UVB. Ne s vitaminom A.

16. Utjecaj retinoida na neoplastične bolesti kože- djeluju na fazu promocije i progresije. Djeluju i na diferencijaciju i proliferaciju epitelnih stanica

17. Akutne i kronične nuspojave terapije retinoidima- akutne- mukokutane- suhoća kože i svrbež i eritem. Čest je dermatitis lica kod lokalne primjene na licu. Može doći do eritrodermije, fotosenzitivnosti, difuznog gubitka kose, tanki i lomljivi nokti, suhe sluznice. –sistemske- oči (suhoća, iritacija, bol i rijetko noćna sljepoća), jetra (akutno oštećenje koje je reverzibilno nakon prekida terapije), metabolizam lipida (hiperlipidemija), mišični sustav (nakon višegodišnjeg uzimanja javlja se povišeni tonus mišića), CNS (povišeni intrakranijalni tlak), teratogenost (kontracepcija mjesec dana prije uporabe i 2 godine nakon).

-kronične- skeletni sustav. Hiperostoza, periostalno zadebljanje i kalcifikacija spinalnih ligamenata.

18. Fizikalna terapija u dermatologiji-krioterapija- tekućim dušikom na –178°C na štapiću omotanim vatom do 50 sek.

Vulgarne i plane veruke, aktiničke i seborejičke keratoze, kondilomi, manji hemangiomi, keloidi.

-dermoabrazija- skidanje slojeva kože u svrhu otklanjanja različitih tvorbi s kože. Koriste se brusilice (dijamantne). Do epidermodermalne granice pa se stavlja gaza s antibiotikom. Kod manjih tetovaža, brazgotina (nakon akni), rinofima, višebrojni sitni benigni tumori.

-elektroliza- hipertrihoza(trajna epilacija), teleangiektazije. Katoda u tvorbi,a anoda u ruci. 0.5-2 mA.


-iontoforeza- struja male jakosti i dve pločaste elektrode. Za unošenje u kožu sredstava topljivih u vodi. Kod hiperhidroze u predjelu stopala.

-elektrokoagulacija- izmjenična struja visoke frekvencije. Uzrokuje hemostazu. Sve vrste bradavica, fibromi, hemangiomi,...

-termokauterizacija- jedna elektroda, visoka frekvencijai napon, a mala jakost. Veruke, fibromi i manji angiomi.

-UVB terapija(fototerapija)- cijelo tijelo ili djelovi. Počinje se sa 0,05 J/cm2 . 5x tjedno kroz 3-4 tj. Kod psorijaze, atopijskog dermatitisa, lihen ruber, obično u kombinaciji s kortikosteroidnim mastima ili retinoidima. Kontraindicirana u bolesnika s fotodermatozama, kod sindroma displastičnog nevusa, bolesnika liječenih od nevusa, xeroderma pigmentosum. Potrebno odrediti minimalnu eritemsku dozu.

-PUVA terapija (fotokemoterapija)- psoralen i UVA. Psoraleni se vežu za DNA stanice i usporavaju proliferaciju. Uz peroralnu primjenu 8-metoksipsoralena pacijent se nakon 2 h izlaže UVA. Potrebno odrediti minimalnu fototoksičnu dozu. 4x tjedno u 3-4 tj. Prmjenjuje se 0.5 J/cm2 . U slučaju pojave eritema terapija se prekida do nestanka eritema. Pacijent je jače osjetljiv još 24 h. Kod psorijaze koja zahvaća više od 30% površine. rani stadiji limfoma kože, atopijski dermatitis, vitiligo. Kontraindikacije su teže bolesti jetre i bubrega, imunosupresija, trudnoća i dojenje, preboljeli melanom. Kod balnefotkemoterapija 8-MOP se u kožu unosu kupkom, pa je zbog veče doze potrebno korigirati.

-ionizirajuće zračenje- mekane rengenske zrake (10-50 kV s 4-6 mA na udaljenosti 10-30 cm). Za bazocelularn 50-60 Gy, a spinocelularni 65-70 Gy.

19. Dermatološka kirurgija – ekscizije- česta je biopsija pri čemu količina mora biti dovoljna, a pacijent ne smije biti nagrđen. Excisio in toto (kirurško odstranjenje u cijelosti) se često koristi kod tumora. Šavovi se vade nakon 4-12 dana. –Režnjevi- kod većih defekata mogu se primjeniti transplantati. Elektrokirurgija- elektroda u isto vrijeme reže i koagučira. Laser- argonski (koagulacija, vaskularne promjene (teleangiektazije, angiofibrom) do 1 mm dubine), neodymium Yag laser (do 5 mm) i Laser sa CO2 (rezanje; virusni papilomi i tetovaža). Kriokirurgija- hemangiomi, dermatofibromi, limfangiomi. Ekskohleacija- oštrom žlicom se izreže

20. Antibiotici u općoj primjeni – amoksicilin (+klavulinska kis.), azitromicin, ampicilin, klindamicin

21. Antibiotici u lokalnoj primjeni – klindamicin, gentamicin, kloramfenikol

22. Kortikosteroidi u općoj primjeni – deksametazon, metilprednizolon, prednizolon

23. Antihistaminici – loratadin, difenhidramin

24. Antimikotici – amfotericin, flukonazol, ketokonazol, nistatin

25. Kortikosteroidi u lokalnoj primjeni – metilprednizolon, betametazon dipropionat (beloderm); sa keratolitikom: betametazon dipropionat + salicilna kis. (belosalic); sa antibiotikom: betametazon dipropionat + gentamicin ili neomicin(Locacorten N); sa anestetikom i antiseptikom

26. Antiparazitarni – metronidazol, mebendazol

27. Antivirusni – aciklovir, interferon

28. Citostatici- fluorouracil


29. Zaštitna sredstva od UV zraka- 1. oktilmetoksicinamat, titan-dioksid, cink-oksid

CISTE1) cystis epidermalis2) cystis trichilemmalis3) milium4) steatocystoma multiplex, pilonidalni sinusi i ciste, preaurikularne ciste i sinusi, epidermalne ciste skrotuma, dermoidne ciste;

PIGMENTNI NEVUSI=MADEŽI-> melanociti i nevociti;-> sinteza melanina;-> ABCD-pravilo; 1) MELANOCITNI NEVUSI:a) EPIDERMALNI MELANOCITNI NEVUSImacula cafe au lait, naevus spilus, melanosis naeviformis, lentigo simplex et lentiginosis, lentigo senilis, ephelidesb) DERMALNI MELANOCITNI NEVUSInaevus coeruleus(obični pavi madež i celularni plavi madež), macula mongolica, naevus fuscocaeruleus ophtalmomaxillaris, naevus fuscocaeruleus deltoacromialis3) NAEVOCELULARNI NEVUSInaevus naevocellularis pigmentosus (naevus pigmentosus papilomatosus, naevus pigmentosus papilomatosus et pilosus; 3 tipa naevusa-intradermalni/ intraepidermalni/ kombinirani);posebni oblici: naevus dysplasticus, halo naevus (Sutton), melanosis neurocutanea, naevus pigmentosus giganteus, melanoma juvenile(Allen-Spitz), ballon cell's naevus;4)ORGANOIDNI

PARANEOPLASTIČKE DERMATOZE1) OBLIGATNO PARANEOPLASTIČKEa) Acanthosis nigricans malignab) Acrokeratosis paraneoplasticac) Erythema gyratum repensd) Hypertrichosis lanuginosa acquisitae) Glukagonoma sindrom2)FAKULTATIVNO PARANEOPLASTIČKE DERMATOZE

PREKANCEROZE1) KERATOZE (keratosis actinica, arsenska, katranska, RTG)2) CHEILITIS PRAECANCEROSA 3) CORNU CUTANEUM4) LEUKOPLAKIA5) KERATOACANTHOMA6) XERODERMA PIGMENTOSUM


KLASIFIKACIJA TUMORA KOŽE

1)BENIGNI EPIDERMALNI TUMORIa) KERATOSIS SEBORRHOICAb) STUCCOKERATHOSISc) CLEAR CELL ACANTHOMA2)TUMORI ADNEKSA KOŽEa) SYRINGOMAb) CYLINDROMAc) TRICHOEPITHELIOMAd) PILOMATRICOMA

3)MALIGNI EPIDERMALNI TUMORIa)INTRAEPIDERMALNI Mb. BowenErythrodysplasia Queyretb) INVAZIVNI KARCINOMI KOŽEa)spinocelularnib)bazocelularni

4)TUMORI MELANOCITAa)LENTIGO MALIGNAb)MELANOMA MALIGNA

5) TUMORI MEZODERMALNOG PODRIJETLAA)TUMORI VEZIVNOG TKIVA-BENIGNIa)keloidb)fybromac)histiocytomad)synoviomae)fibrosis nodularis nasiB) TUMORI VEZIVNOG TKIVA-MALIGNIa)DERMATOFIBROSARCOMA PROTUBERANSb)HISTIOCYTOMA FIBROSA MALIGNUM

C)VASKULARNI TUMORI-BENIGNIa)hemangioma capillaareb)hemangioma cavernosumc) hemangioma seniled)venous lakee)naevus flammeusf)angiokaeratomag)granuloma pyogenicumh)lymphoangiomaD)VASKULARNI TUMORI-MALIGNIsarcoma Kaposi

6)LIMFORETIKULARNI TUMORI


A)BENIGNIPseudolymphoma

B) MALIGNIT-stanični limfomi B-stanični limfomi

7) METASTATSKI KARCINOMI KOŽE

BENIGNI TUMORI EPIDERMISA1)KERATOSIS SEBORRHOICA2)STUCCOKERATOSIS3)CLEAR CELL ACANTHOMA

TUMORI ADNEKSA KOŽE1) trichoepitelioma2) pilomatricoma3) cylindroma4) syringoma

BENIGNI TUMORI VEZIVNOG TKIVAa) keloidb) fibromac) histiocitomad) synoviomae) fibrosis nodularis nasi

BENIGNI TUMORI MIŠIĆNOG, ŽIVČANOG, MASNOG i HRSKAVIČNOG TKIVA1)leiomymoma2)lipoma3)neurofibroma4) Mb. von Recklinghausen 5) chondrodermatitis nodularis chronica helicis

MALIGNI INTRAEPIDERMALNI TUMORI KOŽEMb. BowenMb. QueyratMb. Paget

MALIGNI INVAZIVNIspinaliombasaliom

BENIGNI VASKULARNIhaemangioma capillare, cavernosum, senilelymphangiomaangiokerathoma


venous lakenaevus flammeusgranuloma pyogenicumglomus tumor

MALIGNI VASKULARNI TUMORIdermatofibrosarcoma protuberanshystiocytoma fibrosum malignasarcoma Kaposi

HISTIOCITARNE BOLESTI KOŽE-> nastaju umnožavanjem ili infiltracijom histiocita. Podrijetlo histiocita su matične stanice koštane krvi, a razlikujemo 2 tipa histiocita: monociti-makrofagi(pjenušave ksantomske ili gigantske tipa Touton) i Langerhansove dendritičke stanice epidermisa. One stoje u epidemisu, prezentiraju strani antigen na svojoj membrani i idu u lokalne limfne čvorove tužiti ga T-limfocitima. LANGERHANSKOVE: S100, CD1a + Birbeckove granule;MAKROFAGI: CD68->uzroci histiocitoza mogu biti različiti, no najčešće: primarne idiopatske ili sekundarne uzrokovane malignomima, metaboličkim promjenama, reakcijom na strano tijelo;-> lokalizirane/sistemske i benigne/maligne;

TIP 1-> histiocitoza Lengerhansovih, tu pripada i kongenitalna samoizlječiva retikulohistiocitoza(Hashimoto-Pritzker)

TIP 2 -> histiocitoza onih koje nemaju obilježja Langerhansovih TIP 3-> maligne bolesti histiocita: ak. monocitna leuk., maligna

histiocitoza, hist. limf;

KONGENITALNA SAMOIZLJEČIVA HISTIOCITOZAMb. Hashimoto-Pritzker-> dijete se rađa sa solitarnom ili više njih papula ili nodusa. Erodiraju na površini i eritematozne su. Spontana regresija ili alternacija u LCH. Praćenje bolesnika, imunokemijski nalaz je isti ako u LCH, samo s nešto manje Birbackovih granula.

LANGERHANS CELL HISTIOCYTOSIS (LCH) ILI HISTIOCITOZA X-> Mb. Hand-Schuller-Christian(kronični karakter u ranom djetinjstvu bez puno kožnih promjena, hepatospleno, limfadeno i zahvaćenost pluća. Česte koštane lezije na lubanji, ispadanje zubi znak zahvaćenosti mandibule i maksile, može i diabetes insipidus), Mb. Abt-Letterer-Siwe( u prvoj godini života, akutni tijek+ zahvaćenost visceralnih organa, visoka temp., generalizirana limfadenopatija i anemija, RTG pluća poput mramora, erupcija žućkasto-smeđih papula po tijelu koje mogu nekrotizirati i uzrokovati hemoragije, predilekcijska mjesta su vlasište, uška, lice) i eozinofilni granulom (u mlađoj dobi, u kostima, prosijavanje na RTG, benigne promjene, može i u hipofizealnoj regeiji pa uzrokuju diabetes insipidus) = reaktivno proliferativni proces uz akumulaciju histiocita, uz limfocite, granulocite i eozinofile;1. nalaz Birbackovih granula elektroncem ili imunohistokemijski CD1;2. svjetlosna mikroskopija pokazuje pozitivno bojenje na S100, ATP-azu, alfa-S-manozidazi i peanut lecitin;-> smatra se da je to reaktivan proces, ne maligno umnožavanje;


LIJEČENJE: intralezionalno i lokalno kortići, fototerapija ako diseminirano i sistemski kortići i citostatici;

XANTHOGRANULOMA JUVENILE, X. NECROBIOTICUM, RETICULOHISTIOCYTOMA, RETCLOHISTICYTIOSIS DISSEMINATA, XANTHELASMA PALPEBRARUM, VERRUCIFORMIS, PAPULOSUM, DISSEMINATUM, CORPORIS,

MASTOCITOZE...skupine bolesti koje obilježava veće nakupljanje mastocita u koži i potkožnom tkivu, a rijetko mogu biti zahvaćeni drugi organi tipa RES-a, kosti i sl. Mastocite usmjerava ekspresija određenih dijelova adhezijskih molekula na površini mastocita. Patogeneza mastocitoza je posljedica povećanog stvaranja i oslobađanja medijatora iz mastocita. To su rijetke bolesti. -klinička slika je obilježena oslobađanjem prevelikih količina mastocitnih medijatora, pa se javlja: svrbež, crvenilo, urtike, abdominalni bolovi, kolike, proljev, bolovi u kostima, glavobolja, depresija i slično.KUTANE MASTOCITOZEa) lokalizirane: MASTOCYTOMA =lok. nakupina mast. u dermisu, očituje se kao žućkasto-smećkasti plak ili papula površine poput narančine kore. Bilo gdje na koži. Darierov znak (na trljenje se javlja klasična urtikarijska reakcija). Svrbež i flushing=zbog iznenadnog oslobađanja histamina.b) diseminirane: MASTOCYTOMA DISSEMINATUM(svuda po koži, nisu zahvaćeni unutarnji organi), URTICARIA PIGMENTOSA(najčešći oblik bolesti u djece i odraslih); već pri porodu se javljaju male makule, Darierov znak; svrbež, hipotenzija, proljev: morfološke inačice su urticaria pigmentosa haemorrhagica i urticaria pigmentosa bullosa; URTICARIA PIGMENTOSA ADULTORUM-u odrasloj dobi se pojavljuje= gusto raspoređene crveno-smeđe makule i teleangiektazije, Darier može biti negativan; c) difuzne: MASTOCYTOSIS DIFFUSA=zahvaćene vel. pov. kože uz svrbež, ERYTHRODERMIA MASTOCYTICA;SISTEMSKE MASTOCITOZEMALIGNA MASTOCITOZA

BOLESTI PROUZROČENE HIV-om

->normalni CD4:CD8 omjer jest 2:1, u inficiranih HIV-om CD4 znatno padaju pa tako i taj omjer; prvo pada subpopulacija CD4 -> CD29+;-> poliklonsko aktiviranje B limfocita kao kompenzacijski odgovor-> zato hipergamaglobulinemija (IgG, IgA, IgD);-> ...spada u Retroviridae, Lentiviridae; jedan RNA lanac + reverzna transkriptaza koja je odgovorna za prepisivanje u DNA;->CRC 1993 i Walter-Reed klasifikacija;-> kako se smanjuje broj CD4, tako se povećava rizik od infekcije: korelacija s brojem CD4=> >500/mm3; 200-500 mm3 i <200mm3 = određivanje broja limfocita postaje klinički standard;-> od HIV+ do SIDA medijan je 10 godina;

AKUTNA HIV INFEKCIJA =3-6 tjedana (kao gripa ili mononukleoza); kada se broj limfocta spusti <500/mm3, dolazi do oportunističkih infekcija i očitovanja simptoma bolesti;

KOŽNE MANIFESTACIJE HIV INFEKCIJE


o inkubacija 3-6 tjedana -> može se pojaviti eritemetoznomakulozan ili papulozan egzantem sličan rubeoli, povećanje limfnih čvorova u nuhalnom području i vatu;

o asimptomatski stadij 8-12 tjedana -> serologija postaje pozitivna, stadij s obzirom na kožu je asimptomatski, ali može doći do egzarcebacije vulgarnih akni, pojačanog opadanja kose, svrbeži kože ili intertriginozne kandidijaze;

o simptomatski stadij -> egzarcebacije psorijaze, seborejičnog dermatitisa, HSV, HZ, fotosenzitivnosti i medikamentnih egzantema;kasni stadij ->

a) zarazne kožne bolesti -> stafilokok, streptokok (KS buloznog impetiga, ektime, folikulitisa, furunkula...rifampicin 600 mg per os/dan), Mycobacterium tuberculosis, avium kompleks, Treponema pallidum(veće doze penicilina!), Pseudomonas spp./ Candida spp.(orofaringealna, ezofagitična, flukonazol per os); Pityrosporum orbiculare et ovale (P. foliculitis->folikularno smještene papule i pustule na presternalnoj regiji i nadlakticama, čest u HIV poz.->per os flukonazol i itrokonazol u trajanju od 2 tjedna),Cryptococcus neoformans(brojne papule koje podsjećaju na Mollluscum contagiosum=kožna manifestacija kriptokokoze/loša prognoza), Histoplasma capsulatum/ HSV 1 i 2 (perianalane herpetičke ulceracije-> Aciklovir per os 5X400mg/dan dok ne nastupi epitelizacija i višemjesečna profilaksa 3X400 mg/dan per os. Ganciklovir ili foskarnet u slučaju rezistencije na aciklovir), VZ, EB (OHL-leukoplakija sluznice jezika=hiperplastične i verukozne naslage na jeziku bijele ili sivkaste boje; smatra se znakom progresije HIV-a), HPV(interferon i retinoidi, brojne bradavice po licu rezistentne na uobičajeno liječenje su znakovite) , Pox viridae (Mulluscum contagiosum s umbiliciranim bradavicama u velikoj količini, ekstragenitalno/lice, vrat/ indikacija su za anti-HIV test)/ Scabies norvegica;dermatofiti=Trichophyton mentagrophytes i Trychophyiton rubrum=>simetr. zahvaćenost ekstremiteta, šake, noktiju ili stopala);

b) neoplazme -> Kaposi(vaskularna neoplazma obilježena pojavom eritematoznih, lividnih i smeđih papula, plakova i nodula->HHV 8), Hodgkin i ne-Hodgkin, Mycosis fungoides (epidermotropni T-stanični limfom); Spinocelularni (grla maternice i anusa, povezanost s HPV);

c) eritematoskvamozne bolesti -> Psoriasis vulgaris (učestalost nije veća u ostale populacije koliko je opsežna egzarcebacija=trojna antivirusnma terapija + retinoidi, ciklosporin i fototerapija dobar odgovor);

d) ostale kožne bolesti -> seborejički dermatitis (promjene nisu ograničene samo na lice i vlasište, već i presternalna regija, genitalije, inguinum, aksile, otporniji je na terapiju) , medikamentni egzantem (u 50-60% na sulfonamid+trimetorpim koji se profilaktički upotrebljava za histoplazmozu), ihtioziformne dermatoze, bolesti kose i noktiju (žute diskoloracija noktiju), malnutricijska dermatoze (pelagra, anteropatski akrodermatitis), Porphyria cutanea tarda,


bacilarna angiomatoza(KS crvenih papula koje uzrokuju razne bartonele-> doksiciklin);

LIJEČENJE: nukleozidni analog (Zidovudin), nenukleozidni analog (Delavirdin) i inhibitori proteaze (Ritonavir ili Indinavir);

PIODERMIJE-> ...bakterijske kožne infekcije najčešće uzrokovane stafilokokom i streptokokom=piogene bakterije; Escerichia coli i Pseudomonas spp. takodjer se mogu manifestirati gnojenjem; -> PRIMARNE i SEKUNDARNE (piodermizacija ili impetiginizacija postojeće dermatoze);FIZIOLOŠKA FLORA: Staphylococcus epidermidis, Propionibacterium, Corynebacterium te Gram(-)-Acinetobacter; gustoća im je izmedju 102 i 106

/cm2, najbrojnije su u intertriginoznim predjelima i na seborejički promijenjenoj koži->ne uzrokuju bolest;PROLAZNA FLORA: nema je inače i uzrokuje infekcije-> Staphylococcus aureus; beta-hemolitički Streptococcus A, E. coli T-fagotip->sluznica nosa, usta i analnog dijela su žarišta za širenje infekcije;-> ako umre konkurencija, koža je vlažna, loša higijena, primjena kortikosteroida, antibiotika i sl->pogoduje infekcijama;

1) EPIDERMALNE PIODERMIJE 2) PIODERMIJE FOLIKULA 3) PIODERMIJE ZNOJNICA

EPIDERMALNE PIODERMIJE->IMPETIGO CONTAGIOSAsinonimi: i.c. staphylogenes et streptogenes, streptodermia,staphylodermia;to je piodermija površinskog sloja kože, najčešća u dječjoj dobi, loša higijena i topla klima uvjetuju nastanak bolesti; Staphylococcus aureus grupe II fagotip 71(bulozni tip) ili beta-hemolitički Streptococcus grupe A, rjeđe C (sitnovezikularni tip) zajedno ili odvojeno,

http://www.faceyubook.com/

http://www.ponude.biz/kladionica


su uzročnici impetiga; izvor inf. je majka, nos; KLINIČKA SLIKA: gnojni mjehur koji puca->erozija->krasta-> cijeli; predilekcijska mjesta su usta, nos (anus?) ; nakon cijeljenja ožiljaka nema jer se cijeljenje odvija iznad epidermo-dermoidne granice; mjehuri mogu perzistirati do 3 dana (pogotovo bule) sanacija je 2-3 tjedna; kao komplikacija se može pojaviti impetigo-nefritis oko 3 tjedna post impetigo; DG: KS&ANAM, potvrdjuje se LAB NALAZIMA->bris bule; DIF DG: HSV, bulozna hereditarna epidermoliza; LIJEČENJE: bule se uklone uljem ili 3% salicilnom kiselinom i zatim antibiotska mast: mupirocin , gentamicin, bivacin, polimiksin 2-3 puta na dan 5-7 dana; sist. ter. kloksaciklinom, cefalosporrinom ili azitromicinm u slučaju nefritisa ili imunodeficiijencije;

->STAPHYLODERMIA BULLOSA NEONATORUM ET LACTENTIUMsinonim: pemphigus neonaonatorum ; S. aureus; u novorodjenčadi tijekom 1. tjedna života; KS: bule koje naglo pucaju i nastaju opsežne erozije, svuda locirane, najmanje na dlanovima i stopalima; DIF DG: novorodjenački sifilis, no kod njega su zahvaćeni najviše dlanovi i stopala; DG: bakt. pretraga; LIJEČENJE: sistemsko prema antibiogramu;

->DERMATITIS EXFOLIATIVA NEONATORUMsinonimi: Mb. Ritter von Rittershain ili SSSS(Staphylococcal Scalded Skin Sy); Toxic Shock Sy; KS: opsežno ljuštenje velikih površina, zahvaćena novorođ. i dojenčad do 3 mjeseca, opće loše stanje; ETIOPATOGENEZA: S. aureus se može proširiti iz žarišta u oku, nosu, ždrijelu, vagini KS: počinje perioralnim eritemom, širi se niz vrat, velike površine se počinju ljuštiti uz erozije; Nikolski pozitivan; nalikuju opeklinama 2. stupnja, vis. T, dehidracij, šok; LAB NALAZI: bakt. dokaz stafilokoka, povišena razina ASTA(antistafilolizinska protutijela) DG: KS & lab. nalazi; DIF DG: neonatalni bulozni impetigo i Mb. Lyell LIJEČENJE: hospitalizacija, rehidracija, sistemska AB terapija (kloksa, fluoksaciklin, azitro, cefalo). Lokalno antiseptičke kupke.

->ANGULUS INFECTIOSUS ORIS (STREPTOGENES) sinonimi: perleche ili žvale; beta-hem. S. grupe A KS: u uglovima usana eritem, erozija i bolna fisura DIF DG: angulus infectiosus oris uzrokovan Candidom ili HSV LIJEČENJE: lokalno antibiotski i ne oblizivati usne;

FOLIKULARNE PIODERMIJE:->infekcije folikula dlake uzrokovane S. aureus. može i Gram (-) folikulitis. Proces iz ušća folikula (ostiumfoliculitis) može preći u dublje dijelove dlake (foliculitis) i okolno tkivo (furunculus et carbunculus); -> FOLLICULITIS SIMPLEX DISSEMINATA-> proširena stafilokokna upala; nastajanju pogoduju smanjena prirodna otpornost organizma, diabetes mellitus, znojenje, zavoji...KS: sitne folikularne pustule okružene eritematoznim rubom. U središtu se vidi dlaka. Lice, glutealna regija, potkoljenice (bikini-zona?!?!); DG: KS ili bakt. bris pa nalaz DIF DG: da nije Candida ili Pityrospoum ovale perhaps? LIJEČENJE: otvaranje pustula i antiseptički oblozi kao i lokalna primjena antibiotika, u diseminiranijim slučajevima= per os kloksa, azitro ili cefalosporini; FOLLICULITIS SIMPLEX BARBAE-> sinonim: sycosis barbae non parasitaria (nekaj smokvastog); upala folikula brade u odr. muškaraca uzr. S. aureus; KS: ...gnojni i gusto poredani perifolikularni infiltrati, zbog dubine procesa dlake mogu i mjestimice ispasti; DIF DG: duboka trihofitoza brade; LIEJČENJE: nema brijanja, antiseptički oblozi i čišćenje, antibiotska mast+kortikosteroid


(npr. gentamicin i betametazon=Belogent), brijanje nakon par dana brijaćim aparatom, sugerira se epilacija!

-> PSEUDOFOLLICULITIS BARBAE (pilli recurvati) ->slobodni kraj brade izazove upalu!-> GRAM—NEGATIVNI FOLLICULITIS: brojne papulopustule na licu s udruženim seborejičkim dermatitisom (Klebsiella, E. Coli, Proteus) ; napraviti bris i antibiogram da se vidi koja je beštija; sist. i lok. terapija prema antibiogramu, može i izotretioninska terapija Roaccutane 0,5-2,0 mg/kg, 12-20 tjedana da bi se izliječio u osnovi s. dermatitis ili akne) ;-> FOLLICULITIS DECALVANS CAPILLITII-> kroničan, rijedak, posljedična alopecija i atrofija kože;-> FOLLICULITIS SCLEROSANS NUCHAE -> acne keloidales nuchae->folikultis nuhalnog dijela s posljedičnom pojavom keloidnih ožiljaka i ponekad cikatricijalne alopecije (muškarci srednje i starije dobi koji nose tvrde okovratnike?!) PERIFOLLICULITIS CAPITIS ABSCEDENS ET SUFFODIENS-> rijetka, kronična i progresivna bolest koja se manifestira multiplim perifolikularnim gnojnim žarištima koja konfluiraju, fistuliraju; na kraju cikatricijalna alopecija. Javlja se u muškaraca s izraženim znakovima seboreje,

FURUNCULUS-> gnojna upala folikula i perifolikularnog dijela dlake; često pojavljivanje furunkula je furunkuloza; S. aureus; može zboog diabetes mellitusa, imunodef. stanja, loši hig. uvjeta; KS: crvenilo i otok kože koja je bolna i odiže se, u sredini je nekrotični čep, a gnojni se sadržaj kroz fistulu prazni i smanjuje bol; cijeli ožiljkasto jer je proces smješten ispod epidermo-dermoidne granice; lokaliziran bilo gdje na koži, ne tabani i dlanovi jer tamo nema folikula, opasno ako na gornjoj usni ili nosu->infekcija kavernoznog sinusa, septička tromboza->meningitis/encephalitis DG: KS i bakt. pretraga LIJEČENJE: ubodna incizija + lokalno antiseptik i AB mast; ako na faci onda i sistemska AB terapija (drenaža venske krvi putem kavernoznog sinusa!);

CARBUNCULUS->stafilokoknu upalu folikula i perifolikulrnog tkiva, većeg je opsega nego furunkul i ima karakteristike flegmonozno-nekrotične reakcije potkožnog tkiva= aglomerirani furunkuli uz afekciju subcutisa; KS: eritematozno lividni infiltrati s mnogo nekrotičnih čepova, posebno na šiji muškarca ; reg. limfadenitis + opće loše stanje i povišenu T; DG: na temelju KS i bakt. pretraga; LIJEČENJE: kao kod furunkula uz moguću kiruršku intervenciju;

PIODERMIJA ZNOJNICA -> HIDRADENITIS SUPPURATIVA-> kronična, nekrotizirajuća upala žlijezda znojnica; može biti dio kliničke slike ACNE CONGLOBATA (acne conglobata+hidraddenitis suppurativa+sinus pilonidalis+perifolliculitis capitis ); S. aureus, Gram (-) + Streptococcus mileri; prekomjerno znojenje i adipozitet uvjetuju; KS: bolest počinje furunkuloidnim bolnim infiltratima iznad kojih je koža eritematozna i lividna te sve manje pomična prema čvoru. Promjene omekšaju nakon nekoliko dana, nekrotiziraju i kroz fistule se isprazne=ožiljci;DG: na temelju KS, može pov. sedimentaacija, leukocitoza, sideropen. anemija; DIF. DG: furunkuloza, kolikvativna TBC, aktinomikoza i kožne manifestacije Crohnove bolesti; LIJEČENJE: složeno, recidivi česti, sist. primjena ant. prema antibiogramu, per os izotretionati može (Roaccutane); lokalno antiseptični oblozi i pojačane higijenske mjere; kirurška terapija često potrebna!


BAKTERIJSKE BOLESTI KOŽE POSEBNIH OBLIKA ERYSIPELAS-> crveni vjetar, vrbanac, ak. bolest limf. prostora

kože uzrokovana beta-hem. S. grupe A. Može i prijatelj Staphylococcus; PATOGENEZA: plitka erozija ili rana na koži može biti mjesto zločina (interdigitalna mikoza, trofički i hipostazički ulkusi); inkubacija od nekoliko sati do par dana; KS: difuzni eritem, edem, bol, tresavica; eritem se u obliku oštro ograničenih jezičaca širi periferno, a edem zbog limfne staze može biti jako izražen (elephantiasis nostras) ; u 80 % lokalizirana na donjim ekstremitetima; može se pojaviti i u obliku E. vesiculosum, bullosum, gangraenosum i phlegmonae; T je do 40° C, u slučaju recidivirajućeg erizipela simptomi su blaži, ali mogu izazvati elefantijazu; LAB NALAZI: pov. SE, leukocitoza, pov. seg. gran., pov. AST; beta-hem S. u ždrijelu može biti indikativan; DG: anamneza & KS & LN; DIF. DG: tromboflebitis, akutni kontaktni alergijski dermatitis, facijalni HZ, erizipeloid; LIJEČENJE: prokain-penicilin i.m 2,4 milijuna i.j. kroz 10 dana ili ovisno o KS. Ako preosjetljivost, onda doksiciklin 2x 100 mg /dan kroz 2 tjedna, lokalno antiseptički oblozi; u slučaju recidivirajućeg erizipela, profilaktički se daje 1,2 milijuna i.j. benzatin-penicilina svaka 3 tjedna, 3-6 mjeseci;

ECHTYMA -> akutna bakt. bolest...nekrotične ulceracije->kroz oštećena mjesta uzr. ulazi, smanjenje imunosti također pogoduje; KS: nekroza i pojava okruglih ulceracija 1-2 cm u promjeru; beta-hem S grupe A; promjene epiteliziraju ožiljkom s hiperpigmentiranim rubom; DIF. DG: echtyma gangraenosum uzrokovana Pseudomonasom, echtyma induratum Bazin, ulceracije u drugom stadiju sifilisa-danas rijetko; LIJEČENJE: odstraniti krastu i lokalni antiseptik, AB i epitelizirajuće masti; u slučaju opsežnih ulceracija i imunodef. pacijenata potrebna je sist. terapija;

PHLEGMONE-> difuzna gnojna upala kože, potkožja koja tendira na fascije i mišiće; S. aureus ili bet-hem. S; najčešće nastaje nakon trauma, tromboflebitisa, opsežnih ulkusa, nestručnih pobačaja, danas je rjeđa; KS: koža je napeta, sjajna, lividna i VRLO bolna; može nastati i sepsa! DG: KS i BAKT pretraga; LIJEČENJE: kirurška ekscizija često potrebna, sistemska primjena kloksa, fluoksa i cefalo, te korigirati prema antibiogramu. Ako se počne prekasno s liječenjem, dijagnoza quoad sanatiam i quod vitam može biti nepovoljna;

ERYTHRASMA-> dermatoza intertriginoznih regija uzrokovana s Corynebacterium minutissimum-> zbog vlage, nedovoljne prozračenosti odjeće; KS: homogena, crvenkasto-smeđa žarišta, glatke površine i prekrivena sitnim pitirijaziformnim ljuskama, najčešća lokalizacija je u ingvinalnoj regiji; C. minutisssimum proizvodi porfirin

-> fluoresciraju u koraljno crvenu pod UV (Woodova lampetina); DIF DG: iingvinalna dermatomikoza, pitirijasis versicolor, intertrigiinozni dermatitis i inverzna psorijaaza; LIJEČENJE: lokalno imidazol /klotrimazol i mikonazol (Rojazol) ili mupirocinom 2 x dnevno kroz 2 tjedna; u rezistentnim slučajevima eritromicin 1.0-1,5 g /dan 5—7 dana; smećkasta hiperpigmentacija može ostati dugo nakon izlječenja;

KRONIČNE PIODERMIJE:


PYODERMIA VEGETANS-> vegetirajuća piodermija je kronična dermatoza uzrokovana bet-hem S. A; S. aureus, Gram- ili miješanom florom pa nastaje papilomatozno-ulcerativni proces; KS: najčešće se razvije iz banalne piodermije koja ne reagira na uobičajenu lokalnu terapiju; nastaju lividno-crvenkaste infiltracije promjera i do 15 cm, s vegetacijama i gnojnim sekretom na površini->kruste-> zacjeljuju nepravilnim atrofičnim cikatriksima->lezije su najčešće solitarne, na ekstremitetima, traju mjesecima pa i godinama DIF DG: tbc kože, duboku mikozu, pioderma gangrenosum; LIJEČENJE: sist. antibiot. prema nalazu antibiograma, antiseptički oblozi, kupke u KMNO4 ili srebro-nitratu, kruste i granulacije se moraju kirurški odstraniti, lokalno AB kreme, nikako MASTI; estetskom kirurgijom zakrpati defekt ako ostane, što je moguće;

PYODERMIA ULCEROSA SERPINGINOSA-> ne razlikuje se puno od prethodne, rjeđa je i zahvaća muškarce, starije i kahektične bolesnike, imunodeficijentne KS: promjene se pojavljuju na trupu,u obliku pustula, šire se periferno->pustule->kruste->cijele centralno; bolest dugo traje i kronična je DIF DG: tuberoserpinginozni sifilid, lupus vulgaris i pyodermia gangraenosum;

PYODERMIA CHANCRIFORMIS-> S. aureus; sliči primarnom afektu sifilisa, lokalizirana na donjoj usni, genitalno, glutealno, obrazima, očnim kapcima,=čvrste konzistencije, ulcerirana centralno, prekrivena krustom. Povećanje limfonodula. DIF DG: ulcus durum, ulcus molle i anthrax LIJEČENJE: sist. AB prema antibiogramu, antiseptični oblozi i lokalne kreme;

ACNE NECROTICA-> papulo-nekrotičke promjene na vlasištu i licu s tendencijom cijeljenja varioliformnim ožiljcima; A. epidermidis i Propioni bacterium acnes; KS: zahvaća seborejička područja kože-> vlasište, rub prema čelu, lice, prsa, leđa; tipične papulo-nekrootičke promjene s centralnom nekrozom veličine 2-3 mmm, eritematozni rub, moguća folikularna upala;kruste žućkaste-smeđe; nazivaju se još i acne varioliformis zato što jer demarkacijom nekrotičke naslage ostaje varioliformni ožiljak; LIJEČENJE: tetraciklin ili eritromicin sistemski, lokalno eritromicin i klindamicin;

LAJMSKA BOLEST/BORELIOZAMb. Lyme -> prenose je krpelji->u crijevima ima spirohetu Borelia burgerdorfi -> prirodni joj je spremnik mali glodoavac, voluharica, jež, jelen, ptica, a od domaćih životinja pas, ovca, govedo; ->krpalji roda Ixodes su najznačajniji; Ixodes ricinus!->kada nimfa krpelja ugrize kožu radi hranjenja->erithema (chronicum) migrans; u SAD pokrajini Lyme zabilježeno oboljevanje djece od artritisa-> Lymeov artritis-> nimfa zaraženog krpelja ugrize radi krvi (5., 6., 7. mjesec), simptomi već nakon 48 sati; veći krpelji funkcioniraju u jesen, veći su i lakše se odstrane tako da se nimfe smatraju znakovitijim prenosiocima;-> sistemska bolest koja zahvaća kožu, zglobove, srce, CNS; 1)lokalizirani stadij 2) diseminirani stadij 3) perzistentni stadijLABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA: uzgoj Borelije na Barbour-Stoenner-Kelly (BSK) mediju i potom mikroskopiranje u tamnom polju; može i


monoklonska Pt, mikroskop. pregled tkiva, PCR; neizravna serologija: IIF & ELISA(cijela Borelia je suspenzija->flagelin;), Western blot;RANA INFEKCIJA1. stadije=lokalizirana infekcija/EM- erythema migrans -> makrofagi kože stvaraju IL-1 kao odgovor na lipopolisaharide membrane Bb-> nastaje papula ili makula koja se centrifugalno širi u obliku crveno-ljubičastog obruča, može imati nekrotično središte, a najčešće na preponama, aksilama i glutealnoj regiji; ako perzistira duže od 4 tjedna, onda je chronicum (ECM); HISTOLOŠKI: limfocitoza T stanica i brojne Langerhansove perivaskularno; bolesnici mogu imati i malaksalost, tresavice, temperaturu itd, a i pozitivne znakove meningizma (uzr. vjerojatno spirohetijom); DIF DG: erythema annulare centrifugum LIJEČENJE: tetraciklini, penicilin, može i cefalo i azitro, a u klinaca makrolidi; 2. stadije=diseminirana infekcija-> krvna i lmfna diseminacije Bb nakon inokulacije, može trajati od 2.-4. mjeseca, a prevadavaju senzorni i neurološki simptomi-> meningitis, neuritis, encefalopatija -> pareza uni- ili bi- facialisa je često jedini simptom; moguće su i kardijalne i kožne manifestacije u tom razdoblju;Lymphocytoma cutis (Borrelia lymphocytoma)->rijedak, ali tipičan pseudolimfom B-stanica; manifestira se KS kao crvenkasti, mekani čvorić najčešće na glavi, u djece na uškama, glutealno ili licu; može i diseminirano; jaki limfoproliferacijski odgovor na antigene Bb; HISTOLOŠKI: perivaskularni infiltrati T i B limfocita, plazma-, fibrocita i proliferacija endotela krvnih žila; DIF DG: diskoidni eritemtodes, sarkoidoza, leishmanija, lupozna TBC, eozinofilni facijalni granulom; LIJEČENJE: penicilin 2-3 tjedna i tetraciklin; kod perzistentnih LCB moguća kirurška intervencija i zračenje mekim zrakama;

KASNA INFEKCIJA3.stadij/perzistirajuća infekcija:-> mjesecima ili godinama nakon početne infekcije, javlja se infekcija organa; mono-, oligo- artritisi najčešće koljena; CNS može biti također zahvaćen;

ACRODERMATITIS CHRONICA ATROFICANS (ACA)-> javlja se 6 mjeseci do 8 godina nakon infekcije; upalni(akrocijanoza dif.dg. i atrofični stadij/cirkumskriptna sklerodermija i lichen sclerossus et etrophicus dif.dg.: upalni stadij se manifestira ljubičastim i crvenim flekama na ekstenzornim stranama podlaktice sa limfocitnim, plazma-, histiocitnim infiltratom subepidermno, a onda na red dolazi atrofični stadij= koža je tanka, prosijava poput cig. papira i vide se tetive i žile; LIJEČENJE: dugotrajna terapija penicilinom, tetraciklinom i cefalosporinima u visokoj dozi;

SCLERODERMIA CIRCUMSCRIPTA MORPHEA (SC) -moguća manifestacija LB; podsjećaju na atrofični stadij ACA-> u serumu nađena IgG na LB

MORBUS REITER.Definicija : karakterizirana trijasom simptoma (uretritis, konjuktivitis, artritis). Obolijevaju mlađi muškarciPatogeneza : nepoznata. Postoji povezanost sa HLA B27


Klinička slika : uretritis sa gnojnim iscjetkom, bolovima pri mokrenju i visokom temperaturom, a može se pojaviti i pijelonefritis. Konjuktivitis se javlja obostrano kod 50% bolesnika, može se razviti i keratitis. Artritis sličan reumatoidnom. Na koži se mogu javiti psorijaziformne promjene koje se ne mogu razlikovati od pustulozne psorijaze.

