�

�

SVEU�ILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

SUVREMENA EKONOMSKA KRIZA I HRVATSKA

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

�

�

EKONOMSKI FAKULTET

SUVREMENA EKONOMSKA KRIZA I HRVATSKA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Suvremene ekonomske teorije

Mentor: Prof. dr. sc. Dragoljub Stojanov

Student: Marko Majstorovi�

Studijski smjer: Gospodarstvo EU

JMBAG: 0081113102

Rijeka, rujan 2014.

�

�

SADRŽAJ

1.UVOD ..................................................................................................................................... 1

1.1. Problem i predmet istraživanja ............................................................................................ 2

1.2. Radna hipoteza .................................................................................................................... 2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja .................................................................................................. 3

1.4. Znanstvene metode ............................................................................................................. 3

1.5. Struktura rada ..................................................................................................................... 4

2. OP�E ZNA�AJKE KRIZE .................................................................................................. 5

2.1. Pojmovno odre�enje krize, gospodarske krize, ekonomske krize i globalne krize ............. 4

2.2. U�inci i posljedice ekonomskih kriza na nacionalna gospodarstva .................................... 7

2.3. Svjetske krize kroz povijest ................................................................................................. 8

2.3.1. Velika gospodarska kriza 1929.-1933. godine ................................................................. 9

2.3.2. Velika naftna kriza ......................................................................................................... 14

3. SUVREMENA EKONOMSKA KRIZA U SVIJETU ......................................................... 18

3.1. Zašto se kriza dogodila? .................................................................................................... 20

3.2. Kako se kriza razvijala? .................................................................................................... 29

3.3. Posljedice suvremene ekonomske krize ............................................................................ 33

3.4. Rješenja za izlazak iz krize ............................................................................................... 37

4. HRVATSKO GOSPODARSTVO U UVJETIMA KRIZE ................................................. 39

4.1. Analiza hrvatskog gospodarstva ........................................................................................ 41

4.1.1. Ekonomska politika Hrvatske 1990. – 2009. godine...................................................... 41

4.1.2. BDP ................................................................................................................................ 43

4.1.3. Vanjski dug .................................................................................................................... 45

4.1.4. Vanjskotrgovinska razmjena .......................................................................................... 47

4.1.5. Inozemna ulaganja .......................................................................................................... 50

4.1.6. Industrijska proizvodnja ................................................................................................. 51

4.1.7. Turizam .......................................................................................................................... 53

4.1.8. Tržište rada ..................................................................................................................... 56

4.2. Kronologija krize u Hrvatskoj ........................................................................................... 58

�

�

4.3. Mjere Hrvatske za izlaz iz krize ........................................................................................ 61

4.4. Ideje za bolju i ja�u Hrvatsku ............................................................................................ 62

5. ZAKLJU�AK ...................................................................................................................... 65

LITERATURA ......................................................................................................................... 68

POPIS TABLICA ..................................................................................................................... 72

POPIS SLIKA .......................................................................................................................... 72

POPIS GRAFIKONA .............................................................................................................. 73

��

�

1. UVOD

Ekonomska kriza je situacija u kojoj dolazi do teških poreme�aja u gospodarstvu pojedine

države ili više njih. Mnogo razli�itih ekonomskih kriza je haralo �ovje�anstvo tokom

povijesti, ali rijetke su one koje su obilježile cijeli svijet i pokazale koliko slabi ekonomski

sustavi nacionalnih gospodarstava mogu biti. Kroz krize, nacionalna gospodarstva mogu

uvidjeti gdje su pogriješili, te ispraviti pogrešku i sprije�iti da se ona više ne dogodi.

Globalna financijska tržišta diljem svijeta su pod najve�im pritiskom u zadnjih 80- ak godina,

od Velike svjetske krize 1929.-1933. godine. Došlo je do suvremene ekonomske krize koju

najbolje opisuje pad gospodarstva, porast razine cijena, porast nezaposlenosti, smanjenje

proizvodnje itd. Kriza je nastupila 2008. godine kada poprima svjetske razmjere, dolazi do

teške kreditne kontrakcije, pada vrijednosti na burzama diljem svijeta i kolapsa nekih od

najve�ih financijskih institucija. Poljuljano je povjerenje u kreditnu sposobnost partnera,

dolazi do pada cijena vrijednosnica, a kamatne stope na me�ubankovne kredite i državne

vrijednosnice u rujnu i listopadu 2008. godine dostižu najviše razine u zadnjih nekoliko

desetlje�a.

Kriza, kojoj je žarište u SAD-u, ubrzo se proširila na sve zemlje svijeta. Ekonomska kriza je

pogodila razvijenija gospodarstva svijeta, ali su puno ve�e negativne posljedice doživjele i još

doživljavaju zemlje u razvoju, kojima puno više vremena treba za oporavak.�Razlog tomu je

orijentiranost gospodarstava zemalja u razvoju i njezina ovisnost o ja�im i razvijenijim

zemljama.

Hrvatska je tako�er jedna od zemalja koje su pogo�ene od strane ekonomske krize. Kriza je u

Hrvatskoj tek jednim dijelom utjecala na doma�e gospodarsko tržište, dok je drugim dijelom

tu i utjecaj doma�e ekonomske politike, ratna razaranja, gospodarska zaostajanja itd. koji �e

se analizirati u daljnjem radu.

Uvod ima pet me�usobno povezanih dijelova: 1) problem i predmet istraživanja, 2) radna

hipoteza, 3) svrha i ciljevi istraživanja, 4) znanstvene metode i 5) struktura rada.

��

�

1.1. Problem i predmet istraživanja

U ovom diplomskom radu pitanja koja se name�u istraživanjem su kako se uop�e dogodila

suvremena ekonomska kriza, njene sli�nosti sa krizama prije nje, koji su uzroci i posljedice, te

tijek ekonomske krize, kako iza�i iz sadašnje krize i kojim instrumentima, te kakav utjecaj je

imala kriza na gospodarstvo Hrvatske.

Problem istraživanja kojim se bavi ovaj diplomski rad je suvremena ekonomska kriza, s

kojom se pokušavaju dati odgovori na pitanja u kojoj mjeri kriza utje�e na kretanja u

gospodarstvu svijeta i Hrvatske, tj. njezin utjecaj na makroekonomske pokazatelje poput

BDP-a, stope nezaposlenosti, industrijske proizvodnje, broja no�enja turista itd.

U skladu s problemom istraživanja odre�en je i predmet istraživanja diplomskog rada, a to

je da se istraže zna�ajke suvremene ekonomske krize na Republiku Hrvatsku, njene u�inke

kroz makroekonomske pokazatelje, poduzimanje nužnih mjera i ideja koje �e omogu�iti

hrvatskom gospodarstvu što brži izlazak iz krize.

1.2. Radna hipoteza

Ekonomska kriza ima veliki utjecaj na svjetska ekonomska kretanja te se zbog svog svjetskog

karaktera brzo proširila iz SAD-a, gdje joj je epicentar, na ostatak svijeta pa i na Hrvatsku.

Hipoteza ovog diplomskog rada je da je svjetska ekonomska kriza tek jednim dijelom

utjecala na nacionalno gospodarstvo Hrvatske te da se klju�ni faktori postoje�eg stanja moraju

potražiti u uzrocima generiranim i zapostavljenim u protekla dva desetlje�a razvoja Republike

Hrvatske.

��

�

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja ovog diplomskog rada je upoznavanje s pojmom krize, financijske i

ekonomske, njena obilježja, uzroci i posljedice koje je ostavila na cijeli svijet i Hrvatsku.

Cilj istraživanja je detaljnije upoznavanje sa suvremenom ekonomskom krizom te odgovoriti

na pitanja:

• Što je kriza i kakve krize uop�e postoje?

• Koja je najve�a ekonomska kriza i kako je nastala?

• Koji su uzroci i posljedice suvremene ekonomske krize na cijeli svijet?

• Kako je tekao razvoj suvremene ekonomske krize?

• Kakvi su u�inci suvremene ekonomske krize na makroekonomske pokazatelje

Hrvatske?

• Kako iza�i iz suvremene ekonomske krize i koje mjere koristiti?

1.4. Znanstvene metode

Kako bi se što detaljnije obradila tema diplomskog rada korištene su razli�ite metode

znanstvenog istraživanja, kao što su: metoda indukcije, povijesna metoda, metoda dedukcije,

metoda komparacije, metoda klasifikacije, metoda kompilacije, metoda deskripcije te razli�ite

metode statistike. U ovom diplomskom radu korištene su stru�ne i znanstvene literature iz

ekonomije, razli�iti �lanci, statisti�ke publikacije doma�eg i stranog porijekla te internetski

pretraživa�i.

��

�

1.5. Struktura rada

Diplomski rad je sadržajno podijeljen u 5 me�usobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, UVODU, definiran je problem i predmet istraživanja, hipoteza, svrha i ciljevi

istraživanja, znanstvene metode i struktura rada.

Drugi dio, s naslovom OP�E ZNA�AJKE KRIZE, objašnjava pojam krize (gospodarske,

ekonomske i globalne), u�inke i posljedice ekonomskih kriza na nacionalna gospodarstva te

navodi svjetske krize kroz povijest i detalje o najzna�ajnijim; Velika gospodarska kriza 1929.-

1933. i Velika naftna kriza.

U tre�em dijelu s naslovom, SUVREMENA EKONOMSKA KRIZA U SVIJETU, govori

se o nastanku krize, zašto se kriza dogodila i koji su razlozi, kako se razvijala i koje su njene

posljedice, te koja su rješenja za izlazak iz krize.

�etvrti dio, s naslovom HRVATSKO GOSPODARSTVO U UVJETIMA KRIZE,

objašnjava utjecaj krize, daje analizu hrvatskog gospodarstva na temelju makroekonomskih

pokazatelja te detaljnu kronologiju krize u Hrvatskoj. Potpoglavljem s naslovom Ideje za

bolju i ja�u Hrvatsku, autor daje listu ideju koja bi mogla promijeniti hrvatsko gospodarstvo

nabolje.

Zadnji ili peti dio, s naslovom ZAKLJU�AK, predstavlja sintezu cjelokupnog istraživanja

ovog diplomskog rada s kojom je dokazivana postavljena hipoteza. Na kraju diplomskog rada

navedena je korištena literatura, te popis grafikona, tablica i slika.

��

�

2. OP�E ZNA�AJKE KRIZE

2.1. Pojmovno odre�enje krize, gospodarske krize, ekonomske krize i globalne krize

Kriza (gr�.krisis-poreme�aj, preokret, teško stanje) predstavlja stanje lakših i težih poreme�aja

u gospodarstvu koja se manifestira kao kriza nedovoljne proizvodnje (oskudice) ili kao kriza

prekomjerne proizvodnje (hiperprodukcija). Nastali poreme�aji iz kriza obi�no se najoštrije

manifestiraju u jednoj gospodarskoj oblasti nacionalne ekonomije (industrija, trgovina i

poljoprivreda), a nekada može obuhvatiti cjelokupno svjetsko gospodarstvo i tada nastaje

op�a, globalna kriza svjetskih razmjera. Ekonomske posljedice ovih kriza su rušila�ke i

katastrofalne. Kada nastupi kriza dolazi do ogromnih poteško�a u realizaciji cjelokupne

proizvodnje jer nastaje višak robe koja se ne može prodati te se gomila u zalihama.

Ekonomska kriza je situacija u kojoj gospodarstvo pojedine države ili više država ostvaruje

iznenadan pad ( ili usporavanje) do kojeg dolazi zbog financijske krize. (online:

http://www.studymode.com/essays/What-Is-Economic-Crisis-1284447.html)

Financijska kriza je stanje u kojem potražnja za novcem raste u odnosu na opskrbu novcem.

Do prije nekoliko desetlje�a, financijska kriza je bila ekvivalentna bankarskoj krizi. Danas

može poprimiti i oblik valutne krize. Mnogi ekonomisti su razvili teorije o tome kako se

financijska kriza razvija i kako se može sprije�iti. Me�utim, do sada nije došlo do konsenzusa

i financijska kriza se još uvijek smatra fenomenom. Gospodarstvo kojem prijeti ekonomska

kriza �e se suo�iti s: padom BDP-a, manjkom likvidnosti i rastom/padom cijena uslijed

inflacije/deflacije.

Kriza se naziva gospodarskom, industrijskom ili, ranije, trgova�kom (kada je trgovina

ozna�avala svako tržišno postojanje) jer se radi o padu op�e gospodarske aktivnosti, a

financijskom samo onda kada se radi o krizi financijskog sektora ili se želi naglasiti

financijski aspekt gospodarskih aktivnosti. U sistematskoj analizi gospodarske dinamike

krizom se uže ozna�ava samo faza gospodarskog ciklusa, kada se lomi trend uspona i dolazi

do naglog stezanja i pada aktivnosti. Razmak od jedne do sljede�e krize nazivamo

gospodarskim ciklusom, koji otprilike u pravilu traje desetak godina. Naime, empirijska

istraživanja su pokazala da pored desetogodišnjih ciklusa (koji se nazivaju Juglarovim, po

francuskom istraživa�u ciklusa C. Juglaru), zapaženi su još neki pravilni oblici gospodarske

dinamike. Od tih su najpoznatiji dugi ciklusi od otprilike 50 godina, koji se nazivaju

��

�

Kondratievljevim valovima (po ruskom istraživa�u N. D. Kondratjevu) i povezuju se s op�im

tehnološkim transformacijama vezanim za epohalne tehnološke inovacije, koji nemaju izrazite

prelomne to�ke, ali mogu znatno produbljavati ili ublažavati desetogodišnje cikluse. U

povijesti to se dogodilo 1820., 1873. i 1929. godine. (Kriza i okviri ekonomske politike,

2009., str.13)

Ekonomska kriza, kao što se �esto misli, nije op�a propast i kaos. Ona uvijek ima upadljiv

monetarni i financijski vanjski izraz jer se tržišne transakcije uvijek obavljaju i iskazuju u

monetarnim terminima, ali njezin sadržaj i dinamiku odre�uju realni gospodarski i socijalni

procesi. Približavanje punoj zaposlenosti rada i kapaciteta podiže razinu nadnica, troškova i

poslovnih rizika, što obara stopu profita na razinu koja poduzetnicima i vlasnicima kapitala

nije zadovoljavaju�a. Oni reagiraju smanjenjem zaposlenosti i proizvodnje i odustajanjem od

novih investicija, što dovodi do daljeg procesa širenja jaza izme�u tržišne ponude i potražnje,

sloma kreditnog sustava i povla�enje novca iz opticaja. To opet sa svoje strane kumulativno

dovodi do nelikvidnosti, teško�a pla�anja, pada tržišnih cijena i daljeg pada profita.

Proizvodnja se sužava i teže nalazi kupca, pa kriza i dobiva privid hiperprodukcije, tj.

pretjerane proizvodnje. Kapitalisti�ka kriza nije kriza oskudice niti kriza preobilja proizvoda,

nego kriza održivog razmjera ponude i potražnje. (Kriza i okviri ekonomske politike, 2009.,

str.12)

U prethodnom tekstu su navedene definicije razli�itih kriza, ali nije spomenuta globalna kriza

koja nas potresa ovih godina i o kojoj �e se u nastavku govoriti. Definicija prof. dr. Damira

Grubiše najbolje opisuje globalnu krizu; Globalna kriza se manifestira u uvjetima

globalizacije ekonomije, komunikacije i politike u dosada nevi�enim razmjerima i oblicima.

No zato valja identificirati aspekte onoga što nazivamo „globalna kriza“. Možemo govoriti o

šest aspekata ili vidova kroz koje se manifestira globalna kriza i koja se od njih sastoji. To je,

prvo, ekonomska i financijska kriza koja je izbila u punom opsegu 2008. godine. Drugi

aspekt je klimatska kriza, koja se manifestira kao globalno zatopljenje, množenje ozonskih

rupa i nestabilnost klimatskih uvjeta. Tre�i aspekt je energetska kriza koja je obilježena

nejednakom distribucijom izvora energije i sve ve�im troškovima njihovog iskorištavanja, kao

i perspektivom iscrpljivanja klasi�nih energetskih izvora kao što su nafta i plin. �etvrti je

aspekt globalne krize kriza siromaštva i gladi koja uzrokuje masovne migracije, nestabilnost i

ratove širom planeta. Peti je aspekt globalne krize zdravstvena kriza koja se manifestira kroz

epidemije i pandemije nastale na temelju genetskih mutacija virusa, štetnih modela života i

neadekvatnosti zdravstvene zaštite. Šesti aspekt je, kona�no, politi�ka kriza, koja se

��

�

manifestira kao kriza upravljanja (governance) i kriza demokracije u svijetu, a njezine

popratne pojave su nesigurnost, ugroze raznih vrsta od lokalnih sukoba i ratova preko

terorizma, sve do globalnih prijetnji miru. (Kriza i okviri ekonomske politike, 2009.,str. 200)

I sama Europska unija pristupa fenomenu krize ne samo sa stajališta njezine ekonomske

pojave, ve� sa stajališta interakcije i me�uovisnosti raznih aspekata svjetske krize koji utje�u

jednu na druge i materijaliziraju se kao globalna kriza. (Giddens, 2007.)

2.2. U�inci i posljedice ekonomskih kriza na nacionalna gospodarstva

Kriza negativno utje�e na sve države, a pogotovo one u razvoju (United Nations, 2009.).

Zemlje u razvoju koje nisu utjecale na nastanak ekonomske krize su najzna�ajnije pogo�ene

globalnom krizom. Ekonomski i socijalni napredak koji su uspjele ostvariti u proteklih

nekoliko godina je ugrožen u zemljama u razvoju, a pogotovo u manje razvijenim zemljama.

Negativni u�inci ekonomske krize su: brz rast nezaposlenosti i siromaštva, usporavanje

gospodarskog rasta, smanjenje direktnih inozemnih investicija, rast prora�unskog deficita,

kontrakcije u svjetskoj trgovini, smanjen pristup kreditima, zna�ajno smanjeni prihodi od

industrije, poljoprivrede, turizma itd.

Krize imaju širok utjecaj na ekonomsku aktivnost te mogu uzrokovati recesiju. Postoji dosta

recesija koje su povezane s financijskom (odnosno ekonomskom) krizom. Financijska kriza

obi�no utje�e na težu recesiju nego što bi bila recesija obi�nog poslovnog ciklusa. Prosje�no

trajanje recesije povezane s financijskom krizom iznosi 6 tromjese�ja, 2 više nego normalna

recesija. Obi�no je i zna�ajniji pad u outputu kod recesija povezanih s krizom nego kod

ostalih recesija. (Claessens, 2013., str. 28)

Recesije nastale kao posljedice krize rezultiraju u mnogo ve�em padu potrošnje, investicija,

industrijske proizvodnje, zaposlenosti, izvoza i uvoza, u usporedbi s recesijom koja nije

uzrokovana krizom. Npr. pad potrošnje tijekom recesije povezane s financijskom krizom je

obi�no sedam do deset puta ve�i nego što bi bio pad potrošnje bez krize na tržištima u

razvoju. U recesijama bez krize, stope rasta potrošnje usporavaju ali ne padaju ispod nule.

Oporavci nakon krize su uglavnom slabi i spori osobito ako govorimo o doma�oj potražnji i

kreditnim uvjetima. Više o u�incima suvremene ekonomske krize na nacionalna gospodarstva

diljem svijeta u poglavlju 3. s konkretnim podatcima o utjecaju globalne ekonomske krize na

gospodarstvo.

�

�

2.3. Svjetske krize kroz povijest

Tijekom povijesti ljudskog roda uvijek su se javljala posebno teška razdoblja. Tako su ljudi

kroz povijest prebrodili razne krize, pošasti i ratove. Vrlo je zanimljiv na�in na koji su krize

nastajale, a još je zanimljivije kako su ljudi rješavali naizgled nerješive situacije. Svjetska

ekonomska kriza 2007. godine predstavlja jednu u nizu kriza koje je �ovje�anstvo proživjelo

od po�etka društvenog razvoja. U prošlosti susre�emo krize koje ve�inom ocrtava vjersko,

moralno ili ideološko obilježje, dok se u suvremeno doba sve �eš�e pojavljuju sa ekonomsko-

financijskom konotacijom, što dovoljno argumentira sljede�e: u razdoblju izme�u 1970. –

2007. svijet je pogodilo 124 bankarskih kriza, 208 te�ajnih kriza (prilikom kojih je nominalna

deprecijacija valute bila najmanje 30%) te 63 dužni�kih kriza.(IMF, 2008, str.7)

Fenomen krize manifestirao se mnogo puta kroz ljudsku povijest. Sve je krenulo još od 1637.

godine, kad su nizozemski špekulanti doživjeli lukovice tulipana kao �arobni put prema

bogatstvu, kao i od 1720. godine, kad je John Law svojom potragom za zlatom u Louisani, do

danas neotkrivenim, Parizu najprije obe�ao bogatstvo, a zatim mu donio naglo siromaštvo.

Tih je godina tako�er veliki mjehur od sapunice, tzv. Južnomorski mjehur1, koji je stvorila

tvrtka South Sea („Tvrtka Južnog mora“), doveo do financijske katastrofe u Velikoj Britaniji.

