SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

Dijana Petrović

EKONOMSKA KRIZA U GRČKOJ I HRVATSKOJ – KOMPARATIVNA ANALIZA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2015

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

EKONOMSKA KRIZA U GRČKOJ I HRVATSKOJ – KOMPARATIVNA ANALIZA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Međunarodne financije Mentor: Prof. dr. sc. Dragoljub Stojanov Student: Dijana Petrović

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje JMBAG: 0081127781

Rijeka, veljača 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD ........................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ................................................................... 1

1.2. Svrha i cilj istraživanja ........................................................................................... 1

1.3. Znanstvene metode ................................................................................................. 2

1.4. Struktura rada ......................................................................................................... 2

2. SVJETSKA EKONOMSKA KRIZA ............................................................................ 4

2.1. Stambeni ponor ....................................................................................................... 6

2.2. Bankarska kriza i financijski krah .......................................................................... 7

3. POČETAK EKONOMSKE KRIZE U GRČKOJ ......................................................... 9

3.1. Uzroci krize u Grčkoj ........................................................................................... 10

3.1.1. Rast vanjskog duga ........................................................................................ 11

3.1.2. Olimpijske igre kao poticaj zaduživanja ....................................................... 13

3.2. Slom gospodarstva Grčke ..................................................................................... 13

3.2.1. Utjecaj krize na investicije ............................................................................ 15

3.2.2. Smanjenje potrošnje ...................................................................................... 17

3.3. Kreditna kriza ....................................................................................................... 17

3.4. Povećanje nezaposlenosti ..................................................................................... 18

3.5. Posljedice krize na pad BDP-a ............................................................................. 19

4. EKONOMSKA KRIZA U HRVATSKOJ .................................................................. 21

4.1. Utjecaj ekonomske krize na Hrvatsku .................................................................. 21

4.1.1. Razlozi nastanka ekonomske krize u Hrvatskoj ............................................ 22

4.1.2. Razvoj krize u Hrvatskoj ............................................................................... 24

4.2. Učinci krize na hrvatsko gospodarstvo ................................................................ 25

4.2.1. Malo i srednje poduzetništvo u uvjetima krize ............................................. 27

4.2.2. Kriza u poljoprivredi ..................................................................................... 29

4.3. Kriza na hrvatskim tržištima ................................................................................ 30

4.3.1. Kriza na tržištu dobara i usluga ..................................................................... 31

4.3.2. Rast nezaposlenosti ....................................................................................... 31

4.4. Vanjski dug i BDP ................................................................................................ 33

5. KOMPARATIVNA ANALIZA KRIZE GRČKE I HRVATSKE .............................. 35

5.1. Komparativna analiza nezaposlenosti .................................................................. 35

5.2. Komparativna analiza zaduženosti Grčke i Hrvatske….………......….………...39

6. ZAKLJUČAK…………………...…………………………..……….….....…....…...44

LITERATURA ................................................................................................................ 46

POPIS TABLICA ............................................................................................................ 49

POPIS GRAFIKONA ...................................................................................................... 49

1

1. UVOD

U uvodnom dijelu rada definiran je 1) problem, predmet i objekt istraživanja, 2)

svrha i ciljevi istraživanja, 3) znanstvene metode te 4) struktura rada.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem istraživanja u diplomskom radu je ispitati i analizirati razloge pojave

ekonomske krize u Grčkoj i Hrvatskoj, te komparativnom analizom ispitati pojedine

segmente krize.

Za navedeni problem istraživanja moguće je definirati i predmet istraživanja: istražiti i

utvrditi zbog čega je došlo do ekonomske krize u Grčkoj i Hrvatskoj, te uočiti

posljedice te krize.

Tako definirani problem i predmet istraživanja upućuje na objekt istraživanja:

ekonomska kriza.

1.2. Svrha i cilj istraživanja

Svrha i ciljevi istraživanja jesu istražiti ključne značajke ekonomske krize u Grčkoj i

Hrvatskoj, uzroke krize kao i posljedice, te usporediti pojedine ekonomske pokazatelje,

primjereno formulirati i predočiti rezultate istraživanja.

Da bi se ostvarili svrha i cilj istraživanja u diplomskom radu, potrebno je odgovoriti na

sljedeća pitanja:

1) Što je ekonomska kriza?

2) Utjecaj svjetske ekonomske krize na Grčku i Hrvatsku?

3) Koji su ključni uzroci i posljedice ekonomske krize u Grčkoj i Hrvatskoj?

4) Na koja je sva područja utjecala ekonomska kriza u Grčkoj i Hrvatskoj?

2

5) Kojim pokazateljima usporediti ekonomsku krizu u Grčkoj i Hrvatskoj?

1.3. Znanstvene metode

Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja u odgovarajućoj kombinaciji

korištene su sljedeće znanstvene metode: metoda analize i sinteze, metoda indukcije,

metoda komparacije, metoda kompilacije, metoda deskripcije, povijesna metoda.

1.4. Struktura rada

Rezultati istraživanja predočeni su u šest međusobno povezanih dijelova.

U UVODU su navedeni problem, predmet i objekt istraživanja, svrha i ciljevi

istraživanja, znanstvene metode i struktura rada.

Naslov drugog dijela rada je SVJETSKA EKONOMSKA KRIZA u kojem se obrađuje

stambeni ponor, bankarska kriza i financijski krah.

Naslov trećeg dijela rad je POČETAK EKONOMSKE KRIZE U GRČKOJ. Analiziraju

se uzroci krize u Grčkoj, rast vanjskog duga, olimpijske igre kao poticaj zaduživanja,

slom gospodarstva Grčke, utjecaj krize na investicije, smanjenje potrošnje, kreditna

kriza, povećanje nezaposlenosti, posljedice krize na pad BDP-a.

EKONOMSKA KRIZA U HRVATSKOJ naslov je četvrtog dijela rada u kojem se

obrađuje utjecaj svjetske ekonomske krize na Hrvatsku, razlozi nastanka ekonomske

krize u Hrvatskoj, razvoj krize u Hrvatskoj, učinci krize na hrvatsko gospodarstvo, malo

i srednje poduzetništvo u uvjetima krize, kriza u poljoprivredi, kriza na hrvatskim

tržištima, kriza na tržištu dobara i usluga, rast nezaposlenosti, vanjski dug i BDP.

3

U petom dijelu rada s naslovom KOMPARATIVNA ANALIZA KRIZE GRČKE I

HRVATSKE, u kojem uspoređuje nezaposlenost i zaduženost Grčke i Hrvatske.

U posljednjem dijelu, ZAKLJUČAK, obavljena je sistematizacija cjelokupnog

diplomskog rada, te su navedene spoznaje do kojih se došlo.

4

2. SVJETSKA EKONOMSKA KRIZA

Sva zbivanja koja određuju neko razdoblje rezultat su stjecaja događaja – korelacija

obično nepovezanih događaja koji izbacuju čovječanstvo s utvrđene putanje i

postavljaju ga na novu trkaću stazu. Takvi slučajni stjecaji stvaraju ono što je Nassim

Taleb nazvao crnim labudovima – neočekivanim događajima koji ostavljaju goleme

posljedice. Mali broj crnih labudova, vjeruje Taleb, “objašnjava gotovo sve na ovome

svijetu’’. (Skidelsky, 2011, p.29) Schumpeterovi zagovornici objašnjavaju krizu kao

poslovnim ciklusom, nizom uspona i padova. Kejnezijanci gledaju krizu kao devijaciju

od razine punog kapaciteta. Pobornici Fridmena i neoliberalizma vide je kako normalnu

prilagodbu tržišta novca i roba. (Sharma, 2010, p.8)

Kriza koja je nastala kao rezultat različitih događaja, koja spaja niz mikroekonomskih i

makroekonomskih pogrešaka. Među mikroekonomskim sistemskim greškama može se

navesti: gomilanje obveznica, greške u poslovnim modelima procjenjivačkih agencija,

neadekvatno ponašanje u većini financijskih sustava, privatno racionalna, ali društveno

neefikasna raspodjela i konkurentna međunarodna deregulacija, smanjenje poticaja za

skupljanje i širenje informacija o rizicima vezanim za neizvršenje ugovora jedne

ugovorene strane itd. Makroekonomske greške koje su doprinijele krizi su bile:

pretjerano gomilanje globalne likvidnosti ključnih središnjih banka, početak štednje na

globalnoj razini, zbog čega je došlo radi ulaska velikog broja država s razvijenom

štednjom u globalnu ekonomiju i dr. (Felton, Reinhart, 2008, p. 163-164) A sve te

uzroke nastanka svjetske ekonomske krize mogu se svesti na: neravnomjernu ponudu i

potražnju roba, posebno na poljoprivrednih proizvoda, energenata, sirovina i kapitala na

globalnom tržištu, smanjenje izvoza zbog pada potražnje na inozemnim tržištima,

pretjeranu zaduženost zemlje i visoke otplate kredita, veću domaću potrošnju od

proizvodnje, pretjerana zaduženost financijskih institucija i općenito gospodarstva i

masovan bankrot banaka i poduzeća zbog nemogućnosti otplate kredita i dr. (Unković

M, 2010, p.8)

Današnja ekonomska kriza je crni labud – oluja iz gotovo vedrog neba, neočekivana,

nepredviđena, obrušila se na svijet koji je mislio i djelovao s pretpostavkom da su takvi

5

surovi događaji stvar prošlosti i da se jedna nova Velika depresija ne bi mogla dogoditi.

Ali se dogodila, a izvorište je svega toga u bankarskoj krizi. Najraširenije objašnjenje

bilo je propust banaka da upravlja novim rizicima koje je donijela “financijska

inovacija’’. Izjava Alana Greenspana da je uzrok krize “svjetsko podcjenjivanje rizika’’,

bila je najtočniji izraz toga gledišta. Bankarska je kriza bila izazvana tehničkom

pogreškom modela upravljanja rizikom, a posebno nesposobnošću modela da upravlja

cijelim financijskim sustavom koji se raspadao. Posebna pozornost dana je ulozi

američkog hipotekarnog tržišta drugorazrednih kredita kao izvorišta takozvanih

“zatrovanih dionica’’, koje su prevladale u bankovnim bilancama. Prvo se fokusiralo na

spašavanje banaka ili refinanciranje banaka da bi one ponovo mogle davati kredite. Za

njima su slijedili paketi poticaja – kako monetarnih tako i financijskih – da se oživi

realno gospodarstvo.

Mogu se razlikovati dvije teorije “zagušenost novcem’’ i “zagušenost štednjom’’.

Konzervativni ekonomisti za krizu okrivljuju labavu fiskalnu i monetarnu politiku koja

je omogućila Amerikancima da žive iznad svojih mogućnosti. Posebno se za Alana

Greenspana, predsjednika američke središnje banke (Fed), tvrdi da je predugo držao

novac suviše jeftinim i to u kritičnim godinama do 2005., i stvarajući tako uvjete za

pumpanje imovinskog mjehura dok se mjehur nije rasprsnuo. Po kejnzijaskom gledištu ,

jeftini je novac u SAD-u bio odgovor na “globalnu zagušenost štednjom’’, koja je

dolazila iz Istočne Azije i Bliskog Istoka. Rast američkih kamatnih stopa u 2005. godini

okončao je stambeni polet i prouzročio slom američkoga gospodarstva. (Skidelsky,

2011, p. 30)

Iako složena u svom odvijanju u detaljima, ekonomsku krizi koja je udarila 2007 –

2008., kao globalna izvrnuta piramida kućanskog i bankovnog duga građena je na

uskom rasponu temeljene postojeće imovine – američkim cijenama stanova. Kada su

one počele padati, dugovni balon počeo se ispuhivati, na početku polako, a na kraju

razornom brzinom. Mnogi od bankovnih zajmova, pogotovo hipotekarnih kredita dani

su zajmoprimcima sa slabim izgledima da će dugove otplatiti. Vrijednosni papiri koji su

izdani na temelju drugorazrednih dugova, ušli su u bilance diljem svijeta. Kada su

cijene stanova počele padati, banke su otkrile da je vrijednost tih vrijednosnih papira

6

isto počela padati; strahujući od insolventnosti, sa svojim investicijama obezvrijeđenim

za nepoznatu sumu, banke su prestale pozajmljivati jedna drugoj i svojim klijentima.

Sve se odvijalo velikom brzinom, cijene robe počele su padati od srpnja 2008. godine.

Pad povjerenja, ubrzan stečajem banke Lehman Brothers u rujnu, izazvao je duboki pad

burzovnih vrijednosti. Jednom kad su banke počele bankrotirati i burze padati,

gospodarstvo je počelo kliziti nizbrdo. To je dovelo do općih uvjeta za slom u cijelom

svijetu, koji se produbljivao kroz cijelu 2009 godinu. Za razliku od vremena Velike

depresije, vlade su uvele reflacijske pakete mjera, koji barem obećavaju da se pad neće

pretvoriti u spiralno propadanje kao 1930- ih godina. Ali se pad proizvodnje nastavio

kroz cijelu 2009. godinu. (Skidelsky ,2011, p. 31)

2.1. Stambeni ponor

Snižavanje standarda pozajmljivanja dovelo je do porasta zahtjeva za kreditima.

Standardi su pokazivali veći pad tamo gdje je rast potreba za kreditima bio sve veći.