Dijagnoza : klinička slika,Terapija : simptomatska, tetraciklini (2 g/dan kroz 14 dana), antiflogistici, kortikosteroidi, retinoidi

TRICHOMONIASIS.Definicija : infekcija UG trakta koju uzrokuje Trichomonas vaginalis.Patogeneza : bakterijska flora, promijenjeni pH vaginalnog sekreta ili uro trakta uzrokuju patogenost

trihomonasa.Klinička slika : inkubacija traje 4 dana do 3 tjedna. Kod žena se javlja pjenušavi iscjedak žute boje i

sladunjava mirisa. Kod muškaraca se očituje kao uretritis sa seroznim iscjetkom, a može proći i bez simptoma

Dijagnoza : nalaz trihomonasa u nativnom preparatu iz sekreta uretre ili sedimenta urinaTerapija : metronidazol 3 X 250 mg/dan, 6 dana

GRANULOMA VENEREUM.Definicija : dovanosis. Kronična granulomatozna infekcija genitalnog područjaPatogeneza : Calymmatobacterium granulomatosis. Isključivo u tropima se pojavljuje. Klinička slika : inkubacija 8-12 tjedana, na mjestu primarnog afekta javljaju se 1 ili više pustula koje

egzulceriraju, šire se periferno i sjedinjuju. Dno je prekriveno granulacijskim tkivom. Širenje traje tjednima i mjesecima. Lokalizirana je na genitalijama, a može se prenijeti autoinokulacijom na bedra, trbuh i dr.

Dijagnoza : anamneza, klinička slika, dokaz uzročnika u ekscizatu oboljelog tkiva (Donanova tjelešca u mononuklearima).

Diferencijalna dijagnoza : condilomata lata, karcinomTerapija : tetraciklini 4 X 500 mg/dan 10-20 dana. ili sulfonamidi ili gentamicin im.

LYMPHOGRANULOMA INGUINALE.Definicija : spolna bolest koju uzrokuje Chlamydia trachomatis.Patogeneza : Chlamydia trachomatis. Uglavnom se javlja u tropima.Klinička slika : inkubacija najmanje 14 dana. zatim se javlja primarna lezija (papula koja prelazi u

vezikulu koja ulcerira. Lokalizacija je vanjski genital) , regionalni limfadenitis (glavni simptom bolesti, javlja se 2-4 tjedna nakon primarne lezije. Limfni čvorovi se povećavaju, sraštavaju, a sadržaj im se prazni putem fistule. Proces se smiruje nakon 8-12 tjedana i stvaraju se fibrozni ožiljci) i kasne komplikacije bolesti (počinje 5-10 i više godina nakon infekcije, lokaliziran je na sluznici genitala i rektuma. Javljaju se strikture rektuma, uretre, limfe, ulceracije i fistule)

Dijagnoza : anamneza (boravak u tropima), klinička slika, citološki dokaz uzročnika u razmazu gnoja, dokaz RVK koji je pozitivan 2-4 tjedna nakon infekcije (direktna imunoflorescenicija)

Diferencijalna dijagnoza : ulcus molle, tuberkulozni limfadenitis, aktinomikozaTerapija : tetraciklini 2-3 g/dan 14 dana ; doksiciklin 2X100 mg/dan 3 tjedna ; sulfometoksazol 400 mg i

trimetoprim 80 mg 3X2 tablete/dan 3 tjedna. Kod trećeg stadija se provodi kirurška terapija.

ULCUS MOLLE.Definicija : spolna bolest uzrokovana Haemophylus ducrey.Patogeneza : Haemophylus ducrey. Žene mogu biti samo nosioci bolesti bez simtpoma. Prisutna u

tropima.Klinička slika : inkubacija 2-4 dana. Na mjestu ulaska nastaje papula koja prelazi u pustulu koja erodira.

Erozija prodire u dubinu i širinu. Rubovi nastalog ulkusa su podrovani, dno je neravno prekriveno gnojem, oko ulkusa je prisutan eritem s upalom. Ulkus je mekan i bolan na dodir. Moće biti u obliku ulcus molle elevatum (granulacijsko tkivo na dnu ulkusa se izdiže iznad rubova), folliculare (u sredini prisutna dlaka), serpiginosum (rub u obliku zmijolikih vijuga se širi u okolinu), gangrenosum (duboko razaranje tkiva, krvarenje, mutilacija).

Dijagnoza : anamneza, klinička slika, dokaz uzročnika u razmazu gnoja (poput jata riba)Diferencijalna dijagnoza : primarni afekt kod sifilisa, herpes genitalis, granuloma inguinaleTerapija : tetraciklini 4 X 500 mg/dan 10-14 dana ; eritromicin isto ; sulfometoksazol 800 mg/dan 10-14

dana; trimetoprim 160 mg/dan 10-14 dana

GONORRHOEA.


Definicija : spolna zarazna bolest uzrokovana Neisseria gonorrhoeae.Patogeneza : Neisseria gonorrhoeae. Gonokok. Prenosi se spolnim putem. Napada cilindirčni epitel pa

se može indirektno javiti kod djevojčica. Žene imaju pločasti, pa je infekcija moguća jednio spolnim putem.

Klinička slika : MUŠKARCI : akutni ureteritis. Inkubacija 2-3 dana, prisutan sluzavi gusti žuti iscjedak (gnoj). Otvor uretre je eritematozan i edematozan. Nakon 6-7 tjedana prelazi u kronični oblik sa blažim znakovima, negnojan iscjedak koji postupno nestaje, prisutni su stalni podražaji na mokrenje, mokraća može biti krvava pri kraju mokrenja (terminalna hematurija), povišena temperatura, bolovi u području peritoneuma. Može doći do komplikacija u obliku prostatitisa i epididimitisa.

ŽENE : inkubacija 2-4 dana, akutno se javlja uretritis i cervicitis, prisutan gnojni iscjedak žute boje, bol i pečenje pri mokrenju, eritem malih usana, moguće erozije i ulceracije. Kod cervicitisa se javlja upala i edem cerviksa, mogu nastati i ulceracije i erozije. Akutni znakovi nestaju kad bolest prijeđe u kronični stadij (gonokok ostaje ugnježden u mukozi cerviksa). Od komplikacija mogući sterilitet i ekstrauterina trudnoća. Vulvovaginitis gonorrhoica infantum se javlja kod djevojčica, a do zaraze dolazi neposredno (pranjem nečistom spužvom i sl.)

Dijagnoza : anamneza, klinička slika, dokaz u mikroskopskom preparatu, serološki testovi (nepouzdani, RVK)

Terapija : penicilin 2,4 x 106 IJ/dan od 2 (akutni uretritis), 5 (kronični uretritis), 7 (cervicitis) do 10 dana (komplikacije).

TUMORI.MORBUS BOWEN.Definicija : carcinoma in situ kod kojeg postoji mogućnost prelaska u Ca.Bowen.Klinička slika : plak veličine do 10 cm, oštro ograničen od okoline, nekad prisutne psorijaziformne ljuske

atipične staniceDijagnoza : klinička slika, histološka pretragaDiferencijalna dijagnoza : psorijaza, lupozna tuberkuloza, bazaliom.Terapija : kirurška ekscizija, Rtg

CARCINOMA BASOCELLULARE.Definicija : semimaligni tumor karakteriziran infiltrativnim rastom bez metastazaPatogeneza : nastanak potiču sunčevo svjetlo (posebice UVB – 290-320nm), mehanički, toplinski i

kemijski podražaji.Klinička slika : papulozna promjena sa proširenim subepidermalnim kapilarama, u središtu se stvara

ulceracija koja je obrubljena uzdignutim rubom (ulcus rodens). Neki oblicvi pokazuju različite stupnjeve pigmentacije, pa ih je moguće zamijeniti s nevusima. Mogu biti lokalno inflitrativni, ali sporo napreduju (mjesecima i godinama). Postoji nekoliko kliničkih oblika : basalioma solidum (nodulare, najčešći), basalioma ulcerosum (erozija s krvarenjem i krustama; ulcus rodens), basalioma planum cicatricans (njepravilan oblik, atrofično ožiljkasto središte)

Dijagnoza : klinička slika, histološka obradaDiferencijalna dijagnoza : nevus, spinocelularni Ca., seboroična veruka, fibromTerapija : kirurška ekscizija in toto

CARCINOMA SPINOCELLULARE.Definicija : maligni tumor epitela ili adneksa. Sliče stanicama spinoznog sloja.Patogeneza : isto kao bazocelularniKlinička slika : postoji egzofitčni i endofitični oblik :

Egzofitični – nodus ili plak boje mesa ili kože, u središtu prisutna ulceracija s induriranim rubom

Endofitični – plitka ulceracija sa progresijom u dubinuMetastazira u prvo u regionalne limfne čvorove, a kasnije se javljaju i udaljene metastazeSve ostalo isto kao gore.

POREMEĆAJI EMBRIONALNOG RAZVITKA KOŽE.


APLASIA CUTIS CONGENITA.Definicija : Lokalizirani nedostatak kože i njenih adneksa, prisutan već kod rođenja. Promjena vrlo rijetka.Patogeneza : teratogeni faktori, intrauterine infekcije, infarkti placente, nasljedni faktori.Klinička slika : mogu biti zahvaćeni svi dijelovi kože, te dublja tkiva (fascije, mišići, kosti). Postoji 9 skupina koje su podijeljenje s obzirom na poremećaje koji se javljaju uz aplaziju kože (npr.srčane mane, rascjep nepca i usne, anomalije udova, poremećaji razvitka, psihomotorna retardacija i sl.)Terapija : kirurški zahvat, ovisi o stupnju oštećenja.

Ostali poremećaji : PSEUDO-AINHUM SINDROM, CUTIS VERTICIS GYRATA, PACHYDERMOPERIOSTOSIS, PTERYGUM, BRANHIJALNE FISTULE I CISTE.

BOLESTI UZROKOVANE VIRUSIMA

VERRUCAE.

Definicija : Bradavice. Uzrokovane virusima epitelijalne hiperplazije sa sposobnošću regresije.Patogeneza : uzročnik je HPV (humani papiloma virus). Prenosi se sa čovjek na čovjeka ili autoinokulacijom.Klinička slika : dijele se na :

V. vulgares : obične bradavice, tvrde hiperkeratične papule do 1 cm, razvijaju se na šakama, dorzumu prstiju, ispod nokta (bolne).

V. planae juveniles : jedva iznad razine kože, na licu, dorzumu šaka.V. plantares : na mjestima s debelim rožnatim slojem, oko njih se javlja obruč

hiperkeratične kože.V.filiformes : končaste bradavice, na vratu, licuvjeđama, usni, nosu.Condylomata acuminata : šiljaste bradavice, u anogenitalnom području i na sluznici usne

šupljine (rijetko), na peteljci su i imaju neravnu površinu (karfiol).Epidermodysplasia verruciformis : verrucosis generalisata. Rijetka je, pojavljuje se i

obiteljski. To su ravne papule oko 5mm, javljaju se na šakama, podlakticama, vratu, trupu, tabanima, dlanovima. Ne pojavljuju se na sluznicama.

Dijagnoza : na temelju kliničke slike.Diferencijalna dijagnoza: verukozni nevus, tyloma, clavus, spinocelularni Ca, moluska, pemhygus (kondilomi u ingvinalnoj regiji).Terapija : krioterapija, ekscizija kirurškim metodama, destrukcija kemijskim metodama.

MOLLUSCUM CONTAGIOSUM.

Definicija : papule voštanog izgleda (lihenoidne papule)Patogeneza : izaziva ga virus iz skupine DNA-pox-virusa. Javlja se u djece, i kod imunodeficijntnih

osoba. djece, i kod imunodeficijntnih osoba.Klinička slika : inkubacija traje nekoliko dana, zatim se pojavljuju papule udubljene u središtu. Grupirane

su ili razasute. Promjene lokalizirane na nježnoj koži (lice, vrat, vjeđe, axila, perigenitalno)Dijagnoza : klinička slika; pritiskom na iglom oštećenu promjenu izlazi sirasta masa.Diferencijalna dijagnoza : milia, verrucae.Terapija : ekscizija ili kod manjih promjena odstraniti iglom.

PARAVACCINIA.Definicija : virusna bolest koja se prenosi sa zaraženih životinja na čovjeka. Profesionalna bolest kod

veterinara, mesara, stočara, muzara i sl.Patogeneza : izaziva ga virus paravaccinae, prenosi se sa životinje na čovjeka, kontaktom.


Klinička slika : inkubacija traje 8 do 12 dana, zatim se javljaju papule, okružene eritematoznim obručom. S vremenom se papule povećavaju. Zahvaćene su najčešće šake.

Dijagnoza : iz anamneze, klinička slika, lokalizacija.Diferencijalna dijagnoza : žuljevi, kravlje boginje, ecthyma contagiosumTerapija : prolazi tijekom 6 do 10 tjedana bez terapije, za ubrzanje prolaska daje se interferonska mast, a

u slučaju sekundarnih egzantema daju se antihistaminici, antiflogistici i kortikosterioidi lokalno (mast).

HERPES SIMPLEX.Definicija : virusna infekcija koju uzrokuje virus herpesa simplexa tip 1(lice) ili tip 2 (perigenitalno).

Uzrokuje promjene na koži sluznicama i u CNS-u.Patogeneza : tip 1 se prenosi oralnim putem i dodirom, a tip 2 spolnim putem ili s majke na dijete.Klinička slika : inkubacija traje 4 do 7 dana. Nakon toga se na koži pojavljuju vezikule (praćenje

bockanjem peckanje i svrbežom), koje nakon 1-2 dana prerastu u pustule. Pustule ulceriraju i stvara se krusta koja zaraste bez rezidua. Lokalizacija je oko usne i nosa, a nekad i u području oka. Mogu se javiti i komplikacije kao : gingivostomatitis herpetica, vulvovaginitis herpetica, eczema herpeticatum (infekcija već postojećih promjena kože. Najčešće kod djece. Djeca su febrilna, dehidrirana, cijanotična, u šoku)

Dijagnoza : klinička slika, citološki nalaza, elektronska mikroskopija.Diferencijalna dijagnoza : eczema herpeticatum, zoster, varičela.Terapija : Acyclovir, interferon u obliku masti. Kod eczema herpeticatum antibiotici, rehidracija,

antipiretici, gama-globulin.

HERPES ZOSTER.Definicija : bolest odraslih koja se pojavljuje u obliku mjehurića na 1 ili više dermatoma koji odgovaraju

određenom živcu, uz regionalno povećane limfne čvorove.Patogeneza : uzrokuje ga virus varicella zoster, javlja se u dobi 60-70 godina, češće kod

imunoinsuficijencije. Nastaje reaktivacijom virusa koji se dobija u djetinjstvu (varicella – vodene kozice)

Klinička slika : prije izbijanja počinje prodromalni stadij (visoka temperatura, bolovi, parestezija, pečenje), zatim se javlja crvenilo, vezikule, papule, kruste. Pojavljuje se jednostrano, a moguće je i dvostrano (rijetko – zoster duplex).

Dijagnoza : klinička slikaDiferencijalna dijagnoza : herpes simplex, varicella.Terapija : Acyclovir, lokalno oblozi, tekući puder, sistemski B-komplex vitamini (B1, B6, B12), za

sprečavanje superinfekcije antibiotici, fotokemoterapija.

EXANTHEMA SUBITUM.Definicija : akutna virusna dječja bolest s visokom temperaturom koja naglo pada i nakon nje izbija

makulopapulozni osip.Patogeneza : uzročnik je HV-6 (herpes virus 6)Klinička slika : inkubacija traje od 5-15 dana. Nakon nje započinje prodromalni stadij s visokom

temperaturom koja naglo poraste, može biti praćena konvulzijama. Nakon 3 dana temperatura pada i izbija makulopapulozni osip po trupu i vratu, a kasnije zahvaća udove i lice. Područje obraza, nosa i oko očiju ostaje slobodno. Osip traje 1-2 dana i ne svrbi.

Dijagnoza : klinička slika, krvni nalaz s leukopenijom i limfocitozom, anti HV-6 antitijela se mogu dokazati imunofluorescencijom.

Diferencijalna dijagnoza : sve bolesti s visokom temperaturom i konvulzijama.Terapija : simptomatska. U slučaju komplikacija Acyklovir. Javlja se trajni imunitet.

AIDS – TREBA NAPRAVITI.


BAKTERIJSKE GNOJNE INFEKCIJE (PIODERMIJE).

Normalna flora kože je Staphylococcus epidermidis, Acinetobacter, Corynebacterium.

Prolaznu floru (izazivaju bolesti) čine Staphylococcus aureus, beta-hemolitički streptokok

grupa A, E.coli.

Piodermije se dijele na epidermalne piodermije, folikularne piodermije i piodermije žlijezda znojnica.

Epidermalne piodermije.

IMPETIGO CONTAGIOSA.

Definicija : piodermija površinskog sloja kože koja se brzo širi.Patogeneza : Staphylococcus aureus, -hemolitički streptokok grupe A ili C (rijetko). Postoje 2 tipa ;

vezikulozni (izaziva ga streptokok) i bulozni (izaziva ga stafilokok).Klinička slika : vezikula (bula) koja puca, erozija, krusta, cijeljenje. Vezikulozni tip je smješten na licu

(usta, nos), a bulozni uglavnom lice, a može i bilo gdje na tijelu, te na sluznici usne šupljine. Bolest cijeli bez ožiljaka jer se promjena odvija iznad epidermodermalne granice. Kao komplikacije može se pojaviti impetigo-nefritis. Bule se mogu javiti i na tabanima i šakama gdje duže zaostaju zbog debelog rožnatog sloja pa nastaje BULLA REPENS (staphylogenes) ili BULLA RODENS (streptogenes).

Dijagnoza : klinička slika, bakteriološki nalaz (bris bule ili vezikule), antistreptolizinski titar krvii urina (proteinurija).

Diferencijalna dijagnoza : herpes simplex, bulozna hereditarna epidermoliza.Terapija : lokalna – antibiotske masti (mupirocin, gentamicin, bivacin, bacitracin, tetraciklini), a

sistemska se daje jedino kod impetigo-nefritisa. Ne daju se penicilin, sulfnoamidi i streptomicin zbog moguće preosjetljivosti.

PEMHIGUS NEONATORUM.Definicija :Patogeneza : S.aureus. Javlja se u prvom tjednu života.Klinička slika : bolest započinje naglim izbijanjem mjehura koji pucaju i nastaju opsežne erozije svuda

osim na tabanima i dlanovima. Može prijeći u generalizirani eksfolijativni dermatitis.Dijagnoza : klinička slika, bakteriološka pretraga (bris bule)Diferencijalna dijagnoza : neonatalni sifilis.Terapija : lokalna kao u impetiga, a sistemska prema antibiogramu.

DERMATITIS EXFOLIATIVA NEONATORUM.Definicija : Mb.Ritter. Bolest novorođenčadi karakterizirana ljuštenjem velikih površina kože i

poremećajem općeg stanja.Patogeneeza : izaziva ga S.aureus, javlja se kod djece do 3 mjeseca života. Uzročnik se širi iz žarišta u

oku, ždrijelu, nosu, uhu ili iz vaginalne sluznice.Klinička slika : započinje eritemom oko ustiju, širi se na vrat, trup i udove. Nakon toga se javljaju veliki

mjehuri koji pucaju i stvaraju erozije koje nalikuju opeklinama 2.stupnja. Zbog velike površine oštećene kože javlja se dehidracija, hipovolemija i šok.

Dijagnoza : klinička slika, bakteriološki nalaz.Diferencijalna dijagnoza : neonatalni bulozni impetigo, toksična epidermalna dermoliza (Mb. Lyell)Terapija : penicilinaza rezistentni antibiotici (koksacilin, cefalsporin), rehidracija, nadoknada elektrolita,

antibiotske i epitelizirajuće masti.

ANGULUS INFECTIOSUS ORIS.Definicija : žvalePatogeneza : streptokok. Javlja se kod djece ili starijih s loše adaptiranom zubnom protezomKlinička slika : eritem, erozija i bolne fisure na uglovima usana. Rijetko se vide kraste, nema gnojenja.Dijagnoza : klinička slikaDiferencijalna dijagnoza : kandida, herpes simplex, hipovitaminoza B2


Terapija : lokalna antibiotska (mast).


Folikularne piodermije.

Bakterijske infekcije folikula dlake, uzrokovane S.aureusom. Nekad uzročnici mogu biti

i gram-negativne bakterije.

OSTIOFOLIKULITIS.

Definicija : stafilokokna upala površinskog dijela folikula dlakePatogeneza : stafilokokus aureus ju uzrokuje, češća je kod muškaraca nakon puberteta.Klinička slika : razvijaju se pustule u folikulu. Okružene su eritematoznim rubom. Dlaka je gotovo

uvijek prisutna. Najviše su zahvaćeni lice, potkoljenica i glutealna regija. Nema svrbeža, cijeli bez rezidua.

Dijagnoza : klinička slika, bakteriološka pretragaDiferencijalna dijagnoza : folikulitis simplex, folikulitis uzrokovan kandidom, acne oleinica,

palmoplantarni sifilid (?)Terapija : antiseptični oblozi, antiobiotske masti. Sistemska terapija prema antibiogramu.



FOLICULITIS SIMPLEX BARBAE.Definicija : bakterijska upala folikula brade uzrokovana stafilokom.Patogeneza : S.aureusKlinička slika : počinje kao ostiofolikulitis na gornjoj usni, ali se brijanjem prenosi na druge dijelove

brade. Infekcija se nalazi duboko u folikulu, dlaka može otpasti, prisutan svrbež.Dijagnoza : klinička slika, bakteriološka pretragaDiferencijalna dijagnoza : duboka trihofitoza bradeTerapija : zabrana brijanja, antiseptički oblozi, antibiotska i kortikosteroidna mast u kombinaciji.

Sistemski po potrebi antibiotska terapija prema antibiogramu.

FOLICULITIS SCLEROTISANS NUCHAE.Definicija : fibrozni folikulitis vrata i zatiljka s pojavom keloidnih ožiljaka i alopecije.Patogeneza : izaziva ju stafilokokus aureusKlinička slika : na vratu se stvaraju folikularno smještene papule uz prisutno ispadanje dlaka i stvaranje

keloidnih ožiljaka. Prisutan je svrbež.Dijagnoza : klinička slikaDiferencijalna dijagnoza : Terapija : često neuspješna, mogu se primjenjivati antiseptičk i antibiotske masti lokalno u kombinaciji s

kortikosteriodima. Kirurška terapija.

FURUNCULUS ET FURUNCULOSIS.Definicija : furunkul je gnojna upala folikula i perifolikularnog tkiva dlake, a furunkuloza je česta pojava

furunkula. Patogeneza : izaziva ju stafilokokus aureus.Klinička slika : počinje kao folikulitis, a kasnije se infekcija proširi na okolno tkivo i stvara se

eritematozn rub s edemom. Promjena je bolna. Kasnije središte upale nekrotizira i stvara se gnojni čep. Promjena može biti lokalizirana bilo gdje na koži osim na tabanima i dlanovima. U slučaju lokalizacije na gornjoj usni, nosu i licu može doći do širenja upale venskim putem u sinus cavernosus što rezultira meningitisom ili encefalitisom. Infekcija je ispod epidermodermalne granice i cijeli ožiljkom.

Dijagnoza : klinička slika, bakteriološka pretragaDiferencijalna dijagnoza : hidradenitis, duboka trihofitoza brade.Terapija : lokalno antibiotske i antiseptičke masti, sistemski u sliučaju komplikacija penicilinaza-

rezistentni antibiotici (kloksacilin, eritromicin).


http://www.ponude.biz/seminarski

http://www.jugoslovenke.com/


CARBUNCULUS.Definicija : stafilokokna upala folikula i perifolikularnog tkiva sa jakom flegmononekrotičnom reakcijom

potkožnog ili dubljeg tkiva. To je aglomeracija furunkula uz afekciju subkutisa.Patogeneza : stafilokokus aureus.Klinička slika : na vratu se vide eritematozni infiltrati s nekrotičnim čepovima. Čest je regionalni

limfadenitis. Javlja se visoka temperatura i umor, a kao komplikacija može nastati sepsa.Dijagnoza : klinička slika, bakteriološka pretragaDiferencijalna dijagnoza:Terapija : lokalno antiseptički i antibiotski oblozi, a peroralno antibiotici prema antibiogramu. Često je

potrebna kirurška terapija.

CHORDEOLUM.Stafilokokna infekcija na rubu vjeđe (ch.externum) ili tarzalnih Meibomovih žlijezda

(ch.internum). Javlja se upala folikula i perifolikularnog tkiva trepavice uz edem vjeđe i

bol zbog pritiska na okolno tkivo. Gnoj se spontano isprazni. Terapijski se primjenjuju

topli oblozi, antibiotske masti, a dolazi u obzir i kirurška incizija.

Piodermije znojnica.

HIDRADENITIS SUPPURATIVA.

Definicija : kronična nekrotizirajuća upala znojnica. Može biti sastavni dio kliničke slike acne tetrada koja se javlja kod muškaraca, a sastoji se od : hidradenitis suppurativa, acne conglobata, sinus pilonidalis i perifoliculitis capitis.

Patogeneza : streptococcus mileri. Infekcija se širi uz distalnog dijela izvodnog kanala znojnice prema tkivu.

Klinička slika : bolest počinje kao furunkulozni infiltrati oko kojih se stvara sve veći eritematozni obruč. Nakon nekoliko dana promjena nekrotizira i isprazni se, što rezultira stvaranjem uvučenog ožiljka.

Dijagnoza : klinička slika, bakteriološki nalaz.Diferencijalna dijagnoza : furunkuloza, kolikvativna tuberkuloza, aktinomikoza, kožna manifestacija

kronove bolesti.Terapija : lokalno antiseptički i antibiotski oblozi, a sistemski antibiotici peroralno prema antibiogramu.

Dolazi u obzir i peroralna primjena izotretinoina (Roaccutane), te kirurška terapija.


BAKTERIJSKE BOLESTI KOŽE POSEBNOG IZGLEDA I TIJEKA.

ERYSIPELAS.Definicija : akutna bolest limfnih prostoraPatogeneza : -hemolitički streptokok grupe A, rijetko i stafilokok. Uzročnik ulazi u organizam kroz

ozlijeđenu kožu (interdigitalne dermatomikoze, trofički i hipostatski ulkusi)Klinička slika : inkubacija traje nekoliko sati do 2 dana. javlja se difuzni eritem s edemom (može doći i

do elefantijaze), bolnošću, a dolazi i do povišenja temperature do 40 oC. Na zahvaćenom području se mogu pojaviti i mjehuri, nekroza i flegmona (E.vesiculosum, E.bullosum, E.gangrenosum, E.flegmonosum).

Dijagnoza : anamneza, klinička slika, labos (povišena SE, leukocitoza, povišeni granulirani L, povišena razina AST-antistreptolizinski test)

Diferencijalna dijagnoza : tromboflebitis, akutni kontaktni alergijski dermatitis, herpes zoster, Terapija : penicilin im. (eritromicin – kod preosjetljivosti), lokalno antiseptički oblozi.

ECTHYMA.Definicija : akutna bakterijska upala kože karakterizirana pojavom ulceracija.Patogeneza : -hemolitički streptokok grupe A. Uzročnik ulazi na mjestu ozljede kože (hipostazički

ulkusi, ozljede potkoljenice – ratari, vojnici).Klinička slika : bolest počinje kao vezikula na potoljenici, a kasnije se širi u dublje slojeve i stvara

ulceracije. Kod bolesnika se javlja bol, žarenje, svrbež, te regionalni limfadenitis i limfangitis.Dijagnoza : klinička slika, bakteriološka pretragaDiferencijalna dijagnoza : ecthyma gangrenosum uzrokovana pseudomonasom, erythema induratum

Bazin, ulceracije kod 2.stupnja sifilisa.Terapija : lokalno antiseptkičke, antibiotske i epitelizirajuće masti, sistemska po potrebi (komplikacije,

imunodeficijencija) antibiotici prema antibiogramu.

PHLEGMONE.Definicija : difuzna gnojna upala kože i potkožnog tkiva, može zahvatiti i fasciju i mišić, a rijetko i kost.Patogeneza : staphylococcus aureus, -hemolitički streptokok grupe A. Nastaje kao posljedica prodora

piogenih bakterija nakon oštećenja kože (traume, ulkusi, tromboflebitis, nestručni pobačaji, nesterilne injekcije)

Klinička slika : koža je napeta, sjajna, edematozna, bolna, proces zahvaća dublje slojeve (fascija, mišić), moguć nastanak sepse. Prisutni povišena temperatura i limfangitis.

Dijagnoza : klinička slika, bakteriološka pretraga

Diferencijalna dijagnoza :

Terapija : kiruška incizija, sistemska terapija (penicilinaza rezistentni antibiotici – kloksacilin, cefalosporin).

ERYTHRASMA.

Definicija : dermatoza intertriginoznih regija

Patogeneza : corynebacterium minutissimum, češće su zahvaćeni muškarci, bakterija se zadržava i raste na mjestima pojačane vlage, znojenja, a pridonosi i nedovoljno prozračna odjeća.


Klinička slika : najčešće zahvaćena ingvinalna regija, vide se crvenosmeđa žarišta prekrivena sitnim psorijaziformnim ljuskama. Submamarna i aksilarna regja su rjeđe zahvaćene.

Dijagnoza : klinička slika, kad se promjena obasja UV svjetlom = 320-400 nm, fluorescerira koraljnocrveno, bakteriološka pretraga.

Diferencijalna dijagnoza : ingvinalna dermatomikoza, intertriginozni dermatitis, pytiriasis versicolor, inverzna psorijaza

Terapija : lokalno imidazol (klotrimazol, mikonazol) antibiotske masti (mupirocin) 2Xdnevno najmanje 14 dana. kod rezistentnih slučajeva eritromicin per os.


ACTINOMYCOSIS.

Definicija : kronična upalna granulomatozna bolest.

Patogeneza : anaerob Actinomyces israelii. Pripada uobičajenoj flori čovjeka i nalazi se u ustima, ždrijelu i kolonu. Da dođe do manifestacije bolesti uzročnik mora prodrijeti u tkivo.

Klinička slika : manifestira se u 3 oblika :

1.) Cervikofacijalna aktinomikoza – najčešći oblik, najčešće zahvaćena mandibula, gornji dio vrata. Koža je plavocrvena, tvrda, a kasnije se pojave fistule sa seroznim ili gnojnim sadržajem

2.) Torakalna aktinomikoza – zahvaća plućni parenhim, promjene nastaju i na koži kao tvrdi potkožni infiltrati sa pojavom fistula. Moguća pojava temperature i opće slabosti.

3.) Abdominalna aktinomikoza – uzročnik prodire u crijevo, nastaju tumorske mase u abdomenu i apsces u području m.psoasa. Moguća pojava temperature i opće slabosti.

Dijagnoza : klinička slika, bioptički ili aspiracijski materijal

Diferencijalna dijagnoza : kolikvativna tuberkuloza, sifilis, sporotrihoza, tumori, limfomi

Terapija : incizije, drenaža, penicilin G (kod preosjetljivosti tetraciklini ili eritromicin).

Bakterijske bolesti iz skupina zoonoza.

ERYSIPELOID.

Definicija : akutna zarazna kožna bolest

Patogeneza : Erysipelothrix insidiosa. Uzročnik erizipela kod domaćih životinja i morskih riba, profesionalna bolest, ugoženi su mesari, ribari, domaćice. Bakterija ulazi u oštećenu kožu iz mesa životinja.

Klinička slika : inkubacija traje 2-7 dana. Zahvaćeni su šake i prsti. Na mjestu infekcije pojavljuje se žarenje, svrbež, dobro ograničeni eritem. Može se pojaviti i otok i bolnost malih zglobova šake. Za oko 2 tjedna spontano regredira. Komplikacije uključuju sepsu i endokarditis.

Dijagnoza : anamneza, klinička slika, bakteriološka analiza

Diferencijalna dijagnoza : erizipel, erythema chronicum migrans

Terapija : penicilin, (kod preosjetljivosti – tetraciklini, eritromicin), lokalno antiseptične, antibiotske i antiflogističke kreme i oblozi.

ANTHRAX.


Definicija : akutna zarazna bolest kože, pluća i inestinalnog trakta.

Patogeneza : Bacillus anthracis. Bolest životinja koje se zaraze putem hrane (spore mogu preživjeti dugo u tlu). Čovjek se zarazi preko inficiranog životinjskog mesa, vune, dlake (profesionalna bolest – mesari, veterinari, stočari). Moguća upotreba kao biološko oružje. U organizam ulazi preko oštećene kože, odnosno inhalacijom ili ingestijom spora.

Klinička slika : kožni oblik – inkubacija 1-5 dana, zahvaćena mjesta su šaka, vrat, lice. Na mjestu infekcije se javlja crna hemoragično-nekrotična pustula s eritematoznim rubom koja puca i stvara se krusta. Nakon toga u zahvaćenom području nastaje edem i eritem. Cijeli ožiljkom. Mogu se javiti i vrućica i limfadenopatija. Komplikacija – sepsa.

Dijagnoza – anamneza, klinička slika, bakteriološka pretraga.

Diferencijalna dijagnoza : furunkul, karbunkul, vaccina inoculata (reakcija kože nakon cijepljenja)

Terapija : Penicilin G im. 7 dana (kod preosjetljivosti – tetraciklini), lokalno NE DAVATI vlažne obloge, NE incizija zbog moguće propagacije i sepse. Cjepivo pruža djelomičnu zaštitu za rizične skupine.

TULARAEMIA.

Definicija : zečja kuga, zarazna bolest koja se prenosi sa glodavaca na čovjeka.

Patogeneza : Francisella tularensis. Uzročnik ulazi u organizam preko oštećene kože, sluznice, probavnog ili respiratornog trakta. Zaraza je moguća i preko insekata.

Klinička slika : postoje 4 oblika bolesti s obzirom na mjesto ulaska u organizam : ulceroglandularni, okulogladnularni, tifoidni i pulmonalni. Inkubacija traje 1-10 dana, a promjene kože se sastoje od ulceracije na mjestu ulaska uzročnika, sa regionalnim limfadenitisom i limfangitisom. Oko ulceracije se nalaze eritem i eventualno edem

Dijagnoza : anamneza, klinička slika, bakteriološka obrada

Diferencijalna dijagnoza : furunkul, sporotrihoza, pustula maligna (antraks)

Terapija : streptomicin, gentamicin (slabije djeluje)


INFEKTIVNE GRANULOMATOZNE BOLESTI KOŽE.

TUBERCULOSIS CUTIS.

Definicija : skup različitih manifestacija na koži koja se može javiti samostalno ili uz afekciju unutrašnjih organa (pluća, bubrezi), a uzrokuje ju Mycobacterium tuberculosis.

Patogeneza : Mycobacterium tuberculosis. Infekcija može uslijediti egzogeno (od zaraženog čovjeka ili goveda) ili endogeno (češće; iz nekog žarišta u organizmu, najčešće pluća)

Dijagnoza : laboratorijska dijagnostika :

1.) mikroskopski - 4-6 tjedana, u sputumu bojanjem po Ziehl-Nielsenu u kulturi po Loewensteinu

2.) U histološkom nalazu – granulom koji se sastoji od epiteloidnih stanica, orijaških Langhansovih stanica, limfocita i sa kazeoznom nekroznom u središtu.

3.) Imunološki – tuberkulinski test (reakcija preosjetljivosti tim IV po Coombsu i Gellu; kao antigen se koristi PPD) intradermalno.

Terapija : 2 ili 3 antituberkulotika u vremenu od 3 – 12 mjeseci ili dulje (izonijazid + B6 + rifampicin + etambutol)

Klasifikacija tuberkuloze kože : ANERGIJSKA (pozitivno (tuberculosis cutis primaria) i negativno (tuberculosis cutis miliaris) anergijska skupina) i ALERGIJSKO-HIPERERGIJSKA (tuberculosis luposa, tuberculosis verrucosa, tuberculosis kolikvativa i tuberkulidi).

TUBERCULOSIS CUTIS PRIMARIA. (pozitivno anergijska skupina)

Definicija : promjene kože uzrokovane bacilom tuberkuloze u kožu osoba koje prethodno nisu bile s njim u kontaktu.

Patogeneza : egzogena infekcija, direktno dodirom, korištenjem zajedničkih predmeta, ljubljenjem i sl. Kod infekcije sluznice usne šupljine, ždrijela i grkljana uzrok je najčešće zaraženo kravlje mlijeko.

Klinička slika : inkubacija 3-4 tjedna, zatim se javljaju eritematoznolividne papule, nakon nekoliko dana razvija se nekroza i ulceracija koja cijeli ožiljkom. Prisutan je regionalni limfadenitis. Najčešće zahvaćeni lice i ruke.