(Galbraith, 2010., str: 16)

Kad se gleda povijesno, deset je velikih financijskih mjehura (kriza). To su (Kindleberger,

Aliber, 2006.,str.18):

1. Nizozemski tulipanski mjehur 1636. godine

2. Mjehur Južnog mora 1720. godine

3. Mjehur Mississippija 1720. godine

4. Mjehur cijena dionica potkraj 1920-ih

5. Nagli i veliki porast bankovnih zajmova u zemljama u razvoju 1970-ih

6. Mjehur glede nekretnina i dionica u Japanu 1985.-1989. godine

7. Mjehur glede nekretnina i dionica u Finskoj, Norveškoj i Švedskoj 1985.-1989. godine

8. Mjehur glede nekretnina i dionica u Tajlandu, Maleziji, Indoneziji i nekoliko drugih

azijskih zemalja 1992.-1997. godine

9. Nagli i veliki porast inozemnog investiranja u Meksiku 1990.-1993. godine

10. Mjehur glede izvanburzovnih dionica u SAD-u 1995.-2000. godine

���� ������������������������������������������������������������������������� � ��� ����������������� ��������

�������!������ ������"�� � ������!�����������

#�

�

Spomenute financijske krize velike su po opsegu i trajanju. Proces izlaska iz kriza je veoma

dug, što implicira potrebu da zemlje brzo grade i da postignu u�inkovitost recesijskih

sredstava.

Dosadašnji tekst ovoga poglavlja je pratio karakteristike i uzroke kriza op�enito dok �e

nadalje biti rije� o svjetskim ekonomskim krizama kroz povijest. Kao što je navedeno, kroz

povijest se može prona�i puno primjera ekonomskih kriza, ali za potrebe ovog diplomskog

rada uzeti su primjeri dviju najve�ih gospodarskih kriza do ove posljednje, suvremene

ekonomske krize zapo�ete 2007. godine, a to su Velika gospodarska kriza 1929.-1933. godine

i Velika naftna kriza 70-ih godina. Za bolje razumijevanje sadašnje suvremene krize, najbolje

je pogledati njene prethodnice.

2.3.1. Velika gospodarska kriza 1929.-1933. godine

Kriza u ekonomiji se posebno interpretira; ona ozna�ava proces stagnacije, galopiraju�e

inflacije, pad proizvodnje, zastoj u obrtu kapitala. Najve�a kriza bila je svjetska kriza 1929.-

1933. godine i ona je imala oblik ekonomske i financijske krize. Kriza je po�ela debaklom

notiranih te�ajeva u burzi na Wall Streetu u New Yorku. Mnogi su je nazvali krizom

hiperprodukcije potrošnih dobara. (Veselica, 2012., str. 457)

Mnogo je �imbenika utjecalo na stvaranje krize; glavni uzrok velike gospodarske krize bila je

kombinacija nejednake distribucije bogatstva tijekom dvadesetih godina i ekstenzivna

špekulacija na tržištima koja je bila klju�nom za drugi dio tog desetlje�a. (Temin, 1986.,str.

58)

U vrijeme nakon prvog svjetskog rata Sjedinjene Ameri�ke Države karakterizira želja za

povratkom u svakodnevni život. U listopadu 1918. godine u Europi se još nalazi preko milijun

i pol ameri�kih vojnika, a rat je Sjedinjene Ameri�ke Države stajao 22 milijarde dolara. Pod

krilaticom povratak normalnosti 1920. godine pobijedio je republikanski kandidat za

predsjednika Warren G. Harding. To su bili prvi izbori na kojima su za predsjedni�kog

kandidata glasovale žene. Cilj republikanske politike bilo je stvaranje uvjeta koji bi najviše

pogodovali ameri�koj industriji. Zlatne dvadesete godine bile su posljednja faza

reprezentativnog privatno kapitalisti�kog „big businessa“ sa simbolikom uspjeha i idealom

potroša�kog društva. Obilje u tim godinama predstavljaju automobil, hladnjak i radio,

zabavlja�ka filmska industrija, komercijalizirani sport, jazz i ilustrirani visokotiražni �asopisi.

�$�

�

Od 1921. do 1929. industrijska proizvodnja se udvostru�uje, pri �emu najviši porast postiže

proizvodnja artikala široke potrošnje, gra�evinarstvo i automobilska industrija (1926.

proizvedeno je 26 milijuna automobila). Taj period je obilježen jakom koncentracijom

poduze�a, naro�ito automobilske industrije i industrije potrošnih dobara, banaka i trgova�kih

ku�a (chain stores).

,,Burne dvadesete" bile su doba kada je Amerika strahovito napredovala. Ukupno ostvareni

prihod porastao je s 74,3 milijarde dolara 1923. godine na 89 milijarda dolara 1929. Ipak,

dobrobit ,,Coolidgeova blagostanja" (John Calvin Coolidge Jr., 30. predsjednik Sjedinjenih

država) nije jednako prihva�ena medu Amerikancima. Prema studiji Brookinsova instituta

1929. g. 0,1 % najviše klase Amerikanaca imalo je kombinirani prihod jednak 42% najnižoj

klasi. Tih 0,l % najviše klase Amerikanaca kontroliralo je 34% ukupne štednje, dok 80%

Amerikanaca nije imalo nikakve ušte�evine. (M. N. Rothbord, A History of money and

banking in the United States, New York,1989, str. 116. - l18.)

Glavni razlog za taj veliki i rastu�i jaz izme�u bogatih i radne klase bio je pove�ani output

(gotovi proizvod) proizvodnje u tom razdoblju. Od 1923. do 1929. prosje�ni output po

radniku u proizvodnji porastao je 32%. Tijekom istoga razdoblja prosje�na pla�a za poslove u

proizvodnji, narasla je samo 8%. Tako su pla�e porasle po stopi od 0,5 %, u skladu s porasti

produktivnosti. Kako su troškovi proizvodnje brzo padali, pla�e su sporo rasle, a cijene ostale

iste, ve�i dio koristi od pove�ane produktivnosti imale su velike korporacije. Ustvari, od 1923.

do 1929. godine, dobit korporacija porasla je 62 %, a dividenda 65 %. (Rothbord, 1989., str.

120 – l21)

Tri �etvrtine populacije u SAD-u potrošile bi gotovo cjelokupni godišnji prihod da bi

pribavile dobra poput hrane, odje�e, radija i automobila. Rije� je o siromašnijem dijelu

stanovništva te pripadnicima srednje klase �iji se prihodi kre�u oko ili �ak i manje od 2500

dolara godišnje. Donje ¾ populacije imale su ukupne prihode manje od 45% kombiniranog

nacionalnog prihoda; 25 % populacije visoke klase imalo je u nacionalnom prihodu više od

55% udjela. Dok su bogate obitelji previše kupovale, od obitelji koja je imala zaradu od 100

tisu�a dolara godišnje, nije se moglo o�ekivati da za hranu potroši 40 puta više od one koja je

zara�ivala samo 2500 dolara godišnje ili da kupi 40 automobila, 40 radio-prijamnika ili 40

ku�a. Kroz takvo razdoblje neravnoteže, SAD se oslanja na dvije stvari: da bi gospodarstvo

ostalo na podjednakoj razini dolazi do masovne prodaje kredita, luksuznoj potrošnji te

poslovnim ulaganjima bogatih. Rješenje problema za populacijsku ve�inu bez dovoljno novca

za zadovoljenje svih potreba, otvaranje je razli�itih kreditnih linija. Koncept kupovanja sada i

���

�

pla�anju kasnije brzo je prihva�en. Do kraja 1920. godine, 60% automobila i 80% radijskih

prijamnika kupljeno je na kredit. Izme�u 1925. i 1929. godine, ukupni iznos kredita na

obro�nu otplatu više se nego udvostru�io; s 1,38 milijarde na 3 milijarde dolara. Kredit na

obro�nu otplatu omogu�io je ,,premještanje budu�nosti u sadašnjost". Takva strategija stvorila

je umjetnu potražnju za proizvodima što ih si ljudi ina�e nisu mogli omogu�iti. To je

odga�alo ,,dan obra�una“, ali je u znatnoj mjeri pove�avalo budu�e katastrofalne posljedice.

(Temin, 1986., str. 93-97)

Kada je došla ta „budu�nost“ ostalo je malo onoga što ve� nije bilo kupljeno. Stanovništvo

više nije bilo u mogu�nosti svoju zaradu trošiti na kupovinu novih dobara jer je znatniji dio

pla�e odlazio na otplatu prošlih kupovina.

Dvadesetih godina SAD su nastojale biti ,,svjetski bankar, proizvo�a� hrane i tvorni�ar, a

zauzvrat kupiti što je mogu�e manje od ostatka svijeta“. Ovakav stav nije se mogao dugo

održati. Sjedinjene Države održavale su visoke trgovinske barijere da bi zaštitile ameri�ko

gospodarstvo, ali ako ne postoji reciprocitet, onda nema na�ina da Europljani kupuju

ameri�ke proizvode ili da pla�aju kamate na zajmove SAD-a. Slabljenje me�unarodnog

gospodarstva svakako je pridonijelo Velikoj gospodarskoj krizi. Europa se oslanjala na

zajmove SAD-a kako bi mogla nabavljati ameri�ke proizvode, a SAD je trebao Europu kao

jednog od ve�ih konzumenata ameri�kih proizvoda. Do 1929. l0% ameri�kog bruto

nacionalnog proizvoda odlazilo je na izvoz. Kada strane zemlje nisu više mogle kupovati

proizvode SAD-a , izvoz SAD-a pada za 30%. Taj gubitak od 1,5 milijarda dolara, od 1929.

do 1933., donio je l/8 ukupnog gubitka u prometu u ranim godinama krize.

(Kindleberger,1988., str. 107-111)

Masovna špekulacija je pojava koja je obilježila drugu polovinu dvadesetih godina. Samo

tijekom 1929. godine, ostvaren je rekordni promet od 1 ,124.800.410 dionica na njujorškoj

burzi vrijednosnica. Od ranih 20-ih do rujna 1929.godine Dow Jones industrije narastao je s

191 na 381. Takva vrsta profita bila je neodoljiva ulaga�ima. Zarada poduze�a postala je

manje interesantnom; dokle god su cijene vrijednosnica rasle, bilo je mogu�e ostvariti golemu

dobit. (Rothbord,1989., str. 65-69)

Ovakva špekulacija i rezultat sloma tržišta vrijednosnica bili su poput ,,okida�a", tada ve�

prili�no nestabilna gospodarstva SAD-a. Godine 1930. bilo je 5 milijuna nezaposlenih te se taj

broj 1932. penje na �ak 13 milijuna. Zemlja je sve brže tonula u katastrofu. Ušte�evine bogate

i srednje klase su se toliko pove�ale da su nadmašile mogu�nost ulaganja, postale su predmet

���

�

mahnitih špekulacija dionicama ili nekretninama. Stoga je kolaps burze bio tek prvom od

nekoliko detonacija koje su krhku strukturu špekulacije sravnile sa zemljom. �ak i nakon

sloma tržišta vrijednosnih papira politi�ki i industrijski �elnici nastavili su iznositi

optimisti�ka predvi�anja za državno gospodarstvo. No depresija se produbljivala, povjerenja

nestajalo, a mnogi su ostali bez svojih životnih ušte�evina. Tako je od euforije privatno

kapitalisti�kog biznisa u zlatnim dvadesetim godinama došlo do velike svjetske gospodarske

krize 1929. godine.

Velika gospodarska kriza ili Velika depresija u Sjedinjenim Ameri�kim Državama po�ela je

na "crni petak" u listopadu 1929. u New Yorku krahom burze. Zatvorene su banke i burze, a

kriza se brzo proširila diljem svijeta. Slom tržišta ozna�io je po�etak desetlje�a visoke

nezaposlenosti, siromaštva, niske zarade, deflacija i izgubljene mogu�nosti za gospodarski

rast i osobni napredak. Iako se još uvijek ne može sa sigurnoš�u tvrditi koji su to�no bili

uzroci sloma osnovni uzrok je nagli gubitak povjerenja u ekonomsku budu�nost.

Kako je do tada ekonomija SAD-a bila vode�a i u neku ruku pokreta� razvoja svjetske

privrede, tako se i kriza prelila iz Amerike u cijeli svijet. Posljedice su se osjetile u svim

zemljama svijeta, a najteže je bilo industrijski razvijenijim državama. Kraj krize neki

ekonomski analiti�ari vide sredinom 1930-ih godina, dok drugi za kraj Velike depresije

uzimaju po�etak Drugog svjetskog rata Godine 1933. vrijednost dionice na Newyorškoj burzi

iznosila je manje od petine vrijednosti koju je imala na vrhuncu 1929. Poslovne su zgrade

zaklju�ale vrata, tvornice su zatvorene, a banke zatvorile vrata. Dohodak od farmerstva pao je

za 50%. Godine 1932. svaki �etvrti Amerikanac je bio nezaposlen. Predsjedni�ka kampanja

1932. svela se uglavnom na rasprave o uzrocima i mogu�im rješenjima Velike depresije.

Herbert Hoover je došao u Bijelu ku�u osam mjeseci prije sloma burze i neu�inkovito se borio

da ponovo pokrene industriju. Njegov demokratski konkurent Franklin D. Roosvelt, ve� tada

popularan kao guverner New Yorka, tvrdio je da depresija vu�e korijene iz mana ameri�kog

gospodarstva koje je republikanska politika dvadesetih godina smo pogoršavala. Predsjednik

Hoover odgovorio je da je gospodarstvo u osnovi zdravo, ali ga je potresla svjetska kriza. Na

izborima je Roosvelt odnio fantasti�nu pobjedu dobivši 22 800 000 glasova nasuprot

Hooverovih 15 700 000. (Cincotta, 1998.)

Pred Sjedinjenim Državama stajalo je novo razdoblje gospodarskih i politi�kih promjenama.

Godine 1933. predsjednik Roosvelt je unio dašak povjerenja i optimizam koji je ubrzo naveo

narod da se prikloni njegovom senzacionalnom programu „New Deal“ (novo poslovanje).

���

�

U stanovitom smislu "New Deal" je samo pokrenuo tipove društvene i gospodarske reforme

koji su mnogim Europljanima ve� odavno bili poznati. No, donio je i nešto novo, a to je bila

brzina kojom je ostvareno sve za što je do tada trebalo nekoliko generacija.

U okviru New Deala prvi korak u rješavanju problema nezaposlenosti bio je u sklopu Korpusa

za zaštitu javnih dobara. Bio je to program koji je donio Kongres kako bi olakšao situaciju

mladi�a izme�u 18 i 25 godina starosti. Provodio se na poluvojni�ki na�in i upošljavao

mladi�e u radnim kampovima diljem zemlje za 30 dolara mjese�no. Tijekom desetlje�a u tim

je radovima sudjelovalo dva milijuna mladi�a. Oni su sudjelovali u �itavom nizu projekata

zaštite okoliša. Mnogi su te radove kritizirali kao izmišljen posao no Roosvelt i njegovi

suradnici i dalje su bili naklonjeni programima za smanjenje nezaposlenosti koji su se

zasnivali na javnim radovima umjesto na socijalnoj pomo�i.

U okviru New Deala je donesen i zakon o prilagodbi poljoprivrede kako bi olakšao

gospodarsku situaciju u kojoj su se našli farmeri. Tako su se izme�u 1932. i 1935. godine

dohodci farmera pove�ali za više od 50 %. 1936. godine donesen je i novi Zakon o pomo�i

farmerima koji smanjuje proizvodnju kultura koje su posebno iscrpljivale tlo. Uskoro su

porasle cijene gospodarske robe, a gospodarska stabilnost farmera postala je sve realnijom.

Nacionalna uprava za gospodarsku obnovu uspostavljena 1933. Zakonom o obnovi

nacionalne industrije imala je za cilj privesti karaju nesmiljenu konkurenciju pomo�u propisa

o pravednoj konkurenciji �ime i se stvorilo više radnih mjesta i tako pove�ala kupovna mo�.

U vrijeme „New Deala“ i radni�ki pokreti su po�eli postizati više uspjeha nego ikad prije u

povijesti Amerike. Jedan od bitnih dijelova „New Deala“ bio je i zakon o socijalnom

osiguranju iz 1935. Tim je zakonom stvoren sustav osiguranja za starije osobe, nezaposlene i

nesposobne, a sredstva su dobivana doprinosima poslodavaca i zaposlenih. "New Deal" je

donio kraj nevoljama, ali promjene i napredak su i dalje bili potrebni. No, nakon što je 1936.

Roosvelt ponovno pobijedio na izborima i preuzeo drugi mandat program za obnovu zemlje

više nije bio u prvom planu. (Cincotta,1998.)

Velika gospodarska kriza je bila prevladana, ali na tragu je bila nova opasnost -

ekspanzionisti�ke težnje totalitarnog režima u Japanu, Italiji i Njema�koj. Godine 1931. Japan

je izvršio invaziju na Mandžuriju i slomio kineski otpor. Prešavši na fašizam Italija je proširila

svoje granice u Libiji, a 1935. napala Etiopiju. Njema�ka u kojoj je Adolf Hitler osnovao

stranku i 1933. preuzeo vlast, ponovno je okupirala pokrajine te se po�ela naoružavati.

���

�

Postoje stanovite sli�nosti Velike krize iz 1929. godine i one s kojom se danas suo�avamo, no

valja konstatirati da je prva bila okarakterizirana kolapsom u proizvodnji i potrošnji te

drasti�nim smanjenjem zaliha bankarskih kredita; dok su glavne karakteristike današnje

globalne ekonomske krize upravo suprotne. Ako zanemarimo �injenicu da je epicentar krize

isti, potrebno je ukazati da su ponovljene glavne greške iz 1930-ih godina, odnosno nismo ni

apsorbirali, ni upotrijebili znanje ste�eno vlastitim iskustvima. Otežanu okolnost koja je

pridonijela svjetskim razmjerima krize svakako predstavlja globalizacija, koja je u zadanim

uvjetima deregulacije i liberalizacije dovela do neželjenih posljedica.

2.3.2. Velika naftna kriza

Velika naftna kriza ozna�ava gospodarske poreme�aje do kojih dolazi u razdoblju zna�ajnog

pove�anja cijene sirove nafte. To pove�anje ima vrlo velike posljedice na cjelokupnu

ekonomiju. Razdobljem naftne krize ozna�avaju se dva zna�ajna poskupljenja, prvo u 1973. i

drugo 1979./1980. godine jer su svaka od njih izazvale snažne recesije u industrijskim

zemljama. Pretpostavka za naftnu krizu je da su potrebe za naftom ve�e od ponude. Razlog

tome može biti na strani ponude koja nije dovoljna da zadovolji postoje�u potražnju ili na

strani potražnje ako do�e do velikog porasta potreba za sirovom naftom.

Prva kriza koja je izazvala do sada najozbiljnije posljedice po�ela je u jesen 1973. kad su

zemlje izvoznice nafte namjerno smanjile proizvodnju za oko 5% da bi podigle cijenu. Cijena

je u par dana narasla sa 3 dolara po barelu (159 litara) na više od 5 dolara, dakle oko 70%.

Tijekom idu�e godine, cijena sirove nafte je na svjetskom tržištu narasla na više od dvanaest

dolara. Smanjenje proizvodnje nafte bilo je promišljeno sredstvo politi�kog pritiska zemalja

OPEC-a koje se nisu slagale s politikom zemalja-uvoznica nafte prema Listopadskom ratu. U

naftnom embargu sudjelovali su Alžir, Irak, Katar, Kuvajt, Libija, Saudijska Arabija i

Ujedinjeni Arapski Emirati.

Drugo drasti�no poskupljenje dogodilo se u razdoblju 1979./1980. a izazvalo ga je smanjenje

proizvodnje nafte u vrijeme prvog zaljevskog rata izme�u Irana i Iraka. Tadašnji porast cijene

privremeno se zaustavio na 38 dolara za barel.

Posljedice

Ve� za vrijeme prve krize 1973. industrijske zemlje su se suo�ile s �injenicom, da su potpuno

nepripremljene za velik broj razli�itih mogu�nosti utjecaja na vlastiti razvoj, kao i s veli�inom

���

�

svoje ovisnosti o fosilnoj energiji. Šok koji je ova kriza izazvala u modernim, razvijenim

državama imao je niz razli�itih posljedica. Napravljen je niz inicijativa �iji cilj je smanjenje

ovisnosti ekonomije o nafti. Njihov raspon se kre�e od zamjene nafte alternativnim gorivima

(npr. biodizel) preko korištenja alternativnih izvora energije do raznih oblika boljeg korištenja

energije. Tu spadaju viši standardi gra�enja, poticanje proizvodnje automobila manje

potrošnje pa i uvo�enje zimskog i ljetnog ra�unanja vremena radi smanjenja potrošnje

energije boljim korištenjem dnevnog svjetla. Uz to, po�inje se s ve�im komercijalnim

korištenjem nalazišta nafte u Sjevernom moru. U svakom slu�aju, ove su krize u bitnim

segmentima razvoja dovele do promjene u na�inu razmišljanja i pove�ale kod ljudi svijest o

ograni�enosti svih postoje�ih prirodnih resursa na Zemlji.