Niži standardi povezivali su se i sa brzom stopom rasta vrijednosti nekretnina što je bilo

povezno sa stajalištima zajmodavaca koji su očekivali stalan rast cijena oslanjajući se na

činjenicu da zajmoprimci mogu uvijek vratiti zajam. (Felton, Reinhart, 2008, p. 18)

Dvije sile bile su iza tog stambenog poleta. Prvo, Clintonova administracija poticala je s

vladom povezane institucije, kao što je Fannie Mae, osnovana 1938. godine da

stambene kredite učini dostupnim slojevima stanovništva s niskim dohotkom – da šire

svoje aktivnosti kreditiranja. Drugo, privatni hipotekarni kreditori, nakon što su iscrpili

potražnju srednje klase za hipotekarnim zajmovima, počeli su davati zajmove i

zajmoprimcima bez ikakva dohotka, bez zaposlenja, bez imovine. Krediti koji su davali

bili su primamljivi zajmoprimcima, zbog niskih kamatnih stopa. Sa stopom neplaćanja

zajmova na svom povijesnom dnu između 2003. i 2005. godine izgledalo je da je rizik

proširenja hipotekarnog kreditiranja nizak. Oko 2006. godine, više od petine svih novih

hipoteka- vrijednih oko 600 milijuna dolara – spadalo je u nižerazredne zajmove.

Stambeni polet dogodio se u Španjolskoj, Francuskoj i Australiji, ali su Sjedinjene

7

Države i Velika Britanija odskakali u svom oslanjanju na financiranje zaduživanjem.

Krajem 2007. godine kućanski dug u Velikoj Britaniji dosegao je 177 posto

raspoloživog dohotka, hipotekarni dug 132 posto. Omjer novih građevina prema prodaji

stanova pao s gotovo 50 posto u 1999. – 2000. na tek nešto više od 20 posto u 2007 –

2008. godini. Većina kupaca kuća, bila je u pribavljanju prava na postojeću imovinu, a

ne na investicije u novu imovinu. (Skidelsky, 2011, p. 32 )

Stambeno tržište u 2005. – 2006. godine pogodilo je rast troškova zaduživanja i pad

cijena stanova. Banke su bile u minusu zbog pada knjigovodstvene vrijednosti

nekretnina, a i zbog nemogućnosti naplate svojih potraživanja u kreditima.

Nelikvidnosti banka postajala je sve izraženija, a sve to zbog snižavanja standarda

pozajmljivanja.

2.2. Bankarska kriza i financijski krah

Najslabije banke koje najviše ovise o kratkoročnom financiranju novčanog tržišta da bi

mogle financirati davanje svojih zajmova bile su najviše izložene nemogućnosti da

naplate svoja dugovanja. U kolovozu 2007. godine BNP Parabis, najveća banka

Francuske, bila je prisiljena obustaviti isplatu iz triju od svojih investicijskih fondova,

zbog smanjena likvidnosti u određenim segmentima tržišta na američkom tržištu

sekuritizacije. (The gurdian, 2012) 13. rujna 2007. britanska banka Northern Rock, koja

je nudila stambene zajmove od 125 posto vrijednosti imovine i čijih je 60 posto ukupnih

zajmova financirano kratkoročnim zaduživanjem, zatražila je pomoć Engleske banke, a

ta je pomoć uzrokovala navalu štediša na jednu britansku banku u više od jednog

stoljeća. Nakon toga Northrn Rock je nacionalizirana 17. veljače 2008. uz 100 milijardi

funti troška. Zatim petu po veličini američku investicijsku banku, Bear Stearns, koja je

dosta investirala u tržište nižerazrednih hipoteka, kupila je JP Morgan Chase 16. ožujka

2008. za dražbenu cijenu od 1,2 milijardi dolara, jedva je izmakla stečaju. Američka

središnja banka odobrila je Bear Stearns zajam, a za koja su jamstva bila nelikvidni

hipotekarni vrijednosni papiri, da ih ne mora prodati po dampinškim cijenama na tržištu

8

koje je u padu. Vlade u svijetu upustile su se u dug i spašavanje svojih bankovnih

sustava od sloma i svog gospodarstva od rušenja. (Skidelsky, 2011, p. 34)

U rujnu i listopadu 2008. financijska kriza pretvorila se u raširenu paniku. Uspaničene

institucije prije svega zamrznule su likvidna sredstva, koja su htjela pojedinačnih

investitori zbog loših vijesti. Te iste godine poznate američke investicijske banke počele

su se rušiti. Američka vlada preuzela je 17. rujna 2008. Fannie Mae i supotpisnika

zajedničke hipoteke Freddie Mac u javno vlasništvo, nakon što su se cijene njihovih

dionica pale te je dala jamstvo na dug vrijedan 12.000 milijardi dolara. 15. rujna je

privatna investicijska banka Lehman Brothers, jedna od najpoznatijih imena na Wall

Streetu, vlada dopustila da ode u stečaj, sa 600 milijardi imovine. Mnogi vjeruju da je

neuspjeh američke vlada da spasi banku Lehman ono što je izazvalo raspad. Dan nakon

što je banka Lehman dobila odobrenje da bankrotira, američka vlada otkupila je udio od

(79,9%) AIG, najvećem financijskom osiguravatelju, čije su cijene dionica pale (95%),

u zamjenu za pogodnosti zajma od 85 milijardi dolara. Goldman Sachs, najveća

investicijska banka u svijetu, i Morgan Stanley, 21. rujna promijenile su svoj zakonski

status od investicijskih banka u holding banke da bi se mogle zadužiti na diskontnom

šalteru Federalnih rezervi pod povoljnim uvjetima u zamjenu za stroži državni nadzor.

(Skidelsky, 2011, pp. 34-35)

Sve što se događalo u tim slučajevima, bio je slom na imovinskoj strani bankovnih

bilanci. Banke su uzimale zajmove na kratki rok, a davale ih na dugi rok. Ali, kako su

vlasnici stanova prestali plaćati svoje hipoteke, investicije su postale nelikvidne i

bankovno pozajmljivanje na veliko ili međubankarsko kreditiranje na tržištu novca

našlo se u obvezi otplate ili refinanciranja. Banke su sve teže dobivale novi novac od

drugih banaka i zamrzavanje kredita širilo se od tržišta na veliko na tržišta na malo, od

banaka prema njihovim klijentima. Tako je krenulo od stečaja banaka prema

stečajevima na tržištima roba dionica do pada realnoga gospodarstva.

9

3. POČETAK EKONOMSKE KRIZE U GRČKOJ

Financijska kriza koja je počela 2007. godine i dalje uzrokuje probleme većini svjetskih

gospodarstava, iako pokazuje tendenciju slabljenja, posebno u snažnijim svjetskim

gospodarstvima koji imaju više raspoloživih instrumenata i mehanizama za suzbijanje

silaznog konjunkturnog ciklusa, još je uvijek prisutan u značajnoj mjeri.

Neizbježnost krize potvrdila se u praksi. Svijet je i danas suočen s opasnošću izbijanja

dosad najveće ekonomske krize. Pojavni oblici svakodnevnog života mijenjaju se, ali

suština dominacije kapitalističkog načina proizvodnje svjetskom privredom, ostala je i

dalje ista. (Stojanov, p.209)

Ekonomska kriza se najviše osjetila u zemljama koje su i prije početka krize imale

probleme u političkim, financijskim i gospodarskim segmentima. Kao što su zemlje

Europske Unije koje su smještene u južnom djelu Europe, za koje se uvriježio naziv

„zemlje na margini eurozone“, odnosno riječ je o zemljama „drugoga reda“ Grčkoj,

Španjolskoj i Portugalu. Te su zemlje zbog manje konkurentnosti u odnosu na veće i

snažnije članice, zbog jače orijentiranosti na netrgovinske sektore i vanjsko zaduživanje,

te nemogućnosti utjecaja na vlastitu monetarnu politiku i neurednu fiskalnu poziciju,

bile su osobito izložene utjecaju ekonomske i financijske krize.

Početak krize u Grčkoj je kulminacija brojnih unutarnjih problema države koji su se

gomilali godinama. A svjetska ekonomska kriza potakla je već nagomilane unutarnje

probleme. Grčka Vlada 2001. godine je prikrivala deficit kako bi omogućila uvođenje

eura, zajedničke valute Europske Unije. Uvođenjem eura Grčka je još više srljala u

propast zbog nemogućnosti kvalitetne provedbe uvođenja nove valute. Država poput

Grčke nije se mogla nositi s ostalim državama EU-a, izvoz van Europske Unije je patio

zbog korištenja jake valuta kao što je euro. Vezana za euro, Grčka nije mogla

kontrolirati unutarnje tržište, a još manje da izvozi. Kriza se odrazila na sve sektore u

državi, a najveći problem je bilo gomilanje vanjskog duga i nemogućnosti vraćanja toga

duga. Veliki porast nezaposlenosti, otpuštanja u svim javnim službama, neredi i

prosvjedi sve su više produbljivali loše stanje u državi. Grčka se nije mogla nositi s

10

dosadašnjim problemima u državi, a još manje i novonastalom krizom. Može se reći da

je Grčka primjer države koja se održavala na tuđi račun.

3.1. Uzroci krize u Grčkoj

Grčka je trošila iznad svojih mogućnosti, pa je njezina potrošnja bila veća od njezine

proizvodnje. Sklonost potrošnji u Grčkoj bila je velika, a sukladno tome sklonost štednji

jednaka nuli. Institucionalni sektori tekuće agregatne potrošnje, stanovništvo i država

trošili su više od svojih prihoda. Otplata dospjela duga vršila se uglavnom

refinanciranjem. To je sve išlo dok su vjerovnici vjerovali da će Grčka biti u stanju

vratiti svoj dug. (Babić, 2010, p.257)

Obrazac koji je doveo do teške ekonomske pozicije Grčke može se objasniti kao

posljedica pogoršanja uvjeta zaduživanja na tržištima kapitala i nekontrolirano i

zaduživanje u vrijeme oblija na svjetskom financijskom tržištu. U razdoblju između

2001. i 2007. godine Grčka je kršila sporazum iz Maastrichta kojim je definirana

maksimalna razina vanjskog duga u odnosu na BDP, kao i gornja granica proračunskog

deficita unutar zemalja eurozone. Proračunski i deficit platne bilance smatraju se

najvažnijim uzrocima porasta vanjskog duga Grčke. Nakon što je Grčka postala sastavni

dio gospodarstva eurozone, konstantno je imala nisku konkurentnost ekonomije u

odnosu na trgovinske partnere, uglavnom zbog niske produktivnosti i previsokih plaća,

pogotovo u javnom sektoru. Plaće u Grčkoj rasle su po stopi od (5%) otkad je država

uvela euro. Kriza u Grčkoj rezultat je otvaranja tržišta i deregulacije koja je u Grčkoj

uslijedila nakon ulaska u EU. Učinak integracije zemlje u međunarodno tržište bio je

rastući jaz između privilegiranih elita, koje su profitirale od neoliberalne globalizacije, i

ostatka populacije koja trpi uslijed nezaposlenosti, nesigurnosti radnog mjesta i

siromaštva. (Grgić, Koridić, 2011, p. 208)

Deficit tekućeg računa grčke platne bilance od 53 milijarde dolara ili 15 posto BDP-a,

bio je najviši u eurozoni. Osim toga, Grčka je posljednjem desetljeću poduzela niz

11

kapitalnih projekata u infrastrukturi, obrazovanju i drugim sektorima koji su dodatno

povećali javnu potrošnju.

Uglavnom zbog činjenice kako je kao članica eurozone uživala povlašteni kreditni

rejting među investitorima na razini AAA, Grčka je godinama imala pristup

međunarodnim financijskim sredstvima. To je omogućilo relativno jeftino i neometano

zaduživanje. Međutim, nakon sloma financijskog tržišta 2008. godine koji se prenio na

realni sektor, pogoršali su se i uvjeti za odvijanje ekonomskih aktivnosti u Grčkoj.

Negativne tendencije praćene su padom poreznih prihoda i porastom porezne evazija, uz

kontinuiranu visoku razinu potrošnje proračunskih sredstava na skupu i glomaznu

administraciju i javni sektor te mirovinski i zdravstveni sustav.

Ovisnost o financijskim sredstvima s međunarodnog tržišta kapitala učinila je Grčku

osjetljivom na promjene u povjerenju investitora. Upravo je to povjerenje uzdrmano u

listopadu 2009. godina kada je novoizabrana grčka vlada revidirala procijenjeni deficit

proračuna sa 6,7 posto BDP-a na 12,7 posto.

3.1.1. Rast vanjskog duga

Uzrok Grčke krize leži u nezapamćenoj rastrošnosti i neefikasnosti državnog sektora.

Grčka kapitalistička ekonomija je u krizi ne samo zbog trenutne globalne ekonomske

krize, već i zbog nekih grčkih problema. Na početku krize grčke vlasti su tvrdile da je

posrijedi samo financijski problem koji neće zahvatiti grčku ekonomiju jer njezin

financijski sektor nije izložen toksičnim ulaganjima. Taj mit je brzo se rasplinuo jer se

pokazalo da kriza nije samo financijska, već vuče korijene iz stvarne ekonomije. Osim

općenitih kriznih tendencija kakvih ima i u grčkoj ekonomiji, postoje strukturni

problemi koji su ih pojačali. Tako da se izvuče iz problema Grčka je gomilala svoje

dugove. Tako je Grčka opravdala naziv „Dužan kao Grčka“.