Diferencijalna dijagnoza : primarni sifilis, neke piodermije, tularemija

Terapija : često nije potrebna tuberkulostatska terapija (zbog specifične imunizacije), primjenjuju se antiseptički oblozi i izoniazid posip.

TUBERCULOSIS MILIARIS CUTIS. (negativno anergijska skupina).

Definicija : rijedak oblik, nastao hematogenom diseminacijom iz tuberkuloznog žarišta zbog oslabljene celularne imunosti nosioca.

Patogeneza : endogeno širenje


Klinička slika : na koži se vide crvenosmeđe ili crvenoplave egzulcerirane i bolne makulopapule. Najčešće se nalazi oko tjelesnih otvora.

Diferencijalna dijagnoza : afte, karcinom, tercijarni sifilis (vrlo rijetko)

TUBERCULOSIS LUPOSA. (alergijsko-hiperergijska skupina).

Definicija : najčešći oblik tuberkuloze kože, češći u žena, kronična je.

Patogeneza : može se pojaviti samo na koži, a moguća je i afekcija unutrašnjih organa (pluća i bubrezi). Infekcija može biti egzogena i endogena.

Klinička slika : javlja se lupom (crvenosmeđi nodus), početna promjena progredira i može nastati makulozni, papulozni, tumorozni, verukozni, ulcerozni i sl. tip. Najčešća lokalizacija je lice, sluznica nosa, usta, suzna žlijezda. Može doći do mutilacija i deformacija i može se javiti spinocelularni karcinom u lupoznom ožiljku.

Dijagnoza : anamneza, histološka analiza, dokaz u kulturi, tuberkulinski test, dermatološki status

Diferencijalna dijagnoza : diskoidni eritematodes, sarkoidoza, bazocelularni karcinom, sifilis (rijetko)

Terapija : antituberkulozna polikemoterapija

TUBERCULOSIS COLLIQUATIVA (alergijsko-hiperergijska skupina).

Definicija : nastao je širenjem infekcije u koži iz limfnih čvorova, zglobova, kostiju i sl. Egzogena infekcija je rjeđa

Klinička slika : eritematoznolividni infiltrat koji nekrotizira i prazni se putem fistula. Zacjeljuje hipertrofičnim ožiljkom, ali se promjene ponovo javljaju, tako da bolest može trajati godinama. Najčešća lokalizacija je vrat, aksile, prepone, supraklavikularna regija, anogenitalna regija.

Diferencijalna dijagnoza : svi fistulirajući procesi (limfogranulom venerum, aktinomikoza, sporotrihoza, sifilis)

Terapija : polikemoterapija, kirurški zahvat.

TUBERCULOSIS VERRUCOSA (alergijsko-hiperergijska skupina).

Definicija : egzogena infekcija karakterizirana pojavom verukoidnih tvorbi na mjestu inokulacije. Često može biti profesionalna (patolozi, mesari)

Klinička slika : najčešće zahvaćeni prsti šake ili stopala. Počinje pojavom lividnoeritematoznim infiltratom koji prerasta u verukoidnu tvorbu koja cijeli atrofičnim ožiljkom.

Diferencijalna dijagnoza : lupoozna tuberkuloza, vegetativna piodermija, spinocelularni karcinom, blastomikoza.

Terapija : polikemoterapija, lokalna primjena kortikosteroida, ponekad radioterapija i kirurški zahvat.

TUBERKULIDI. (alergijsko-hiperergijska skupina).


Bolest koja nastaje kao alergijska reakcija kože na raspadnute djelove uzročnika iz nekog primarnog žarišta u tijelu. Tu spadaju erythem induratum, tuberculosis cutis papulonecrotica i tuberculosis cutis lichenoides.

ERYTHEMA INDURATUM : indurativni infiltrati na potkoljenici koje često egzulceriraju. Bolest je kronična. Diferencijalno dijagnostički solazi u obzir eritema nodozum i sifilistička guma (rijetko). Terapija u smislu polikemoterapije i sredstava za poboljšanje cirkulacije.

TUBERCULOSIS CUTIS PAPULONECROTICA : pojavljuju se na ektenzornim stranama udova nekrotizirajuće papule koje cijele varioliformnim ožiljkom. Histološki se vidi nekroza i granulomi tuberkuloidne strukture. Diferencijalnodijagnostički dolaze u obzir alergijski vaskulitis, lihenoidna pitirijaza, acne necrotica, papulozni sifilid. Uz polikemoterapiju se daju kortikosteroidi (lokalno i sistemski).

TUBERCULOSIS CUTIS LICHENOIDES : simetrična distribucija lihenoidnih papula na trupu. Promjene nestaju spontano, pa terapija nije potrebna, a u slučaju komplikacija daju se lokalno kortikosteroidi.

LEPRA.

Definicija : kronična infektivna bolest koju uzrokuje Mycobacterium leprae.

Patogeneza i klinička slika : Mycobacterium leprae. u tropskom i suptropskom području zaraženo 10-15 milijuna ljudi. Izvor zaraze je čovjek. Prijenos nije u potpunosti poznat. Smatra se da bi do prijenosa zaraze došlo osoba mora biti u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom dugo vremensko razdoblje (godine). Uzročnik ulazi kroz kožu, sluznicu respiratornog trakta, periferne živce (Schwannove stanice). Kultura uzročnika nije uspjela. Mogu biti zahvaćeni i unutršnji organi. Histoploški postoje 4 tipa lepre :

1.) Lepra lepromatosa – ispod tankog sloja epidermisa nalazi se gust infiltrat koji se proteže u subkutis. Destruira adnekse kože. Glavne stanice lu lepra stanice (makrofazi s mycobacterium u sebi). U kasnijoj fazi oštećeni su i živci. Na koži se vide makule ili nodusi (lepromi). Lepromi na nosu, čelu, ušima i obrvama daju izgled «lavljeg lica», javlja se alopecija vlasišta i lateralnih djelova obrva, anestezija i anhidroza zahvaćenog područja. Najčešće je zahvaćeno lice, a rjeđe sluznica nosa, larinksa ili oka. Mogu e javiti i mjehuri, nekroza i mutilacija (nos najčšeće).

2.) Lepra turberculoides – u dermisu se nalazi tuberkuloidni (granulomski) infiltrat koji sadrži epiteloidne stanice (makrofazi koji su fagocitirali i razgradili mikobakterije). Oštećeni su i živci. Na koži se javljaju crvene makule i sitne papule, uglavnom iznad zahvaćenog živca.


3.) Lepra indeterminata – nespecifični kronični infiltrat koji sadrži uglavnom limfocite, plazma stanice, neutrofile, eozinofile i nešto makrofaga. Može se diferencirati u lepromatoznu ili tuberkuloidnu lepru. Promjene su asimetrične. Oštećenje živca.

4.) Border-line lepra – dimorfna lepra – kombinacija prva dva oblika.Dijagnoza : primjenjuju se testovi :

1.) histaminski test (nakon id.primjena histamina javlja se urtika bez eritema)

2.) test znojenje (pilokarpin)3.) dokaz u citološkom razmazu4.) histološka pretraga lezije5.) biopsija živca6.) neurološka pretraga7.) klasične reakcije na sifilis su pozitivne u oko 20-30 % bolesnika, a

treponemske reakcije su neg.Diferencijalna dijagnoza : granulomatozne bolesti (posebice sarkoidoza)

Terapija : diaminodifenilsulfon, rifampicin, klofazimin, plastičnorekonstrukktivni zahvati, fizikalna terapija.


INFEKCIJE KOŽE UZROKOVANE PROTOZOIMA.

LEISHMANIASIS CUTIS.

Leishmaniasis je infekcijska bolest uzrokovana Leishmaniom. Postoje 3 oblika : visceralni (Leshmania donovani), kožni (Leishmania tropica) i južnoamerički ili kožnosluznički (Leismania brasiliensis).

Definicija : Leishmaniasis cutis je noduloulcerativna infektivna bolest.

Patogeneza : Leishmania tropica. Ulazi u kožu ubodom komarca. Na mjestu uboda nastaje upalna reakcija. Moguća je diseminacija limfom i krvlju s pojavom sekundarnih lezija na koži.

Klinička slika : inkubacija traje 2-3 tjedna, ali može trajati i do 18 mjeseci. Nakon inkubacije na ubodnom mjestu nastaje lividnocrvena papula, koja nakon nekoliko mjeseci naraste u nodus. Nakon 3-4 mjeseca nodus ulcerira. Nakon nekoliko mjeseci do 1 godine promjena spontano zaraste. Najviše zahvaćeni lice, vrat, podlaktice i potkoljenice.

Dijagnoza : anamneza (ubod komarca), klinička slika, histološka (u dermisu histiociti, plazma stanice, limfociti, eozinofili; paraziti u lezijama starim 5-7 mjeseci) i citološka analiza..

Diferencijalna dijagnoza : folikulitis, furunkul, sarkoidoza, lupozna tbc, lepra, keratoakantom, tumori, pseudolimfom, sifilidi, sporotrihoza.

Terapija : antimonove soli intralizionalno, intramuskularno i intravenski; antimalarici per os.

BOLESTI KOŽE UZROKOVANE GLJIVAMA (DERMATOMIKOZE).

Dermatomikoza se mogu podijeliti na dermatofitoze, dermatomikoze uzrokovane kvascima i dermatomikoze uzrokovane plijesnima.

DERMATOFITOZE

Definicija : dermatomikoze uzrokovane dermatofitima. Invadiraju rožnati sloj kože, noktiju i dlaka, te razgrađuju keratin. Dijele se na trihofitoze (Trychophyton), mikrosporoze (Mycrosporum) i epidermofitoze (Epidermophyton).

Patogeneza : Oštećena i vlažna koža pogoduju invaziji. Česta su lokalizacija i mjesta koja se međusobno taru.

Klinička slika : promjena glatke kože, noktiju i vlasišta.

Dijagnoza : nativni mikroskopski preparat i kultura, fluorescentna (Woodova) svjetiljka, patohistološka analiza, trihofitonski test (intradermalna primjena antigena).


Terapija : antimikotici lokalno (klotrimazol, mikonazol, ekonazol, terbinafin), sistemski per os u slučaju mikoze vlasišta i onihomikoze daje se grizeofulvin, ketokonazol (imidazol), može se primjeniti i KmnO4. Liječenje je dugotrajno (prosječno 2-4 tjedna).

TRICHOPHYTOSIS.

Definicija : dermatofitoza

Patogeneza : Trichophyton. Izaziva mikoze stopala, noktiju, kože, vlasišta, favusa.

Klinička slika : ovisi o anatomskoj lokalizaciji, pa se dijele na :

1.) Trichophytosis superficialis cutis glabrae : trihofitoza gole kože. Javljaju se eritematozna žarišta u obliku pravilnog kruga s uzdignutim i ljuskavim rubom i središnjom regresijom. Na rubu mogu biti prisutne vezikule. Prisutan je svrbež.

Diferencijalna dijagnoza : granuloma anulare, ekcematoidni dermatitis, neurodermitis, anularna psorijaza, pitirijazis rozea. Svrbež, ljuske i središnja regresija upućuju na gljivičnu etiologiju.

2.) Trichophytosis pedis et manus (interdigitalis) : najučestaliji oblik mikoze, javlja se eritem, maceracija, deskvamacija i erozija interdigitalnih prostora praćena svrbežom i pojavom vezikula. Može doći do bakterijske superinfekcije i edema i bolnosti. Osim interdigitalnog postoji i skvamozno hiperkeratotički oblik sa suhom i zadebljalom kožom, ragadama i ljuskama.

Diferencijalna dijagnoza : intertriginozni dermatitis, piodermije, psorijaza, kontaktni dermatitis i dishidroza.

3.) Trichopytosis superficialis capilitii : u vlasištu se nalaze pojedinačna ili mnogobrojna žarišta prekrivena ljuskama i sivom peruti. Možedoći do pojave pustula. Slične promjene se mogu javiti i na bradi. Diferencijalna dijagnoza : tinea amiantacea, seborojički dermatitis, psorijaza, pedikuloza

4.) Trichophytosis profunda capilitii : folikularno smještene pustule koje dovode do stvaranja apscesa sa gnojnim i hemoragičnim sadržajem. Stvaraju se kruste. Može doći do regionalnog limfadenitisa i povišene temperature. Promjene cijele za 4-6 tjedana ožiljcima. Diferencijalna dijagnoza : neke piodermije vlasišta ili brade.

5.) Onychomycosis trichophytica : promjene noktiju uzrokovane gljivama. Često udružena s interdigitalnom mikozom stopala i šake. Počinje na slobodnom rubu i lateralnim dijelovima nokta pojavom bijelih ili žutih promjena koje se postupno šire prema bazi nokta. Često nastaju subungvalne hiperkeratoze koje dovode do odebljanja nokta i odizanja nokatne ploče i konačnog mrvljenja i destrukcije nokta.

Diferencijalna dijagnoza : psorijaza, kandida, onihodistrofija, kontaktni dermatitis, pachyonychia, lichel ruber planus.

FAVUS.


Definicija : bolest vlasišta i gole kože uzrokovana Trichophyton schoenleinii.

Patogeneza : Trichophyton schoenleinii. Prenosi se direktnim kontaktom ili posredno (češalj).

Klinička slika : uglavnom zahvaća vlasištem, ali se može pojaviti i na goloj koži, karakterisitčna promjena je skutulum (struktura 2-3mm, poput plitke zdjele, žućkaste boje s uleknutim središtem i dlakom) i sastoji se od hifa, spora i orožnjelih stanica. Kosa gubi sjaj, sivkaste boje, a vlasi NISU SLOMLJENE. Nakon određenog vremena skutulum ulcerira i kosa trajno ispada zbog atrofičnog ožiljkastog cijeljenja. Kroničnog je tijeka.

Dijagnoza : na temelju anamneze, tetrade simptoma (skutulum, neslomljena dekolorirana kosa, ožiljak, kronični tijek), mikološke obrade. Fluorescira zeleno.

Diferencijalna dijagnoza : ostale mikoze vlasišta (slomljena kosa), SLE, lichen ruber planus.

TRIHOFITIDI.

Definicija : alergijska reakcija organizma na gljivičnu infekciju.

Patogeneza : «id reactio», dolazi do alergijske reakcije kože na razgradne produkte gljiva. Žarište gljivične infekcije mora biti izvan tih promjena, promjene moraju biti bez uzročnika i promjene moraju reagirati sukladno regresiji gljivičnog žarišta.

Klinička slika : javljaju se papule, makule i nekroze. Postoje 2 tipa : lihenoidni (poput simetričnog egzantem trupa) i dizidroziformni (vezikule i erozije na dlanovima). Može se pojaviti i u papulourtikarijalnom i vezikuloznom obliku.

Dijagnoza :

Diferencijalna dijagnoza : dishidroza, lichen ruber planus, medikamentozni egzantem.

MICROSPOROSIS.

Definicija : infekcija kože i vlasišta uzrokovana gljivom roda Microsporum.

Patogeneza : izvor infekcije je mačka i rijeđe pas.

Klinička slika : bolest zahvaća vlasište ili golu kožu. U vlasištu se javljaju okrugla žarišta prekrivena pitirijaziformnim ljuskama sa slomljenom dekoloriranom kosom. Na goloj koži se javljaju okrugla žarišta sa eritematoznim i skvamoznim rubom, te središnjom regresijom. Najčešće su zahvaćeni ruke, vrat i trup.

Dijagnoza : anamneza, dokaz u preparatu i kulturi, fluorescira žuto-zeleno.

Diferencijalna dijagnoza : trihofitoza, psorijaza, seborojički dermatitis.


EPIDERMOPHYTOSIS.

Definicija : bolest kože uzrokovana gljivom Epidermophytom floccosum.

Patogeneza :

Klinička slika : najčešće zahvaćene prepone, interdigitalna regija, aksile i submamarna regija. Nikad ne zahvaća vlasište. Zahvaćeno podruje je eritematozno, skvamozno i oštro ograničeno, s uzdignutim giriranim rubom i središnjom regresijom. Na rubu se mogu javiti papule i vezikule.


DERMATOMIKOZE UZROKOVANE KVASCIMA I GLJIVIČNE SAPROFITIJE.

CANDIDOSIS.

Definicija : akutna ili kronična, površinska ili dubinska mikoza uzrokovana kandidom. Kandida se fiziološki nalazi u ljudskom organizmu. Celularna imunost važnija od humoralne.

Patogeneza : Candida albicans. Naseljavanje kandide potpomažu imunodeficijencija, povrijeđena i vlažna koža, oštećena sluznica.

Klinička slika : promjene na koži, sluznici i unutrašnjim organima. Postoji 6 kliničkih oblika :

a) Candidosis intertriginosa : zahvaćena područja su aksile, submamarna regija, ingvinalna regija, interdigitalna regija. Javlja se eritem s ragadama i rubnom deskvamacijom, a izvan ruba prisutne satelitske pustule i papule. Prisutan svrbež. Diferencijalna dijagnoza : dermatitis, psorijaza.

b) Candidosis oralis : akutna pseudomembranozna upala usne šupljine uzrokovana kandidom. Bijele membranozne naslage na sluznici jezika koje se šire na bukalnu sluznicu i meko i tvrdo nepce (rijetko na ždrijelo i jednjak). U kutovima usana stvaraju se bolne fisure. Diferencijalna dijagnoza: leukoplakija, lichen ruber planus, sekundarni sifilis.

c) Candidosis genitalis : upala vanjskog spolovila uzrokovana kandidom. Spolno prenosiva bolest. Često ishodište je debelo crijevo. Postoje :

i. Vulvovaginitis candidamycetica : bijeložuti iscjedak, eritem vulve i vagine praćeno svrbežom i pečenjem. Diferencijalno dijagnostički dolaze u obzir gonoreja (žuti iscjedak) i trihomonijaza (bijeli iscjedak)

ii. Balanoposthitis candidamycetica : upala glansa penisa i prepucija, javlja se eritem i erozije glansa, bijele naslage i edem prepucija praćen svrbežom i pečenjem. Diferencijalno dijagnostički dolaze u obzir balanitis simplex, psorijaza, erythroplasia Queyrat, balanitis erosiva circinata.

d) Paronychia et onychomycosis candidamycetica : upala nokta i okolnog tkiva uzrokovana kandidom. Vlaženje, trauma nokta i šake pridonosi nastanku mikoze (profesionalna bolest u osoba u prehrambenoj industriji). Pseudomonas aureginosa može djelovatikopatogeno. Javlja se eritem, edem, a iz upaljenog tkiva se može istisnuti gnoj u kojem se može dokazazi uzročnik. Moguće trofičke promjene nokta (zadebljanje, mrvljenje). Diferencijalna dijagnoza : paronihija bakterijske etiologije, onihodistrofija, dermatofiti.

e) Candidosis neonatorum : promjene na koži u regiji pelena uzrokovane kandidom. Ishodište procesa je najvjerojatnije intestinalna kandidoza. Javlja se eritem i erozija kože uz lameloznu deskvamaciju i rubno lokalizirane pustule i papule. Može se proširiti i na unutrašnju stranu bedara, trbuh. Diferencijalna dijagnoza : dermatitis, sporijaza, seborojički dermatitis.


f)Kandidamikidi : alergijska reakcija kože na cirkulirajuće antigene kandide («id reactio») iz mikotičnog žarišta. Moguća stimulacija urtikarije, anularnog eritema ili palmoplantarne pustuloze.

Od posebnih oblika kandidoze najznačajniji su mukokutana, granulomatozna i sistemska kandidoza.

Dijagnoza : jednako za sve dermatomikoze. Dokaz u mikroskopskom preparatu, kulturi, biokemijskim metodama.

Terapija : klotrimazol, mikonazol, nistatin (djeluje isključivo na kvasce), Gentianae violet (0,1%), održavanje kože suhom. Sistemska terapija uključuje ketokonazol, flukonazol, itrakonazol, terbinafin. Nistatin drageje se koriste za liječenje kandidoze probavnog trakta (ne apsorbiraju se).

PITYRIASIS VERSICOLOR.

Definicija : gljivična saprofitija površinskog sloje epidermisa uzrokovana kvascem Pityrosporum orbiculare.

Patogeneza : bolest je češća u tropskim krajevima, uzročnik zahvaća vlasište, gornje dijelove trupa, a razvoju pridonose i toplina, vlaga i pojačano lučenje loja.

Klinička slika : najviše su zahvaćeni vlasište, vrat, prsni koš. Javljaju se svjetlocrvena, a kasnije žuta ili smeđa makulozna žarišta sa glatkom ili ljuskavom površinom. Ljeti su promjene svjetlije, a zim tamnije (versicolor)

Dijagnoza : klinička slika, dokaz uzročnika u nativnom mikroskopskom preparatu, fluorescira žuto.

Diferencijalna dijagnoza : vitiligo, pityriasis rosea, eritrazma, seborojički dermatitis, sifilis.

Terapija : klotrimazol, mikonazol, salicilni alkohol (3,5%), antimikotik u obliku šampona za vlasište (ketokonazol). Sistemski u slučaju komplikacija per os ketokonazol.


BOLESTI KOŽE UZROKOVANE BORELIJAMA (LYME BORRELIOSIS).

Lyme borreliosis je multisistemska bolest uzrokovana spirohetom Borrelia burgdorferi koju prenose krpelji. Postoje 3 stadija bolesti :

1) Prvi stadij : 3-30 dana nakon uboda krpelja se javljaju promjene na koži (erythema chronica migrans, lymphadenosis), simptomi u CNS, bolovi u mišićim i kostima, rijeđe se pojavljuju slabost, temperatura, mučnina, abdominalni bolovi. Nakon nekoliko tjedana promjene spontano regrediraju.

2) Drugi stadij : nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci nakon infekcije, javljaju se simptomi u CNS-u (meningitis, encefalitis), bolovi mišića i kostiju i mioperikarditis.

3) Treći stadi : nekoliko mjeseci do nekoliko godina nakon infekcije, javlja se acrodermatitis chronica athrophicans, artritis 1 ili više velikh zglobova i encefalomijelitis.

Bolest se može prenositi intrauterino.

Dijagnoza : dokaz uzročnika u tkivu (kultura), identifikacija IgG i IgM specifičnih antitijela (ELISA, indirektna imunofluorescencija – IIF)

ERYTHEMA CHRONICUM MIGRANS.

Definicija : kronični, šireći eritem u obliku prstena, uzrokovan Boreliom burgdorferi.

Patogeneza : Borrelia burgdorferi. Pojavljuje se u vlažnim i šumovitim područjima, glavni je vektor krpelj. Spiroheta ulazi u kožu ubodom zaraženog krpelja.

Klinička slika : na mjestu uboda se stvara papula, nakon nekoliko dana do nekoliko mjeseci pojavlju se eritematozni, edematozni plak s crvenim eleviranim rubom. Javlja se centralna regresija i periferno širenje eritema u obliku prstena. Prisutan regionalni limfadenitis, glavobolja, temperatura i bolovi u zglobovima.

Dijagnoza : dokaz IgM i IgG specifičnih antitijela, anamneza o ubodu, klinička slika

Diferencijalna anamneza : erythema annulare centrifugum

Terapija : penicilin, tetraciklini najmanje 10 dana

ACRODERMATITIS CHRONICA ATROPHICANS.

Definicija : kronična upalna bolest s atrofijom kože na akralnim dijelovima ekstremiteta. Pojavljuje se kao kasna manifestacija infekcije uzrokovane Borreliom burgdorferi.

Patogeneza : počinje 6 mjeseci do nekoliko godina nakon infekcije. 3 stadij Lyme borreliosis.

Klinička slika : promjene na ekstenzornim stranama gornjih i donjih udova, posebice šake, laktovi, stopala i koljena. Prvo dolazi do edematozne upale nakon koje slijedi atrofija kože u kojoj se vide fibrozni čvorići u koje se odlaže kalcij, te pojava sklerotičnih areala. Prisutan regionalni limfadenitis, mogući


poremećaji vezani uz koštanu srž (proliferacija plazma stanica, limfocita ili eozinofila), neurološki simptomi (atrofija muskulature, parestezije)

Dijagnoza : klinička slika, laboratorijske pretrage za dokaz Borrelije, histološki nalaz.

Diferencijalna dijagnoza : ozebline, akrocijanoza, cirkumpskriptna sklerodermija.

Terapija : penicilin, tetraciklini, ceflosporini u visokim dozama.


PARAZITARNE BOLESTI KOŽE.

PEDICULOSIS CORPORIS.

Definicija : ušljivost trupa uzrokovana infestacijom kože ušima Pediculus humanus v.corporis. To je bijela ili prtena uš.

Patogeneza : Pediculus humanus. Javlja se u lošim socijalnim i ekonomskim prilikama i u uvjetima niskog higijenskog standarda. Ženka na unutrašnjim šavovima odjeće odlaže jaja (gnjide). Na kožu čovjeka dolazi samo radi prehrane. Može prenositi Rickettsiu prowazeki (pjegavi tifus), Rickettsiu quintanu (rovovska groznica) i Borreliu recurrentis (povratna groznica). Prilikom uboda uš ispušta slinu a kožne promjene su reakcija naubod i antigene uši.

Klinička slika : svrbež, eritem, papule, vezikule, urtike, ovisno o snzibilitetu zaražene osobe. Moguća superinfekcija bakterijama.

Dijagnoza : anamneza, klinička slika, nalaz uzročnika u odjeći

Diferencijalna dijagnoza : svrab, reakcija na ubod kukca.

Terapija : dezinsekcija odjeće i posteljine

PEDICULOSIS CAPITIS.

Definicija : ušljivost glave i vlasišta nastala infestacijom sivom uši Pediculus humanus v.capitis. najčešće se javlja u školskoj dobi.

Patogeneza : niski higijenski standard i socijalni i ekonomski uvjeti. Ženka odlaže jaja (gnjide) u vlasištu i za 15 dana se razvije nova uš

Klinička slika : svrbež, papule, vezikule, urtike, ekskorijacije (zbog grebanja i češanja). Moguća sekundarna bakterijska infekcija s lokalnim limfadenitisom.

Dijagnoza : anamneza, klinička slika, nalaz uši ili gnjida u vlasištu

Diferencijalna dijagnoza : piodermija, seborojički dermatitis, psorijaza

Terapija : Lindan u obliku šampona ili gela (1 dnevno, 2 dana za redom). Treba ponoviti 2 puta tjedno u razdoblju od 3 tjedna jer lijek ne djeluje na jaja.

PEDICULOSIS PUBIS.

Definicija : spolno prenosiva bolest izazvana stidnim ušima.

Patogeneza : Phtirius pubis, stidna uš. Zahvaća pubičnu regiju, aksilu, obrve, trepavice.

Klinička slika : svrbež, na mjestu uboda se pojavljuju plavkaste mrlje (maculae coeruleae) zbog djelovanja sekreta uši na hemoglobin.

Dijagnoza : anamneza, nalaz uši.

Diferencijalna dijagnoza : svrab, piodermije

Terapija : Lindan 2 dana za redom i ponoviti nakon 3-4 dana. Bijeli živin precipitat.


LARVA MIGRANS.

Definicija : promjene kože koje nastaju putovanjem larvi različitih parazita kroz kožu

Patogeneza : najčešća u tropskom području. Najčešći su uzročnici larve parazita iz roda Ankylostoma, Necator americanus i Gnathostoma spinigerum. Larva ulazi u kožu, putuje kroz nju i nakon nekog vremena ugiba, što ovisi o vrsti larve i imunom stanju zaraženog.

Klinička slika : najčešće su zahvaćeni stopalo, potkoljenica i šaka. Na mjestu ulaska nastaje eritem i papula, dok larva putuje na koži se vidi crta, javlja se svrbež, moguća bakterijska infekcija. Od komplikacija su mogući zahvaćanje pluća sa pneumonitisom, hepatosplenomegalija.

Dijagnoza : anamneza, klinička slika, labos (povišeni eozinofili, IgE, ELISA)

Diferencijalna dijagnoza : pidermije, limfangitis

Terapija : krioterapija, tiabendazol.

SCABIES.

Definicija : zarazna bolest uzrokovana grinjama, prenosi se izravnim kontatkom, preko zajedničkih predmeta (rublje, posteljina i sl.)

Patogeneza : ženka kopa kanaliće u koži gdje odlaže jaja i nakon toga ugiba. Iz jaja nakon 2-3 tjedna nastaje odrasla grinja.

Klinička slika : svrbež, moguća limfadenopatija zbog imunog odgovora.

Dijagnoza : anamneza, noćni svrbež, mikroskopski dokaz uzročnika.

Terapija : benzil benzoat, lindan, krotamiton, za djecu sumpor u vazelinu.


MEDIKAMENTOZNE ERUPCIJE.

EXANTHEMA MEDICAMETOSUM.

Definicija : manifestacije koje se pojavljuju na koži i vidljivim sluznicama kao posljedica alergijske reakcije na lijek koji je unešen u organizam.

Patogeneza : lijekovi su uglavnom hapteni, a potpuni antigeni postaju nako što se vežu s bjelančevinama osobe. Reakcija se nikad ne javlja pri prvom uzimanju lijeka, a vrijeme senzibilizacije organizma na lijek je oko 2 tjedna. Lijekovi koji najčešće uzrokuju kožne reakcije su : analgetici, antipiretici, sulfonamidi, kini i kinidin, klor, jod, fenotiazin, barbiturati, penicilin, vakcine i serumi, lokalni anestetici (prokain, tetrakain, benzokain).

Klinička slika : promjene su uvijek simetrično raspoređene (hematogena diseminacija), dijele se na makulozne, urtikarijske, nodozne promjene, lihenoidni osipi, eritema exudativum multiforme, eritodermija, akne, toksična epidermalna nekroliza. Moguća pojava anafilaktičkog šoka. Od općih simptoma prisutni su svrbež, temperatura, glavobolja, vrtoglavica, mučnina, slabost, leukopenija, trombocitopenija, hemolitička anemija, bronhitis, albuminurija, otok zglobova i sl. Često se može pojaviti samo 1 morfa u obliku dobro ograničenog eritema (exanthema medicamentosum fixum).

Dijagnoza : test blastičke transormacije limfocita (TTL), radioalergosorbent test (RAST)-za određivanje IgE, anamneza, klinička slika.

Diferencijalna dijagnoza : dermatoze, sifilis

Terapija : prestanak primjene lijeka, antihistaminici

NECROLYSIS EPIDERMALIS TOXICA.

Definicija : Syndroma Lyell. Burna eritematobulozna erupcija uzrokovana lijekovima, u 30-40% slučajeva završava letalno.

Patogeneza : nakon primjene sulfonamida, pirazolona, barbiturata i drugih lijekova.

Klinička slika : temperatura, somnolencija, eritem i bule na koži trupa i ekstenzornih strana udova, ljuštenje epidermisa (nekroza), edem u subepidermisu.

Dijagnoza : klinička slika, anamneza, sedimentacija ubrzana, leukocitoza + limfopenija, i globulini povišeni.

Diferencijalna dijagnoza : stafilokokni eksfolijativni dermatitis (djeca), erithema eksudativum multiforme (odrasli)

Terapija : nadoknada tekućine, održavanje funkcije bubrega (kortikosteroidima), antibiotici širokog spektra isključivši pencilin.


URTIKARIJSKA SKUPINA BOLESTI.

URTICARIA.

Definicija : monomorfna dermatoza karakterizirana pojavom urtika.

Patogeneza : dijele se na alergijsku i nealergijsku skupinu (kontaktna, fizikalna neimunološki uvjetovane urtikarije na lijekove, urtikarija s vaskulitisom).

Klinička slika : pojava urtika koja brzo nastaje i brzo nestaje (20 min), ali se opet brzo pojavljuje na drugom mjestu. Prisutan je svrbež koji se ublažuje pritiskom i gnječenjem, a ne grebanjem (nema ekskoracija). Može doći i do edema glotisa i larinksa, proljeva, astme, edema zglobova, temperature.

URTICARIA E CONTACTU.

Uzrokuju je toksini biljaka, morskih životinja, kukaca, lijekovi, kozmetika, prehrambeni proizvodi i dr.

Dijagnoza : anamneza, klinička slika, epikutani testovi

Terapija : lokalno kortikosteroidi, antihistaminici, sistemski – kortikosteroidi (po potrebi).


URTICARIA ALLERGICA.

Definicija :

Patogeneza : najčešći etiološki čimbenici akutnih urtikarija su : lijekovi, krv, plazma, hormoni, inhalacijski antigeni (prašina), alimentarni antigeni (jaja, riba, sir) i dr. Kod 50% kroničnih i intermitentnih urtikarija uzrok nije poznat, a ostali imaju slične uzroke kao i akutna uz dodatne poremećaje probavnog trakta, psihogene čimbenike i sl.

Dijagnoza : anamneza, klinička slika, alergološki testovi (test utrljavanja u kožu, Prick test, scratch test, intradermalni test) , histološke pretrage, radioimunosorbent test (RIST- obilježavanje IgE radiojodom), Prausnitz-Kuestnerova reakcija (nesenzibiliziranoj osobi se injicira sterilni serum senzibiliziranog bolesnika na 2-3 mjesta. Nakon 48 sati injicira se specifični antigen i u pozitinom slučaju se pojavljuje urtika na mjestu injiciranja.)

Diferencijalna dijagnoza : erithema exudativum multiforme

Terapija : akutne – eliminacija antigena, primjena antihistaminika, kortikosteroida. Kronične – uklanjanje antigena (ako je moguće), primjena antihistaminika, smanjanje eksudacije primjenom Ca, kortikosteroidi. Najčešće – antibiotik (tatraciklin) + nistatin + rekolonizacija crijevne flore (Omniflor) + antihistaminik + dijeta.

FIZIKALNE URTIKARIJE I NEIMUNOLOŠKI UVJETOVANE URTIKARIJE NA LIJEKOVE.

Urtikarije uzrokovane fizikalnim podražajima (mehanička urtikarija, urtikarija na pritisak, hladnoću, toplinu) i neimunološki uvjetovane urtikarije na lijekove (antibiotici, anestetici, kontrasti), na UV zrake, Rtg zrake i sl.

Treba isključiti imunološki uvjetovane urtikarije.

ANGIOOEDEMA.

Definicija : akutni edem kože ili sluznica uzrokovan ranom humoralnom reakcijom preosjetljivosti (tip I.)

Patogeneza : najčešće je uzrokuju antigeni iz hrane, lijekovi i inhalacijski antigeni.

Klinička slika : nagla pojava edema na vjeđama, usnama, zglobovima, larinsku, farinsku i jeziku, te genitalnoj regiji.

Dijagnoza : klinička slika

Terapija : kao kod akutne urtikarije

URTICARIA-VASCULITIS.

Definicija : pojava promjena sličnih urtikama kod kojih se histološkom pretragom može dokazati slika leukocitoklastičnog vaskulitisa. Češće se pojavljuje kod žena.


Patogeneza : autoimuna reakcija (III.oblik imune reakcije)

Klinička slika : često joj prethodi višegodišnja urtikarija, javljaju se morfe slične urtikama koje perzistiraju više od 24 sata, abdominalni bolovi, edem zglobova i rijetko glomerulonefritis.

Dijagnoza : labos (leukocitoklastični vaskulitis, ubrzana sedimentacija, leukocitoza, eozinofilija), klinička slika

Terapija : nezadovoljavajuća, primjena prednizolona i azatioprina, česti recidivi, dugotrajna bolest.

ANGIOOEDEMA HEREDITARUM.

Definicija : lokalizirani edem kože i sluznice GI, UG i respiratornog trakta uzrokovan nasljednim nedostatkom inhibitora C1 esteraze što dovodo do poremežaja sustava komplementa

Klinička slika : najčešće zahvaćeni lice i udovi, javljaju se abdominalni bolovi, edem larinksa i asfiksija.

Terapija : adrenalin i svježa plazma koja sadrži C1-inhibitor ili injekcije C1-inh.

ANAFILAKTIČKI ŠOK.

Reakcija preosjetljivosti koja je prešla u teški oblik i uzrokovala šok uz gušenje i hipovolemiju. Izazivaju ga IgE koji se vežu za mastocite / bazofile i trombocite.

Klinička slika : bolesnik je blijed, znojan, bolovi u trbuhu, proljev, urtikarija, svrbež, teško disanje, lupanje srca, pad tlaka, tahikardija, koma, smrt.

Terapija : adrenalin – aminofilin – antihistaminici – kortikosteroidi – PONOVITI PO POTREBI ILI

Esmarchov zavoj proksimalno od mjesta injekcijom unesenog antigena – adrenalin u mjesto uboda – kisik – glukoza+noradrenalin u slučaju hipotenzije.


KONTAKTNI DERMATITIS I BOLESTI S NAZIVOM EKCEMA.

Ekcem (egzem) je bolest epidermisa koji je nastao kao posljedica alergijske senzibilizacije, a manifestira se oštećenjem epidermisa.

DERMATITIS E CONTACTU NON ALLERGICA ACUTA.

Definicija : upalna reakcija kože uzrokovana kontaktom s vanjskim toksičnim čimbenicima. U mehanizmu oštećenja epidermisa NEMA nikakvih imunoloških mehanizama.

Patogeneza : kemijske tvari, fototoksične tvari, fizikalni utjecaji.

Klinička slika : promjene su lokalizirane na mjestima na kojima je bio kontakt i oštro su ograničene. S obzirom na dužinu izloženosti štetnom utjecaju postoji nekoliko stadija : eritematozni, vezikulozni, erozivni (madidirajući – jaka eksudacija). Nakon toga započinju stadiji reparacije : krustozni, skvamozni (keratinizacija – javlja se ljuštenje).

Dijagnoza : klinička slika, anamneza

Diferencijalna dijagnoza : alergijski dermatitis

Terapija : čišćenje kože, oblozi (kamilica, borna voda), emulzije ulje/voda, kortikosteroidi i antibiotici po potrebi (uglavnom lokalno).

DERMATITIS E CONTACTU NON ALLERGICA CHRONICA.

Definicija : posljedica ponavljanih utjecaja na kožu kemijski neškodljivih ili slabo škodljivih tvari

Patogeneza : sva sredstva koja mogu dugotrajnim djelovanjem na kožu uzrokovati oštećenje kože (čak i voda).

Klinička slika : najizloženija mjesta (šake i prsti). Koža je suha, eritematozna, lagano upalno infiltrirana, javlja seljuštenje kože, ragade i bolne fisure

Dijagnoza : klinička slika i anamneza

Terapija : uklanjanje štetnih utjecaja, primjena krema i masti. NE KORTIKOSTEROIDI ako nije indicirano.

DERMATITIS E CONTACTU ALLERGICA ACUTA.

Definicija : promjene na koži koje nastaju nakon kontakta s alergenom na koji je oprganizam prethodno senzibiliziran.

Patogeneza : stanični tip preosjetljivosti (IV.). alergen prodire kroz kožu i dolazi u kontakt sa senzibiliziran T-limfocitima koji počinju oslobađati limfokine (MIF – faktor inhibicije makrofaga). Nastupa reakcija preosjetljivosti – muljaš do besvijesti


Klinička slika : postoji nekoliko stadija, kao u nealergijskog kontaktnog dermatitisa : eritematozna (NEOŠTRO ograničeni eritem), vezikulozni, madidirajući (pucanje vezikula), krustozni, skvamozni. Jako izražen svrbež.

Testiranje : Epikutani ili Patch test – na očišćena leđa se stavi filter papir sa 1-2 kapi alergena. Preko toga se stavi celofan i leukoplast, a reakcija se očitava nakon 24-48 sati

Test transformacije limfocita – limfociti ispitanika se nakon dodatka alergena mogu transformirati u limfoblaste koji imaju povećanu sposobnost diobe

Test inhibicije makrofaga – dodatkom alergena limfociti počinju lučiti MIF.