Grafikon 1. Realna doma�a cijena nafte u dolarima po barelu, 1959.-1996. godine

Izvor: Energy Information Administration

Pokazalo se da je proizvodnja po�ela opadati, a potrošnja je nastavila rasti, tako da je 1973.

godine SAD morao uvoziti 6 milijuna barela dnevno da bi zadovoljio potrebe tržišta pa je od

zemlje koja je velikim dijelom zadovoljavala svoje energetske potrebe postao zemlja sve više

ovisna o nafti s Bliskog Istoka. Izme�u 1960. i 1970. godine potražnja zapadnih zemalja za

naftom porasla je za 21 milijun barela nafte dnevno, dok je istovremeno proizvodnja na

Bliskom Istoku i sjevernoj Africi porasla za "samo" 13 milijuna barela dnevno. To je zna�ilo

da je 2/3 porasta svjetske potražnje za naftom zadovoljeno porastom proizvodnje na Bliskom

���

�

Istoku. Svjetska su gospodarstva svoj ekonomski napredak, ponajprije zapadne zemlje,

temeljila na jeftinom energentu, i to dugoro�no nije bilo održivo. Potražnja za naftom više

nije mogla rasti po prethodnim stopama s obzirom na stope rasta ponude. Razlika izme�u

stopa rasta potražnje i stopa rasta ponude bila je sve ve�a, pa je na pomolu bila prva naftna

kriza. Pri�uvni su se kapaciteti sveli tek na 500 tisu�a barela dnevno, ili na 1% svjetske

potrošnje nafte pa je i najmanja kriza mogla znatno utjecati na naftno tržište. Zemlje izvoznice

nafte su se organizirale i 1960. godine formirale su naftni kartel OPEC i on �e znatnije mo�i

utjecati na cijenu nafte.

OPEC (eng. Organization of the Petroleum Exporting Countries) je me�unarodna

organizacija zemalja izvoznica nafte koju tvore Alžir, Angola, Ekvador, Irak, Iran, Kuvajt,

Libija, Nigerija, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venezuela. Osnovana

je u rujnu 1960. na konferenciji u Bagdadu kojoj su prisustvovale Islamska Republika Iran,

Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija i Venezuela kao osniva�ice. Utvr�eni cilj OPEC-a je

"osiguravanje poštene i stabilne cijene za proizvo�a�e nafte; u�inkovita, ekonomi�na i

redovna opskrba za zemlje potroša�a i pošten prinos na kapital za one koji u sektor ulažu".

�lanice ove organizacije �esto su optuživane kako su se udružile u kartel putem kojega

name�u nerealno visoke cijene za naftu i naftne prera�evine. (online:

http://www.opec.org/opec_web/en/index.html)

Cjenovni plafon

Naftna kriza 1973. je odli�an primjer na kojemu se može prikazati upotreba mehanizma

cjenovnog plafona koji predstavlja zakonsko odre�ivanje najviše dozvoljene cijene nekog

dobra ili usluge. Uz zakonski odre�enu najvišu dozvoljenu cijenu, državne vlasti mogu

odrediti i minimalnu cijenu neke usluge ili dobra koja se naziva cjenovni pod. Možda je

najbolji primjer cjenovnog poda zakonsko odre�ivanje minimalnih pla�a zaposlenika.

Nasuprot cjenovnom podu, cjenovni plafon se primjenjuje kako bi se kontrolirala brzorastu�a

cijena nekog dobra. Budu�i da se ponuda nafte nakon proglašenja embarga smanjila, dok je

isti izazvao psihološki utjecaj na kupce koji su pove�ali svoju potražnju za gorivom došlo je

do naglog porasta cijena goriva koja se pove�ala za nekoliko puta (slika 1.). Me�u gra�anima

i politi�arima u SAD-u došlo je do negodovanja i optuživanja naftnih tvrtki za prevaru

potroša�a, zbog efekata novih cijena na najsiromašnije gra�ane i straha od pokretanja

inflatorne spirale te iz toga razloga zahtijevaju od vlade da poduzme korake kojima bi mogla

odgovoriti na ovu pojavu. (Samuelson, 2008., str. 80)

���

�

Vlada je na ovakve zahtjeve odgovorila postavljanjem cjenovnog plafona za naftu i naftne

prera�evine što je dovelo do snažnog nesrazmjera izme�u koli�ina koje su proizvo�a�i pri toj

cijeni htjeli ponuditi i koli�ina koje su pri toj istoj cijeni htjeli kupiti. Taj je nesrazmjer u

slu�aju tržišta naftnih derivata u SAD-u za vrijeme prve naftne krize bio toliko snažan da su

benzinske crpke vrlo brzo ostajale bez goriva te je tako i "sporiji" dio kupaca ostajao bez

goriva. (Samuelson, 2008., str.80)

Slika 1. Prikaz Cjenovnog plafona

Izvor: Pindyck, Rubinfeld, 2008.

Nakon što je uvo�enje cjenovnog plafona dovelo do nestašice zbog snažnog nesrazmjera

ponu�ene i tražene koli�ine goriva pri maksimalnoj dozvoljenoj cijeni vlada je bila primorana

upotrijebiti mehanizam necjenovne racionalizacije. (Pindyck, Rubinfeld, 2008.)

�

�

�

�

�

�

�

��

�

3. SUVREMENA EKONOMSKA KRIZA U SVIJETU

Danas nam je svima jasno da je ova kriza najve�a od Velike depresije nastale 1929. godine,

dakle prije 80 - ak godina. Ova kriza, koja je nazivana ekonomskom, financijskom,

svjetskom, globalnom, subprime krizom, i mnogim drugim imenima, nau�ila nas je da ljudski

rod ima još štošta za nau�iti te da možemo još puno toga o�ekivati.

Da bi se potkrijepila navedena ocjena o svjetskoj krizi, daju se podaci odnosno ocjene za

2009. godinu :

(1) ovo �e biti prva godina poslije II. svjetskog rata s globalnim padom BDP-a od oko 3 %,

(2) tako�er prvi puta poslije II. svjetskog rata obujam svjetske trgovine bit �e manji za oko 9

%, a izgubit �e se oko 53 milijuna radnih mjesta, najviše ikada dosad. (Zbornik radova, 2009.,

str.42)

Grafikon 2. Realni rast svjetskog BDP-a u ukupnoj svjetskoj proizvodnji od 1995.-2012.

godine

Izvor: Izrada autora prema podacima IMF-a

(http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2013/01/pdf/tables.pdf )

*Napomena: Od 1995.-2004. godine uzet je prosjek tih godina u realnom BDP-u svjetske

proizvodnje.

�#�

�

Grafikon 2. prikazuje realni rast svjetskog BDP-a u ukupnoj svjetskoj proizvodnji te se

upravo iz ovog grafikona vidi kakva je kriza iz 2007. godine imala šokantne rezultate za cijelo

svjetsko gospodarstvo. Upravo iz ovog grafikona doznajemo zašto je ova svjetska kriza toliko

velika i mo�na.

Grafikon 3. Ukupna svjetska nezaposlenost od ukupne svjetske radne snage po uzoru na

procjene ILO-a od 1991. do 2012. godine

Izvor: Izrada autora prema podacima Worldbank-a;

http://data.worldbank.org/indicator/SL.UEM.TOTL.ZS/countries/1W?display=graph

*Napomena: Nezaposlenost se odnosi se na udio radne snage koja je bez posla, ali je na

raspolaganju ili u procesu traženja zaposlenja.

Grafikon 3. nam pokazuje još jedan od glavnih svjetskih ekonomskih pokazatelja, tj.

nezaposlenost, i što je kriza u�inila na svjetskoj ekonomskoj sceni. U daljnjem tekstu �e biti

govora o tome kako je i zbog �ega uop�e došlo do ovakvih svjetskih razaranja cijele

ekonomije.

�$�

�

3.1. Zašto se kriza dogodila?

Uzrok nastanka krize, dakle ove suvremene ekonomske odnosno financijske krize svakako

nije krah tržišta nekretnina u SAD-u, ve� je to samo epicentar nastanka krize koja se potom

širila ekonomijama diljem svijeta. Globalna ekonomija je u velikom padu, glavni dijelovi

globalne ekonomije su u padu kao što su proizvodnja, zaposlenost, ukupna trgovina,

investicije, op�a potrošnja itd. Glavna su pitanja koja se name�u; kako je do svega toga došlo,

da li se moglo sprije�iti ovu današnju krizu i da li je netko znao ho�e li kriza uop�e do�i.

Predvi�anja ekonomista

Vlade najrazvijenijih zemalja svijeta, prije svega SAD, službeno su utvrdili da je današnja

ekonomska kriza nastala iznenada odnosno da ju nitko nije o�ekivao. Iznošenje takvih

komentara izaziva velike nesuglasice jer je poznato da su nekoliko godina ranije više

znanstvenika i ekonomista diljem svijeta ukazivali na dolazak ekonomske krize. Ovo su neki

od najzna�ajnijih ekonomista koji su predvidjeli dolazak krize.

Robert Shiller bio je me�u prvima koji je detaljno upoznao i upozorio o nastanku krize tržišta

nekretnina. Kenneth Rogoff upozorio je na neodrživost rastu�eg deficita teku�eg ra�una

SAD-a. Raghu Rajan, vjerovatno je prvi prezentirao na problem agencija i djelovanje

financijskih institucija. Nassim Taleb upozorio je na rizik financijskog tržišta. Paul Krugman,

koji je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiku, dugo je ukazivao na valutnu krizu i

financijsku krizu. Stephen Roach i David Rosenberg upozorili su nastanak financijske krize i

sadašnje ranjivosti. Hyun Shin, obradio je modeliranje nelikvidnosti za vrijeme napuhavanja

cijena nekretnina. Wiliam White (korisnik studije Hyman Minsky), analizirao je kako može

do�i do financijske nestabilnosti. Gillian Tett i još nekoliko novinara Financial Timesa ukazali

su na problem primjene sustava financijskih instrumenata odnosno financijski derivata. Dr.

Tihomir Domazet je tako�er upozorio na nastanak svjetske financijske krize odnosno

mogu�nost nastanka krize u naredne tri godine, kao valutne krize, bankovne krize, dužni�ke

krize ili kombinacije tih kriza. (Domazet, 2005.)

Toliko uglednih ekonomista i znanstvenika diljem svijeta su upu�ivali na dolazak ove,

vjerojatno i najve�e dosada, ekonomske i financijske krize. Može se samo naga�ati zašto su

vlade i središnje banke zanemarivale o�ite probleme na koje su znanstvenici upozoravali

godinama prije samog kraha.

���

�

Neoliberalna škola

Ekonomska kriza za�eta u Sjedinjenim Ameri�kim Državama proširila se na ostatak svijeta;

stekla je �ak i naziv „Prva globalna financijska kriza 21. stolje�a“.( Felton, Reinhart, 2008.)

Kao što to bude nakon završetka svake krize, dolazi do odbacivanja i negiranja starih teorija i

doktrina umjesto kojih dolaze nove teorije i doktrine. �injenica je da nastanak krize dolazi s

utjecajem koji ima neoliberalna škola, te je opravdano postaviti pitanje koliko je ta škola

doprinijela nastanku globalne financijske krize 21. stolje�a. Nakon skoro 50 godina

dominacije intervencionisti�kih ideologija; rješenja za krizu koja je obilježila sredinu 1970-tih

godina prošlog stolje�a te osobito za vrijeme dužni�ke krize u Latinskoj Americi, našla su put

ponovnoj afirmaciji liberalisti�kih misli. Zagovornici ove politike najviše isti�u svoj uspjeh u

raspadu Sovjetskog saveza. Glavna obilježja ekonomskog liberalizma jesu: deregulacija,

liberalizacija i privatizacija. Prema neoliberalistima navedena obilježja su morala osigurati

gospodarski rast, tj. profit koji je središte zbivanja i glavni cilj. Sa neoliberalnog stajališta

tržišta se prirodno kre�u prema ravnoteži ponude i potražnje, odnosno tržište posjeduje

autostabiliziraju�i mehanizam, a uz to najefikasnije alocira resurse. Iako su spomenuta na�ela

formulirana kao odgovor na dužni�ku krizu koja je tresla Latinsku Ameriku, ona su tijekom

vremena postala svojevrsna globalno prihva�ena dogma. Njihov je temeljni problem što su

bazirani na pojednostavljenom modelu tržišne ekonomije te se postavlja pitanje može li

ekonomska politika utemeljena isklju�ivo na „nevidljivoj ruci“ Adama Smitha biti podobna za

kompleksne financijske operacije i manipulacije koje su prisutne u današnjem kapitalizmu.

Neoliberalizam je skup ekonomskih politika koje su postale proširene osobito posljednjih 25

godina, zemlje u razvoju, me�u kojima i Hrvatska, s manje ili više odstupanja primjenjivale

su ili još primjenjuju skup mjera pod nazivom Washington concensus, �iji je autor John

Williamson.

���

�

Washington concensus sadrži 10 ciljeva i mjera ekonomske politike i to (Domazet,Tihomir:

Ekonomika – politika, kako dalje?, 2007., Hrvatsko društvo ekonomista, Hrvastki institut za

financije i ra�unovodstvo, CROMA i Ekonomski fakultet, str.135):

1. disciplina fiskalne politike,

2. restrukturiranje javne potrošnje od indiskriminantnih (�esto i progresivnih) subvencija

prema druk�ijim pristupima kao što je obrazovanje, zdravstvo i ulaganje u infrastrukturu,

3. porezna reforma,

4. kamatne stope, koje su tržišno odre�ene,

5. te�aj u smislu konkurentnosti,

6. liberalizacija trgovine,

7. liberalizacije priljeva FDI, inozemnih izravnih ulaganja,

8. privatizacija državnih poduze�a,

9. deregulacija i

10. zakonsko osiguranje vlasni�ih prava

Suština ovog dokumenta, deklaracije ili zahtjeva za ekonomskim politikama je u razvijanju

tržišnih snaga i ograni�enja uloge države, koje se u ideološkom smislu opisuje kao –

neoliberalizam.

Protivnici tržišnog fundamentalizma nagovještavali su nadolaze�u krizu i ustrajno ukazivali

na potrebu reforme. Nazivalo ih se pesimistima. Nobelovac Joseph Stiglitz naglašava kako se

ve� pred desetak godina, tijekom azijske financijske krize diskutiralo o potrebi reformiranja

globalnog financijskog sustava kako bi se u budu�nosti izbjegle nove krize ve�ih razmjera. U

stvarnom svijetu, cijela je diskusija ostala na tome.� (Stiglitz, 2010., str. 28)

Nakon brzog oporavka financijskih tržišta zaboravljeni su doju�erašnji problemi te je tržišni

fundamentalizam nastavio razvoj.

Od po�etka reafirmacije neoliberalne ekonomske doktrine, mnogi su se ekonomisti, ali i oni

koji to nisu, bavili prou�avanjem njezinih mogu�ih negativnih posljedica. Naglasak se u puno

slu�ajeva stavljao na me�udjelovanju faktora informati�ke revolucije i globalizacije u

uspostavljenoj neoliberalnoj doktrini. Upravo su te novonastale okolnosti sagradile svijet koji

je sve povezaniji, ali isto tako i sve ovisniji. Nobelovac Joseph Stiglitz ukazivao je na mogu�e

���

�

najštetnije posljedice neoliberalne ideologije u modernom kapitalizmu: produbljivanje

društvene polarizacije izme�u država ali i samih gra�ana, ugrožavanje ravnoteže eko-sustava

te stvaranje nestabilnosti me�unarodnog financijskog sustava. (Stiglitz, 2010., str. 222.)

Najpesimisti�niji i najve�i me�u skepti�arima neoliberalne doktrine, �iji je rad danas sve

�eš�a tema rasprava je Hyman Minski. Tvrdi kako je nestabilnost uro�ena i neizbježna mana

kapitalizma. Argumentirao je tezu na veoma jednostavan na�in: tijekom prosperitetnih

vremena investitori tendiraju preuzimati sve ve�i rizik, sve dok ga ne nagomilaju previše.

Tada nastupa trenutak kada više nema sigurnog povratka: profit koji se ostvaruje od

investicije više nije dovoljan za pokri�e ogromnog duga koji ih tereti. Naglašavao je kako �e

to „vjerojatno dovesti do kolapsa vrijednosti imovine“.( Wall Street Journal: In Time of

Tumult, Obscure Economist Gains Currency, online:

http://online.wsj.com/article/SB118736585456901047.html) Predvi�ao je kako �e se

nadolaze�a kriza razvijati u pet etapa: rentabilna inovacija, boom, euforija, izvla�enje dobiti te

na kraju panika, koja se popularno po�ela nazivati i „trenutak Minsky“( Attali, 2009., str.38).

Upravo se navedene etape mogu upotrijebiti za opis razvoja Prve globalne financijske krize

21. stolje�a.

Pored jako bitne nestabilnosti financijskog sektora, korijene trenuta�ne krize nalazimo u

negativnim posljedicama niza neoliberalnih reformi koje su dominirale ekonomskom

politikom zapadnih zemalja od 80-ih godina prošloga stolje�a, pri �emu se naglasak stavlja na

odgovornost SAD-a. Neodrživ koncept razvoja temeljen na potrošnji i “financijalizaciji”

ekonomije, deregulacija financijskog tržišta koja je pogodovala uvo�enju niza rizi�nih

inovacija, smanjenje stope progresivnog poreznog optere�enja i politika niskih kamatnih stopa

neke su od naj�eš�e spominjanih pogrešaka u ekonomskoj politici SAD-a.

U potrazi za profitom razvijeni su brojni sofisticirani financijski mehanizmi, odnosno

lansirani novi “proizvodi”, poput ro�nica ili terminskih poslova. Pritom je uveden niz

inovacija (futures, swaps, options, itd), a najsnažniji poticaj razvoju terminskih tržišta dalo je

kupovanje vrijednosnica na kredit ili uz marginu (udio koji kupac mora uplatiti u novcu pri

kupnji vrijednosnica, dok brokeru kao osiguranje ostaje deponirana vrijednosnica, kolateral.

(Babi�, 2008., str. 1)

Na taj na�in špekulanti su financijskom polugom odre�enim iznosom ovisno o margini mogli

stjecati vrijednosnice višestruko ve�eg iznosa. Ako cijene vrijednosnica rastu, dužnosnicima

se ispla�uju milijunske nagrade (primjerice, vrijednost ispla�enih bonusa na Wall Streetu

���

�

iznosila je samo u 2007.godini 33 milijarde dolara (Gapper, 2009.), a Goldman Sachs, Merril

Lynch, Lehman Brothers i Bearn Stearns isplatili su u 2008. godine 20 milijardi dolara bonusa

zaposlenicima, iako su izgubili 26 milijardi dolara zbog �ega ih je morala spašavati država,

što poti�e daljnje špekulacije, odnosno potražnju vrijednosnica na terminskom tržištu.

(Halimi, 2009., str. 1)

Ako cijene vrijednosnica iz razli�itih razloga u jednom trenutku padnu, može do�i do naglog

pove�anja ponude i gubitka povjerenja, kao što smo se imali prilike uvjeriti, te u opasnost

dolazi �itav sustav. Nakon pada cijena vrijednosnica, kolateral uz postoje�u marginu postaje

nedovoljan te je potrebno uplatiti dodatnu gotovinu. Ako se zbog previsokog ulaganja u

vrijednosnice njome ne raspolaže, da bi se osigurao dovoljan polog potrebno je prodati dio

vrijednosnica. Pove�anjem ponude cijena vrijednosnica pada, postupak se ponavlja i cijene

vrijednosnica naglo opadaju. Krediti se više ne mogu uredno otpla�ivati, neki zajmovi postaju

nenaplativi, pa je u tom slu�aju banka prisiljena smanjiti kapital, što za posljedicu ima

smanjeno davanje kredita. Ako je ukupna visina kredita koji se ne otpla�uju ve�a od kapitala,

banka postaje nesolventna, odnosno proglašava ste�aj. Ste�aj neke velike banke može

uzdrmati povjerenje u �itav bankarski sustav i dovesti do krize. Sposobnost banaka da

kreditima servisiraju proizvodnu sferu utje�e na angažman proizvodnih faktora pa u slu�aju

krize bankarskog sustava dolazi do smanjenja proizvodnje i pada zaposlenosti, odnosno

recesije. (Babi�, 2008., str. 14)

Deregulacija i nekontroliran priljev inozemnog kapitala na ameri�ko financijsko tržište

stvorili su pogodno tlo za razvoj rizi�nog špekulativnog poslovanja. Imamo dvije važne

zakonske promjene. Godine 1980. djelomi�no su opozvane, a 1999. ukinute odredbe saveznog

zakona iz 1933. godine (Glass – Steagall Act), �ime je, uz specijalizirane institucije,

komercijalnim bankama dopušteno da se bave investicijskim bankarstvom. To je za

posljedicu imalo promjenu kulture poslovanja komercijalnih banaka - umjesto konzervativnog

upravljanja novcem štediša, po�ele su poslovati poput investicijskih, ulaze�i u visoko rizi�ne

poslove u potrazi za visokim profitima. (Deboer,2009., str. 3)

Sli�an obrazac primijenjen je u dogovoru iz travnja 2004. godine izme�u SEC-a (U.S.

Securities and Exchange Commission) i pet velikih investicijskih banaka s imovinom ve�om

od 5 milijardi ameri�kih dolara. Banke su njime prakti�ki oslobo�ene ograni�enja iznosa duga

s kojim se mogu nositi, �ime su dobile priliku da investiraju velik dio rezervi kapitala koji

služi kao osiguranje u slu�aju pada vrijednosti imovine banke, kako bi u slu�aju krize

raspolagali s dovoljno sredstava za isplatu deponenata („debt-to-capital-ratio“ porastao je s

���

�

12:1 na 30:1 i više). SEC nikada nije iskoristio mogu�nost uvida u rastu�e rizi�ne investicije

koje je zauzvrat stekao. (Vedriš, Šimi�, 2008., str. 157)

Kakve to posljedice može imati pokazalo se 1998. pri više milijardi teškom bankrotu hedge

fonda Long-Term Capital Management. Commodity Futures Trading Commission

upozoravala je tom prilikom na opasnosti koje sa sobom donosi deregulacija, no primjerena

reakcija države je izostala. (Stiglitz, 2009.)