U 2010. godini Međunarodni monetarni fond i Europska Unija odobrila je prvi paket

međunarodne pomoći vrijedan 110 milijardi eura, a drugi paket pomoći bio je odobren

12

nakon godinu dana od MMF-a u iznosu od 109 milijardi eura. U toj pomoći sudjelovao

je i privatni sektor, s otprilike 50 milijardi eura, i to na način da su banke produžile

rokove dospijeća grčkih obveznica, zamijenili postojeće obveznice za nove obveznice s

nižim kamatama i ponudili Grčkoj da otkupi obveznice po nižim cijenama. U tom

paketu pomoći Grčkoj, koristile su se različite mjere, pa su među ostalim kreditori bili

prihvatili određeni diskont na obveznice. Procjenjivalo se da će na tome izgubiti 21

posto u odnosu na ono što su uložili. A čim investitori izgube dio vrijednosti na uloženi

iznos, rejting agencije to proglašavaju bankrotom. Radi se o tome da država proglasi

platnu nesposobnost, odnosno da ne može više podmirivati svoje financijske obveze. To

značilo da država ne može više dobivati nove kredite na financijskim tržištima i

otplaćivati kredite i kamate koji dospijevaju na naplatu. Nije morala to čak ni javno

objaviti. Dovoljno je bilo da u pomoć pozove MMF. Riječ je o političkoj odluci vlasti.

Država je tada zajedno s vjerovnicima – privatnim sektorom, drugim državama i

međunarodnim institucijama tražila način refinanciranje ili restrukturiranje njezinih

dugova. Kako bi se izvukla iz toga Grčka je smanjila javnu potrošnju i poduzimala

strukturne reforme i oštre mjere štednje kako bi povećala konkurentnost gospodarstva,

ali bezuspješno. Posljedice za stanovništvo su bolne – snižava se životni standard,

smanjuju plaće u javnom sektoru, mirovine i socijalni transferi, raste nezaposlenost,

slabi valuta, jača inflacija, gubi se ušteđevina i dr.

Krajem 2009. godine otkrio se manjak u državnom proračunu koji je iznosi 14 posto

BDP-a (nasuprot dopuštenih najviše tri posto prema mastriškom sporazumu). U godinu

dana od 2009. godine dug se povećao za 12 posto i dosegao 423,5 milijarde eura. U

prva tri mjeseca 2010. godine državni dug se povećao za 17,3 posto, dok je u privatnim

institucijama taj dug iznosio 2,3 posto, a zaduženje banka 0,8 posto. U svibnju 2011.

godine grčki ukupni vanjski dug premašuje čak 160 posto očekivanog BDP-a, od čega

je više od polovine bio državni dug. U 2011. godini otpisano je 50 posto vanjskog duga

Grčke, kako bi se izbjegao totalni krah države, ali je taj otpis imao loš utjecaj na banku

Intesa Sanpaolo. U to vrijeme se raspravljalo o izlasku Grčke iz eurozone, ali se ništa

nije poduzimalo zbog utjecaja na ostale članice. U 2012. godini razmišljalo se i o

drugom otpisu duga Grčkoj, ali su se druge članice EU-a pobunile i ništa nije poduzeto.

U 2014. godini vanjski dug Grčke iznosio je 174 posto BDP-a. (Profitiraj hr., 2011.)

13

3.1.2. Olimpijske igre kao poticaj zaduživanja

Ljetne olimpijske igre koje su održane 17. kolovoza 2004. godine u Ateni pridonijele su

zaduživanje države pri izgradnji infrastrukture i ostalih objekata i renovacija, a uloženi

novac se nije uspio barem većim djelom vratiti. Vlada je organizirala skupe Olimpijske

igre, što je bilo prijeko potrebno za oživljavanje kapitalističkih aktivnosti i mogućnosti

profitiranja. Tako je Grčka sa svojom nerazumnom, neodgovornom i rastrošnom

fiskalnom politikom organizirala Olimpijske igre. Da su ti projekti u zbroju bili

financirani dugoročnim izvorima, vjerojatno bi problemi bili manji, ali bi ostali. Ali ih

je to dovelo do gomilanja javnog duga. Strani kapital, a najviše iz Europske Unije,

prodrli su duboko u grčku ekonomiju i tako igrali veliku ulogu u sastavljanju

infrastrukture, i velikog dijela ugovora vezanih za Olimpijadu. (Slobodni filozofski,

2010.)

Javni izdaci za financiranje sportsku infrastrukturu povlače za sobom smanjenje

troškova za druge javne usluge, povećanje državnog zaduživanja ili poreza, a sve to je

predstavljalo teret za gospodarstvo Grčke i neisplativost organiziranja tako velike

manifestacije, kao što su Olimpijske igre. Izgrađeno je jako puno objekata koje nemaju

kupaca i nisu našli svoju svrhu.

Grčka je uzela preveliki zalogaj i tako dovela do povećanja proračunskog deficita koji

se prikrivao sve do 2009. godine. Grčka se Vlada nadala da će joj Olimpijske igre

donijeti dodatni prihod u državnu blagajnu. Ali sasvim suprotno osim što se iz državne

blagajne ne kontrolirano trošio novac za organizaciju, još su se više zaduživali.

3.2. Slom gospodarstva Grčke

Gospodarstvo zemlje temelji se na poljoprivredi, ribarstvu i prehrambenoj industriji.

Uzgajaju se masline, grožđe, agrumi, duhan, riža i pamuk. U stočarstvu prevladavaju

ovce i koze. Po proizvodnji pamuka Grčka je prva u svijetu. Važno je vađenje i spužvi.

14

Ima jednu od najvećih trgovačkih flota u svijetu. Brodogradnja, pomorstvo i turizam

imaju veliku ulogu u gospodarstvu Grčke. (Wikipedia hr., 2015.)

U sektoru poljodjelstva zaposleno je 20 posto radne snage, u sektoru usluga zaposleno

je 59 posto radne snage, a u sektoru izgradnje i industrije (prehrambena i tekstilna

obrada, tekstil, kemikalije, metalni proizvodi, rudarstvo, nafta) 21 posto radnika.

Najveći doprinos gospodarstvu grčke ostvaruju turizam i pomorstvo. No, u posljednjih

nekoliko godina ekonomska kriza pogodila je sve grane gospodarstva Grčke.

Kao rezultat značajnog pada raspoloživog dohotka i domaće potrošnje, uz istovremeni

slab rast prihoda od izvoza i privatizacije konstantan pad BDP –a. Prema podacima

nacionalnog saveza trgovine, u Grčkoj je od početka krize zatvoreno više od 25 posto

trgovina, dok u nekim trgovačkim četvrtima u centru Atene taj postotak prelazi 30

posto.

Zbog relativnog visokog jediničnog troška rada, grčki je izvoz postajo sve manje

konkurentan, jer je jedinični trošak rada (odnos nominalne plaće i produktivnosti)

rastao. Nominalne plaće u Grčkoj rasle su posebice u javnom sektoru, gdje su

zaposlenici uz sve ostale povlastice primali i 13. i 14. plaću (božićnicu i uskrsnicu), a

prosječna produktivnost rada sporije je rasla od produktivnosti rada u Europskoj uniji.

Iz toga razloga relativna cijena grčkih proizvoda je rasla, a njihova konkurentnost

opadala. Uvjeti razmjene su se pogoršali. Deficit vanjskotrgovinske bilance iznosio je

ponekad i više od 15 posto BDP-a. budući da nisu imali svoju monetarnu politiku, jer su

ušli u eurozonu, Grci nisu devalvacijom svoje valute mogli povećati konkurentnost

svojih proizvoda i tako stimulirati izvoz, a destimulirati uvoz. Zato je rastao deficit

vanjske bilance, ali i tekuće bilance plaćanja. (Babić, 2010, p. 257-258)

U drugom tromjesečju 2013. godine Grčko gospodarstvo palo po godišnjoj stopi od 4,6

posto prema podacima državnog statističkog ureda ELSTATA-a. I zbog svoga vanjskog

duga, Grčka je izgubila konkurentnost na inozemnim tržištima. Smanjenje izvoza

dovodi do pada gospodarskih aktivnosti. Najviše pate primarni sektori, ali i sekundarni

sektor bilježi pad. (Poslovni hr., 2013.)

15

Grčko gospodarstvo se počelo polako oporavljati u 2014. godini, ali ne dovoljno da bi

Grčka ostvarila značajniji rast. Sve veći broj dolazaka turista i potrošnje, realni sektor

polako se počinje oporavljati, a i proizvodnja je veća i raste izvoz u malim postocima.

Prehrambena industrija kao najdinamičniji i najkonkurentniji sektor grčkog

gospodarstva počeo se oporavljati. Visoka tehnologija i telekomunikacije bilježe rast, a

tekstilna industrija stagnira. Ministarstvo gospodarstva kroz programe EU-a kreditira

malo i srednje poduzetništvo do 50 zaposlenih.

3.2.1. Utjecaj krize na investicije

Grčka prije početka kriza imala je pozitivna ulaganja u investicije kako inozemna tako i

domaća. Kako je grčko gospodarstvo zahvatila teška kriza, investitori su bili u strahu od

novih ulaganja. Sve to zbog velikih nestabilnosti na tržištima novca, vrijednosnih papira

i dr. isto tako došlo je do nestabilnosti eura. Nakon otpisa dugova Grčkoj investitori su

bili i dalje skeptični. U 2012. godini računali su na još jednom reprogramiranju dugova.

Početkom ožujka 2012. godine Grčka je postigla dogovor sa privatnim investitorima o

reprogramiranju dugova. Pregovori su bili jako teški i protezali su se mjesecima.

Fondovi Gerylocka Capitala iz New Yorka, doživjeli su velike gubitke zbog grčkih

državnih obveznica, svaki deseti dolar društva bio je uložen u grčke obveznice. Za svaki

investirani dolar dobili su samo 30 centi. Firma Pimco investicijsko poduzeće sa

sjedištem u Kaliforniji uspjelo se na vrijeme isključiti iz ulaganja u grčke obveznice.

Prilikom otpisivanja prvog duga najviše su pretrpjeli privatni investitori kao što su

banke, osiguranja i investicijski fondovi. A prilikom drugog najviše su bili pogođeni

državni investitori. Sve te okolnosti dovele su do krize ulaganja na financijskom tržištu

Grčke, a devalvacija valute samo je još više pridonijela. Strane investicije u razdoblju

2006. do 2013. godine bile su jako niske s obzirom na položaj i potencijale Grčke kao

mediteranske zemlje. (Dw.De, 2012.,)

U 2013. godini ulaganja u investicije su se povećala i pridonijela oporavku

gospodarstva. Katarski emir za šest grčkih otoka platio je 8,5 milijuna eura. Priljevi

ukupnih (bruto) izravnih inozemnih ulaganja kapitala porasli su za (63,6%) u 2013.

16

godini u odnosu na prethodnu godinu. Ukupni (bruto) priljev kapitala u 2013. godini

iznosio je 3,3 milijarde eura, dok je neto priljev dosega 1,9 milijardi eura. (Enterprises

Greece, 2012)

Postotak stranih ulaganja u najmanjoj produktivnoj kategoriji, onoj 'nekretnina' povećan

od 8 posto tijekom 2000.-2008. godine, za 12 posto tijekom 2008-2013. godine. Zbog

atraktivnosti zemlje i povoljnih nekretnina, tržište nekretnina bilježi porast kupnje od

stranih investitora. Ulaganje i u proizvodni sektor (kemikalije, hrana i piće, strojeva i

metalnih proizvoda) i sektor usluga (telekomunikacije, financijske usluge, trgovina i

turizam) također bilježe porast u 2013. godini. Ulaganja u sekundarni sektor relativno

je nizak u usporedbi s potencijalom zemlje. Fokus stranih ulaganja je u sektor usluga, a

taj trend prvenstveno je diktiran ponajprije razvojem financijskog sustava zemlje,

liberalizacije telekomunikacija i poticanje trgovine.

Veliko strano ulaganje u energetiku, projektom Transjadranskog plinovoda za transport

prirodnog plina iz nalazišta Azarbajdžanu prema zapadnoj Europi od velikog je

geostrateškog i gospodarskog značenja za Grčku. TAP najveća strana investicija u

Grčkoj u narednom razdoblju. Prema studiji koju je izradila Zaklada za ekonomska i

industrijska istraživanja (IOBE), troškovi izgradnje plinovoda procjenjuju se na 1,5

mlrd eura. Plinovod bi trebao izravno otvoriti oko dvije tisuće radnih mjesta, dok bi se

još deset tisuća otvorilo neizravno. IOBE također procjenjuje da bi plinovod tijekom

svoga rada mogao donijeti grčkom gospodarstvu 18 mlrd eura dodane vrijednosti.

Zaštita okoliša i razvoj prometne infrastrukture – za izgradnju i modernizaciju grčke

prometne infrastrukture predviđeno je 10 mlrd eura. Planovi vlade uključuju i

prenamjenu i privatizaciju objekata izgrađenih za Olimpijske igre, rekonstrukciju

turističkih objekata, zračnih luka, marina i autobusnih terminala.

Dolazak kineskog premijera u Grčku pokazatelj je velikog zanimanja Pekinga za

ulaganje u Grčke projekte, prije svega u najveću luku Pirej, radi stvaranja prometnog

čvorišta za uvoz svoje robe u Europi. Kina želi ulagati i u druge prometne

infrastrukture.