Dijagnoza : ananmneza, klinička slika, testovi.

Terapija : čišćenje kože, oblozi (kamilica, borna voda), emulzije ulje/voda, kortikosteroidi i antibiotici po potrebi (uglavnom lokalno).

DERMATITIS E CONTACTU ALLERGICA CHRONICA.

Definicija : promjene kože kroničnog tijeka koje su rezultat alergijske senzibilizacije.

Patogeneza : bolest nastaje kao posljedica kasne preosjetljivosti (IV.tip). Može se odmah javiti kronična dermatoza ili može prvo nastupiti akutni kontaktni alergijski dermatitis.

Klinička slika : koža je suha, infiltrirana s lihenoidnim papulama (lichenificatio). Češće se nalaze na šakama dojci i anogenitalnoj regiji. Može se pojaviti i na sluznici usne šupljine kao alergijski stomatitis (proteza, zubna pasta), konjuktivitis (sredstva za njegu leća), balanitis, vulvitis i sl.

Dijagnoza : klinička slika, anamneza, testovi

Terapija : isto kao gore


ATOPIJSKE BOLESTI KOŽE.

Promjene na koži uzrokovane alergijskim reakcijama. Tu spadaju neurodermitis (adultorum et lactentium), alergijski rinitis, spastički bronhitis i mukozni kolitis. Mehanizama nastanka nije u potpunosti poznat, a najčešći alergeni su prašina, perje, dlaka životinja, pelud, jaja, mlijeko i sl. Na koži izbijaju neoštro ograničeni eritemi s laganom upalnom infiltracijom; rijeđe se pojavljuju vezikule. U kroničnom stadiju koža je suha i lagano infiltrirana s lihenoidnim papulama. U terapiji se primjenjuju antihistaminici, rijeđe kortikosteroidi, dijeta, uklanjanje alergena.

OŠTEĆENJA KOŽE FIZIKALNIM I KEMIJSKIM UTJECAJIMA.

CALLUS.

Definicija : žulj

Klinička slika : vodeni mjehur koji se osuši, a epidermis počne zadebljavati. Može doći do pucanja epidermisa i stvaranja ragada i fisura što otvara put superinfekcijama.


Terapija : keratolitici.

CLAVUS.

Definicija : kurje oko. Hiperkeratotična tvorba čiji je tvrdi vršak u obliku trna usmjeren prema derimsu. To je oblik kalusa koji nastaje zbog stalnog mehaničkog pritiska na meko tkivo ispod kojeg se nalazi tvrda podloga. Na pritisak je bolan.

Dijagnoza : klinička slika. MORA postojati središnji keratotični čep za dijagnozu klavusa.

Diferencijalna dijagnoza : plantarne veruke

Terapija : keratolitici (salicilna mast), elektro koagulacija, ekskohleacija

DECUBITUS.

Definicija : ishemička nekroza koja nastaje zbog stalnog pritiska na kožu i dublja tkiva.

Klinička slika : na mjestu stalnog pritiska nastaju oštro ograničeni edematozni crveni areali koji upočetku nisu bolni. Areali prelaze u nekrotična egzulcerirana područja koja se sekundarno inficiraju.

Terapija : često neuspješna, dugotrajno liječenje, epitelizacijske i granulacijske masti, antibiotici, potrebna česta promjena položaja bolesnika. Moguća rekonstrukcija plastičnom kirurgijom.


CONGELATIO – smrzotina ; PERNIONES – ozebline

RADIODERMATITIS ACUTA.

Definicija : oštećenja kože uzrokovana ionizirajućim zračenjem jednokratno dozom od preko 7 Gy, ili manjim dozama više puta.

Klinička slika : na koži nastaju promjene koje se sliče opeklinama. Dijele se na 3 stupnja

1.) Prvi stupanj – eritem koji prelazi u hiperpigmentaciju, prisutna alopecija

2.) Drugi stupanj – boja kože je grimizno crvena, s erozijama, može se javiti atrofija, hiperpigmentacije i teleangiektazije, trajan gubitak dlake, žlijezda lojnica i znojnica

3.) Treći stupanj – duboka nekroza s ulceracijama koje vrlo sporo zacijeljuju

Terapija : kortikosteroidne masti, epitelizacijska i granulacijska sredstva.

RADIODERMATITIS CHRONICA.

Definicija : javlja se 2 ili više godina nakon zračenja. Ukupna primljena doza iznosi 12 do 15 Gy.

Klinička slika : javlja se rigidna atrofija, poremećaji pigmentacije, teleangiektazije, degeneracija vezivnog tkiva u epidermisu, nekroze, ulkusi. Moguć razvoj karcinoma.

Terapija : epitelizacijska i granulacijska sredstva, kortikosteroidi, ekscizija, kirurška rekonstrukcija.

FOTODERMATITISI – TREBA


ERITEMATOZNE DERMATOZE.

ERYTHEMA EXSUDATIVUM MULTIFORME.

Definicija : Stevens-Johnsonov sindrom. Akutna dermatoza karakterizirana pojavom posebne eflorescencije «erythema exsudativum». Može se pojaviti u lakšeim i težem obliku.

Patogeneza : najznačajniji etiološki čimbenici su virusi, bakterije, lijekovi, tumori unutrašnjih organa, limfomi, koji izazivaju alergijskohiperergijske reakcije. U oko 50% bolesnika prisutni su idiopatski oblici bolesti.

Klinička slika : naglo izbijanje simetričnih promjena na koži. Promjene su svjetlocrvene boje, sa lividnim ili hemoragničnim središtem. Najčešće su zahvaćeni dlanovi, tabani, rjeđe trup. U središtu se mogu pojaviti vezikule. Lakši oblik se pojavljuje u proljeće ili jesen, a teži nako infekcije uzrokovanih herpes simplexom ili nakon uzimanja nekih lijekova. U težem obliku češće se javljaju vezikule, a mogu biti prisutne i bule, zahvaćene su i usne, usta, oko i sl.

Dijagnoza : klinička slika, histološki nalaz

Diferencijalna dijagnoza : bulzne dermatoze, stomatitisi, vaskulitis

Terapija : nikotinamid, folna kiselina, kortikosteroidi, antibiotici prema potrebi.

ERYTHEMA NODOSUM.

Definicija : aktuna pojava bolnih nodusa na ekstenzornim stranama potkoljenica

Patogeneza : upalna dermatoza koja zahvaća duboki dio kože i potkožno masno tkivo. IV.reakcija preosjetljivosti.

Klinička slika : temperatura, crveni areali na potkoljenicama s nodusima.

Dijagnoza : ubrzana sedimentacija, 40-50% bolesnika im povišeni AST, klinička slika

Terapija : odstranjenje provocirajućih čimbenika, salicilati i NSAIL sistemski, lokalno kortikosteroidi. Bolest sama regredira nakon 6 tjedana.

PITYRIASIS ROSEA.

Definicija : akutna bolest karakterizirana pojavom eritemoskvamoznih morfi njviše po trupu.

Patogeneza : nepoznata. Promjene česte na osobama koje žive u malim kolektivima (škola, vrtić, obitelj), osoba je 2-3 tjedna prije pojave obukla neki novi predmet. Moguć IV.oblik reakcije preosjetljivosti.

Klinička slika : javlja se elevirani eliptični eritem. Unutrašnji dio se prašinasto (pitirijazno) ljuštiti, dok se rubni dio ne ljušti. Tako nastaje promjena koja se naziva «primarna ogrlica». Nakon 1-2 tjedna se javlja generalizirani osip koji se ne javlje na podlakticama i potkoljenicama.

Dijagnoza : klinička slika, histološka obrada


Diferencijalna dijagnoza : dermatomikoze, medikamentozni osip, sifilis.

Terapija : tekući puder s 20% Ca-glukonata, izbjegavanje kupanja i tuširanja i upotreba sapuna. Za 4-6 tjedana bolest nestaje.


ERITEMATOSKVAMOZNE I PAPULOZNE DERMATOZE.

PSORIASIS VULGARIS.

Definicija : kožna bolest karakterizirana pojavom eritemtoznih dobro ograničenih žarišta prekrivenih srebrno-bijelim ljuskama.

Patogeneza : etiologija je nepoznata, ali u 60-70% bolesnika netko u obitelji ima psorijazu (naslijeđe ?). od egzogenih čimbenika koji mogu sudjelovati u nastanku psorijaze su kemijski, virusni i fizikalni čimbenici, a od endogenih medikamenti, infektivne bolesti.

Klinička slika : eritematozna tvorba u razini kože, različite veličine koja se uzdigne iznad razine kože, a na površini se pojave srebrno-bijele ljuske. To je doživotna bolest, praćena je remisijama i egzacerbacijama, zimi često dolazi do pogoršanja. Na temelju tijeka bolesti psorijaza se može podijeliti na : eruptivno-egzantemski oblik, kronično-stacionarni oblik, eksudativnu psorijazu (žućkaste ljuske).

Dijagnoza : klinička slika, histološki nalaz

Diferencijalna dijagnoza : seborojički dermatitis, ekcematoidni numularni dermatitis, pitirijazis rubra pilaris, papuloskvamozni sifilis.

PSORIASIS ARTHROPATHICA.

Definicija : bolest karakterizirana zajedničkom pojavom psorijaze i oštećenja zglobova. Često je povezana sa HLA-BW-27.

Klinička slika : postoje 3 tipa :

1.) Primarno poliartralgični tip – nema promjena kože2.) Distalni tip – započinje na zglobovima prstiju nogu i ruku3.) Spondylitis ankylopoetica – može se pojaviti i s drugim oblicima

psorijazeTerapija : timski rad dermatologa, reumatologa i radiologa

PSORIASIS PUSTULOSA.

Definicija : bolest kože karakterizirana pojavom eksudativnih psorijatičkih žarišta sa pustulama.

Klinička slika : Može se pojaviti bilo gdje na tijelu (P.P.generalisata), samo na dlanovima i tabanima (P.P. palmaris et plantaris), samo na prstima ruku i nogu (acrodermatitis continua suppurativa) . pustule pucaju i nastaju erozije. Kod genrealizirane P.P. može doći do povišenja temperature i opće slabosti.


Diferencijalna dijagnoza : bakterijske i kandidozne infekcije.


PSORRIASIS ERYTHRODERMICA.

Definicija : prijelaz psorijaze u eritrodermiju.

Patogeneza : nastaje spontano ili jatrogeno (intenzivna lokalna terapija, reakcija nakon terapije svjetlom)

Klinička slika : čitava koža je infiltrirana, eritematozna, topla, posuta sitnim ljuskama. Postoji i raktivna limfadenopatija. Prisutan je jaki svrbež i zategnuta koža. Zbog pojačane nevidljive perspiracije postoji opasnost od hipovolemije.

Dijagnoza : anamneza, klinička slika, histološka pretraga

Diferencijalna dijagnoza : sekundarne eritrodermije

TERAPIJA PSORIJAZE : odstranjivanje ljuski (keratolitička sredstva – salicilna kiselina), uklanjanje upalnog infiltrata (reducensi – katranski preparati ili kortikosteroidi), fototerapija (PUVA, SUP, helioterapija, heliobalneoterapija), retinoidi per os, citostatici.

Postoji vjerojatnost od 30% da će dijete imati psorijazu ako je ima 1 roditelj, a ako je imaju oba 60%.

PITYRIASIS RUBRA PILARIS.

Definicija : dermatoza sa pojavom upalnog, slabo ljuskavog eritema i folikularne keratoze.

Patogeneza : nepoznata, možda nasljeđivanje.

Klinička slika : započinje pojavom ljusaka na vlasištu, ljuskavih eritema na licu. Na zahvaćenim područjima javljaju se folikularne keratotičke papule. Dlake ne ispadaju. Dlanovi i tabano su žućkaste boje.

Dijagnoza : klinička slika, histološka analiza (hiperkeratoza, upalni infiltrat subepidermalno)

Diferencijalna dijagnoza : psorijaza, eritrodermija,

Terapija : vitamin A, retinoid, citostatik

PRESKOČIO SAM PARAPSORIJAZU – 177, 178 str.

ERITRODERMIJE.

Definicija : stanje kod kojeg je cijela koža crvena i upalno infiltrirana, te prekrivena lameloznim ili pitirijaziformnim (prašinastim) ljuskama.

Patogeneza : mogu se podijeliti na primarne (bolest započinje generalizirano u smislu eritrodermije) i sekundarne (kad neka neeritrodermijska bolest poprimi karakter eritrodermije). Mogu biti akutne (lijekovi, kontaktna alergija) i


kronične (sekundarne su, a ishodišne bolesti su psoriasis vulgaris, pityriasis rubra pilaris, lichen ruber planus, limfomi kože)

Klinička slika : Dolazi do vazodilatacije uzrokovane upalom, povećanog gubitka topline, poremećaja termoregulacije, povećanja nevidljive perspiracije i gubitka vode (cirkulacijski i bubrežni poremećaji); ljušti se koža i pojačano se gube proteini.

Dijagnoza : klinička slika, anamneza, histološka pretraga kože (može se naći ishodišna dermatoza).

Terapija : liječenje osnovne bolesti, PUVA terapija, kortikosteroidne masti, rentgensko zračenje čitavog tijela.

LICHEN RUBER PLANUS.

Definicija : subakutna ili kronična papulozna dermatoiza karakterizirana svrbežom, a osim kože je zahvaćena i sluznica usne šupljine.

Patogeneza: nepoznata. Moguć virus, stres i sl.

Klinička slika : na koži nastaje lihenoidna papula koja se povećava i stapa s drugim papulama. Boja je u početku crvenolividna, a kasnije smeđa. Na površini papula se vide bijele pruge (Wickhamove strije). Imaju i karakterističan voštani sjaj (lihenoidni). Promjena može biti lokalizirana (zahvaćene pregibne strane udova, vrat, gluteus, trup) ili generalizirana. Postoji jaki svrbež. Atipije mogu biti verrucosus, folicularis, pemphigoides, erosivus, atrophicus, palmaris et plantaris i sl.


Diferencijalna dijagnoza : psorijaza, papulozni sifilid, medkamentozni osip, kod promjena u ustima leukoplakija.

Terapija : lokalno kortikosteroidi, sistemski prednizolon, kod jakog svrbeža antihistaminik, kod sluzničkih promjena retinoidi (Tigason) ili 13-cis-retinoična kiselina (Roaccutan).

VEZIKULOZNE, BULOZNE I PUSTULOZNE DERMATOZE.

Skupina hereditarnih buloznih epidermoliza.

Postoje 3 tipa : epidermolysis bullosa heriditaria simplex, epidermolysis bullosa heriditaria letalis i epidermolysis bullosa heriditaria dystrophica.

EPIDERMOLYSIS BULLOSA HEREDITARA SIMPLEX.

Definicija : autosomalno dominantna nasljedna epidermoliza, javlja se uglavnom kod djece muškog spola


Patogeneza : bilo koji oblik mehaničkog pritiska dovodi do aktivacije proteolitičkih enzima u stanicama epidermisa, citolize i nastajnja bule.

Klinička slika : ,promjene se javljaju tijekom 1.godine života, a manifestiraju se bulama na mjestima koja su najviše izložena mehaničkom pritisku (laktovi, koljena, dlanovi, tabani, pete). Moguća je pojava bula u ustima (hranjenje). Cijeli bez ožiljaka.


Terapija : antimalarici, kortikosteroidi,sredstva za epitelizaciju, antibiotske i antiseptične masti.

EPIDERMOLYSIS BULLOSA HEREDITARA LETALIS.

Definicija : autosomno recesivna nasljedna epidermoliza.

Patogeneza : rijedak oblik, postoji smanjeni broj hemodezmosoma što uzrokuje raslojavanje epidermalnog spoja i stvaranja bule pri mehaničkom podražaju.

Klinička slika : bule ispunjene bistrom ili hemoragičnom tekućinom, smještene na bilo kojem dijelu izloženom mehaničkim podražajima. Mogu biti zahvaćene sluznice usta, traheje i bronha, a nekad se javlja i distrofija noktiju i atrofija skeleta.

Dijagnoza : klinička slika, histološa i elektronskomikroskopska analiza.

Terapija : samo sprečavanje superinfekcije bakterijamam ili kandidom.


EPIDERMOLYSIS BULLOSA HEREDITARA DYSTROPHICA.

Definicija : autosomno recesivna nasljedna dermoliza karakterizirana distrofičkim promjenama kože.

Patogeneza : aplazija vlakanaca koje pričvršćuju bazalnu membranu uz dermis (sidrasta vlakanca) i javlja se subepidermalni mjehur.

Klinička slika : mjehuri se javljaju duž čitavog tijela i po sluznicama (usta, konjuktiva, larinks) brzo nakon rođenja nakon djelovanja mehaničkih podražaja. Sadržaj mjehura je bistar ili hemoragičan. Nakon nekog vremena mjehur puca i javljaju se erozije koje cijele atrofičnim ožiljkom. Na ožiljcima se pojavljuju bjelkaste ciste (milium). Nokti su distrofični, kosa tanka i javljas e atrofična alopecija. Česte su hiperpigmentacije kože, hiperhidroza i akrocijanoza.

Dijagnoza : klinička slika, histološka i elektronskomikroskopska analiza.

Terapija : vitamin E, fenitoin, epitelizacijska sredstva i sprječavanje sekundarne infekcije, kirurški zahvati.

SKUPINA PEMFIGUSA.

PEMPHIGUS VULGARIS.

Definicija : akutna ili kronična recidivirajuća bulozna dermatoza koja bez liječenja završava letalno.

Patogeneza : nepoznata, možda autoimuni proces ili virus. Postoje antiepitelna antitijela koja uništavaju dezmosome i dovode do akantolize. Promjene mogu pokrenuti razni čimbenici kao što su lijekovi, UV i Rtg zrake i sl.

Klinička slika : prve promjene pojavljuju se iznenada bilo gdje na koži. Bule pucaju i nastaju erozije koje zacijeljuju bez ožiljaka. Promjene mogu zahvatiti i usnu šupljinu. Uvijek se može izazvati fenomen Nikolskog (odljuštenje epidermisa nakon pritiska na kožu u blizini mjehura i povlačenja prstom).

Dijagnoza : klinička slika, imunološka, histološka, citološka analiza.

Diferencijalna dijagnoza : bulozni pemfigoid, herpetiformni dermatitis, stečena epidermoliza, bulozne medikamentozne erupcije.

Terapija : kortikosteroidi (prednizolon), imunosupresivi (azatioprin), soli zlata im., ciklosporin, lokalno (sredstva za epitalizaciju, antibiotiske, antimikotske, antiseptičke masti).

PEMPHIGUS VEGETANS.

Definicija : oblik pemfigusa kod kojeg se u dnu erozije pojavljuje vegetatio (bujanje)

Klinička slika : javlja se samo kod pemphigus vulgaris, postoje 2 tipa : tip Neumann (vegetacije se javljaju u intertriginoznim mjestima – kutovi usana, axila, ingvum, perianalno) i tip Hallopeau (javljaju se vegetacije u intertriginoznim mjestima, ali im prethode pustule sa gnojnim sadržajem).



Diferencijalna dijagnoza : vegetirajaća pidermija, kondilomata lata.

Terapija : kortikosteroidi, imunosupresivi, kirurško ili Rtg uklanjanje vegetacija.

PEMPHIGUS FOLIACEUS.

Definicija : oblik pemfigusa sa izaženom pojavom bula s opsežnim vlažnim ljuskama.

Klinička slika : zahvaćeni su lice, vlasište, prsti, leđa. Bule pucaju i stvaraju se erozije koje se prekrivaju krustama. Moguć je prijelaz u eritrodermiju.

Dijagnoza : klinička slika, histološki i labos nalazi.

Diferencijalna dijagnoza : seborojički dermatitis

Terapija : kortikosteroidi.

PEMPHIGUS ERYTHEMATOSUS.

Definicija : varijanta pemfigusa folijaceusa kombinirana s postojanjem lupusa eritematodusa.

Klinička slika : na seborojičkim mjestima (vlasište, lice, leđa) pojavljuje se eritem prekriven žućkastim ljuskama, prisutne su erozije. Promjene se pojavljuju nakon ekspozicije na sunčevom svjetlu ili primjene nekih lijekova.

Dijagnoza : histološka, citološka i imunološka analiza, klinička slika. Prisutna su ANA (antinuklearna antitijela kojih kod pefigus foliaceus nema!!!!). pozitivan je i «lupus band test»

Terapija : kortikosteroidi (prednizolon), antimalarici zbog lupusa, fotoprotekcija kože.


SKUPINA PEMFIGOIDA.

Dermatoze koje sliče pemfigusu sa prisutnim subepidermalnim mjehurima, bez akantolize, s antitijelima protiv bazalne membrane.

PEMPHIGOID BULLOSUS.

Definicija : kronična bulozan dermatoza slična pemfigusu. Javlja se kod starijih osoba.

Patogeneza : nepoznata, možda autoimuna bolest (postoje antitijela protiv bazalne membrane). Može se pojaviti i kao paraneoplastični sy., kod tumora (često kod Ca.prostate).

Klinička slika : promjene se javljaju iznenada u obliku mjehura koji su ispunjeni bistrom ili hemoragičnom tekućinom. Mjehuri brzo pucaju i nastaju erozije. Najčešće su zahvaćeni vrat, axila, ingvum, trbuh. Postoji fenomen Nikolskog (kad se pritisne i povuče koža uz rub mjehura odljušti se sloj epidermisa). Mogu se javiti erozije u ustima.

Dijagoza : klinička slika, histološka, elektronskomikroskopska i imunološka analiza

Diferencijalna dijagnoza : dermatitis herpetiformis, pemfigus vulgaris

Terapija : kortikosteroidi, imunosupresivi, lokalno se daju epitelizirajuća i antibiotska sredstva.

SKUPINA HERPETIFORMNOG DERMATITISA.

DERMATITIS HERPETIFORMIS.

Definicija : kronična recidivirajuća bulozna dermatoza kod koje su vezikule i bule smještene na eritematoznoj površini uz postojanje svrbeža i pečenja.

Patogeneza : nepoznata, postoji eozinofilija, često se javlja uz glutensku enteropatiju i preosjetljivost prema jodu, tako da je moguće autoimuna reakcija.

Klinička slika : eritematozni infiltrati na kojima se nalaze mjehurići. Najčešće su zahvaćene nadlaktice, lopatice, donji dio trbuha, genitalna, ingvinalna i glutealna regija. Nakon pucanja mjehura stvaraju se erozije koje zaraštaju bez ožiljaka. Mogu se osim bula naći i papule i urtike, a prisutan je i svrbež i pečenje.

Dijagnoza : klinička slika, histološka i imunološka dijagnoza. Postoji eozinofilija, imuni depoziti (IgA, IgM, IgG, C3 i C5) u bazalnoj membrani.

Diferencijalna dijagnoza : bulozni pemfigoid, erithema exfoliativum multiforme, pemfigus.

Terapija : diaminodifenilsulfon (moguća methemoglobinemija, anemija i hemoliza). Lokalno epitelizirajuća i antipiodermijska sredstva. Dijeta (izbjegavanje glutena, jodirane soli i morske ribe).


NASLJEDNI POREMEĆAJI KERATINIZACIJE.

ICHTHYOSIS VULGARIS.

Definicija : nasljedni generalizirani poremećaj orožnjavanja karakteriziran suhom kožom i ljuskama.

Patogeneza : autosomno dominantno. Biokemijski poremećaj keratohijalina.

Klinička slika : koža je suha i ljuskava. Promjene su generalizirane, izostavljeni su pregibi zglobova, axile, ingvum. Simptomi su slabiji preko ljeta zbog djelovanja sunca i znojenja

Dijagnoza : klinička slika, obiteljska anamneza, histološka i imunološka obrada

Terapija : keratolitici (salicilna kis, mliječna kis), lokalno vitamin A kiselina, retinoid.

ICHTHYOSIS VULGARIS RECESSIVA.

Definicija : generalizirani nasljedni poremećaj orožnjavanja sličan dominantnom vulgarnom tipu.

Patogeneza : manjak enzima steroidne sulfataze što dovodi do retencijske hiperkeratoze

Klinička slika : koža je kod poroda uredna, a osnovni simptomi (suhoća, ljuske) se javljaju u prvim mjesecima života. Ljuske su velike smeđe ili crne boje. Zahvaćeni su pregibi velikih zglobova, vrat. Pošteđeni su tabani i dlanovi.

Dijagnoza : klinička slika, dokaz manjka steroidne sulfataze.

Terapija : keratolitici (salicilna kiselina, mliječna kiselina), retinoična kiselina, retinoid, primjena kupke sa solju za pojačano vlaženje kože.


ICHTHYOSIS CONGENITA GRAVIS (tip I)

Definicija : letalni oblik generaliziranih nasljednih poremećaja orožnjavanja.

Patogeneza : nasljeđuje se autosomno recesivno. Poremećena je sinteza keratina, pa umjesto -keratina nastaje -keratin koji se inače nalazi u koži reptila i ptičjem perju.

Klinička slika : dijete se najčešće rađa mrtvo. Cijelo tijelo je prekriveno debelim rožnatim pločama koje deformiraju lice i uzrokuju kontrakture udova.

Dijagnoza : kliničjka slika

ICHTHYOSIS CONGENITA MITIS (tip II) ET TARDA (tip III).

Definicija : generalizirani nasljedni poremećaj orožnjavanja.

Patogeneza : autosomno recesivno se nasljeđuje, ubrzana je proliferacija epidermisa.

Klinička slika : generalizirani eritem s obilnim ljuštenjem kože već pri rođenju. Koža je suha, vide se promjene na noktima, a mogu se javiti i anomalije srca, leukoplakija usta, ožiljkasta alopecija.

Dijagnoza : klinička slika, histološki i elektronskomikroskopski nalaz.

Terapija : keratolitici (salicilna kis, mliječna kis), lokalno vitamin A kiselina, retinoid, sistemska primjena kortikosteroida.

ICHTHYOSIS LAMELLOSA.

Definicija : generalizirani poremećaj keratinizacije

Patogeneza : autosomno recesivna bolest

Klinička slika : koža je suha, difuzne eritematozna i lamelozno se ljušti. Podsjeća na pergamentni papir. Nakon 3 tjedna bolest poprima izgled ichthyosis congenita.

Terapija : kao kod ichthyosis congenita.

HEREDITARNE PALMOPLANTARNE KERATODERMIJE.

KERATOSIS PALMOPLANTARIS DIFFUSA.

Definicija : difuzna hiperkeratoza dlanova i tabana , ne prelazi na dorzalnu stranu

Patogeneza : autosomno dominantno,

Klinička slika : javlja se tijekom 1.ili 2.godine života, koža je zadebljana, suha, glatka, žutosmeđe boje. Mogu se javiti ragade. Na granici prema dorzalnoj strani nalazi se eritematozni rub.

Dijagnostika : klinička slika, obiteljska anamneza, histološka analiza (akantoza, ortohiperkeratoza-zadebljanje rožnatog sloja), elektronskomikroskopska analiza.


Terapija : keratolitici (salicilna kiselina), retinoid (Tigason).

KERATOSIS PALMOPLANTARIS TRANSGREDIENS.

Definicija : autosomno recesivna dermatoza. Prvi put opisana kod autohtonog stanovništva Mljeta 1826.g

Klinička slika : hiperkeratoza dlanova i tabana koja se pojavljuje u prvim tjednima života. Koža je zadebljana, suha, hrapava s ragadama. Širi se na dorzalne strane, Ahilovu tetivu i na ekstenzorne strane laktova i koljena.

Diferencijalna dijagnoza : ostale palmoplantarne keratodermije

Terapija : keratolitici, retinoid

KERATOSIS PALMOPLANTARIS PAPULOSA SEU MACULOSA.

Definicija : autosomno dominantna bolest.

Patogeneza : prvi simptomi se javljaju između 10.-30.g života. Na koži se javljaju keratotične papule nalik na rog.

HYPERKERATOSIS PALMARIS ET PLANTARIS CUM PERIODONTHONPATHIA.

Definicija : autosomno recesivna keratodermija udružena s periodontitisom.

Klinička slika : hiperkeratoza dlanova i tabana, javlja se u 2.ili 3.g života. Javljaju se areali hiperkeratoze s bolnim ragadama. Simptomi su jače izraženi zimi. Zbog periodontitisa ranije ispadaju mliječni i trajni zubi. Na kraju se gube svizubi i dolazi do atrofije alveolarne kosti.

Dijagnoza : klinička slika, histološka obrada (parahiperkeratoza, akantoza)

Terapija : keratolitici, retinoid


FOLIKULARNE KERATOZE.

KERATOSIS FOLLICULARIS.

Definicija : orožnjavanje folikula sa posljedičnim ispadanjem dlake

Patogeneza : autosomno dominantno, češći je u djece.

Klinička slika : keratotične folikularne papule boje kože, zahvaćeni su ekstenzorni dijelovi nadlaktice, bedara i glutealno. Koža je hrapava. Promjena predstavlja samo estetsku manu i nije opasna po život.

Dijagnoza : klinička slika, histološka analiza

Diferencijalna dijagnoza : «id reactio» (trihofitid, tuberkulid), lichen ruber planus, medikamentni egzantemi

Terapija : keratolitička sredstva (salicilna kis.) retinoična kiselina, preparati na bazi uree.

DYSKERATOSIS FOLLICULARIS.

Definicija : poremećaj keratinizacije folikula sa keratotičnim papulama, promjenama na sluznicama i drugim poremećajima

Patogeneza : autosomno dominantno. Dolazi do oštećenja kompleksa tonofilament-dezmosom

Klinička slika : bolest se javlja između 8.i 15.g života, javljaju se folikularne keratotične papule, a nekad i kruste ispod kojih se nalazi ulkus. Najčešće su zahvaćeni vlasište, čelo, trup, axile, retroaurikularne regije, prepone. Postupno se pojavljuju verrucae i vegetacije sa sekundarnom bakterijskom infekcijom. Prisutan je svrbež. Osim toga javljaju se i udubine u brazdama kože dlanova i tabana, bjelkaste papule na sluznici jezika, nepca, obraza i desni, a ana noktima su prisutne bijele ili crvene pruge, subungvalne keratoze ili krvarenja.


Diferencijalna dijagnoza : dermatitis seborrhoica, pefigus, nevus verrucosus.

Terapija : keratolitici, retinoična kiselina (kiselina vitamina A), kortikosteroidi, retinoidi

BOLESTI VEZIVNOG TKIVA.

SYNDROMA EHLERS-DANLOS.

Definicija : nasljedn abolest vezivnog tkiva sa vulnerabilonsti kože i hipermobilitetom zglobova

Patogeneza : poremećaj u građi kolagena (nedostatak lizilhidroksilaze, nemogućnost pretvorbe prokolagena u kolagen itd.)


Klinička slika : koža je prekomjerno elastična, vrlo vulnerabilna tako da i manje traume uzrokuju povrede i krvarenja. Prisutni su i hipermobilitet zglobova, hipotonija mišića i pojava mekih (moluskoidnih) tumora na mjestima izloženim čestim traumama. Često je i oštećenje većih krvnih žila (aorta i sl.).

Dijagnoza : klinička slika, histološki, citološki i elektronskomikroskopski nalaz

Terapija : nema.

CUTIS LAXA.

Definicija : nasljedna bolest karakterizirana mekom, neelastičnom kožom koja je prevelika za plohu koju pokriva pa visi u naborima.

Patogeneza : nasljedna (dominantni i recesivni oblik) i stečena (dermatochalasis – upalni proces). Postoji smanjenje elastičnih vlakana.

Klinička slika : promjene zahvaćaju vrat, ramena, lice i genitalnu regiju. Moguće promjene unutrašnjih organa (emfizem pluća, divertikul crijeva, prolaps rektuma).


Terapija : kirurški korektivni zahvati.

STRIAE DISTENSAE.

Definicija : linearnie atrofije kože koje se pojavljuju na mjestima gdje je koža izložena mehaničkom rastezanju.

Patogeneza : rastezanje, glukokortikoidi (per os, Cushing)

Klinička slika : strije su crvenoljubičasti linearni areali atrofične kože. Kasnije prelaze u žutoljubičastu boju. Potpuno se gube elastična vlakna u tim područjima.


ATROPHIA CUTIS SENILIS.

Definicija : staračka atrofija kože

Klinička slika : dolazi do stanjenja kože, smanjenja lučenja lojnica i znojnica, ljuštenja kože i pojave seborojičkih bradavica i kapilarnih hemangioma. Promjene su dobro izražene na fotoeksponiranim mjestima. Javlja se i difuzna smeđa pigmentacija


KOLAGENOZE.

SCLERODERMIA CIRCUMSCRIPTA.

Definicija : kronična bolest karakterizirana početnom upalnom fazom nakon koje se pojavljuju cirkumskriptni areali sklerotične kože.

Patogeneza : nepoznata. Javlja se prekomjerno stvaranje kolagenih vlakana koja su funkcionalno uredna,

Klinička slika : areali sklerotične kože oko kojih se nalazi ljubičasti prsten koji perzistira oko 6 tjedana. Mogu biti zahvaćeni i dublji slojevi. Može prijeći u sistemsku sklerodermiju.


Diferencijalna dijagnoza : lichen atrophicus et sclerosus

Terapija : nezadovoljavajuća, nema je

SCLERODERMIA SYSTEMICA.

Definicija : kronična progresivna bolest karakterizirana otvrdućem (induracijom) kože i promjenama unutrašnjih organa koje najčešće završavaju smrću.

Patogeneza : nepoznata, imunološki poremećaji

Klinička slika : induracija kože najčešće započinje na prstima ruku, a mogu joj prethoditi prodromalni simptomo (slabost, glavobolja, temperatura). U početku je koža eritematozna i edematozna (stadium oedematosum), kasnije se pojavljuje bjelkasto otvrdnuće (stadium slerosum) na zahvaćenom području, ali i na licu, nosu i usnama. Sa tog područja induracija se može proširiti i na trup i čitvo tijelo (sclerodermia diffusa). Kod difuzne sklerodermije su zahvaćeni i unutrašnji organi (suženje jednjaka, induracija želuca i crijeva, fibroza pluća, skleroza miokarda, oštećenja bubrega)

Dijagnoza : klinička slika, histološka i labos analiza

Terapija : nema, simptomatska dok ide (kortikosteroidi, imunosupresivi, antiagregacijska sredstva, vazoaktivne tvari).

LUPUS ERYTHEMATOSUS CHRONICUS DISCOIDES.

Definicija : kronična bolest kože karakterizirana eritematoznim, hiperkeratotičkim oštro ograničenim diskoidnim žarištima koja prelaze atrofičnu kožu.

Patogeneza : autoimuna bolest karakterizirana taloženjem imunih kompleksa (IgG, IgM, IgA, C1, C3) u bazalnim membranama. Mogu biti prisutna su ANA, ali ne kao u sistemskom lupusu, a postoji i povezanost sa HLA-DR3 i HLA-DR8.

Klinička slika : promjene se javljaju na fotoeksponiranim mjestima (lice, čelo, nos, uho, vlasište). Javljaju se eritematozni infiltrati, oštro ograničeni, a na njihovoj površini se javlja hiperkeratoza koja se ne uklanja lagano. Eritem ima izgled leptira. Rezultat bolesti je stvaranje brazgotina, destrukcija i deformacija nosa, obraza i ušiju.

Dijagnoza : klinička slika, labos nalazi


Diferencijalna dijagnoza : sistemski lupus, lupozna tuberkuloza, karcinom, rozacea, sarkoidoza

Terapija : antimalarici (klorokin) sistemski, a lokalno kortikosteroidi, triamcinolon acetonid intralezijski, krioterapija, izbjegavanje sunca i primjena UV zaštitnih krema.

LUPUS ERYTHEMATODUS SYSTEMICUS.

Definicija : upalna sistemska bolest vezivnog tkiva koja oštećuje organske sustave karakterizirana pojavom antitijela.

Patogeneza : autoimuna bolest karakterizirana taloženjem imunih kompleksa u tkivima (bazalna membrana). Etiološku ulogu mogu imati UV, paramyxoviridae, medikamenti, genetski utjecaji

Klinička slika : promjene se javljaju na koži, sluznicama i ostalim organima.

Koža i sluznice : simetrični eritem lica i fotoeksponiranih područja (prsa, leđa, šake) u obliku leptira. Na njegovoj površini se javlja pitirijaziformno ljuštenje, a kasnije i distrofija. Po koži trupa i udova mogu se javiti makulozni ili makulopapulozni osip. Na prstima se javljaju purpure, a na noktima linearni eritematozni infiltrat. U vlasištu se pojavljuje alopecija. Na usnama i sluznicama eritem i ulkusi

Drugi organi i organski sustavi : nefritis, proteinurija, eritrociturija, cilindurija, endokarditis, miokarditis, perikarditis, pleuritis, peritonitis, psihičke promjene, neurološki ispadi, generalizirana limfadenopatija, promjene na očima.

Dijagnoza : klinička slika, dokaz ANA i ADNA, 11 bitnih znakova : eritem lica, diskoidne lezije, fotosenzibilnost, ulceracije, artritis, serozitis, oštećenje bubrega, neurološki poremećaji, hematološki poremećaji, imunološki poremećaji, ADNA, ANA. Dijagnozu potvrđuju najmanje 4 prisutna znaka.

Diferencijalna dijagnoza : dermatomiozitis, bolesti vezivnog tkiva, reumatska groznica, glomerulonefritis, sepsa, medikamentozne erupcije.

Terapija : simptomatska, kortikosteroidi, izbjegavanje sunca

POSEBNI OBLICI ERITEMATODESA.

Lupus erythematosus chronicus disseminatus superficialis : promjene na licu, vlasištu, prsima, leđima, nadlakticama slične kao kod diskoidnog lupusa, ali su više ljuskave. Postoji povezanost sa HLA-D3 i HLA-D8. Pozitivna ANA u 70% slučajeva, moguć prijelaz u sistemski lupus, ali rijetko, terapija kao kod diskoidnog lupusa.

Lupus erythematosus profundus : varijanta diskoidnog lupusa, zahvaća lice, nadlaktice i gluteus. U početku se javljaju eritemi, a kasnije udubljenja i deformiteti. Moguć prijelaz u sistemski lupus, ali rijetko; terapija kao kod diskoidnog lupusa.

Chilblain lupus : varijanta diskoidnog lupusa, javlja se kod osoba s akrocijanozom na mjestima izloženim hladnoći (nos, uši, dorzalna strana šaka i stopala). Terapija ista


Pseudo-SLE syndroma : eritem uzrokovan primjenom nekih lijekova (sulfonamidi, hidantoin, hidralazin). Nema ANA ni ADNA, ali su pozitivna mitohondrijska antitijela.

DERMATOMYOSITIS.

Definicija : upalna bolest karakterizirana sistemskim oštećenjem muskulature i vezivnog tkiva.

Patogeneza : nepoznata, česta povezanost s postojanjem malaignih tumora (paraneoplastični sindrom), vjerojatno autoimuna bolest.

Klinička slika : javlja se simetrični eritem i edem lica, vjeđa, nadlaktica, a na dorzalnim stranama šaka, laktovima i koljenima javlja se eritem s ljuskama. Promjene većinom zahvaćaju fotoeksponirano područje. Može se javiti i alopecija. Istodobno s promjenama na koži javljaju se znaci oštećenja mišića (napetost, bol, smanjenje snage mišića – otežano gutanje, ustajanje i sl.), te na unutrašnjim organima može se javiti miokarditis, glomerulonefritis, fibroza pluća, bronhopneumonije, hepatosplenomegalija, limfadenopatija, artralgija, poremećaji vida i dr.