Greenspanovo nasljedstvo

Subprime kriza vu�e svoje korijene iz Greenspanove politike malih kamatnih stopa. Njegov

nasljednik bi trebao u kratkom roku ohrabriti tržišta bez postavljanja temelja za novu

pretjeranu reakciju „a la Greenspan“. (Felton, Reinhart, 2008., str. 53)

Veliku je ulogu odigrao Alan Greenspan, predsjednik Federalnih rezervi SAD-a, kojeg je

�asopis Times stavio me�u top 25 ljudi koje možete okriviti za financijsku krizu.

(�asopis Time, 2013., online:

http://content.time.com/time/specials/packages/completelist/0,29569,1877351,00.html)

Upravo je on klju�na osoba koja je sa svojom politikom niskih kamatnih stopa uvelike

prouzro�io veliku ekonomsku krizu u SAD-u, a potom i diljem svijeta.

Prema Boeri i Guisu tri su �imbenika koja najviše pridonose krizi koja je po�ela o�ekivanim

pogreškama u subprimeu u SAD-u (Felton, Reinhart, 2008.,str.54):

• Niska financijska pismenost ameri�kih doma�instava

• Financijska inovacija koja je rezultirala masovnom sekuratizacijom nelikvidnih

sredstava

• Politika niskih kamatnih stopa koje se pridržavala Greenspanova Federalna banka,

2001.-2004. godine

Prvi �imbenik krize je mješavina loše informiranosti, financijskog neznanja i kratkovidnosti

potroša�a i ulaga�a. Mnogi su nasjeli na mogu�nost dobivanja hipoteke po dosad nevi�enim

stopama s rokovima otplate od �ak trideset godina. Ovaj �imbenik su iskorištavale banke i

ostali zajmodavci željni novih klijenata. To je u mnogo�emu sli�no s onime što smo doživjeli

u prošlosti, kada su banke i posrednici davali savjete svojim klijentima da ulažu u financijska

sredstva koja su bila daleko iznad njihovih mogu�nosti podnošenja rizika.

���

�

Samo su dvojica od trojice Amerikanaca upoznata sa zakonom o složenim kamatama: manje

od pola ih zna kako izra�unati u�inke inflacije na troškove i dužništvo. Financijska pismenost

je posebno niska kod ljudi koji imaju drugorazredne hipoteke. Posrednici su iskoristili

financijsku nepismenost. (Felton, Reinhart, 2008. str. 54)

Drugi sastojak je tempo financijskih inovacija i sekuritizacija koja je nastala. Danas je lako

nelikvidna sredstva pretvoriti u likvidna (kombinacija bankarskih pozajmica i hipoteka) kako

bi ih upakirali u portfelje ulaga�a. Sekuratizacija oslabljuje motivaciju financijskih posrednika

da prate ponašanje prvobitnog zajmoprimca. Kako su kreditu koji je postao riskantan može

lakše nadodati likvidnost, banke su manje motivirane za pažljivo pra�enje zajmoprimaca. Ovo

otvara vrata tržišta kreditima nekvalitetnim zajmoprimcima.

Tre�i uzrok je daleko najvažniji. Bez Greenspanove politike niskih kamatnih stopa, sadašnja

kriza se ne bi dogodila. Monetarna politika niskih kamatnih stopa koju je izmislio Greenspan

kao odgovor na recesiju poslije 11. rujna i na kolaps ekonomije, ubrizgala je ogromnu

koli�inu likvidnosti u globalni monetarni sustav. Po�etkom 2000. bila je aktualna takozvana

„dot-com“ kriza, ratovi na Bliskom Istoku, a nedugo nakon toga uslijedio je i tragi�ni doga�aj

11. rujna. Kao odgovor na recesiju koja je kucala na vrata SAD-u, Alan Greenspan koji je

tada bio na �elu Fed-a, odlu�io je provesti ekspanzivnu mjeru monetarne politike niskih

kamatnih stopa. Stopa je snižavana u nekoliko navrata: prvo sa 6.5% na 3.5%; pa na 3%; sve

dok u lipnju 2003. nije spuštena na 1%, što je predstavljalo najnižu razinu u posljednjih

pedeset godina. (Belkaid, 2008., str. 7)

Dugo vremena su kamatne stope bile niske i uglavnom negativne tokom razdoblja inflacije.

Rezultat nije bio iznena�uju�i. Mali povrati na obi�nim ulaganjima natjerali su ulaga�e na

ve�e riskiranje kako bi postigli ve�e povrate sredstava. Financijski posrednici su proširili

kredite na obitelji i poduze�a ograni�ene financijske mo�i kako bi pove�ali svoj profit. Niske

kamatne stope za kratkoro�ne i dugoro�ne rokove dospije�a privukle su gomile

zajmoprimaca, ponajviše obitelji koje su bile op�arane mogu�noš�u da posjeduju stvari koje

su im uvijek bili samo neostvareni san. U isto vrijeme, cijene nekretnina su porasle i na kraju

dodatno potaknule produživanje kredita; vrijednost nekretnina �inila se osiguranom.

Smanjenje produktivnih investicija bilo je pra�eno snažnim rastom potrošnje (pokriva dvije

tre�ine ameri�ke ekonomije) i nekontroliranom kreditnom ekspanzijom, na �emu se, uz

povlašten položaj dolara, temeljio brz ekonomski rast i održavanje visoke stope zaposlenosti,

uz cijenu gomilanja vanjskog duga. Rast zaduženosti ku�anstava u ozra�ju koje nije

���

�

omogu�avalo pove�anje dohodaka, poticano od strane financijske industrije, bilo je dijelom i

politi�ki motivirano. U predsjedni�kim kampanjama George W. Bush zalagao se za društvo

vlasnika (“ownership society”), a isti je program preuzeo i Nicolas Sarkozy. Ukupan dug

gospodarstva SAD-a rastao je s 163% BDP-a 1980. do 346% BDP-a 2007. godine. Pri tom je

zna�ajno obratiti pozornost na strukturu duga. U istom razdoblju dug ku�anstava porastao je s

50% na 100% BDP-a, a unutrašnji dug financijskog sektora porastao je s 21% na 116%.

(Gowan, Crisis in the Heartland, online: http://www.newleftreview.org/?view=2759)

Stanogradnja kao radno intenzivna djelatnost snažno utje�e na zaposlenost, time i na dohotke

i potražnju. Na tržištu nekretnina uvijek je prisutna stvarna potražnja. Taj sektor, koji okuplja

gra�evinarstvo izvan javnih radova, agencije, financiranje i posredovanje, uz sebe veže još

nekoliko domena preko teku�e potrošnje, osiguranja, itd. te se smatra jednim od generatora

gospodarskog rasta. Prosje�ne cijene stanova u SAD-u rasle su u razdoblju od 1994. do 2006.

200%, što je posljedica me�udjelovanja niza razloga. (Deboer, 2009., str. 4)

Iako je najprije došlo do krize u SAD-u gdje je njezin epicentar i tamo su se njezine posljedice

najprije osjetile, uzroci svjetske ekonomske krize su tako�er i strategijski promašaji

najrazvijenijih gospodarstava. Najrazvijenije zemlje svijeta u�inile su više strateških

promašaja, od kojih se isti�u osobito (Domazet, 2009., str. 49):

(1) Udio usluga dosegao je preko 80 % BDP-a, odnosno kod njih je provedena gotovo

potpuna deindustrijalizacija

(2) Zamišljene (o�ekivane) ciljeve globalizacije one ne ostvaruju. Jedan od ciljeva

globalizacije, kao novog svjetskog ekonomskog poretka bilo je zamišljeno da udjel

najrazvijenijih odnosno G -7 u ukupnom svjetskom BDP-u stalno raste. Dogodilo se suprotno,

tako da je nakon ve�eg u�eš�a G – 7 u svjetskom BDP-u 2005. godine taj odnos izjedna�en s

time da se procjenjuje da bi ovakvom dinamikom za 20 godina odnos G – 7 i ostalih zemalja

koje predvode Kina, te Brazil, Indija i Rusija bio oko 65:35 u korist ovih potonjih.

(3) Svjetske financijske institucije (Svjetska banka, Me�unarodni monetarni fond) sada i

fakti�ki ne djeluju, a njihove su funkcije preuzele G – 7.

(4) Dolar kao rezervna valuta ne ostvaruje svoju funkciju.

(5) 3 milijardi ljudi – polovina �ovje�anstva – preživljava s 2 $ dnevno

��

�

Na kraju treba još spomenuti da svijet uz aktualnu ekonomsku krizu potresa još sedam kriza i

to su (Zbornik radova, 2009., str. 50):

1. kriza klimatskih promjena

2. kriza raspoloživosti za fosilna goriva i uran

3. društvena kriza kao kolizija izme�u potreba Prvog i Tre�eg svijeta

4. nuklearna kriza zbog profileracije oružja

5. kriza zdravlja zbog raznih polucija

6. kriza vode zbog neodrživosti visoke potrošnje

7. kriza hrane zbog dodavanja raznih aditiva

Sve navedene krize, tako i suvremena ekonomska kriza koja hara i dan danas, nastale su

razli�itim aktivnostima �ovjeka. �ovjek je taj koji ih je prouzro�io na ovaj ili na onaj na�in,

ali je i �ovjek taj koji �e na�i na�in da zaobi�emo sve krize, tako je dosad bilo, nadamo se da

�e tako i u budu�nosti biti.

�#�

�

3.2. Kako se kriza razvijala?

Na po�etku 2007. godine sve je bilo spremno za krizu. Cijene nekretnina u Sjedinjenim

Ameri�kim Državama su bile na nepremašenim razinama (grafikon 3.), a pozajmljivanje

vlasnika (kao udio u vrijednosti prilago�enoj inflaciji) bio je više nego ikada ranije. Kakvo�a

novoizdanih hipotekarnih zajmova je jako opadala, te je sekuratizacija tih zajmova, kada su

bili grupirani kako bi oformili kolateral za ono što se naziva vrijednosnim papirima

osiguranim hipotekom, proširila se i izvan državnih ustanova (Fannie Mae i Freddie Mac)

koje su se ina�e upuštale u taj zadatak.

Grafikon 4. Indeks cijena nekretnina u SAD-u od 2000.-2013. godine (Q=2000.)

Izvor: http://www.economist.com/blogs/dailychart/2011/11/global-house-prices

Cijene nekretnina na ameri�kom tržištu dosegle su vrhunac u srpnju 2006., nakon �ega je

slijedio ozbiljan pad (grafikon 4.), koji je uzrokovao slom tržišta drugorazrednih hipoteka

(subprime mortgages) u kolovozu 2007. godine, zatim širenje ogluha na druge hipotekarne

razrede i probleme u me�ubankovnoj trgovini. Tijekom 2008. zabilježen je daljnji pad cijena

nekretnina od 17%, a 40% drugorazrednih hipoteka iz 2006. postalo je problemati�no do

druge polovice 2008. godine.

�$�

�

Dana 9. kolovoza 2007. godine kriza je nastupila i središnje banke su krenule u akciju,

osiguravaju�i velike koli�ine rezervi kao odgovor na napetost na tržištu me�ubankarskoga

pozajmljivanja. Buknula je tromjese�na stopa nasuprot dnevnih stopa vra�anja

me�ubankarskih zajmova. Tokom zime je porastao rok otplate na vrijednosne papire vladinih

agencija SAD-a, onih koji izdaju Fannie Mae, Freddie Mac i sli�ne agencije, kao i državne

vrijednosne papire za poravnanje. Ulaga�i su se klonili svega osim državnih vrijednosnih

papira. (Felton, Reinhart, 2008., str. 144)

U rujnu 2008. godine kriza poprima dramati�ne razmjere, dolazi do teške kreditne

kontrakcije, pada vrijednosti na burzama diljem svijeta i kolapsa nekih od najve�ih

financijskih institucija. Poljuljano je povjerenje u kreditnu sposobnost partnera, dolazi do

pada cijena vrijednosnica, a kamatne stope na me�ubankovne kredite i državne vrijednosnice

u rujnu i listopadu dosežu najviše razine u posljednjih nekoliko desetlje�a. Daljnji pad

povjerenja investitora, u kombinaciji sa sve lošijim rezultatima realnog sektora, vodio je u

novu pani�nu prodaju vrijednosnica diljem svijeta na kraju rujna i u listopadu. Na globalnoj

razini, samo u prvih deset dana listopada, pad vrijednosti dionica iznosio je više od 10 000

milijardi dolara, a u 2008. zabilježen je ukupan pad od 40%. ( World Economic Situation and

Prospects, online: http://www.un.org/esa/policy/wess/wesp2009iles/wesp2009.pdf, 2009., str.

9.)

Pred krahom su se našle najvažnije, ve� spomenute, financijske institucije SAD-a: Fannie

Mae i Freddie Mac (“government-sponsored enterprises”, koje su raspolagale s polovicom

hipotekarnih zajmova u SAD-u, u vrijednosti od 5000 milijardi dolara), zatim American

International Group (AIG; jedno od najve�ih osiguravaju�ih društava na svijetu, s više od

tisu�u milijardi dolara vrijednom imovinom), Citigroup, Lehman Brothers, Washington

Mutual, itd..

Država je procijenila da su AIG i Citigroup “too big to fail” (odnosno da bi njihova propast

imala prevelike posljedice po ameri�ku i globalnu financijsku stabilnost) i najprije

intervenirala s ukupnim sredstvima od 150 milijardi dolara u spašavanju AIG-a (time postala

80-postotni vlasnik), a zatim s jamstvom teškim 306 milijardi dolara i izravnom investicijom

od 20 milijardi dolara u Citigroup. (World Economic Situation and Prospects, online:

http://www.un.org/esa/policy/wess/wesp2009iles/wesp2009.pdf, 2009., str. 12)

Lehman Brothers i Washington Mutual proglasili su bankrot – prva kao najve�a kompanija u

ameri�koj povijesti, a druga kao najve�a banka koja je ikad propala. Ti su doga�aji prakti�ki

���

�

ozna�ili kraj neovisnog investicijskog bankarstva u SAD-u, odnosno institucija koje su

najviše profitirale od deregulacije financijskog sustava posljednjih desetlje�a.

Upozorenje o ozbiljnosti situacije došlo je s krahom Bearn Stearnsa, pete najve�e investicijske

banke u SAD-u. Ona je u ožujku sanirana zajedni�kom intervencijom Federalnih rezervi (u

vidu jamstva na imovinu u iznosu od trideset milijardi dolara) i JPMorgan Chasea (koji je

preuzima za dva dolara po dionici, nasuprot cijeni od šezdeset dolara nekoliko mjeseci ranije).

(Felton, Reinhart, 2008., str. 227)

Krajem 2008. globalni financijski sustav našao se pred kolapsom i morao se pokušati spasiti

daljnjim državnim intervencijama. Nastoje�i ponovno pokrenuti financijski sustav, razvijene

zemlje pružile su državna jamstva za štedne depozite i me�ubankovne posudbe,

dokapitalizirale banke javnim fondovima i preuzimale rizi�ne plasmane, odobrile fiskalne

olakšice, utjecale na visinu kamatnih stopa te poduzele niz drugih mjera �ija je vrijednost

iznosila otprilike 4 000 milijardi dolara. (Vedriš, Šimi�, 2008., str. 12)

American Recovery and Reinvestment Act iz velja�e 2009. obuhva�ao je ve�inom mjere

smanjenja poreznog optere�enja u vrijednosti od 780 milijardi ameri�kih dolara. No navedeni

Act nije donio o�ekivane rezultate nego suprotno. Došlo je do daljnjeg rasta prora�unskog

deficita, eskalacije nezaposlenosti i produbljivanja socijalnog jaza. (online:

http://www.recovery.gov/About/Pages/The_Act.aspx )

Sli�ne su se mjere poduzimale i u drugim državama, a �esto su bile i tema diskusija na

me�unarodnim skupovima. Na summitu G20 u Washingtonu u rujnu 2008. godine , države su

se usuglasile oko usvajanja reformi globalnog financijskog tržišta. Slijedio je summit u

Pittsburghu u rujnu 2009., gdje je utvr�ena potreba usvajanja reformi u vidu ve�e

odgovornosti kako bi se „zadovoljile potrebe ekonomije 21.stolje�a“ . (The economist:

Regaining their balance; 2009., online:

http://www.economist.com/node/14530394?story_id=14530394 )

Ve�ina tih mjera još nije oživjela, a pitanje je ho�e li ikada. Iako je neosporna potreba za

poduzimanjem velikih globalnih reformi, u stvarnosti su države pristupile spašavanju

nacionalne ekonomije na temelju individualno razra�enog obrasca, �iji su ciljevi bili

kratkoro�nog dosega.

Kao što je nobelovac Paul Krugman naglasio: „Spašavaju�i financijski sistem bez njegova

reformiranja, Washington nije u�inio ništa kako bi nas zaštitio od nove krize, to�nije, u�inio je

novu krizu vjerojatnijom“. (Krugman: The Joy of Sachs, New York Times, online:

http://www.nytimes.com/2009/07/17/opinion/17krugman.html )

���

�

Ukratko, sadašnja se kriza najprije javila kao kriza na tržištu nekretnina u SAD-u sredinom

2007. godine. Vrlo brzo se pretvorila u financijsku krizu, tj. krizu likvidnosti, potom u

gospodarsku krizu te na kraju u društvenu i politi�ku krizu. U kona�nici, kriza je državnim

intervencionizmom SAD-a postala i kriza politi�kih opcija, ali i kriza ekonomske teorije.

Detaljan opis sadašnje globalne krize prikazan je slikom 2.

Slika 2. Tijek kretanja financijske krize

Izvor: Demiter Reider, 2010., online: http://finance.hr/wp-content/uploads/2009/10/fkpis.pdf

Slika 1. prikazuje tijek suvremene ekonomske krize i tzv. loptanje ameri�kim hipotekarnim

kreditima2, zbog kojeg je oko tri milijuna Amerikanaca „ostalo bez krova nad glavom“.

(Demiter Reider, 2010.)

��%�!����������������&��� ���� �����'���������������������������������������������(������������������ �� �

!����(� ������������ )��� *�!�� ���� �!������� *��� ��+�� *����!������� ������� �*��� ���+�� ������*�� ����

����������!�������"�&!�� ����"'������������� ��������������������+������)��������������! �����,������������(�����

���

�

3.3. Posljedice suvremene ekonomske krize

Po�etkom 2007. godine na vidjelo su po�ele izlaziti posljedice svjetske ekonomske krize.

Me�u prvim naznaka nadolaze�ih problema bio je slu�aj New Century Financial koja je

tijekom 2006. godine izdala drugorazrednih hipotekarnih kredita u iznosu od 51,6 milijardi

ameri�kih dolara. U ožujku 2007. vrijednost njezinih dionica na New York Stock Exchange je

zabilježila pad od 78% , a tijekom travnja dan je otkaz 3200 radnika (54% ukupne radne

snage). (CNN, online:

http://money.cnn.com/2007/04/02/news/companies/new_century_bankruptcy/ )

U lipnju 2007. godine, peta najve�a banka Wall Streeta, Bear Stearns objavila je propast dvaju

hedge fondova koji su investirali u drugorazredne kredite. Ubrzo je doživjela ste�aj te je

otkupljena od strane JP Morgan Chasea za 1,2 milijarde ameri�kih dolara, uz jamstvo od 30

milijardi dolara od strane Federalnih rezervi (godinu ranije njezina je vrijednost procijenjena

na 20 milijardi ameri�kih dolara). (The Wall Street Journal: J.P. Morgan Quintuples Bid to

Seal Bear Deal, online: http://online.wsj.com/article/SB120635948382859081.html)

U periodu izme�u 2002. i 2007. SAD je ostvario razdoblje naglog i ubrzanog gospodarskog

rasta, no pla�e samih radnika su stagnirale. Izme�u 2002. i 2006. prosje�na realna stopa rasta

godišnjeg prihoda bila je 2.8%, prilikom �ega je 1% najviših prihoda obilježen rastom od

11%, dok je preostalih 99% doživjelo rast od neznatnih 0.9% (Saez Emanuel: Striking it

richer: The Evolution of Top Incomes in the United States, Berkeley, 2008., str.8.). Kao

posljedica, došlo je do akcentuiranog raslojavanje na jako bogate i veoma siromašne. Tijekom

2000. ukupno je 12.2% Amerikanaca živjelo ispod granice siromaštva; dok se 2009. taj broj

pove�ao na 14.3%, odnosno za oko 9,5 milijuna gra�ana više (US Census Bureau, 2011., str.

463).

U SAD-u je tijekom 2009., zabilježen pad BDP-a od 3.5%, dok je u zemljama Europske unije

iznosio 4.3% (Eurostat). U tablici broj 1 prikazano je kretanje BDP-a u nekolicini odabranih

zemalja iz koje nije teško primijetiti kako je uslijed krize došlo do sli�ne gospodarske

kontrakcije. Prema procjeni Europske Komisije potencijalni ekonomskim rastom u EU

smanjen je sa 2% iz predkriznog razdoblja, na 1% u idu�ih deset godina, posebno zbog ve�e

senilizacije stanovništva ( European Commission: Economic Crisis in Europe, 2009., str. 30).