17

3.2.2. Smanjenje potrošnje

Kako je Grčka vlada morala provesti mjere štednje, a to se prvo odrazilo na smanjenje

plaća, smanjenja u zdravstvenom sustavu i povišenja dobi za odlazak u mirovinu i dr.,

sve se to odrazilo na nezadovoljstvo građana i sve manju potrošnju na tržištima dobara i

usluga. Rastom broja nezaposlenih, slabljenjem valute, jačanjem inflacije, snižava se

životni standard, gubi ušteđevina itd. Povećanje poreza na dodanu vrijednost (PDV), sa

19 na 23 posto, rast akciza na gorivo i alkohol do 10 posto, jednokratni porez na profit,

porez na nekretnine, porez na kockanje i ekološke takse. Svi ti nameti smanjili su

prihode građana i doveli do smanjenja potrošnje. Smanjila se potrošnja u svim

sektorima tako i u privatnim. Malo i srednje poduzetništvo je patilo zbog sve manje

potrošnje građana.

Povećanju potrošnje nadalo se da će pridonijeti turizam i veća potrošnja turista. Ali

zbog nezadovoljstva građana i izbijanju nereda i prosvjeda, dovelo je do manjeg broja

dolazaka turista i nije se mogla povećati potrošnja u velikoj mjeri kako bi došlo do

pozitivnih brojki.

U 2012. godini grčki turizam počeo se oporavljati, a i s time rast potrošnje turista.

Također je došlo do rasta potrošnje kućanstva.

3.3. Kreditna kriza

Stambeno kreditiranje u Grčkoj od 2001. do 2007. raslo 30 posto godišnje. Iznos

stambenih kredita narastao je sa 11,3 milijarde eura u 2000. na čak 69,4 milijarde eura

u 2007. godini. Kreditna kriza 2009. godine usporila je rast hipotekarnih kredita na 4

posto. Do kraja 2009. godine iznos hipotekarnih kredita 80,56 milijarde eura ili oko 34

posto grčkog BDP-a. Pad stambenih kredita vidljiv je iz podataka prema kojima ih je

2006. godine bilo u vrijednosti 15,4, a 2009. godine 8 milijardi eura. Iako je središnja

grčka banka još od svibnja 2009. godine drži referentnu kamatnu stopu na 1 posto,

kamate na hipotekarne kredite rasle su sa 3,05 u siječnju na 3,36 posto u svibnju 2010.

18

godine. Za kredite od 1 do 5 godina prosječna kamata je u siječnju bila 4,6 posto, a u

travnju je narasla na 4,84 posto. U lipnju 2012. godine ukupan iznos nepodmirenih

stambenih kredita u Grčkoj bio je 76,6 milijarde eura i porastao je na 3,4 posto u odnosu

na prethodnu godinu. Loši hipotekarni krediti u prvom kvartalu 2012. godine iznosili su

17,2 posto. Samo kvartal ranije, u četvrtom kvartalu 2011. godine bili su 15 posto.

(Biznis. ba, 2012.)

Zbog nepovoljnih okolnosti u grčkom gospodarstvu i financijskim tržištima kao i

političkoj situaciji zemlje, kao i u SAD-u kriza je pogodila bankarski sustav. U 2012.

godini veliki broj Grka podiglo je svoje ušteđevine iz banaka, oko 900 milijuna eura. To

je bilo povezano sa neizvjesnom političkom situacijom, jer izabrani političari nisu mogli

dogovor o formiranju vladajuće koalicije, a država se nalazila pred krahom. Na taj način

banke su gubile svoj polog. Stručnjaci su upozoravali da je moglo doći do sloma grčkog

bankarskog sustava. Banke bez pologa ne mogu poslovati i nisu u mogućnosti davati

kredite. Dodatnu paniku za građane je predstavljala i vijest da Europska središnja banka

pojedinim grčkim bankama nije posuđivala novce. A ECB je tada bila najvažnija

institucija i jedini kreditor oštećenim grčkim bankama. Banke su gubile svoj kapital i

proživljavale duboku krizu.

3.4. Povećanje nezaposlenosti

Otkako je 2009. godine izbila ekonomska kriza u Grčkoj, stopa nezaposlenosti se

utrostručila, ponajviše zbog mjera na koje se Grčka obavezala uzimajući kredite o

MMF-a, Europske Centralne Banke i Europske komisije. Grčka Vlada je morala

provoditi mjere koje su podrazumijevale smanjenje broja nezaposlenih u državnim

upravama i drugim državnim poduzećima, smanjenje plaća i itd. Sve veće mjere štednje

države dovele su do otpuštanja velikog broja radnika. Zbog gubitka posla u 2012. godini

i to za 25 posto za razliku od 2009. godine došlo je do drastičnog povećanja broja

beskućnika na grčkim ulicama. Nezadovoljstvo građana dovelo je do eskalacije nereda

na grčkim ulicama, dva glavna sindikata javnog i privatnog sektora organizirala su

štrajkove i prosvjede, kako bi se iskazalo veliko nezadovoljstvo politike Grčke Vlade.

19

Grčki ured za statistiku, Elstat, u 2013. godini objavio je podatke prema kojima

nezaposlenost u siječnju te godine iznosila (27,2 %), što je povećanje u odnosu na

prosinac 2012. godine kada je nezaposlenost iznosila (25,7%). U 2012. godini u drugom

tromjesečju broj nezaposlenih dosegao je 1,169 miliona, čime je za prethodno

tromjesečje uvećan za 4,3 posto, a prema istom razdoblju prošle godine za 44,2 posto.

Prema podacima grčkog statističkog ureda stopa nezaposlenosti više pogađa Grkinje

nego Grke. Stopa nezaposlenosti žena iznosi 27,3 posto, a muškaraca 20,8 posto.

Nezaposlenost mladih, između 15 i 24 godina (bez studenata i vojnih obveznika)

iznosila je 61,4 posto, nasuprot 23 posto na početku krize. U siječnju 2012. godine stopa

nezaposlenosti mladih iznosila je 51 posto. Bez posla u 2013. godini ukupno 1,4

milijuna Grka, dok ih se 3,3 milijuna smatra 'neaktivnim'. Zaposleno je oko 3,6 milijuna

Grka, a Grčka broj 13,4 milijuna stanovnik. U kolovozu 2014. godine stopa

nezaposlenih iznosi 25.4 posto, što je blago smanjenje u odnosu na prethodne godine.

Najveći broj otpuštanja radnika bilježi privatni sektor, a zatim ga slijedi javni sektor

koji je prošlih godina otpustio veliki broj radnika. Najveći udio nezaposlenih

predstavljaju mladi. Nezaposlenost mladih nije samo problem Grčke nego i drugih

zemalja članica Europske Unije. Svaka druga mlađa osoba u Grčkoj je bez posla. Velike

nade se polažu u prognoziranje oporavka grčke ekonomije u narednih pet godina.

3.5. Posljedice krize na pad BDP-a

Prije početka krize Grčka je imala je visoke stope rasta BDP-a, iznad prosjeka eurozone,

u 2003. godini (5,9%) i u 2006. godini (5,5%). Kako je kriza pogodila jako grčko

gospodarstvo, te stope rasta imale su negativan predznak. Realna stopa rasta BDP-a u

2008. godini od (-0,2%), (-3,1%) u 2009.,( -4,9%) u 2010. godini. U 2012. godini

najveća stopa pada BDP-a, od (-7,0%). U 2011. godini javni dug zemlje dosegao je

355.141.000.000 eura (170,3% nominalnog BDP-a). Nakon pregovaranja i

rekonstruiranja duga s privatnim sektorom, Grčka je smanjila svoj dug na

280.400.000.000 eura (136,5% BDP-a) u prvom tromjesečju 2012. godine.

20

Prema podacima svjetske banke iz 2013. godine grčka ekonomija je 40. ili 50. po

veličini u svijetu, 283 milijardi dolara nominalne bruto domaćeg proizvoda ili pariteta

kupovne moći. Najviši postotak grčke ekonomije čini uslužni sektor (80,6%) i industrije

(16%), dok poljoprivreda čini (3,4%) bruto domaćeg proizvoda u 2012. godini.

(Wikipedia org., 2015.)

U 2014. godini osjetio se osjetan pozitivan rast BDP-a 0,6 posto i smanjenje duga u

BDP-u 175 posto, a za 2015. godinu smanjenje 168 posto duga u BDP-u.

21

4. EKONOMSKA KRIZA U HRVATSKOJ

Kriza koja je počela kolapsom velikih financijskih institucija u SAD – u brzo se

proširila na ostatak svijeta i dovela do problema i u europskom bankarskom sektoru.

Tako je Njemačka morala spašavati svoju Hypo Real Estate holding kompaniju.

Britanci su dokapitalizirali velike banke kao što su Royal Bank of Scotland, HBOS,

Barclays, Francuzi BNP i Societe Generale i Nizozemci ING. To je vodilo rastu

kamatnih stopa i manjoj ponudi povoljnih kredita, odnosno novca, što izravno utječe na

manju osobnu potrošnju i investicije. Prodaja, osobito dobara koja se kupuju na kredit

(automobili) drastično je pala, zalihe su rasle, a padala je i vrijednost dionica. Da bi

smanjile takav utjecaj, prvo američka središnja banka, a zatim Europska središnja banka

i sedam vodećih banaka već koncem 2008. godine smanjuju kamatnu stopu na (3,25%).

(Benić, 2012, p.2)

Takav se poremećaj u svijetu očitovao poremećajem u funkcioniranju gospodarskog,

političkog i socijalnog sustava, te ostalih institucija u Hrvatskoj. Negativni se učinci

prenose na rad županija, Sabora, Vlade i političkih stranaka Republike Hrvatske. Kriza

je duboka i recesija jako istaknuta, što znači da je kriza Hrvatske totalna i da su zatajile

sve institucije, instrumenti i mehanizmi koji bi ublažili učinak recesije i otvorili

perspektivu sanacije krize. U Hrvatskoj se osjećala nemoć da se kriza razriješi,

uključujući i rješenja koja bi hrvatsko gospodarstvo izvela na stazu prosperiteta.

(Veselica, 2012, p.462)

4.1. Utjecaj ekonomske krize na Hrvatsku

Utjecaj ekonomske krize na Hrvatsku očitovala se u svim segmentima, ali i unutrašnji

problemi pridonijeli su teškim stanjem u Hrvatskoj. Na Hrvatsku su utjecali eksterni

faktori: rat, privatizacija i interne pojave kao što su nesposobnost vlade da provede

potrebne reforme, korupcija, neučinkovitost državnih uprava i poduzeća. Tako Hrvatska

nije riješila postojeće stanje, a došlo je do vanjskih utjecaja koje su samo produbile

krizu.

22

Krajem 2008. godine svjetska ekonomska kriza manifestirala se i u Hrvatskoj, prvotno

zaustavljanjem gospodarskog rasta, zatim smanjenjem proizvodnje i potrošnje, te

naposljetku padom BDP-a od 5,8 posto.

Između 1994. i 2008. godine hrvatsko gospodarstvo je iskazalo relativno visoke stope

ekonomskog rasta. Jedna od glavnih pokretača rasta nacionalne ekonomije predstavljala

je domaća potražnja, koja je u periodu od 2001. i 2008. godine rasla po stopi višoj od

šest postotnih poena godišnje (odnosno brže od rasta BDP-a). Tijekom 2009. i 2010.

godine došlo je do pada realne potrošnje kućanstva od skoro 10 posto, kao rezultat pada

neto realnih dohodaka, što se reflektiralo i kao smanjenje obujma uvoznih dobara.

(Benolić, 2012, p.124)

4.1.1. Razlozi nastanka ekonomske krize u Hrvatskoj

Tranzicijske zemlje, koje su tek odnedavno prelaze na kapitalistički sustav, a bez većeg

praktičnog iskustva upravljanja tim sustavom u izvanrednim okolnostima, posebno su

izvrgnute jakom pritisku i neizvjesnosti. Prihvaćajući tržišno gospodarstvo i intergraciju

u svjetski kapitalistički sustav, one su prihvatile njegov zakonitosti i rizike, ali i

poremećene gospodarske socijalne prilike traže diferencirana praktična rješenja i novi

pristup.

Rizik gospodarske krize je svojstven prirodi kapitalističkog sustava, njegovim

vrijednostima i pokretnim snagama, kao i načinu njegova funkcioniranja. Kapitalističko

društvo čvrsto je orijentirano na gospodarski rast kroz konkurenciju, slobodu privatnog

djelovanja i stjecanje bogatstva i društvene moći uspješnih pojedinaca. U tome su mu

primarni kriteriji profit, akumulacija kapitala i moći. Pojedinac se ne smatra

odgovornim za ostvarenje socijalnih ciljeva pravedne raspodjele dohodaka i socijalne

kohezije, a za socijalne vrijednosti se pretpostavlja da brine država ili se ostvaruju kroz

slobodnu individualnu akciju i sudjelovanje u općem blagostanju koje svima pruža

ekonomski razvoj. Tehnološke i organizacijske inovacije, strukturne promjene i

23

socijalna diferencijacija su stalne unutrašnje pokretne sile koje kapitalističkom društvu

daju karakter. (Radošević, 2010, pp. 165-166)

Hrvatska nije mogla pratiti sve te promjene i jednim dijelom dovelo je do sadašnjeg

stanja, a i danas ne može se uhvatiti u koštac s konkurencijom i brzim razvojem

tehnologije.