Dijagnoza : klinička slika, anamneza, labos nalazi (povišenje CPK, kreatinin u urinu,LDH, ALD,GOT – glutamat-oksal-transaminaza), histološka analiza, EMG

Diferencijalna dijagnoza : sistemski lupus, Sharpov sindrom, maistenija gravis, mišićna distrofija

Terapija : kortikosteroidi, imunosupresivi

SYNDROMA SHARP

Definicija : sistemska bolest karakterizirana kombinacijom sistemske sklerodermije, sistemskog lupusa eritematozusa i dermatomiozitisa.

Dijagnoza : antitijela protiv posebnog nuklearnog antigena (Extractable Nuclear Antigen, ENA) u serumu.

Terapija : antiflogistička nesteroidna terapija, kortikosteroidi, imunosupresivi.

HEMORAGIJSKE BOLESTI KOŽE SAM PRESKOČIO

BOLESTI KRVNIH I LIMFNIH ŽILA.

TELEANGIECTASIAE.


Trajno proširene kapilare i postkapilarne venule površinskog subpapilarnog spleta. Mogu primarne (nasljedne malformacije krvnih žila koje zahvaćaju ograničena područja – lice i ekstremiteti) i sekundarne (nastaju zbog vanjskih oštećenja kože, dugotrajne terapije steroidima, u kasnijim stadijima nekih bolesti). Terapija se provodi dijatermijskom koagulacijom (iglom), laserskim zrakama, a teleangiektatički eritem se odstranjuje krioterapijom.

VENECTASIAE.

Trajno proširene venule u dermisu. Najstaju zbog hormonalnih utjecaja (estrogen) na stijenke venula i kod hemostaze u kroničnoj venskoj insuficijenciji. Pojavljuju se uglavnom kod žena na bedrima, potkoljenicama i oko gležnjeva. Terapizira se sklerotizirajućim sredstvima i laserom.

LIVEDO RETICULARIS.

Cutis marmorata. Funkcionalna angiopatija koja se pojavljuje u obliku mrežolikih ili prstenastih pjega unutar kojih se vide lividna i bijela područja kože. Uzrok je poremećaj autonomne regulacije mikrocirkulacije i pojačana osjetljivost krvnih žila na hladnoću što uzrokuje spazam arteriola i atoniju venula. Najčešće su zahvaćena bedra i koljena. Terapije se provodi zaštitom od hladnoće, utopljavanjem, saunom, masažom, sportom.

ERYTHROCYANOSIS CRURUM PUELLARUM.

Zastojni eritem udova (akrocijanoza) s edemima nogu. Pojavljuje se kod djevojaka nakon duljeg izlaganja hladnoći. Osim eritema i edema mogu se pojaviti i svjetlocrvene točke na lividnoj podlozi. Terapira se izbjegavenjem hladnoće, utopljavanjem, a mogu se primjeniti i antiflogistici.

SYNDROMA ET MORBUS RAYNAUD.

Bolni napadaji ishemije prstiju ruku i nogu provocirane hladnoćom, emocionalnim stresom ilipušenjem. Pojavljuje se češće kod žena (mladih), može biti povezana sa sistemskom kslerodermijom, SLE, dermatomiozitisom, opstruktivnim arterijskim bolestima, mulitplom sklereozom, hematološkim bolestima i endokrinim poremećajima, a mogu ga provocirati i neki lijekovi, vibracije, nikotin.

Javljaju se iznenadni bolni napadi ishemije koji zahvaćaju prste ruku i (rijeđe) nogu. Koža je blijeda i hladna, prsti su ukočeni u edemični. Napadaji mogu trajati i do nekoliko sati, a kad spazam glatke muskulature krvnih žila popusti dolazi do vazodilatacije i stanje se normalizira. S vremenom može doći do trofičkih oštećenja kože (reozije, ulkusi).

Liječi se zaštitom od hladnoće, alfa-adrenergičkim antagonistima.

ARTERIOSCLEROSIS OBLITERANS.


Kronična arterijska bolest koja dovodi do suženja ili okluzije lumena krvne žile zbog fibroznih promjena intime i medije u koje se žarišno odlažu lipidi i soli kalcija.

Kod opstruirane krvne žile koža u zahvaćenom području je hladna, lividna ili blijeda, može se javiti gangrena sa crnom, suhom, oštro ograničenom nekrozom. Često se vide i trofičke promjene noktiju.

Terapija : vazodilatatori, antokoagulansi, fibrinolitici, pliazminogen, plazmin, bypass.

THROMBOPHLEBITIS.

Pojava tromba i upalna reakcija stijenki POVRŠINSKIH VENA. Upaljeni dio vene se palpira kao bolno otvrdnuće, a koža iznad vene je edematozna i eritematozna.

PHLEBOTHROMBOSIS.

Tromboza DUBOKIH VENA nogu. Javlja se okluzija, upala, embolija. Faktori rizika su ležanje, imobilizacija, oralni kontraceptivi, sres. Može doći do plućne embolije, edema potkoljenice, hipostatskog ulkusa.

VARICES CRURIS.

Varikoziteti su dilatirane i vijugavo proširene površinske vene nogu. Mogu se podijeliti na primarne (nasljeđuju se, postoji slabost vezivnog tkiva što rezultira slabošću stijenki vena i nepostojanjem zalistaka) i sekundarne (nastaju zbog oštećenja zalistaka dubokih vena uzrokovanih flebotrombozom). Na koži se to očituje kao hipostatski dermatitis. Može se liječiti operativno ili sklerozirajućim sredstvima.

DERMATITIS HYPOSTATICA.

Definicija : afekcija kože donjeg dijela potkoljenica koja se pojavljuje kao posljedica hipoksije uzrokovane venskom stazom i hipertenzijom.

Klinička slika : edem, dermatitis (eritem, vezikule,madidacija ljuštenje kože, kruste), pigmentacija, fibroza kože.

Terapija : oblozi fiziološke otopine (ac.borici 3%) antibiotske i antiseptične kreme.

ULUCS CRURIS HYPOSTATICUM.

Definicija : ulkus na koži donjeg dijela potkoljenice nastao zbog venskog zastoja.

Terapija : čišćenje ulkusa (KMmnO4, H2O2, borna voda, rivanol), antiseptični oblozi, preparati sa proteolitičkim enzimima (Iruksol, Fibrolan), epitelizacijske granulacijske tvari (vitamini A,B,D,E, anabolici).


LYPHOEDEMA.

Reducirana transportna sposobnost limfnog sustava. Može se podijeliti na primarni i sekundarni. Primarni može biti u obliku Nonne-Miloryevog tipa (autosomno dominantno, displazija limfnih žila), Meigeovog tipa i kao dio Turnerovog sindroma.

ELEPHANTIASIS.

Edem i deformacija pojedinih dijelova tijela. U početku nastaje limfedem, a kasnije se javlja bijanje vezivnog tkiva


NEUROGENE I PSIHOGENE MANIFESTACIJE NA KOŽI.

PRURITUS.

Definicija : svrbež. Fiziološki ili patološki osjet.

Patogeneza : može biti uzrokovan izravno vanjskim ili unutarnjim čimbenicima koji djeluju na završetke živaca ili neizravno aktiviranjem medijatora upale (histamin, prostaglandini, proteaze). Podražaj se širi do leđne moždine i dalje spinotalamičkim putem u mozak.

Klinička slika : može biti lokaliziran ili generaliziran. Na koći se pojavljuju ekskorijacije, piodermizacija, lihenifikacija. Pruritus se može podijeliti u 3 oblika :

Pruritus sine materia : bez primarnih promjena na koži, a nastaje kao simptom oboljenja drugih organa ili uzimanja lijekova.

Pruritus cum materia : postoji određena dermatoza, a može biti uzrok i suha koža

Pruritus essentialis : nema primarnih oboljenja kože ni drugih organa. Možda psihičke promjene.

Dijagnoza : anamneza, klinička slika

Terapija : antihistaminici, sedativi, hidratantne kreme s mentolom, PUVA

PRURIGO.

Eruptivne promjene kože u obliku seropapula i urtikarijskih papula praćene svrbežom.

PRURIGO SIMPLEX ACUTA INFANTUM.

Recidivirajuća reakcija kože, javlja se uglavnom kod djece, češća je ljeti.

Patogeneza : najvjerojatnije se radi o prosjetljivosti na neke sastojke hrane, lijekove, ubode i ugrize kukaca.

Klinička slika : javlja se edematozna elavacija slična urtiki u čijem središtuse vidi žućkasto područje (mjehurić) – seropapula. Zahvaćeni su izloženi dijelovi tijela. Zbog svrebeža i grebanja javljaju se ekskorijacije, piodermatkse promjene i kruste.

Dijagnoza : klinička slika, histološka analiza, anamneza

Diferencijalna dijagnoza : variccela

Terapija : antihistaminici, tekući puder (zink-talk mikstura)

MALUM PERFORANS.

Definicija : kronične bezbolne ulceracije najčešće na stopalu koje nastaju zbog ponavljanih trauma anestetičkog tkiva.


Patogeneza : prethodno oštećenje senzibilnih živaca (alkohol, diabetes melitus, traume perifernih živaca, lepra)

Terapija : antibiotske masti, granulacijska i epitelizacijska sredstva.

POREMEĆAJI PIGMENTACIJE I DISKROMIJE.

EPHELIDES.

Sunčane pjege. Autosomno dominantne nasljedn promjene, češće su u osoba crvene i crvenoplave kose. Melanociti stvaraju veću količina nakon fotoekspozicije. Najčešće su zahvaćeni lice, vrat, prsa, ramena, gornji i donji udovi (fotoeksponirano područje).

CHLOASMA.

Pojava multiplih pigmentiranih plošnih mrlja na licu. Pojačano stvaranje melanina. Može se podijeliti na C.gravidarum (kod trudnica, uglavnom se spontano povlače), C.uterinum (kod žena u klimakteriju), C.hormonale (kod tumora ovarija, oralnih kontraceptiva), C.hepaticum (kod kroničnog hepatitisa)

SYNDROMA PEUTZ-JEGHERS.

Autosomno dominantna nasljedna bolest karakterizirana makulama na usnama, konjuktivama i dorzumima šaka, te polipozom tankog crijeva. U epidermisu se radi o povećanoj količini melanina. Polipi u jejunumu mogu dovesti do ulceracija s krvarenjima, povraćanjem, proljevima, anemojom, a moguća je i maligna alteracija.

MELANODERMITIS TOXICA.

Hiperpigmentacije kože koje nastaju nakon upale kože uzrokovane kontaktom kože s fototoksičnim tvarima i izlaganju svjetlu. Na koži lica, vrata, dorzuma šaka, podlaktica prisutni su eritem, edem, vezikule, svrbež i ljuštenje, a nakon smirivanje upalne reakcije zaostaju ljubičastosmeđe pigmentacije.

LENTIGINES.

Definicija : smeđasto ili crnosmeđe pigmentirane, oštro ograničene promjene u razini kože ili malo iznad nje.

Klinička slika : postoje 3 tipa lentiga :

Lentigo simplex : pojavljuje se u djetinjstvu u obliku makula, bilo gdje na trupu i udovima, a ne samo na fotoeksponiranim područjima


Lentiginosis : autosomno dominantno nasljedna bolest karakterizirana simptomima : Lentigo, EKG promjene, Okularna hipertenzija, Pulmonalna stenoza, Anomalija genitala, Retardacija rasta i Deafness (gluhoća) (LEOPARD).

Lentigo senilis : hiperpigmentacija u razini kože koja se pojavljuje u na fotoeksponiranim područjima kod starijih ljudi

INCONTINENTIA PIGMENTI.

Definicija : autosomno dominantna bolest karakterizirana upalnim hiperpigmentiranim promjenama kože i anomalijama CNS-a.

Klinička slika : bolest započinje intrauterino ili nakon poroda pojavom eritema, vezikula, bula, pustula, veruka. Nakon sanacije upale na upaljenim mjestima javlja se hiperpigmentacija. Najčešće zahvaćeni glutealna regija, postranično trup i udovi.

Terapija : suzbijanje sekundarne infekcije, a u težim oblicima kortikosteroidi sistemski.

VITILIGO.

Definicija : stečena, rijetko autosomno dominantno nasljedna depigmentacija kože, sklona je progresiji, a može se pojaviti zajedno s nekom drugim bolestima.

Patogeneza : nepotpuno istražena, postoje 3 teorije nastanka : imunološka, neuralna (neuromedijatori koji inhibiraju i/ili oštećuju melanocite) i hipoteza samodestrukcije melanocita. Postoje i kritični faktori koji uzrokuju vitiligo : sunčane opekotine, stres, ponavljane traume, dijabetes melitus, bolesti štitnjače, perniciozna anemija, Addison i sl.

Klinička slika : oštro ograničene mliječnobijele makule na ekstenzornim stranama ekstremiteta, na koljenima, laktovima, licu, aksilama, periumbilikalno, perigenitalno, na leđima, oko očiju. Ponekad se uz te promjene mogu javiti depigmentacija kose (leukotrichia) i sluznica usne šupljine.

Terapija : nezadovoljavajuća. Nekakav napredak pokazuje PUVA (nakon nekoliko stotina tretmana), beta-karoten u obliku kapsula,

TETOAŽA.

Egzogeno unošenje različitih obojenih, netopljivih tvari u dermis. Prvo se boje nanose na kožu, a zatim se iglom unose u dermis. Slučajne (nehotične) tetoaže nastaju kod raznih trauma i nesreća (barut, rudnici, prometna nesreća i sl.)

Terapija : dermoabrazija, salibrazija (abrazija s kuhinjskom soli), laser, plastična operacija.


BOLESTI LOJNICA I FOLIKULA DLAKA (SEBOREJA).

SEBORRHOEA.

Definicija : autosomno dominantna nasljedna bolest karakterizirana prekomjernim lučenjem loja.

Patogeneza : nasljedna bolest, osim nasljeđa važni su hormonalni utjecaji, stres, nutritivni fatkori. Važna je u nastajnju acnae vulgaris i seborojičkog dermatitisa.

Klinička slika : postoje 2 oblika : seborrhoea sicca (suho ljuštenje kože) i seborrhoea oleosa (tekući, uljasti loj). Može biti udružena sa pitirijazom.

SEBOSTASIS : smanjeno lučenje loja, genetska predispozicija, može biti povezana sa neurodermitisom i vulgarnom ihtiozom, te smanjenim znojenjem. Koža je suha i prašimasto se ljušti.

DERMATITIS SEBORRHOICA ADULTORUM.

Definicija : kronična upala seborojičkih područja kože

Klinička slika : zahvaćeni su lice, vlasište, retroaurikularno, sternalno i interskapularno područje (seborojička područja). Javljaju se oštro ograničena eritematozna žarišta prekrivena pitirijaziformnim ljuskama koja mogu zahvatiti velika područja kože i vlasišta, uz rub vlasišta se javlja karakteristična corona seborrhoica (široki eritematozni ljuskavi uzdignuti rub). Tijek bolesti je kroničan i često se javljaju remisije. Nekad se teško razlikuje od psorijaze, lupusa i sl.


DERMATITIS SEBORRHOICA INFANTUM.

Definicija : pojava seborojičkih manifestacija kod novorođenčadi u prva 3 mjeseca života.

Patogeneza : rijetka bolest, loj se luči pojačano zbog placentarnog prijenosa sa majke na dijete.

ACNE VULGARIS.

Definicija : dermatoza koja se pojavljuje na seborojičkim područjima u pubertetu. Karakterizira je keratinizacija izvodnih kanala žlijetda lojnica uz posljedične upalne eflorescencije, komedone i ožiljke.

Patogeneza : nasljeđe, hormoni, bakterije (Propionbacterium acnes i Propionbacterium granulosum.


Klinička slika : najčešće zahvaćeni lice, čelo, nos, brada, vrat, ramena, gornji dio leđa, sternalna regija i rijetko nadlaktice. Promjene mogu biti primarne (neupalne – komedoni) i sekundarne (upalne – papule, pustule, apscesi, ciste, atrofični i hipertrofični ožiljci), pa se prema tome dijele na acne comedonica, acne papulopustulosa, acne conglobata (zahvaća dublje dijelove folikula i nastaju furunkuli)

Terapija : istiskivanje komedona, papula i pustula mehanički. Kožu prati 2 puta dnevno sapunom i toplom vodom, a zatim alkoholnom otopino sa salicilnom kiselinom (2-3%) ili rezorcinom. Preko noći na kožu staviti pastu ili tekući puder sa 2% sumpora ili katrana (5-10%). Lokalna primjena eritromicina, tetraciklina. Može se primjenjivati i 13-cis-retinoična kiselina (antiseborojik, keratolitik, antiinflamatorno djelovanje)

ROSACEA.

Definicija : kronična dermatoza lica karakterizirana eritemom i teleangiektazijama uz povremeno pojavljivanje papula i pustula.

Patogeneza : nepoznata.

Klinička slika : eritem u početku prolazan, a kasnije postaje stalan, nekad se javlja u obliku leptira. Koža je glatka i kroz nju se vide dilatirane kapilare. Prisutni su i edem, hiperplazija veziva i infiltracija. Kasnije izbijaju papule i pustule. Može se razviti rhinophyma (gomoljast nos zbog hiperplazije veziva i lojnica) Bolest je kronična

Terapija : tetraciklini, metronidazol, 13-cis-retinoična kiselina, sumpor u tekućem puderu, ketokonazol


HIPERHIDROZA – hiperfunckija znojnica

HIPOHIDROZA – smanjena sekrecija znoja, može bito povezana s drugim bolestima (Addison, diabetes insipidus, miksedem, glomerulonefritis, ciroza, hipertenzija i sl.)

ANHIDROZA – aplazija znojnica, neizlučivanje znoja, X-vezana nasljedna bolest kod koje se ne razvijaju znojnice

DISHIDROZA – nagla pojava sitnih bistrih vezikula na dlanovima i tabanima i prstima zbog začepljenja izvodnih kanala znojnica uzrokovanog hiperkeratozom.

ALOPECIA AREATA.

Definicija : reverzibilni gubitak kose ili dlaka na ograničenom području

Patogeneza : nepoznata

Klinička slika : alopecija nastaje naglo u ograničenim arealima. Može doći do potpunog gubitka kose, a pri ponovnom rastu kosa raste iz središta promjene. Bolest je dugotrajna, česti su recidivi.

Terapija : poticanje rasta dlaka – kortikosteroidi

EFLUVIJA – ispadanje dlake s korijenom.

AFTE – ulceracije na sluznicama prekrivene fibrinskom membranom. Žutosive je boje, bolna na dodir, eritematozna i edematozna, nekad prisutna nekroza okolnog tkiva.

FIMOZA : suženje prepucija koji se ne može prevući preko glansa.

PARAFIMOZA : suženje prepucija ispred sulkusa koronarijusa i ne može se prevući prema naprijed

BALANOPOSTHITIS.

Definicija : upala koja zahvaća prepucij (posthitis) i glans (balanitis).

Klinička slika : može biti akutni (infekcija, trauma, toksični utjecaji, alergija) i kronični

HERPES GESTATIONIS – bulozna dermatoza praćena svrbežom, javlja se u 3 ili 4 mjesecu trudnoće, patogeneza nije poznata (možda alergeni fetusa), prvo se javlja eritem s edemom, a zatim vezikule i bule koje mogu erodirati. U serumu se nalazi eozinofilija, povišeni IgG (HG), IgA i C3.


PSORIASIS VULGARIS1) stacionarna kronična psorijaza (vulgaris)2) eruptivna ili guttata psoriasa 3) psoriasis erythrodermica4) psoriasis pustuloza5) psoriasis pustuloza generalisata6) psoriasis palmoplantaris7) acrodermathitis continua suppurativa

OSOBITOSTI NEKIH OBLIKA PSORIJAZE1) psoriasis cappilitii2) psoriasis inversa3) p. genitalne regije4) p. nokta ( p. punctata unguinum)

PITYRIASIS RUBRA PILARIS(slabo ljuskav eritem i parafolikularna keratoza)

PARAPSORIASIS1) pityriasis lichenoides (chronica i varioliformis acuta)2) parapsoriasis in placibus (maložarišni oblik i velikožarišni kojimože biti inflamacijski i poikilodermatski)3) parakeratosis variegata

LICHEN PLANUSLIHENOIDNI EGZANTEMI(iste morphe kao u lichen planusa, samo što nema manifestacija na sluznici)1) MEDIKAMENTOZNI EGZEM2) LICHEN STRIATUM3) SY. GIANOTTI-CROSTI

CISTE1) cystis epidermalis2) cystis trichilemmalis3) milium4) steatocystoma multiplex, pilonidalni sinusi i ciste, preaurikularne ciste i sinusi, epidermalne ciste skrotuma, dermoidne ciste;

PIGMENTNI NEVUSI=MADEŽI-> melanociti i nevociti;-> sinteza melanina;-> ABCD-pravilo; 1) MELANOCITNI NEVUSI:a) EPIDERMALNI MELANOCITNI NEVUSImacula cafe au lait, naevus spilus, melanosis naeviformis, lentigo simplex et lentiginosis, lentigo senilis, ephelidesb) DERMALNI MELANOCITNI NEVUSI


naevus coeruleus(obični pavi madež i celularni plavi madež), macula mongolica, naevus fuscocaeruleus ophtalmomaxillaris, naevus fuscocaeruleus deltoacromialis3) NAEVOCELULARNI NEVUSInaevus naevocellularis pigmentosus (naevus pigmentosus papilomatosus, naevus pigmentosus papilomatosus et pilosus; 3 tipa naevusa-intradermalni/ intraepidermalni/ kombinirani);posebni oblici: naevus dysplasticus, halo naevus (Sutton), melanosis neurocutanea, naevus pigmentosus giganteus, melanoma juvenile(Allen-Spitz), ballon cell's naevus;4)ORGANOIDNI

PARANEOPLASTIČKE DERMATOZE1) OBLIGATNO PARANEOPLASTIČKEa) Acanthosis nigricans malignab) Acrokeratosis paraneoplasticac) Erythema gyratum repensd) Hypertrichosis lanuginosa acquisitae) Glukagonoma sindrom2)FAKULTATIVNO PARANEOPLASTIČKE DERMATOZE

PREKANCEROZE1) KERATOZE (keratosis actinica, arsenska, katranska, RTG)2) CHEILITIS PRAECANCEROSA 3) CORNU CUTANEUM4) LEUKOPLAKIA5) KERATOACANTHOMA6) XERODERMA PIGMENTOSUM

KLASIFIKACIJA TUMORA KOŽE

1)BENIGNI EPIDERMALNI TUMORIa) KERATOSIS SEBORRHOICAb) STUCCOKERATHOSISc) CLEAR CELL ACANTHOMA2)TUMORI ADNEKSA KOŽEa) SYRINGOMAb) CYLINDROMAc) TRICHOEPITHELIOMAd) PILOMATRICOMA

3)MALIGNI EPIDERMALNI TUMORIa)INTRAEPIDERMALNI Mb. BowenErythrodysplasia Queyretb) INVAZIVNI KARCINOMI KOŽEa)spinocelularni


b)bazocelularni

4)TUMORI MELANOCITAa)LENTIGO MALIGNAb)MELANOMA MALIGNA

5) TUMORI MEZODERMALNOG PODRIJETLAA)TUMORI VEZIVNOG TKIVA-BENIGNIa)keloidb)fybromac)histiocytomad)synoviomae)fibrosis nodularis nasiB) TUMORI VEZIVNOG TKIVA-MALIGNIa)DERMATOFIBROSARCOMA PROTUBERANSb)HISTIOCYTOMA FIBROSA MALIGNUM

C)VASKULARNI TUMORI-BENIGNIa)hemangioma capillaareb)hemangioma cavernosumc) hemangioma seniled)venous lakee)naevus flammeusf)angiokaeratomag)granuloma pyogenicumh)lymphoangiomaD)VASKULARNI TUMORI-MALIGNIsarcoma Kaposi

6)LIMFORETIKULARNI TUMORI

A)BENIGNIPseudolymphoma

B) MALIGNIT-stanični limfomi B-stanični limfomi

7) METASTATSKI KARCINOMI KOŽE

BENIGNI TUMORI EPIDERMISA1)KERATOSIS SEBORRHOICA2)STUCCOKERATOSIS3)CLEAR CELL ACANTHOMA

TUMORI ADNEKSA KOŽE

1) trichoepitelioma2) pilomatricoma


3) cylindroma4) syringoma

BENIGNI TUMORI VEZIVNOG TKIVA

a) keloidb) fibromac) histiocitomad) synoviomae) fibrosis nodularis nasi

BENIGNI TUMORI MIŠIĆNOG, ŽIVČANOG, MASNOG i HRSKAVIČNOG TKIVA

1)leiomymoma2)lipoma3)neurofibroma4) Mb. von Recklinghausen 5) chondrodermatitis nodularis chronica helicis

MALIGNI INTRAEPIDERMALNI TUMORI KOŽEMb. BowenMb. QueyratMb. Paget

MALIGNI INVAZIVNIspinaliombasaliom

BENIGNI VASKULARNIhaemangioma capillare, cavernosum, senilelymphangiomaangiokerathomavenous lakenaevus flammeusgranuloma pyogenicumglomus tumor

MALIGNI VASKULARNI TUMORIdermatofibrosarcoma protuberanshystiocytoma fibrosum malignasarcoma Kaposi

PSEUDOLIMFOMI KOŽE

-> skupina reaktivnih, limfoproliferativnih, reverzibilnih procesa koji podsjećaju na limfome kože;->CTPL (T) i CBPL (B) porijekla;

CTPL-> limfomatoidna reakcija na lijekove (npr. fenitoin i drugi antikonvulzivi) TRIJAS: visoka temperatura, limfadenoza, eritematozni plakovi po tijelu uz


eozinofiliju i hepatosplenomegaliju), limfomatidna nodularna reakcija na ubode kukaca i skabijes (multiple pruritične eritematozne papule koje mogu perzistirati mjesecima još nakon antiskabijesnog liječenja), aktinički retikuloid CD 8+ ( teška, pruritična, kronična dermatoza obilježena papulama, lihenoidnim plakovima,eritematoznim plakovima i fotoalargijskom osjetljivošću na izlaganje suncu. Crvenilo, ljuštenje, može i eritrodermija, facies leonina), limfomatoidna papuloza (klinički benigna, ali histološki maligna, eritematozne papule, pustule, vezikule, papulopustule po tijelu; A=Hodgkin like, B=mycosis funcoides like);

CBPL->niz bolesti nepoznata uzroka (Borelia, krpelj, tetovaže, kukci?)->lymphocytoma cutis kao manifestacija sekundarnog stadija Lajmske bolesti, ECM u anamnezi; solitarni ili multipli čvorovi veličine graška; najčešće na glavi;->nema sigurnih mjerila za razlikovanje limfoma od pseudolimfoma kože; LIJEČENJE: u diseminiranih oblika pseudolimfoma=antimalarici i PUVA; osim u aktiničkom retikuloidu gdje treba izbjegavati UV;

MALIGNI LIMFOMI KOŽE-> zloćudne tvorevine limfatičnog sustava;-> Hodgkin i non-Hodgkin-> non-Hodgkin na T i B;-> primarni (primarno kožu) i sekundarni (šire se iz limfnog čvora);

T-LIMFOM-> maligno bujanje T-limfocita koji imaju još k tome i afinitet za epidermis; zbog toga se nastanjuju u gornji dermis i epidermis;

MYCOSIS FUNGOIDES-limfom kože niskog stupnja malignosti, obično sporog tijeka; SVRBEŽ U SVIM STADIJIMA! zahvaća 2 oblika: PREMIKOTIČKI(dugo prije pojave prvih simptoma: eritematozna, ljuskava žarišta po koži, asociraju na svašta, svrbež i ne povlače se na liječenje, hist. ne daje tu rezultate) INFILTRATIVNI (infiltrati T limfocita koji se izražavaju u obliku zadebljanih papula eritematozno-lividne boje, histologija tu daje rezultate) i TUMORSKI (razvija se tumor na predilekcijskim mjestima tipa vrat i dojka, iz prethodnih tvorbi, no i ne mora), a može doći i do ERITRODERMIJE ( prethodi pojavi tumora, a može i s njim, koža je u cjelosti eritematozna i ljušti se);DG. histološki, biopsija, epidermis je pun CD4+ T-limfocita i Pautrierovih mikroapscesa, nisu samo T-limf. u epidermisu; razlog MF je vjerojatno to što su prilikom diferencijacije, T-limf. izgubili biljeg CD7 i ne znaju više što rade; -> MF može se razviti iz psorijaze en plaque;

SINDROM SEZARY-> bolest koju karakterizira infiltracija epidermisa s T-limf. s afinitetom za epidermis + pojava oko 15% Sezary stanica (CD4+ bez biljega CD7) u perifernoj krvi; dosta sličnosti s MF, možda je to manifestacija iste bolesti;-> u početku su promjene na koži netipične, kasnije prelaze u eritrodermijske promjene s ljuštenjem i lihenifikacijom; facies leonina, hiperkeratoza, alopecija; SVRBEŽ JE JAK!


-> Pagetoidna retikuloza(promjene na udovima, ako lokalizirano onda Woringer-Kollopov, histološki osjećaju na Pagetove stanice), AdultTCellLeukemiaLymphoma (HTLV 1); AnaplasticLargeCellLymphoma (ekspresija CD30)UZROK SMRTI: 1) sepsa 2) limfom u druge organeLIJEČENJE: početni stadiji= citostatici (mekloretamin za premazivanje)), PUVA i re-PUVA; za uznapredovale je COOP vrlo uspješan!->kod Pagetoidne manje se žarište da ukloniti, leukofereza, interferon alfa...

B-LIMFOM-> B-limfociti stanu u nekom razvoju od matičnih do plazma i taj se stadij onda razmnožava; T su učestaliji od B; plakovi i čvorovi raznih boja, od eritematozne do lividneEpidermis je stanjen, a infiltrati se protežu sve do subcutisa. LIJEČENEJ: RTG i polikemoterapija

HODGKIN-> prisutnost infiltrata s Reed-Sternbergovim stanicama; počinje povećanjem limfnih čvorova, Pel-Ebsteinovom temperaturum i hepatosplenomegalijom; NESPECIFIČNE: jaki svrbež, moguća piodermizacija; osjetljivost na UV SPECIFIČNE: intrakutani infiltrati, smeđe-crvene i crveno-lividne papule, LIJEČENEJ: antipruritici, antihistaminici, antimikotici ili –biotici, ovisno po potrebi;

PROMJENE NA KOŽI KOD LEUKEMIJA-> mijeloična i limfatična, akutna i kronična;-> l. su neoplazme hematopoetskih stanica koje proliferiraju prvo u koštanoj srži, a zatim prelaze u krv;MIJELOIČNAnespecifične: prurigo, svrbež, psorijatične promjene, Sweetov sindrom, eritematozne, anemija, trombocitopenična purpura, specifične: lividni plakovi /chloromi/ u predjelu gingiva koji krvare i skloni nekrotičnom raspadu;LIMFOCITNAnespecifične: subakutni prurigo, svrbež, kron. urtikarija, purpura, Sweetov sindrom , Zoster sklon ulc. raspadu (phagedenicus), Hsv, specifične: lymphadenosis cutis circumscripta->facies leonina!LIJEČENJE: KS + PUVA;

HISTIOCITARNE BOLESTI KOŽE->nastaju umnožavanejm histiocita. Monociti-makrofagi CD68 (fagocitne-pjenušave i gigantske Toutonove) u krvi i stanice tipa Langerhans S100, CD1a i Bierbackove granule u tkivima(antigen-prezentirajuće). -> primarne idiopatske ili sekundarne (u hiperlipidemijama!) , lokalizirane ili sistemske, benigne ili maligneTIP1- histiocitoza Langerhansovih-> Mb Hashimoto Pritzker-> kongenitalna samoizlječiva retikulohistiocitoza: solitarne lezije prisutne već pri porodu, papule i nodusi koje postaju eritematozne i erodiraju, pratiti bolesnika jer su moguće spontane regresije, histološki nalaz je isti kao i za LCH.TIP2- histiocitoza onih koje nisu Langerhansove, brojne kutane: xanthogranuloma juvenile i ostali xanthomi...TIP3-maligne: akutna histiocitarna leukemija, histiocitni limfom, maligna histiocitoza...TIP 2....brojen kutane histiocitoze...


XANTHOGRANULOMA JUVENILE i NECROBIOTICUMXANTHELASMA PALPEBRARUM, CORPORISXANTHOMA PAPULOSUM, VERRUCIFORME, DISSEMINATUM, RETICULOHISTIOCYTOMARETICULOHYSTIOCYTOSIS DISSEMINATAGENERALIZIRANI ERUPTIVNI HISTIOCITOMIBENIGNA CEFALIČNA HISTIOCITOZA

HISTIOCITOZA X ILI LANGERHANSOVIH STANICA=vjerojatno reaktivan proces, ne maligno stanje, Dg. se postavlja elektroncem i svjetlosnim mikroskopom, iz bioptičkog materijala, moraju biti pozitivne na Bierbackove granule, S100, Cd1a, peanut lecitin, A>TPazu;Mb. Abt-Letterer-Siwe – 1. godina života -> teška bolest, visoka temp, pluća poput mramora, hepatosplenomegalija, limfadenopatija, papulopustulozne, ljuskave, masne naslage koje erodiraju i krvare. Vlasište, uške, lice.Mb. Hand-Christian-Schuller – djetinjstvo -> manje akutna. Kronična purulentna upala srednjeg uha znak procesa na mastoidima, zahvaćenost kostiju lubanje, maksila, mandibula, ispadanje zubi, slabije izražene kožne lezije. Eozinophilni granulom- rana adolescencija(kosti i hipofiza -> Diabetes insipidus)

MASTOCITOZE->...nakupljanje većeg broja mastocita u koži i potkožnom tkivu... jetra, slezena, kosti, limfni čvorovi...mastocitoze pozivaju samo mastociti oslobađanjem histamina i adhezijskim, kemotaktičnim procesima drugih upalnih stanica...

KUTANE MASTOCITOZE: lokalizirane, diseminirane, generalizirane;mastocytoma: lokalizirana nakupina mastocita u dermisu, žuta ili smeđa papula, zapravo nodus, Darierov znak i flushing;mastocytoma disseminataurticaria pigmentosa (haemorrhagica i bullosa) : najčešći oblik, male ružičaste papule, svrbež, Darier, može proljev, sluznice nisu zahvaćene, može regresija nakon puberteta.urticaria pigmentosa adultorum: crveno-smeđe makule i papule, jak svrbež, podražaj ručnikom, Darier...., tijek je kroničan, zaostaju hiperpigmentacije;

SISTEMSKE MASTOCITOZE: povećan broj mastocita, zahvaćenost RES-a, koža može i ne mora biti zahvaćena: hipermotalitet crijeva, proljevi, peptički ulkussi i povraćanja, hepatosplenomegaliju, može i limfadenopatija, bolovi u kostima zbog osteolitičkih lezija;

MALIGNE MASTOCITOZE: mastociti u perifernoj krvi uz povećan broj atipičnih mastocita subkutano, u RES-u...opsežni eritemi nakon vanjskih i unutarnjih podražaja, Darierov je pozitivan, no kod starijih lezija može biti negativan...MEL-lezije: nakupine mastocita, eozinofila i leukocita; scintigrafija kosti i pregled RES-a;


FOTODERMATOZE

1)izazvane direktnim djelovanjem sunčevog svjetla:-> akutne/upalne i kronične/degenerativne

DERMATITIS SOLARIS- UVB zrake, pojava sunburn stanica (oštećeni keratinociti); rani eritem(nakon 30 min), kasni eritem(nakon 2-6 sati); crvena, edematozna, vruća, bule,;

CUTIS NAUTAE ET AGRICOLAE- koža je smeđa i tanka, atrofični epidermis i zadebljali rožnati sloj;zaštita: derivati paraaminobenzojeve kiseline, homometil salicilati, derivati benzofenona;

CHELITIS ACTINICA

2)fototoksične : Berloque(nakon kozmetičkih sredstava) i Phytophotodermatitis(na mjestima kontakta s biljem)-> fotoreakcija imunološke etiologije, razvija se uz senzibilizaciju nekim fotosenzibilizirajućim tvarima; pojavljuje se reakcija slična solarnom eritemu, tetraciklini, fenotiazini, naliksidinska kiselina, sulfonamidi. Kontrolirana fototoksična je PUVA!

3) fotoalergijske : kožne promjene= senzibilizator+svjetlo+imunološki mehanizam; rjeđe su od fototoksičnih; svjetlo aktivira fotosenzibilizator koji je ušao u kožu izravno ili parenteralno, aktivira ga svjetlo, spaja se s proteinima kože i postaje potpuni antigen, mošus, sulfonamidi, fenotiazin, halogenirani salicilanilidi; promjene odgovaraju onom u KAS=eritem, edem, vezikule, pečenje, svrbež;

4)fotodermatoze nepoznatog uzroka : uzork nije poznat, možda paraneoplastični proces?

URTICARIA SOLARIS- pojava urtica koje jako svrbe prilikom izlaganja bilo kojem dijelu spektra;

PRURIGO AESTIVALIS- UVA, eksponirani dijelovi kože zahvaćeni, izraženi prilikom prvih izlagaanja suuncu, tijekom ljeta nestaju, iduće godine opet; papulozni, urtikarijski, bulozni, hemoragijski tip;

HYDROA VACCINIFORME-vezikulobulozna erupcijaa na koži tijela naakon izlaganja sunčevim zrakam nakon koje ostaju neestetski varioliformni ožiljci; LIJEČENJE: PUVA prije ljeta koristi, vitamin B

5) METABOLIČKE FOTODERMATOZE- porfirije(višak porfirina) i pelagra(nedostatak niacina);

Specijalna dermatovenerologija


30. Verrucae- (bradavice) benigne su epidermne neoplazije uzrokovane virusima (HPV). Prenosi se dodirom ili autoinokulacijom.

-V. vulgares-tvrde solitarne papule do 1 cm, smeđe ili boje kože-V. plantares- na stopalima i bolne su na dodir.-V. planae juveniles- plosnate papule boje kože. Na čelu, oko usta i na dorzumu šaka.-V. filiformes- na licu, šiljaste.-Condylomata acuminata- ružičaste, mekane izdužene bradavice u anogenitalnom području,

a prenose se spolnim putem.-Epidermodysplasia verruciformis- abnormalni odgovor na HPV infekciju onkogenom

displazijom što je obiteljski uvjetovano. Pojava papula do 5 mm. Šake podlaktice, trup,... Konfluiranjem stvaraju se bradavice.

-liječenje: krioterapija, ekskohleacija. Kondilomi se liječe 20%-tnom tinkturom podofilina.,a ravne bradavice keratoliticima.

31. Molluscum contagiosum- Virusna bolest (DNA virus koji se prenosi kontaktom) obilježena umbiliciranim (udubljene u sredini) papulama voštana izgleda veličine 2-5 mm. Pritiskom iglom na papulu izlazi sirast sadržaj. Ekscizija, krioterapija. Dolazi do spontane regresije.

32. Herpes simplex- kronična virusna infekcija senzornih ganglija. HSV1 oralne, a HSV2 genitalne infekcije.

-Primarni herpes simplex- nakon inkubacije od 5-7 na mjestu ulaska virusa javlja se bolnost, žarenje, javljaju se vezikule koje prelaze u pustule čijim pucanjem nastaju kruste. Moguća lokalna limfadenopatija. Virus odlazi u senzorni ganglije gdje ostaje u latentnoj fazi.