���������������������������������)�������*���(���������������������������%�!����������������������)��������������

�$-�$.�!�� ������ ��!��/�������������������������������������������(������������� ����)��������$�����$���������

0���(�������!�������������+��"�!��������������������������!��������� �������!���������1��������� �������!����������

�����������

���

�

Tablica broj 1. Kretanje stope rasta realnog BDP-a odabranih zemalja

2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

Austrija 3,7 3,7 1,4 -3,8 2,3 2,8 0,9

Estonija 10,1 7,5 -3,7 -14,3 2,3 9,6 3,9

Francuska 2,5 2,3 -0,1 -2,7 1,5 1,7 2,0

Hrvatska 4.9 5.1 2.1 -6.9 -2.3 -0.2 -2.2

Italija 2,0 1,5 -1,3 -5,2 1,3 0,4 -2,4

Japan 2,0 2,4 -1,2 -6,3 4,0 4,7 -0,5

Njema�ka 3,7 3,3 1,1 -5,1 3,7 3,3 0,7

Sjedinjene Ameri�ke

Države

2,7 1,9 -0,4 -3,5 3,0 1,6 2,3

Slovenija 5,8 6,9 3,6 -8,0 1,4 0,7 -2,5

Švedska 4,3 3,3 -0,6 -5,3 5,7 2,9 0,9

Švicarska 3,6 3,6 2,1 -1,9 2,7 1,8 1,0

Ujedinjeno

Kraljevstvo

2,6 3,5 -1,1 -4,4 1,8 1,1 0,3

Izvor: izrada autora prema podacima Eurostat-a

Sumiramo li cijelu suvremenu ekonomsku krizu dolazimo do �etiri glavne opasnosti s kojima

se suo�ava svjetska ekonomija, a upravo te opasnosti se polagano razvijaju i prepoznaju.

�etiri opasnosti s kojima se suo�ava svjetska ekonomija, posljedi�no nakon krize najbolje je

opisao Dennis J. Snower, a to su;

(1) Prvoj opasnosti svjedo�imo još od kolovoza 2007. godine. Kriza drugorazrednih

hipotekarnih zajmova izazvala je krizu u me�unarodnom bankarskom sistemu, zbog

nesigurnosti oko toga tko je na gubitku. Posljedi�no, umanjeno je pozajmljivanje

tvrtkama i ku�anstvima. Smanjeno �e pozajmljivanje dovesti do smanjene potrošnje i

do smanjenog ulaganja. S zakašnjenjem, smanjena prodaja dobara i usluga �e smanjiti

vrednovanje dioni�kog društva. Niže cijene na dioni�kom tržištu �e, u nedostatku bilo

kakvih slu�ajnih povoljnih prilika, osnažiti bankovnu krizu likvidnosti.

���

�

(2) Druga opasnost se krije u dinamici cijena nekretnina u SAD-u. Kako sve više

ku�anstava u SAD-u ne može više otpla�ivati svoje hipotekarne zajmove, gubitak

hipoteka je sve ve�i, sve je više ku�a na tržištu, cijena ku�a i dalje se smanjuje, s

daljnjim zakašnjenjima što rezultira novim gubicima hipoteka i padovima u vrijednosti

nekretnina. Ovaj dinami�ki postupak se otkrio tek postupno, kako su se ku�anstva sve

�eš�e susretala sa sve strožim kreditnim uvjetima, a prodajna cijena ku�a se postupno

smanjivala.

Grafikon 5. Ukupan broj zajmova u SAD-u od 2000. do 2011. godine

Izvor: Izrada autora prema podacima Federal reserves SAD-a

Grafikon 5. prikazuje posljedice krize i reakcije ljudi na uzimanje zajmova u SAD-u. Nakon

nastupanja krize, u 2008. godini se vidi najve�i pad broja zajmova u SAD-u, kada je ukupan

broj zajmova pao za nešto manje od 3 milijuna zajmova uspore�uju�i se na prethodnu godinu.

(3) Tre�a opasnost je rezultat me�uodnosa izme�u bogatstva, potrošnje i zaposlenosti.

Kako bogatstvo ameri�kih ku�anstava na tržištu nekretninama i dionicama pada, pada

i njihova potrošnja. Pad potrošnje dovodi do pada zarade koji �e zauzvrat rezultirati

smanjenjem ulaganja. Kombinacija pada potrošnje i ulaganja �e rezultirati padom

zaposlenosti jer �e tvrtke po�eti shva�ati da je njihov rad nedovoljno (is)korišten. Pad

zaposlenosti zna�i i pad prihoda od rada što vodi padu potrošnje.

Suvremena svjetska financijska kriza, koja definitivno prerasta u ekonomsku, tretira se od

administracija ve�ine zemalja, a ameri�ke posebice, kao kriza nedovoljne potrošnje.

(Stojanov, 2012.,str. 205)

���

�

Grafikon 6. Ukupna stopa nezaposlenosti u EU-28, Japanu, SAD-u i EA-18 od 2000. do 2014.

godine

Izvor: eurostat

Grafikon 6. prikazuje rapidan porast nezaposlenosti koji se po�eo širiti djelovanjem krize u

SAD-u krajem 2007. godine i utjecao na ostatak svijeta. To je samo prikaz jednih od najve�ih

makroekonomskih posljedica ekonomske krize koja je zahvatila cijeli svijet.

(4) �etvrta opasnost po SAD se odnosi na opseg intervencije monetarne politike. Dok

Federalna banka snižava kamatne stope u borbi s krizom, dolar pada. Upravo to

dovodi do ve�ih uvoznih cijena i cijena nafte u SAD-u, stavljaju�i dodatni pritisak na

inflaciju.

Sve navedene opasnosti SAD-a su imale nepovoljan u�inak na rast svjetske ekonomije.

Europa i ostala svjetska tržišta nisu mogla ispuniti prazninu koju za sobom ostavlja ekonomija

SAD-a. Ne postoji ekonomski mehanizam kojim bi se pad ukupne potražnje SAD-a mogao

zamijeniti jednako velikim porastom ukupne potražnje negdje drugdje. Zato su ostale svjetske

ekonomije i osjetile udar krize koja je krenula iz SAD-a.

���

�

3.4. Rješenja za izlazak iz krize

Najlošije bi rješenje bilo povratak na rješenja iz krize 1929.-1933. Nametanje ograni�enja u

trgovini i investicijama, kao što je bilo 1930- ih, izvjesno je ne�e se ponoviti, osim ako SAD

ne zapadne u dublju i ve�u depresiju. Danas su sve prisutnije inicijative za bolju i precizniju

globalnu financijsku regulaciju, superviziju i utemeljenje institucija. Treba ukazati na

probleme kao što su: podcijenjenost politi�ke i institucionalne nespremnosti za dublju

integraciju, kako da glavne zemlje ne razvijaju dalje nacionalni suverenitet i, naravno,

najbitnije je da se sadašnji problemi ne ponove i opet do�e do krize. (Domazet, 2009., str. 70)

Desni�ari tvrde da su za gospodarsku krizu odgovorne intervencije središnje banke, a

sljedbenici Keynesa i Minskog zauzimaju suprotan stav. Oni smatraju da je kriza nastala

upravo zato što je deregulacijom financijskih tržišta onemogu�en utjecaj intervencija

centralne banke (Cooper, 2009., str. 40-41). Me�utim, ve�inom prevladava stav da su tržišta

u�inkovita ako su središnje banke politi�ki i gospodarski neovisne. Spomenuto podrazumijeva

uvo�enje vladavine prava u kapitalizam i globalizaciju, odnosno uvo�enje globalnog

financijskog regulacijskog sustava. Profesor ekonomije i bivši savjetnik francuskog

predsjednika, Jacques Attali, nudi odgovor na pitanje kako bi se kroz par jednostavnih odluka

mogla realizirati svjetska financijska uprava (Attali, 2009., str. 148):

• proširiti G8 na G24,

• stopiti G24 i Vije�a sigurnosti u Upravlja�ko vije�e, koje bi posjedovalo gospodarsku

mo� i politi�ku legitimnost,

• postavljenje MMF-a, Svjetske banke i drugih me�unarodnih financijskih ustanova pod

okrilje Upravlja�kog vije�a,

• reforma sastava vije�a i glasa�kog prava u me�unarodnim financijskim ustanovama

(osobito u MMF-u i Svjetskoj banci), na na�in da odražavaju novostvoreno

Upravlja�ko vije�e i

• pružanje odgovaraju�ih financijskih sredstava tim ustanovama.

Zaklju�ak i izlazna strategija za rješenje svjetske financijske i ekonomske krize mora biti na

globalnoj razini. Mnogi se ekonomisti slažu oko ove tvrdnje.

Prva opcija bi se mogla nazvati Bretton Woods III, koja bi zamijenila postoje�i i utemeljila

novi me�unarodni financijski sustav. To bi ujedno bio i novi svjetski ekonomski poredak.

Druga bi opcija bila Globalni federalizam ili povezanost duboke ekonomske integracije i

��

�

demokrati�na masovna politika. Tre�a opcija tzv. Golden Straitjacket ili povezanost države –

nacije i demokrati�na masovna politika (Domazet, 2009., str. 52)

Svaka od navedenih opcija bi zna�ila napuštanje ovoga dosadašnjeg sustava i uspostava

novog svjetskog ekonomskog poretka.

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�#�

�

4. HRVATSKO GOSPODARSTVO U UVJETIMA KRIZE

Sadašnja se financijska kriza razvijala sporo. Postupno je ja�ala od ljeta 2007. godine, kad su

problemi s drugorazrednim hipotekarnim kreditima u SAD-u izašli na vidjelo. U prolje�e

2008. ameri�ke su vlasti ve� zapo�ele proces dokapitalizacije nekoliko najve�ih financijskih

institucija. Financijska kriza je dosegnula svoj vrhunac krajem rujna 2008. godine, kada je

pad Lehman Brothersa šokirala cijeli financijski svijet.

Prvi utjecaj ekonomske krize na svijet raširio se financijskim tržištima s pove�anjem

nesklonosti prema riziku. Tržišta dionica po cijelom svijetu obilježio je pad, a priljevi kapitala

zemljama s tržištima u nastajanju su smanjeni. To je pove�alo troškove inozemnog

zaduživanja za mnoga tržišta u nastajanju unato� tome što je ublažavanje monetarne politike

koje su proveli Fed i ESB dovelo do smanjenja kamata u zemljama s razvijenim tržištima.

Pove�anje troškova zaduživanja najsnažnije je bilo nakon rujna 2008. godine u Hrvatskoj.

(Bokan, Grguri� Krznari�, Lang, 2010., str. 10)

Pošto se u Hrvatskoj mnogi ne slažu s drugima na temu razli�itih rasprava, u jednoj se

zasigurno svi slažu, a to je – Hrvatska ekonomska scena je u krizi. U ovom dijelu rada

analizirat �e se gospodarska kretanja u Republici Hrvatskoj u vrijeme suvremene ekonomske

krize. Imaju�i u vidu da je suvremena ekonomska kriza tek jednim dijelom utjecala na

doma�e gospodarsko tržište, dok je drugim dijelom tu i utjecaj doma�e ekonomske politike,

analizirat �e se postoje�i problemi i njihovi uzroci, za koje �e se pokazati da datiraju prije

stvaranja globalne krize. Klju�na hipoteza ovog rada zauzima stajalište kako je svjetska

ekonomska kriza tek jednim dijelom utjecala na nacionalno gospodarstvo Hrvatske te da se

klju�ni faktori postoje�eg stanja moraju potražiti u uzrocima generiranim i zapostavljenim u

protekla dva desetlje�a razvoja.

Uzroci trenuta�ne krize u Hrvatskoj samo su djelomi�no rezultat globalnih poreme�aja, a

strukturni su preduvjeti ve� postojali. To valja zahvaliti brojnim okolnostima. Uz tranziciju,

ratna razaranja i kriminalno provedenu privatizaciju, pogrešno koncipirana ekonomska

politika (usmjerena na stabilnost cijena i te�aja umjesto na rast i razvoj) koja se u bitnome nije

mijenjala od osamostaljenja, pa i ranije, pokazuje se kao glavni uzrok trenuta�ne situacije.

Neodrživ koncept razvoja dodatno je optere�en ubrzanim rastom inozemnog duga i

vanjskotrgovinskog deficita proteklih godina. Uz to, kreditna ekspanzija i priljev inozemnog

kapitala u uvjetima niske inflacije mjerene indeksom potroša�kih cijena doveli su do

napuhivanja�balona” na tržištu vrijednosnih papira i nekretnina. Stoga su naznake zastoja

�$�

�

postojale i prije nego što su odjeci globalne krize stigli do nas u vidu pada izvozne potražnje,

drasti�nom smanjenju stranih ulaganja i otežanom inozemnom zaduživanju. Uz skuplje

zaduživanje na doma�em tržištu i pove�anje financijskih potreba države, �ime je sužena

mogu�nost kreditiranja ostalih sektora, ti su trendovi doveli do ja�anja nelikvidnosti. Tako

smo najzad stigli do završetka razdoblja kontinuiranog, no dvojbenog rasta, temeljenog prije

svega na potrošnji onoga što nije bilo zara�eno te je vrijeme da se prestanemo zavaravati.

Utjecaj globalne ekonomske krize na Hrvastku u nastavku je koncipiran sljede�im

potpoglavljima:

1) Analiza hrvatskog gospodarstva; 2) Kronologija krize u Hrvatskoj; 3) Mjere Hrvatske za

izlaz iz krize i; 4) Ideje za bolju i ja�u Hrvatsku.

���

�

4.1. Analiza hrvatskog gospodarstva

Gospodarstvo Hrvatske je tokom proteklog razdoblja bilo optere�eno procesom tranzicije,

posljedicama iz domovinskog rata, promjenama u vlasni�koj strukturi, gospodarskom

zaostajanju itd. Da li je globalna kriza utjecala na gospodarstvo Hrvatske ili ju je ona samo još

ja�e gurnula u ekonomski pad najbolje je promatrati kroz makroekonomske pokazatelje koji

su razra�eni u narednom poglavlju.

4.1.1. Ekonomska politika Hrvatske 1990. – 2009. godine

Okvir hrvatske ekonomske politike utemeljen je tzv. Stabilizacijskim programom iz 1993.

godine pod snažnim utjecajem neoliberalne doktrine. To je bila prva konkretizacija

Washingtonskog concensusa u Hrvatskoj, �iji se ciljevi mogu svesti na tri na�ela:

1. privatizacija, 2. deregulacija i, 3. liberalizacija (Domazet, 2009., str. 59).

Strateški cilj tog programa Vlade Republike Hrvatske je bio zamišljen kao dugogodišnji

program stabilizacije hrvatskog gospodarstva sa svrhom njegove brze i uspješne

transformacije u razvijenu tržišnu ekonomiju. Glavnom se odrednicom smatra obaranje

inflacije, kao pokazatelju uspješnog integralnog stabilizacijskog programa. Ciljevi integralnog

stabilizacijskog programa jesu (Veselica, 2012., str. 58):

1. Stabiliziranje i ja�anje hrvatskoga gospodarstva,

2. Stvaranje tržišne klime i prikladne vlasni�ke strukture sa smanjenom ulogom države u

gospodarstvu,

3. Zaštita najsiromašnijih od razaraju�e mo�i raspodjele u uvjetima hiperinflacije,

4. Stvaranje pretpostavki za stabilan razvoj i rast.

Razdoblje od 1990. – 2009. godine može se ocijeniti kao razdoblje kriza jer je u tome

razdoblju realni BDP pove�an za svega 6,8 % (razina realnog BDP-a iz 1989. dostignuta je

tek 2005. godine), odnosno, prosje�na godišnja stopa rasta u tom dvadesetogodišnjem

razdoblju iznosila je svega 1,6 %. S druge strane, promijenjena je struktura gospodarstva.

Temelji gospodarstva kao što su industrijska proizvodnja i poljoprivreda su zapušteni i

zapostavljeni. Naime, industrijska proizvodnja 2009. godine u odnosu na 1989. godinu je niža

za 27,6 %, odnosno pad iznosi 1,6 % prosje�no godišnje, a poljoprivredna proizvodnja niža je

za 20,8 %, odnosno pad iznosi 1,5 % prosje�no godišnje. (Domazet, 2009., str. 337)

���

�

Glavna obilježja i ujedno pokazatelji neodrživosti ekonomske politike u proteklom razdoblju

1990-2009. mogu se sažeti u nekoliko sljede�ih ocjena (Domazet, 2009., str. 342):

1) Niska zaposlenost- stopa zaposlenosti koju prezentira DZS kre�e se duže vrijeme ispod

45% što je jedna od najnižih stopa u Europi. U Hrvatskoj je 2009. broj zaposlenih bio oko

10% niži nego 1989. godine.

2) Zaduženost- vanjski dug 2009. godine procjenjuje se u iznosu 41,3 milijarde Eura ili 92,3%

BDP-a.

3) Odnos štednje i investicija- jedan od najvažnijih ekonomskih pokazatelja uop�e. Razlika

izme�u štednje i investicija ozna�ava saldo na teku�em ra�unu bilance pla�anja. Ako su

investicije ve�e od štednje, to predstavlja deficit na teku�em ra�unu. Deficit na teku�em

ra�unu kre�e se oko 10% BDP-a (štednja 20%, investicije 30, a u okviru navedenog tako�er je

kroni�ni problem deficit robne razmjene s inozemstvom koji se ustalio blizu 25% BDP-a).

4) Inflacija, relativne cijene i te�aj- U Hrvatskoj su stabilan te�aj i relativno stabilne cijene bili

ciljevi ekonomske politike u cijelom proteklom razdoblju.

���

�

4.1.2. BDP

Krajem 2008. globalna ekonomska kriza manifestirala se i u Hrvatskoj, prvotno

zaustavljanjem gospodarskog rasta, zatim smanjenjem proizvodnje i potrošnje te naposljetku

padom BDP-a od 5,8% (DZS, 2010., str. 44).

U grafikonu broj 7 prikazan je odnos realne stope rasta BDP-a u Hrvatskoj, EU, Japanu i

SAD-u, zemlji iz koje je svjetska ekonomska kriza i krenula. Lako je uo�ljivo kako je

Hrvatsku pogodila snažnija i rapidnija gospodarska kontrakcija u odnosu na prosjek EU-a,

SAD-a i Japana.

Grafikon broj 7. Realne stope rasta BDP-a izme�u �lanica EU-27, SAD-a, Japana i Hrvatske

u razdoblju 2002. – 2013. godine

Izvor: DZS

U nastavku treba usporediti kretanje stope rasta realnog BDP-a s obzirom na druge zemlje u

geografskoj blizini (tablica broj 2). Indikativno je da se najve�i pad BDP-a u 2009. iskazao u

Sloveniji, a zatim u Hrvatskoj te se nastavio i tijekom 2010., dok su ostale (odabrane) zemlje

u datoj godini bilježile gospodarski rast (iako u obliku nižih stopa u odnosu na predkrizno

razdoblje). Promatraju�i samo realni BDP Hrvatske, 2008. godine je ostvarila pozitivan rast,

no u 2009. se dogodio nagli pad od 6,9%. Sljede�e, 2010., godine realni BDP je smanjen za

dodatnih 2,3%, a taj se pad privremeno zaustavio u 2011. U 2012. godini ponovno je došlo do

���

�

pada realnog BDP-a za 2%. Realni BDP Hrvatske po stanovniku 2012. iznosio je 63.897

HRK te nije dostigao vrijednosti iz predkrizne 2008. godine.

Tablica broj 2. Kretanje stope rasta realnog BDP-a i odabranih država

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Hrvatska 1,8 4,3 4,9 5,1 2,1 -6,9 -2,3 -0,2 -2,2 -0,9

Ma�arska 4,8 4,0 3,9 0,1 0,9 -6,8 1,1 1,6 -1,7 1,1

Slovenija 4,4 4,0 5,8 7,0 3,4 -7,9 1,3 0,7 -2,5 -1,1

Crna Gora 4,4 4,2 8,6 10,7 6,9 -5,7 2,5 3,2 -2,5

Srbija 9,3 5,4 3,6 5,4 3,8 -3,5 1,0 1,6 -1,5 2,5

Italija 1,7 0,9 2,2 1,7 -1,2 -5,5 1,7 0,4 -2,4 -1,9

Izvor: Izrada autora prema podacima DZS-a

Izme�u 1994.-2008. hrvatsko gospodarstvo je iskazao relativno visoke stope ekonomskog

rasta. U navedenom razdoblju jedino je 1999. zabilježena negativna stopa rasta BDP-a (-

0.9%), što je bio rezultat bankarske krize i rebalansa prora�una (prilikom �ega je fiskalna

politika prestala davati podršku antiinflacijskom programu) iz 1998. (Babi�, 2006., str.15)

Jedan od glavnih pokreta�a rasta nacionalne ekonomije predstavljala je doma�a potražnja,

koja je u periodu izme�u 2001.-2008. rasla po stopi višoj od šest postotnih poena godišnje,

odnosno brže od rasta BDP-a. (World Bank, 2009., str. 9)

���

�

4.1.3. Vanjski dug

Tijekom 2009. i 2010. došlo je do pada realne potrošnje ku�anstva od skoro 10%, kao rezultat

pada neto realnih dohodaka, što se reflektiralo i kao smanjenje obujma uvoznih dobara.�Velik

dio pove�anja izvoza valja pripisati izvozu brodova; dok je sa strane uvoza negativno

djelovalo pove�anje cijena nafte i naftnih derivata, što se reflektiralo na pove�anje cijena

hrane i energenata Prema grafikonu broj 8, druga komponenta koja je snažno utjecala na pad

BDP-a predstavlja naglašeni pad investicija u fiksni kapital. Tako su bruto investicije u fiksni

kapital bilježile pad od 11,8% u 2009. te 11,3% u 2010. godini�&HNB, 2011., str. 12).