Može se reći, iako je hrvatska kriza uzrokovana dijelom unutrašnjim prilikama, ipak je

ona uglavnom odraz prošlih vođenja ekonomske politike Republike Hrvatske, što se

očituje u nedovoljnoj stopi razvoja BDP-a, deficitu plane bilance, deficitu trgovačke

bilance, stagnaciji razine osobnih dohodaka, padu životnog standarda, povećanju

siromaštva. Tako trebamo reći da kriza u Hrvatskoj nije samo ekonomska i financijska,

ona je i kriza školstva, kriza likvidnosti i slično. Pitanje vrijednosnog sustava je važno

pitanje jer nakon njegova raspada zavladale su i negativne promjene koje se

manifestiraju kao kriza morala, kao mito i korupcija, kriminal, vidljivi i nevidljivi.

Hrvatska je imala pozitivnu tradiciju glede moralnog statusa njezinih ljudi i zato se kaže

da je moral bio na visokoj razini, i to ne samo u rustikalno – patrijahalnim područjima

nego i u gradskim sredinama. Raspadom komunizma kao sustava, a prije svega ratna

kataklizma, ostavili su duboke tragove u hrvatskoj zbilji. Sve je to Hrvatsku udaljilo od

razrješenja akumuliranih problema i pitanja. Hrvatska je dobar primjer kako je

ekonomska politika dio ukupne politike. Iako nisu etablirane institucije tržišno –

financijske, koje bi Hrvatsku gurnule u zonu napretka na način na koji bi zadovoljio

hrvatske potrebe. Mito i korupcija u Hrvatskoj su postali svakodnevni oblik ponašanja i

ostvarenja prava. Što ne začuđuje zašto je Hrvatska pri vrhu kriminalu, mitu i korupciji,

što uzrokuje pojavu tzv. crne ekonomije. U zoni crne i sive ekonomije stvara se veliki

iznos BDP-a i neki tvrde da na sivu i tamnu ekonomiju otpada oko 30 posto BDP-a, tj.

on se ostvaruje ali u ilegalnim okvirima što, reducira i suspendira prihode društveno –

političkih zajednica. (Veselica, 2012, p.476)

Kriza se vidljivo manifestirala i tijekom privatizacije, najveći je problem što je izostala

rekonstrukcija i transformacija gospodarskih jedinica. Poduzeća nisu osposobljena da

24

budu nosioci proširene produkcije a ni bankarski sustav u kojem ima stranaca. Nema ni

vidljivih zaokreta u vođenju politike i općenito, a gospodarske posebno.

4.1.2. Razvoj krize u Hrvatskoj

Tijekom niza godina povećana domaća potražnja, posebice privatna potrošnja temeljena

na zaduživanju predstavljala jedan od uzroka kontinuiranog povećanja ukupne vanjske

zaduženosti. Relevantno je da porast konzumerističkih tendencija nije popraćen

adekvatnim povećanjem stope štednje. Razlika između domaćih investicija i domaće

štednje važan je ekonomski indikator koji ukazuje na visinu upotrebe inozemnih

financijskih izvora. U Hrvatskoj je navedena stopa, izračunata u postotku BDP-a,

konstantno negativna: tako je primjerice 2008. iznosila (-10,9%), a 2009. godine: (-6%.)

Iako je zemljama u tranziciji inozemno zaduživanje neophodno za ubrzani razvoj, a ono

jedino ima smisla ako je investicija dugoročno rentabilna, a ne okrenuta tekućoj

potrošnji. (Benolić, 2012, p.124)

U 2010. godini u Hrvatsku je zahvatila snažna recesija koja je prema procjenama

Svjetske banke i Europske komisije pad BDP-a iznosio oko 6 posto na godišnjoj razini.

Ako se računao u tom razdoblju potencijalni ekonomski rast Hrvatske oko (4,5%), onda

pad od (6%) to znači gubitak BDP-a preko 10 posto. To je pad BDP-a od 10,5 posto, a

to je već definicija tzv. “ekonomske depresije’’. U toj godini se desila najdublja recesija

u Republici Hrvatskoj.

Zbog recesije i rasta nezaposlenosti te pada domaće potrošnje, ostvarena je izuzetno

niska godišnja inflacija u Hrvatskoj (ispod 1 posto). Ali se zato pojavila deflacija: koja

na mjesečnoj razini u 2010. godine u listopadu koji je bio četvrti mjesec zaredom

bilježio smanjenje cijena (godišnja deflacija u rujnu je iznosila 2,3 posto). Novčana

masa (M1, depozitni i gotov novac) u rujnu 2009. godine smanjenja je na godišnjoj

razini za 15 posto, tako da je izuzetno restriktivna monetarna politika Hrvatske narodne

banke djelovala prorecesijski. Hrvatsko tržište kapitala je bilo u krizi. Burzovni indeks

CROBEX smanjen je, tržište kapitala je slabo likvidno, s malim obujmom transakcija.

25

Tržište nekretnina također je tada bilo u velikoj krizi: cijene su smanjene, dok je mala

potražnja za nekretninama zbog pooštrenih uvjeta kreditiranja banaka. To je imalo

negativne posljedice za gradove. Također, pao je promet u trgovini na malo, koji je

zabilježio realan pad od 16 posto u prvih devet mjeseci 2009. u odnosu na 2008 godinu.

Smanjenje domaće potrošnje djeluje na pad domaće proizvodnje (industrijska

proizvodnja manja je bila za 10%), rast nezaposlenosti i produbljivanje recesije.

(Radošević, 2010, p. 175-176)

4.2. Učinci krize na hrvatsko gospodarstvo

Učinci svjetske financijske i gospodarske krize na hrvatsko gospodarstvo bili su

najizraženiji tijekom 2009. godine kada su rezultirali snažnim padom BDP-a (-6%)

povećanjem proračunskog deficita, rastom javnog i vanjskog duga te smanjenjem

priljeva inozemnih stranih ulaganja. Nakon dvije godine uzastopnog pada. BDP je u

2011. stagnirao, ali novi val recesijskih kretanja nastavljen je u 2012. godini. (Butković,

2012, p.28)

U velikom broju zemalja globalna, financijska i gospodarska kriza 2008. – 2010.

godine, dovela je do najvećeg smanjenja gospodarske aktivnosti u posljednjih pedesetak

godina. Gospodarska kretanja tijekom posljednjih godina su upozorila na suštinske

probleme hrvatske ekonomije, što se posebno ogleda u njenoj nedovoljnoj

konkurentnosti na inozemnom i domaćem tržištu. Posljedice toga su izrazito negativne,

jer se intenzivno pojavljuje pojava inozemne zaduženosti kumuliranjem deficita platne

bilance. I kada tome pridodamo probleme unutrašnje nelikvidnosti, loše financijske

rezultate državnih i privatnih poduzeća i rastuće nezaposlenosti. Uzroci takvog stanja

uglavnom su vezani za neučinkovitost izabranog modela privatizacije, smanjenje i

transformacije hrvatskih gospodarskih subjekata (poduzeća), te gospodarstva u cjelini.

Ujedno se iskazuje visoka i neprimjerena politizacija ekonomskih odnosa, što

funkcioniranje gospodarskog sustava čini neučinkovitim. U ostvarenju gospodarskog

prosperiteta važnu ulogu imaju svekoliki resursi s kojima Hrvatska raspolaže (prirodni

uvjet, rad, kapital, znanje, menadžerske sposobnosti). Akumulacija kapitala, kao jedna

26

od naprednijih funkcija društva, i nove tehnologije postale su dominantne sile koje

utječu na privredni razvoj Hrvatske. Hrvatska mora pokrenuti novi razvojni investicijski

ciklus (10%) do (12%) na godinu. U stvaranju novoga konjunkturnog ciklusa Hrvatska

određuje pravila igre zakonima i propisima i osiguravanjem poštovanja ugovora i

vlasničkih odnosa.

Niske privatne investicije, deindustralizacija, niska zaposlenost (rastuća nezaposlenost,

padajući broj zaposlenih), slabo restrukturiranje (ograničeno uglavnom na smanjenje

radne snage) i nedovoljno komparativno upravljanje onemogućili su održivi

gospodarski rast. (Radošević, 2010, p.77)

Dio gospodarskog rasta ostvaruje se na temelju inozemne potražnje, a ona je smanjenja

zbog gospodarske krize inozemnih poslovnih partnera, a drugi dio gospodarskog rasta

ostvaruje se na temelju gospodarske potražnje koja je smanjenja zbog manje osobne

potrošnje. Glavni izvor gospodarskog rasta u Hrvatskoj domaćoj potražnji, temeljena je

na rastu osobne potrošnje i investicija. Stopa rasta osobne potrošnje (60 % BDP-a), više

utječe na rast BDP-a. smanjenje inozemne i domaće potražnje smanjilo je BDP

Hrvatske (6,7%) u prvom tromjesečju i (6,3%) u drugom u 2009. godine. Uslijed rasta

cijena od (6,1%), realnog rasta plaća od (0,2%), te opterećenosti kućnih budžeta

otplatama kredita, došlo je do pada kupovne moći stanovništva, te smanjenja prometa u

trgovini na malo.

Sektori u Hrvatskoj koji su najviše bili pogođeni krizom su: prerađivačka industrija,

trgovina, turizam i građevinska industrija, pa tako industrijalizirane regije i regije s

niskom nezaposlenošću, najviše trpjele zbog krize.

Prema podacima Fina-e hrvatski poduzetnici, ostvarili su u 2008. godine, za 1/3 slabije

rezultate nego prethodne 2007. godine, a u 2009. još slabiji rezultati. Od 87.663

poduzetnika njih 47.217 (53,9%), poslovalo je s dobiti, a ostali s gubitkom. Prema istom

razdoblju prethodne godine, primijećen je natprosječan rast financijskih i izvanrednih

rashoda za (21%).

27

4.2.1. Malo i srednje poduzetništvo u uvjetima krize

Poduzećima u vrijeme krize pogotovo malim i srednjim poduzećima bila su nemoćna da

se bore s krizom, naime ona brojčano dominiraju hrvatskim gospodarstvom. Prema

podatcima HGK, u tzv., „malo gospodarstvo’’ ulaze mikro, mali i srednji gospodarski

subjekti te obrtnici (fizičke osobe, a ne trgovačka društva), kojih je u RH 2008. godine

bilo 105.495 i zapošljavali su još 148.401 osoba. Ukupno gledajući, u malome

gospodarstvu bilo je te godine zaposleno (66,3%) ukupnog broja zaposlenih u

hrvatskom gospodarstvu, odnosno 618.841 radnika. Mala i srednja poduzeća ostvarila

su (53,6%) ukupnog prihoda, gotovo (40,8%) izravnog izvoza, (56,4%) dobiti nakon

oporezivanja, oko (45%) u vrijednosti imovine te (35,6%) u kapitalu i rezervama. Već

2009. godine, nakon što je kriza dovela do prvog vala opuštanja radnika i zatvaranja

tvrtki. (Čengić, 2011, p. 10)

Kriza se u drvnoj i metaloprerađivačkoj industriji očitovala ranije nego u ostalim

industrijama i ostalim sektorima u Hrvatskoj. Razlog tome je izvozna orijentiranost

navedenih industrija. Poduzeća su u razdoblju krize i zbog internih i eksternih faktora

pogođena padom udjela na tržištu. Poduzeća su izrazito bilo pogođena nemogućnosti

naplate isporučenih proizvoda, nedostupnošću novca i kredita, novih ulaganja u

poduzeće te u istraživanje i razvoj. Manjak gotovine brzo je doveo i do problema s

kratkotrajnim/obrtnim sredstva do nelikvidnosti i neplaćanja između poslovnih partnera.

Poduzeća iz metaloprerađivačke industrije nešto su češće morala smanjivati cijene

svojih proizvoda radi ostvarenja značajnih prednosti na tržištu, za razliku od

drvoprerađivačkih poduzeća.

Mala poduzeća u Hrvatskoj bilježe ispodprosječnu produktivnost, ali nadprosječan

udjela u dobiti. Rizici su im natprosječno visoki jer nemaju dovoljno kapitala i u velikoj

se mjeri oslanjaju na kratkoročni dug što ih čini izrazito osjetljivima na fluktuacije

poslovnog ciklusa. Mala i srednja poduzeća suočavaju se s ograničenjima rasta više

nego velika. Suočavaju se i sa većim kamatnim stopama te užim izborom mogućnosti

financiranja.

28

Kriza je i snažno utjecala i na sustave poduzeća, ali i na okolicu poduzeća (kupci,

bankovni sustav, država) i to u obliku koncentričnih a potom i preklapajućih valova.

Započela je s problemima neplaćanja (kako u inozemstvu, tako i na domaćem tržištu),

to je dovelo do pada prihoda i otežane reprodukcije poslovanja i rada. Istodobno,

smanjeni tržišni udjel sa svoje su strane dodatno doveli do problema nelikvidnosti,

preko noći pretvarajući i „poduzeća - žrtve’’ u nove uzročnike lanca neplaćanja,

dovodeći time do privremenoga ukidanja tržišno – novčanih odnosa između poduzeća.

Svi su momenti još jedan dokaz dubine i sveobuhvatnosti sadašnje gospodarske krize.

Prvo, jedan dio poduzeća osjetio je udarce krize ponajprije kroz zaustavljanje ulaganja u

istraživanje i razvoj poduzeća. Drugi tip krizom izazvanih poslovnih situacija, povezuje

u sebi nekoliko poslovnih aspekata, na koje kriza nije imala tako devastirajući učinak.