-Gingivostomatitis herpetica- HSV1 u male djece. Razvija se ulcerozni stomatitis s brojnim aftama. traje 7-14 dana.

-Vulvovaginitis herpetica- pojava bolnog otoka i crvenila vulve uz erupcije vezikula.-Eczema herpeticatum- nastaje inokulacijom virusa u oštećenoj koži-Herpes simplex neonatorum- najteži oblik, u novorođenčadi. Smrtnost 60%. -Herpes simplex recidivans- ponovna pojava nakon triler-faktora. Pečenje i bol 2-24 h kad se

javljaju vezikule koje za 2-4 dana pucaju.-Herpes simplex progenitalis- HSV2, STD, mjehuri, genitalno, glutealno ili uretralno.

Aciklovir: kod manjih topički svaka 4 h u trajanju od 10 h, a kod jačih kapsule 5x200 mg /dan u 7-10 dana.

33. Herpes zoster- bol i mjehuri u području dermatoma. Varicella zoster virus. Virus se smješta u ganglije dorzalnih korjenova spinalnih živaca. Javlja se opća slabost, pečenje, bol, svrbež. Zatim se javljaju areali crvene kože na kojima se pojavljuju papule koje prelaze u vezikule, a one u umbilicirane pustule. Liječenje: oblozi, masti, Vitamini B tijekom 2-4 tj. , analgetici, Aciklovir 5x 800 mg/dan kroz 7 dana

34. Bolesti prouzročene HIVom- prvo se javljaju simptomi (vučica, glavobolja, mučnina, meningitis, encefalitis, eritemi, makulopapulozni osip) koji nakon 1-2 tjedna jenjavaju. Uz to se javlja limfadenopatija. Do razvoja kliničke bolesti može proći do 10 godina. Kad se broj CD4+ stanica smanji ispod 500 u mikrolitru javljaju se znakovi simptomi. Rane siptomatske bolesti: Oralna vlasasta leukoplakija, Herpes zoster, Molluscum contagiosum... (generalizirana limfadenopatija, trombocitopenija)

35. Kožne manifestacije HIV infekcije- U prvom stadiju (nakon 3-6 tj.) javlja se eritematomakulozan ili papulozan egzantem sličan rubeoli uz povećanje l.č. u nuhalnom


području i na vratu. Drugi stadij (8-12 tj.) je asimptomatski. u simptomatskom stadiju (treći) javljaju se zarazne bolesti, neoplazme, eritematoskvamozne bolest,...

-bakterijske bolesti- streptokoki i stafilokoki uzrokuju bulozni impetigo, folikulitis, furunkule.. Zato se provodi profilaksa 600 mg /dan rifampicina. Mycobacterium uzrokuje tuberkulozu. Treponema pallidum uzrokuje sifilis koji je potrebno duže liječiti penicilinom uz veće doze.

-gljivične bolesti- kvasi: Candida spp. – uzrokuje kandidozu jednjaka, orofaringealnu i vulvovaginalnu. Uz lokalnu i peroralna terapija antimikoticima (flukonazol).

-dermatofiti- Trichophyton. Atipične infekcije (simetrično udovi). Lokalni i sistemski antimikotici.

-virusne bolesti- HSV- teže infekcije, aciklovir 5x400 mg, te profilaksa 3x400 mg/dan. Varicella zoster- također teže, aciklovir. –Epstein-Barr- uzrokuje leukoplakiju sluznice jezika koja je patognomonična za AIDS. HPV uzrokuje brojne šiljaste kondilome i spinocelularni karcinom. Osim tradicionalne terapija HPV infekcija koriste se i interferon i retinoidi.

-neoplazme- Sarcoma Kaposi- vaskularna neoplazma obilježena eritematoznim, lividnih i smeđim makulama, plakovima i nodusima. Progredira brže nego inače. Zračenje i citostatici, te antiretrovirusna terapija.

-limfomi- povečana učestalost-spinocelularni karcinom- muški karcinom anusa, a žene grla maternice.-eritematoskvamozne bolest- Psoriasis vulgaris- češća sa izraženijom kliničkom slikom.

Antiretrovirusna terapija, retinoidi, ciklosporini i fototerapija.

36. Bakterijske gnojne infekcije kože (piodermije)- primarne (na zdravoj koži) i sekundarne (već postojeće dermatoze) piodermije. Bakterije (koagulaza-pozitivan Staphylococcus aureus, BHS A, E. coli T-fagotip) najčešće dolaze sa sluznica. Dijele se na epidermalne piodermije, folikularne piodermije i piodermije žlijezda znojnica.

37. Epidermalne piodermije- Impetigo conatgiosa- piodermija površinskog dijela kože, u djece. Uzročnici su BHS-A (sitnovezikulozni) i S. aureus (bulozni tip). Tijek bolesti: gnojni mjehur koji puca, nastanak erozija i stvaranje krusta, nakon čega slijedi cijeljenje. Osobito na licu. Spontana sanacija za 2-3 tjedna. Dokazivanje brisom pustule. Liječenje: uklanjanje pokrova (mjehur ili krusta) i stavljanje antibiotske masti (mupirocin (Betrion), gentamicin (Garamycin), bivacin), a kog generalizirane bolesti sistemska terapija Sumamedom.

-Staphylodermia bullosa neonatorum et lactentium. koagulaza pozitivan stafilokok. Mjehurići čijim pucanjem nastaju velike erozije. Sistemsko liječenje prema antibiogramu.

Dermatitis exfoliativa neonatorum- dječja bolest izazvana egzotoksinima S. aureus. Vidi se eksfolijativno ljuštenje velikih dijelova kože. Vide se mjehuri koji nalikuju na opekline 2. stupnja. sistemska antibiotska terapija (azitromicin) uz rehidraciju i nadoknadu elektrolita.

-Angulus infectiosus oris- žvale, BHS A

38. Folikularne piodermije--Folliculitis- Folliculitis simplex disseminata- proširena stafilokokna upala ušća folikula dlake.

Lice, glutealna regija i potkoljenica. Liječenje: otvaranje pustula i lokalno antiseptici i antibiotici.

- Folliculitis simplex barbae- brada odraslih muškaraca, stafilokok. Zabranjuje se brijanje, i koriste se antiseptici i antibiotski oblozi i kombinacija antibiotske i kortikosteroidne kreme.

-Pseudofolliculitis barbae- upala slobodnog dijela dlake. Terapija kao gore.- Folliculitis decalvans capillitii- kronični folkulitis vlasišta uz atrofiju kože i alopecijom.-FURUNCULUS- gnojna upala folikula i perifolikularnog tkiva. S. aureus. Pojava crvenila i

otoka kože. koja je bolna i odiže se. Cijeli ožiljkom. Liječenje: ubodna incizija, oblozi, antibiotske kreme. Ako se pojavi na licu sistemski zbog mogućnosti ulaska u kavernozni sinus.


-Carbunculus- stafilokokna upala folikula i perifolikularnog tkiva karakterizirana jakom flegmonozno-nekrotičnom reakcijom potkožnog tkiva, tj. aglomerirani furunkuli uz afekciju subkutisa. Liječenje kao kod furunkula uz moguću kiruršku terapiju.

39. Piodermije znojnica- Hidradenitis suppurativa- kronična nekrotizirajuća infekcija znojnica. Stafilokoki. Furunkuloidni infiltrati iznad kojih je koža eritematoznolividna, dolazi do nekrozu i kroz fistulu sadržaj izlazi. Sistemski antibiotici, te antiseptičke kupke i oblozi uz moguću kiruršku terapiju.

40. Ostale bakterijske bolesti posebnog tijeka- Erysipelas- BHS-A. Kroz oštećenja ulazi u kožu. Javlja se difuzni eritem, edem,

tresavica i bol. Temperatura do 40°C . Povišena sedimentacija, AST, BHS u ždrijela. Prokain-penicilin 2.4 milijuna i.j./dan, te antiseptički oblozi.

-Echtyma- BHS A. Nekroza i okruglaste ulceracije 1-2 cm. Cijele atrofičkim ožiljkom. Odstraniti kruste i staviti antiseptičke obloge i antibiotske masti.

-Phlegmone- difuzna gnojna upala kože i potkožnog tkiva koja progedira u dubljinu. S. aureus i BHS A. Bolna lividno-eritematozna i edematozna koža uz povišenu temperaturu. Liječenje: kirurška ekscizija i sistemska terapija prema antibiogram (cefalosporini).

-Erythrasma- Corynebacterium minutissimum. Zbog vlage, pojačana znojenja. Crvenkastosmeđa glatka žarišta prekrivena sitnim pitirijaziformnim ljuskama. Obasjano UVom floresciraju koraljnocrveno. U ingvinalnom području. Terapija derivatima imidazola (klortrimazol i mikonazol).

41. Kronične piodermije- Pyodermia vegetans- različite bakterije. Veće lividno-crvenkaste infiltracije pokrivene pustulama koje nekrotiziraju te zaostaju ulceracije. Prisutan je obilni gnojno serozni sekret i kruste. Sistemski antibiotici prema antibiogramu. Odstranjuju se naslage, pa KMnO4 kupke, pa antiseptiče i antibiotske kreme (nikako masti).

-Pyodermia ulcerosa serpiginosa- kao i vegetans samo što napada imunološki slabije ljude. Treba uz klasičnu terapiju poraditi na jačanju imuniteta.

-Pyodermia chancriformis- S. aureus. Infiltrat poput nodula (uzdignut) ulcerira i prekriva se krustama. Na licu. Sistemski antibiotici prema antibiogramu i antiseptički oblozi i kreme.

-Acne necrotica- papulo-nekrotičke promjenena vlasištu. Ostaje varioliformni ožiljak. Eritromicin ili prema antibiogramu, te eritromicin lokalno.

42. Tuberculosis cutis- Mycobacterium tuberculosis- samo na koži ili i drugi organi. Do kože dolazi per continuitatem, limfogeno ili hematogeno. Histološki se vide tuberkuloidni granulo. PPD test (tuberkulin), govori o kontaktu sa uzročnikom.

-Tuberculosis cutis primaria- inokulacija uzročnika kod osoba koje nisu bolovale. Neposrednim kontaktom. Eritematoznolividne papule veličine zrna graška nakon čega se javlja nekroza i ulceracija. Javlja se i regionalni limfadenitis. Lokalni antiseptički oblozi i posipi.

-Tuberculosis miliaris cutis- hematogenom disocijacijom iz nekog žarišta. Crveno-smeđe egzulcerirane i bolne makulopapule. Uz sistemsku antituberkulinsku terapiju primjenjuju se antiseptički oblozi (KMnO4).

43. Tuberculosis luposa- najčešći. M. tuberculosis egzogeno ili endogeno. Vidi se lupom (crvenkastosmeđi nodozni infiltrat) koji se dijagnosticira vitropresijom (vidi se žutosmeđa pjega) i testom sonde (vrh bez problema ulazi u kazeozno tkivo). Na licu. Antituberkulinska polikemoterapija.


44. Tuberculosis colliquativa cutis et subcutis- iz l.č., zglobova ili kostiju. Lividnoeritematozni infiltrat koji nekortizira i fistulom izlazi. Vrat, aksila, prepone. Antituberkulinska polikemoterapija i ponekad kirurška terapija.

45. Tuberculosis verrucosa- verukoidne tvorbe na mjestu inokulacije. Uz antituberkulinska polikemoterapiju može i zračenje i kirurško odstranjenje.

46. Tuberkulidi- tuberkulinski test izrazito pozitivan-Erythema induratum Bazin- pojava induriranih infiltrata na potkoljenici. Javljaju se

lividnoeritematozni pločasti infiltrati koji egzulceriraju. Hiperergijski tuberkulinski test. Antituberkulinska kemoterapija.

-Tuberculosis cutis papulonecrotica- nekrotične papule promjera 2-5 mm u području laktova i koljena. Antituberkulinska polikemoterapija uz sistemska primjena kortikosteroida.

-Tuberculosis cutis lichenoides- distribucija folikularnih, sjajnih papula na trupu u smjeru kalanja kože.

TERAPIJA TUBERKULOZE: izonijazid (5-10 mg/kg/dan)+rifampicin (10 mg/kg/dan, najviše 600 mg) i etambutol (15-25 mg/kg /dan) u 3mj-1 god.

47. Lepra- Mycobacterium laprae. Niska stopa kontagioznosti, u tropima, prenosi se kapljično, bitno je stanje celularne imunosti. Prvo se javljaju hipopigmentirane makule nakon čega može otići u jedan od 4 tipa. Leprozni test ispituje celularni imunitet.

-Lepra lepromatosa- najnepovoljniji i najinfektivniji. Počinje na nosu kao kronični rinitis praćen hemoragičnim ulceracijama. Zatim se oko nosnih otvora pojavljuje crvenkastosmeđi infiltrati suhoća kože, anhidroza, anestetičnost i alopecija. Leproznu reakciju stvara prodor u cirkulaciju (febrilnost i opće loše stanje) ili stvaranje imunih kompleksa (stvaranje čvorova). Leprominski test je negativan.

-Lepra tuberculoides- svi benigni tipovi s makulopapuloznim i neurološkim promjenama. Lepromski test je pozitivan. Vide se oštro ograničeni parcijalno depigmentirani areali, ponekad praćeni abhidrozim i hiperestezijom, a kasnije anestezijom.

-Lepra indeterminata- asimetrično lokalizirane hiperpigmentirane i hipopigmentirane, anestetičke (ponekad) makule. Nikad na licu. Leprominski test slabo pozitivan.

-Dimorfna lepra- Leprominski test je negativan, a broj bakterija visok. Progredira ili u lepromatozni ili tuberkuloidni oblik.

-Liječenje: višegodišnja polikemoterapija (diaminodifenilsulfon 25-50 mg+ rifampicin 450-750 mg /dan kroz 4-6 tjedana + klofazimin 50-100 mg)

48. Granulomatozne bolesti nepoznate etiologije- -Granuloma anulare- papule anularnog rasporeda najčešće lokalizirane na dorzumu šaka i

stopala te laktovima i koljenima. Papule su boje kože do crvene, glatke i sjajne. Lokalno kortikosteroidi, krioterapija, a kod generaliziranog oblika PUVA.

-Necrobiosis Lipoidica- cirkumskriptna, oštro ograničena crvenkasto-žuta žarišta, atrofičnoga centra na prednjim i lateralnim stranama potkoljenicama. Jaki kortikosteroidi pod okluzijom.

-Sarcoidosis- počinje kao eritema nodosum na potkoljenicama, zatim nastaju makulo-papule (do 1 cm, žuto-smeđe i mnogobrojne ) ili plakovi (smeđe-crveni). Sistemski kortikosteroidi.

49. Pediculosis- ušljivost koju uzrokuju Pediculidae. -Pediculosis corporis- Pediculus humanus varietas corporis. Živi na unutarnjim šavovima

odjeće a na kožu dolazi samo radi hranjenja. Kožne promjene su reakcija kože na ubod:


svrbež uz moguće eritem, papule, vezikule ili urtike. Dezinsekcija odječe i posteljine, a na kožu lokalni indiferentni prašci (tekući puder).

-Pediculosis Capitis- Pediculus (humanus varietas) capitis. Prenosi se posredno (češljanjem). Vide se papule, vezikule, i urtike, pustule i kruste. Prati kosu sa Lindanom 1 puta dnevno 2 dana za redom

-Pediculosis pubis- STD. Phtirius pubis. U pubičnoj regiji, aksili, obrve i trapavice. Dlake su zrnate, svrbi i vide se plave mrlje na mjestu uboda. Treba namazati živinim precipitatom ili lindanom barem 2 noći za redom, te iskuhati odjeću.

50. Scabies- Sarcoptes Scabiei. Izravni kontakt, rublje, posteljina, a može i STD. Ženka kopa tunele (svrbež). Kanalići, vezikule, papule i ekskorijacija uz piodermizaciju. Nikad na licu. Liječiti sve ukućane, mazati čitavu površinu tijela, dobro prokuhati odjeću i posteljinu. 25%-tni benzil benzoat, lindan i krotamiton 3 dana za redom.

-Scabies norvegica- u ljudi sa oslabljenim osjetom. Suhe i debele kraste od kojih cijelo tijelo može biti zahvaćeno. Liječenje standardno.

51. Leishmaniasis cutis- Leismania tropica. Tropsko i subtropsko područje, preko uboda komarca. Vidi se eritematozna ili lividna papula koji nakon nekog vremena prerasta u nodus koji može ulcerirati. Uzročnik se hist. dokazuje. Liječenje: stiboglukonatom parenteralno ili intralezionalno ili primjenom sistemskih antimalarika per os.

52. Dermatomikoze-podjela- dijele se na bolesti uzrokovane dermatofitima (Trichophyton), kvasci (Candida) i plijesni. Liječe se antimikotičkom terapijom.

53. Trichophytosis- genus (mislim da je rod) Trichophyton, a najčešći su T. mentagrophytes, rubrum, verrucosum,... Neoštećena koža otporna

-Trichophytosis cutis glabrae- glatka neobrasla koža. Eritematozna okrugla žarišta s uzdignutim rubovima koji se ljuskaju, dok u središtu dolazi do regresije, uz čest svrbež.

-Trichophytosis pedis et manus- najčešći oblik, kod jačeg znojenja, a vidi se eritem, maceracija, erozije i deskvamacija u interdigitalnim prostorima uz jači osjećaj svrbeža.

-Trichophytosis superfocoalis capillitii- vide se pojedinačna ili multipla žarišta veličine kovanog novca, prekrivena sitnim ljuskama, dok su vlasi neravnomjerno prelomljene.

-Trichophytosis profunda capillitii- granulomatozni infiltrati i izražena gnojna sekrecija na obraslom području. Vide se folikularne pustule koje mogu konfluirajući stvarati apscese, kosa otpada.

-Onychomycosis trichophytica- na slobodnim krajevima noktiju vide se bijele i žute promjene koje se približavaju bazi nokta.

54. Favus- bolest vlasišta i glatke kose izazvana sa Trichophyton schönleinii. Vidi se pojava scutula (struktura nalik na plitku zdjelicu promjera 2-3 mm, žućkaste boje, kroz čije središte prolazi očuvana vlas), neslomljene dekolorirane kose, stvaranje ožiljaka i kronicitet. Prenosi se izravnim kontaktom. Scutula prelazi u ulceraciju koja cijeli ožiljkom ćelavost.

55. Microsporosis- infekcija kože ili vlasišta koju uzrokuje rod Microsporum, a najčešći je M. canis. Prenosi se kontaktom s mačke. Na vlasištu se vide žarišta prekrivena sitnim, pitirijaziformnim ljuskama, a vlasi su dekolorirane i prelomljene u istoj visini. Na glatkoj koži vidi se žarišta sa eritemoskvamoznim rubom uz središnju regresiju uz umjeren svrbež. U Woodovu svjetlu vidi se plavkasto-zelekasta fluorescencija.


56. Epidermophytosis- Epidermophyton floccosum. Najčešće ingvinalna regija muškarca, a uz to još i interdigitalno, aksilarno,...Eritemoskvamozno žarište oštro ograničena, uzdignutih rubova uz centralnu regresiju i jači svrbež.

Terapija dermatomikoza: lokalna- derivati imidazola (klortrimazol, mikonazol). Provodi se 2-4 tj. 2x dnevno. Kod dermatomikoza glatke kože.

-sistemska- kod vlasišta i noktiju. griseofulvin(10-20 mg/kg/dan u 6-8 tj. kod onihomikoza i 3-8 mjeseci kod vlasišta) u tabletama, te pripravci imidazola (ketokonazol-kod onihomikoza, 20-400 mg, flukonazol-liječenje je kraće). Treba i prevenirati predisponirajuće čimbenike.

57. Candidiosis- rod Candida (najčešće C. albicans),kvasac. Dijabetes i AIDS pogoduju nastanku bolesti.

-Candidosis intertriginosa- gdje je prisutno trenje kože o kožu (aksile, invinalna i submamarna regija, te interdigitalni prostori). Jači eritem uz madaciju, te postojanje ragada. Javlja se i svrbež.

-Stomatitis candidomycetica (soor)- unutar usne šupljine kao akutna (bijela) pseudomembranozna upala sluznice.

-Candidosis genitalis- zbog oštećenja sluznica, a može biti STD. Vidi se bjelkasto žućkasti mrvičasti iscjedak iz vagine uz crvenilo vagine i vulve uz jak svrbež i pečenje.

-Paronychia et onychia candidomycetica- upala nokta i okolnog tkiva kao posljedica traume i vlaženja nokta. Vidljiv je edem okolnog tkiva uz tamnocrvenu obojenost i bolnost na pritisak. Kod kroničnog toka nokat je zadebljan dekoloriran i mrvi se.

-Candidosis neonatorum- u pelenskoj regiji. Koža je tamnije crvena uz erozije i deskvamaciju, a na rubu su papule i pustule.

-Liječenje: lokalna (klotrimazol i mikonazol) i sistemska (flukonazol, Amfotericin B)

58. Saprofitije- Pityriasis versicolor- kvasac Pytirosporum orbiculare. svjetlije crvena, a kasnije žuta do smeđa makulozna glatka ili lagano ljuskava žarišta. Izbjegavati znojenje, kupanje u bazenu. Trljati ručnikom i premazati lokalnim antimikotikom (klotrimazol i mikonazol).

-Pityrosporum folliculitis- Pytirosporum ovale. Folikularne papule i pustule na seborejičkim područjima uz ljuskanje. Lokalno ketokonazol

-Trichomycosis nodosa- zahvaća ovojnice vlasi gdje se javljaju čvorići poput kamena promjera nekoliko mm. Trichosporum cutaneum. Šišanje dlaka i lokalni antimikotik.

59. Duboke i sistemske mikoze- Duboke mikoze- u dermisu i subkutisu. Sporotrihoza (tropi, žarište koje egzulcerira i cijeli, a nova žarišta se javljaju u toku limfne žile koja vodi od primarnog žarišta. Terapija lokalni antimikotici), Chromomycosis (tropi,verukoidne promjene ekstremiteta. Parenteralno amfotericin B i kirurgija ) i Mycetoma (zadebljanje na mjestu ulaska uz fistulaciju i sekreciju gnoja. Terapija antimikrobna sistemska uz kirurgiju).

-Sistemske mikoze- na unutarnje organe. Cryptococcosis (Cryptococcus neoformans, najčešće pluća, papulopustule oko nosa i usta), Actinomycosis (Actinomyces israelii, upalni infiltrati i fistule, penicilin u velikim dozama).

60. Lajmska bolest- krpeljno (ixodes) prenosiva bolest uzrokovana sa Borrelia burgdorferi. To je multisistemska bolest koja zahvaća kožu, zglobove, CNS i srce. Mikroskopom se gleda u tamnom polju. Može se kultivirati. Mogu se dokazati IgM i IgG antitjela (indirektnom imunoflorescencijom i ELISA-om). Rana infekcija- I. stadij (lokalna infekcija)- vidi se erythema chronicum migrans (crvena makula koja se širi sa središnjom regresijom) a liječi se tetraciklinima i pinicilinima. II.stadij (diseminirana infekcija)- Lymphocytoma cutis- crvenkastoljubičasti plak, penicilin i tetraciklini


Kasna infekcija- III. stadij (perzistirajuća infekcija)- nakon nekoliko mjeseci ili godina. Vidi se Acrodermatitis chronica atrophicans (tamnocrveni predjeli kože poput tjestastih edema, koža dalje atrofira. Peniclin, tetraciklini i cefalosporini) i Sclerodermia circumscripta morfea.

61. Exanthema medicamentosum- alergija na ljekove (nije posljedica kemijskog ili farmakodinamskog dijelovanja). Najčešće analgetici i antipiretici. 25 različitih morfoloških oblika (urtikarija, angioedem, purpura, vaskulitis, pruritus, pigmentacije, fiksni egzantemi, bulozne erupcije,psorijaza, ...), a prolaze spontano nakon ukidanja lijeka. Dokazuje se anamnezom, kožnim testovima (ubodni, epikutani,...), ekspozicijskim testom. Liječenje: prestanak uzimanja lijeka, uz antihistaminike i ponekad kortikosteroide.

62. Urtikarija- obilježena urtikama (elevirane, edematozne, eritematozne ili blijede morfe koje na pritisak nestaju) uz izražen svrbež. Akutne (4-6 tj.), subakutne (6-8 tj.), subkronične (2-3 mj.) i kronične ( > 3 mj. ). Dokazuje se izbjegavanjem antigena, alergijskim testovima (prick test, skarifikacijski test i intradermalni test), količinom IgE. Liječenje: uklanjanje antigena uz dijetu i antihistaminike (difenhidramin (Dimidril), loratadine (Claritine)). Ponekad i sistemske kortikosteroide (i.v. ili i.m. 40-60 mg/dan), a u slučaju astmatskog napada daje se aminofilin (0.2-0.4 g i.v.). Kod kronične urtikarije daju se antihistaminici, preparati kalcija i male doze kortikosteroida uz dijetu.

-kontaktna- biljka, morska životinja, kukci, kozmetika,-fizikalna- na pritisak (crveni i bijeli dermografizam), toplinu, hladnoću-urtikarija vaskulitis-

63. Angioedem- akutni edem kože ili sluznice uzrokovan preosjetljivošću. Nastaje naglo, a zahvaća vjeđe, usne, zglobove, jezik, larinks, farinks. Nakon nekog dana edem se resorbira. Liječi se kao akutna urtika.

-hereditarni angioedem- nasljedno, od djetinjstva zbog poremećaja u aktivaciji komplementa. Antihistaminici, kortikosteroidi i kalcij uz adrenalin i svježu plazmu u kojoj je C1 inhibitor esteraza.

64. Anafilaktički šok- blijedosiva koža, znojenje lica, svrbež, pad tlaka ubrzan i slab puls. Adrenalin 0.5-1 ml 0.1% otopine. Kortikosteroidi i.v., te antihistaminici u visokim dozama.

65. Kontaktni alergijski dermatitis- preosjetljivost kasnog tipa (IV), najčešće soli metala, plastike, smole,... Najbitnija je anamneza. Nakon više mjeseci ili godina. Akutni oblik ima eritem, edem, papule, vezikule i ponekad bule; subakutni: eritem, minimalni edem, vezikule i kruste; Kronični: suha koža, skvame, ragade. Svrbež svugdje prisutan. Izbjegavati antigen, lokalni kortikosteroidi.

66. Kontaktni nealergijski dermatitis- direktnim oštećenjem kože toksičnim sredstvima (kiseline, lužine,...) . Akutna faza: eritem, edem, a kod jačih sredstava vezikule, erozije, papule, bule, kruste,... Kronična faza: infiltracija i deskvamacija kože. Kod dugotrajnog kontakta sa blažim sredstvima (detergent ili cement). Izbjegavati sredstvo, zaštitne masti (npr. Belobaza).

67. Atopijski dermatitis- nasljedna sklonost alergijskim reakcijama uz česte recidive. U stalnom je porastu. Kod dojenčadi i male djece: Generalizirano. Na obrazima su papule i vezikule koje pucaju i nastaju kruste. Zbog čohanja recidivi. U starije djece: lokaliziraniji. Pokazuje se tendencija lihenifikaciji kože. U odraslih: lihenifikacija (pregiba), hiperpigmentirana područja, kronični edem lica. Osnovna obilježja: svrbež, kožne promjene, kroničan tijek, obiteljska


anamneza. Liječenje: topički steroidi (reguliraju upalu), antimikrobni lijekovi , antihistaminici (cetirizin smanjuje pruritus, eritem, lihenifikaciju) i UV zračenje (UVA bolje djeluje, PUVA 2x tjedno).

68. Numularni egzematoidni dermatitis- id-reakcija. Disemninrana žarišta ispunjena papulama ili vezikulama (akutna faza) ili suhom deskvamavijom (kronična). Zbog mikroba, proteina ili kontaktnih alergena. Terapija je kauzalna uz antihistaminike.

69. Mehanička oštećenja kože- Callus- žulj. zbog ponovljenog mehaničkog pritiska. Mjehur koji se osuši, nakon čega koža zadeblja. Ukloniti uzrok uz likalne keratolitike.

-Clavus- kurje oko. Hiperkeratotična, konusna tvorba čiji je vršak okrenut prema dermisu. Klavus je bolan. Otkloniti mehanički pritisak, lokalni keratolitici, ekskohleacija.

-Decubitus- ishemička nekroza zbog pritiska. Profilaksa, epitelizacijske i granulacijske masti, a po potrebi ntibiotici.

70. Kemijska oštećenja kože- Corrosiones- kiseline i lužine. Nakon jednokratnog i dugotrajnog djelovanja. Kiselina se veže na proteine što onemogućava širenje oštećenja te su zato oštećenja oštro ograničena. Uzrokuju koagulacijsku nekrozu. Lužine uzroku kolikvacijsku nekrozu. Kod oboje je potrebno nekoliko dana da se vidi veličina oštećenja. Liječenje: Ispiranje vodom, inflamacija se sprječava lokalnim kortikosteroidima.

71. Toplinska oštećenja- Combustio- opekline. 1. (gornji dijelovi epidermisa, eritem, edem. Nakon nekoliko dana se ljušti), 2. (eritem, edem i bule, dlake su spaljene, ali ne i korijen) i 3. stupanj (koagulacijska nekroza na čijem se mjestu razvija ulkus, nakon čega se stvara ožiljak. Opasnost od šoka svim sa zahvaćenom >20% kože, a svi sa >10% moraju u bolnicu. Vrlo je velik gubitak tekućine, a i velika je opasnost od infekcije. Liječenje: nadoknada tekućine, glukoze, aminokiselina, daje se plazma, te se korigira acidoza. Kod drugog stupnja mjehur treba ukloniti (ako nismo u medicinskoj ustanovi onda samo probušiti) i aplicirati srebrni sulfodijazin. Kod trećeg stupnja potrebna je kirurška nekrektomija uz autotransplantaciju.

-Congelatio- smrzotine. 1. (ishemička kontraktura krvnih žila bljedilo, hladno i bolno, treba samo ugrijati), 2. (bule odmah ili nakon zagrijavanja) i 3. stupnja (područje je lividnoplavo, tvrdo i neosjetljivo. nakon duljeg djelovanja niskih temp.). Liječenje: topli napici uz grijanje zahvaćenog područja. Kirurško odstranjenje zahvaćenog područja.

-Perniones- ozebline. Inflamacijske promjene kod opetovanog izlaganja temp. nižim od sobne i vlažnim. Kod ljudi s poremećenom cirkulacijom. Na distalnim krajevima ekstremiteta. Plavkasto-crvene bolne otekline, koje svrbe kad se ugriju.

72. Oštećenja kože ionizirajućim zračenjem- najviše rendgen. -Radiodermatitis acuta-nakon jedne od 7 Gy ili više manjih. Sliče opekotinama. 1.

(tamnocrveni eritem koji prelazi u hiperpigmentaciju. Može nastati alopecija 3 tj. nakon doze od 3.8 Gy), 2. (nakon doza od 8-10 Gy. Područje je crvenoljubičasto uz erozije. Gubitak kose i žlijezda je trajan) i 3. stupnja (duboka nekroza sa ulceracijama koje sporo cijele). Kortikosteroidne kreme i sredstva za pospješenje epitelizacije i granulacije.

-Radiodermatitis chronica- rigidna atrofija, teleangiektazije, skleroze, hiperkeratoza, ulkusi koji se mogu razviti u karcinom (20%), suhoća usta. Treba plastična operacija i odstraniti boleno tkivo.

73. Fotodermatoze- podjela i patogeneza- eritem- uslijed vazodilatacije. –pigmentacija- kao posljedica stimulacije melanocita u kojima se povećava broj melanosoma. –fototestiranje- UV svjetlom ili kombinacijom UV svjetla i ispitivane tvari (2 skupine, jedna se svijetli druga ne).


Podjela: fotodermatoze zbog direktnog djelovanja sunca, fototoksične nastale nealergijskom senzibilizacijom, fotoalergijske dermatoze, fotodermatoze nepoznate etiologije i fotodermatoze uslijed metaboličkih nepravilnosti.

74. Fotodermatoze izazvane direktnim djelovanjem svjetla na kožu- -Dermatitis solaris- upala kože uzrokovana UVB zrakama (koje oštećuju keratinocite i tkiva

dermisa) uz pojavu sunburn stanica. Javlja se rani (blaži svjetliji) i kasni eritem (nakon 2-6 h). Javljaju se i mjehuri, a mogu se javiti i tresavica, temperatura, mučnina. Liječenje: antiflogistički oblozi, kreme za hlađenje i kortikosteroidi u obliku losiona i masti. Kod težeg oblika s povišenom temp mogu se dati nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (aspirin).

-Cutis nautae et agricolae- tanja koža, crvenkasto smeđa uz brojne žućkaste areale. Kod kroničnog izlaganja suncu (mornari, zemljoradnici, zidari).

75. Fototoksične dermatoze- fotokemijski uvjetovana reakcija koja nije uvjetovana imunološkim fenomenima. Količine UV zračenja koje koža normalno podnosi, uz prisustvo fotosenzibilizirajuće tvari izazivaju akutnu upalu. npr. tetraciklini, akridinske boje,... Izbjegavati fotosenzibilizirajuće tvari.

-Berloque dermatitis- hiperpigmentacija nakon lokalne primjene fotosenzibilizirajuće tvari. Treba izbjegavati fotosenzibilizirajuće tvari.

-Phytodermatitis- uzrokovan biljkama uz bule i dugotrajne pigmentacije. Otvaranje mjehura, higijena i antipiodermatske i kortikosteroidne kreme.

76. Fotoalergijske dermatoze- uz senzibilzator i svjetlo sudjeluju i imunološki faktori. Senzibilizator kojeg je aktiviralo sunce veže se s proteinima i postaje potpun antigen. Tetraciklini, sulfonamidi, mošus.

-Dermatitis e contactu (Photoallergica)- slika kontaktnog alergijskog dermatitisa (eritem, vezikule, pečenje, svrbež). Sulfonamidi. Izbjegavati senzibilizatore i koristiti kreme sa velikim zaštitnim faktorom.

77. Fotodermatoze nepoznata uzroka- Urticaria solaris- urtika se javlja nakon izlaganja suncu. PUVA , jer tako nastala pigmentacija dijeluje zaštitno. Klorokin dobro djeluje.

-Prurigo aestivalis- polimorfna erupcija (papule, urtikarije, bule, hemoragije) na koži. Klorokin dobro djeluje, prevencija sa PUVA, kortikosteroidi za smirenje upale. Zaštitne kreme ne pomažu.

-Hydroa vacciniforme- vezikulobulozna (pucaju i nastjau kruste) erupcija nakon koje ostaju brazgotine. PUVA prije sunčanja i kreme sa visokim zaštitnim faktorom.

78. Metaboličke fotodermatoze- fotosenzibilizacija na metabolite.-Porfirije- zbog poremećaja porfirina u eritropoetskom sustavu ili zbog bolesti jetre.-Pellagra- zbog neadekvatne prehrane nedostatak niacina.

79. Erythema exsudativum multiforme- javlja se erythema exsudativum. Alergijsko-hierergijska reakcija potaknuta raznim faktorima (virusi, bakterije,lijekovi, fizikalni utjecaji, tumori). Na šakama i trupu. Simetrično raspoređene promjene: do 1 cm, svjetlocrvene, a nakon 2-3 dana središte postaje lividno ili hemoragično, sklone konfluiranju. Kod težeg oblika (obično nakon uzimanja sulfonamida i NSAIDa javljaju se i bule i vezikule, a javlja se na pregibnim strana zglobova i glutealnoj regiji. Praćeno je i visokom temperaturom. Čest recidiv. Liječenje: Kod lakših nakon odstranjivanja provocirajućih faktora isključivo simptomatska (antihistaminici i vitamini B i C). Kod težih slučajeva prednisolon (60-120 mg/dan)


80. Erythema nodosum – akutna pojava bolnih nodusa na ekstenzornim stranama potkoljenica. Vide se crveni areali topliji od okolne kože ispod kojih se palpiraju nodusi. Nakon nekoliko dana eritem postaje plavkast, žutozelen do smeđ (zbog raspada hemoglobina). Česti recidivi. Ubrzana sedimentacija. Potrebno mirovanje uz isključivanje provocirajućih faktora. U obzir dolaze salicilati i lokalni kortikosteroidi.

81. Erythema elevatum et diutinum- crvenkastosmeđe do lividne papule ili pločasti infiltrati na ekstenzornim stranama ekstremiteta. Histološki specifični vaskulitis (zadebljana stijenka krvnih žila, a lumen sužen). Antibiotici i intralezionalne inekcije triamcinolon acetonida.

82. Syndroma sweet- akutna erupcija bolnih plakova čemu prethodi visoka temperatura, vjerojatno preosjetljivost na nespecifićne infektivne agense. Više doze kortikosteroida, a u rezistentnim slučajevima daju se imunosupresivi. Lokalno kortikosteroidne kreme

83. Pityriasis rosea- akutna erupcija eritmeskih žarišta s laganom deskvamacijom koji počinje kao jedno žarište ali se može generalizirati. Indiferentne kreme (belobaza).

84. Psoriasis vulgaris- kronična recidivirajuća nasljedna (poligensko nasljeđivanje) upalna bolest kože koja zahvaća krvne žile (eritem) i epidermis (ubrzana deskvamacija). Često zahvaća nokte. Javlja se u žena 16-60 , a muškaraca 22-57 godina. Tip I je gemetski jače povezan, počinje ranije, a tip II je manje genetski izražen, počinje kasnije, češće su promjene noktiju i artritis. Volumen epidermisa 4-6 je puta veći nego normalni. Pozitivan je Köbnerov fenomen (javlja se psorijaza na mjestu mehaničke ozljede kod psorijatičara). Psorijazu potiču bakterije (streptokoki), virusi (herpes, HIV), stres, lijekovi, okoliš (češće zimi). Ljuske se lako skidaju, a kada se skine zadnji sloj javlja se točkasto krvarenje (Ausptzov fenomen).

-kronična stacionarna- najčešći, eritematoskvamozna žarišta koja konfluiraju. Na laktovima, koljenima, vlasište

-Psoriasis erythrodermica- cijela koža na kojoj prevladava jak eritem uz sitno pitirijaziformno ljuskanje.

-P. pustulosa- jaka upala gdje mikroapscesi prelaze u pustule.-Arthritis psoriatica- zahvaća ligamente, tetive, fascije i zglobove.

85. Osobitosti lokalizacija psorijaze- vlasište- oštro ograničeno, bez ispadanja kose.-intertriginozna područja- aksila, submamarno, ingvinalno i perianalno. Blago ljuštenje ili ga

nema, eritem prisutan.-Nokti- često zahvaćeni- Na matici nokta vide se punktiformne udubine, a nokatna ploča je

zahvaćena subungualnim psorijatičnim žarištima , koji na površini uzrokuju žućkaste uljne mrlje. Može doći do potpunog gubitka nokatne ploče.

Liječenje: Treba ukloniti provocirajuće čimbenike. Lokalno- 3-5%-tnom salicilnom k. u bijelo vazelinu ukloniti ljuske. Antipsorijatici: Cignolin (0.1-4%) usporava DNA sintezu. Katrani djeluju reducirajuće, antiflogističko i keratoplastički. Lokalni kortikosteroidi se koriste u blažih oblika i na manjih površinama. Analozi vitamina D (calcipotriol D3) djeluju protuupalno, antiproliferacijski i regulira diferencijaciju keratinocita a koža se premazuje 2x /dan u 6-8 tj.