Grafikon 8. Doprinos doma�e i inozemne potražnje realnom rastu BDP-a

Izvor: DZS; izra�un HNB-a (Veselica, 2012., str. 617)

Tijekom niza godina pove�ana je doma�a potražnja, posebice privatna potrošnja temeljena na

zaduživanju koja je predstavljala jedan od uzroka kontinuiranog pove�avanja ukupne vanjske

zaduženosti. Relevantno je da porast konzumeristi�kih tendencija nije popra�en adekvatnim

pove�anjem stope štednje. Razlika izme�u doma�ih investicija i doma�e štednje važan je

ekonomski indikator koji ukazuje na visinu upotrebe inozemnih financijskih izvora. U

Hrvatskoj je navedena stopa, izra�unata u postotku BDP-a, konstantno negativna: tako je

primjerice tijekom 2008. iznosila -10,9%, a 2009. godine: -6% (Domazet, 2012., str. 12) Iako

je zemljama u tranziciji inozemno zaduživanje neophodno za ubrzani razvoj, ono ima smisla

samo ako je investicija dugoro�no rentabilna, a ne okrenuta teku�oj potrošnji.

���

�

Do 2001. godine, glavni izvor vanjskog zaduživanja Republike Hrvatske su predstavljale

posudbe doma�eg javnog sektora te posudbe privatnog sektora za koje je jam�ila država. U

razdoblju koje je slijedilo neposredno nakon privatizacije bankarskog sustava dolazi do

sustavnog zaokreta: izme�u 2002.-2005. raste kreditiranje privatnog doma�eg sektora

privatnim stranim izvorima. Upravo u navedenom razdoblju Hrvatska prelazi iz srednje u

visoko zaduženu zemlju. Vanjski dug je u periodu od 1999.-2005. rastao po prosje�noj stopi

od 16% godišnje (HNB, 2006., str. 52). Inozemni je dug 1993. iznosio tek 14,4% BDP-a

(Domazet, 2010, str. 16), nakon �ega je dramati�no rastao, a 2010. probijena je psihološka

granica; ukupni vanjski dug premašio je vrijednost BDP-a (Babi� 2006., str. 85). U izvješ�u

Europske komisije za 2011. isti�e se kako je klju�na vulnerabilna to�ka hrvatskog

gospodarstva upravo vanjski dug (European Comission, 2011., str. 18). Izvješ�e Europske

komisije ne predstavlja izdvojeno stajalište, jer je takav stav izražen u više izvješ�a i

dokumenata financijskih institucija.

Prema podacima HNB-a tijekom 2010. došlo je do stagnacije inozemnog zaduživanje, ali

treba naglasiti kako je u toj godini došlo do pada privatnog zaduživanja što je zamijenjeno

rastom duga javnog sektora. Tijekom 2010. privatno zaduživanje se uglavnom svodilo na

refinanciranje postoje�eg duga te je pridonijelo rastu inozemnog duga u iznosu od 31 milijun

eura, što je mnogo manje u odnosu na ranije godine (1,5 milijardi eura tijekom 2009. i �ak

više od 4 milijarde eura tijekom 2008.) (HNB, 2011., str. 36).

U rujna 2010., javni dug se kretao na razini oko 40% BDP-a. Prema prognozama iskazanim u

Strategiji upravljanja javnim dugom za razdoblje od 2011.-2013., o�ekuje se pove�anje

javnog duga na 50% do 2013. (treba istaknuti kako prema MMF-u potencijalni javni dug

iznosi preko 60%); zbog garantiranih obveza prema brodogradilištima.�&Ministarstvo financija

Republike Hrvatske, 2011., str. 22)

Potrebno je tako�er istaknuti kako su nepovoljni odnosi te�aja utjecali na pove�anje vanjskog

duga. Od dva postotna boda rasta u odnosu na 2009., slabljene te�aja eura prema ameri�kom

dolaru i švicarskom franku, uzrokovalo je pove�anje inozemnog duga za oko 0,9 milijardi

eura (HNB, 2011., str. 38). Navedena je pojava najviše pogodila sektor poduze�a, ali

gledaju�i po ukupnoj vrijednosti promjene, najviše su pogo�ene poslovne banke (zbog

visokog udjela švicarskog franka) i središnja država.

���

�

4.1.4. Vanjskotrgovinska razmjena

U protekla dva desetlje�a hrvatski je izvoz konstantno stagnirao, a tomu je zasigurno

pogodavalo poticanje stabilnosti (nerealnog) te�aja bez obzira na fakti�no stanje

gospodarstva. Time se stvorio visoki vanjskotrgovinski deficit koji je potaknuo vanjsko

zaduživanje. Po�etak uvozne ovisnosti doma�eg gospodarstva valja potražiti u doga�ajima s

po�etka devedesetih. Jedan od prvih problema s kojim se Hrvatska suo�ila nakon

osamostaljenja bila je hiperinflacija, koju je naslijedila od bivše Jugoslavije (stopa inflacije je

krajem 1989. bila viša od 50% (Babi�, 2006., str.3)). Hrvatska je po�etkom devedesetih

zapo�ela monetarno osamostaljivanje uvo�enjem hrvatskog dinara, koje je okon�ano 1994.

uvo�enjem hrvatske kune kao nacionalne valute. Hiperinflacija se nastavila i nakon

monetarnog osamostaljivanja te se tijekom 1992. kretala u rasponu izme�u 20-30%. Tijekom

1993. prihva�en je Stabilizacijski program shodno kojem je proveden kratkoro�ni

antiinflacijski program, nakon �ega su se cijene stabilizirale. Kao makroekonomska nuspojava

došlo je do aprecijacije nominalnog te�aja nacionalne valute što je posljedi�no dovelo do

pove�anja uvoza, jer su uvozna dobra bila sve jeftinija; �ime se dugoro�no gledano izgradila

uvozna ovisnost Hrvatske (posebno u me�udjelovanju sa nedostatkom uspostave prikladne

razvojne industrijske politike), a i neupitno postavili temelji za pretjerano inozemno

zaduživanje.

Sa širenjem financijske krize na realni sektor u razvijenim zemljama došlo je do smanjenja

finalne potražnje. Stoga se od sredine 2008. godine po�ela smanjivati i potražnja za hrvatskim

izvozom. To je dodatno utjecalo na ve� oslabljenu potražnju za gotovim i intermedijarnim

proizvodima te se i robni uvoz smanjio. Zbog oslabljene doma�e potrošnje uvoz je smanjen

više nego izvoz što je neznatno poboljšalo manjak u robnoj razmjeni (grafikon 9.)

��

�

Grafikon 9. Robna razmjena u Hrvatskoj od 2005. – 2009. godine u milijunima eura

Izvor: HNB

Rat i ratna razaranja tako�er predstavljaju jedan od faktor koji su klju�no utjecali na doma�u

ekonomiju. Za financiranje rata, ostvareni je deficit financiran monetarnom ekspanzijom, što

je dovelo do makroekonomske nestabilnosti. Rat je utjecao na realokaciju radne snage, što je

uz uništavanje industrijskih postrojenja i prometnih veza bilo kobno za izvoz. Tako je u

periodu izme�u 1993.-1997. ukupni rast izvoza iznosio je tek 13%, dok je u Srednjoj i

Isto�noj Europi ostvaren rast izvoza od 79%. Temeljito je pogo�ena i grana turizma;

neposredno prije rata, tijekom 1989., Hrvatska je ostvarila 54 milijuna no�enja, dok je 1997.

zabilježila 25 milijuna no�enja. Procjenjuje se da je izravni gubitak potencijalne zarade od

turisti�ke djelatnosti u ratnom razdobolju iznosila 13 milijardi ameri�kih dolara, a uništen je

turisti�ko-ugostiteljski kapital u vrijednosti od 235 milijuna ameri�kih dolara (IMF, 1998., str.

23).

Aktivna politika izvoza je zna�ajna kako sa makro stajališta (razvoj i prosperitet nacionalnog

gospodarstva), tako i sa mikro stajališta (primjena ekonomije razmjera i elasti�nija potražnja

dobara, ubrzava razvoj predmetne tvrtke i pogoduje disperziji rizika). Iako izvoz predstavlja

temelj priljeva deviza, posebno u uvjetima postojanja visokog vanjskog duga, zabrinjavaju�i

je neznatni neto doprinos izvoza u ukupno godišnjem rastu BDP-a. Prema stajalištu Svjetske

banke (2011.), doma�e gospodarstvo zahtijeva strukturne reforme s naglaskom na poboljšanju

produktivnosti i konkurentnosti, s ciljem mogu�eg profitiranja od eventualnog oporavka

globalne ekonomije (World Bank, 2011., str. 2).

Tijekom ekonomske krize, u više-manje svim državama, zabilježena je kontrakcija izvoza i

uvoza. Kako se doma�i izvoz prvenstveno bazira na izvozu usluga, zabrinjavaju�i je podatak

�#�

�

da se tijekom 2011. ukupan izvoz robe i usluga pao, unato� pozitivno ocijenjenoj turisti�koj

sezoni. Valja citirati odlomak iz Biltena HNB-a: „Treba istaknuti da je spomenuti pad

ostvaren u okolnostima rastu�e inozemne potražnje, koja je u svim drugim usporedivim

zemljama rezultirala iznimno snažnim porastom izvoza. To upu�uje na smanjenje tržišnog

udjela doma�ih poduze�a na inozemnim tržištima i naglašava nužnost provo�enja mjera za

ja�anje konkurentnosti“� &HNB, 2012., str. 3). Prema komparativnim pokazateljima jedino je

kod Hrvatske stopa izvoza niža u odnosu na 2007.

Kao što je vidljivo u grafikonu broj 10; Promatraju li se zajedno 2010. i 2011. godina,

gospodarska je dinamika Hrvatske najslabija, pri �emu Hrvatska sve više zaostaje za

zemljama iz promatrane skupine s lošijim pokazateljima.

Grafikon 10. Industrijska proizvodnja i robni izvoz odabranih zemalja tijekom 2011. godine

Izvor: HNB

�$�

�

4.1.5. Inozemna ulaganja

Grafikon 11. Ukupna inozemna izravna ulaganja u Hrvatskoj od 1997. – 2013. godine (u

milijunima EUR)

Izvor: Izrada autora prema podacima HNB-a

Negativne posljedice krize u Hrvatskoj mogu se osjetiti i kroz inozemne izravne investicije

( pogledati grafikon 11. ) koje su u Hrvatskoj od 2004. godine stalno rasle do 2008. godine

kad su iznosile 4,06 mld eura. Ve� 2009. godine smanjile su se na 2,4 mld eura, da bi 2010.

godine iznosile samo 376,9 milijun eura. 2011. godine su došle do pove�anja iznosa od 1,07

mld eura, ali još uvijek daleko ispod predkriznih razina.

S druge strane, prema teoriji o�ekivanja, potrošnja može rasti ili padati i ako se teku�i

dohodak ne smanjuje. Razlog tomu su o�ekivanja o budu�nosti. Tako optimisti�no gledanje

na budu�nost može voditi ve�oj potrošnji, dok u situaciji kad stanovništvo gleda na budu�nost

s pesimizmom dolazi do smanjenja potrošnje što je slu�aj u Hrvatskoj. Posljednjih godina

potrošnja se smanjuje iz navedenoga razloga, ali i zbog pove�anja nezaposlenosti. 2012.

godine je zabilježen pad investicija od 2,8% i GDP-a od 1,3%. Potrošnja ku�anstava se

smanjuju pa je promet u trgovini na malo pao na godišnjoj razini u travnju 7,3%, svibnju

4,4% i lipnju 5,1% 2012. godine.

���

�

4.1.6. Industrijska proizvodnja

Svjetska ekonomska kriza od 2008. godine dominantno je utjecala na ukupni pad realnog

sektora gospodarstva u svim zemljama svijeta pa tako i u Hrvatskoj. Jedan od temelja svakog

gospodarstva je industrijska proizvodnja, a njezino smanjenje utje�e na sve grane u realnom

gospodarstvu.

Položaj hrvatske industrije u globalnome vrijednosnome lancu prevladava na proizvodnim

aktivnostima niske razine dodane vrijednosti. Klju�ni razlozi za tako „lošu“ poziciju su: niska

razina opremljenosti rada kapitalom, niska razina udjela visokoobrazovane radne snage u

ukupnome broju zaposlenih te izrazito niska razina ulaganja u inovacije i razvoj novih

proizvoda i usluga (Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014. – 2020., Ministarstvo

gospodarstva, 2014., str. 324).

Grafikon 12. Prikaz industrijske proizvodnje u Hrvatskoj od 2005. do 2014. godine

Izvor: www.tradingeconomics.com/croatia/industrial-production

Najbolji pokazatelj budu�eg kretanja bruto doma�eg proizvoda i cjelokupnog gospodarstva je

industrijska proizvodnja. Podaci iz gornjeg grafikona pokazuju da je trend industrijske

proizvodnje Hrvatske od 2009. do 2012. godine u kontinuiranom padu. U promatranom

razdoblju 2008.- 2011. prosje�ni godišnji pad industrijske proizvodnje iznosio je 2,7% i za

prvih devet mjeseci 2012. u odnosu na isto razdoblje 2011. iznosio je 5,5%. Tome smanjenju

najviše je pridonijela prera�iva�ka industrija sa svojim udjelom od 80% u ukupnoj

industrijskoj proizvodnji i s prosje�nom godišnjom stopom pada od 3% od 2008. do 2011.

Rudarstvo i va�enje u ukupnoj industrijskoj proizvodnji sudjeluje sa 6,8% i prosje�nom

godišnjom stopom pada industrijske proizvodnje od 7% u razdoblju 2008.- 2011. Kod

���

�

opskrbe elektri�nom energijom, plinom, parom i klimatizacijom u 2011. i za prvih devet

mjeseci ostvaren je pad industrijske proizvodnje, nakon petogodišnjeg trenda rasta. Trend

pada industrijske proizvodnje uslijedio je zbog smanjenja proizvodnje elektri�ne energije u

2011. za 7% te za 4,8% za 2012. godinu (online:

www.tradingeconomics.com/croatia/industrial-production).

Suo�ena s rastu�im troškovima zaduživanja, gospodarska aktivnost u Hrvatskoj po�ela se

usporavati sredinom 2008. godine. Gospodarske su aktivnosti dodatno usporene do kraja

2008. godine, a po�etkom 2009. zapo�elo je razdoblje velike recesije. Ostvarena je velika

stopa smanjenja industrijske proizvodnje i maloprodaje na godišnjoj razini, što je prikazano

grafikonom 12. Cijene nafte dosegnule su vrhunac u ljeto 2008., što je tako�er negativno

utjecalo na aktivnosti u realnom sektoru.

Pozitivno na doma�u industriju utje�e rast gospodarstava EU-a, najve�eg vanjskotrgovinskog

partnera Hrvatske, zbog �ega raste potražnja za hrvatskim izvoznim proizvodima. Tako je,

prema podacima DZS-a, od sije�nja do svibnja 2014. godine izvoz porastao više od 12 posto u

odnosu na isto lanjsko razdoblje. Hrvatska industrija se ipak ima �emu nadati u budu�nosti.

���

�

4.1.7. Turizam

U nastavku �emo tabli�no prikazati doma�i, strani i ukupni turisti�ki promet preko turisti�kih

dolazaka i no�enja ostvaren u RH te �emo ga protuma�iti kroz promatrano razdoblje, kako bi

izvršili analizu turisti�ke potražnje u Hrvatskoj prije, za vrijeme i nakon krize.

Tablica 3. Turisti�ki promet ( turisti�ki dolasci ) u Republici Hrvatskoj od 2005. do 2012.

godine

Izvor: Izrada autora prema podacima DZS-a

Tablica 4. Turisti�ki promet ( no�enja) u Republici Hrvatskoj od 2005. do 2012. godine

�������� ��� ���� � �� ���� ���� ���� ����� �����

��������������� ���������� ��#��$$�� ����$���� ������#��� ���##�$�$� ������$�� ���$��#�$� ����$�#���

��������������� ���#������ ���$���#��� ��#�������$� �$��������� �$��$$����� �$�##������ ��������$�� �����������

������� �� ��� �� !���� �� ��� ��� ��!� � � ������� � �� ���! �� ��! �� � ��� !� �

Izvor: izrada autora prema podacima DZS-a

Iz prethodne dvije tablice možemo vidjeti kako se kretao broj turisti�kih dolazaka i turisti�kih

no�enja ostvarenih od doma�ih i stranih turista od 2005. do 2012. godine. Možemo primijetiti

kako je broj ukupnih turisti�kih dolazaka konstantno rastao od 2005. godine sve do 2008.

godine. U 2009. i 2010. godini došlo je do umjerenog pada ukupnih turisti�kih dolazaka.

Me�utim, 2011. i 2012. godine došlo je do naglog i zna�ajnog rasta u broju ukupnih

turisti�kih dolazaka te je tako 2012. godine ostvareno nešto manje od 12 milijuna turisti�kih

dolazaka. Sli�na je situacija s ukupnim turisti�kim no�enjima. Broj ukupnih turisti�kih

no�enja je rastao sve do 2008. godine. Me�utim 2009. godine došlo je do pada u broju

TURISTI 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

Doma�i 1 528 184 1 726 045 1 855 715 1 845 702 1 599 652 1 493 374 1 529 003 1 465 756

Strani 8 466 886 8 658 876 9 306 691 9 415 105 9 334 822 9 110 742 9 926 674 10 369 219

Ukupno 9 995 070 10 384 921 11 162 406 11 260 807 10 934 474 10 604 116 11 455 677 11 834 975

���

�

ukupnih turisti�kih no�enja te se nakon toga taj broj nastavio zna�ajno rasti te je 2012. godine

ostvareno nešto manje od 63 milijuna turisti�kih no�enja.

Možemo zaklju�iti da je suvremena ekonomska kriza zna�ajno utjecala na doma�e

stanovništvo tj. doma�e turiste ( zna�ajnije nego na strane ).

Grafikon 13. Prihodi od turizma u Hrvatskoj u periodu od 2005. do 2012.godine (u mild. eura)

Izvor: Izrada autora prema podacima Ministarstva turizma Republike Hrvatske, 2013., online:

www.mint.hr

Prihodi od turizma u RH su od 2005. do 2008. godine kontinuirano rasli, s time da 2008.

godine ostvaruju svoj maksimum i iznose preko 7 milijardi eura. U 2009. i 2010. godini

dolazi do osjetnog pada prihoda od turizma nakon �ega prihodi opet po�inju rasti, ali nisu niti

približno dosegli razinu na kojoj su bili 2008. godine (grafikon 13.).

Gledaju�i rezultate ukupnog turisti�kog prometa ( dolaske i no�enja) u Hrvatskoj za vrijeme

ekonomske krize, možemo zaklju�iti da nije bilo zna�ajnog utjecaja ekonomske krize na

ukupnu turisti�ku potražnju u Hrvatskoj. Broj ukupnih turisti�kih dolazaka u 2009. godini u

odnosu na 2008. godinu smanjio se za 2,9%, a broj ukupnih turisti�kih dolazaka u 2010. u

odnosu na 2009. godinu smanjio se za 3,02%. Situacija je malo druga�ija sa ukupnim

turisti�kim no�enjima. Pad je ostvaren samo u 2009. u odnosu na 2008. godinu, kad se broj

turisti�kih no�enja smanjio za 1,41%. Nakon 2010. godine opet je došlo je do zna�ajnog rasta

u ukupnom turisti�kom prometu, tj. u broju ukupnih dolazaka i no�enja.

���

�

Bez obzira na negativan utjecaj koji je globalna ekonomska kriza imala na nacionalna

gospodarstva i životni standard stanovništva, globalna ekonomska kriza nije negativno

utjecala na „stranu“ turisti�ku potražnju u Hrvatskoj. Takvi rezultati utje�u na pozitivnu sliku

Hrvatske kao turisti�ke destinacije. Iako je kupovna mo� za vrijeme krize ograni�ena, strani

turisti se i dalje odlu�uju za posjet Hrvatskoj, o �emu govore i brojke navedenih grafikona i

tablica u ovome poglavlju.

Valja shvatiti da danas prirodne, kulturne i povijesne ljepote pojedine države same za sebe ne

donose sigurnost uspješne turisti�ke sezone, ve� predstavljaju samo temelj na kojem je

potrebno ciljanim mjerama izgraditi unikatnu turisti�ku ponudu. U doma�oj turisti�koj ponudi

potrebno je kreirati sadržaj koji �e zaokrenuti razvoj turizma s inertnog masovnog turizma

kojem trenutno tendira. Važna je izgradnja strategije; diverzifikacija ponude posebno u vidu

produživanja turisti�ke sezone i privla�enja gostiju ve�e platežne mo�i, viši stupanj stru�nosti

i ljubaznosti radne snage te nezaobilazno brendiranje (Made in Croatia).

Ve�inu navedenih ciljeva mogu�e je prona�i u Strateškom planu Ministarstva turizma.

(Strateški plan Ministarstva turizma, 2013)

U dokumentu se posebno potencira potreba za turisti�kom infrastrukturom više kategorije.