To su kvaliteta proizvoda, konkurentska pozicija na tržištu i cijena proizvoda u

pogoršanim uvjetima nabave. Treću poslovnu situaciju predstavljaju neke dimenzije

poslovanja pogođene krizom, a to su dostupnost novih kredita, kreditna/financijska

zaduženost, platežna sposobnost/likvidnost, uvjeti nabave i visina prihoda. (Čengić,

2011, pp.23-24)

Smanjenje ulaganja u dugotrajnu imovinu malih poduzetnika za (10,4%), srednjih

poduzetnika za (16,7%) i velikih za (6,8%) rezultiralo je u prvom polugodištu 2009.

godine, smanjenih ukupnih ulaganja svih poduzetnika za (9,3%).

Dva su glavna razloga zbog kojih su pala ulaganja:

1. Prvi je smrzavanje globalnog tržišta kredita, zajedno s padom na tržištima kapitala,

što je primoralo poduzeća da se vrate vlastitim rezervama kako bi financirale

investicije, a mnoga poduzeća imaju problem s internom likvidnosti.

2. Drugi je razlog očekivani pad investicija prema prognozama globalnog pada.

Poduzeća neće imati potrebe za širenjem kapaciteta jer se ne očekuje gospodarski

rast. (Benolić, 2012, p.25)

29

Kao najveće zapreke jačanja malog i srednjeg poduzeća spominju se antipoduzetnička

klima, nedostatak stabilnosti i predvidljivost zakonodavnog okvira te gotovo

nepremostive birokratske i sudske zapreke. Među, plusovima ističe se činjenica da je

usvojena Strategija razvoja malog i srednjeg poduzetništva za razdoblje 2013. – 2020. i

Zakon o malom gospodarstvu. EK očekuje napredak budu li se provodile odredbe

Strategija i Zakona.

4.2.2. Kriza u poljoprivredi

Današnja važnost poljoprivrede je umanjena, na početku 21. stoljeća poljoprivredom se

bavilo manje od 3 posto stanovništva u privrednim razvijenim zemljama. Tako da u

krizi koja je pogodila svijet, i tako manje razvijene zemlje poljoprivreda je izgubila na

važnosti. Doprinos poljoprivrede gospodarskom razvoju iznimno je važan.

Manifestacije krize koja je pogodila hrvatsku, očitovalo se u velikoj mjeri na hrvatsku

poljoprivredu, koja je i prije bila na klimavim nogama. Vidljivi pokazatelji krize

hrvatske poljoprivrede je napuštanje poljoprivrednih potencijala, a i time i proizvodnje i

strane poljoprivrednih proizvođača. Poljoprivredna proizvodnja ostvaruje se na sve

manjim površinama. Hrvatsko stočarstvo gotovo je u potpunosti izgubilo konjogojstvo,

značajan gubitak zabilježilo je govedarstvo, najsnažnija grana stočarstva u nas. Hrvatska

je 2008. godine imala tek dvije petine broja goveda. Tako je Hrvatska, zbog krize u

govedarstvu postala neto - uvoznik goveđeg mesa. Stagnira i nazaduje i proizvodnja

svinjogojstva, broj se peradi smanjuje. Tako i proizvodnja žita i industrijskog bilja.

Jedna od razlog sve se manje ljudi odlučuje na bavljenje poljoprivredom i napuštaju

svoja poljoprivredna gospodarstva zbog ne isplativosti, sve manjih otkupnih cijena i

nerazumijevanje Vlade za poljoprivrednike i agrarne politike koja ne funkcionira.

U 2009. godini Hrvatsku su pogodile elementarne nepogode koje su najviše osjetili

poljoprivrednici. Gotovo 100 000 tona pšenice uništeno je, dok se ovogodišnji urod

30

pšenice u Hrvatskoj procjenjuje na 500 000 tona. Tolike su domaće potrebe, a prvi put

nakon više godina Hrvatska neće imati pšenice za izvoz.

Dugoročnu krizu hrvatske poljoprivrede nije moguće otkloniti u kratkom vremenskom

razdoblju. Ona je svojevrsni zakašnjeli odraz dugoročne krize u europske poljoprivrede.

Usprkos velikim prirodnim resursima i mogućnostima, poljoprivreda nazaduje. Tako u

stvaranju učinkovite hrvatske poljoprivrede zahtjeva velika sredstva. No veliki dio

poljoprivrednih proizvođača u Hrvatskoj ima malu kreditnu sposobnost. Mala prosječna

veličina posjeda ne pruža velike mogućnosti za hipotekarne kredit: čak i programi što ih

nude EU programi (onima kojima je dio projekta sufinanciran od EU fondova) ne

nalaze na odaziv, pa jedan dio raspoloživih sredstva ostaje neiskorišten. Hrvatske banke

(u stranom vlasništvu) rijetko kreditiraju poljoprivrednike. (Zbornik radova, 2009, p.

36)

4.3. Kriza na hrvatskim tržištima

Ekonomska globalna kriza pogodila je i sve segmente tržišta. Tako se očitovala i na

hrvatskim poslovnim tržištima, tržištu kapitala, tržištu dobara i usluga, tržište

nekretnina, tržištu osiguranja, tržištu rada, tržištu vrijednosnih papira, deviza i na

drugim tržištima. Najviše je pogodila tržište krajnjih potrošača i tržište rada. Što se

očitovalo porastom PDV- a, a time su porasle i cijene osnovnih proizvoda i na tržištu

rada došlo je do porasta nezaposlenih.

Za razliku od europskog tržišta nekretnina koje je izašlo iz recesije i ima sve bolje

pokazatelje, dok u hrvatskoj tržište nekretnina već 5 godina i dalje je u lošem stanju vrlo

malen broj nekretnina se prodaje. Cijene nekretnina su vrlo niske, često ispod

proizvodne vrijednosti. Vrijednosti nekretnina od 2008. godine bilježe konstantan pad, a

do sada je njihova vrijednost pala od 30 do 40 posto, a u nekim sredinama i do 60 posto.

Tržište nekretnina se neće značajno pokrenuti dok god se ne popravi ekonomska

situacija i ostali segmenti koji utječu na prodaju i porast cijena nekretnina. (Buissnes.hr,

2014.)

31

Tržište kapitala 2008. godine završilo je s velikim minusom, gotovo 80 posto u odnosu

na 2007. godinu, a volumen trgovanja vrijednosnim papirima iz 2007. godine ni u 2014.

godini ne može se dostići. Hrvatska i dalje ostaje ovisna o stranom portfolio kapitalu,

koji nikako ne pristiže i jedino može doći u slučaju porasti vrijednosti i očekivanih

prinosa na vrijednosne papire i atraktivnosti tržišta. (Banka hr., 2013.)

4.3.1. Kriza na tržištu dobara i usluga

Pad industrijske proizvodnje, prodaje na malo, zaposlenosti i proračunskih prihoda u

2009. godini jasni su pokazatelji krize koja se odrazila i na realan sektor. Hrvatska je

dio gospodarskog rasta ostvarivala na temelju inozemne potražnje, a drugi dio

gospodarskog rasta se ostvarivao na temelju domaće potražnje. Sredinom 2008. godine

došlo je do smanjenja potražnje na inozemnim tržištima i do smanjenja izvoza i

povećanju zaliha gotovih proizvoda. (Poslovni info, 2014.)

Smanjenjem ukupne potražnje dolazi do negativnih kretanja osobne potrošnje,

investicija i razvoja. Restriktivna kretanja financiranja iz vanjskih izvora utjecala su i na

smanjenje plasmana u 2009. godini i na povećanje kamatnih stopa. Posljedice svega

toga značajno su se odrazila na nepovoljna kretanja u trgovini na malo, što je značajnim

dijelom uvjetovano smanjenjem zaposlenosti, kreditnom restrikcijom i smanjenjem

kupovne moći stanovništva. Neposredna posljedica gospodarske krize je manjak

likvidnih sredstava na tržištima. Uvjeti bankovnih kredita postaju sve teži, plasmana je

sve manje, a troškovi kreditiranje povećavaju se potrošačima i korporacijama.

4.3.2. Rast nezaposlenosti

Učinak globalne ekonomske krize na hrvatsko gospodarstvo i na hrvatsko tržište rada

bio je vrlo velik. U četvrtom tromjesečju 2008. godine započeo je negativan utjecaj

recesije na tržište rada čiji oporavak još nije uslijedio. U 2009. godine zaposlenost u

odnosu na prethodnu godinu smanjena za (1,9%). Neke podskupine stanovništva bile

32

su jače pogođene recesijom od drugih. Uspoređujemo li položaj pojedinih skupina na

tržištu rada po spolu, evidentno je da su muškarci bili više pogođenim krizom od žena,

što je posljedica sektorske distribucije zaposlenosti po spolu, te distribuciji zaposlenosti

po veličini poduzeća i posla. Negativni učinak u sektorima kao graditeljstvo i neke

prerađivačke industrije u njima se najviše otpuštalo. Pri tome je zaposlenost muškaraca

smanjena za (0,4%), a zaposlenost žena povećana za (0,8%). Stope zaposlenosti

smanjile su se u svim dobnim kategorijama, osim u najstarijoj dobnoj skupini (50 -64

godine), ali u trećem tromjesečju 2009. godine i u toj dobnoj skupini nezaposlenost

raste. Pad zaposlenosti nastavlja se i u 2010. godini, najveće relativno smanjenje

zabilježeno je u rudarstvu i vađenju (14,5%), građevinarstvu (13,3%), trgovini (7,0%) i

prerađivačkoj industriji (5,5%). Najviše radnih mjesta izgubljeno je u trgovini, oko

33.000, prerađivačkoj industriji, oko 29.000 i građevinarstvu, preko 17.000. (Čengić,

2011, p.64)

Hrvatska po nezaposlenosti u EU drži treće mjesto, potkraj listopada 2014. godine broj

nezaposlenih iznosio je 307.743, a objavljeno je 5.693 slobodna radna mjesta. U

turističkoj sezoni broj nezaposlenih se smanji, ali nakon završetka turističke sezone opet

se povećava nezaposlenih. I dalje je najveće problem nezaposlenost mladih od 25-30

godina, danas tu skupinu mladih nazivaju „izgubljena generacija’’. Stopa nezaposlenih

mladi od 25 godina iznosi 52,4 posto. Nakon završetka fakulteta zbog stagniranja

gospodarstva mladi nisu u mogućnosti pronaći posao i završavaju na Hrvatskom zavodu

za zapošljavanje. Bez radnog iskustva još su manje mogućnosti za pronalazak posla.

(Večernji list, 2014.)

Hrvatska Vlada je odlučila uvesti mjeru aktivne politike za zapošljavanje mladih naziva

„stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa’’u trajanju od godinu dana.

Iznos do kraja 2014. godine iznosit će 1.600, a u 2015. godini povećati će se na 2.400

kuna. Ta mjera donesena je ciljem smanjenja nezaposlenih mladih nakon završetka

fakulteta.

Recesija je negativno utjecala na oblikovanje ljudskog kapitala na način da je smanjila

mogućnost re-alociranja rada prema pametnom, održivom i socijalno uključivom

33

gospodarstvu, što naglašava potrebu da se pojačaju napori u obrazovanju i

osposobljavanju zaposlenih i nezaposlenih radnika, te da se omogući zaposlenicima

stjecanje novih vještina. Također je nužno daljnje usavršavanje posredovanja pri

zapošljavanju i unapređivanju efikasnosti svih funkcija javnih službi za zapošljavanje.

4.4. Vanjski dug i BDP

Zbog nemogućnosti plaćanja svojih dospjelih obveza i loših programa, vođenja države,

vlada Republike Hrvatske se iz godine u godinu morala zaduživati, a pogotovo u

kriznim godinama. I tako je glavno ograničenje razvoja izuzetno visok udjel vanjskog

duga u 2010. godini oko 93 posto BDP-a. ukupna bruto inozemna zaduženost Hrvatske

krajem srpnja 2010. godine iznosila je 40,5 milijardi eura. (Jutarnji list, 2014.)

Vanjski dug Hrvatske 2014. godine dosega iznos BDP-a od 108,1 posto ili 46,4

milijarde eura i to prvi put u povijesti. Visoka razina vanjskog duga posljedica je

neadekvatne makroekonomske politike, odnosno neodgovarajućeg razvojnog modela,

čiji je osnovni cilj stabilnost cijena i tečaja, ne razvoj. Model, se naime, temeljio na

potrošnji financiranoj inozemnim zaduživanjem, čime su zaduživane i buduće

generacije, a neophodne strukturne reforme kontinuirano odgađane.

Rješavanje vanjskog duga prvenstveno tražiti u gospodarskom rastu, a to obuhvaća i

obuzdavanje javne potrošnje s posebnim naglaskom na promjenu njene strukture.

Održivo smanjenje državne potrošnje podrazumijeva provedbu strukturnih reformi, dok

promjena strukture financiranja mora omogućiti da se sredstva usmjeravaju u ona

područja i projekte koja će inducirati gospodarski rast.