-sustavna terapija- fototerapija i PUVA; Retinoidi- su derivati vitamina A, koristi se acitretin 50mg/dan; Ciklosporin- imunosupresiv, 3-5 mg/kg u 4-6 tj. kod generalizirane psorijaze. Methotrexat citostatik koji inhibira DNA u S-fazi.


86. Pitiryasis rubra pilaris- upalni, slaboljuskavi eritem i folikularna keratoza (keratotičke papule). nema mikroapscesa i upalnih inflitrata kakvih ima u psorijazi. Retinoidi (acitretin), lokalno kortikosteroidi uz izbjegavanje iritacije kože.

87. Parapsoriasis- neke faze sliče psorijazi.-Pityriasis lichenoides -chronica- kronična, inflamacijska, papuloskvamozna bolest

nepoznata uzroka. Crvenosmeđe papule lihenoidne površine čijim struganjem se vide nježne skvame. Nakon regresije javlja se leukoderma (sekundarna pigmentacija). Visoke doze antibiotika, srednje kortikosteroida, fototerapija i PUVA.

-acuta- akutna papuloskvamozna i papulonekrotička dermatoza. Treba sanirati fokalna infekcijska žarišta, antibiotici i srednji kortikosteroidi, fototerapija i PUVA.

-Parapsoriasis in placibus- žućkastocrvena žarišta sa pitirijaziformnim ljuštenjem. Kod velikožarišnog oblika kod inflamacija čest je prijelaz u mycosis fungoides, a u poikilodermnom obliku velikožarišne p.i.p. nakon nekoliko godina žarišta poprimaju poikilodermatski izgled. PUVA u kombinaciji s retinoidima.Maložarišni oblik je izrazito kroničan ali benigna. Lokalni kortikosteroidi, UVB i PUVA.

-Parakeratosis variegata-lihenoidne papule raspoređene u obliku pruga koje konfluiraju. Papule postaju atrofične uz teleangiektazije i pigmentaciju, te koža poprima poikilodermatski izgled. UVB i PUVA

88. Eritrodermije- koža u cijelosti eritematozna, infiltrirana i ljušti se. Povćean gubitak proteina i tekućine. Primarne na prethodno promjenjenoj koži (npr. preosjetljivost na lijekove), a sekundarne kod postojećih bolesti kože (npr. psorijaza, KAD). Moguć i jak svrbež infekcija. Terapija usmjerena na temeljnu bolest, nadoknaditi tekućinu i elektrolite, visoke doze kortikosteroida.

89. Lichen planus- (crveni lišaj) kronična papuloskvamozna dermatoza. Vide se crveno-plave papule koje na površini imaju voštani sjaj a u fazi regresije posmeđe, recidivi česti. Ako su papule linearno smještene posljedica su Köbnerova fenomena. U eruptivnom stanju izrazit je svrbež.Papule se javljaju i na sluznici, a na njima je najčešće bijelkasta (Wickhamova) mrežica. Liječenje je simptomatsko. Kortikosteroid (prednisoln (20-40 mg/dan u 2 tj.) ili retinoidi (acitretin 75 mg/dan). PUVA 1x tj. u 8 tj. penicilin 600 000 i.j...

90.Lichenoidni egzantemi- Medikamentozni egzantemi- kao i ovo gore samo bez promjena na sluznici. Terapija kao gore.

-Lichen striatus- lichenske papule poredane u vrpce širine do 1 cm samo bez Wickhamove mrežice. Liječenje nije nužno.

-Syndroma Gianotti-Crosti- papulozni akrodermatitis male djece. Djelomice eritematozne lihenoidne papule na ekstremitetima a ne svrbe. Lokalna protuupalna terapija tekućim puderom ili kremom.

91. Skupina hereditarnih epidermoliza- -Epidermolysis bullosa hereditaria simplex- autosomno dominantno nasljeđivanje.

Uslijed mehaničke traume aktiviraju se proteolitički enzimi. Mjehuri se javljau u 1. godini i zarastaju bez ožiljka. Terapija ne postoji. Mjehur nastaje intraepidermalno.

- Epidermolysis bullosa hereditaria junctionalis. Recesivna i često završi smrću. Mjehur nastaje na spoju epidermisa i dermisa, poremećaj hemidezmosoma. Najčešće umiru od sepse. Zahvaćena i sluznica. Koritkosteroidi popravljaju kvalitetu života. Potrebno održavati higijenu.


- Epidermolysis bullosa hereditaria dystrophica- intradermalni mjehuri ožiljci i distrofija kože. Problem u sidrenim vlakancima. Mjehuri zbog traume ili spontano. Zahvaćena i sluznica. Može se pokušati vitamin E 600-1200 mg/dan, antipiodermatska i epitelizirajuća sredstva.92. Pemphigus vulgaris- kronična recidivirajuća bulozna dermatoza, koja je bez liječenja letalna, a javlja se na nepromjenjenoj koži. Radi se o autoimunoj bolesti (antitjela protiv dezmososma keratocita). Može biti potaknuta lijekovima, UV zrakama i nekim drugim autoimunim bolestima, a izliječenje nije moguće. Mjehuri su jako fragilni (ne ostavljaju ožiljak) i ispunjeni bistrom ili hemoragičnom tekućinom. Nikolski I i II su pozitivni. Treba provesti Tzanckov test (citološki bris mjehura). Dno mjehura čini bazalni sloj, a krov nazubljeni. Testovima imunoflorescencije dokazuju se protutijela. Sistemska terapija kortikosteroida (prednisolon 80-200 mg/dan kroz 4-8 tjedana).

93. Pemphigus vegetans- kao vulgaris, ali se u dnu erozija javljaju vegetacije. Moguć je prelazak u vulgarni. U tipu 1. razvije se spontano ili tijekom kortikosteroidne terapije vulgarnog u intertriginoznim prostorima, a u 2. tipu promjenama prethode pustule. Liječenje kao kod vulgarnog uz moguće kirurško odstranjenje vegetacije.

94. Pempfigus foliaceus- jedva izražena pojava mjehura uz pojavu opsežnih, vlažnih, ljuskavih naslaga. Može se provocirati sunčevim svjetlom, malignim bolestima ili lijekovima, a autoantigeni su drukčiji nego kod vulgarnog. Moguć je prijelaz u eritrodermiju. Terapija kao i vulgarni.

95. Pemphigoid bullosus- autoimuna bolest usmjerena prema bazalnoj membrani. Može se javiti kao reakcija na neke lijekove. Veliki i napeti mjehuri. Histološki se vidi subepidermalni mjehuri. Liječenje: 60-80 mg prednisolona uz redukciju nakon 3-4 tj. po 5mg manje na tj. Može se prekinuti nakon 5-6 mjeseci.

96. Dermatitis herpetiformis- kronična recidivirajuća bulozna dermatoza. Prisutne vezikule i bule na eritematoznoj i inflamiranoj koži uz svrbež. Autoanittjela usmjerena su protiv dermalnih fibrila koje se nalaze na gornjoj razini papilarnog dermisa. Nema ožiljaka. 50-150 mg diaminodifenilsulfona (zbog anemije i hemolize potrebne stalne pretrage)

97. Linearna IgA dermatoza- subepidermalni mjehur uz depozite IgA linearno duž epidermodermalne granice. Srednje visoke doze kortikosteroida.

98. Pustulozne dermatoze- bolesti kod kojih je pustula primarna eflorescencija.-pustuloza dlanova i tabana- recidivirajuće erupcije sterilnih pustula na dlanovima i

tabanima. Najvjerojatnije je to toksoalergijska reakcija iz nekog infekta. Treba sanirati izvorni infekt. Dobro djeluju retinoidi s PUVA.

-subkornealna pustuloza- sterilne pustule na nepromjenjenoj koži trupa. Otvaranje pustula uz antiseptičko liječenje i diaminodifenilsulfon 50-150 mg

-akutna generalizirana pustuloza- generalizirani pustulozni (sa žutim sadržajem) egzantem sa spontanom regresijom, uz povećanu temperaturu. Kod teških oblika bolesti kortikosteroidi.

99. Nasljedni poremećaji vezivnog tkiva- -Ehlers-Danlosov sindrom- vulnerabilnost i hiperelastičnost kože, hipermobilnost zglobova,

sklonost kožnim krvarenjima, te pojava atrofičnih ožiljaka. Poremećaji kolagena. Liječenje je simptomatsko uz uporabu ortopedskih pomagala te posebnu zaštitu od ozljeda.


-Marfanov sindrom- istodobno kostur, oči i kardiovaskularni sustav. Visok rast uz duge ekstremitete. Liječenje je simptomatsko.

-Cutis laxa- poremećaj elastičnog tkiva, a koža je viseća i mlohava, kao da je prevelika. Liječenje simptoatsko.

100. Sclerodermia circumscripta- ograničena otvrdnuća kože, nepoznata uzroka, zbog prekomjernog odlaganja kolagenih vlakana. U većini slučajeva terapija nije potrebna, a moguća je i spontana regresija. Kod teških slučajeva daju se srednje doze kortikosteroida i male doze ciklosporina (5 mg/kg/dan). Za omekšanje kože koristi se PUVA-bath terapija.

101. Sclerodermia systemica- multisistemska, kronična bolest koja se očituje upalnim, vaskularnim i fibroznim kože i unutrašnjih organa (probavna cijev, pluća, bubrezi, lokomotorni sustav,...). Etiologija je nepoznata. Bolesti prethodi Raynaudov fenomen (vaskularni spazam izazvan hladnoćom ili stresom digitalna ishemija). Zahvaćena koža je izrazito tvrda, napeta, bjelkasta i nemože se napeti u nabore. Ako se promjene nađu u vlasištu alopecija. Laboratoriski se nađu povišeni IgG. Uspješna terapija još ne postoji. U ranijoj fazi prednisolon (5-20 mg svaki 2. dan), imunosupresivi (100-159 mg azatioprina na dan). U sklerotičnoj fazi potrebna fizikalna terapija, a veliku pomoć pruža PUVA-bath .

102. Scleroedema adultorum- tvrdi edem kože zbog odlaganja mukopolisaharida s tendencijom spontane regresije. Etiologija nepoznata. Zbog tvrdoće ljudi se osjećaji kao da su u oklopu. Iako dolazi do spontane regresije koriste se penicilin i antibiotici širokog spektra te niske doze kortikosteroida(20-30 mg/dan) uz PUVA-bath terapiju.

103. Sistemski lupus erythematosus- multisistemska autoimuna bolest kod koje se stvaraju autoantitijela prema komponentama st. jezgre promjene kože i unutarnjih organa. Žene 8x češće, nasljedno, specifična su ANA. Od vanjskih faktora virusi, UV, lijekovi, hormoni,... Promjene se nalaze i na unutarnjim organima. Kožnim promjenama prethodi opća slabost iumor uz povišenje tjelesne temp. Najčešći je leptirasti eritem po korijenu nosa i simetrično po obrazima, ali promjene se mogu vidjeti po cijelom tijelu u obliku eritematoznih makula na kojima se s vremenom javlja ljuskanje. Pojavljuju se artralgije i ponekad mijalgije. U labaratorijskim pretragama nalazimo poliklonalnu gamapatiju, reumatoidni faktor, CRP, snižene komponente komplementa, prisutan ANA i ADNA (prema dvolančanoj DNA). Ko direktne imunofluorescencije vide se depoziti IgG na epidermodermalnoj granici. Liječenje je simptomatsko. Primjenjuju se antimalarici u blažim oblicima, kod artritisa NSARD i salicilati. U teškim slučajevima visoke doze kortikosteroidi (100-200 mg/dan, a kad se stabilizira 10-20 mg). Nakon stabilizacije koriste se imunosupresivi (azatioprin 50-150 mg/dan).

104. Lupus erythematosus subacutus- pojava eritematoznih, anularnih ili psorijaziformnih lezija koje ne cijele ožiljkom uz izrazitu fotosenzitivnost, na gornjem dijelu tijela. U vlasištu difuzna alopecija. Opća slabost, povišena temp., mijalgije, artralgije. Antitjela se rijeđe nađu. Terapija je sistemska. Koriste se kortikosteroidi (0.5-1 mg/kh prednisolona) u kombinaciji s antimalaricima.

105. Lupus erythematosus chronicu discoides- oštro ograničena, hiperkeratotična, eritematozna, diskoidna žarišta na fotoeksponiranim djelovima, a prelaze u žarište. Autoimuna bolest na koju djeluju stres, UV zračenje, infekcije, stres,... Trijas: eritem, (blijedo žute naslage) keratoza i atrofija. Labaratorijski infiltrati (najčešće IgG) na EDD granici, ANA. Liječenje se provodi antimalaricima (klorokin 2x 250 mg 10-14 dana, a poslije op 1x do doze od 15 g). Bitno je prifržavanje "total sun block".


106. Dermatomyositis/polimyositis- upala karakterizirana oštećenjem proksimalne skupine mišića ramena i zdjelice i kože. Nepoznate etiologije. Povišena temperatura, slabost mišića i eritem. Često se vidi heliotropni eritem i edem vjeđa. Na rukama vide se Gottronove papule (eritematozno-ljubičaste papule na ektenzornim stranama laktova, interfalangealnim i metakarpofalangealnim zglobovima). Kasnije dolazi i do atrofičkih promjena. Nakraju bolesnik ostaje bespomoćan. Može biti povezan sa drugim autoimunim bolestima ili tumorima, sa ili bez oštećenja kože. U akutnoj fazi uz obavezno mirovanje daju se kortikosteroidi (1-2 mg/kg/dan prednisolona).

107. Pyoderma gangrenosum- nekrotizirajuće, neinfektivne ulceracije s furunkuloidnim čvorićima, pustulama ili hemoragičnim mjehurima. Etiologija nepoznata. Visoke doze kortikosteroidima.

108. Ihtioze- Epidermis je normalan ali je otpadanje oroženih st. usporeno -vulgaris- poremećaji orožnjavanja, karakteriziran suhom kožomi pojavom ljusaka kao ribljih.

Poremećaj u sintezi keratohijalina. Bolest je generalizirana. U terapiji se primjenjuju keratolitic (5-10 %-tna mast salicilne kis), te sredstva koja pospješuju vlažnost kože (kupke sa 1-3% kuhinjske soli). U teškim slučajevima sistemski kortikosteroidi.

-vulgaris recesiva- recesivni oblik koji se javlja u prvim tjednima života. Terapija ista, ali uz skromnije rezultate.

-congenita- simtomi prisutni vec pri porodu. Djeca se mogu roditi već mrtva (jer im rožnati oklop onemogućava disanje), oligofrenija, ožiljkasta alopecija, promjene noktiju. Terapija kao vulgaris.

-lamellosa- lamelozno ljuštenje, a vidi se već pri rođenju. Koža je suha, sjajna s pukotinama i velikim lameloznim ljuskama. Terapija ista.

-Erythrodermia ichtyosiformis congenitalis bullosa- poremećaj keratinizacije koji je u novorođenačko doba karakteriziran pojavom mjehura (koji poslije novorođenačke dobi nestaju). Kao i prije je liječenje.

109. Nasljedne palmoplantarne keratodermije- -difuzna hiperkeratoza dlanova i tabana- ne prelazi na dorzalnu stranu. Počinje lividno-

crvenim rubom žarišta koji napreduje prema sredini, te se prekrije debelim rožnatim slojem. Traje cijeli život. Terapija je simptomatska. Lokalni keratolitici (5-20%tna salicilna u masti)

-neke vrste mogu biti i na dorzalnim stranama, laktovima, ahilovim petama, koljenima. A neki mogu započeti s keratotičnim papulama.

-Mljetska bolest- zbog konsangviniteta roditelja. Koža taban i dlanova je zadebljana glatka, oštra crteža. Rožane mase postaju sve deblje i žute poput voska. Mentalno su normalni.

110. Folikularne eritrodermije- Keratosis follicularis- poremećaj orožnjavanja folikula ispadanje dlaka. Na ekstenzornim strana nadlaktica i bedara nalaze se keratotičke folikularne papule. Koža je hrapava poput ribeža. Keratinolitici (3-5%-tna salicilna kis.) i preparati na bazi uree.

- Keratosis pilaris rubra atrophicans faciei- folikularna keratoza lica praćena upalnim crvenilom. Lokalni keratolitici.

111. Dyskeratosis follicularis- vide se krustozno-keratolitičke papule, promjene na sluznici, svrbež, mogu konfluirati, stvaraju promjene na noktima... Kad se takve papule ostružu ostaje crvena udubina. Nasljedna bolest sa čestom oligofrenijom. Lokalno kertolitici, retinoidi.


Retinoidi se mogu i sistemski davati. Potrebno je izbjegavati izvor temperature i svjetlosti. Može se primjeniti dermoabrazija.

112. Bolesti potkožnog masnog tkiva-(p.m.t.) upale se zovu panikulitisi.-Panniculitis nodularis non suppurativa febrilis et recidivans- pojava simetričnih, bolnih,

subkutanih čvorova, rekurentna je i nije supurativna. Etiologija nepoznata. Kože inad čcorova je eritematozna i otečena, a može perforirati i tada izlazi smeđi sadržaj. 80 mg prednisolona na dan (7-10 dan nakon čega se doza smanjuje). U teškim slučajevima imunosupresivi.

-Lipogranulomatosis subcutanea- kronični panikulitis bez općih simptoma. Multipli bolni čvorovi na donjim ekstremitetima bez promjena na koži. Primjenjuju se koritkosteroidi lokalno i sistemski.

-Adiponecrosis subcutanea neonatorum- pojava otvrdnuća duboko u p.m.t. koja se javljaju 2-3 tj. nakon rođenja, iznad kojih je koža blago uzdignuta, pomična i plavkasto-crvena. Promjene spontano regrediraju te liječenje nije potrebno.

-Cellulitis- bakterijska upala rahlog veziva i subkutane masti uzrokovanu s BHS. Danas se taj izraz upotrebljava se za nepravilna zadebljanja potkožnog masnog tkiva. Koža je oblika narančine kore.

113. Poremećaji venske cirkulacije- -proširene vene- (varices cruris). dilatirane i vijugave površinske vene. Elastični zavoji,

operacija i skleroterapija.-kronična venska insuficijencija- simptomi mogu biti od otoka gležnja, žučkasto smeđih

pigmentacija kao posljedica depozita hemoglobina do ulcusa koji mogu biti izvor mnogih komplikacija. Ulkuse treba očistiti uz primjenu antiseptika, primjeniti elastične zavoje, vježbati, smršaviti.

-tromboza površnih vena- nastanak tromba (vrlo tvrd) uz upalnu reakciju stijenke i lokalnom boli. Koža iznad je crvenosmeđa i bolna. Heparinski preparati uz elastičnu kompresiju i hodanje. Ponekad je potrebno učiniti trombektomiju. Salicilati i NSARD za suzbijanje upale i bolove.

-flebotromboza- nastanak tromba u dubokim venama. Kod poremećaja koagulacije, oštećenja endotela ili staza. Nema jasnih kliničkih znakova osim lokalne boli Homanovog znaka. Otkriva se flebografijom, a pacijenti mirovati s nogom iznad vodoravnog položaja i elastičnim povezom. Primjenjuje se heparin i oralni antikoagulansi (kumarinski).

114. Vaskulitisi- Periarteritis nodosa- segmentalni nekrotizirajući vaskulitis mišićnih arterija s ishemijom tkiva. Na pojavu utječu bakt. i virusne infekcije, preosjetljivost na cijepiva i lijekove. Dolazi do upale arterijaokluzija. Vide se subkutani crveni noduli, bolni na dodir i skloni ulceriranju. Dokazuju se razna antitijela (ANCA) i povišeni imunoglobulini. To je kronično progresivna bolest koja ukoliko se ne liječi je smrtonosna. Kortikosteroidi 1 mg/kg do nestanka simptoma kada se doza postupno smanjuje.

-Vasculitis allergica leukocytoclastica- alergijski vaskulitis malih krvnih žila koji može biti potaknut raznim uzročnicima. Dolazi doodlaganja imunih kompleksa u zidovima postkapilarnih venula. Vidi se palpabilna purpura i intrakutana krvarenja. Terapija je simptomatska: mirovanje, za teže slučajeve sistemski kortikosteroidi, a u najtežim plazmafereza.

115. Hemoragijske bolesti kože- može biti zbog poremećaja u funkciji ili broju (oštećenje koštane srži, povećana sekvestracija u slezeni, povećano razaranje u imunoloških bolesti) trombocita (transfuzije trombocita ili splenektomija), mehanizmu koagulacije ili problemi kod stijenki krvnih žila (oštećenje zbog fragilnosti, fizikalnog oštećenja ili povećana propusnost). Terapija je simptomatska. Lokalni steroidi, a kod težih i PUVA.


116. Pruritus- svrbež, javlja se u preko 50% bolesti. Može biti kao posljedica oboljenja drugih organa, dermatoza ili esencijalni (nema uzroka). Liječi se osnovna bolest, a može se ublažiti antihistaminicima i sedativima, a lokalno kortikosteroidne kreme i losioni, a zatim tekuću puder.

117. Prurigo- eruptivna promjena sa seropapulama i izrazitim svrbežom-strophulus infantum- pruritična dermatoza u djece od 2-8 godina, najvjerojatnije kao

posljedica preosjetljivosti. Zbog čohanja može doći do piodermizacije. Dijeta, antihistaminici i lokalno tekući puder

-prurigo chronica- kronična recidivirajuća bolest s prurigom. Pokrenuti je može alergija, ubod insekta, infekcije i malignomi.Sistemski antihistaminici i sedativi, a lokaln kortikosteroidne kreme .

118. Dermatitis artefacta- bolesnik sam proizvodi da bi izašao iz neke situacije.

119. Promjene kože kod GvHD- pretežito se oštećuju koža, crijeva i jetra. Akutni se javlja 2-3 tj. nakon transplantacije, a vidi se kožni osip obično na dlanovima i tabanima,a može i cijela koža. Može se i javiti svrbež, bule i eritrodermija. Kronični se javlja 100 dana nakon transplantacije. Vide se lihenoidne papule, lokalni eritem, te poremećaji pigmentacije. U terapiji se koriste kombinacije imunosupresiva.

120. Prolazne dermatoze novorođenčadi- hiperplazija ž. lojnica u obliku žutobijelih papula na licu, a nestaju u prvim tjednima. Kada se dijete sa hladnijeg metne u toplo vidi se crvenoljubičasti crtež kože zbog vazodilatacije nakon ponovnog utopljavanja. Kod dijece sa niskom porođajnom težinom kad se stave na bok gornji dio poprima bijelu a donji crvenu boju zbog nerazvijene vaskularne regulacije. Tjemenica je pojava adherentnih ljusaka na tjemenu, a liječi se primjenom maslinova ulja.

121. Miliaria- kod začepljenja i rupture izvodnih kanala žlijezda znojnica pri visokim temperaturama. Ako su površnije vide se samo sitni bijeli mjehurići, ako je malo dublje vidi se i eritem, ako je još dublje (EDD granica) vide se čvrste bijele papule. Treba samo regulirati okolnu temp. OVO SPADA I U PITANJE PRIJE.

122.Acrodermatitis enteropathica- nasljedna bolest čiji se simptomi javljaju zbog manjka cinka (malapsorpcija) kožne promjene (vezikulobulozne, ljuskave, psorijaziformne lezije), alopecija i proljev. Doživotna nadomjesna terapija cinkom.

123. Dermatitis glutealis infantum- upalne promjene u pelenskoj regiji zbog stalne izloženosti toplini, vlazi i trenju. Koža je izrazito crvena, a kasnije ljuskava i suha. Liječi se pravilnom higijenom, te zaštita kremama.

124. Dermatitis seborrhoica infantum- vide se masne ljuske na eritematoznoj koži glave. Liječi se blagim kupkama kamilicom barem jednom dnevno, a ljuske se skidaju oblozima od kamilice.

125. Promjene kože u trudnoći- -fiziološke- pigmentacije uslijed djelovanja hormona (koje se izbjeljuju, a nevusi se

ekscidiraju)). Pojačana dlakavost. Strije (izbočenja dermisa zbog promjene vezive u trudnoći, nema terapije). Promjene krvnih žila (teleangiektazije, proširene vene, hemići).


-patološke- pruritus gravidarum- pred porod nakon kojeg nestaje, a javlja se zbog kolestaze u genetski predisponiranih žena. Lokalno losioni s lokalnim anesteticima.

-Prurigo gestationis- Pojava pruriga u 2. trimestru. Lokalno antipruritici.-Pruritičke urtikarijske papule i plakovi trudnoće- mnogo eritematoznih,edematoznih papula

koje intenzivno svrbe. Rijetko iznad grudiju. lokalno kortikosteroidi a doza se mora postepeno smanjivati.

-Impetigo herpetiformis- to je oblik pustulozne psorijaze koji se javlja u trudnoći. Vide eritematozni plakovi okruženi sterilnim pustulama. Može se naći hipokalcemija. Terapija se prilagođava općem statusu, daje se pronison do 60 mg/dan, a doza se postepeno smanjuje.

-Herpes gestationis-rijetka autoimuna bolest koja se javlja samo u trudnoći. Vidi se brzo progresivna, pruritična, urtikarijska erupcija na abdomenu koja se brzo generalizira. Nakon poroda nestaje, pa se rijetko primjenjuju kortikosteroidi.

126. Bolesti vanjskog spolovila u muškarca- Distopija žlijezda lojnica- njihova pojava u tkivu unutarnjeg lista prepucija. Vide se žučkasti čvorići. Treba držati pojačanu higijenu.

-Lymphangitis sulci coronarii- kobasičasta blijeđa formacija koja okomito presjeca dužu os. Nakon grubljeg seksa. Prolazi brzo. Pomažu tople kupke.

-Fimoza- nemogućnost prevlaćenja prepucija preko glansa zadržavanje smegme što može dovesti do upale. Pokušati prevući, ako se ne uspijeva onda dorzalna incizija ili cirkumcizija.

-parafimoza- kad je rub suženog prepucija prevučen preko glansa al nemre nazad. Rub preucija je edematozan i inflamiran. Glans je lividne boje, zadebljan i izrazito bolan.. Može doći do gangrene glansa. Spazmolitici+Pokušati vratiti, ako ne dorzalna incizija uz naknadnu cirkumciziju.

-Balanitis (glans) i postitis (prepucij)- crvenilo, oticanje, seropurulentna sekrecija, može i fisure, gangrena,...

-Gangrena fulminans- najčešće kod traume nekrotički raspad penisa i skrotuma. Antibiotici širokog spektra, analgetici.

127. Bolesti vanjskog spolovila žene- -Vulvovaginitis- razni uzročnici. Crvenilo, oticanje uz pojačan iscjedak, svrbež, peckanje, bol

uz moguću gangrenu. Ispiranje blagom otopinom kalijeva permanganata, lokalna primjena krema koje sadrže antiseptike i kortikosteroide i po potrebi antibiotici.

- Vulvovaginitis infantum- u mladih djevojaka uzokovan stranim tijelom ili bakterijskom infekcijom. Crvenilo, edem uz purulentnu sekreciju koja izaziva svrbež i trljanje. Terapija kao i gore.

- Vulvovaginitis diabetica- kod dijabetičarki s Candidom albicans. Tamno crvena sluznica, ut svrbež i oticanje. Može se videjti i bjelkaste pustule i ljuskanje na eritematoznoj podlozi. Liječi se osnovna bolest i sekundarna infekcija.

-Fluor vaginalis- pojačani iscjedak. Terapija prema uzroku.

128. Depigmentacije- može zbog blokade sinteze melanina (albino)-Vitiligo- ograničen, sklon progresiji. Etiopatogeneza nepoznata, a sklonost se nasljeđuje.

Istodobno se može javiti i depigmentacija kože. Bitna je zaštita.

129. Hiperpigmentacije- Ephelides-sunčane pjege- ljeti se vračaju i potamne, ne umnožaju se melanociti već brže stvaraju melanin. Vide se pigmentirane mrlje od 2-5 mm. Ne javljaju se na mjestima koja nisu izložena suncu. Treba izbjegavati sunce i zaštititi se.

Chloasma- multiple pigmentirane mrlje na licu veličine nokta do kovanog novca. Izbjegavanje sunca i zaštita.


-Melanodermitis toxica- hiperpigmentacija nakon upale izazvane egzogenim kontaktom s fototoksičnim supstancijama i izlaganja suncu. Izbjegavati uzročni faktor i sunce.

-Lentigines- lentigo je tamna okrugla makula do 0.5 mm koja se ne mijenja pod utjecajem sunca. Mogu se javiti bilo gdje. Prekriti pigmentacije korektivnom kozmetikom, a ako rastu treba ih odstraniti

-Acanthosis nigricans- hiperpigmentacija i papilomatoza kože. Ili su genetski uvjetovane ili su posljedica neke bolesti.Liče na koru hrasta. Terapija je simptomatska.

130. Diskromije- nakupljanje endogenih i egzogenih pigmenata u kožu.-Carotinosis- uslijed taloženja karotina žuto obojena koža. Zbog pretjeranog unosa ili

smetnji u metabolizmu karotena. Ukloni li se ingestija karotena nestaje.-Tetoaža- egzogenim unošenjem netopivih supstanci. Teško se uklanja. Dermoabrazija,

laser, plastična operacija.

131. Dermatitis seborrhoica- kronična recidivirajuća upala seborojičkih područja, možda Pityrosporum ovale. Glava, sternalno i interskapularno područje. Žarišta ružičastocrvene boje prekrivene bijeložutim ljuskama. U prehrani treba izbjegavati koncentrirane ugljikohidrate, masti i jake začine. Šamponi, kreme,..., u koje se stavljaju salicilna kiselina (2-5%-tna), sumpor (2-10%-tni), antimikotici (ketokonazol),... U novorođenčadi ispod ljuski se vide eritem i eksudacija. Ljuske se skidaju maslinovim uljem, glava se pere u kamilici, daju se vutamini B. Često treba previjati. Ako dođe do infekcije treba prema antibiogramu.. Sapune treba izbjegavati. Ako dođe do eritrodermije primjenjuje se 40-60 mg/dn prednisolona.

132. Acne vulgaris- geni, hormoni bakterije. Bitna je količina loja koji se luči i veličina lojnica. Dođe li do suženja pilosebacealnog ušća nakupljni loj i odbačene epitelne st. ne mogu van te se skrućuju u folikulima u bjelkastožučkastu masu koju nazivamo komedon (crni vrh otvoren, bijeli zatvoren). To se može proširiti u okolno tkivo upalaapsces. Najčešće u pubertetu. Acne se dijele u tri vrste: comedonica (najblaži, samo otvoreni i zatvoreni komedoni), papulopustulosa ( uz komedone nalazimo crvene bolne papule koje prelaze u papulopustule) i conglobata (uz komedone, papule, pustule i hemoragične kruste proces zahvaća i dublje dijelove folikula i perifolikularnog tkiva pa nastaju tvrdi i bolni čvorovi furunkuloidnog izgleda koji konfluiraju i tvore infiltrate koji prelaze u šupljine ispunjene gnojem koji kroz fistule izlazi na površinu. Ostaju brazgotine. Terapija: Kod blažih samo lokalna. Redovitim čišćenjem treba odstraniti masnoću i time sprijećiti stvaranje komedona. Postojeći komedoni otvaraju se mehanički, a veći papulopustulozni infiltrati otvaraju se ubodnom incizijom. Kožu treba prati toplom vodom i kiselim ili neutralnim sapunom., a zatim protrljati alkoholnom otopinom salicilne kiseline (1.5-3%-tna). Od antibiotika lokalno se primjenjuje eritromicin. Kod težih oblika daju s sredstva koja smanjuju izlučivanje lojnica. Daju se i retinoidi (isotretionin 0.5-0.75 mg/kg/dan uz kontracepciju) koji smajuju lučenje, keratinizaciju, upalu i djeluju protubakterijski. Brazgotine se riješavaju dermoabrazijom.

133. Rosacea- u starijoj dobi. Počinje prolaznim crvenilom na nosu i obrazima koji postaje stalan. Na takvoj se koži kasnije prosijava mreža dilatiranih kapilara. Zatim se razvijaju čvorići , pa pustule, pa infiltrati. Može doći do gomoljastog bujanja osobito na nosu (rhinophyma). Peroralna primjena oksitetraciklina 3-4 mj (1000 250mg/dan). Treba izbjegavati sva iritativna sredstva. A rinofima se riješava laserom.

134. Dermatitis perioralis- folikularno smještene papule, papulovezikule i papulopustule na difuzno crvenoj podlozi. Koža je oštećena dugotrajnom uporabom kortikosteroida, pa reagira


na mnogo podražaja. Treba prekinuti kortikosteroide i uzimati tetracikline i eritromicin. Pomažu i hladni propusni oblozi.

135. Bolesti apokrinih i ekrinih žlijezda--apokrina- bromhidrosis (pojava znoja neugodna mirisa, potrbna higijena), chromhidrosis

(znoj u boji, može biti krv, obično bezazleno) i Morbus Fox-Fordyce (začepe se pa nastaju papule, lokalno kortikosteroidi)

-ekrine- anhidrosis- potpun nedostatak znojenja obično zbog aplazija znojnica. Teško se podnosi visoke temperature. Terapija je simptomatska.

-hypohidrosis- smanjeno znojenje. Obično u starosti,a primjećuje se i u pemfigusa, sklerodermije, psorijaze,... Koža je suha i ljušti se. Terapija nezadovoljavajuća.

-Hyperhidrosis- pojačano znojenje. Normalno u trudnoći, jače radu, kod debelih, u vrućoj klimi, kod nekih bolesti, alkoholne i nikotinkse intoksikacije. Najčešće u području aksila, dlanova i tabana,... Prozraćna odjeća i obuća.

136. Bolesti noktiju- onihoze. Nokat može biti udubljen (zbog omekšanja, ljudi koji rade s vodom), biti bez sjaj i mrviti se (onychodistrofia), onychshisis (cijepanje na dve ploče koje su jedna na drugoj), onycholysis (odvajanje nokatne ploče od ležišta), anonychia (odsutstvo), scleronychia (jednoliko zadebljan)... Mogu biti promjenjene boje : leukonychia ( bijele pjege), Muerckeovi nokti (bijele brazde koj ostaju i kad nokat raste) i Terryevi nokti (proksimalne 2/3 nokta su bijele.

137. Neožiljne alopecije- Alopecia adrogenetica- više od 90% alopecija. Nasljedni (dominantno) gubitak kose ovisan o hiperprodukciji androgena skraćuje se stvaranje dlake. Lokalno Minoxidil (2%-tni) 2x 1 ml/dan. Kosa se može i presaditi.

-Alopecia areata- žarišno ispadanje dlaka, obično imunološki posredovana. Za blaže oblike primjenjuju se intralezionalno kortikosteroidi u kombinaciji s Minoxidilom. U težim oblicima može PUVA.

-Effluvium capillorum- difuzno ispadanje kose zbog nekog štetnog djelovanja na organizam lijekovi, stres, hormoni, metabolizam). Ako je poznaz liječi se uzrok. Kosa izraste nakon 6-12 mjeseci.

138.Alopecia areata- žarišno ispadanje dlaka, obično imunološki posredovana. Može dio vlasišta, cijelo vlasište ili cijelo tijelo. Vlasi lagano izvuku. Za blaže oblike primjenjuju se intralezionalno kortikosteroidi u kombinaciji s Minoxidilom. U težim oblicima može PUVA.

139. Ožiljne alopecije- kao posljedica bolesti (bakterijski folikulitis i duboka mikoza vlasišta, DLE, sclerodermia, tumori u vlasištu), te fizikalnih (opekotine), kemijskih ili mehanički čimbenika. Treba liječiti osnovni uzrok.

140. Bolesti usnica, jezika i sluznice usne šupljine--usnice- Cheilitis e contactu- upalna reakcija uzrokuvana iritativnim ili senzibilizirajućim

djelovanjem tvari (ruž, hrana, paste). Vide se eritematozne usne s vezikulama i edemom, a kasnije i ljuštenje. Štetne tvari se uklanjaju, a koriste se kortikosteroidne kreme.

-Cheilitis exfoliativa- upala vanjskog ruba s ljuštenjem. Zbog stalnog vlaženja.-Cheilitis actinica- erozivni heilitis uzrokovan djelovanjem sunca. Zaštita.-jezik- lingua plicata. izbrazdan jezik. U brazdama se skuplja hranaupala. Higijena-macroglossia- povećanje jezika


-Lingua villosa nigra. Hiperplazija filiformnih papila na jeziku s hiperkeratozom. Zbog loše higijene i uzimanja antibiotika. Nekoliko na dan četkati jezik mekom četkom i premazivati 40 %-tnom otopinom ureje.

-gingiva i sluznica-Gingivitis hyperplastica- hiperplazija i tamnocrvena boja gingive koja lako krvari. Higijena i uklanjanje lokalne iritacije.

-peridontitis- upala gingive praćena resorpcijom potpornog tkiva zubi i kosti, a uzrokovan je mikroorganizmom. U početku samo gingivitis, a kasnije ispadaju. Higijena+antibiotici (tetraciklini, metronidazol)

-epulis- benigna tvorba na petiljci koja se mora odstraniti kirurški.-aphtae- psuedomembrana iznad nekrotičnog dna oko kojeg je crveni upalni obruč.

141. Poremećaji metabolizma lipida- Xanthomatosis- reaktivni tumori kože nastali nakupljanjem makrofaga koji su endocitozom napunjeni lipoproteinima. Najčešće kod hiperlipoproteinemije. Ako su ksantomi pločasti nazivaju se ksantelazme. Moguće kirurški odstraniti.

-Mb. Gaucher- oštećena razgradnja cerebrozida koji se nakuplja u makrofazima, te se po tjelu nalaze smeđkaste pigmentacije

-Mb. Niemann-Pick- sfingomijelin. U uznapredovaoj fazi vide se smeđkaste pigmentacije.

142. Poremećaji metabolizma aminokiselina- Phenylketonuria- nakupljanje fenilalanina. Koža i kosa su hipopigmentirane, a koža je suha. Dijeta.

-Alkaptonuria- poremećaj metabolizma AK tirozina. Nastaju crno-plavkaste pigmentacije hrskavica koje se prosijavaju (uška i nos). Urin je tamno obojen, osteoartritis, oštečenja srca. Dijeta.

143. Poremećaji metabolizma purina- Arthritis urica- giht. Odlaganje urata u zglobove i kožu. U dermisu i epidermisu mikroskopski se vidi nakupljanje urata. U predjelima prstiju vide se bjelkasto-smeđi čvorići tzv. urički tofi. Dijeta uz alopurinol koji smanjuje sintezu urične kis.

144. Poremećaji metabolizma mukopolisaharida--Generalizirani miksedem- kod hipotireoze, jer se mukopolisaharidi smanjeno razgrađuju.

Djeluje edem, ali na pritisak ne nastaje udubina. Supstitucijska hormonska terapija.-Mucinosis follicularis- iz nepoznatog razloga na degenerativno promjenjenim stanicama

vanjske dlačne ovojnice i žlijezda lojnica javlja se sluz. Na koži vide se grupirane folikularne papule koje sadrže velike količine dermalnog mucina, pa se pritiskom mucin može istisnuti. Kortikosteroidi topički i per os (20-40 mg/dan), a pomaže i PUVA.

-Pretibialni miksedem- u ljudi s hipertireozom. U krvi cirkulira faktor koji pospješuje sintezu polisaharida. Na anterolateralnim stranama potkoljenice vidi se plak koji izgleda voštano i nekompresibilno je, a koža je kao narančina koža. Treba liječiti osnovnu bolest.

-Lichen myxiedematosus- lokalizirana ili generalizirana erupcija zaravnjenih papula, u kojma su depoziti mucina, a povezana je sa cirkulirajućim paraproteinima koji uzrokuju proliferaciju fibroblasta. Sistemska primjena kortikosteroida i citostatika.

145. Hijalinoza kože- taloženje hijalina u koži i sluznici zbog defekata u sintezi kolagena. Jezik je bez papila, gladak i povećan, te ograničena kretanja. Na koži se vide papule, pustule i vezikule i bule. Dermoabrazijom i laserom.

146. Porfirije- nasljedne ili stečene bolesti kod koje je poremećena sinteza hema više porfirina. Zbog toga što porfirina apsorbira UV zrake on je fotosenzibilizator. Nastaju jer nedostaju ili enzimi koji razgrađuju porfirin(e) ili je onemogućeno njegovo izlučivanje ili je


oštećena sinteza . Kod prva dva slučaju daje se beta-karoten (60-180 mg/dan), koriste se zaštitne kreme i antimalarici. A kod trećeg hepatalna dijeta (izbjegavati porfirine) i antimalarici u malim dozama (60 mg/dan).

147. Hepatička porfirija- Porfitija kutanea tarda- jaka preosjetljivost na dorzumu kože, pa lako nastaju vezikule, bule, kruste i ožiljci. Lijekovi, alkohol, hepatitis virusi, HIV infekcija i HCC mogu uzrokovati. Treba zaštiti jetru (jetrena dijeta) uz antimalarike u malim dozama (60 mg/dan).

-Porfirija varijegata- poremećaj u sintezi hema s pojavom vezikula i bula na dorzumu šaka. Terapija nema učinka.

-Akutna intermitentna porfirija- nema fotopreosjetljivosti, pa ju otkrivaju internisti. Mogu je provocirati lijekovi, hormoni, prehrana. Treba uvesti dijetu bogatu ugljikohidratima i ukinuti faktore koji su to uzrokovali.

148. Gamapatije- hiperprodukcije gamaglobulina, amogu biti mono- i poliklonalne.-Macroglobulinaemia- monoklonalna IgM. Vide se periorbitalno smješteni hemoragični

infiltrati. Vidi se šiljak u elektroforezi proteina seruma. Terapija je citostatska i simptomatska.-Purpura hyperglobulinaemica- poliklonalna uz napada ortostatske purpure (na

potkoljenicama vide se petehijalna krvarenja). Terapija nema koristi.-Cryoglobulinaemia- pojava autoantitjela koja aglutiniraju na temp. ispod 37°C. Na koži se

mogu vidjeti akrocijanoza, kriopurpura (petehijalna krvarenja na mjestima izloženima hladnoći), urtikarija, ulceraicje, gangrene. Ponekad se primjenjuje plazmafereza.

149. Avitaminoze i hipervitaminoze-Vitamin A-Kod a- i hipovitaminoze vidi suhoća i ihtioziformno ljuštenje, akne i atrofija žlijezda, kosa i nokti pucaju. Kod hipervit. vide se suha i gruba koža i fisura na usnama i mukoznim membranama.

-B1 (tiamin)- kod kroničnog alkoholizma. Beri-beri centralnja i preiferna neuropatija, kardiovaskularni simptomi i gastrointestinalni poremećaji, uz edem lica, ruku i zglobova

-B2 (riboflavin)- angularni stomatitis, atrofija jezika, a nakoži ljuskanje inflamiranih areala genitalne regije.

-B3 (nijacin)- pelagra- dermatitis, dijareja i demencija. Koža postaje fotosenzitivna eritematozni i edematozni areali uz sitno lamelarno ljuskanje. Javlja se i hiperkeratoza dlanova, a zahvaćeni djelovi kože postaju tvrdi, prekriveni ljuskama.

-B5 (pantotenska kis.)- kosa sijedi, a rane teže cijele.-B6 (piridoksin)- javlja se seborejički dermatitis.-B11 (folna kiselina)- erozije kože, hiperpigmentacija dlanova i tabana, te stomatitis. Vidi se i

difuzna toksiča alopecija.-B12 (cijanokobalamin)- obično zbog premalo intrisic factora. Vidi se glositis, te

hiperpigmentacija dlanova i tabana.-C (askorbinska kiselina)- folikularna keratoza ekstremiteta, perifolikularne petehije,

usporeno cijeljenje rana, često krvarenje gingive, ispadanje zubi-D (kalciferol)- rahitis i osteomalacija.-E (tokoferol)- muskularni i vaskularni poremećaji i poremećaji fertiliteta -H (biotin)- seborojički dermatitis, suhoća i crvenilo sluznica, a jezik je crven i bolan.-K- krvarenja.

150. Noduli haemorrhoidales- varikozna proširenja gornjeg ili donjeg hemoroidnog venskog spleta. Potiče porast tlaka u anusnim i perianusnim venama. Mogu krvariti. Ako prolabiraju njihova sekrecija uzrokuje pečenje te sfinkter reagira stezanjem zastoj krvi što može dovesti do ulceracije i apscendiranja. Mogu ne prolabirati, prolabirati za vrijeme defekacije ali


se spontano vratiti, bez spontanog vračanja ali se mogu manuelno vratiti i bez mogučnosti vraćanja. Terapija: higijensko dijetni pristup. Koriste se antiseptičke i protuupalne preparati sa dodatkom analgetika. Ako je potrebno (zbog tromba) može se učiniti ekscizija vena. Poticanje fibroze između vena i unutarnjeg sfinktera sklerozantnim sredstvima. Koristi se i foto i elektrokoagulacija.

151. Dermatitis perianalis- upala perianalne regije. Kao posljedica uzročnika, sekrecije analne sluznice ili ostataka fekalne mase. Od eritem, bolnosti do kroničnih infiltrata i lihenifikacije. Intenzivan svrbež je uvijek prisutan. Higijena, liječenje hemića i blage antiflogističke kupke (kamilica). Kod jakog svrbeža antihistaminici per os.

152. Hipogonadizam i neplodnost u muškaraca- zbog genetskih, infekcijskih poremećaja i poremećaja opskrbe krvlju. Bivanje na visokim temperaturama također neopvoljno utjeće. Vidi se smanjena dlakavost, tanji glas, ginekomastija, poremećaji osteomuskularnog sustava, bolnost zbog upale. povećanje zbog tumora,... Nakon 3-4 dana apstinencije (ko to može izdržat?) uzima se ejakulat, a mora imat od 2-6 ml u kojima je od 20-250*10^6 /ml i moraju biti dovoljno pokretni. Liječenje: liječi se uzrok.

Dermatološka onkologija

153. Ciste- šupljine ispunjene sadržajem. Prave i pseudociste.-cystis epidermalis- epidermalna cista. Ispunjena roževinom, a zid čini epidermis s odžanim zrnatim slojem. Nastaje iz st. epidermisa začepljenjem folikularnog otvora. Na licu, vratu, prsima i gornjem djelu leđa tamo gdje su lojnice najaktivnije. D.D. lipom je dublje smješten i mekši, a aterom je drugdje smješten. Liječenje: ekscizija in toto kod neupoaljenih, a kod upaljenih drenaža i antibiotici, a ekscizija nakon smirenja.-cystis trichilemmalis(atheroma, pilarna cista, cystis sebacea)- cista ispunjena roževinom čiji je zid epitel vanjske ovojnice korijena dlake. Nastaje začepljenjem folikularnog otvora dlake. Nalaze se multiplo u vlasištu. Liječenje kao i kod epidermalne ciste.-milium- multiple površinske, bijele ciste veličine 1-2 mm. Etiologija primarnih nepoznata, a kod sekundarnih nastaju nakon traume kože. Primarne na licu i kapcima. Liječenje: otvaranje lancetom i ekspresija sadržaja.

154. Madeži (pigmentni nevusi)- to su posljedice poremećaja u embrionalnom razvitku. Mogu biti melanocitni, nevocitni i organoidni. ABCDE: A(asimetrija), B(border, ograničenost), C(color, boja), D (dijametar) i znakovi upale, erozija, krvarenja, svrbež i bol.1.Epidermalni melanocitni nevusimacula "cafe au lait"- povečanje broja melaninskih zrnaca uz normalan broj melanocita. Bilo gdje na trupu i udovima. Benigno pa liječenje nije potrebno.-naevus spilus- svjetlosmeđi madež sa mjestimičnim sitnim crnosmeđim pigmentacijama. Bilo gdje. Vide se gnjezda nevusnih st. na EDD granici. Uglavnom benigno pa rezanje samo kozmetički.-melanosis naeviformis- jednolično tamno ili svjetlosmeđe područje bizarnog oblika prekriveno dlakama. na gornjem dijelu trupa i rukama kod adolescenata. Uklanja se iz estetskih razloga. -lentigo simplex i lentiginosis- tamnosmeđe pigmentacije, bilo gdje na koži, a mogu biti prisutne od rođenja. Tijekom života rastu. Ako ih je puno lentigioza. Povećan broj melanocita i količina pigmenta.


-lentigo senilis- hiperpigmentirane makule koje se javljaju nakon 40. godine zbog povećanja broja melanocita-ephelides- brončane do tamnosmeđe makule kod ljudi s crvenkastom kosom Autosomno dominantno. Na fotoeksponranom djelu (licu i rukama). Benigno.2.Dermalni melanocitni nevusinaevus coeruleus: kao obični i kao celularni plavi madež. Obični plavi do 15mm na hrptu šake, a histološki se vide izduženi melanociti u dermisu. Celularni plavi je veći, može imati plak i može maligno alterirati.-macula mongolica- benigno, sivkastoplavo, na donjem djelu leđa i lumbosakralnoj regiji. U mongola i latinoamerikanaca.-naevus fuscocaereleus ophtalmomaxillaris- crnkastoplav, u području 1. i 2. grane trigeminusa. Može maligno alterirati. Kod Mongola-naevus fuscocaereleus deltoacromialis- veći, u području prsišta i deltoideusa, samo u japanaca, uz moguću malignu alteraciju.3.Novocelularni nevusi. Naevus naevocellularis pigmentosus- žučkast do crnosmeđ, u razini ili iznad razine kože, oštro ograničen, glatke površine katkada prekrivene dlakama. To je najčešći madež. Postoje tri tipa: intradermalni (najčešći), epidermalni i kombinirani. Vide se gnjezda nevusa. D.D. maligni melanom, naevus coeruleus, pigmentirani bazeliom.4. Posebni oblici nevocelularnih nevusa- naevus dysplasticus- nakon puberteta ili u zreloj dobi. Hereditarni oblik je uvijek multipli uz velku mogučnost pretvorbe u maligni melanom, a nehereditarni mogu biti i solitarni. Nejednolike boje(svjetliji ili tamniji), bizarnog oblika, asimetrični, neoštro ograničeni, blago elevirani. Kirurško uklanjanje.-"Halo" nevus – okružuje ga nepigmentirana zona. Tendencija spontanom iščezavanju pa liječenje nije potrebno.- Melanosis neurocutanea- nevusi se osim na koži nalaze i u mozgu, leđnoj moždini i moždanim ovojnicama neurološke smetnje.-Naevus pigmentosus giganteus- Melanoma juvenile- čvor veličine lješnjaka, tvrd, ružičasto-crven, koji rijetko maligno alterira.

155. Paraneoplastične dermatoze – nemetastatske promjene koje su posljedice postojanja malignih tumora unutarnjih organa. Hormonski, autoimuno, metabolički djeluju.1.Obligatno paraneoplastičke dermatoze- Acanthosis nigricans maligna- hiperpigmentirana, hrapava i papilomatozna promjena uglavnom u pregibima. Obično s adenokarcinomima unutarnjih organa. Promjene su simetrične i jako svrbe. D.D. acanthosis nigricans benigna, pemphigus vegetans.-Acrokeratosis paraneoplastica- kod malignoma visceralnih organa kao simetrične akralne keratoze.-Erythema gyratum repens- rijetka eritematozna promjena s giriranim, lagano eleviranim, serpingiozniom morfima. Uz adenokarcinome dojke, grlića maternice, prostate, respiratornog i GI sustava.-Hypertrichosis lanuginosa acquisita- pojava lanugo dlaka. Kod karcinoma mok. mjehura, respiratornog i GI sustava. Na licu i šakama-glukagonoma sindrom- uz glukagonom. Na donjem djelu trupa i ekstremiteta vidi se eritem, vezikul pustule, bule,...2.Fakultativno paraneoplastične dermatoze- Ikterus, melanoza (kod ACTH producirajućih tumora), hemokromatozu (malignomi hepatobilijarnog sustava), plani ksantomi i sistemska amiloidoza (kod multiplog mijeloma). Palmarni eritem (tumori jetre), teleangiektazije (karcinom pluća). Pemphigoid bullosus (kronične leukemije, limfomi i karcinom prostate), pemphigus vulgaris, pemphigus foliaceus i dermatitis herpetiformis(limfomi i Kaposijev sarkom). Eritrodermija (leukemije, limfomi, malignomi).


156. Prekanceroze- patološke promjene iz kojih će se javiti karcinom. Djele se na obligatne (velika vjerojatnost) i fakultativne(vrlo rijetko). Kertoze (keratosis actinica, kemijske keratoze (arsenske i katranske), rendgenske), Cheilitis praecancerosa, Cornu cutaneum, leukoplakia i Keratoacanthoma.

157. Keratoze-Keratosis actinica- na fotoeksponiranim područjima zbog UVB nastaju premaligni keratinociti. Okrugla crvenkasto-smeđkasta središta hrapave površine. Nema regresije. Krioterapija, eletrokoagulacija, ekscizija. Prognoza je dobra-arsenske keratoze- na dlanovima i tabanima. Male sivo-žute keratotične papule. Liječenje keratolitičkim mastima i kirurški.-katranske keratoze- bradavičasta orožnjenja, nakon dugotrajnoj ekspoziciji katranu. Na fotoeksponiranim djelovima kože. Ekscizija ili termokoagulacija.-rendgenske keratoze- kao aktinička keratoza. Kirurška ekscizija što prije.

158. Cheilitis precancerosa- upala donje usne zbog izlaganja sunčevoj svjetlosti. Bitna prevencija159. Cornu cutaneum- hiperkeratotična naslaga u obliku piramide, na fotoeksponiranom djelu kože, smeđkaste boje. Kirurški odstraniti zbog mogučnosti prelaska u spinaliom.160. Leukoplakia- najčešća prekanceroza sluznica i polusluznica. Zbog egzogenih fizikalnih i kem. podražaja (pušenje. začini, kiseline) kroniča upalna reakcija. leukoplakia simplex- bjelkasti oštro ograničen plak glatke površine i leukoplakia verrucosa (bradavičaste površine) koja često maligno alterira. Česta sekundarna infekcija Candidom. Ukloniti iritanse, te u početnom stadiju krioterapija, a u kasnijim kirurškaili rtg terapija.

161. Keratoacanthoma- pseudoepiteliomatozna hiperplazija podrijetlom iz folikula dlake. Najčeće zbog UV zraka na fotoeksponiranim područjima. Počinje kao papula, a zatim se razvija središnja kraterast udubina ispunjena rožnatom tvari. Raste do 2 cm. D.D. spinocelularni karcinom. Ukoliko ne dođe do regresije ekscizija.

162. Xeroderma pigmentosum- fotodermatoza s nedostatkom enzima reparacije DNA. Ubrzo nastaje spinocelularni karcinom i bazaliom. Liječenje: zaštita mehaničkim kremama i pastama i kirurško odstranjenje tumora.

163. Klasifikacija najčešćih tumora kože- 1.Tumori podrijetlom iz pidermisa- benigni epidermalni t. (keratosis seborrhoica, stuccokeratosis, Clear cell acanthoma), benigni tumori adneksa kože (trichoepitelioma, pilomatricoma, Cylindroma, Syringoma) i maligni epidermalni t. : intraepidermalni karcinomi (morbus Bowen i Erythroplasia Queyrat) i invazivni karcinomi (C. basocellulare i C. spinocellulare)2. Tumori melanocita- Lentigo maligna i Melanoma maligna3.Tumori mezodermalnog podrijetla- tumori vezivnog tkiva (benigni; keloid, fibroma i Histiocytoma; maligni: Dermatofibrosarcoma protuberans i Hystiocitoma fibrosum malignum) i vaskularni tumori (benigni: Haemangioma capillare, Haemangioma cavernosum, Haemangioma senile, Venous lake, Naevus flammeus, angiokeratoma i maligni: Kaposi sarcoma)4.Limforetikularni- benigni (pseudolymphoma) i maligni (T-st. limfomi (mycosis fungoides) i ostali maligni limfomi kože)5. Metastatski karcinomi kože


164. Benigni tumori epidermisa- keratosis seborrhoica- nastaje proširenjem epidermisa uz pojačano stvaranje roževine. Češća je u starijoj dobi. Svugdje osima na dlanovima i stopalima. Na licu, vratu, trupu, vlasištu. Žuto žarište promjera nekoliko milimetara koje prelazi u smeđe. Površina postaje papilomatozna i fisurirana. Liječi se ekskohleacijom i krioterapiom.-Stuccokeratosis- mnogobrojne seborejičke keratoze u starijih osoba u predjelu donjih

udova. Liječi se ekskohleacijom i krioterapiom.-akantom svijetlih stanica- etiopatogeneza nepoznata. Solitarna , dobro ograničena , sporo

rastuća tumorozna tvorba, 10-15 mm, u oredjelu donjih udova starijih ljudi. Kirurška ekscizija.

165. Benigni tumori adneksa- Trichoepitelioma- to je hamartom. Crvenkaste ili žute tvrde papule, obično na licu. Diferencijacija u smjeru folikula dlake. Pojedine tumore moguće ekscidirati, a kod multiplih dermoabrazija i laser.

- pilomatricoma- difeencijacija u smjeru matriksa dlake. Etiopatogeneza: traumatsko premještanje epitelnih st. Na ramenima, glavi i vratu. Obično pojedinačni 1-3 cm, tvrdi. Maligna pretvorba nije opažena.

-Cylindroma- diferencijacija st. u smjeru ekrinih znojnica. Multipli crveni, na vlasištu, rijetko maligno alteriraju. Kirurško liječenje.

-Syringoma- nastaje iz izvodnih kanal ekrinih znojnica. Periorbitalni (multipli čvorići boje kože na donjoj vjeđi) i diseminirani oblik (blijedocrvene papule). Pojedinačne moguće kirurški odstraniti, a diseminirane ne.

166. Benigni tumori veziva- keloid- oštro ograničena fibrozna tvorba kao posljedica ozljede. U crnaca, blijede boje, bezbolni, ne svrbe. Kortikosteroidi lokalno, zračenje, krioterapija.

-fibroma- meki (sitni, boje kože) ili tvrdi (nakon mikrotrauma ili uboda insekata, smeđkaste boje, ponekad svrbi). Kirurška ekscizija.

-fibrosis nodularis nasi- papulozna tvorba boje kože do 3 mm, pojedinačno na vrhu nosa. Kirurški.

-Histiocytoma- benigni reaktivni tumor, pojedinačno, dobro ograničeno, boje kože. Kirurška ekscizija.

-Synovioma- od sinovije, pojedinačni, sporo rastući čvorići, obična na prstima uz tetivu. Kirurški.

167. Benigni tumori mišićnog,masnog, živčanog i hrskavičnog tkiva--Leiomyoma- tumori glatkog mišića, bolni na pritisak.-Neurofibroma- benigni tumor živčanog tkiva, sitni, mekani. Kirurška ekscizija.-Morbus Recklinghausen- neuroektodermalna, nasljedna sistemska bolest, koja može

pogoditi periferne žive ili CNS (akustički). Pojava brojnih neurofibroma. Kirurški.-Lipoma- umnožavanje potkožnog masnog tkiva. Ekscizija u cijelosti-Chondrodermatitis nodularis chronica helicis- tumor hrskavičnog tkiva, u predjelu gornjeg

dijela uške, bolan na pritisak. Kirurška ekscizija.

168. Intraepidermalni karcinomi- Morbus Bowen- intraepidermalni carcinoma in situ s mogućnošću prijelaza u invazivni karcinom, oštro ograničen, u starijoj dobi, prekriven ljuskama ili krustama. Nakon probijanja bazalne membrane prelazi u carcinoma Bowen. D.D. psorijaza, lupus erythematodes. Liječenje: krioterapija, kirurška ekscizija, 5-fluorouracil u masti i zračenje.

-Erythroplasia Queyrat- carcinoma in situ na glansu penisa ili vulvi. Crvena žarišta promjera nekoliko mm, finogranulirane površine. D.D početni spinocelularni karcinom, psorijaza. Kirurška ekscizija i pvršinsko zračenje.


-Morbus Paget- intraepidermalni adenokarcinom izvodnog kanala mliječnih žlijezda koji se pojavljuje u predjelu areole dojke u žena poslije 40. godine. Oštro ocrtano eritematozno žarište na kojem se pojave ljuske i kruste. Može se javiti uvučenost mamile i ulceracija. Histološki se uočavaju Pagetove st. Potrebno pregledati limfne čvorove i kompletne dojke. D.D. kontaktni alergijski dermatitis i psorijaza. Mastektomija.

169. Carcinoma basocellulare- lokalno agresivni tumor ije st. potiču iz temeljnog sloja epidermisa, folikula dlake i lojnih žlijezda. Ne metastazira; UV+genetika; 95% na glavi. Glatka crvena površina na kojoj se preosijavaju kapilare, više ili manje uzdignut, sa mogučnošću ljusaka i krusta, te ulceracijama koje zahvačaju dublje strukture. Histološki građen od atipičnih bazofilnih stanica. D.D. melanom, fibrom, , ciste, sboroična keratoza. Kirurška i radioterapija, te citostatici lokalno.

170. Carcinoma spinocellulare- maligni epitelni karcinom koji počinje kao Ca. in situ. Destruirajući rast i mogučnost metastaza. Na sluznicama (osobito na prijelazu kože u sluznicu). Genetika+UV+kemija(sastojci nafte,arsen)+virusi (HPV). Hiperkeratoza koja prelazi u nekrozu ili ulceraciju. Kreće iz prekanceroza. Histološki epidermis je pretjerano orožnjen s jakom atipijom epitelnih st koje liče na spinozni sloj epidermisa. D.D. veruke, bazeliom, seborojičke keratoze. Kirurgija uz zračenje.171. Benigni vaskularni tumori kože- Haemangioma capillare- najčešći , proliferacija endotelnih st. , a nastaje u prva 3 tj. života. Crvena makula koja raste prvih nekoliko mjeseci, a regredira do 7 godine.

- Haemangioma cavernosum- široki vaskularni prostori s debelim fibroznim stijenkama. Nodularna crvena tvorba na glavi ili vratu u prvim mjesecima života. Regresija rijetka. Kortikoidi, ekscizija, sklerozacija, krioterapija, laser.

- Haemangioma senile- iza 40. god. multiple u gornjem dijelu trupa boje trešnje. Uklanjaju zbog kozmetskih razloga krioterapijom, elektrokoagulacijom ili laserom.

-Venous lake- tamnoplavi čvor na fotoeksponiranoj koži. U biti radi se o teleangiektazijama sa širkoim vaskularnim prostorom, a često se zamjeni za melanom. Krioterapija.

-Naevus flammeus- prisutan pri rođenju, ne regredira. Na licu tamno crvene boje sa teleangiektazijama. Kozmetska terapija laserom.

-Angiokeratoma- dilatirane kapilare ispod akantotičnog i hiperkeratotičnog epidermisa. Tamnocrvena do crna hiperkeratotična papula ili plak, do nekoliko cm. Kirurška ekscizija, elektrokoagulacija, krioterapijai laser.

-Granuloma pyogenicum- brzorastuća tvorba, lako krvari,a javlja se na mjesti ozljede infekcija. Elektrokoagulacija, ekscizija ili ekskohleacija

-Lymphangioma- malformacija limfnih žila koje dijeluju poput cista. Liječenje nije nužno. Može ekscizija.

172. Maligni tumori mekih tkiva i krvnih žila- Dermatofibrosarcoma protuberans- mezenhimalni tumor slabe malignosti građen vretenastih st. porijekla fibroblasta. Smeđi plak na kjem se stvaraju plavocrveni nodusi. Kirurška ekscizija. Metastaze rijetke.

-Histiocytoma fibrosum malignum- na ekstremitetima, mesnate multilobularne mase, ishodišta najčešće u mišiću. Ekscizija uz česte metastaze.

-Sarcoma Kaposi- multifokalni tumor vretenastih stanica. Klasični spori iz J i I Evrope, brzi iz srednje Afrike, jatrogeni kod imunosuprimiranih (kod vračanja imun. sustava nestaje) i kod inficiranih HIV-om. Smeđi plakovi na potkoljenicama koje prelaze u plakove i bolne noduse. Ekscizija, zračenje krioterapija, laser, intralezionalno citostatici.


173. Maligni melanom- maligni tumor melanocita, najzločudniji tumor kože i sluznice, sklonost ranom metastaziranju, u žena na licu i nogama, a u muškaraca na gornjem dijelu trupa. Može iz nepromjenjene kože (50%), nevusa(30%),... Tamne je boje, rijetko je amelanotični,

-Lentigo maligna melanoma- povezanost s kumulativnim učinkom sunčeva svjetla. Nejednoliko smeđa mrlja različite veličine i oblika, neoštro ograničena, na licu. Histološki se vidi bazalna proliferacija atipičnih melanocita.

-Površinsko šireći melanom- najčešći tip, tamne boje, tijekom horizontalnog(radijalnog) rasta površina je ravna, a tijekom vertikalnog neravna, čvoričasta. D.D. displastični nevus.

-Nodularni melanom- brz razvitak bez radijalnog rasta. -Melanoma malignum acrolentiginosum- u predjelu dlanova, stopala, noktiju i sluznica.

Makulozna promjena s mrljastim tonovima boja smeđe do crne.. D.D. melaonocitni nevusi, gljivične infekcije. Bez metastaza 5god 75%, limfni čvorovi 25%, udaljene metastaze 0%. Bitan je broj mitoza. Radikalno kirurški (1 cm u zdravo tkivo).

174. Pseudolimfomi kože- 1.T-stanični pseudolimfom-

-Limfoidna reakcija na lijekove- na antikonvulzivne lijekove. Visoka temp. uz limfadenopatiju, eritemtozne promjene na koži, eozinofiliju i hepatisplenomegaliju.

-perzistirajuća nodularna reakcija na ubode kukaca i nodularni skabijes. Multiple pruritične, eritematozne tvrde papule i čvorovi

-aktinički retikuloid- pruritična dermatoza uzrokovana perzistirajućom fotoalergijskom preosjetljivošću. Crvenkaste, lihenoidne papule, plakovi i čvorovi. Moguća eritrodermija

-Limfomatoidna papuloza- recidivirajuća polimorfna papulonekrotična dermatoza. Vide se eritematozne papule, plakovi, papulovezikule i papulopustule.

2. B-stanični pseudolimfomi- kao posjedica uboda insekata, tetoaža, cijepljenje.. Čvorovi smđocrvene boje.

-Liječenje: treba ukloniti uzročnike. Lokalna uporaba kortikosteroida, krioterapija, kirurška ekscizija, zračenje

175. T-stanični limfom kože- Mycosis fungoides- spororastući, nisko maligan. Premikotički stadij (dugo traje, atipična crvenkasta žarišta, jak svrbež, ne djeluje na klasičnu terapiju), Infiltrativni stadij (nastaju infiltrirana žarišta crvenakst boje na kojima se vide indurirane papule koje se povečavaju. Jak svrbež) i Tumorski stadij (crveni, mekani, skloni ulceriranju). Eritrodermija može prethoditi tumoru uli se pojaviti s njim. Svrbež je jak uz povećanje limfnih čvorova. Imunohistokemijski se vide CD4+ stanice.

-Sindrom Sezary- eritrodermija uzrokovana infiltracijom stipičnim T-limfocitima. Počinje na manjim područjima, a završava limfadenopatijom

-Pagetoidna retikuloza- oštro ocrtana, ljuskava žarišta-Adult T-cell leukemia-lymphoma- visoka malignost uzrokovana HTLV-1, u Aziji. Vide se

papule, palkovi i čvorovi.-Dijagnoza: (imuno)histologija-Terapija- lokalna terapija citostaticima (mekloretamin), PUVA, zračenje.

176. Kožni B-stanični limfomi- klonska proliferacija B-limfocita. Vide se crveni plakovi i čvorovi. Histološki se vide infiltrati limfocita uz destrukciju adneksa. rendgenska i polikemoterapija.

177. Lymphoma Hodgkin- infiltrati Reed-Sternbergovim stanicama. Počinje povečanjem limfnih čvorova. Vide se pločasti infiltrati i kutano-subkutani crveni čvorovi skloni ulceriranju. Liječenje: antihistaminici, antipruriginoznih sredstava, lokalnih i sustavnih anitbiotika, virustatika. Uputiti hematologu.


178. Promjena na koži kod leukemija- mijeloične leukemije- blijedilo kože zbog anemije, krvarenje u kožu, ulceracije. Vide se i čvorovi skloni nekrotičnom raspadu.

-limfatične leukemije- svrbež kože, vide se i infiltrati koji mogu izazvati eritrodermiju.-liječenje: lokalnim kortikosteroidima i antiobioticima, a ponekad PUVA.

179. Histiocitarne bolesti kože- infiltracija histiocita.-TipI-histiocitoma Langerhansovih stanica:. Kongenitalna samoizlječiva retikulohistiocitoza-

mali broj papula vidljiv pri rođenju. Može preći u pravu histiocitozu. -Tip II- histiociti kojima nedostaju obilježja Langerhansovih stanica: Xantogranuloma

juvenile- crvenkasto-žute papule ili nodusi sa teleangijektazijama na površini. To je reaktivna granulomatozna reakcija na nepoznati stimulus. Intralezionalno steroidi, a sistemski kemoterapija, radioterapija, kortikosteroidi.

- Reticulohistiocytosis disseminata- čvorići (u kojima je upala ,odnosno fibroza)i poliartropatija. Liječi reumatolog.

-Xantelasma palpebrarum- mekani žučkasti plakovi na gornjim kapcima. Vide histiociti s lipdima. Kod hiperlipoproteinemije. Kirurški ili laserom.

-Xantoma papulosum- nekoliko žučkastih papula ili nodusa -Xantoma disseminatum- grupirane žučkasto-smeđe papule.-Histiocitoza Langerhansovih stanica- reaktivna, proliferativna akumulacija histiocita.

Papule i papulopustule.. Dokazuje se imunohistokemijski. Lokalno kortikosteroidi i fotokemoterapija..

-Tip III- akutna monocitna leukemija

180. Mastocitoze-nakupljanje mastocita u koži i potkožnom tkivu. Svrbež, urtikarije, eritem i drugim sistemskim poremećajima.

-kutane mastocitoze- Mastocytoma- lokalna nakupina mastocita u dermisu. Jedna ili nekoliko papula. Pozitivan Darierov znak (trljanje promjenjene kože uzrokuje urtikarisju reakciju).

-Mastocytoma disseminatum- nodularni infiltrati-Urticaria pigmentosa--Maligna mastocitoza- atipični mastociti. Opsežni eritemi, pozitivan Darierov znak.-Liječenje: antihistaminici uz izbjegavanje triger-čimbenika.

Venerologija

181. Sifilis- stadiji, dijagnostika, liječenje- Treponema pallidum- spolno, transplacentarno i transfuzijom ili zaraženim predmetima i kontaktom. Inkubacija je oko 3 tjedna, a najveća mogućnost prijenosa infekcije je u ranom stadiju. Inkubacija oko 3 tjedna, a najveća je mogučnost prijenosa u ranom stadiju . Liječenje se provodi benzatin-penicilin u dozi od 2,4 milijuna i.j. jednom tjedno. U primarnom stadiju 4 tjedna, sekundarnom i tercijarnom 7 tjedana, a trudnice 10 tjedana. Primarni (primarni afekt), sekundarni (hematogeni rasap) i tercijarni stadij (destrukcija tkiva). Dijagnoza: klinička slika, nalaz T. pallidum u tamnom polju, serološke pretrage, te pretrage likvora. Između stadija javlja se latentni stadij u kojem bolest miruje.

182. Nevenerični sifilis – konatalni sifilis--syphilis endemica- zbog loših higijenskih uvjeta. Preko predmeta, dodirom. Nedostaje

primarna lezija.


183. Inicijalni stadij sifilisa(primarni)- nakon inkubacije od 3 tjedn nastaje primarni afekt ili ulcus durum, koji započinje kao tamnocrvena macula koja prerasta u upaljenu papulu koja ulcerira (tu se nalaze žive T. pallidum). U. durum najčešće je smješten na vanjskom spolovilu, a praćen je povećanjem lokalnih limfnih čvorova.

184. Rezolutivni (sekundarni) stadij sifilisa- 9-10 tj. nakon infekcije. Dolazi do limfogenog i hematogenog rasapa tj. generalizacije sifilisa. Javljaju se sifilidi (kožne manifestacije bolesti): makulozne, makulopapulozne, papulozne i anularne promjene koje cijele bez ožiljka. Makulozni sifilid je monomorfan, ružičast, simetričan egzantem. Papulozni sifilid: crvene papule, bolne na pritisak, sjajne površine (lihenoidne papule). Maligni sifilis : rijetko se javlja kod bolesnika s imunodeficijencijom.

-javljaju se poremećaji pigmentacije, poremećaji rasta kose, limfadenopatija, anemija, splenomegalija. Uslijed maceracije nastaju velike macerirane papule pune T. pallidum condylomata lata.

185. Destruktivni (tercijarni) stadij sifilisa- nakon 3-5 godina. Dolazi do destrukcije tkiva. Javljaju se grupirane lezije koje nisu kontagiozne. Promjene se javljaju u obliku tuberoznih sifilida (grupirane papule koje ulceriraju) i guma (subkutani sifilidi; podkožni proces koji fistulira ulkus). Javlja se i granulomska upala aorte aneurizma i sifilitički meningitis, paraliza,...

186. Labaratorijska dijagnostika sifilisa- dokazivanje mikroskopiranjem u tamnom polju- iz ulcus durum, condylomata lata. U tamnom vidnom polju pod 40x povaćanjem. Pacijent ne smije uzimati terapiju.

-serološke pretrage- Netreponemski testovi: VDRL jeflokulacijski test gdje se dokazuje kardiolipin. Provodi se 4-5 tjedana nakon infekcije.

-RPR je test koji dokazuje protulipidna protutijela.-treponemski testovi: ITP test- imobilizacija T.P. uzgojene u testisu kunića u dodiru sa

serumom oboljelih. nakon 6-8 tj. Skup, te se zato ne koristi više.-FTA- indirektna imunofluorescencija, a otkriva antitijela-TPHA- pozitivan nakon 3. tj. Najosjetljiviji. Test aglutinacije-pretrage likvora

187. Liječenje sifilisa- Liječenje se provodi benzatin-penicilin u dozi od 2,4 milijuna i.j. jednom tjedno. U primarnom stadiju 4 tjedna, sekundarnom i tercijarnom 7 tjedana, a trudnice 10 tjedana. Kod preosjetljivosti na penicilin, u ranom stadiju 100 mg doksicilina 2x dnevno u 2 tj. ili 500 mg tetraciklina 4x dnevno u 2 tj. ili 500 mg eritromicina 4x dnevno u 2 tj. ili 250 mg ceftriaksona dnevno i.m. tjekom 10 dana. Kod novorođenčeta 150.000 J/kg/dan Penicilina G u 6 doza tijekom 14 dana.

188. Konatalni sifilis- transplacentarno-Syphilis connatalis recens- kad se dijete rodi sa simptomima. Poput sekundarnog stadija.

Dijeca su slaba. Zahvaćeni su ssrce i CNS-Syphilis Connatalis tarda- kasni konatalni sifilis, odgovara tercijarnom sifilisu, osim što srce

nije zahvaćeno, a CNS može biti. - penicilin G 100 000-150 000 U/kg/dan.

189. Gonoreja muškaraca i komplikacije- Urethritis acuta gonorrhoica anterior- javlja se pečenje i bol pri mokrenju, uz gnojni iscjedak. Neliječenjem nastaje Urethritis gonorrhoica chronica kod kojeg je malo iscjedka i bez boli, a bolest napreduje. Širenjem bolesti u stražnji


dio uretre nastaje Urethritis gonorrhoica posterior koja je obilježena nagonom za mokrenjem i boli u anorektalnom području. Od komplikacija nastaju epididymitis i prostatitis gonorrhoica. Sumamed 1g/dan 1-2 dana. Inkubacija 2-4 dana.

190. Gonoreja žena i komplikacije- Urethritis gonorrhoica acuta- bol pri mokrenju, gnojni iscjedak i eritem malih usana. Može nastati cervicitis gonorrhoica i salpingitis što može dovesti do sterilnosti. Kod žene su imptomi slabiji pa žena dugo može biti neprepoznati izvor infekcije.

191. Ulcus molle- inkubacija 2-4 dana. Haemophilus ducrey. Meki ulkus na vanjskom spolovilu i lokalni limfadenitis. Ulkus se može inficirati. Azitromicin 1 g/dan. U tropskom području.

192. Lymphogranuloma inguinale- inkubacija 2 tj. Chlamydia trachomatis serotipovi L1-3. Javlja se ulcerativna lezija sa regionalnim limfangitisom. Može se javiti elefantijaza. U tropima, dokazuje se dokazom klamidije. Doksiciklin 2x100 mg (ili eritromicin 4x500 mg/dan) tijekom 21 dana.

193. Donovanosis- inkubacija 8-12 tj. Calymmatobacterium granulomatis. Granulomatozne lezije vanjskih genitalija koje mogu ulcerirati. Tropski krajevi. Histološkim dokazivanjem, sumamed 1x 1g/tjedno u 4 tjedna.

194. Genitalne infekcije uzrokovane HPVom- tip16 uzrokuje karcinom grlića maternice. Inkubacija traje 2-9 mjeseci.

-Condylomata acuminata- najčešći. Papulozne, nodozne tvorbe verukoidnog izgleda na vanjskom spolovilu

-Condylomata plana- veći onkogeni potencijal-Gigantski kondilom Buschke-Löwenstein- masivna tumorska lezija anogenitalne regije.

Histološki nije zločudno-Bovenoidna papuloza- multiple papule na vanjskom spolovilu- potrebno dokazati HPV DNA-terapija je slaba. Lokalno citostatici (Podophylin), krioterapija, ekskohleacija, ekscizija,

elektrokoagulacija, termokauterizacija. Recidivi česti.

195. Nespecifični (negonorejički) uretritisi- -klamidija- Chlamydia trachomatis serotip D-K. Spolno prenosi uz inkubaciju 1-3 tjedna.

Blaga klinička slika sa seroznim iscjetkom iz uretre. 1g Azitromicina-mikoplazme- Ureaplasma urealyticum i Mycoplasma hominis. Blaga klinička slika sa

seroznim iscjetkom iz uretre. Doksiciklin 2x100 mg/dan u 2 tj.-Trihomonas- Trichomonas vaginalis- spolno, bazen, ručnik. Žene: žuti iscjedak neugodna

mirisa uz svrbež i pečenje vagine. Muški: bez simptoma ili blagi uretritis. Dokaz iz sekreta. Metronidazol 2x500 mg na dan.

196. Herpes genitalis- HSV-2. Spolnim putem. Česti recidivi. Inkubacija 2-7 dana. Vide se vezikule, pustule, erozije i ulceracije prekrivene krustama uz osjećaj boli i pečenja. Aciklovir 5x200 mg tijekom 5 dana uz istovjetnu lokalnu terapiju.

Documents

Dermatologija SKRIPTA - Seminar Ski, Diplomski Maturski Radovi, Ppt i Skripte Na Www.ponude