Iskazana je tendencija podizanja ranga hotelskog smještaja koja nije popra�ena simultanim

rastom promišljene i individualizirane zabavne, kulturne, sportske, gastronomske i sli�ne

ponude; ne�e bitno utjecati na kvalitetu turisti�ke ponude, a posljedica tomu ni na pove�anje

prihoda

���

�

4.1.8. Tržište rada

Uz naglašenu cikli�ki karakter stope zaposlenosti i pretjeranu rigidnost regulative tržišta rada,

dominantno je stajalište kako najgoru konotaciju posjeduje niska stopa zaposlenosti, jedna od

najnižih u Europi. Sukladno izvješ�u MMF-a, korijeni izrazito niske stope zaposlenosti u

Hrvatskoj mogu se potražiti i u postoje�im socijalnim beneficijama. (IMF, 2008., str.62)

U 2008. ostvarena je visoka stopa zaposlenosti, koja je iznosila 44,4%, odnosno bila je viša u

usporedbi s prethodnim godinama (IMF, 2008., str. 14). Tijekom 2009., došlo je do smanjenja

zaposlenosti za 4,1 postotnih poena, odnosno nestalo je svako 25. radno mjesto (UNDP,

2009., str. 4).

U zadnjem kvartalu 2009. za svaki postotni bod pada BDP-a, formalna se zaposlenost na

godišnjoj razini smanjila za 0.86% . Porast nezaposlenosti je posebno pogodila dobnu skupinu

od 15-34 godine , odnosno upravo mladi naraštaj koji neposredno nakon završetka formalnog

obrazovanja, ne posjeduju još prakti�no iskustvo te se nerijetko prema njima postupa prema

principu da zadnji zaposleni prvi postaje nezaposlenim. Snažnije su pogo�eni mali poslodavci

i obrti, što ocrtava manji stupanj elasticiteta prilikom suo�avanja s vanjskim šokovima ve�ih

razmjera. U 2010. zabilježeno je pove�anje stope nezaposlenosti u ve�ini sektora (posebno u

gra�evinarstvu); dok je pove�anje zaposlenosti od 1,2% zabilježeno u državnim i javnim

službama, a posebno u djelatnosti obrazovanja. (HNB, 2011., str.14)

Stopa nezaposlenosti je u velja�i 2012. bila viša od 20% (DZS). Shodno podacima dostupnim

na Eurostatu (za tre�i kvartal 2011.), Hrvatska zauzima tre�e mjesto po visini stope

nezaposlenosti mladih (34.5%), odmah iza Gr�ke (45,8%) i Španjolske (47,8%) .

Tablica 5. Stope nezaposlenosti prema anketi o radnoj snazi

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

13,80% 12,80% 11,40% 9,60% 8,40% 9,10% 11,80% 13,50% 15,90%

Izvor: Izrada autora prema podacima DZS-a

Gledaju�i po godinama, stopa anketne nezaposlenosti u Hrvatskoj bila je najniža u 2008.

godini. U 2012. godini stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj je 89,29% ve�a nego što je bila u

2008. godini.

���

�

Grafikon 14. Ukupan broj nezaposlenih u Hrvatskoj od 2004. do 2014. godine

Izvor: Izrada autora prema podacima HZZ-a, online:

http://statistika.hzz.hr/Statistika.aspx?tipIzvjestaja=1

Grafikon 14. pokazuje kontinuirani rast broja nezaposlenih nakon 2008. godine kada je kriza

nastupila u Hrvatskoj. Po ovim parametrima može se zaklju�iti da je globalna kriza koja je

došla u Hrvatsku 2008. godine još uvijek prisutna jer broj nezaposlenih iz godine u godinu

ima samo uzlaznu putanju.

Izražava se stajalište kako se mana socijalnih izdataka nalazi u neracionalnom odabiru

kategorija beneficija, odnosno �injenici da neke od tih kategorija ne predstavljaju

najugroženije skupine . Europska Komisija u izvješ�u o napretku Hrvatske (2010.) konstatira

da su socijalni izdaci previsoki (European Commission, 2010., str. 3). Sli�na se stajališta

mogu prona�i i u mnoštvo drugih dokumentima.

Nisku zaposlenost se ocjenjuje kao najve�i društveni i ekonomski problem Hrvatske.

Hrvatska nezaposlenost je jedna od najnižih u odnosu na �lanice EU (prema podacima

Eurostata) i sve više predstavlja ograni�avaju�i faktor razvoja cjelokupnog gospodarstva.

Niska nezaposlenost je posljedica ekonomske politike, te se može gledati kao dio ugra�ene

strukturalne krize (Domazet, 2009., str. 63).

��

�

4.2. Kronologija krize u Hrvatskoj

Kronologija krize u Hrvatskoj prema istraživanju HNB-a (Galac, 2011.):

2007. godina

15. studenoga – CROBEX je pao 9% u mjesec dana, �ime je po�elo razdoblje od godinu i pol

dana u kojem je taj indeks pao za 77%.

2008. godina

Sije�anj – Sabor potvr�uje novu koalicijsku vladu na �elu s HDZ-om i premijerom Ivom

Sanaderom.

10. velja�e – Središnja banka najavljuje da ne�e dopustiti da te�aj kune prema euru premaši

granicu od 7,35.

14. kolovoza – Državni zavod za statistiku objavljuje podatak o najvišem godišnjem porastu

indeksa potroša�kih cijena u posljednjem desetlje�u od 8,4%.

25. rujna – Uvode se promjene u sklopu održavanja obvezne pri�uve radi obrane od inflacije,

�ime se povla�i oko 2,6 mlrd. kuna likvidnosti iz bankovnog sustava.

10. listopada – Ukida se grani�na obvezna pri�uva u iznosu od 55% za inozemno zaduživanje

banaka, �ime se stvara devizna likvidnost u iznosu od 355 mil. EUR i 129 mil. USD.

15. listopada – Sabor odobrava �etverostruko pove�anje osiguranja depozita, koje sada

pokriva iznos do 400.000,00 kuna po deponentu i po banci (otprilike 56.000,00 EUR).

17. listopada – Osniva se intervencijski fond u iznosu od 150 mil. kuna (otprilike 20 mil.

EUR), kojim se osigurava likvidnost investicijskim fondovima.

27. listopada – Središnja banka upozorava da ne�e tolerirati špekulacije na deviznom tržištu i

provodi deviznu intervenciju.

20. studenoga – Stopa obvezne pri�uve smanjena je za 3%, na 14%, �ime je oslobo�eno

otprilike 8,4 mlrd. kuna.

�#�

�

26. studenoga – Središnja banka odbacila je sve ponude banaka na redovitoj tjednoj repo

aukciji, navode�i kao razlog dovoljnu kunsku likvidnost sustava.

Studeni – Europska komisija izjavljuje da �e Hrvatska vjerojatno završiti pristupne pregovore

do 2009. i postati �lanicom EU do 2011., no traži poduzimanje energi�nijih mjera protiv

korupcije i organiziranoga kriminala.

2009. godina

2. sije�nja – Udio obvezne pri�uve na devizne depozite koji se izdvaja u kunama pove�an s

50% na 75%, �ime se iz bankovnog sustava povla�i oko 5,8 mlrd. kuna.

23. sije�nja – Središnja banka kupuje otprilike 0,43 mlrd. kuna radi stabiliziranja brzo

klizaju�eg te�aja kune prema euru.

30. sije�nja – Ekonomski institut Zagreb prvi je put najavio recesiju, predvi�aju�i za 2009.

smanjenje gospodarske aktivnosti od 1,3%.

4. velja�e – Smanjuje se stopa minimalne pokrivenosti deviznih obveza banaka likvidnim

deviznim potraživanjima s 28,5% na 25%, �ime se osloba�a oko 840 mil. EUR devizne

likvidnosti.

20. velja�e – Daljnjim smanjenjem stope minimalne pokrivenosti deviznih obveza banaka

likvidnim deviznim potraživanjima na 20% osloba�a se dodatnih 1,25 mlrd. EUR devizne

likvidnosti.

9. ožujka – CROBEX se spušta na svoju najnižu razinu, od 1,263 bodova, što je pad od 77%

od listopada 2007.

10. ožujka – DZS objavljuje za sije�anj 2009. pad industrijske proizvodnje od 14% godišnje.

17. ožujka – Agencija S&P smanjuje kreditni rejting države s BBB+ na BBB.

9. travnja – Hrvatska službeno postaje �lanica NATO saveza.

14. svibnja – Središnja banka najavljuje lošiju prognozu BDP-a, prema kojoj se u 2009.

o�ekuje realan pad BDP-a od 4% (a bio je 6,9 %)

�$�

�

28. svibnja – Vlada izdaje prvu euroobveznicu u pet godina u ukupnom iznosu od 750 mil.

EUR uz prinos od 6%, s dospije�em od nešto više od 6 godina.

29. lipnja – DZS objavljuje prvo tromjese�je negativnog rasta BDP-a nakon tre�eg

tromjese�ja 1999. i realan godišnji pad od 6,7%.

1. srpnja – Na iznena�enje javnosti premijer daje ostavku i na njegovo mjesto stupa njegova

zamjenica Jadranka Kosor.

11. srpnja – Sabor donosi drugi rebalans prora�una za 2009., kojim se uvodi 10-postotno

smanjenje povlaštenih mirovina.

31. srpnja – Uvodi se 1-postotno pove�anje PDV-a, na 23%, kao i progresivni krizni porez po

stopama od 0%, 2% i 4% na neto pla�e, a stupaju na snagu danom donošenja. Uvodi se porez

od 6% na SMS i MMS usluge u mobilnim telekomunikacijskim uslugama.

11. rujna – Dogovor izme�u predsjednice Vlade Republike Hrvatske Jadranke Kosor i

predsjednika Vlade Republike Slovenije Boruta Pahora otvara put deblokadi hrvatskih

pristupnih pregovora.

25. rujna – DZS potvr�uje ozbiljnost recesije i najavljuje još jedno tromjese�je negativnog

rasta i realni pad BDP-a od 6,3% godišnje.

6. listopada – Središnja banka kupuje 154 mil. EUR od poslovnih banaka.

2010.

Sije�anj – Ivo Josipovi� iz oporbene Stranke demokratskih promjena pobje�uje na

predsjedni�kim izborima.

Velja�a – Vlada najavljuje plan financijskog oporavka za nefinancijska poduze�a, koji je

uskla�en sa zahtjevima EU i kojim se predvi�a sufinanciranje kratkoro�nih bankovnih kredita

i jamstava za dugoro�ne kredite banaka.

���

�

4.3. Mjere Hrvatske za izlaz iz krize

Hrvatska vlada je, vjerovali ili ne, donosila mjere poduzete tijekom svjetske ekonomske krize

na nacionalnoj razini. Jedna od prvih mjera koja je poduzeta kao odgovor na mogu�u krizu

bila je podizanje iznosa jam�enih depozita gra�ana sa 100 000 na 400 000 kuna krajem 2008.

godine. �esto se ova mjera smatra jedinom uspješno poduzetom mjerom.

Hrvatska je odmah nakon izbijanja financijske krize u SAD-u i njezina proširenja na Europu

trebala objaviti garantiranje svih štednih uloga u bankama. (Babi�, 2008., str. 388) Dalje isti�e

kako je to bilo potrebno u�initi kako bi pove�ala povjerenje u svoj bankarski sustav te izbjegla

izlijevanje doma�e štednje u inozemstvo; �ime postoji vjerojatnost da se taj novac vrati u

Hrvatsku u obliku zajma.

U velja�i 2009. godine, Vlada je donijela paket od deset antirecesijskih mjera, koje su više

izgledale poput op�enito definiranih preporuka nego realnih izvedivih akcija. Samo su dvije

od navedenih mjera bile u stvarnoj nadležnosti Vlade (Vlada RH, online:

www.vlada.hr/hr/content/download/82663/1173772/file/Paket10antirecesijskihmjera.pdf):

zamrzavanje pla�a i prora�unski suficit. U travnju 2009. godine došlo je do rebalansa

prora�una, �ime su prihodi smanjeni za osam milijardi kuna, rashodi za 5,4 milijardi kuna.

Sukladno antirecesijskim mjerama, osim zamrzavanja pla�a u javnom sektoru, navedena je i

mjera nulte stope neto zapošljavanja u javnim poduze�ima tijekom 2009. godine, ali one nisu

ostvarene.

Tijekom kolovoza 2009., pove�ana je stopa PDV-a na 23% te je uveden krizni porez

(tzv.“hara�“) u iznosu od 2% na primitke u rasponu izme�u 3 000 i 6 000 kuna te 4% za one

iznad 6 000 kuna. Zbog snažnog pritiska javnosti, ti su porezi ubrzo ukinuti.

U travnja 2010., Vlada je donijela Program gospodarskog oporavka. Iza najavljenim

sveobuhvatnih i konzistentnih mjera, naglasak je bio na ve� dugo najavljivanim rezovima u

javnoj upravi. Program je izra�en i dostupan isklju�ivo u obliku power point prezentacije,

�ime se smanjila njegova vjerodostojnost.

Prema prognozama za 2012., zbog ovisnosti doma�e ekonomije o gospodarskim ciklusima

Europske Unije, postoji zna�ajna mogu�nost kontrakcije (World Bank, 2011., str. 2). To je

stajalište izraženo i u izjavi �lanova Misije MMF-a (MMF, 2012.), koji naglašavaju da uz

nepromijenjenu politiku, gospodarski izgledi u 2012. i srednjoro�nom razdoblju su slabi, što

se i pokazalo do danas.

���

�

4.4. Ideje za bolju i ja�u Hrvatsku

U ovome poglavlju biti �e dana lista ideja koja bi mogla promijeniti hrvatsko gospodarstvo

nabolje. Ova suvremena ekonomska kriza može za hrvatsko gospodarstvo biti i nešto dobro.

Kriza je vrijeme za velike promjene te sam zbog toga, raspravljaju�i u debati sa svojim

kolegama, �itaju�i razli�ite �lanke Ve�ernjeg lista, Privrednog vjesnika i druge literature,

osmislio razli�ite prijedloge kojom bi napravili od Hrvatske bolje mjesto za živjeti.

1. Promijeniti vodstvo Hrvatske – Aktualnoj hrvatskoj vladi nedostaje odlu�nosti koja je

potrebna za bolju Hrvatsku. Ne bi trebalo biti preteško sjesti za stol i raspraviti, te donijeti

desetak (a da ne kažem i više od toga) dobrih ideja koje bi mogle promijeniti Hrvatsku

nabolje. Nedostatak liderstva je klju�ni nedostatak hrvatskog društva. Umije�e vo�enja nije

nešto što se može nau�iti napamet (naštrebati). Hrvatski je sustav takav, da nažalost, ima lošu

selekciju kad do�e u pitanje biranje ljudi za vrh hrvatske politike. Gledaju�i hrvatski sabor i

�itaju�i razli�ite intervjue našeg hrvatskog politi�kog vrha možete i sami primijetiti koliko su

ti ljudi nestru�ni i nekompetitivni za posao u kojem bi trebali biti ponajbolji.

2. U vladu treba dovesti vrhunske menadžere s iskustvom – Dovesti vrhunske menadžere s

top pozicija iz cijelog svijeta te im dati nekakav iznos koji bi dobili ako, primjerice, u roku od

3 godine smanje nezaposlenost na optimalnu razinu ili nešto sli�no. Tako�er uvesti kvartalno

ocjenjivanje svih ministara od strane kolega u vladi te glasovati o smjenjivanju ili ostanku

najlošije rankiranog ministra.

3. Smanjiti broj saborskih zastupnika i ministara – Kako se u saboru govori o uštedama na

razli�itim gospodarskim poljima, trebali bi prvo pogledati sebe i ono što su oni napravili u

svojim saborskim foteljama. Dati za cilj svakom zastupniku da napiše rad na temu : Kakav

sam doprinos ja, kao saborski zastupnik kojeg su izabrali gra�ani Hrvatske, dao da opravdam

njihovo biranje. Onaj koji to ne napravi nema što raditi u saborskoj stolici. Takav ne zaslužuje

saborsku pla�u, a niti saborsku mirovinu. Za zemlju naše veli�ine, Sabor ne bi trebao imati

više od 100 zastupnika, što zna�i da bi svakog tre�eg zastupnika trebalo ukinuti.

4. Donijeti konkretnu strategiju budu�eg razvoja – Prave odluke u pravom trenutku mogu

zemlju promijeniti u relativno kratkom vremenu. Jasna strategija brzo se preta�e u konkretne

akcije, mjere i odluke koje �e omogu�iti hitre promjene gospodarske strukture i društva.

5. Hrvatska kao svjetski brend – Ponajviše bi se trebalo to osjetiti i do�arati kroz hrvatsku

raznolikost. Trebalo bi poticati ponos zbog pripadnosti Hrvatskoj i poštovanje kvalitete

���

�

proizvoda i usluga Made in Croatia. Vlada bi trebala dati poticaj proizvo�a�ima koji na svoje

proizvode ponosno stavljaju etiketu i znak Made in Croatia.

6. Postati država - raj za poduzetnike i ulaganja – Smanjiti poreze i doprinose na radnu snagu,

osigurati jeftinije poduzetni�ke kredite, te poboljšati administraciju. Napraviti što više toga da

Hrvatska privu�e strane investicije. Zanimljiva je bila ideja korištenja potencijala EIB-a i

EBRD-a koja bi bankama pokrila 25% kreditnog rizika. Poticanje problemati�nih treba

izbaciti iz prakse.

7. Teritorijalni preustroj – Hrvatsku treba organizirati u 6 regija, a postoje�e županije treba

ukinuti. Treba ukinuti op�ine bez fiskalnog kapaciteta jer �etvrtina op�ina u Hrvatskoj nema

vlastitog prihoda pa se na�elni�ke pla�e osiguravaju iz fonda za poravnanje. Bolje je te iznose

dati za poticaj nekih drugih stvari, a znamo da ih ima puno.

8. Mijenjati obrazovni sustav – Maknuti nepotrebno gradivo kako bi se izbjeglo besmisleno

štrebanje te optere�ivanje „mladih nada“ od kojih radimo nekreativne i nepoduzetne ljude.

Specijalizirati ljude za podru�je njihovog interesa i životnog odabira. Donijeti odluku kojom

bi se primjerice, u�enici i sama škola nagradila ako budu imali najbolji rezultat na maturalnim

ispitima u odnosu na ostale škole i u�enike iz cijele Hrvatske. U današnjem svijetu ra�unala i

tehnologije neminovno je da djeca od prvog osnovne imaju informatiku kao obavezan

predmet. Informati�ka pismenost postaje standard do kojeg moramo držati.

9. Pomo� malima – Državu iz krize ne�e izvu�i deset najve�ih tvrtki nego na desetke tisu�a

malih poduzetnika koji su opstali na tržištu bez ikakve državne pomo�i. Porezne stimulanse

treba usmjeriti prema njima i motivirati ih da zapošljavaju još radnika. 2/3 potpora koje

ispla�uje država ide prema posebnim sektorima, a za horizontalne potpore država godišnje

izdvaja 1,6 milijardi kuna od približno 9 milijardi kuna s koliko država raspolaže za

podupiranje gospodarstva. Taj novac je pametnije, umjesto u jednu tvrtku ili jedan sektor,

usmjeriti u tisu�e malih poduzetnika koji bi zapošljavali, investirali, itd.

10. Poticaj rijetkim obrtima – Izumiru�im obrtima, poput obrta za izradu klju�eva, cipela

ba�vi, stolnjaka i sl., dati nekakav financijski stimulans ili besplatan najam državnih prostora.

Ne želimo izgubiti te izumiru�e zanate koji su dio hrvatske tradicije stolje�ima.

11. Riješiti problem neiskorištene imovine – Napuštena odmarališta iz vremena Jugoslavije,

stare vojne objekte, neprodani i(li) razrušeni hoteli zauzimaju najljepši dio jadranske obale.

Aktivacija ove imovine, prodajom ili najmom bi itekako dala lijepe rezultate.

���

�

Turisti�ko naselje Valdaliso, nastalo osamostaljivanjem odmarališta Avala nekadašnje

Zajednice odmora Beograd, jedini je pozitivni primjer. Otkupom založnog prava OTP banke

kupila ga je Adris grupa. Naselje se održava i koristi, a novim DPU-om Monsena pripojit �e

se susjednom Amarinu i ulaganjima dobiti �etiri zvjezdice.(Glas Istre, 15.2.2012.)

12. Snažna izvozna orijentacija – Sadašnja niska razina izvoza rezultat je slabe konkurentnosti

hrvatskih tvrtki na velikom europskom i svjetskom tržištu. Zato izvoznicima treba osigurati

porezne olakšice i u tom smjeru voditi politiku te�aja kune. Tako�er se treba orijentirati

prema djelatnostima s ve�im udjelom znanja poput informatike, farmaceutike i robotike.

Zemlja smo koja samo 35% BDP-a razmjenjuje sa svijetom i taj udio moramo pove�ati.

13. Aktivna politika zapošljavanja – Država mora poticati razli�ite programe

prekvalificiranja, ovisno o potrebama tržišta. Na tržištu rada treba ukinuti utjecaj politike i

korupcije, odnosno dobivanje radnih mjesta neovisno o sposobnosti.

14. Riješiti problem poljoprivrede i dati jasnu strategiju – Treba ukinuti subvencije

poljoprivrednicima koji imaju zemlju, ali ju ne obra�uju, te im dati kaznu za takav �in. Dati

poticaje za seoski turizam koji je izuzetni popularan u susjednim zemljama. Neaktivnu

državnu zemlju treba ponuditi velikim farmerima koji bi je kvalitetno iskoristili.

15. Sprije�iti odljev mozgova – Mladi ljudi koji se školuju ve�inu svoga života, završavaju�i

svoje fakultete, nemaju izbora nego oti�i iz zemlje koja im ne nudi nikakvu perspektivu za

budu�nost. Oni su ti koje moramo svim silama zadržati, a ne dati im da svojim znanjima odu.