Strukturni višegodišnji problemi hrvatskoga gospodarstva potencirani svjetskom

gospodarskom krizom rezultirali su padom BDP-a. Kontinuirani pad BDP-a od 2009. do

2013. godine, tijekom tog razdoblja godišnja stopa pada iznosila je (2,5%). Na takav

pad BDP-a najveći utjecaj imale su sve razine potrošnje, smanjenje izvoza roba i usluga,

osobna potrošnja, a najviše investicije i fiksni kapital. Realna vrijednost investicija u

34

fiksni kapital 2013. godine bila je čak manja za (36%) nego u 2008. godini. Realni pad

bruto dodane vrijednosti 2013. godine ostvarena je u ovim djelatnostima: poljoprivreda,

šumarstvo i ribarstvo (za 3,6%), prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje te ostalih

industrija za (za 0,8%), građevinarstvo ( za 2,0%), trgovina, prijevoz, skladištenje te

smještaj, priprema i usluživanje hrane (za 0,03%), poslovanje nekretnina (za 0,1%),

financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja (za 0,8%) te javna uprava i obrana,

obrazovanje, djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (za 0,4%). Hrvatska je

najviše ovisna o turizmu njegov udio u BDP-u 2012. godine iznosio 15,5 posto.

(Poslovni info, 2014.,)

35

5. KOMPARATIVNA ANALIZA KRIZE GRČKE I HRVATSKE

Komparativna analiza je složena metoda spoznaje koja na temelju analize strukture

raznih ili sličnih predmeta ili pojava uspoređuje svojstva, strukture i zakonitosti tih

pojava. Tom se metodom zapravo otkrivaju strukturalne, funkcionalne i genetičke

jednakosti, ili različitosti, ili sličnosti, više pojava. (Žugaj, p.123)

Analizirati i uspoređivati će se nezaposlenost i zaduženost Grčke i Hrvatske.

5.1. Komparativna analiza nezaposlenosti

Grčka i Hrvatska zbog velikog utjecaja krize na tržište rada bilježe velike stope

nezaposlenosti. Pri vrhu su ljestvice koje imaju veliku nezaposlenost mladih. Za razliku

razvijenih zemalja teško nalaze izlaz iz krize. Analiza će obuhvaćati razdoblje stope

nezaposlenosti prije krize i u kriznim godinama.

U Tablici 1. Prikazati će se stopa nezaposlenosti koja predstavlja nezaposlene osobe kao

postotak radne snage. Nezaposlene osobe obuhvaćaju osobe u dobi od 15 do 74 godine

u postotcima.

36

Tablica 1.

Stopa nezaposlenosti u razdoblju od 2004. do 2013 godine - godišnji prosjek, %

Godine Grčka Verižni

indeks (%) Hrvatska

Verižni

indeks (%)

2004. 10,6 - 13,9 -

2005. 10,0 94,33 13,0 93,53

2006. 9,0 90,00 11,6 89,23

2007. 8,4 93,33 10,0 86,21

2008. 7,8 92,86 8,9 89,00

2009. 9,6 132,29 9,6 107,87

2010. 12,7 140,94 12,3 128,25

2011. 17,9 137,15 13,9 113,02

2012. 24,5 136,87 16,1 115,83

2013. 27,5 122,24 17,3 107,45

Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a

U Tablici 1. vidi se kretanje stopa nezaposlenosti od 2004. do 2013. godine u Grčkoj i

Hrvatskoj. Najveći postotak nezaposlenosti u promatranom razdoblju od deset godina

je u Grčkoj 2013. godine (27,5%). Dok najmanju stopu nezaposlenosti u 2008. godini

ima Grčka s (7,8%) za vrijeme krize. U razdoblju od 2004. do 2007. godine prije

početka krize najveću stopu nezaposlenosti imala je Hrvatska u 2004. godini sa (13,9

%). Dok je Grčka u 2007. godini imala (8,4%) nezaposlenih. U razdoblju od deset

godina najveći skok nezaposlenosti ostvarila je Grčka u 2013. godini sa (27,5%), dok je

Hrvatska stopa u 2013. godini iznosila (17,3%). Povećanje nezaposlenosti od ove dvije

promatrane zemlje je kod Grčke, stopa nezaposlenosti u 2011. godini je (17,9%), a u

2012. godini porast na (24,5%). To je porast nezaposlenosti za (7,4%). Hrvatska u

usporedbi s Grčkom ima manji postotak nezaposlenosti u 2013. godini (17,3%), a Grčka

ima (27,5%). Hrvatska ima (10,2%) manje nezaposlenih u toj godini.

U slijedećoj tablici će se pokazati stope nezaposlenih mladih osoba prije ekonomske

krize i za vrijeme ekonomske krize.

37

U tablici 2. Analizirat će se nezaposlenost mladih osoba manje od 25 godina u razdoblju

od deset godina. Kretanje prosjeka nezaposlenih osoba na godišnjoj razini za sve

promatrane godine između Grčke i Hrvatske.

Tablica 2.

Stopa nezaposlenosti prema dobnim skupinama u razdoblju od 2004. do 2013.

godine –manje od 25 godina, %

Godine Grčka Verižni

indeks (%) Hrvatska

Verižni

indeks (%)

2004. 26,5 - 32,8 -

2005. 25,8 97,36 31,9 97,26

2006. 25,0 96,90 28,8 90,29

2007. 22,7 90,80 24,0 83,33

2008. 21,9 96,48 21,9 91,25

2009. 25,7 117,35 25,1 114,61

2010. 33,0 128,40 32,6 129,88

2011. 44,7 135,45 36,1 110,74

2012. 55,3 123,71 43,0 119,11

2013. 58,3 105,42 50,0 116,28

Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a

U Tablici 2. Vidi se kretanje stopa nezaposlenosti mladih od 2004. do 2013. godine u

Grčkoj i Hrvatskoj. Najveći postotak nezaposlenosti mladih u promatranom razdoblju

od deset godina je u Grčkoj 2013. godine, a iznosi 58,3 posto. Dok najmanju stopu

nezaposlenosti mladih bilježe Grčka i Hrvatska sa 21,9 posto u 2008. godini za vrijeme

krize. Prije početka krize najveću stopu nezaposlenosti ima Hrvatska u 2004. godini s

32,8 posto. Dok Grčka u razdoblju 2004. do 2008. godine ima najmanju stopu

nezaposlenosti u usporedbi s Hrvatskom, a iznosi 22,7 posto za 2007. godinu prije

početka krize. Najveći porast nezaposlenost od ove dvije promatrane zemlje je kod

Grčke, stopa nezaposlenosti u 2011. godini iznosi 44,7 posto, dok je u 2010. godini

iznosila 33,0 posto. To je porast nezaposlenosti od 9,3 posto. Također i Grčka bilježi i

38

najmanji porast nezaposlenosti, u 2012. godini 55,3 posto, a u 2013. godini 58,3 posto.

Porast nezaposlenosti za 3 posto. Hrvatska u usporedbi s Grčkom ima manji postotak

nezaposlenih mladih u zadnjoj godini promatranog razdoblja 2013. godini, 50,0 posto

stope nezaposlenih mladih osoba do 25 godina, dok Grčka ima u toj godini 58,3 posto.

To je razlika od 18,3 posto nezaposlenosti mladih.

U sljedećoj tablici prikazati će se stope nezaposlenosti prema razini obrazovanja to

prema srednjoj stručnoj spremi i prema visokoj stručnoj spremi. Nezaposlene osobe od

25 do 64 godine.

Tablica 3. Promatrat će se stope nezaposlenosti prema SSS i VSS, u razdoblju od 2004.

do 2013. godine za Grčku i Hrvatsku.

Tablica 3.

Stopa nezaposlenosti u razdoblju od 2004. do 2013. godine prema stručnoj spremi,

%

Godine Grčka - SSS Hrvatska- SSS Grčka-VSS Hrvatska- VSS

2004. 9,8 12,3 6,9 7,0

2005. 9,6 11,5 7,0 5,6

2006. 8,9 9,8 6,4 5,1

2007. 8,3 8,2 6,1 5,3

2008. 7,3 7,3 5,7 4,1

2009. 9,3 8,1 6,7 4,7

2010. 12,8 10,1 8,8 7,4

2011. 17,8 11,6 13,0 8,0

2012. 24,5 14,5 17,1 8,9

2013. 28,1 15,3 19,4 10,1

Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a

U tablici 3. Može se vidjeti kretanje stope nezaposlenosti prema stručnoj spremi u

postotcima. Najveću stopu nezaposlenosti bilježi srednja stručna sprema u 2013. godini

39

u Grčkoj, a iznosi 28,1 posto. Dok najmanju stopu nezaposlenosti ima Hrvatska za višu

stručnu spremu u 2009. godini, a iznosi 4,7 posto. U razdoblju od 2004. do 2007. godine

prije početka krize za srednju stručnu spremu najvišu stopu nezaposlenosti bilježi

Hrvatska u 2004. godini s 12,3 posto nezaposlenih, a i za višu stručnu spremu najveću

stopu nezaposlenosti ima Hrvatska u 2004. godini s 7,0 posto. Dok najmanju stopu

nezaposlenosti za srednju stručnu spremu u razdoblju od 2004. do 2007. godine ima

Grčka s 8,3 posto u 2007. godini, a i najmanju stopu za višu stručnu spremu u 2007.

godini, a iznosi 5,3 posto. Grčka u 2013. godini im u srednjoj stručnoj spremi 28,1

posto, za razliku od Hrvatske koja u tome razdoblju ima 15,3 posto nezaposlenih,

Hrvatska u srednjoj stručnoj spremi ima manje nezaposlenih za 12,8 posto. A razlika

između dvije zemlje u stopama nezaposlenosti za višu stručnu spremu je manja u 2013.

godini u Grčkoj je 19.4 posto, a u Hrvatskoj 10,1 posto, razlika je za 9,3 posto. Možemo

vidjeti da u obadvije promatrane zemlje manju stopu nezaposlenosti ima viša stručna

sprema.

5.2. Komparativna analiza zaduženosti Grčke i Hrvatske

Razlozi velike zaduženosti Grčke i Hrvatske su mnogi, a neki od njih su deficiti platne

bilance, i zatim zaduživanje radi smanjenja deficita, veći rashodi nego prihodi i itd.

U sljedećoj tablici analizirati će se ukupni javni dug Grčke i Hrvatske.

Tablica 4. Prikazati će se ukupni javni dug Grčke i Hrvatske kao dio BDP-a, u razdoblju

od 2006. do 2013. godine, u postotku.

40

Tablica 4.

Bruto javni dug u razdoblju od 2006. do 2013. godine, %

Godine Grčka Verižni

indeks (%) Hrvatska

Verižni

indeks (%)

2006. 103,4 - 36,1 -

2007. 103,1 99,71 34,4 95,23

2008. 109,3 106,01 36,0 104,65

2009. 126,8 116,01 44,5 123,61

2010. 146,0 115,14 52,8 118,65

2011. 171,3 117,33 59,9 113,45

2012. 156,9 91,59 64,4 107,85

2013. 174,9 111,47 75,7 117,55

Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a

Iz tablice 4. može se vidjeti da je najveći bruto javni dug za vrijeme krize imala Grčka u

2013. godini u iznosu od (174,9%), za vrijeme krize. Dok najmanji postotak javnog

duga za vrijeme krize ima Hrvatska, u 2008. godini, a iznosi (36,0%). U razdoblju od

2006. do 2007. godine najveći bruto javni dug imala je također Grčka, u 2007. godini,

(103,1%), prije početka krize, za razliku od Hrvatske koja u 2007. godini ima (34,4 %)

javnog duga. Hrvatska je ima (68,7 %) manje bruto javnog duga. Najmanji javni dug

imala je Hrvatska u 2007. godini, (34,4%) za razdoblje od 2006. do 2007. godine prije

početka krize. U razdoblju od 8 godina, najveći rast bruto javnog duga ostvarila je

Grčka, u 2006. godini (103,4%), a u 2013. godini (174,9%), i to za (71,5 %).

U nastavku je prikazan bruto javni dug Grčke i Hrvatske u postotku, za razdoblje od

2006. do 2013. godine, pomoću linijskog grafikona

41

Grafikon 1. Bruto javni dug u razdoblju od 2006. do 2013. godine,%

0

50

100

150

200

250

300

2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Grčka

Hrvatska

Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a

Iz grafikona 1. može se zaključiti kako je bruto javni dug Grčke u promatranom

razdoblju od osam godina znatno veći od bruto javnog duga Hrvatske. Vidi se nagli

porast javnog duga u 2009. godini, za obadvije zemlje. U 2011. godini opet veliki rast

javnog duga za Grčku (171,3%), a za Hrvatsku (59,9%). Vidi se da Grčka i Hrvatska

nisu uspjele smanjiti javni dug ili da se održava na istoj razini, nego konstantan porast i

u 2013. godini.

U sljedećoj tablici analizirati će se dug privatnog sektora. Dug privatnog sektora stanje

je obveza koje imaju nefinancijskih poduzeća, stanovništva i neprofitne institucije koje

služe kućanstvima. Instrumenti koji se uzimaju u obzir su dužnički vrijednosni papiri i

krediti.

Tablica 5. Prikazuje stanje duga privatnog sektora Grčka i Hrvatske, izražen u postotku

BDP-a.

42

Tablica 5.

Dug privatnog sektora za razdoblje 2006. do 2013. godine, %

Godine Grčka Verižni

indeks (%) Hrvatska

Verižni

indeks (%)

2006. 93,0 - 91,3 -

2007. 101,9 109,57 100,0 109,53

2008. 113,5 111,38 109,4 109,40

2009. 117,2 103,26 118,1 107,95

2010. 128,8 109,90 124,5 105,42

2011. 130,6 101,40 123,4 99,12

2012. 130,5 99,92 119,9 97,17

2013. 135,6 103,91 117,6 98,01

Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a

Iz tablice 4. Može se vidjeti da najveći dug u privatnom sektoru imala Grčka u 2013.

godini za vrijeme krize, a iznosio je (135,6%). Dok najmanji postotak duga privatnog

sektora imala Hrvatska u 2013. godini, u iznosu od (117,6%) za vrijeme krize. Može se

vidjeti smanjenje privatnog duga u kriznim godinama za Hrvatsku. U 2010. godini

privatni dug je u Hrvatskoj iznosio je (124,5%), a u 2013. godini (117,6%), dug se

smanjio za (6,9%) za vrijeme krize. U razdoblju od 2006. do 2007. godine Grčka je

imala veći dug privatnog sektora u 2007. godini (101,9%), za razliku od Hrvatske koja

je u imala u toj godini dug u iznosu od (100,0%), prije krize. Hrvatska je imala za

(1,9%) manji privatni dug. Najmanji privatni dug prije krize, u razdoblju do 2006. do

2007. godine imala je Hrvatska u 2006. godini u iznosu od (91,3%). U razdoblju od 8

godina, najveći rast privatnog duga ostvarila je Grčka, u 2006. godini dug je iznosio

(93,0%), a u 2013. godini (135,6%), to je porast od (42,6%).

U nastavku je prikazan dug privatnog sektora Grčke i Hrvatske, za razdoblje od 2006.

do 2013. godine, pomoću linijskog grafikona.

43

Grafikon 2. Dug privatnog sektora za razdoblje od 2006. do 2013. godine, %

0

50

100

150

200

250

300

2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Grčka

Hrvatska

Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a

Iz grafikona 2. može se zaključiti da je dug u privatnom sektoru u promatranom

razdoblju od osam godina u Grčkoj dosta veći od privatnog duga u Hrvatskoj. Vidi se

porast duga u privatnom sektoru u 2010. godini za obadvije zemlje. Zatim u 2012.

godini privatni dug u Grčkoj je u neznatnom porastu. Dok dug u privatnom sektoru u

Hrvatskoj za istu godinu opada.

44

6. ZAKLJUČAK

Svjetsku ekonomsku krizu treba sagledati kao jedinstveni povijesni događaj koji je

utjecao na financijska tržišta i gospodarstva u cijelom svijetu. Kriza koja je počela u

ljeto 2007. godine u SAD-u krizom na tržištu nekretnina, velikim gubitcima i stečajevi

poduzeća iz financijskog sektora, a do kraja 2008. godine zahvatila je i realni sektor.

Bankarski sektor koji davao kredite po niskim početnim kamatnim stopama, ne

uzimajući u obzir rast kamatnih stopa na dane kredite i rizik koji proizlazi od ne

mogućnosti otplaćivanja kredita od strane zajmoprimca, dovelo je do nelikvidnosti

banaka diljem svijeta. To je dovelo do nestabilnosti na financijskim tržištima, na kojima

je došlo do pada vrijednosti svih vrijednosnih papira. Pojedine države zadužile su se da

bi spasile svoje banke od bankrota i svoja gospodarstva. Svi ti događaji ukazuju da je

potrebna regulacija financijskih tržišta i da banke svoje poslovanje učine još više

transparentnim.

Globalna ekonomska kriza dovela je do otkrivanja i produbljivanja mnogih unutarnjih

problema pojedinih zemalja koje su tijekom prethodnog razdoblja bili potiskivani zbog

povoljnih okolnosti koje su vladale na međunarodnom financijskom tržištu. Jedna od tih

zemalja je Grčka koje je da bi postala članica eurozone prikrivala pravo stanje svojih

financija. Uvođenjem jake valute kao što je euro Grčka nije mogla konkurirati jačim

članicama EU-a na zajedničkom tržištu. Grčka vlada zbog lakšeg pristupa novčanim

sredstvima, sve se više zaduživala. Grčki vanjski dug u 2011. godini iznosio je 160

posto očekivanog BDP-a. Kako bi se spriječio bankrot Grčke, otpisano je 50 posto

vanjskog duga. MMF, Europska komisija i ECB odobrile su pakete pomoći Grčkoj, a

Grčka Vlada se obavezala provoditi reforme. Ali unatoč mjerama koje je Grčka

provodila nije uspjela smanjiti vanjski dug, koji je u 2014. godini iznosio 174 posto

BDP-a. Štednja kao jedina od mjera izlaska iz krize nije dala očekivane rezultate.

Problemi poput velikog javnog sektora, visokog javnog duga i državne potrošnje

stvarati će poteškoće i novoj Grčkoj Vladi. Prema svemu tome treba ponovo razmotriti

činjenicu da Grčka treba ponovo imati vlastitu monetarnu politiku, koja podrazumijeva

izlazak Grčke iz eurozone.

45

Pokazalo se i za Hrvatsku da problemi sežu mnogo prije svjetske ekonomske krize, koja

ih je istaknula i još više produbila. Odgađanje rješavanja problema domaćeg

gospodarstva pogodovalo je nastanku kompleksnije krizne situacije. Činjenica je da od

osamostaljenja nije donesen konkretan i čvrsto utemeljen razvojni plan koji bi učinio

hrvatsko gospodarstvo konkurentnijim. Hrvatsku je 2010. godine pogodila snažna

recesija, što je značilo pad BDP-a od 10,5 posto. A uz recesiju, rastao je sve više i

vanjski dug. Hrvatska se u posljednjih godina sve više zaduživala kako bi mogla

podmirivati dospjele obveze. Tako je u 2014. godini vanjski dug dosegao iznos BDP-a

od 108,1 posto. Nezaposlenost u Hrvatskoj u stalnom je porastu, unatoč donesenim

mjerama koje bi trebale poticati zapošljavanje. Hrvatskoj su nužne reforme koje će

potaknuti rast gospodarskih aktivnosti, domaće i inozemne investicije, rast izvoza, kako

bi Hrvatska mogla u narednim godinama ostvariti pozitivne stope rasta.

Usporedbom nezaposlenosti i zaduženosti Grčke i Hrvatske vidi se utjecaj krize na ta

dva pokazatelja. Iz toga može se zaključiti da je poslije 2007. godine nezaposlenost i

zaduženost rasla. Grčka ima veće stope nezaposlenosti za razliku od Hrvatske, kao i

zaduženosti. Za razliku od zaduženosti gdje Grčke ima dosta veći državni i privatni dug

od Hrvatske. Stope nezaposlenosti u nekim promatranim godinama u Hrvatskoj su veće

od Grčke.

46

LITERATURA

Knjige:

o Butković H., Samardžija V., Tišma S., 2012., ''Učinci gospodarske krize na

industrijske odnose u Hrvatskoj?'', IMO, Zagreb.

o Čengić D., Butigan D., Kerovec N., Poljanec Borić S., 2011., '' Poduzeća, kriza

i strategija opstanka'', Zaklada Konrada Adenavera, Zagreb.

o Felton A., Reinhart C., 2008., '' Prva globalna financijska kriza 21. stoljeća'',

Novum d.o.o., Zagreb.

o Radošević D., 2010., ''Kriza i ekonomska politika'', Jesenjski i Turk, Zagreb.

o Skidelsky R., 2011., ''Keynes: Povratka velikana'', Algoritam, Zagreb.

o Stojanov D., ''Ekonomska kriza i kriza ekonomske znanosti'', Efri, Zagreb.

o Unković M., ''Međunarodna ekonomija'', Univerzitet Singidunum, Zagreb.

o Veselica V., 2012., ''Svekolika hrvatska kriza'', Zagreb.

o Zbornik Radova, 2009., ''Kriza i okviri ekonomske politike'', Hgk, Zagreb.

o Žugaj M., ''Metode analize i sinteze'', 1979., Varaždin.

Članci:

o Babić M., 2011., ''Kriza eura 2010'', Zagreb.

o Benić Đ., 2012., ''Ekonomska kriza u Europi i Hrvatsko gospodarstvo'',

Sveučilište u Dubrovniku.

o Benolić M., 2012., ''Svjetska ekonomska kriza: Razvoj, utjecaj na Republiku

Hrvatsku; Subjektivni stavovi studenata'', Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

Zagreb.

o Grgić D., Koridić G., 2011., ''Analogija krize zemalja s margine eurozone s

krizom u BiH i Hrvatskoj'', Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zageb.

o Sharma S., 2010., ''Ekonomska kriza i kriza ekonomske znanosti'', Acta turistica,

Vol.. 22, No.1, str.8.

47

Internet:

o Jutarnji list, ''Hrvatski vanjski dug obara sve rekorde'', 2012., pogledano

22.11.2014.,

http://www.jutarnji.hr/hrvatski-vanjski-dug-obara-sve-rekorde-prvi-put-u-

povijesti-dosegao-108-posto-bdp-a/1209768/

o Buissnes hr., ''Nekretninama u Hrvatskoj negdje pala vrijednost i preko 60%'',

2014., pogledano 22.11.2014.,

http://www.business.hr/ekonomija/nekretninama-u-hrvatskoj-negdje-pala-

vrijednost-i-preko-60-posto

o Večernji list, ''Hrvatska drži neslavno 3 mjesto po nezaposlenosti u EU'', 2014.,

pogledano 22.11.2014.,

http://www.vecernji.hr/hrvatska/hrvatska-cvrsto-drzi-neslavno-3-mjesto-po-

nezaposlenosti-u-eu-947997

o Banka hr., ''Tržište kapitala: ''Posljedica stogodišnje oluje'', 2012., pogledano

24.11.2014.,

http://www.banka.hr/komentari-i-analize/trziste-kapitala-posljedice-stogodisnje-

oluje

o Poslovni info., ''Kretanje prometa trgovina na malo'', 2014., pogledano

24.11.2014.,

http://www.poslovni-info.eu/sadrzaj/gospodarstvo-rh/prikaz-i-kretanje-prometa-

trgovine-na-malo/

o Poslovni info, ''Kretanje bruto domaćeg proizvoda Hrvatske i Eu'', 2014.,

pogledano 24..11.2014.,

http://www.poslovni-info.eu/sadrzaj/gospodarstvo-rh/kretanje-bruto-domaceg-

proizvoda-%28bdp%29-hrvatske-i-eu/

o Profitiraj hr., ''Bankrot države – uzroci i posljedice''., 2011., pogledano

15.01.2015.,

http://www.profitiraj.hr/novosti/bankrot-drzave-uzroci-i-posljedice/

o Slobodni filozofski, ''Stavros Mavroudeas: ''Grčki vanjski dug'', 2010.,

pogledano 15.01.2015.,

48

http://www.slobodnifilozofski.com/2010/03/stavros-mavroudeas-grcki-vanjski-

dug-i.html

o Dw.De, ''Investitori očekuju još jedno otpisivanje dugova Grčkoj'', 2012.,

pogledano 17.01.2015.,

http://www.dw.de/investitori-o%C4%8Dekuju-jo%C5%A1-jedno-otpisivanje-

dugova-gr%C4%8Dkoj/a-15853938

o Biznis. ba, ''Masovna rasprodaja nekretnina u Grčkoj'' 2012., pogledano

17.01.2015.,

http://www.biznis.ba/komentari-analize/19974-masovna-rasprodaja-nekretnina-

u-grckoj.html

o Poslovni hr., ''Grčka zaglibila u recesiji ciljane uštede pod upitnikom'', 2013.,

pogledano 17.01.2015.,

http://www.poslovni.hr/svijet-i-regija/grcka-zaglibila-u-recesiji-ciljane-ustede-

pod-upitnikom-249539#

o Enterpirses Greece, ''Foreign direct investment'', 2014., pogledano 18.01.2015.,

http://www.investingreece.gov.gr/default.asp?pid=21

o Wikipedia hr., ''Grčka'', 2015., pogledano 18.01.2015.,

http://hr.wikipedia.org/wiki/Gr%C4%8Dka

o Wikipedia org., ''Economy of Greece'', 2015., pogledano 19.01.2015.,

http://en.wikipedia.org/wiki/Economy_of_Greece

o The gurardian, ''Financial crisis:timeline'', 2012., pogledano 18.02.2015.,

http://www.theguardian.com/business/2012/aug/07/credit-crunch-boom-bust-

timeline

49

POPIS TABLICA

Tablica 1: Stopa nezaposlenosti u razdoblju od 2004. do 2013. godine – godišnji

prosjek,%........................................................................................................................ 36

Tablica 2: Stopa nezaposlenosti prema dobnim skupinama u razdoblju od 2004. do

2013. godine – manje od 25 godina, %.......................................................................... 37

Tablica 3: Stopa nezaposlenosti u razdoblju od 2004. do 2013. godine prema stručnoj

spremi, %........................................................................................................................38

Tablica 4: Bruto javni dug u razdoblju od 2006. do 2013. godine, %.......................... 40

Tablica 5: Dug privatnog sektora za razdoblje od 2006. do 2013. godine, %................42

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1: Bruto javni dug u razdoblju od 2006. do 2013. godine, %......................... 41

Grafikon 2: Dug privatnog sektora za razdoblje od 2006. do 2013. godine,%.............. 43

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom EKONOMSKA KRIZA U

GRČKOJ I HRVATSKOJ – KOMPARATIVNA ANALIZA izradila samostalno pod

voditeljstvom prof. dr. sc. Dragoljuba Stojanova, a pri izradi diplomskog rada pomagala

mi je i asistentica mr.sc Vesna Buterin. U radu sam primijenila metodologiju

znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog

rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili

parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala sam i

povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu

hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica

Dijana Petrović