Davati poticaje tvrtkama koje zapošljavaju mlade, ali ne ovakve kao što su dosada, poput ovih

1600 kuna za stru�no osposobljavanje jer njima tako�er gubimo mnoge mlade ljude koji ne

mogu preživjeti s toliko malim iznosima. Za vrijeme školovanja treba pružiti studentima

svojevrsnu praksu ne bi li se izgradili i više dok ne završe fakultete.

Ovo su neke od ideja koje svakako mogu pomo�i hrvatskoj ekonomiji u daljnjem rastu i

razvitku. To su zamisli koje kruže hrvatskom javnoš�u i medijima ve� godinama, ali vlast tu i

ne poduzima puno. Možemo se samo nadati što bržoj promjeni u kojoj �e Hrvatska i Hrvati

prosperirati od svoga znanja i rada.

���

�

5. ZAKLJU�AK

Ekonomska kriza je teški poreme�aj u gospodarstvu pojedine zemlje koji se �esto prelije van

granica zemlje, zajednice ili nekog sektora u kojoj je nastala, te tako nastaje globalna

ekonomska kriza. Prema podacima iznesenim u radu, puno je uzroka krize i �esto se dogodi

da više faktora zajedno uzrokuje ekonomsku krizu.

Danas nam je svima jasno da je ova kriza najve�a od Velike svjetske krize nastale 1929.

godine, dakle prije 80 - ak godina, koja je imala oblik ekonomske i financijske krize. Ta kriza

je po�ela debaklom notiranih te�ajeva u burzi na Wall Streetu u New Yorku, te su je mnogi

nazvali krizom hiperprodukcije potrošnih dobara jer je proizvodnja prešišala dohodak kupaca.

Kriza iz 1929. godine se uzima kao �esta usporedba na svaku sljede�u krizu koja se doga�ala.

U istom epicentru, ali 78 godine poslije, dolazimo do suvremene ekonomske krize koja hara

nacionalnim gospodarstvima diljem svijeta i dan danas.

U rujnu 2008. godine kriza poprima dramati�ne razmjere, dolazi do teške kreditne

kontrakcije, pada vrijednosti na burzama diljem svijeta i kolapsa nekih od najve�ih

financijskih institucija (ste�aj Lehman Brothersa). Poljuljano je povjerenje u kreditnu

sposobnost partnera, dolazi do pada cijena vrijednosnica, a kamatne stope na me�ubankovne

kredite i državne vrijednosnice u rujnu i listopadu 2008. godine dostižu najviše razine u

zadnjih nekoliko desetlje�a.

Uzrok nastanka krize, dakle ove suvremene ekonomske odnosno financijske krize svakako

nije krah tržišta nekretnina u SAD-u, ve� je to samo epicentar nastanka krize koja se potom

širila ekonomijama diljem svijeta. Najve�i uzroci nastanka ekonomske krize su: (1) Slom

drugorazrednih hipotekarnih zajmova koji je izazvao krizu u me�unarodnom bankarskom

sistemu, zbog nesigurnosti oko toga tko je na gubitku; (2) Kako sve više ku�anstava u SAD-u

nije moglo otpla�ivati svoje hipotekarne zajmove, gubici hipoteka su bili sve ve�i, sve je više

bilo ku�a na tržištu, a cijene ku�a su se smanjivale, s daljnjim zakašnjenjima što rezultira

novim gubicima hipoteka i padovima u vrijednosti nekretnina; (3) Kako je bogatstvo

ameri�kih ku�anstava na tržištu nekretninama i dionicama padalo, padala je i njihova

potrošnja. Pad potrošnje je doveo do pada zarade koji je rezultirao smanjenjem ulaganja.

Kombinacija pada potrošnje i ulaganja �e rezultirati padom zaposlenosti, a pad zaposlenosti

zna�i i pad prihoda od rada što vodi padu potrošnje; (4) Velika greška Federalne banke SAD-a

je bila snižavanje kamatne stope u borbi s krizom jer je dolar time padao. Upravo to je dovelo

do ve�ih uvoznih cijena i cijena nafte u SAD-u, stavljaju�i dodatni pritisak na inflaciju.

���

�

Nakon navedenih zbivanja koja su se doga�ala u SAD-u, koje je žarište trenuta�ne

ekonomske krize, kriza se u kratkom vremenu proširila na ostatak svijeta rezultiraju�i teške

padove u mnogim nacionalnim gospodarstvima. Nakon 2008. godine, globalna ekonomija je

u velikom padu te su njezini glavni dijelovi u padu kao što su proizvodnja, zaposlenost,

ukupna trgovina, investicije, op�a potrošnja itd.

Postoji puno radova na temu izlaska iz današnje krize, ali se ve�ina ekonomista slaže oko ove

tvrdnje: „Zaklju�ak i izlazna strategija za rješenje svjetske financijske i ekonomske krize

mora biti na globalnoj razini“.

Kriza je u Hrvatsku došla kasnije nego u razvijena svjetska gospodarstva, ali se duže

zadržava. Razlog tomu je orijentiranost hrvatskog gospodarstva i njezina ovisnost o ja�im i

razvijenijim zemljama.

Posljedice suvremene ekonomske krize u Hrvatskoj se mogu o�itati u razli�itim parametrima,

tj. negativnim stopama gospodarskog rasta. Kriza je dovela do pada potražnje za dobrima i

uslugama, a rezultat toga je smanjenje proizvodnje i realni pad BDP-a. Stopa nezaposlenosti

je krizom samo malo poja�ala svoj negativni trend kao i industrijska proizvodnja. Ogroman

vanjski dug je veliki problem Hrvatske te se gospodarstvo sve više i više zadužuje kako bi

platilo stari dug koji se gomila.

U svemu lošem moramo vidjeti i nešto dobro, a to je, primjerice, hrvatski turizam. Bez obzira

na negativan utjecaj koji je globalna ekonomska kriza imala na nacionalna gospodarstva i

životni standard stanovništva, globalna ekonomska kriza nije negativno utjecala na „stranu“

turisti�ku potražnju u Hrvatskoj. Takvi rezultati utje�u na pozitivnu sliku Hrvatske kao

turisti�ke destinacije. Iako je kupovna mo� za vrijeme krize ograni�ena, strani turisti se i dalje

odlu�uju za posjet Hrvatskoj,

Trenuta�na kriza u Hrvatskoj je samo djelomi�no rezultat globalnih poreme�aja jer su

strukturni preduvjeti ve� postojali. To valja zahvaliti brojnim okolnostima. Uz tranziciju,

ratna razaranja i kriminalno provedenu privatizaciju, pogrešno koncipirana ekonomska

politika (usmjerena na stabilnost cijena i te�aja umjesto na rast i razvoj) koja se u bitnome nije

mijenjala od osamostaljenja, pa i ranije, pokazuje se kao glavni uzrok trenuta�ne situacije

Globalna kriza u Hrvatskoj je tako�er rezultat hrvatskog sustava i njene politike koja nije

reagirala na vrijeme te se ovom krizom samo potpalila vatra koja je gorila u hrvatskom

gospodarstvu. Cilj politike nikad nije bio rast gospodarstva. Uvijek je bilo govora samo o

���

�

drugim ciljevima poput stabilnosti te�aja i cijena, prora�unskog deficita i sl. što je pogrešno

za rast gospodarstva.

Stopa gospodarskog rasta bi trebala biti prvi i osnovni cilj politike. Ako se ona ne ostvaruje,

deficiti se smanjuju, cijene nemaju negativni utjecaj na dohodak, te�aj je u ravnoteži i realan,

a subvencije nisu prevelike. Politika dugoro�no održivog gospodarstva jedina je ispravna

politika. Stagnacija gospodarstva kroz više razdoblja mora biti nekakav signal za promjenu

vo�enja takvog na�ina politike. Ako nam ova kriza koja u Hrvatskoj traje ve� godinama

pomogne promijeniti na�in vo�enja politike, Hrvatska ima priliku za brz izlaz iz konstantnog

pada gospodarstva.

Najve�u manu hrvatskog gospodarstva predstavlja �injenica da se od osamostaljenja nije

donio konkretan, jasno definiran i �vrsto utemeljen razvojni program. Jasan odabir ciljeva te

realna slika postoje�eg stanja trebala bi biti ishodište u razradi preciznih mjera za realni rast

odabranog koncepta rasta i razvoja. Ne postoji jedinstveni globalni obrazac uspješnog

gospodarskog rasta, ali postoje reforme i specifi�ne mjere ekonomske politike koje se temelje

na regulatornim rješenjima u skladu sa stanjem u kojem se nalazi. Investiranje u proizvodne

svrhe te uvo�enje poticajnih mjera za privla�enje inozemnih izravnih ulaganja moraju

predstavljati temelj razvojnog okvira.

��

�

LITERATURA

KNJIGE

1. Attali, J., (2009.) Kriza, a poslije?, Meandar, Zagreb

2. Babi�, M., (2006.), Iz dezinflacije u zaduženost, Binoza press, Zagreb

3. Babi�, M., (2008.), Financijska i ekonomska kriza u svijetu, Informator, Zagreb

4. Bokan, N., Grguri�, L., Krznar I., Lang, M., (2012.), Utjecaj financijske krize i

reakcija monetarne politike u Hrvatskoj, Hrvatska narodna banka, Zagreb

5. Cincotta, H., (1998.), Ameri�ka povijest: kratki prikaz, prijevod Jasna Daki�, USIA

regional program office, Vienna

6. Domazet, T., (2005.), Ekonomika u ekonomiji, Zbornik radova, Savjetovanje HDE,

Opatija

7. Felton, A., Reinhart, C., (2008.), Prva globalna financijska kriza 21. stolje�a, Centar za

istraživanje ekonomske politike, London

8. Galbraith, J. K., (2010.), Veliki slom 1929., V.B.Z. d.o.o., Zagreb

9. Giddens, A., (2007.), Europe in the global age (tal. prijevod), Laterza, Bari Krugman,

P., (2014.), Odmah okon�ajmo ovu krizu!, Algoritam, Zagreb

10. Kindleberger, C. P., Aliber R., (2006.), Najve�e svjetske financijske krize, Masmedia,

Zagreb

11. Pindyck, R. S., Rubinfeld, D. L., (2008.), Mikroekonomija, 7. izdanje, Mate, Zagreb

12. Radoševi�, D., (2010.), Kriza i ekonomska politika, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb

13. Samuelson, P., A. and Nordhaus, D.W. Ekonomija, MATE, 18. izdanje, Zagreb

14. Sri�a, V., (2010.), Hrvatska 2020, Profil Multimedija, dio grupe Profil International i

Delfin, razvoj menagmenta

15. Stojanov, D., (2012.), Ekonomska kriza i kriza ekonomske znanosti, Ekonomski

fakultet sveu�ilišta u Rijeci, Rijeka

16. Temin, P., (1986.), Did monetary forces cause the Great Depression, New York

17. Vedriš, M., Šimi�, R., (2008.), Svjetska financijska kriza i njene hrvatske refleksije,

Ra�unovodstvo i financije, Zagreb

18. Veselica, V., (2012.), Svekolika hrvatska kriza, Grafi�ki zavod Hrvatske, Zagreb

19. Zbornik radova, (2009.), Kriza i okviri ekonomske politike, Hrvatska gospodarska

komora, Zagreb

�#�

�

�LANCI

20. Belkaid, A., (2008.), Plu�a i slaba karika svjetske ekonomije, Le Monde Diplomatique

21. Cooper, G., (2009.) Uzroci financijskih kriza, Masmedia, Zagreb, (40.-41.)

22. Deboer, D., (2009.), Understanding Financial Crisis: Origin and Impact

23. European Commission, (2011.), Croatia 2011 Progress Report, SEC 1200 final,

Brussels

24. Halimi, S., (2009.), Nacionalizacija banaka, Le Monde diplomatique

25. IMF, (2008.), System Banking Crises: A New Database, Washington D.C., November,

str. 7.

26. IMF, (2008.), Republic of Croatia: Selected Issues, Washington D.C.

27. Kindleberger, C. P., (1988.) The World in depression; 1929 - 1939, New York, (107.-

111.)

28. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, (2011.), Strategija upravljanja javnim

dugom za razdoblje od 2011.-2013., Zagreb

29. Ministarstvo turizma, (2010.), Strateški plan Ministarstva turizma za razdoblje 2011.-

2013.godine, Zagreb

30. United Nations, (2009), Outcome of the Conference on the World Financial and

Economic Crisis and Its Impact on Development, New York

31. Rothbord, M. N., (1989.), A Hislory of money and banking in the United States, New

York, (65.-69.)

32. Rothbord, M. N., (1989.), A Hislory of money and banking in the United States, New York, (116. - 118.)

33. Temin, P., (1986.), Did monetary forces cause the Great Depression. New York,

(93.-97.)

34. European Commission, (2010.), Conclusion on Croatia – extract from the

Communication from the Commission to the Council and the European Parliament

„Enlargment Strategy and Main Challenges 2010-2011

35. European Commission, (2009.), Economic Crisis in Europe: Causes, Consequences

and Responses, Lexembourg , European Communities

36. HNB, (2011.), Godišnje izvješ�e 2010., Zagreb

37. HNB, (2006.), Aanliza inozemne zaduženosti Republike Hrvatske, Zagreb

38. HNB, (2012.), Bilten broj 179, godina XVIII, Zagreb

�$�

�

39. Državni zavod za statistiku, (2011.), Procjena tromjese�nog bruto doma�eg proizvoda

za tre�e tromjese�je 2011., Zagreb

40. Stiglitz, J., (2010.), The Report: Reforming the International Monetary and Financial

Systems in the Wake of the Global Crisis, New York, The New Press

41. UNDP Hrvatska, (2009.), Utjecaj ekonomske krize na tržište rada, Zagreb

42. US Census Bureau, (2011.), Statistical Abstract of the United States 2012.,

Washington D.C.

43. World Bank, (2009.), Izvješ�e o konvergenciji Hrvatske s EU: Ostvarivanje i

održavanje viših stopa gospodarskog rasta, Izvješ�e br. 48879- HR

44. World Bank, (2011.), EU 10+1 Regular Economic Report, Croatia Supplement

OSTALI IZVORI

45. Babi�, M., (2008.), Financijske spekulacije i ekonomska kriza, Online:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=48258 (12.8.2014.)

46. Claessens S., Ayhan Kose M. (2013): Financial Crises: Explanation, Types, and

Implications, IMF Working Paper WP/13/28, International Monetary Fund, online:

http://www.imf.org/external/pubs/ft/wp/2013/wp1328.pdf (14.8.2014.)

47. CNN: New Century files for Chapter 11.: Bankruptcy, online:

http://money.cnn.com/2007/04/02/news/companies/new_century_bankruptcy/

48. �asopis Time, 2013., online:

http://content.time.com/time/specials/packages/completelist/0,29569,1877351,00.html

49. http://www.recovery.gov/About/Pages/The_Act.aspx (4.8.2014.)

50. Demiter Reider, G., (2010.), Financijske krize – prijašnje i sadašnje, Zagreb, online:

http://finance.hr/wp-content/uploads/2009/10/fkpis.pdf (18.8.2014.)

51. Gapper, J., (2009.), Big Freeze part 2: Banking, online:

http://cachef.ft.com/cms/s/0/cc160f46-624f-11dd-9ff9-000077b07658html (4.8.2014.)

52. Glas Istre, online: http://www.glasistre.hr/vijesti/arhiva/ex-yu-odmaralista-pokradena-

napustena-devastirana--348694 (15.8.2014.)

53. Gowan, P., Crisis in the Heartland, online: http://www.newleftreview.org/?view=2759

(12.8.2014.)

54. Energy Information Administration (EIA), (1997.), Annual Energy Review, 1995; and

EIA, Monthly Energy Review, online:

���

�

http://www.eia.gov/pub/oil_gas/petroleum/analysis_publications/petroleum_issues_tre

nds_1996/CHAPTER3.PDF (5.8.2014.)

55. Federal reserves bulletin, (2012.) Vol. 98, No. 6, online:

http://www.federalreserve.gov/pubs/bulletin/2012/pdf/2011_HMDA.pdf (12.8.2014.)

56. Federalne rezerve SAD-a, online:

http://www.federalreserve.gov/pubs/bulletin/2012/pdf/2011_HMDA.pdf (12.8.2014.)

57. Krugman, P., The Joy of Sachs, New York Times, online:

http://www.nytimes.com/2009/07/17/opinion/17krugman.html (6.8.2014.)

58. Organization of the Petroleum Exporting Countries, online:

http://www.opec.org/opec_web/en/index.html (4.8.2014.)

59. Ministarstvo turizma Republike Hrvatske (2013): Strategija razvoja turizma RH do

2020. godine, Vlada Republike Hrvatske, Zagreb, online:

http://www.mint.hr/UserDocsImages/130426-Strategija-turizam-2020.pdf (13.8.2014.)

60. Galac, T., (2011.), Središnja banka kao krizni menadžer u Hrvatskoj – analiza

hipoteti�nih scenarija, Zagreb, online: http://www.hnb.hr/publikac/istrazivanja/i-

034.pdf (13.8.2014.)

61. Domazet, T., (2009.), Hrvatska ekonomska politika i geoekonomika,

EKONOMIJA/ECONOMICS, (337-372),

online: http://www.staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_613.pdf

(4.8.2014.)

62. Domazet, T., (2010.), Nova paradigma razvoja ekonomske politike, Zagreb, online:

http://www.scribd.com/doc/64866077/HDE (12.8.2014.)

63. Stiglitz, J., (2009.), Capitalist Fools, online:

http://www.vanityfair.com/magazine/2009/01/stiglitz200901 (4.8.2014.)

64. Vlada RH: Paket 10 antirecesijskih mjera, online:

http://www.vlada.hr/hr/content/download/82663/1173772/file/Paket 10 antirecesijskih

mjera.pdf (3.8.2014.)

65. Eurostat, tablica nezaposlenosti online:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/File:Unemployment_rat

es_EU-28,_EA-17,_US_and_Japan,_seasonally_adjusted,_January_2000_-

_June_2014_.png (3.8.2014.)

66. The economist: Regaining their balance; 2009.

http://www.economist.com/node/14530394?story_id=14530394 (13.8.2014.)

���

�

67. The Wall Street Journal: J.P. Morgan Quintuples Bid to Seal Bear Deal, online:

http://online.wsj.com/article/SB120635948382859081.html (9.8.2014.)

68. Trend kretanja industrijske proizvodnje u Hrvatskoj ,Online: http://www.poslovni-

info.eu/sadrzaj/gospodarstvo-rh/trend-kretanja-industrijske-proizvodnje-u-

hrvatskoj/#sthash.lpSxIv1G.dpuf (13.8.2014.)

69. Wall Street Journal: In Time of Tumult, Obscure Economist Gains Currency, online:

http://online.wsj.com/article/SB118736585456901047.html (13.8.2014.)

70. World Economic Situation and Prospects, (2009.), online:

http://www.un.org/esa/policy/wess/wesp2009iles/wesp2009.pdf (15.8.2014.)

POPIS TABLICA

Redni

broj Naziv Stranica

1. Kretanje stope rasta realnog BDP-a odabranih zemalja 34.

2. Kretanje stope rasta realnog BDP-a i odabranih država 44.

3. Turisti�ki promet ( turisti�ki dolasci ) u Republici Hrvatskoj od

2005. do 2012. godine 53.

4. Turisti�ki promet ( no�enja) u Republici Hrvatskoj od 2005. do

2012. godine 53.

5. Stope nezaposlenosti prema anketi o radnoj snazi 56.

POPIS SLIKA

Redni

broj Naziv Stranica

1. Prikaz Cjenovnog plafona 17.

2. Tijek kretanja financijske krize 32.

���

�

POPIS GRAFIKONA

Redni

broj Naziv Stranica

1. Realna doma�a cijena nafte u dolarima po barelu, 1959.-1996. godine 15.

2. Realni rast svjetskog BDP-a u ukupnoj svjetskoj proizvodnji od 1995.-

2012. godine 18.

3. Ukupna svjetska nezaposlenost od ukupne svjetske radne snage po

uzoru na procjene ILO-a od 1991. do 2012. godine 19.

4. Indeks cijena nekretnina u SAD-u od 2000.-2013. godine (Q=2000.) 29.

5. Ukupan broj zajmova u SAD-u od 2000. do 2011. godine 35.

6. Ukupna stopa nezaposlenosti u EU-28, Japanu, SAD-u i EA-18 od

2000. do 2014. godine 36.

7. Realne stope rasta BDP-a izme�u �lanica EU-27, SAD-a, Japana i

Hrvatske u razdoblju 2002. – 2013. godine 43.

8. Doprinos doma�e i inozemne potražnje realnom rastu BDP-a 45.

9. Robna razmjena u Hrvatskoj od 2005. – 2009. godine u milijunima

eura 48.

10. Industrijska proizvodnja i robni izvoz odabranih zemalja tijekom

2011. godine 49.

11. Ukupna inozemna izravna ulaganja u Hrvatskoj od 1997. – 2013.

godine (u milijunima EUR) 50.

12. Prikaz industrijske proizvodnje u Hrvatskoj od 2005. do 2014. godine 51.

13. Prihodi od turizma u Hrvatskoj u periodu od 2005. do 2012.godine (u

mild. eura) 54.

14. Ukupan broj nezaposlenih u Hrvatskoj od 2004. do 2014. godine 57.

���

