EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA - Ekonomski fakultet€¦ · KVARTALNI ČASOPIS IZ OBLASTI EKONOMIJE, ... u nacionalnoj ekonomiji redovan monitoring finansijskih performansi i ocena finansijskog

EKONOMSKE IDEJE I PRAKSAKVARTALNI ČASOPIS IZ OBLASTI EKONOMIJE, POSLOVNE EKONOMIJE I MENADŽMENTA, STATISTIKEI POSLOVNE INFORMATIKE

IzdavačCentar za izdavačku delatnostEkonomskog fakulteta u BeograduKamenička 6, tel. 3021-045, faks 3021-065E-mail:[email protected]

Dekan Ekonomskog fakultetaProf. dr Branislav Boričić

ŠtampaJP „SLUŽBENI GLASNIK” – BEOGRADwww.slglasnik.com

Godina2020.

REDAKCIJA ČASOPISA EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA

Glavni urednik časopisaprof. dr Miomir Jakšić

Urednici časopisaprof. dr Marko Backovićprof. dr Vlade Milićevićprof. dr Aleksandra Praščevićprof. dr Saša Veljković

Sekretar redakcijeMilutin Ješić

Tehnički sekretarIva Dimitrijević

Kontakt redakcijeTelefon: +381 11 3021 210Faks: +381 11 2639 560e-mail: [email protected]

Članovi Redakcijeprof. dr Marko Backovićprof. dr Predrag Bjelićprof. dr Zoran Bogetićprof. dr Čedomir Čupićprof. dr Radmila Dragutinović - Mitrovićprof. dr Ðorđe Ðukićprof. dr Nikola Fabrisprof. dr Miomir Jakšićprof. dr Nebojša Janićijevićprof. dr Radovan Kovačevićprof. dr Vlade Milićevićprof. dr Aleksandra Praščevićprof. dr Gojko Rikalovićprof. dr Ljubodrag Savićprof. dr Žaklina Stojanovićprof. dr Miroslav Todorovićprof. dr Saša Veljkovićprof. dr Siniša Zarić

International Editorial BoardSnježana Brkić, professor, University of Sarajevo, Bosnia and HerzegovinaVeselin Drašković, professor, University of Montenegro, MontenegroDavor Dujak, professor, University of Osijek, CroatiaGordana Ðurović, professor, University of Montenegro, MontenegroRana Eskinat, professor, Anadoly University, TurkeyIrena Kikerkova, professor, Ss. Cyril and Methodius University, FYRMYoji Koyama, professor emeritus, Niigata University, JapanPerica Macura, professor, University of Banja Luka, Bosnia and HerzegovinaÐuro Medić, professor, University of Zagreb, CroatiaBožo Mihailović, professor, University of Montenegro, MontenegroMićo Radović, professor, University of Montenegro, MontenegroSrđan Redžepagić, professor, University Nice Sophia Antipolis, FranceYannis Tsekouras, professor emeritus, University of Macedonia, Greece

SADRŽAJ

OCENA USPEŠNOSTI POSLOVANJA OSIGURAVAJUĆIH KOMPANIJA: INTEGRISANI AHP-VIKOR METODZoran PopovićJelena J. StankovićIvana Marjanović

ANALYSIS OF INTEREST RATES AND BANKING SECTOR PROFITABILITYKemal KozarićEmina Žunić Dželihodžić

ELEKTRONSKA NABAVKA KAO POSLOVNI KONCEPT SA STRATEŠKIM I OPERATIVNIM IMPLIKACIJAMA PO TRGOVINSKO POSLOVANJEAleksa DokićDragan Stojković

OBRAZOVANJE U EUROPSKOJ UNIJI: STRATEŠKI PRAVCI, HARMONIZACIJA, CILJEVI I KOORDINACIJAHatidža JahićAmila Pilav-Velić

TOTAL QUALITY MANAGEMENT IN HOTEL SYSTEMS WITHIN THE FRAMEWORK OF GLOBALIZATIONDino BružaAndreja Rudančić

07

21

53

31

67

7EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 36 | MART 2020.

ZORAN POPOVIĆ1

E-mail: [email protected]

JELENA J. STANKOVIĆ2


IVANA MARJANOVIĆ3


OCENA USPEŠNOSTI POSLOVANJA OSIGURAVAJUĆIH KOMPANIJA: INTEGRISANI AHP-VIKOR METOD

PERFORMANCE EVALUATION OF INSURANCE COMPANIES: AN INTEGRATED AHP-VIKOR METHOD

JEL KLASIFIKACIJA: C44, G22

APSTRAKT:

Evaluacija uspešnosti poslovanja predstavlja jedan od glavnih zadataka svake kompanije, na bazi čega se utvrđuje stepen realizacije definisanih ciljeva i vrši poređenje sa ostalim kompanijama na datom tržištu. Imajući u vidu višestruku ulogu osiguravajućih kompanija u nacionalnoj ekonomiji redovan monitoring finansijskih performansi i ocena finansijskog položaja osiguravajućih kompanija predstavlja neophodnost. Budući da postoji veliki broj

1 Univerzitet u Beogradu, Ekonomski fakultet2 Univerzitet u Nišu, Ekonomski fakultet3 Univerzitet u Nišu, Ekonomski fakultet

OCENA USPEŠNOSTI POSLOVANJA OSIGURAVAJUĆIH KOMPANIJA: INTEGRISANI AHP-VIKOR METOD8indikatora uspešnosti poslovanja, njihovo istovremeno praćenje predstavlja kompleksan zadatak koji primena adekvatne metodologije bazirane na višekriterijumskom odlučiva-nju može olakšati. Stoga je osnovni cilj ovog rada ukazivanje na mogućnosti i prednosti primene metoda višekriterijumske analize u procesu analiziranja uspešnosti poslovanja osiguravajućih kompanija u Republici Srbiji primenom integrisanog AHP-VIKOR metoda.

ABSTRACT:

Evaluation of business performance is one of the main tasks of each company, based on which the level of realization of the defined goals is determined and compares with other companies in the given market. Bearing in mind the multiple roles of insurance companies in the national economy, regular monitoring of financial performance and assessment of the financial position of insurance companies is a necessity. Since there is a large number of business performance indicators, their simultaneous monitoring is a complex task that can facilitate the application of an adequate methodology based on multi-criteria decision-making. Therefore, the main goal of this study is to point out the possibilities and advantages of using multi-criteria analysis methods in the process of analyzing the performance of insurance companies in Republic of Serbia using integrated AHP-VIKOR method.

KLJUČNE REČI:VIŠEKRITERIJUMSKA ANALIZA, OSIGURAVAJUĆE KOMPANIJE, VIKOR METOD, AHP METOD.

KEYWORDS:MULTI-CRITERIA ANALYSIS, INSURANCE COMPANIES, VIKOR METHOD, AHP METHOD.


1. UVODOsiguranje se može predstaviti kao “udruživanje svih subjekata koji su izloženi istim opa-snostima sa ciljem da zajednički podnesu štetu koja će zadesiti samo neke od njih”4. Sa druge strane, ugovor o osiguranju se može definisati kao ugovor predstavljen polisom, u kojem pojedinac ili subjekt prima finansijsku zaštitu ili nadoknadu gubitaka od osigura-vajuće kompanije u situaciji realizacije rizika, odnosno nastupanja osiguranih slučajeva.

Osiguranje igra značajnu ulogu, kako sa aspekta pojedinca, tako i ekonomije. Sa aspekta pojedinca, osiguranje ostvaruje svoju ulogu putem zaštite osiguranika, njegovog fizičkog integriteta i njegovog materijalnog položaja kroz naknadu štete prouzrokovane realizaci-jom osiguranog slučaja. Sa aspekta ekonomije, uloga osiguranja ogleda se u nadoknadi šteta koje bi mogle ugroziti funkcionisanje ekonomije jedne zemlje. Pored naknade šteta, osiguravači predstavljaju važne aktere i u inovacionoj delatnosti i unapređenju brojnih oblasti budući da predstavljaju nosioce procesa upravljanja rizicima i tako omogućuju nove poslovne poduhvate. Poslovne operacije u modernoj tržišnoj ekonomiji ne mogu se zamisliti bez oslanjanja na fondove osiguranja. Nadoknada štete nastale tokom poslovnog procesa obezbeđuje obnavljanje radne sposobnosti privrednih subjekata, čime se omogu-ćava prevazilaženje ekonomskih posledica štetnih događaja.

Može se primetiti da je uloga osiguravajućih kompanija u nacionalnoj ekonomiji višestru-ka te je stoga potrebno redovno praćenje finansijskog položaja osiguravajućih kompanija kako bi se sprečilo pojavljivanje finansijskih poteškoća. Prilično često se prilikom evalu-acije uspešnosti poslovanja različitih kompanija kao najbitniji kriterijum uzima ostvare-na dobit u datoj poslovnoj godini, koja samim tim najviše i utiče na konačan poredak kompanija. Međutim, postoje i brojni drugi kriterijumi koje treba uzeti u obzir u procesu evaluacije poslovanja. U takvim uslovima, kada se susreću sa potrebom evaluacije više alternativa primenom više različitih kriterijuma, menadžeri kompanija imaju ograničenu sposobnost rezonovanja. Kao pomoć u navedenim situacija mogu se primeniti metodi višekriterijumske analize koji predstavljaju naučni pristup u rešavanju problema izbora najbolje iz skupa različitih alternativa koje se ocenjuju primenom nekoliko različitih krite-rijuma. Stoga osnovni cilj ovog rada jeste ukazivanje na mogućnosti i prednosti primene metoda višekriterijumske analize u procesu analiziranja uspešnosti poslovanja osigura-vajućih kompanija primenom integrisanog AHP-VIKOR metoda. Osnovna pretpostavka istraživanja jeste da je određivanje najuspešnije prakse otežano u uslovima kada postoji veći broj kriterijuma koji se mogu koristiti za ocenu iste. Upotreba metoda višekriteri-jumske analize za određivanje relativne značajnosti svakog od kriterijuma kao i njihovo korišćenje prilikom ocenjivanja i poređenja uspešnosti poslovanja može olakšati proces donošenja odluka menadžmentu kompanija.

4 Žečević & Žečević (2015), str. 114

OCENA USPEŠNOSTI POSLOVANJA OSIGURAVAJUĆIH KOMPANIJA: INTEGRISANI AHP-VIKOR METOD10

2. ZNAČAJ I KARAKTERISTIKE SEKTORA OSIGURANJA U REPUBLICI SRBIJISektor osiguranja ima značajan uticaj na ekonomski rast i razvoj putem obavljanja više funkcija, prvenstveno, putem funkcije alokacije resursa, funkcije štednje i funkcije uprav-ljanja različitim oblicima finansijskog rizika.5 Budući da je očigledno da efikasnost fi-nansijskog sistema predstavlja važnu determinantu ekonomskih performansi jedne na-cionalne ekonomije, postojanje efikasnog sektora osiguranja, kao dela tog sistema, je od posebnog značaja za nacionalnu privredu. Dakle, pouzdano i efikasno poslovanje osiguravajućih društava obezbeđuje prosperitet u društvu i dalje jača ekonomiju zemlje6.

Osiguravajuća društva takođe predstavljaju značajne investitore na svetskom finansij-skom tržištu. Cilj osiguravajućih društava kao institucionalnih investitora je da obezbede dodatnu likvidnost na finansijskom tržištu, maksimiziraju profit uz prihvatljiv nivo inve-sticionog rizika, i da prikupe slobodan kapital i stave ga u funkciju ekonomskog rasta i razvoja7. Dakle, sa jedne strane sektor osiguranja doprinosi blagostanju osiguranika, dok sa druge strane, razvijen sektor osiguranja predstavlja pokazatelj uspešne ekonomije. U tome se prevashodno ogleda značaj sektora osiguranja za jedno društvo.

Posmatrajući bazične indikatore koji mere nivo razvijenosti sektora osiguranja, gustinu osiguranja i stope penetracije osiguranja, sektor osiguranja u Republici Srbiji je nerazvijen ne samo u poređenju sa svetskim prosekom i prosekom OECD zemalja, već i u odnosu na zemlje Centralne i Istočne Evrope i Zapadnog Balkana8.

SLIKA 1. GUSTINA OSIGURANJA (U DOLARIMA) I STOPA PENETRACIJE OSIGURANJA (U %) U 2018. GODINI

0

2

4

6

8

10

0500

1000150020002500300035004000

Gus�na osiguranja Stopa penetracije osiguranja (%)

Izvor: OECD (2020); Swiss RE (2019)

5 Aytekin & Karamaşa (2017)6 Rahman et al. (2012)7 Marović & Njegomir (2015)8 Analizu razvijenosti sektora osiguranja za 2016. godinu videti u master radu „Višekriterijumska analiza poslovanja

osiguravajućih kompanija u Republici Srbiji“.


Posmatranjem nivoa gustine osiguranja u odnosu na navedene zemlje, Srbija ima najniži nivo gustine osiguranja od samo 140 dolara, daleko ispod svetskog proseka (682 dola-ra) ili OECD proseka (3630 dolara). Posmatrajući stopu penetracije osiguranja može se uočiti da je ona u Srbiji viša (1,92%) u odnosu na Rumuniju (1,09%), ali i dalje niža od svetskog proseka (6,09%), ali i proseka OECD zemalja (8,9%) i zemalja Evropske Unije (7,46%). Ovo ukazuje da je nivo razvijenosti sektora osiguranja u Republici Srbiji ispod nivoa razvijenosti većine zemalja Evropske Unije i sveta. Međutim, otpočinjanjem procesa usaglašavanja sa regulativom Evropske Unije i usvajanjem propisa kojima se re-guliše sektor osiguranja u Republici Srbiji počev od kraja 2014. godine kreirani su važni preduslovi ka unapređenju razvijenosti sektora osiguranja u Republici Srbiji i njegovom približavanju nivou razvijenosti zemalja Evropske Unije9.

Trenutno u Republici Srbiji posluje 20 osiguravajućih društava. Među njima, 16 kom-panija se bavi isključivo poslovima osiguranja, dok se četiri kompanije bave poslovima reosiguranja. Kada se razmatra struktura kompanija koje se bave isključivo poslovima osiguranja, četiri kompanije se bave isključivo poslovima životnog osiguranja, šest kom-panija se bave poslovima neživotnog osiguranja, dok se šest kompanija bave i poslovima životnog i poslovima neživotnog osiguranja10.

3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA I PODACI ZA ANALIZUOcena uspešnosti poslovanja osiguravajućih kompanija biće izvršena integracijom AHP-VIKOR metoda. U prvom delu analize, težinski koeficijenti biće određeni primenom AHP metoda, dok će u drugom delu analize biti izvršena ocena uspešnosti poslovanja i rangi-ranje osiguravajućih kompanija primenom VIKOR metoda.

3.1. AHP metodMetod analitičkih hijerarhijskih procesa (AHP) razvio je Tomas Saaty11 sa ciljem obezbe-đivanja pomoći donosiocima odluka koji su suočeni sa kompleksnim problemima odlu-čivanja okarakterisanim većim brojem alternativa i većim brojem kriterijuma. AHP me-tod se zasniva na dobro definisanoj matematičkoj strukturi koja omogućava određivanje vektora sopstvenih vrednosti na osnovu kojih se generišu relativno tačne ili tačne težine kriterijuma. Određivanje težinskih koeficijenata kriterijuma AHP metodom bazira se na parnom poređenju kriterijuma i proračunu težinskih koeficijenata primenom određenog metoda prioritizacije. Donosilac odluka vrši međusobno poređenje kriterijuma i određuje stepen preferentnosti za svaki par kriterijuma. Tom prilikom, donosilac odluka koristi ordinalnu skalu (Tabela 1).

9 Sektor osiguranja u Srbiji – izveštaj za 2018. godinu 10 Sektor osiguranja u Srbiji – izveštaj za treće tromesečje 2019. godine11 Saaty (1980)

OCENA USPEŠNOSTI POSLOVANJA OSIGURAVAJUĆIH KOMPANIJA: INTEGRISANI AHP-VIKOR METOD12 TABELA 1. SAATY-EVA SKALA RELATIVNE ZNAČAJNOSTI

INTENZITET DEFINICIJA

1 Jednaka značajnost

3 Umerena značajnost

5 Jaka značajnost

7 Demonstrirana značajnost

9 Ekstremna značajnost

2, 4, 6, 8 Srednje vrednosti između dve susedne procene

Izvor: Saaty (1980)

Suština metoda je u razlaganju jednog kompleksnog problema odlučivanja u više hije-rarhijskih nivoa, uz određivanje težinskih koeficijenta kriterijuma i alternativa po nivoima i u konačnom, rangiranje alternativa, kroz četiri faze12. Prva faza podrazumeva struk-turiranje problema odlučivanja, odnosno identifikaciju svih kriterijuma, potkriterijuma i alternativa13. Problem odlučivanja posmatra se hijerarhijski. Na najvišem hijerarhijskom nivou definiše se cilj, dok su kriterijumi pozicionirani na nižem nivou. Alternative koje je neophodno vrednovati, pozicionirane su na najnižem hijerarhijskom nivou. Druga faza AHP metoda obuhvata prikupljanje podataka i parno poređenje elemenata hijerarhijske strukture. Suštinski u ovoj fazi neophodno je odrediti preferencije donosioca odluka koje se izražavaju putem Saaty-eve skale relativne značajnosti. U trećoj fazi javlja se matrica poređenja kao rezultat prethodne faze, i pri tome se vrši ocenjivanje relativnih težina. Četvrta faza daje rezultate kako na nivou kriterijuma, tako i na nivou alternativa. Na nivou kriterijuma rezultat predstavljaju odgovarajući težinski koeficijenti svakog od kriterijuma, dok na nivou alternativa rezultat je poredak alternativa.

Jadhav i Sonar navode osnovne prednosti i nedostatke AHP metoda14:

• AHP omogućava donosiocima odluka razlaganje kompleksnog problema odlučivanja na set hijerarhija, čime se olakšava razumevanje i vrši pojednostavljenje problema;

• Predstavlja fleksibilan i moćan alat primenljiv i na kvantitativne i na kvalitativne po-datke;

• Može biti primenjen kako u situacijama individualnog, tako i u situacijama grupnog odlučivanja.

• Sprovođenje procedure AHP metoda zahteva dosta vremena jer je neophodno izvršiti veliki broj matematičkih kalkulacija kao i parnih poređenja, naročito u situacijama sa velikim brojem kriterijuma i alternativa;

• Ukoliko dođe do promene broja kriterijuma ili alternativa neophodno je izvršiti ponov-nu ocenu odluke;

• Redosled alternativa zavisi od broja razmatranih alternativa i dodavanje novih ili bri-sanje postojećih alternativa dovodi do promene dobijenog poretka.

12 Ibid.13 Minić (2012)14 Jadhav & Sonar (2009)


3.2. VIKOR metodVIKOR metod (Visekriterijumska Optimizacija I KOmpromisno Resenje) predstavlja metod višekriterijumske optimizacije razvijen od strane Serafima Opricovića15 koji daje kompro-misno rešenje iz seta alternativa. Kompromisno rešenje se određuje na osnovu upoređi-vanja mere odstojanja od idealnog rešenja16.

VIKOR procedura se sastoji iz sledećih koraka:

Korak 1. Određivanje pozitivnog i negativnog idealnog rešenja primenom jednačina17:

* max =j ijif f , min − =j iji

f f , (1)

ako je j-ta kriterijumska funkcija prihodnog tipa;

* min =j ijif f , max − =j iji

f f , (2)

ako je j-ta kriterijumska funkcija rashodnog tipa.

Korak 2. Određivanje maksimalne grupnu korisnost Si za svaki i=1,2…m i Ri, i=1,2…m i minimalne individualne štete Ri “protivnika”18. Si i Ri određuju se primenom formula:

iS = *

*1

−=

−

−∑n

j ijj

j j j

f fw

f f , i = 1,2,…,m (3)

*

*max ,−

−=

−j ij

i jjj j

f fR w

f f i = 1,2,…,m, (4)

gde su jw težinski koeficijenti.

Korak 3. Za svaki i=1, 2,…m izračunavaju se vrednosti Qi, primenom formule:

iQ = v · *

*−

−−

iS SS S

+ (1 – v) · *

*−

−−

iR RR R

, (5)

gde v predstavlja težinu strategije “većine kriterijuma” (ili “maksimalne grupne korisno-sti”) pri čemu je uobičajeno da ova vrednost bude 0,519.

Vrednosti S*, −S , R* i −R izračunavaju se na sledeći način:

15 Opricovic (1998), (2011)16 Opricovic & Tzeng (2004)17 Opricovic & Tzeng (2007)18 Wang et al. (2019)19 Opricovic & Tzeng (2004)

OCENA USPEŠNOSTI POSLOVANJA OSIGURAVAJUĆIH KOMPANIJA: INTEGRISANI AHP-VIKOR METOD14

*S = *min , iiS R = min ii

R (6)

−S = max , −ii

S R = max iiR (7)

Korak 4. Kreiranje tri rang liste sortiranjem vrednosti S, R i Q u opadajućem redosledu.

Korak 5. Određivanje kompromisnog rešenja.

Alternativa Ai koja ima najnižu vrednost na rang listi Qi (v=0,5) predstavlja najbolju al-ternativu ako su ispunjeni sledeći uslovi20:

• Uslov 1. – “Prihvatljiva prednost”

Q(A2) – Q(A1)≥DQ, (8)

gde A2 predstavlja alternativu koja se nalazi na drugoj poziciji na rang listi Qi (v=0,5). DQ predstavlja „prag prednosti“ i vrednost se određuje na osnovu formule:

1min 0,25;

1 = −

DQm

, (9)

pri čemu je vrednost 0,25 uvedena zbog situacija odlučivanja u kojima je broj alternativa mali (manji od pet).

• Uslov 2. – “Prihvatljiva stabilnost u donošenju odluka”.

Prva alternativa na rang listi Qi (v=0,5) ima „prihvatljivu stabilnost“ ukoliko ispunjava bar jedan od uslova21:

• Alternativa A1 takođe mora biti najbolje rangirana i na S i/ili R rang listi; • Alternativa A1 je najbolje rangirana na rang listi Qi (v=0,25) i Qi (v=0,75).

Ako alternativa A1 ne zadovoljava navedene uslove onda skup kompromisnih rešenja obuhvata22:

• Alternative A1 i A2 ako samo drugi uslov nije zadovoljen;• Alternative A1, A2,… Ak ako prvi uslov nije zadovoljen, pri čemu se Ak utvrđuje na

osnovu relacije Q(Ak) – Q(A1) < DQ, odnosno, skup kompromisnih rešenja čine al-ternative sa kompromisne rang liste sve do alternative nad kojom prva alternativa ostvaruje “dovoljnu prednost”. Pod „dovoljnom prednošću“ smatra se razlika između ocenjene vrednosti prve alternative na rang listi Qi (v=0,5) i k+1 alternative sa iste liste koja premašuje „prag prednosti“, odnosno, kada je razlika između ocenjenih vrednosti ovih alternativa veća od DQ.

20 Ibid.21 Nikolić et al. (2010)22 Opricovic & Tzeng (2004)


3.3. Podaci za analizuEvaluacija uspešnosti poslovanja osiguravajućih kompanija zahteva izbor adekvatnih in-dikatora uspešnosti poslovanja. Analiza je izvršena na uzorku od 16 kompanija koje se bave poslovima osiguranja na teritoriji Republike Srbije. Podaci za analizu su preuzeti iz finansijskih izveštaja osiguravajućih kompanija za 2018. godinu sa sajta Narodne banke Srbije23. Za potrebe ovog rada, nakon pregleda relevantne literature24, odabrano je pet indikatora:

• Neto profitna marža (NPM) predstavlja indikator profitabilnosti osiguravajućih kom-panija i izražava se procentualno kao odnos neto dobiti i poslovnih prihoda. Osigu-ravajuće kompanije teže ostvarenju što veće neto profitne marže - ovaj kriterijum je prihodnog tipa.

• Prinos na sopstveni kapital (ROE) izračunava se kao racio neto dobiti i sopstvenog kapitala. Iako je češća primena kombinovanog racia za određivanje uspešnosti osi-guravajućih kompanija, postoje određene zamerke na adekvatnost njegove upotre-be. Kombinovani racio ne uzima u obzir razlike u preuzetom riziku između različitih osiguravajućih kompanija25. Pri tome, povraćaj na sopstveni kapital koristi se kao alternativna mera uspešnosti poslovanja. Povraćaj na sopstveni kapital pokazuje vezu između operativnih rezultata i sopstvenog kapitala, i pri tome može se koristiti za upoređivanje investiranja u osiguravajuće kompanije sa drugim vidovima investiranja, kao i za poređenje osiguravajućih kompanija u okviru istog tržišta. Ovaj kriterijum je prihodnog tipa.

• Racio opšte likvidnosti (GLR) predstavlja odnos likvidne imovine prema kratkoročnim obavezama. Ovaj kriterijum pokazuje sposobnost osiguravajuće kompanije da podmiri svoje kratkoročne obaveze bez dodatnog zaduživanja ili preranog prodavanja dugoroč-ne imovine. Kriterijum racio opšte likvidnosti je prihodnog tipa.

• Racio zaduženosti (leveridž racio, LEV) predstavlja odnos ukupnih obaveza i sopstve-nog kapitala osiguravajuće kompanije i pruža informacije o finansijskog snazi osigura-vajuće kompanije. Kriterijum racio zaduženosti je rashodnog tipa.

• Racio investicija (ROI) izražava se kao odnos prihoda od investicione aktivnosti i neto premije, i odražava profitabilnost osiguravajuće kompanije. Kriterijum je prihodnog tipa.

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJAPregledom relevantne literature26, 27, 28, 29, 30 utvrđene su preferencije donosioca odluke i izvršeno parno poređenje kriterijuma. Poređenje važnosti pojedinih kriterijuma u odnosu

23 Finansijski izveštaji (2020)24 Pardalos et al. (1997)25 Return on equity (2020)26 Shahbazi Alenjagh (2015)27 Pardalos et al. (1997)28 Akhisar (2014)29 Mandić et al. (2017)30 Akhisar & Tunay (2015)

OCENA USPEŠNOSTI POSLOVANJA OSIGURAVAJUĆIH KOMPANIJA: INTEGRISANI AHP-VIKOR METOD16na postavljeni cilj vršeno je na osnovu Saaty-jeve skale. Dobijene brojne vrednosti su unete u matricu poređenja (Tabela 2):

TABELA 2. MATRICA POREDJENJA

NPM ROE GLR LEV ROI

NPM 1 2 0.20 4 3

ROE 0.5 1 0.166666667 2 3

GLR 5 6 1 9 7

LEV 0.25 0.5 0.111111111 1 0.50

ROI 0.333333333 0.333333333 0.142857143 2 1

Izvor: Proračun autora

Kako je 1=ji

ij

aa

i aii =1, za sve i, j∈{1,2,...n }, matrica poređenja sadrži sve pozitivne

elemente. Da bi se odredio vektor sopstvenih vrednosti matrice poređenja, izvršena je normalizacija prethodno dobijenih vrednosti. Normalizacija je izvršena tako što je najpre vršeno sabiranje elemenata matrice poređenja po kolonama, a zatim je svaki element matrice podeljen sumom za kolonu u kojoj se nalazi. Primenjena je sledeća formula:

1

, , 1,5=

= =∑

ijij m

iji

aw i j

a (10)

Zatim se vrši sumiranje dobijenih vrednosti po redovima. Vrednost težinskog koeficijenata za konkretan kriterijum dobijena je tako što je izvršeno sabiranje po redovima i dobijeni zbir je podeljen brojem redova, za svaki kriterijum ponaosob.

5

1 , , 1,55== =

∑ ijjj

ww i j (11)

Na taj način utvrđene su vrednosti težinskih koeficijenata svakog od kriterijuma (Tabela 3):

TABELA 3. TEŽINSKI KOEFICIJENTI KRITERIJUMA ODREDJENI PRIMENOM AHP METODA

NPM ROE GLR LEV ROI

wj0.179419 0.118626 0.583171 0.048948 0.069837


Da bi se izračunao stepen konzistentnosti (CR) najpre je neophodno izračunavanje mere konzistentnosti. Za izračunavanje mere konzistentnosti (λ) primenjena je funkcija MMULT


u programu Microsoft Excel, MS Office paketa. Na osnovu izračunate mere konzistentno-sti vrši se izračunavanje indeksa konzistentnosti na osnovu relacije:

1

λ −=

−max nCIn

(12)

Stepen konzistentnosti predstavlja odnos indeksa konzistentnosti i slučajnog indeksa (RI – random index). Slučajni indeks zavisi od broja redova matrice, a njegove vrednosti date su u Tabeli 4:

TABELA 4. VREDNOST SLUČAJNOG INDEKSA

M 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

RI 0,0 0,0 0,58 0,9 1,12 1,24 1,32 1,41 1,45 1,49

Izvor: Saaty (1980)

Vrednost stepena konzistentnosti manja od 0,10 ukazuje da je rezultat validan i prihvat-ljiv. Vrednost stepena konzistentnosti veći od 0,10 ukazuje da je rezultat neprihvatljiv jer je došlo do nekonzistentnosti, te bi se trebalo ponovo vratiti na početak analize i utvrditi razlog takvog rezultata. Vrednost stepena konzistentnosti prikazana u Tabeli 5 ukazuje na to da su izračunati težinski koeficijenti prihvatljivi.

TABELA 5. STEPEN KONZISTENTNOSTI

CI 0,088120341

RI (n=5) 1,12

CR=CI/RI 0,078678876


Nakon što je utvrđena konzistentnost težinskih koeficijenata, u drugom delu analize primenom VIKOR metoda izvršena je evaluacija uspešnosti poslovanja osiguravajućih kompanija i utvrđen je njihov poredak. Rezultati ukazuju da je, na osnovu analiziranih indikatora uspešnosti poslovanja, kompanija Grawe ostvarila najviši nivo uspešnosti po-slovanja, u poređenju sa ostalim osiguravajućim kompanijama na teritoriji Republike Srbije u 2018. godini (Tabela 6).

OCENA USPEŠNOSTI POSLOVANJA OSIGURAVAJUĆIH KOMPANIJA: INTEGRISANI AHP-VIKOR METOD18 TABELA 6. RANGIRANJE OSIGURAVAJUĆIH KOMPANIJA PRIMENOM INTEGRISANOG AHP-VIKOR METODA

KOMPANIJA QI RANG

Grawe osiguranje 0.059641 1

Generali osiguranje 0.667528 2

Sogaz osiguranje 0.750955 3

Wiener Städtische osiguranje 0.819516 4

Globos osiguranje 0.907514 5

AMS osiguranje 0.882279 6

Sava životno osiguranje 0.961165 7

Milenijum osiguranje 0.891398 8

Dunav osiguranje 0.923542 9

Sava neživotno osiguranje 0.950868 10

Uniqa life osiguranje 0.930953 11

DDOR osiguranje 0.967502 12

Merkur osiguranje 0.967359 13

Triglav osiguranje 0.991509 14

Uniqa neživotno osiguranje 1.014852 15

Societe General osiguranje 1.042727 16


5. ZAKLJUČAKAdekvatno praćenje performansi osiguravajućih kompanija kao i korišćenje metoda vi-šekriterijumske analize prilikom ocene uspešnosti poslovanja osiguravajućih kompanija mogu u mnogome olakšati proces donošenja odluka i smanjiti neefikasnost sektora osigu-ranja, naročito imajući u vidu da loše evaluirane performanse osiguravajućih kompanija mogu dovesti do neefikasne alokacije resursa. Stoga, u ovom radu težnja je bila da se dokaže da je za potrebe adekvatnog, efikasnog i konzistentnog ocenjivanja performansi osiguravajućih kompanija bitna primena metoda višekriterijumske analize, koji predstav-ljaju naučni pristup u rešavanju problema izbora najbolje iz skupa više različitih alterna-tiva koje se ocenjuju primenom više različitih kriterijuma.

Treba napomenuti da rezultati sprovedenog istraživanja zavise od kriterijuma na bazi ko-jih je izvršena analiza, a koje su autori izabrali na osnovu pregleda relevantne literature. Stoga je moguće da dobijeni rezultati ne izražavaju objektivno rangiranje osiguravajućih kompanija.

Dalje istraživanje može biti usmereno ka uključivanju više godina u analizu, kako bi se utvrdila dinamika kretanja ostvarene uspešnosti poslovanja. Takođe, moguće je prime-nom regresione analize utvrditi glavne determinante ovako definisane uspešnosti poslo-vanja osiguravajućih kompanija.


LITERATURAAkhisar, I. (2014), “Performance ranking of Turkish insurance companies: the ANP appli-cation” Finansal Araştırmalar ve Çalışmalar Dergisi (Časopis za finansijska istraživanja i studije), Vol. 6, No. 11, Pp. 1 – 13

Akhisar, I., & Tunay, N. (2015), “Performance Ranking of Turkish Life Insurance Compa-nies Using AHP and TOPSIS” Management International Conference. Portoroz, Slove-nia, Pp. 241 – 250

Aytekin, A., & Karamaşa, Ç. (2017), “Analyzing Financial Performance of Insurance Companies Traded in BIST via Fuzzy Shannon’s Entropy Based Fuzzy TOPSIS Methodo-logy” Alphanumeric Journal, Vol. 5, No. 1, Pp. 51 – 84

Finansijski izveštaji, https://www.nbs.rs/internet/latinica/60/60_2/index.html [Pristuplje-no: 29/03/20]

Jadhav, A., & Sonar, R. (2009), “Analytic hierarchy process (AHP), weighted scoring method (WSM), and hybrid knowledge based system (HKBS) for software selection: a comparative study” In 2009 Second International Conference on Emerging Trends in Engineering & Technology, Pp. 991 – 997

Mandić et al. (2017), “Analysis of the efficiency of insurance companies in Serbia using the fuzzy AHP and TOPSIS methods” Economic research-Ekonomska istraživanja, Vol. 30, No. 1, Pp. 550 – 565

Marjanović, I. (2019). Višekriterijumska analiza poslovanja osiguravajućih kompanija u Republici Srbiji (master rad), Univerzitet u Beogradu, Ekonomski fakultet

Marović, B., & Njegomir, V. (2015), “Osiguravajuća društva u ulozi institucionalnih inve-stitora” 26.susret osiguravača i reosiguravača Sarajevo

Minić, B. (2012), “Poređenje AHP i TOPSIS metode kod višekriterijumskog grupnog odlučivanja primenom rasplinute logike” Ekonomske ideje i praksa, No. 5, Pp. 53-66

Nikolić et al. (2010), “Primena metode VIKOR za izbor strategije održavanja” Tehnička dijagnostika, Vol. 9, No. 4, Pp. 25 – 32

OECD (2020) “Insurance activity indicators”, OECD Insurance Statistics (database), https://doi.org/10.1787/data-00333-en

Opricovic, S. (1998), Multicriteria Optimization of Civil Engineering Systems, Faculty of Civil Engineering, Belgrade

Opricovic, S., & Tzeng, G. H. (2004), “Compromise solution by MCDM methods: A com-parative analysis of VIKOR and TOPSIS” European journal of operational research, Vol. 156, No. 2, Pp. 445 – 455

OCENA USPEŠNOSTI POSLOVANJA OSIGURAVAJUĆIH KOMPANIJA: INTEGRISANI AHP-VIKOR METOD20Opricovic, S., & Tzeng, G. H. (2007), “Extended VIKOR method in comparison with outranking methods” European journal of operational research, Vol. 178, No. 2, Pp. 514 – 529

Opricovic, S. (2011), “Fuzzy VIKOR with an application to water resources planning” Expert Systems with Applications, Vol. 38, No. 10, Pp. 12983 – 12990

Pardalos et al. (1997), “On the use of multicriteria methods for the evaluation of insuran-ce companies in Greece”. In New operational approaches for financial modelling, Pp. 271 – 283, Physica, Heidelberg

Rahman et al. (2012), “Parameters of conventional and Islamic insurance companies’ profitability: Evaluation of internal Analysis” Research Journal of Finance and Accoun-ting, Vol. 3, No. 3, Pp. 11 – 18

Return on equity. http://www.theactuary.com/archive/old-articles/part-5/return-on-equity/ [Pristupljeno: 22/02/20]

Saaty, T. L. (1980), “The Analytic Hierarchy Process: Planning, Priority Setting” Resour-ce Allocation, McGraw-Hill New York

Sektor osiguranja u Srbiji – izveštaj za 2018 godinu https://www.nbs.rs/internet/latini-ca/60/60_6/izvestaji/izv_IV_2018.pdf [Pristupljeno: 18/02/20]

Sektor osiguranja u Srbiji – izveštaj za treće tromesečje 2019. godine, https://www.nbs.rs/internet/latinica/60/60_6/izvestaji/izv_III_2019.pdf [Pristupljeno: 18/02/20]

Shahbazi Alenjagh, R. (2015), “Performance evaluation and ranking of insurance com-panies in Tehran Stock Exchange by financial ratios using ANP and PROMETHEE” Eu-ropean Online Journal of Natural and Social Sciences: Proceedings, Vol. 2, No. 3, Pp. 3478 – 3486

Swiss RE (2019), sigma 3/2019, https://www.swissre.com/dam/jcr:b8010432-3697-4a97-ad8b-6cb6c0aece33/sigma3_2019_en.pdf [Pristupljeno: 17/02/20]

Wang et al. (2019), “Selecting sustainable energy conversion technologies for agricultu-ral residues: A fuzzy AHP-VIKOR based prioritization from life cycle perspective” Resour-ces, Conservation and Recycling, Vol. 142, Pp. 78 – 87

Žečević, A. & Žečević, T. (2015), “Značaj korišćenja baza podataka u osiguranju pri modeliranju ekstremnih događaja” Ekonomske ideje i praksa, No. 18, Pp. 111 – 124


KEMAL KOZARIĆ1 E-mail: [email protected]

EMINA ŽUNIĆ DŽELIHODŽIĆ2 E-mail: [email protected]

ANALYSIS OF INTEREST RATES AND BANKING SECTOR PROFITABILITY

JEL CLASSIFICATION: E49, G21

ABSTRACT:

Global low interest rate environment enforced banks to lower interest rates what should directly affect their profitability. Thus, this paper focuses on analysis of bank interest rate and profitability movement and their relation. Return on equity is used as measure of bank profitability. Paper presents differences and similarities between selected Western Balkan countries in terms of banking interest rates and profitability. In empirical part of research different scientific methods were used. For that purpose, data from Central Bank of Bosnia and Herzegovina for period 2008-2018 were used. At the beginning of analysis Pearson coefficient of correlation between analyzed variables was performed. After that regression analysis was implemented. Results indicate on positive relation of long-term interest rates and negative relation of short term-interest rates with banking sector profitability.

1 School of Economics and Business, Sarajevo2 School of Economics and Business, Sarajevo

KEYWORDS:PROFITABILITY, INTEREST RATE, SPREAD

ANALYSIS OF INTEREST RATES AND BANKING SECTOR PROFITABILITY22

1. INTRODUCTIONKey risk to financial stability of Western Balkan countries is pressure on banking profit-ability, which could threat banking sector’s capacity in financial intermediation. During 2018 banks continued to strengthen their lending activities, asset quality has improved significantly, but stronger profitability growth has been lacking. Low interest rates still represent limitation for increase of net profit margin and profitability. On the other hand, the pressure on bank profitability puts additional capital requirements on securities trad-ing risks due to significant volatility in financial asset prices as a result of rising risk pre-miums in Italy and emerging markets, and the introduction of additional capital buffers for globally important systemic banks.

This paper analyses movement of interest rates on deposits and loans, as well as profit-ability of banking sector. Empirical part of paper focuses on Bosnia and Herzegovina banking sector. For that purpose, data from Central bank of Bosnia and Herzegovina was used. Analyzed period was 2008-2018. In order to gain better insight into this area, and to emphasize importance of this problem, a comparison between selected Western Balkan countries for period 2015-2018 is presented. This is especially important since significant number of banks that operates in those countries have same parent bank. Therefore, comparison between those countries indicate on different or similar parent bank interest rate policies in different countries.

2. LITERATURE REVIEWA lot of papers consider a banking profitability and its determinants. It has become specially interesting after latest financial crisis. So, authors have analyzed bank bank-specific, industry-specific and macroeconomic determinants of bank profitability in Mac-edonia banking sector. Results showed the most significant impact of operating expense management, solvency risk and liquidity risk. (Curak, Poposki, & Pepur , 2012) Further, authors investigate impact of bank’s characteristics, financial structure and macroeco-nomic indicators on bank’s net interest margins and profitability in the Tunisian banking industry for the 1980-2000 period. It was shown that bank characteristics explain a sub-stantial part of the within-country variation in bank interest margins and net profitability. On the other hand, inflation and growth rates does not have impact on interest margins and profitability. (Naceur, 2013)

Following study used Johansen and Juselius cointegration test for bank specific and mac-roeconomic factors that affect the profitability of commercial banks in Turkish banking sector. Findings suggest that bank specific determinants have more effect on bank profit-ability, than macroeconomic factors. (Acaravci & Calim, 2013) Main goal of following pa-per was to analyze the impact of interest rates changes on the profitability of commercial banks in Pakistan. It was found that there is strong and positive correlation between inter-est rate and commercial banks profitability. (Khan & Sattar, 2014) After that authors ana-lyzed market interest rate effect on the bank’s profitability in public and private sectors of Pakistan. Results showed that interest rate has stronger impact on Return on equity and


Return on asset of private banks than public sector banks. (Malik, Khan, Khan, & Khan, 2014) Following study examines impact of interest rates on profitability of deposit money banks in Nigeria. Results show that banking sector profitability is function of changing interest rates. (Ogunbiyi & Ihejirika, 2014) Other authors investigated banks’ profitability in selected Central and Eastern European Countries. It was disclosed that management efficiency and capital adequacy growth influence the bank profitability, while credit risk and inflation determine ROAA and ROAE. Also, it was concluded that banks with higher capital adequacy are more profitable. (Capraru & Ihnatov, 2014)

Following paper researched determinants of bank profitability in Europe. Results indi-cate on significant impact of size, capital ratio and loan loss provisions on bank profit-ability. Findings also suggest that banks with higher deposits and loans ratio tend to be more profitable but the effects on profitability are statistically insignificant in some cases. (Menicucci & Paolucci, 2016) Further, authors have investigated impact of low interest rate environment on the soundness of the United States banking sector in terms of profit-ability and risk-taking. It was disclosed that low interest rate environment impairs bank performances and lowers net interest margins. (Bikker & Vervliet, 2017)

Effects of unconventional monetary policy on banks profitability was also analyzed. Re-sults showed that net interest margin models underestimate the impact of negative rates. Authors also furcated that hypothetical reference rate close to -2% poses a substantial burden to banks’ profitability. (Kerbl & Sigmund, 2017) Following research showed that one percentage point interest rate drop implies an 8 basis points lower net interest mar-gin. Low rates also adversely affect bank profitability, but with more variation. And for each additional year of “low-for-long”, margins and profitability fall by another 9 and 6 basis points, respectively. (Claessens, Coleman, & Donnelly, 2018) On the other hand, authors showed that monetary policy easing, a decrease in short-term interest rates and/or a flattening of the yield curve, does not affect bank profits. But accommodative mon-etary conditions asymmetrically affect the main components of bank profitability, with a positive impact on loan loss provisions and non-interest income offsetting the negative one on net interest income. A protracted period of low monetary rates has a negative effect on profits that, however, only materializes after a long time period and is counter-balanced by improved macroeconomic conditions. (Altavilla, Boucinha, & Peydro, 2018) Further, authors investigated impact of intellectual capital on the profitability of com-mercial banks in Serbia. Results of the analysis show that the significance of the impact of the efficient use of intellectual capital on the profitability of banks operating in Serbia depends on the selected profitability measure. (Radić, 2018)

3. INTEREST RATES AND PROFITABILITY AMONG WESTERN BALKAN COUNTRIESAs result of low interest rates on international financial market and efforts of banks to gain more market share in conditions of intense competition in the banking market, interest rates continued to record decline trend. Situation is very similar across Western Balkan countries as we can see from following graph.

ANALYSIS OF INTEREST RATES AND BANKING SECTOR PROFITABILITY24 GRAPH 1. INTEREST RATES AND ROE IN SELECTED WESTERN BALKAN COUNTRIES

(15,00)

(10,00)

(5,00)

-

5,00

10,00

15,00

20,00

Albania Bosnia andHerzegovina

Bulgaria Croa�a Montenegro Slovenia

15 16 17 18 15 16 17 18 15 16 17 18 15 16 17 18 15 16 17 18 15 16 17 18

Short term deposit rate Long term deposit rate Short term loan rate

Long term loan rate ROE

Source: Authors calculation

As we can see from above graph Albania has recorded decline trend at observed period for both, short and long, term deposit interest rates. Followed by that loan interest rates, short and long-term, also have declined. Return on equity slightly decline at the begin-ning of observed period and at the end of 2018 it has increased. On the other hand, Bosnia and Herzegovina recorded increase of both deposit interest rates in 2016, fol-lowed by decrease till end of observed period. Loan interest rates, short-term as well as long-term have recorded increase in 2016, but till the end of observed period it has declined. Return on equity was volatile during observed period with negative values for some years. It is important to emphasize that this negative ratio is mainly caused by huge non-performing loans write-offs.

Bulgaria has recorded increase of long-term deposit rate in 2017, but short-term deposit rates remain at low levels. Loan interest rates have been on similar level among observed period. What is important to notice, in Bulgaria banking sector long-term loan interest rate and long-term deposit interest rate are almost equal. Return on equity was volatile with negative values in 2017. Croatia has recorded slightly increasement at the end of 2017 in both, short and long-term deposit interest rates. On the other hand, loan inter-est rates increased at the end of 2018. Return on equity during observed period has declined trend, but it is above average for Western Balkan countries. Short-term as well as long-term deposit interest rates in Montenegro during observed period have recorded declined trend. Loan interest rates for observed period were almost not changed. Return on equity has declined in 2017 and recorded negative values, followed by increasement in 2018. Slovenian banking sector has not recorded any significant changes of deposit interest rates among observed period. It is important to mention that deposit interest rates in Slovenian banking sector are significantly above other Western Balkan countries deposit interest rates. Loan interest rates was not significantly changed during observed period, but return on equity recorded a slightly decrease. In order to get better insight and


to disclose possible relations and effects of interest rates on banks profitability, interest rate spread have been presented on following graph.

GRAPH 2. INTEREST RATES SPREADS AND ROE IN SELECTED WESTERN BALKAN COUNTRIES

(15,00)

(10,00)

(5,00)

-

5,00

10,00

15,00

20,00

Albania Bosnia andHerzegovina

Bulgaria Croa�a Montenegro Slovenia

15 16 17 18 15 16 17 18 15 16 17 18 15 16 17 18 15 16 17 18 15 16 17 18

Short term deposit rate Long term deposit rate Short term loan rate

Long term loan rate ROE


Interest rate spreads, as we can see from above graph, was mainly positive among ob-served period. Short-term interest rate spreads were larger at most observed countries. Only Bulgaria recorded negative spread in 2018. Interest rates spreads, short-term as well as long-term, recorded increasing trend during observed period in Albania banking sector. On the other hand, Bosnia and Herzegovina banking sector recorded increase of interest rates spread in 2016, followed with slight decrease till the end of 2018. Another interesting fact seen from graph refers to Slovenian banking sector. Namely, only this country has larger long-term than short-term interest rates spreads. Also, it has the great-est values of return on equity. Generally speaking, at the level of observed countries, from the graph it is noticeable negative relation of profitability with short-term interest rates spreads and positive with long-term spreads.

4. RESEARCH METHODOLOGYIn order to analyze data and test hypothesis, different scientific methods were used. At the beginning, methods of analysis were used in order to decompose aspects of Western Balkan banking sector into simple parts to gain a clearer understanding of the condition and functioning this field. The synthesis method was used for the purpose of scientific research and explaining the situation in the banking market in such a way that the results obtained by the method of analysis were used as a basis for drawing conclusions based on logical reasoning and on the basis of scientific research postulates. Then, methods of

ANALYSIS OF INTEREST RATES AND BANKING SECTOR PROFITABILITY26compilation were used in order to formulate hypothesis and other scientific assumptions. During the desk research methods of analysis and synthesis, inductive and deductive, as well as method of generalization and specialization were used.

For empirical part of the research, data from Central bank of Bosnia and Herzegovina were used. Following variables were analyzed: short-term and long-term deposit and loan interest rate at banking sector level, short-term and long-term interest rate spread, retrun on equity (ROE) at banking sector level. Data were downloaded from Central bank of Bosnia and Herzegovina web site and used in form as it is without any customization. For the purpose of analysis we used period 2008-2018 in order to cover pre-crisis, crisis as well as recent period.

Primarily, in order to test correlations between analyzed variables correlation analysis through Pearson coefficient of correlation was employed (Somun-Kapetanović, R. 2008. p.128).

r= SSxySSxx SSyy

Where :

SSxy= ( )( ) Xi X Yi Y∑ − −

and (1)

SSxx = 2

1

( )n

i

Xi X=

−∑

and

SSyy = 2

1

( )n

i

Yi Y=

−∑

Further, in order to measure impact of interest rates spreads on Return on equity as meas-ure of banking sector profitability a standard multiple regression model was used, which can be presented in the following form (Somun-Kapetanovic, 2012, p.140):

1 1 2 2 K KY a b X b X b X e= + + +…+ + (2)

The dependent variable Y is expressed as a function of K independent variables, where parameter a is a free, constant term representing the expected value when the value of all K independent variables is 0. The parameter bi (i = 1,2, ...., K) or the regression coefficient shows the average change in the dependent variable Y conditioned by the unit increase of the independent variable Xi, provided that the other independent variables remain unchanged.


5. RESEARCH RESULTSAt the beginning of analysis Pearson coefficient of correlation between analyzed variables was performed. Namely, the purpose of this part of analysis is to detect potential correlation between interest rates such as: (short-term deposit rate, long-term deposit rate, short-term loan rate and long-term loan rate). Following table presents correlation analysis results.

TABLE 1. CORRELATION MATRIX

SHORT-TERM DEPOSIT RATE

LONG-TERM DEPOSIT RATE

SHORT-TERM LOAN RATE

LONG-TERM LOAN RATE

ROE

Short-term deposit rate 1

Long-term deposit rate 0.9889* 1

Short-term loan rate 0.8579* 0.9579* 1

Long-term loan rate 0.9246* 0.9628* 0.8952* 1

ROE -0.0297* 0.3968* -0.3155* 0.4750* 1

*confidence level 0.05


At the above table, correlation is visible as well as its direction and intensity between vari-ables. Therefore, it is noticeable relatively strong positive correlation between long-term loan rate and Return on equity. This relation was expected since higher loan rates increases bank profit margin. According to intensity of correlation next variable is long-term deposit rates with correlation of coefficient 0.3968. On the other hand, short-term rates (deposits as well as loans) have negative correlation with return on equity. This means that increase of these interest rates leads to decrees in ROE. It is important to emphasize that correlation coef-ficient of short-term deposit rate is small and almost not so meaningful. Correlation matrix gave just brief inside into relation between interest rates and banking sector profitability. Therefore, a regression analysis was employed in order to make a model interest rate im-pact on banking sector profitability. Since correlation coefficients for different maturities are significantly different, for the purpose of regression analysis and in order to get some clearer answers about observed relation, interest rates spread for long and short-term were used. Firstly, descriptive statistics for observed variables is presented.

TABLE 2. DESCRIPTIVE STATISTIC

ROE SHORT-TERM SPREAD LONG-TERM SPREAD

Mean 3.8332 6.4688 3.2309

Standard Error 1.1129 0.3500 0.3746

Median 4.9 6.36 3.8339

Mode -5.92 6.41 5.5

Standard Deviation 6.6770 2.1001 2.2479

Minimum -12.45 -0.49 -1.84

Maximum 14.5 11.5 7.1


ANALYSIS OF INTEREST RATES AND BANKING SECTOR PROFITABILITY28Before presenting regression result result of ANOVA analysis are presented. As it can be seen, F – test shows us that the model is good.

TABLE 3. ANOVA

SUM OF SQUARES MEAN SQUARE F SIGNIFICANCE F

Regression 435.2613 217.6306 5.7653 0.0067

Residual 1358.924 3.7479

Total 1794.186


Regression analysis require meeting of some assumptions regarding variables included in analysis. Therefore, before running regression analysis these assumptions were tested. Firstly, Kolmogorov – Smirnov test was conducted. Its value shows as that all variables are normally distributed with significance less than 0.05. Analysis of multicollinearity was than implemented. Obtained results show absence of multicollinearity and that mod-el is good. The assumption of homoscedasticity was, also, tested. It was done by Whites’ test which has shown that this assumption is satisfied. Outliers have been checked by the help of standard deviation and histograms. The results of this analysis didn’t show any special outliers, so there was no necessary to cope with them. The regression results are given in following table.

TABLE 4. REGRESSION RESULTS

COEFFICIENTS STANDARD ERROR T STAT P-VALUE

Intercept 0.1373 3.2626 2.2862 0.0282

Short-term spread - 0.1703 0.5756 2.3853 0.0225

Long-term spread 0.7459 0.5125 -3.3219 0.0021

R Square 0.4925


From the R-square for the first model it can be concluded that with this model we ex-plain 49.25% changes in banking sector profitability. Durbin Watson test is 2.15 what is acceptable value. Results show that increase in short-term spread for one unit leads to decrease in profitability for 0.1703 units. On the other hand, increase in long-term spread for one unit leads to increase in profitability for 0.7459 units. These results were expected, since correlation matrix showed negative correlation of short-term rates and positive correlation of long-term rates with Return on equity (ROE). Practical explanation of this research results is reflected in higher volatility of short-term interest rates and its faster reflection to revenues and financial result. Recent years have been characterized by extremely low interest rates, what is especially emphasized for short-term part of banking portfolio. On the other hand, from accounting standing point, short-term part of portfolio faster comes to collection what at the end reflects on profit. Also, interest rates spread is significant due the high negative interest rates on global financial markets and tendency of banks to preserve their profits and capital as much as they can – by giving minimum, in some cases even negative deposit rates.


6. CONCLUSIONRecent years are characterized by extremely low interest rate on global financial markets. Banking sector affected by this situation suffer from low profits. Banks were forced to find ways to place their funds by low interest rates. On the other hand, client savings have suffered also, due the extremely low deposit interest rates that banks started to offer. All those factors led to slowing credit growth as well as deposit withdraws. As result banks have recorded low profits.

This paper presented situation at banking sectors of selected Balkan Countries for pe-riod 2015-2018. It can be concluded that situation is pretty similar at all observed countries with minor deviation. Deposit rates, both short and long-term were similar during observed period among analyzed countries moving between 0 and 5%. On the other hand, loan rates recorded more volatile moving, al level of individual countries as well as at level of all observed countries. Thus, their values vary between 4% and 13%. Interest rate spreads was mainly positive among observed period. Short-term interest rate spreads were larger at most observed countries. Generally speaking, at the level of observed countries, it is noticeable negative relation of profitability with short-term inter-est rates spreads and positive with long-term spreads.

Empirical results showed relatively strong positive correlation between long-term loan rate and Return on equity in Bosnia and Herzegovina banking sector. On the other hand, short-term rates (deposits as well as loans) have negative correlation with return on eq-uity. This means that increase of these interest rates leads to decrees in ROE. Regression analysis results show that increase in short-term spread for one unit leads to decrease in profitability for 0.1703 units. On the other hand, increase in long-term spread for one unit leads to increase in profitability for 0.7459 units. Based on all listed above, it can be concluded that key for banking success in time of extremely low interest rates is bal-ancing between short and long-term portfolio. Namely results have shown negative, but not so intensive, impact of short-term interest rates and positive and intensive impact of long-term interest rates. This research in the future could be expanded with additional variables (reference interest rate and bank-specific determinants), and panel data analy-sis could be conducted among Western Balkan countries for some longer time horizon.

REFERENCESAcaravci, S. K., & Calim, A. E. (2013). Turkish Banking Sector’s Profitability Factors. International Journal of Economics and Financial Issues.

Altavilla, C., Boucinha, M., & Peydro, J.-L. (2018). Monetary policy and bank profitabi-lity in a low interest rate environment. Economic Policy, 531-586.

Bikker, J. A., & Vervliet, T. M. (2017). Bank profitability and risk-taking under low inte-rest rates. International Journal of Finance and Economics.

ANALYSIS OF INTEREST RATES AND BANKING SECTOR PROFITABILITY30Capraru, B., & Ihnatov, I. (2014). Banks’ Profitability in Selected Central and Eastern European Countries. Procedia Economics and Finance, 587-591.

Claessens, S., Coleman, N., & Donnelly, M. (2018). “Low-For-Long” interest rates and banks’ interest margins and profitability: Cross-country evidence. Journal of Financial Intermediation, 1-16.

Curak, M., Poposki, K., & Pepur , S. (2012). Profitability Determinants of the Macedoni-an Banking Sector in Changing Environment. Procedia-Social and Behavioral Sciences.

Kerbl, S., & Sigmund, M. (2017, August 24). Negative Interest Rates: Forecasting Banks’ Profitability in a New Environment. Retrieved from https://poseidon01.ssrn.com/delivery.php

Khan, W. A., & Sattar, A. (2014). Impact of interest rate changes on the profitability of four major commercial banks in Pakistan. International Journal of Accounting and Financial Reporting.

Malik, M. F., Khan, S., Khan, M. I., & Khan, F. (2014). Interest Rate and Its Effect on Bank’s Profitability . Journal of Applied Environmental and Biological Sciences.

Menicucci, E., & Paolucci, G. (2016). The determinants of bank profitability: empirical evidence from European banking sector. Journal of Financial Reporting and Accounting.

Naceur, S. B. (2013). The determinants of the Tunisian banking industry profitability: Panel evidence. Universitie Libre de Tunis working papers.

Ogunbiyi, S., & Ihejirika, P. (2014). Interest rates and deposit money banks profitability nexus: The Nigerian experience. Arabian Journal of Business and Management Review.

Radić, S. (2018). THE IMPACT OF INTELLECTUAL CAPITAL ON THE PROFITABILITY OF COMMERCIAL BANKS IN SERBIA. ECONOMIC ANNALS, 85-109.

Somun - Kapetanović, R. (2008). Statistikau ekonomiji i menadžmentu. Sarajevo: School of economics and business Sarajevo.

Somun-Kapetanovic, R. (2012). Statistika u ekonomiji i menadžmentu III izdanje. Sara-jevo: Ekonomski fakultet Sarajevo.

https://www.bankofalbania.org/Publications/educational_publications/Central_Bank.html [Accessed: 10/12/19]

www.cbbh.ba [Accessed: 10/12/19]

https://www.bnb.bg/?toLang=_EN [Accessed: 10/12/19]

https://www.hnb.hr/en/home [Accessed: 10/12/19]

https://www.cbcg.me [Accessed: 10/12/19]

https://www.bsi.si/en/[Accessed: 10/12/19]


ALEKSA DOKIĆ1


DRAGAN STOJKOVIĆ2


ELEKTRONSKA NABAVKA KAO POSLOVNI KONCEPT SA STRATEŠKIM I OPERATIVNIM IMPLIKACIJAMA PO TRGOVINSKO POSLOVANJE3

ELECTRONIC PROCUREMENT AS A BUSINESS CONCEPT WITH STRATEGIC AND OPERATIONAL IMPLICATIONS ON MODERN TRADE

JEL KLASIFIKACIJA: M10, M11, M15

1 Univerzitet u Beogradu – Ekonomski fakultet2 Univerzitet u Beogradu – Ekonomski fakultet3 Rad je najvećim delom, uz određene modifikacije, zasnovan na: Dokić, A. (2019) ‘Elektronska nabavka kao instrument

optimizacije trgovinskog poslovanja’. Master rad, Univerzitet u Beogradu, Ekonomski fakultet, Beograd

ELEKTRONSKA NABAVKA KAO POSLOVNI KONCEPT SA STRATEŠKIM I OPERATIVNIM IMPLIKACIJAMA PO TRGOVINSKO POSLOVANJE32APSTRAKT:

Sposobnost kompanije da ostvari operativne i strateške ciljeve kroz dobru poslovnu prak-su predstavlja ključ tržišnog uspeha. Disruptivni potencijal informaciono-komunikacionih tehnologija u modernom trgovinskom poslovanju je evidentan. Usled toga, fokus ovog rada bio je na ispitivanju samog koncepta elektronske nabavke, kao i njegove moguće primene unutar trgovinskih organizacija. Prvi korak sprovedene analize bio je usmeren na identifikovanje relevantnih teorijskih momenata, praćeno poimanjem e-nabavke u ši-rem kontekstu sistema vrednosti unutar trgovinskih preduzeća. Finalna razmatranja u okviru ovog rada usmerena su na konkretizaciju modela poslovnog odlučivanja u domenu e-nabavke.

ABSTRACT:

The ability of a company to achieve operational and strategic goals through good business practice represents the key market success determinant. The disruptive potential of infor-mation and communications technologies in modern trade is becoming ever more evident. Based on this, the focus of this paper was on determining the very concept of e-procure-ment, as well as its potential implementation in trade organizations. The first step of the conducted analysis was aimed at identifying relevant theoretical moments, followed by the placement of e-procurement in wider context of trade companies` system of values. Final deliberation within this paper are aimed at formalizing business decision making models in the domain of e-procurement.

KLJUČNE REČI:E-NABAVKA, DIGITALIZACIJA TRGOVINE, PRIMARNE AKTIVNOSTI, SEKUNDARNE AKTIVNOSTI

KEYWORDS:E-PROCUREMENT, DIGITALIZATION IN TRADE, PRIMARY ACTIVITIES, SECONDARY ACTIVITIES


1. UVODModerno trgovinsko poslovanje konkurentsku prednost crpi iz implementacionog i siner-getskog kapaciteta digitalnih tehnologija. Jedna od najznačajnijih funkcionalnih oblasti trgovinskog poslovanja koja je poslednje dve decenije bila predmet drastične digitalne transformacije jeste nabavka4. Nabavka predstavlja krucijalni aspekt poslovanja svakog trgovinskog preduzeća. Uspešnost kompanije da kroz dobru poslovnu praksu u domenu nabavke realizuje operativne i strateške ciljeve često predstavlja odlučujući element koji razdvaja tržišni uspeh od poslovne propasti. Rapidan razvoj informaciono-komunikacio-nih tehnologija revolucionizovao je izgled i funkcionisanje moderne trgovine5. Ovaj razvoj-ni momentum imao je značajne implikacije po nabavni proces, oličen u pojavi koncepta elektronske nabavke (e-nabavke)6.

Značaj digitalnih inovacija u ovom kontekstu je dvojak. S jedne strane, u pitanju je evolu-tivni proces unapređenja postojećih poslovnih aktivnosti kroz podizanje nivoa efikasnosti, omogućen implementacijom modernih digitalnih tehnologija. Često citirani primeri evo-lutivnog karaktera jesu olakšan proces komunikacije sa dobavljačima putem elektronske pošte7 ili neke elektronske komunikacione platforme8, kao i instrumenti automatizovane obrade porudžbina9. Drugi aspekt posmatranih inovacija jeste revolucionarnog karaktera, sadržan u uvođenju novih poslovnih aktivnosti u proces e-nabavke, poput kompjuterskih algoritama za prikupljanje, evidenciju i obradu velikih količina podataka o dobavljačima i nabavljenim proizvodima10.

Postojeća literatura u značajnom obimu obuhvata tematiku e-nabavke. Interdisciplinar-nost i kompleksnost teme utiču na postojanje više naučnoistraživačkih uglova posma-tranja e-nabavke, povećavajući kompleksnost ove naučno-istraživačke oblasti11. Zato je neophodno jasno definisati pojam i koncept e-nabavke kao relevantne strategijske oblasti trgovinskog menadžmenta, kako bi se jasno sagledale sve poslovne implikacije koje pro-izilaze iz digitalizacije nabavnog poslovanja.

Na bazi izloženog, inspiracija za izradu ovog rada leži u uočenom teorijskom i konceptu-alnom jazu u savremenoj naučnoj literaturi. U ovom kontekstu, kroz formulaciju istraži-vačkog postupka, predmet ovog rada je analiza koncepta e-nabavke u okviru poslovnog upravljanja u modernim trgovinskim kompanijama. Osnovni cilj ovog istraživanja jeste utvrđivanje sveobuhvatnog konceptualnog modela, kao i njegova konkretizacija kroz for-mulisanje lanca vrednosti e-nabavke. U okviru sprovedene analize najnovije literature iz oblasti e-nabavke, identifikovani su relevantni teorijski momenti, koji su izloženi u ovom radu. Istraživački proces je obuhvatio sumiranje i kombinovanje više modernih koncepa-ta, sa ciljem sveobuhvatnog pristupa tematici e-nabavke. Doprinosi sprovedenog istra-živanja se takođe ogledaju u određenim teorijskim iskoracima u domenu pozicioniranja

4 Grilo and Jardim-Goncalves (2011)5 Stankić and Stojković (2017)6 Piera et al. (2014) 7 Garrido, Gutiérrez, and San José (2008) 8 José Garrido-Samaniego et al. (2010)9 Chang, Wang, and Chiu (2008)10 Santamaría (2015)11 Sayed et al. (2019)

ELEKTRONSKA NABAVKA KAO POSLOVNI KONCEPT SA STRATEŠKIM I OPERATIVNIM IMPLIKACIJAMA PO TRGOVINSKO POSLOVANJE34aktivnosti e-nabavke u okviru sistema vrednosti, kao i u utvrđivanju obuhvata i primene digitalizacije nabavnih aktivnosti.

Obuhvat ovog rada može se okarakterisati kao relativno uzak, usled činjenice da je istra-živački fokus bio isključivo usmeren na analizu koncepta e-nabavke u trgovinskim pre-duzećima u privatnom vlasništvu. Specifičnosti javne e-nabavke su uočene, ali nisu de-taljnije razmatrane. Bitno je napomenuti da je u okviru ovog rada prepoznato postojanje dvojakog inter i intra organizacionog karaktera e-nabavke, ali da su istraživački napori bili usmereni prvenstveno na interni kontekst. To ne implicira da je značaj koncepta e-nabavke u okviru menadžmenta lanca snabdevanja irelevantan, već da je fokus ovog istraživanja bio na identifikovanju i analizi specifičnosti implementacije e-nabavke unutar trgovinskih preduzeća.

2. TEORIJSKO IDENTIFIKOVANJE KONCEPTA E-NABAVKE KAO RELEVANTNE OBLASTI TRGOVINSKOG MENADŽMENTATeško je tačno utvrditi nastanak i početak implementacije elektronske nabavke u korpo-rativnom upravljanju, prvenstveno usled različitih pristupa definisanju i teorijskom obu-hvatu ovog koncepta. U starijim radovima e- nabavka se vezuje, pa čak i poistovećuje sa razvojem ERP i EDI sistema12. To bi značilo da se ovakvim širokim poimanjem nastanak može vezati za period između 1960tih i 1970tih, kada je počela aktuelizacija ranije pomenutih poslovnih informacionih sistema13.

Drugi stadijum razvoja informacionih i komunikacionih tehnologija, poput skenera, faks mašina i digitalnih skenera, koji se može dovesti u vezu sa implementacijom svojevrsnog rudimentarnog oblika elektronske nabavke, može se vremenski pratiti do poslednjih godi-na 20. veka14. Tek sa intenzivnim razvojem kompjuterskih tehnologija i interneta u peri-odu od 1990. do 2000. godine dolazi do preokreta u efikasnosti i efektivnosti poslovnih procesa, uključujući i nabavku.

Većina autora eru e-nabavke računa od početka 21. veka, kada je rapidan tehnološ-ki razvoj, otelotvoren u novim instrumentima poput e-kataloga15, elektronskih tržišta16, integrisanih automatizovanih nabavnih sistema17, softvera za nabavku18 i e-aukcija19, omogućio proširenje dijapazona finansijskih, operativnih, organizacionih i strateških mo-gućnosti implementacije i razvoja e-nabavke20. U ovom periodu, tačnije 2000. godine Danijel Delfin, menadžer nabavke u kompaniji IBM, prvi put je upotrebio izraz elektron-

12 Davila, Gupta, and Palmer (2003)13 Ibem et al. (2016)14 Garrido, Gutiérrez, and San José (2008)15 Liu et al. (2011)16 Harrigan et al. (2008)17 Pani et al. (2011)18 Piotrowicz and Irani (2010)19 Azadegan and Teich (2010)20 Benslimane, Cysneiros, and Bahli (2007)


ska nabavka u kontekstu koji danas poznajemo21. U okviru ovog rada notirana je dubina i kompleksnost analizirane oblasti, kao i njen multidisciplinarni karakter. Uprkos višede-cenijskoj „krnjoj“ egzistenciji, u daljem delu teksta, referentna tačka nastanka pravog i potpunog koncepta e-nabavke koji danas poznajemo biće početak 21. veka.

Prilikom analize postojeće literature, utvrđeno je da postoje značajne razlike u perci-piranju i definisanju koncepta e-nabavke, prvenstveno u pogledu teorijskog obuhvata i organizacionog fokusa. Kako bi se došlo do jedinstvene operativne definicije koja pokriva sve teorijske i praktične uglove, neophodno je analizirati definicije prisutne u literaturi i klasifikovati ih po ključnim tematskim komponentama koje obrađuju. Analogno pristupu koji je u svom istraživanju primenio Tacis22, identifikovano je 9 relevantnih kategorija, tj. teorijskih uglova analize, koji su grupisani u tri ključne dimenzije. Rezultati procesa klasi-fikacije prikazani su u apendiksu A, a detaljno obrazloženi u daljem tekstu.

2.1. Teorijski aspekt definisanja e-nabavkeE-nabavka kao poslovni sistem – definicija sistema ukazuje na strukturisanu pojavu sa međusobno povezanim elementima, čije zajedničko funkcionisanje doprinosi ostvarenju određenog cilja23. Imajući u vidu da nabavka predstavlja jedan od esencijalnih elemenata uspešnog poslovanja kompanija24, kao i da se sastoji od velikog broja povezanih eleme-nata25 usmerenih na podizanje efikasnosti i efektivnosti poslovanja26, možemo zaključiti da elektronska nabavka ispunjava uslove da bi se mogla okarakterisati kao poslovni sistem27. U pitanju je relativno dvosmislena tvrdnja, koja u mnogo čemu zavisi od pri-hvaćenog teorijskog obuhvata i definicije poslovnog sistema. Neki autori smatraju da se isključivo celokupna organizacija može posmatrati kao sistem, dok drugi smatraju da se organizacija sastoji od više integrisanih poslovnih sistema. U okviru ovog rada biće kori-šćen drugi pristup, usled čega se konstatuje da je e-nabavka jedan od ključnih poslovnih sistema u okviru modernih organizacija.

E-nabavka kao poslovni proces – elektronska nabavka se sastoji od velikog broja pove-zanih aktivnosti28 poput e-tendera, e-dodeljivanja, e-poručivanja, e-plaćanja i slično29. Evidentno je da proizvodi ili usluge koji ulaze u organizaciju prolaze kroz više elektronskih i fizičkih nabavnih faza30. Stoga, možemo zaključiti da se e-nabavka može okarakterisati kao poslovni proces. U okviru procesnog razmatranja neophodno je napomenuti da e-na-bavku čine određeni poslovni tokovi. Većina autora pod pojmom e-nabavke podrazumeva ulazne tokove materijala i usluga31, kao i njihovo intra organizaciono kretanje32. Ovo je

21 https://expansion.mx/expansion/2011/09/14/compras-inteligentes (pristupljeno 30.12.2019.)22 Tatsis et al. (2006)23 http://www.businessdictionary.com/definition/system.html (pristupljeno 30.12.2019.)24 Lovreta (2014, pp. 69-86) 25 Teo et al. (2011)26 Yu et al. (2008)27 Teo and Lai (2009)28 Vaidyanathan and Devaraj (2008)29 Grilo and Jardim-Goncalves (2011)30 Adebanjo (2010)31 Brandon-Jones and Kauppi (2018)32 Gamal Aboelmaged (2010)

ELEKTRONSKA NABAVKA KAO POSLOVNI KONCEPT SA STRATEŠKIM I OPERATIVNIM IMPLIKACIJAMA PO TRGOVINSKO POSLOVANJE36relativno usko poimanje elektronske nabavke, koje izostavlja bitne aspekte ovog koncepta iz dva razloga. Prvo, pored razmene materijala (proizvoda) i usluga, inter organizaciona razmena obuhvata i novac, informacije i socijalne elemente (međusobno ophođenje trgo-vinskih partnera)33. Ovo je naročito tačno za e-nabavku, gde su obim i kvalitet razmene informacija i dobra poslovna saradnja krucijalni elementi poslovnog uspeha34. Drugo, iako je intuitivno da e-nabavka prvenstveno podrazumeva ulazne tokove, iz perspektive kupca, bitno je napomenuti da i izlazni tokovi, poput pružanja relevantnih informacija ključnim dobavljačima, igraju važnu ulogu u uspešnosti celokupnog procesa.

E-nabavka kao element poslovne integracije – e-nabavka je instrument kako inter or-ganizacione35, tako i intra organizacione36 integracije. Elektronska nabavka omogućava intenzivno strateško i operativno povezivanje sa uzvodnim poslovnim partnerima, čime se podiže responzivnost, fleksibilnost, sledljivost i poslovna efikasnost. Adekvatna orga-nizaciona implementacija e-nabavke dovodi do većeg stepena digitalizacije, umrežavanja i integracije mnogobrojnih poslovnih procesa i divizija unutar jedne organizacije.

2.2. Definisanje e-nabavke iz ugla menadžmenta lanca snabdevanja

E-nabavka se posmatra u B2B kontekstu – uspostavljanje infrastrukture i pripremanje organizacije za uvođenje sistema za e-nabavku iziskuje značajne resurse37, s tim da je značajno pojeftinjenje i povećanje dostupnosti digitalne tehnologije dovelo do toga da mnoga MSP imaju mogućnost da konkurentsku tržišnu poziciju izgrade kroz efektivnu i efikasnu e-nabavku38. Ono što je bitno za napomenuti jeste da je e-nabavka inter or-ganizacioni instrument poslovne integracije, što implicira ograničenost na B2B poslovni domen i afirmaciju značaja koncepta e-nabavke u optimizaciji celokupnog lanca snab-devanja jedne organizacije. Neki autori smatraju da ovu konstataciju treba proširiti i na B2G segment, usled sve intenzivnije primene e-nabavke u javnom sektoru39. Iako je ovo razmatranje tačno, u okviru ovog rada B2G domen je posmatran kao podsegment B2B poslovnog domena.

E-nabavka kao proces inter organizacionog karaktera – o ovome je već bilo reči, ali je svakako bitno za napomenuti da e-nabavka zahteva postojanje razmene između dva poslovna subjekta40, izuzetno unutar jedne organizacije. Ovo podrazumeva razmenu pro-izvoda i usluga za novac41, uz simultanu razmenu informacija i građenje partnerskih odnosa između kompanija.

33 Lovreta et al. (2010, pp. 11-34)34 Piotrowicz and Irani (2010)35 Cullen and Taylor (2009)36 Bakker et al. (2008)37 José Garrido-Samaniego et al. (2010)38 Hassan et al. (2017)39 Costa, Arantes, and Tavares (2013)40 Gunasekaran and Ngai (2008)41 Harrigan et al. (2008)


E-nabavka kao proces intra organizacionog karaktera – pored pomenutog inter organi-zacionog karaktera, kapacitet za interno integrisanje sa drugima poslovnim procesima42 radi kreiranja superiorne vrednosti predstavlja fundamentalnu odliku e-nabavke. Preci-znost, neometanost i kvalitet protoka informacija između prodaje, proizvodnje, logistike i nabavke determiniše uspešnost u dostizanju poslovne efikasnosti i efektivnosti.

2.3. Implementacioni aspekt definisanja e-nabavkeE-nabavka kao tehnološka solucija – eksponencijalan razvoj i implementacija digitalnih tehnoloških rešenja u poslovnom upravljanju, uključujući i e-nabavku, bio je u velikoj meri uslovljen rapidnim razvojem kompjuterskih tehnologija na početku 21. veka. E-nabavka je okarakterisana kao tehnološka poslovna solucija jer implicira implementaciju digitalnih tehnologija radi automatizacije i digitalizacije nabavnog procesa43.

E-nabavka kao informaciono-komunikaciono rešenje – e-nabavka u svojoj biti podrazu-meva razmenu informacija između kompanije i dobavljača44. Pored toga, poslovni sistem e-nabavke predstavlja izuzetno bitan komunikacioni instrument koji kompanija može proaktivno koristiti u dvosmernoj komunikaciji sa svojim uzvodnim partnerima45. Kroz procese intra organizacione integracije, e-nabavka omogućava kreiranje, komuniciranje i ažuriranje informacija o organizacionim materijalnim i uslužnim potrebama, evaluaciji i odabiru dobavljača, logističkim tokovima i finansijskim transakcijama46.

E-nabavka kao internet platforma – u modernom poslovnom upravljanju, u većini situa-cija poslovne i tržišne informacije se prikupljaju, razmenjuju, a često i pohranjuju, putem interneta. Pored ovog aspekta mnogi autori ističu mogućnost da se softverska platforma za e-nabavku može koristiti kao SaaS47 koncept 48. Koji god da se ugao posmatranja pri-meni, internet uvek igra esencijalnu ulogu u ostvarenju poslovnih ciljeva49. Naravno, ovo razmatranje se mora uzeti sa rezervom, jer postoje određeni načini elektronske razmene podataka, poput mobilne telefonije ili faksa, koji omogućavaju obavljanje aktivnosti e-nabavke bez korišćenja interneta.

Iz navedenog možemo izvući sublimiranu definiciju prema kojoj e-nabavka predstavlja inter i intra organizacioni poslovni sistem sačinjen od visoko integrisanih tehnološki intenzivnih poslovnih procesa usmerenih na obezbeđivanje optimalnog toka proizvoda, usluga, novca, informacija i socijalnih elemenata unutar i između organizacija, korišće-njem digitalnih informaciono-komunikacionih rešenja, najčešće baziranih na upotrebi interneta.

42 Bakker et al. (2008)43 Mital et al. (2014)44 Oh et al. (2014)45 Gamal Aboelmaged (2010)46 Adebanjo (2010)47 https://searchcloudcomputing.techtarget.com/definition/Software-as-a-Service (pristupljeno 15.8.2019.) 48 Ray et al. (2013)49 Santoso and Bourpanus (2019)


3. IDENTIFIKOVANJE AKTIVNOSTI PROCESA E-NABAVKE U TRGOVINSKOM PREDUZEĆU E-nabavka kao poslovni sistem sastoji se od određenog broja činilaca, tj. faza. U okviru ovog rada faze e-nabavke su posmatrane kao sukcesivni skupovi povezanih aktivnosti, koje zajedno čine zaokruženu procesnu, tj. podprocesnu celinu. U daljem delu teksta biće predstavljeno jasno razgraničenje ovih pojmova50, koje je zastupljeno u okviru ovog rada.

U literaturi e-prednabavka se kod nekih autora spominje kao jedna od faza e-nabavke, uz određene razlike u obuhvatu i poimanju ovog koraka. Najšire viđenje ove faze pruža Pi-jera51, koja pored e-prednabavke još jedino spominje e-upravljanje lancem snabdevanja. Dijametralno suprotni pristup bio bi onaj koji e-prednabavku vidi kao još jednu aktivnost u okviru celokupnog procesa e-nabavke52. U ovom radu zastupljeno je stanovište koje e-prednabavku predstavlja kao jednu od faza celokupnog procesa e-nabavke53. U okvi-ru faze e-prednabavke nalaze se mnogobrojne aktivnosti koje su usmerene na efikasno i precizno odvijanje procesa e-nabavke. U ove aktivnosti svakako se mogu svrstati e-identifikovanje potreba54, e-pretraga dobavljača55, e-notifikacija (kako dobavljača, tako i internih stejkholdera)56, e-prijem ponuda / e-pristupanje57, e-selekcija58, e-pregovaranje / e-nadmetanje59 i e-dodeljivanje / e-ugovaranje60. Kao digresiju navodimo izazov preci-znog definisanja i određivanja pojma koji obuhvata aktivnosti koje prethode elektronskoj nabavci (engl. e-sourcing). Kao što je već bilo napomenuto, u okviru ovog rada korišćen je termin e-prednabavka. Kompleksnost problematike proizilazi iz značajnih razlika u definisanju ovog pojma u savremenoj literaturi, kao i u jezičkoj barijeri. Određeni autori engleski termin koriste kao sinonim za e-nabavku, dok drugi autori primenjuju preuski te-orijski opseg koji „e-sourcing“ predstavlja kao identifikovanje novih dobavljača, koristeći internet61. Gunasekaran62 pod ovaj termin podvodi samo e-aukcije, elektronske tendere i nadmetanje. Glavna razlika je u tome da li autori pod e-prednabavku podvode proces pregovaranja, koji obuhvata e-aukcije, kao i povezane elemente63. U okviru ovog istraži-vanja, prihvaćeno je šire poimanje, koje obuhvata i e-pregovaranje.

Konsekventno, preostale dve faze celokupnog procesa e-nabavke bi u tom slučaju bile aktivnosti koje čine samu srž e-nabavke, kao i aktivnosti koje čine fazu e-postnabavke64.

50 Cheng (2008)51 Piera et al (2014)52 Oh et al (2014)53 Smart (2010)54 Brandon-Jones and Carey (2011)55 Alor-Hernández et al. (2014)56 Bhakoo and Chan (2011)57 Chan et al. (2011)58 Cheng (2008)59 Sun et al. (2012)60 Grilo and Jardim-Goncalves (2013)61 Pani et al. (2011)62 Gunasekaran and Ngai (200)63 Amelinckx and Muylle (2008)64 Teo and Lai (2009)


Samu e-nabavku čine konkretne aktivnosti, poput e-poručivanja65, e-fakturisanja66 i e-plaćanja / e-transakcije67. Fazu e-postnabavke čine e-postprijemna evaluacija68 i e-ažu-riranje69.

Predstavljene faze e-nabavke imaju jednu bitnu zajedničku crtu - kreiranje vrednosti. Ovo su aktivnosti usmerene na stvaranje vrednosti u celokupnom lancu vrednosti jedne kom-panije, ili šire gledano mreže vrednosti 70. Pored njih, bitan aspekt svakog lanca vrednosti jesu pomoćne (sekundarne) aktivnosti, koje ne učestvuju u direktnom kreiranju vrednosti, ali imaju krucijalnu ulogu u stvaranju mogućnosti za obavljanje primarnih aktivnosti71. U kontekstu e-nabavke enkripcija podataka72, e-automatizacija73 i e-kontrola74 igraju ključ-nu ulogu u podizanju efikasnosti, preciznosti, tačnosti i sigurnosti u okviru lanaca vredno-sti e-nabavke. Pored njih, takođe je bitno napomenuti e-integraciju75, e-koordinaciju76 i e-komunikaciju77 kao ključne pomoćne aktivnosti neophodne za efektivno, blagovremeno i sveobuhvatno obavljanje ključnih aktivnosti e-nabavke.

Izneti nalazi obuhvataju analizu fazi e-nabavke. Navedene aktivnosti predstavljaju neop-hodne korake koje svako trgovinsko preduzeće mora adekvatno sprovesti kako bi opti-mizovalo svoje nabavno poslovanje. Nivo digitalizacije pojedinih aktivnosti je fleksibilno razmatranje i zavisi od mnogobrojnih faktora.

Nakon utvrđivanja digitalnog karaktera posmatranih nabavnih aktivnosti, o čemu će biti reči kasnije, u daljoj analizi implementacije e-nabavke neophodno je posmatrati i strateš-ki i operativni nivo organizovanja ovog poslovnog procesa. Implementacione specifičnosti proizilaze upravo iz konkretnih odnosa koji se javljaju između primarnih i sekundarnih ak-tivnosti lanca vrednosti e-nabavke unutar trgovinskog preduzeća. U ovom kontekstu pred-ložen je okvir integralnog razmatranja analiziranih e-činioca sa strateškim i operativnim poslovnim implikacijama (slika 1). Prikazani okvir delimično je inspirisan pristupom ra-zvijenim u okviru studije sprovedene od strane Siemens time.lex-a i Evropske komisije78.

65 Vaidyanathan and Devaraj (2008)66 Yevu and Yu (2019)67 Brandon-Jones and Carey (2011)68 Ibem and Laryea (2015)69 Bhakoo and Chan (2011)70 Porter and Heppelmann (2015)71 Porter (1998)72 Wu and Lin (2018)73 Kao et al. (2014)74 Alor-Hernández et al. (2014)75 Pearcy and Giunipero (2008)76 Chen (2012)77 Huang et al. (2008)78 European Commission (2010, p.12)


4. KONKRETIZACIJA MODELA ZA DONOŠENJE E-NABAVNIH ODLUKA U TRGOVINSKOM POSLOVANJUPrilikom analize implementacije e-nabavke u trgovinskim preduzećima, neophodno je osvrnuti se na poslovni ambijent i specifičnosti nacionalnog tržišta. Nacionalna svest o značaju i potencijalu e-nabavke još uvek nije na zadovoljavajućem nivou. Srpska privreda je još uvek u razvojnoj fazi, koju karakteriše preokupiranost strateškim problemima, pr-venstveno u pogledu obezbeđivanja finansijskih sredstava, što značajno sužava prostor za optimizaciju relativno operativnih poslovnih aspekata, kao što je e-nabavka. Pored toga, relevantna udruženja, poput Privredne komore Srbije i Srpskog udruženja profesionalaca u lancu snabdevanja, u okviru svojih agendi ne stavljaju akcenat na moderne operativne koncepte poput e-nabavke. Nepobitno je da digitalizacija poslovanja kao strateški pravac razvoja sve više dobija na značaju, naročito u kontekstu industrijske revolucije 4.0.

Nacionalno zakonodavstvo predstavlja još jedan ograničavajući faktor, prvenstveno u po-gledu konzervativnog stava prema modernim tehnologijama, poput pametnih ugovora i blockchain tehnologije. Dodatno, javne nabavke u Srbiji su zakonodavno i operativno koncipirane tako da onemogućavaju primenu određenih aktivnosti e-nabavke, kako kod javnih preduzeća, tako i kod učesnika na tenderima, što značajno ograničava primenu efikasnijih, efektivnijih i transparentnijih poslovnih praksi, koji su već decenijski etablira-ni u EU-2879. Nedostatak dostupnih javnih i profesionalnih baza podataka o e-nabavci je još jedan značajan nedostatak, za razliku od zemalja poput Velike Britanije, Kanade, Novog Zelanda i EU-2880.

Poslednji ograničavajući faktor primene e-nabavke u srpskoj privredi jeste relativna aver-zija prema tehnologiji privrednih subjekata. Studija Republičkog zavoda za statistiku o upotrebi informaciono-komunikacionih tehnologija u Srbiji u 201881, koja je obuhvatila 1781 kompaniju u Srbiji, pokazuje da oko 60% malih trgovinskih preduzeća u Srbiji ko-risti elektronske fakture, dok se ova brojka za srednje i velike trgovinske kompanije kreće oko 70%. Kada se posmatra primena faktura u elektronskoj formi, standardne strukture, pogodne za automatsku obradu, vidimo da je njihova primena zastupljena u samo 19.4% malih i 12.4% srednjih trgovinskih preduzeća, dok je ova brojka kod velikih preduzeća 40.5%, što ukazuje na evidentan nedostatak nacionalnih standarda iz ove oblasti. Kada se posmatraju aktivnosti makro faze e-nabavke, podaci su još više zabrinjavajući. Samo 51.3% malih, 48.6% srednjih i 44.5% velikih trgovinskih preduzeća navelo je da je obim e-nabavke prešao 1% od ukupne godišnje vrednosti nabavke (cifre su slične za ostale privredne grane, uz par izuzetaka, poput snabdevanja električnom energijom, gasom, parom i vodom, građevinarstva i administrativnih i pomoćnih uslužnih delatnosti, gde su ove brojke značajno manje). Ono što je takođe interesantno napomenuti jeste da je pre-ma ovoj studiji primena EDI sistema u e-nabavci na značajno nižem nivou u trgovinskim preduzećima, nego u preduzećima drugih delatnosti.

79 https://ec.europa.eu/growth/single-market/public-procurement/e-procurement_en (pristupljeno 17.3.2019.) 80 https://data.europa.eu/euodp/data/dataset/ted-csv (pristupljeno 17.3.2019.)81 http://publikacije.stat.gov.rs/G2018/Pdf/G201816013.pdf (pristupljeno 17.3.2019.)


SLIKA 1. PRIKAZ CELOKUPNOG LANCA VREDNOSTI E-NABAVKE.

Modifikovano prem

a: European Com

mission - Internal M

arket Directorate-G

eneral, 2010, p. 1

2

ELEKTRONSKA NABAVKA KAO POSLOVNI KONCEPT SA STRATEŠKIM I OPERATIVNIM IMPLIKACIJAMA PO TRGOVINSKO POSLOVANJE42U okviru razmatranja sa-mog teorijskog koncepta, konstatovano je da je neop-hodno da nabavka posedu-je digitalni, informaciono-komunikacioni element u okviru primarnih aktivnosti, kako bismo mogli da govo-rimo o elektronskoj nabav-ci82. Ono što je diskutabilno jeste u kojoj meri i koliko ovih primarnih aktivnosti mora biti obuhvaćeno di-gitalizacijom. Najšire poi-manje svakako bi bilo da je neophodno da barem jedna primarna aktivnost poseduje digitalnu komponentu, dok bi najuže poimanje zahtevalo digitalizaciju celokupnog lanca snabdevanja. Imajući u vidu realna privredna ograničenja, pragmatično rešenje bilo bi da je potrebno da barem jedna primarna aktivnost iz svake faze e-nabavke poseduje digitalnu komponentu. U ovom kontekstu, intenzitet, obuhvat i priroda digitalizacije pojedinih aktivnosti e-nabavke, kao i celokupnog procesa, predstavljaju značajne organizacione (implementacione) karakte-ristike, koje je neophodno detaljnije analizirati. Početni korak prilikom analiziranja orga-nizacione primene e-nabavke jeste utvrđivanje postojanja digitalne komponente u na-bavnom poslovanju. Ukratko rečeno, mora se proveriti da li se posmatrana pojava može podvesti pod e-nabavku. U okviru ovog rada, predlaže se provera nivoa digitalizacije i standardizacije nabavnih aktivnosti u okviru trgovinskog preduzeća. U tu svrhu razvijena je matrica digitalizacije nabavnih aktivnosti trgovinskih preduzeća, koja je prikazana na Slici 2. Sa slike uočavamo 4 moguće situacije:

1. Niska digitalizacija – niska standardizacija: U pitanju je situacija u kojoj trgovinska preduzeća nemaju razvijene standardizovane nabavne procedure i ne implementira-ju digitalne tehnologije u obavljanju nabavnih aktivnosti, koja je u literaturi okarak-terisana kao stihijska kupovina83. Ovaj sistem karakteriše neefikasna i neefektivna nabavka, oličena u čestoj nabavci neadekvatnih ili nekurentnih proizvoda, koja je često sprovedena u pogrešnom trenutku, što može dovesti do nagomilavanja zaliha. U ovom matričnom kvadrantu se takođe nalaze i preduzeća koja ne primenjuju e-na-bavku.

2. Visoka digitalizacija – niska standardizacija: Ovo je interesantna situacija u kojoj trgovinska preduzeća primenjuju razne elektronske alate i softvere u svom nabavnom poslovanju, ali je nivo standardizacije informacionih inputa i autputa nizak, što znači da se softverski inputi moraju unositi ručno, dok su digitalni autputi primenjenih so-lucija međusobno relativno neuporedivi, tj. zahtevaju dodatnu obradu. Ova situacija je karakteristična za trgovinska preduzeća koja su prebrzo ili parcijalno digitalizovala određene aspekte nabavnog poslovanja, često na to „naterana“ od strane principala ili partnera. Preduzeća koja se nalaze u ovom stadijumu digitalizacije nabavnog poslo-vanja moraju veoma pažljivo planirati i sprovoditi dalje aktivnosti u ovom kontekstu,

82 Yu et al. (2020)83 Rothkopf and Pibernik (2016)

SLIKA 2. MATRICA DIGITALIZACIJE NABAVNIH AKTIVNOSTI.

Nivo digitalizacije

Nizak Visok

Niv

o st

anda

rdiz

acije

Niz

ak Stihijska nabavka(maverick buying)

Ručna digitalizacija(manual digitalization)

Vis

ok

Digitalni inkrement

(digital increment)

Potpuna digitalizacija

(total digitalization)


jer veoma lako mogu upasti u svojevrsnu „e-zamku“, u kojoj mane i problemi digi-talizacije nabavke prevazilaze benefite. Ovo se prvenstveno ogleda u usložnjavanju nabavnih procedura, povećanju verovatnoće pravljenja greški i rastu administrativnih i vremenskih troškova prouzrokovanih izuzetno štetnom neusklađenošću između op-sega digitalizacije nabavnih aktivnosti i standardizacije propratnih procedura.

3. Niska digitalizacija – visoka standardizacija: Trgovinska preduzeća koja imaju stan-dardizovane, razvijene procedure tradicionalne nabavke često postepeno digitalizuju određene aspekte nabavnog poslovanja. U pitanju su inkrementalni pomaci, koji po-stepeno podižu obuhvat i intenzitet primene e-nabavke, kontinualno razvijajući ek-spertizu u ovom pogledu. Ovo je karakteristična situacija za preduzeća u kojima je menadžment svestan značaja i potencijala e-nabavke, ali usled određenih poslovnih ograničenja, poput limitiranih finansijskih sredstava ili eksternih ograničenja, pristu-paju digitalizaciji nabavke postepeno, kroz više implementacionih iteracija.

4. Visoka digitalizacija – visoka standardizacija: Najrazvijenija forma primene e-nabav-ke, u kojoj je uspostavljen optimalan balans opsežne digitalizacije nabavnih aktivnosti i visoke standardizacije pratećih procedura. U pitanju su trgovinska preduzeća koja u potpunosti uviđaju i koriste sve benefite e-nabavke i koja često predstavljaju pokreta-če i diseminatore inovacija u svom mikro poslovnom okruženju.

Kako bi se kompletiralo ra-zumevanje izloženog okvira, neophodno je posedovati de-taljno razumevanje prirode poslovnih aktivnosti e-nabav-ke u trgovinskom preduzeću. Razmatranja u okviru ovog rada vide nivo automatizaci-je84 i nivo autonomije85 kao dve ključne dimenzije digi-talizacije primarnih i sekun-darnih aktivnosti e-nabavke. U ovu svrhu kreirana je AUT-matrica (automatizacija – autonomija matrica), koja služi za mapiranje pojedinačnih aktivnosti e-nabavke po dve navedene ključne dimenzije (Slika 3). Sa slike možemo uočiti da postoje 4 stanja digitalizacije aktivnosti e-nabavke.

1. Niska automatizacija – niska autonomija: Ova kombinacija predstavlja najčešću po-javu u privredama u razvoju, poput Srbije. Karakteristična za mala i srednja predu-zeća, ova situacija implicira početne faze digitalizacije procesa e-nabavke u kojima se zahteva manuelni unos informacija i podataka u sistem, bez postojanja sistemske autonomije. Ova faza digitalizacije e-nabavke se najčešće vezuje za primenu osnovnih analitičkih alata, koji su na internetu dostupni besplatno u potpunosti ili jednom delu (MS Access, MS Excel, itd.).

2. Visoka automatizacija – niska autonomija: Situacija u kojoj implementirani digitalni sistem automatski povlači, obrađuje, pohranjuje i distribuira podatke vezane za ak-tivnosti e-nabavke, ali bez mogućnosti donošenja određenih odluka bez ljudske inter-

84 Renna and Argoneto (2010)85 Collins et al. (2009)

SLIKA 3. MATRICA PROCESNE PRIMENE.

Nivo automatizacijeNizak Visok

Niv

o au

tono

mije

Niz

ak Uradi sam (do it yourself)

Pomozi da uradim (help me do it)

Vis

ok Uradi sa mnom (do it with me)

Uradi umesto mene (do it for me)

ELEKTRONSKA NABAVKA KAO POSLOVNI KONCEPT SA STRATEŠKIM I OPERATIVNIM IMPLIKACIJAMA PO TRGOVINSKO POSLOVANJE44vencije. Ovakav način digitalizacije aktivnosti je karakterističan za trgovinske kom-panije koje su svesne benefita digitalizacije procesa nabavke, ali koje i dalje nemaju usklađenu organizacionu strukturu i procedure neophodne za uvođenje autonomnih sistema za donošenje odluka.

3. Niska automatizacija – visoka autonomija: Neke kompanije e-nabavku u svojim organizacijama razvijaju kroz uvođenje digitalnih sistema koji su u mogućnosti da autonomno donose određene poslovne odluke, poput poručivanja na osnovu stanja na zalihama, odabir dobavljača tokom e-evaluacije i e-selekcije, ali koji zahtevaju manuelno unošenje neophodnih ulaznih podataka od strane ljudskog operatera. Ovo je karakteristično za trgovinska preduzeća čiji poslovni proces obuhvata aktivnosti koje su teško merljive ili kod kojih automatizacija kontrole performansi nije finansijski opravdana.

4. Visoka automatizacija – visoka autonomija: Najrazvijeniji vid digitalizacije procesa e-nabavke. Digitalno zaokružen sistem e-nabavke, kod kojeg se podaci o relevantnim performansama i stanjima prikupljaju automatski, procesuiraju i zatim ubacuju u ko-respondentne procese autonomnog poslovnog odlučivanja, gotovo eliminišući ljudski faktor u e-nabavci. Implementiran u određenoj meri od strane najvećih trgovinskih kompanija, poput Walmart-a86.

Bitno je napomenuti da je predstavljeni okvir za modeliranje i donošenje poslovnih odluka u domenu e-nabavke fleksibilan. Ova prilagodljivost se ogleda u primenjivosti koncepta na konkretne divizije trgovinskog preduzeća, ali i u okviru konkretnih kategorija proizvo-da87.

5. ZAKLJUČAKCilj ovog rada bio je da se uspostave polazne teorijske osnove koje e-nabavku identifi-kuju kao esencijalnu komponentu organizacionog lanca vrednosti. Početni deo analize podrazumevao je definisanje pojma e-nabavke iz teorijskog, organizacionog i implemen-tacionog ugla, pomoću čega je e-nabavka identifikovana kao inter i intra organizacioni poslovni sistem sačinjen od visoko integrisanih tehnološki intenzivnih poslovnih procesa usmerenih na obezbeđivanje optimalnog toka proizvoda, usluga, novca, informacija i socijalnih elemenata unutar i između organizacija, korišćenjem digitalnih informaciono-komunikacionih rešenja, najčešće baziranih na upotrebi interneta.

U okviru daljih razmatranja, sprovedena je detaljna analiza celokupnog procesa e-nabav-ke, u kojoj su identifikovane tri konstitutivne faze: e-prednabavka, e-nabavka i e-postna-bavka. Koncept e-nabavke posmatran je kao intra organizacioni lanac vrednosti sačinjen od primarnih i sekundarnih aktivnosti. Kao primarne aktivnosti definisane su e-identifi-kovanje potreba, e-pretraga dobavljača, e-notifikacija, e-prijem ponuda / e-pristupanje, e-selekcija, e-pregovaranje / e-nadmetanje i e-dodeljivanje / e-ugovaranje (faza e-predna-bavke), e-poručivanje, e-fakturisanje i e-plaćanje (faze e-nabavke), e-postprijemne eva-luacije i e-ažuriranja (faza e-postnabavke), dok su kao relevantne sekundarne aktivnosti

86 https://www.purchasecontrol.com/uk/blog/walmart-procurement-strategy/ i https://www.just-style.com/news/walmart-streamlines-online-procurement-process_id130023.aspx (pristupljeno 26.1.2020.)

87 Bogetić et al. (2016)


uočene enkripcija podataka, e-automatizacija, e-kontrola, e-integracija, e-koordinacija i e-komunikacija.

U zaključnom delu analize, diskutovano je o mogućim pristupima utvrđivanja nivoa digi-talizacije procesa i aktivnosti e-nabavke u trgovinskom preduzeću, kao i propratnog na-čina za utvrđivanje postojećeg i optimalnog nivoa autonomije i automatizacije aktivnosti e-nabavke.

Praktične implikacije daljeg razvoja koncepta e-nabavke po trgovinsko poslovanje su vi-šestruke. Jasno je da će maloprodajno poslovanje u narednim godinama i decenijama biti okarakterisano sve intenzivnijom digitalizacijom poslovnih aktivnosti, naročito na operativnom nivou. Uvođenje novih tehnologija i optimizacionih tehnika predstavljaju nužnost koja uslovljava kreiranje i zadržavanje konkurentske prednosti u sve nemilosrd-noj i dinamičnijoj tržišnoj utakmici. Digitalizacija nabavnog poslovanja sa sobom donosi mnogobrojne izazove, ali i značajne benefite. Pored povećanih analitičkih mogućnosti i digitalne raspoloživosti podataka, e-nabavka ubrzava nabavni ciklus, omogućava pravo-vremene kontinualne nabavne aktivnosti i donošenje poslovnih odluka u realnom vreme-nu na osnovu većeg broja kriterijuma, koji mogu biti neekonomskog, kao i kvalitativnog karaktera. Neophodno je uspostaviti zdrav balans između nivoa i intenziteta digitalizacije nabavnog poslovanja, organizacione spremnosti i eksternih uslova, radi uspostavljanja sinergetske situacije. Ukoliko postoji naglašena diskrepanca između ovih elemenata, može doći do kompromitovanja poslovnih rezultata trgovinskog preduzeća. Trgovinski menadžeri moraju obratiti posebnu pažnju na brzinu uvođenja e-nabavke u svojim or-ganizacijama, jer nagla i neprilagođena digitalizacija nabavnog procesa bez prethodne najave može narušiti odnose sa dobavljačima i internim stejkholderima.

6. LITERATURAAdebanjo, Dotun. ‘The Complexities of E-Reverse-Auction-Facilitated Aggregated Procu-rement in Digitally Clustered Organisations’. Supply Chain Management-an International Journal 15, no. 1 (2010): 69–79. https://doi.org/10.1108/13598541011018139.

Alor-Hernández, Giner, Cuauhtemoc Sánchez-Ramírez, Guillermo Cortes-Robles, Alejan-dro Rodríguez-González, Jorge Luis García-Alcaráz, and Miguel Gastón Cedillo-Campos. ‘BROSEMWEB: A Brokerage Service for e-Procurement Using Semantic Web Technologi-es’. Computers in Industry 65, no. 5 (June 2014): 828–40. https://doi.org/10.1016/j.compind.2013.12.007.

Amelinckx, Isabelle, Steve Muylle, and Annouk Lievens. ‘Extending Electronic Sour-cing Theory: An Exploratory Study of Electronic Reverse Auction Outcomes’. Electro-nic Commerce Research and Applications 7, no. 1 (SPR 2008): 119–33. https://doi.org/10.1016/j.elerap.2007.11.003.

Azadegan, Arash, and Jeffrey Teich. ‘Effective Benchmarking of Innovation Adoptions: A Theoretical Framework for E‐procurement Technologies’. Edited by Carlo A. Mora‐Monge.

ELEKTRONSKA NABAVKA KAO POSLOVNI KONCEPT SA STRATEŠKIM I OPERATIVNIM IMPLIKACIJAMA PO TRGOVINSKO POSLOVANJE46Benchmarking: An International Journal 17, no. 4 (13 July 2010): 472–90. https://doi.org/10.1108/14635771011060558.

Bakker, Elmer, Jurong Zheng, Louise Knight, and Christine Harland. ‘Putting E‐commer-ce Adoption in a Supply Chain Context’. Edited by Dirk Pieter van Donk. International Journal of Operations & Production Management 28, no. 4 (21 March 2008): 313–30. https://doi.org/10.1108/01443570810861543.

Benslimane, Younes, Luiz Marcio Cysneiros, and Bouchaib Bahli. ‘Assessing Critical Functional and Non-Functional Requirements for Web-Based Procurement Systems: A Comprehensive Survey’. Requirements Engineering 12, no. 3 (July 2007): 191–98. https://doi.org/10.1007/s00766-007-0050-4.

Bhakoo, Vikram, and Caroline Chan. ‘Collaborative Implementation of E‐business Proce-sses within the Health‐care Supply Chain: The Monash Pharmacy Project’. Supply Chain Management: An International Journal 16, no. 3 (3 May 2011): 184–93. https://doi.org/10.1108/13598541111127173.

Bogetić, Zoran, Goran Petković, and Dragan Stojković. ‘Evolucija, Redefinisanje i Per-spektive Razvoja Koncepta Menadžmenta Kategorije Proizvoda’. Ekonomske Ideje i Prak-sa, no. 20 (2016): 7–26.

Brandon-Jones, Alistair, and Sinead Carey. ‘The Impact of User-Perceived e-Pro-curement Quality on System and Contract Compliance’. International Journal of Operations & Production Management 31, no. 3 (2011): 274–96. https://doi.org/10.1108/01443571111111928.

Brandon-Jones, Alistair, and Katri Kauppi. ‘Examining the Antecedents of the Techno-logy Acceptance Model within E-Procurement’. International Journal of Operations & Production Management 38, no. 1 (2 January 2018): 22–42. https://doi.org/10.1108/IJOPM-06-2015-0346.

Chan, F. T. S., M. Shukla, M. K. Tiwari, R. Shankar, and K. L. Choy. ‘B2B Multi-Attri-bute e-Procurement: An Artificial Immune System Based Goal Programming Approach’. International Journal of Production Research 49, no. 2 (2011): 321–41. https://doi.org/10.1080/00207540902922802.

Chang, Hsin-Lu, Kai Wang, and Iris Chiu. ‘Business-IT Fit in e-Procurement Systems: Evidence from High-Technology Firms in China’. Information Systems Journal 18, no. 4 (July 2008): 381–404. https://doi.org/10.1111/j.1365-2575.2008.00300.x.

Chen, Kebing. ‘Procurement Strategies and Coordination Mechanism of the Supply Chain with One Manufacturer and Multiple Suppliers’. International Journal of Production Eco-nomics 138, no. 1 (July 2012): 125–35. https://doi.org/10.1016/j.ijpe.2012.03.009.

Cheng, Chi-Bin. ‘Solving a Sealed-Bid Reverse Auction Problem by Multiple-Criterion Decision-Making Methods’. Computers & Mathematics with Applications 56, no. 12 (December 2008): 3261–74. https://doi.org/10.1016/j.camwa.2008.09.011.


Collins, John, Wolfgang Ketter, and Maria Gini. ‘Flexible Decision Control in an Autono-mous Trading Agent’. Electronic Commerce Research and Applications 8, no. 2 (April 2009): 91–105. https://doi.org/10.1016/j.elerap.2008.09.004.

Costa, Antonio Aguiar, Amilcar Arantes, and Luis Valadares Tavares. ‘Evidence of the Im-pacts of Public E-Procurement: The Portuguese Experience’. Journal of Purchasing and Supply Management 19, no. 4 (December 2013): 238–46. https://doi.org/10.1016/j.pursup.2013.07.004.

Cullen, Andrea J., and Margaret Taylor. ‘Critical Success Factors for B2B E‐commerce Use within the UK NHS Pharmaceutical Supply Chain’. International Journal of Opera-tions & Production Management 29, no. 11 (16 October 2009): 1156–85. https://doi.org/10.1108/01443570911000177.

Davila, Antonio, Mahendra Gupta, and Richard Palmer. ‘Moving Procurement Systems to the Internet’: European Management Journal 21, no. 1 (February 2003): 11–23. https://doi.org/10.1016/S0263-2373(02)00155-X.

European Commission: Internal Market Directorate-General. ‘Study on the Evaluation of the Action Plan for the Implementation of the Legal Framework for Electronic Procure-ment (Phase II)’, 2010.

Gamal Aboelmaged, Mohamed. ‘Predicting E‐procurement Adoption in a Developing Co-untry: An Empirical Integration of Technology Acceptance Model and Theory of Planned Behaviour’. Industrial Management & Data Systems 110, no. 3 (23 March 2010): 392–414. https://doi.org/10.1108/02635571011030042.

Garrido, M. José, Ana Gutiérrez, and Rebeca San José. ‘Organizational and Economic Consequences of Business E-Procurement Intensity’. Technovation 28, no. 9 (September 2008): 615–29. https://doi.org/10.1016/j.technovation.2007.12.004.

Grilo, António, and Ricardo Jardim-Goncalves. ‘Challenging Electronic Procurement in the AEC Sector: A BIM-Based Integrated Perspective’. Automation in Construction 20, no. 2 (March 2011): 107–14. https://doi.org/10.1016/j.autcon.2010.09.008.

Grilo, Antonio, and Ricardo Jardim-Goncalves. ‘Cloud-Marketplaces: Distributed e-Procu-rement for the AEC Sector’. Advanced Engineering Informatics 27, no. 2 (April 2013): 160–72. https://doi.org/10.1016/j.aei.2012.10.004.

Gunasekaran, Angappa, and Eric W.T. Ngai. ‘Adoption of E-Procurement in Hong Kong: An Empirical Research’. International Journal of Production Economics 113, no. 1 (May 2008): 159–75. https://doi.org/10.1016/j.ijpe.2007.04.012.

Harrigan, Paul O., Mary M. Boyd, Elaine Ramsey, Patrick Ibbotson, and Muri-el Bright. ‘The Development of E-Procurement within the ICT Manufacturing Indu-stry in Ireland’. Management Decision 46, no. 3–4 (2008): 481–500. https://doi.org/10.1108/00251740810863906.

ELEKTRONSKA NABAVKA KAO POSLOVNI KONCEPT SA STRATEŠKIM I OPERATIVNIM IMPLIKACIJAMA PO TRGOVINSKO POSLOVANJE48Hassan, Haslinda, Alexei Tretiakov, and Dick Whiddett. ‘Factors Affecting the Breadth and Depth of E-Procurement Use in Small and Medium Enterprises’. Journal of Organi-zational Computing and Electronic Commerce 27, no. 4 (2017): 304–24. https://doi.org/10.1080/10919392.2017.1363584.

Huang, Xiaowen, Thomas F. Gattiker, and Joshua L. Schwarz. ‘Interpersonal Trust Formation During the Supplier Selection Process: The Role of the Communication Channel’. Journal of Supply Chain Management 44, no. 3 (2008): 53–75. https://doi.org/10.1111/j.1745-493X.2008.00066.x.

Ibem, Eziyi O., and Samuel Laryea. ‘E-Procurement Use in the South African Construc-tion Industry’. Journal of Information Technology in Construction 20 (2015): 364–80.

Ibem, Eziyi Offia, Egidario Bridget Aduwo, Patience Tunji-Olayeni, Emmanuel Adekunle Ayo-Vaughan, and Uwakonye Obioha Uwakonye. ‘Factors Influencing E-Procurement Adoption in the Nigerian Building Industry’. Construction Economics and Building 16, no. 4 (2016): 54-+. https://doi.org/10.5130/AJCEB.v%25vi%25i.4984.

José Garrido-Samaniego, Ma., A. María Gutiérrez-Arranz, and Rebeca San José-Cabezu-do. ‘Assessing the Impact of E-Procurement on the Structure of the Buying Centre’. Inter-national Journal of Information Management 30, no. 2 (April 2010): 135–43. https://doi.org/10.1016/j.ijinfomgt.2009.08.004.

Kao, Ming-Tsung, Yu-Hsin Cheng, and Shang-Juh Kao. ‘An Automatic Decision-Making Mechanism for Virtual Machine Live Migration in Private Clouds’. Mathematical Pro-blems in Engineering, 2014, 328536. https://doi.org/10.1155/2014/328536.

Liu, Quan, Sherry X. Sun, Huaiqing Wang, and Jing Zhao. ‘A Multi-Agent Based System for e-Procurement Exception Management’. Knowledge-Based Systems 24, no. 1 (Febru-ary 2011): 49–57. https://doi.org/10.1016/j.knosys.2010.07.004.

Lovreta, Stipe. Trgovinski menadzment. Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2014.

Lovreta, Stipe, Barry Berman, Goran Petković, Saša Veljković, Jakov Crnković, and Zoran Bogetic. Menadzment odnosa sa kupcima. Beograd: Data status, 2010.

Mital, Monika, Ashis Pani, and Ram Ramesh. ‘Determinants of Choice of Semantic Web Based Software as a Service: An Integrative Framework in the Context of e-Procure-ment and ERP’. Computers in Industry 65, no. 5 (June 2014): 821–27. https://doi.org/10.1016/j.compind.2014.03.002.

Oh, Soojung, Hongsuk Yang, and Soo Wook Kim. ‘Managerial Capabilities of Information Technology and Firm Performance: Role of e-Procurement System Type’. International Journal of Production Research 52, no. 15 (2014): 4488–4506. https://doi.org/10.1080/00207543.2013.867084.


Pani, Manas Ranjan, Amit Agrahari, S. K. De, and G. Sahoo. ‘Literature Review and Research Issues in E-Procurement’. Management and Labour Studies 36, no. 3 (2011): 225–246.

Pearcy, Dawn H., and Larry C. Giunipero. ‘Using E-Procurement Applications to Achieve Integration: What Role Does Firm Size Play?’ Supply Chain Management-an Internatio-nal Journal 13, no. 1 (2008): 26–34. https://doi.org/10.1108/13598540810850292.

Piera, Centobelli, Cerchione Roberto, Converso Giuseppe, and Murino Teresa. ‘E-Procure-ment and E-Supply Chain: Features and Development of E-Collaboration’. IERI Procedia 6 (2014): 8–14. https://doi.org/10.1016/j.ieri.2014.03.003.

Piotrowicz, Wojciech, and Zahir Irani. ‘Analysing B2B Electronic Procurement Benefits: Information Systems Perspective’. Journal of Enterprise Information Management 23, no. 4 (27 July 2010): 559–79. https://doi.org/10.1108/17410391011061816.

Porter, Michael E. Competitive Strategy: Techniques for Analyzing Industries and Com-petitors: With a New Introduction. 1st Free Press ed. New York: Free Press, 1998.

Porter, Michael E., and James E. Heppelmann. ‘How Smart, Connected Products Are Transforming Companies’. Harvard Business Review 93, no. 10 (2015): 96–+.

Ray, Arun K., Mamata Jenamani, and Pratap K. J. Mohapatra. ‘Relationship Preser-ving Multi-Attribute Reverse Auction: A Web-Based Experimental Analysis’. Computers & Industrial Engineering 66, no. 2 (October 2013): 418–30. https://doi.org/10.1016/j.cie.2013.07.007.

Renna, Paolo, and Pierluigi Argoneto. ‘Production Planning and Automated Negotiation for SMEs: An Agent Based e-Procurement Application’. International Journal of Pro-duction Economics 127, no. 1 (September 2010): 73–84. https://doi.org/10.1016/j.ijpe.2010.04.035.

Rothkopf, Alexander, and Richard Pibernik. ‘Maverick Buying: Eliminate, Participate, Le-verage?’ International Journal of Production Economics 179 (September 2016): 77–89. https://doi.org/10.1016/j.ijpe.2016.05.020.

Santamaría, Natalia. ‘An Analysis of Scoring and Buyer-Determined Procurement Auc-tions’. Production and Operations Management 24, no. 1 (January 2015): 147–58. https://doi.org/10.1111/poms.12216.

Santoso, Djoen San, and Nuttapon Bourpanus. ‘Moving to E-Bidding: Examining the Changes in the Bidding Process and the Bid Mark-up Decisions of Thai Contractors’. Journal of Financial Management of Property and Construction 24, no. 1 (April 2019): 2–18. https://doi.org/10.1108/JFMPC-05-2018-0025.

Sayed, Ahmed M.Z., Sadi Assaf, Adel S. Aldosary, Mohammad A. Hassanain, and Abdu-llatif Abdallah. ‘Drivers of E-Bidding Implementation in the Saudi Arabian Construction

ELEKTRONSKA NABAVKA KAO POSLOVNI KONCEPT SA STRATEŠKIM I OPERATIVNIM IMPLIKACIJAMA PO TRGOVINSKO POSLOVANJE50Industry’. Built Environment Project and Asset Management 10, no. 1 (27 September 2019): 16–27. https://doi.org/10.1108/BEPAM-03-2019-0030.

Smart, Alan. ‘Exploring the Business Case for E‐procurement’. International Journal of Physical Distribution & Logistics Management 40, no. 3 (20 April 2010): 181–201. https://doi.org/10.1108/09600031011035083.

Stankić, Rade, and Dragan Stojković. ‘Upotreba Informaciono-Komunikacionih Tehnolo-gija u Poslovanju Preduzeća u Srbiji’. Ekonomske Ideje i Praksa, no. 27 (2017): 7–19.

Sun, Sherry X., Jing Zhao, and Huaiqing Wang. ‘An Agent Based Approach for Exception Handling in E-Procurement Management’. Expert Systems with Applications 39, no. 1 (January 2012): 1174–82. https://doi.org/10.1016/j.eswa.2011.07.121.

Tatsis, Vassilios, Carlos Mena, Luk N. Van Wassenhove, and Linda Whicker. ‘E-Procu-rement in the Greek Food and Drink Industry: Drivers and Impediments’. Journal of Purchasing and Supply Management 12, no. 2 (March 2006): 63–74. https://doi.org/10.1016/j.pursup.2006.04.003.

Teo, Thompson S. H., Sijie Lin, and Kee-hung Lai. ‘Adopters and Non-Adopters of e-Procurement in Singapore: An Empirical Study’. Omega-International Journal of Ma-nagement Science 37, no. 5 (October 2009): 972–87. https://doi.org/10.1016/j.ome-ga.2008.11.001.

Teo, Thompson SH, and Kee-hung Lai. ‘Usage and Performance Impact of Electronic Procurement’. Journal of Business Logistics 30, no. 2 (2009): 125–139.

Vaidyanathan, G, and S Devaraj. ‘The Role of Quality in E-Procurement Performance: An Empirical Analysis’. Journal of Operations Management 26, no. 3 (May 2008): 407–25. https://doi.org/10.1016/j.jom.2007.08.004.

Wu, Pei-Ju, and Kun-Chen Lin. ‘Unstructured Big Data Analytics for Retrieving E-Commerce Logistics Knowledge’. Telematics and Informatics 35, no. 1 (April 2018): 237–44. https://doi.org/10.1016/j.tele.2017.11.004.

Yevu, Sitsofe Kwame, and Ann Tit Wan Yu. ‘The Ecosystem of Drivers for Electronic Procurement Adoption for Construction Project Procurement: A Systematic Review and Future Research Directions’. Engineering, Construction and Architectural Management 27, no. 2 (27 August 2019): 411–40. https://doi.org/10.1108/ECAM-03-2019-0135.

Yu, Ann Tit Wan, Sitsofe Kwame Yevu, and Gabriel Nani. ‘Towards an Integration Fra-mework for Promoting Electronic Procurement and Sustainable Procurement in the Con-struction Industry: A Systematic Literature Review’. Journal of Cleaner Production 250 (March 2020): 119493. https://doi.org/10.1016/j.jclepro.2019.119493.

Yu, Ya-wen, Hsiao-Cheng Yu, Holly Itoga, and Tyng-Ruu Lin. ‘Decision-Making Factors for Effective Industrial e-Procurement’. Technology in Society 30, no. 2 (April 2008): 163–69. https://doi.org/10.1016/j.techsoc.2007.12.004.


INTERNET IZVORIhttps://expansion.mx/expansion/2011/09/14/compras-inteligentes (pristupljeno 30.12.2019.)

http://www.businessdictionary.com/definition/system.html (pristupljeno 30.12.2019.)

https://searchcloudcomputing.techtarget.com/definition/Software-as-a-Service (pristupljeno 15.8.2019.)

https://ec.europa.eu/growth/single-market/public-procurement/e-procurement_en (pristupljeno 17.3.2019.)

https://data.europa.eu/euodp/data/dataset/ted-csv (pristupljeno 17.3.2019.)

http://publikacije.stat.gov.rs/G2018/Pdf/G201816013.pdf (pristupljeno 17.3.2019.)

https://www.purchasecontrol.com/uk/blog/walmart-procurement-strategy/ (pristupljeno 26.1.2020.)

https://www.just-style.com/news/walmart-streamlines-online-procurement-process_id130023.aspx (pristupljeno 26.1.2020.)


HATIDŽA JAHIĆ1


AMILA PILAV-VELIĆ2


OBRAZOVANJE U EUROPSKOJ UNIJI: STRATEŠKI PRAVCI, HARMONIZACIJA, CILJEVI I KOORDINACIJA

EDUCATION IN EUROPEAN UNION: STRATEGY, HARMONIZATION, GOALS AND COORDINATION

JEL KLASIFIKACIJA: I20, I21, I28

APSTRAKT:

Značaj obrazovanja za ekonomiju poput Europske unije je nemjerljiv. Ulaganje u obrazo-vanje, istraživanje i razvoj, promocija suradnje obrazovnih institucija i gospodarstva samo su neki od strateških ciljeva EU-a. No, nejednakost i heterogenost, nezaposlenost, evi-dentno smanjenje povjerenja u institucije, sveprisutna korupcija i dr., prijetnja su daljem

1 Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu 2 Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu

OBRAZOVANJE U EUROPSKOJ UNIJI: STRATEŠKI PRAVCI, HARMONIZACIJA, CILJEVI I KOORDINACIJA54povećanju jaza i nejednakosti. U skladu s tim, ovaj rad imao je za cilj analizirati trenutne strateške pravce razvoja obrazovanja, trendove u koordinaciji i harmonizaciji specifičnih politika obrazovanja u zemljama članicama Europske unije. Pored navedenih, u radu su kritički analizirani društveni i ekonomski ciljevi obrazovanja definirani u strateškim dokumentima EU-e. Zaključuje se da su ključni izazovi koji predstoje pred EU-om: ogra-ničena nadležnost u području obrazovanja i osposobljavanja te potreba za kontinuiranom pilagodbom specifičnim potrebama nacionalnih obrazovnih sustava.

ABSTRACT:

The importance of education for economies like the European Union is immeasurable. Investing in education, research and development, promoting cooperation between edu-cational institutions and the economy are just some of the EU’s strategic objectives. However, inequality and heterogeneity, unemployment, evident decrease in trust in in-stitutions, pervasive corruption, etc., threaten to further widen the gap and inequality. Accordingly, this paper aims to analyze current strategic directions for the development of education, trends in the coordination and harmonization of specific education policies in the Member States of the European Union. In addition, the paper critically analyzes the social and economic goals of education as defined in EU strategic documents. It concludes that the key challenges facing the EU are: limited competence in the field of education and training, and the need to continuously cater to the specific needs of national education systems.

KLJUČNE REČI:OBRAZOVANJE, EUROPSKA UNIJA, KOORDINACIJA, HARMONIZACIJA

KEYWORDS:EDUCATION, EUROPEAN UNION, COORDINATION, HARMONIZATION


1. UVODPored tranzicijskih reformi vremensko razdoblje nakon 1990.-ih godina obilježilo je i jačanje regionalnih integracija kao jedne od osnovnih karakteristike procesa globalizaci-je. Globalizacija je također donijela značajne promjene i u pogledu obrazovanja. Visok stupanj integracije, suradnje, mobilnosti i povezanosti tržišta doveli su do promjena u pogledu toga što se i na koji način podučava, rasta konkurencije, ali i do problema s ko-jima su suočavaju mnoge zemlje u razvoju poput odljeva mozgova, nedostatka ulaganja u obrazovanje i dr.3 Značaj obrazovanja u procesu ekonomskog i društvenog napretka te konkurentnosti na globalnom tržištu prepoznat je i u Izvješću Reganove administracije iz 1983. godine u SAD-a.4 To je bio prvi vladin dokument koji je prepoznao obrazova-nje kao bitnu odrednicu ekonomske i socijalne politike i konkurentnosti gospodarstva općenito. U slučaju Europske unije (EU), obrazovanje je u nadležnosti zemalja članica. Međutim institucije EU-a imaju ulogu podrške u cjelokupnom procesu kroz definiranje zajedničkih ciljeva te omogućavanje prenošenja iskustava i dobre prakse što dalje znači da u okruženju koje obiluje heterogenostima te ekonomskim nejednakostima, nacionalne institucije imaju prostor za specifične i usmjerene politike. Europska komisija kao jedna od ključnih institucija u cjelokupnom procesu radi zajedno sa državama članicama u dva ključna pravca:5

1. bliska saradnja sa nacionalnim institucijama na području razvoja politika i sustava obrazovanja. Također, prikuplja i dijeli podatke, analizira i stimulira razmjenu dobre prakse kroz tematske radne skupine (kreirane kao dio engl. Education and Training 2020 – ET2020).

2. putem Erasmus+ programa Europska komisija investira značajna financijska sredstva u promicanje razmjene, razvoja, obrazovanja nastavnog osoblja, stipendiranja i dr.

Tadašnja EEZ (engl. European Economic Community - EEC) je još tijekom 1987. i 1989. godine inicirala pokretanje prvih programa obrazovanja i razmjene, međutim značajan porast interesa EU za obrazovanjem javlja se početkom 2000. - tih godina. Europski lide-ri su na Samitu u Lisabonu 2000. godine definirali sljedeći cilj EU: „kreirati najkonkuren-tnije i najdinamičnije svjetsko gospodarstvo koje se temelji na znanju te koje je sposobno da generira održivi ekonomski rast sa više radnih mjesta, boljom kvalitetom poslova i većom socijalnom uključenosti.“ Ubrzo nakon toga je uslijedilo prvo Zajedničko izvješće Europskog Vijeća i Europske komisije o ciljevima obrazovnih sustava i preporukama za buduće djelovanje, koje je objavljeno 2001. godine i od tada se godišnje objavljuju. 6 Li-sabonski samit je značajan jer je u funkcioniranje Europske unije uveo Otvorenu metodu koordinacije ili OMK (engl. Open Method Coordination - OMC) koji u kontekstu prvog Zajedničkog izvješća uvodi princip supsidijarnosti u obrazovanje, navodeći da zemlje

3 Na četvrtoj konferenciji ministara obrazovanja europskih zemalja iz 1988. godine naglašen je značaj razvoja ljudskih potencijala radi prilagodbe promjenama, poput onih na tržištu rada, nezaposlenost i sl. Posebno je naglašen i značaj ulaganja u ljudski kapital u kontekstu poboljšanja sposobnosti prilagođavanja i pripremi za promjene koje dolaze. Ovo se posebno pokazalo značajnim u vremenskom razdoblju koje je uslijedilo nakon 1988. godine. Suvremeni procesi global-izacije, jačanja EU integracija, otvaranje tržišta i razvoj tehnologije samo su neke od promjena koje su obilježile povijest u razdoblju nakon 1989. godine. Više na: http://unesdoc.unesco.org/images/0008/000806/080654EB.pdf [Pristupljeno: 08/01/20]

4 http://www2.ed.gov/pubs/NatAtRisk/title.html [Pristupljeno: 20/12/19]5 http://ec.europa.eu/education/policy/school_en [Pristupljeno: 13/12/19]6 http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52011DC0567&from=EN [Pristupljeno: 13/12/19]

OBRAZOVANJE U EUROPSKOJ UNIJI: STRATEŠKI PRAVCI, HARMONIZACIJA, CILJEVI I KOORDINACIJA56članice ne mogu samostalno realizirati definiranih pet ciljeva bez koordinacije na razini EU. OMK promovira učenje i razmjenu znanja među zemljama članicama Unije, što je u skladu s ciljevima Lisabonskog samita. Definirani ciljevi su se odnosili na:

1. podizanje standarda učenja u Europi;2. poboljšanje i pojednostavljenje pristupa učenju tijekom cijelog životnog vijeka;3. ažuriranje definicije osnovnih vještina u skladu sa poimanjem društva temeljenog na

znanju; 4. otvaranje obrazovanja i osposobljavanja na lokalnoj, europskoj i globalnoj razini;5. efikasno korištenje dostupnih resursa.

Zemlje članice EU su se početkom 2000.-tih godina opredijelile za suradnju i razmjenu dobre prakse u obrazovanju i osposobljavanju. S obzirom da je riječ o dinamičnim kate-gorijama (gospodarstvo, konkurentnost i obrazovanje) te vodeći računa da je i sama EU doživjela značajne izmjene u odnosu na stanje s početka 2000-tih godina, ovaj rad ima za cilj analizirati trenutne strateške pravce razvoja obrazovanja, koordinaciji i harmoniza-cije u ovoj značajnoj oblasti.

Nakon uvodnog dijela, drugi dio rada obuhvata analizu strateških pravaca razvoja obra-zovanja i osposobljavanja ET2020 sa posebnim fokusom na trendove u harmonizaciji obraazovanja. Treći dio rada obuhvata pregled ekonomskih i društvenih ciljeva obrazova-nja u EU. Zaključak i popis korištene literature su dati na kraju rada.

2. STRATEŠKI PRAVCI RAZVOJA OBRAZOVANJA I OSPOSOBLJAVANJA Trenutni strateški okvir za suradnju EU-a u području obrazovanja i osposobljavanja de-finiran je u ET20207 dok su širi razvojni ciljevi Europske unije definirani u desetogodiš-njoj strategiji Europa2020 iz 2010. godine. Europa2020 desetogodišnji je nasljednik Lisabonske strategije, koju je Europsko Vijeće definiralo kao “okvir Unije koji ima za cilj mobilizaciju svih instrumenata i politika u cilju razvoja poslova i pametnog, održivog i uključivog rasta.”8 U skladu sa zakonskim okvirom i ovlaštenjima Unije u području ob-razovanja, ET2020 je osmišljen kao oblik podrške postojećim nacionalnim mjerama i instrumentima s ciljem suočavanja sa zajedničkim izazovima:9

1. starenje društva i potreba za koordinacijom socijalne, obrazovne i drugih politika; 2. nedostatak vještina radne snage, odnosno niska pismenost i matematičke vještine; 3. tehnološki razvoj i kontinuirana potreba za suradnjom sa sveučilištima i poduzećima; 4. globalna konkurencija usljed visokog stupnja integracije i međusobne povezanosti

zemalja svijeta.

7 Ovom odlukom Vijeća iz 2009. godine kreiran je strateški okvir koji omogućava suradnja EU-a u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020). http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52009XG0528(01)&from=HR [Pristupljeno: 13/12/19].

8 Ibid. 9 http://ec.europa.eu/education/policy/strategic-framework_hr [Pristupljeno: 13/12/19]


Definirani su i sljedeći zajednički ciljevi:10

1. realizacija ideje cjeloživotnog učenja i mobilnosti; 2. povećanje kvalitete i učinkovitosti obrazovanja i osposobljavanja; 3. promicanje jednakosti, društvene uključenosti i aktivnog građanstva; 4. poticanje kreativnosti i inovativnosti, uključujući poduzetništvo, na svim razinama

obrazovanja i osposobljavanja.

Također su definirane i referentne vrijednosti koje omogućavaju praćenje realizacije gore navedenih zajedničkih ciljeva:11

1. najmanje 95% djece (od 4. godine do početka obveznog obrazovanja) trebalo bi su-djelovati u predškolskom obrazovanju i skrbi;

2. udio petnaestogodišnjaka s nedovoljnim vještinama u čitanju, matematici i prirodnim znanostima trebao bi biti manji od 15% (mjereno kao razina 2 u PISA testu);

3. udio osoba u dobi od 18. do 24. godine koje rano napuštaju obrazovanje i osposoblja-vanje trebao bi biti manji od 10%;

4. najmanje 40% osoba u dobi od 30. do 34. godine trebalo bi imati završen neki oblik visokog obrazovanja;

5. najmanje 15% odraslih osoba trebalo bi sudjelovati u programu cjeloživotnog učenja;6. najmanje 20% visokoobrazovanih osoba i 6% osoba s početnom strukovnom kvali-

fikacijom u dobi od 18. do 34. godine trebao bi provesti neko vrijeme na studiju ili osposobljavanju u inozemstvu;

7. udio zaposlenih osoba u dobi od 20. do 34. godine koje su završile najmanje sekun-darno obrazovanje 1 do 3 godine prije zaposlenja bi trebao biti najmanje 82%.

Ciljevi iz ET2020 koji se odnose na tercijarno obrazovanje i rano napuštanje obrazovanja također su obuhvaćeni u Europa2020 strategiji. Realizaciju ciljeva prate radne skupine koje su dijelom Otvorene metode koordinacija iz ET2020 i na taj način u konačnici dopri-nose realizaciji ciljeva iz Europa 2020. U Zajedničkom Izvješću Vijeća i Komisije iz 2015. godine predloženo je šest novih prioriteta za vremensko razdoblje 2016.–2020. godina:12

1. relevantno i visokokvalitetno znanje, vještina i kompetencije razvijeni tijekom cje-loživotnog učenja, usmjereni na ishode učenja u svrhu zapošljivosti, inovativnosti, aktivnog građanstva i dobrobiti;

2. uključivo obrazovanje, jednakost, pravednost, nediskriminacija i promicanje građan-skih kompetencija;

3. otvoreno i inovativno obrazovanje i osposobljavanje, uključujući i potpuno privaćanje digitalnog doba;

4. snažna potpora za učitelje i nastavnike, predavače, ravnatelje škola i drugo odgojno – obrazovno osoblje;

5. transparentnost i priznavanje vještina i kvalifikacija radi olakšavanja mobilnosti u svrhu učenja te mobilnosti radne snage;

6. održivo ulaganje, kvaliteta i učinkovitost sustava za obrazovanje i osposobljavanje.

10 Ibid. 11 Ibid. 12 http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/repository/education/news/2015/documents/citizenship-education-declara-

tion_en.pdf [Pristupljeno: 15/12/19]

OBRAZOVANJE U EUROPSKOJ UNIJI: STRATEŠKI PRAVCI, HARMONIZACIJA, CILJEVI I KOORDINACIJA58Pored vidljivo značajne uloge institucija Europske unije, u okruženju koje obiluje hete-rogenostima te ekonomskim nejednakostima, kreiranje, koordinacija i implementacija barem dijela politike obrazovanja na nacionalnoj razini daje nacionalnim institucijama prostor za specifične i usmjerene politike u skladu sa potrebama i stanjem u nacionalnom obrazovanju i gospodarstvu.

2.1. Trendovi u harmonizaciji obrazovanja Bez obzira na već naglašenu (ograničenu) nadležnost institucija Europske unije, obrazo-vanje je važno područje budući da je EU opredijeljena ka stvaranju gospodarstva temelje-nog na znanju.13 U slučaju pregovora za stjecanje punopravnog članstva u EU, vidljivo iz najnovijeg primjera pregovora Republike Hrvatske, pregovori za poglavlje Obrazovanje i kulturu (engl. Education and Culture) su okvir za internacionalizaciju obrazovanja zemlje kandidatkinje. Pravna stečevina Unije iz ovog područja prije svega se odnosi na postojeće preporuke, smjernice i aktivnosti koje je potrebno uključiti u nacionalne zakonske odred-be. Republika Hrvatska kao najnovija članica EU je tijekom razdoblja 2006. – 2012. go-dine odnosno tijekom pregovora za stjecanje punopravnog članstva reformu obrazovanja usmjerila na sljedeće:14

1. Bolonjski proces kao instrument za harmonizaciju visokoškolskih kvalifikacija;2. Kopenhaški proces kao ključni okvir za strukovno obrazovanje;3. Europski kvalifikacijski okvir kao instrument za rad na Hrvatskom kvalifikacijskom

okviru, a s ciljem razvoja i promicanja cjeloživotnog učenja.

Drašković15 naglašava potrebu za sustavnim reformama visokog obrazovanja i znanosti, s ciljem ekonomskog i društvenog razvoja u zeljama Jugoistočne Europe. Promatrajući primjer Republike Hrvatske u širem kontekstu ciljeva Europske unije, obrazovna suradnja u zemljama članicama Unije upravo se promovira u tri gore navedena područja. Potpisi-vanjem Ugovora iz Maastrichta po prvi put se definira zajednička politika EU u području tercijarnog obrazovanja što je dalje otvorilo put nastanku i razvoju Bolonjskog procesa.16 Ključni dokument iz područja tercijarnog obrazovanje jest Bolonjska deklaracija (engl. Bolo-nja declaration). Bolonjski proces, koji je pokrenut 1999. godine potpisivanjem Bolonjske deklaracije, imao je za cilj poboljšanje usporedivosti, usklađenosti i dosljednosti u sustavu europskog obrazovanja.17 Bolonjska deklaracija podrazumijevala je i kontinuiran rad na kre-iranju Europskog područja visokog obrazovanja (engl. European Higher Education Area - EHEA) koje je uspostavljeno 2010. godine. Osim navedenih odrednica politike obrazovanja zemalja Europske unije, Strategija Europa2020 (engl. Europe2020 Strategy) i Lisabonska strategija (engl. Lisbon Strategy ili Lisbon Process) oblikovale su neke od strateških pravaca ulaganja u ljudski kapital, razvoja obrazovnih institucija i programa obrazovanja i osposo-bljavanja unutar EU. Lisabonska je strategija imala poseban značaj u promociji kreiranja

13 Više o elementima funkcionisanja ekonomije znanja u Drašković et al. (2013). 14 http://arhiva.mobilnost.hr/prilozi/04_478_Loredana_Maravic_Cjelozivotno_ucenje_i_internacionalizacija_

obrazovanja_u_RH.pdf [Pristupljeno: 15/12/19]15 Drašković (2016)16 Šćukanac (2010)17 Bitna odrednica Bolonjskog procesa jeste otvorenost prema svim zemljama Europe nefokusirajući se isključivo na

zemlje članice Europske unije. http://ec.europa.eu/education/policy/higher-education/bologna-process_en Pristupljeno: 13/12/19]


Europskog područja visokog obrazovanja i Europskog istraživačkog područja (engl. Europe-an Research Area - ERA). Strukovno obrazovanje (engl. Vocational Education and Training - VET) je drugo bitno područje u promicanju obrazovne suradnje u europskim zemljama. Kao rezultat Kopenhaškog procesa iz 2002. godine koji je imao za cilj: i. modernizaciju, ii. poboljšanje prohodnosti, iii. promicanje partnerstva sa gospodarstvom i iv. usklađenost sa tržištem rada kreirani su Europski kreditni sustav (engl. European Credit System or Vocational Education and Training - ECVET)18 i Europski kvalifikacijski okvir (engl. Eu-ropean Qualification Framework - EQF)19 čija je potpuna implementacija definirana kao prioritet.20 Na posljetku, cjeloživotno učenje predstavlja treće bitno područje za obrazovnu suradnju europskih zemalja. Jedno od ključnih instrumenata suradnje jeste usklađivanje smjernica iz EQF u nacionalni okvir kao što je to najnoviji slučaj sa Republikom Hrvatskom (Hrvatski kvalifikacijski okvir – HKO).21 EQF je zajednički europski referentni okvir koji povezuje nacionalne kvalifikacijske sustave i djeluje kao prevoditeljski alat, odnosno osi-gurava lakše razumijevanje i ‘čitanje’ kvalifikacija (za sve razine obrazovanja) kroz različite zemlje i sustave u Europi i ima dva ključna cilja: pojednostavljenje vrednovanja ishoda učenja i bolju povezanost tržišta rada sa sustavom obrazovanja, što bi dalje značilo da je nacionalni kvalifikacijski okvir zapravo instrument koji omogućava priznavanje ishoda učenja te na taj način doprinosi smanjenju trajanja nezaposlenosti, boljim mogućnostima zapošljavanja i dr. Obrazovanje odraslih je prepoznato kao jedno od ključnih elemenata procesa cjeloživotnog učenja. Europsko vijeće je definiralo prioritete za razvoj obrazovanja odraslih za razdoblje 2015. – 2020. godine prepoznavši značaj obrazovanja odraslih u kontekstu poboljšanja konkurentnosti, društvene uključenosti, aktivnog građanstva te osob-nog razvoja.22Poboljšanje kvalitete sustava obrazovanja i usavršavanja jedna je od ključnih komponenti suradnje ne samo među zemljama članicama Unije već i šire. Ovo je omoguće-no kroz kreiranje različitih akademskih mreža, partnerstava i drugih oblika suradnje. Za EU kao gospodarstvo temeljeno na znanju, politike usmjerene na obrazovanje, usavršavanje i mlade su od ključnog značaja. Pored toga što su značajne u stvaranju kvalificirane radne snage koja će kreirati nova znanja i voditi poboljšanju konkurentnosti EU, njihov značaj vid-ljiv je i u kontekstu društvene uključenosti i mobilnosti, smanjenju nejednakosti, aktivnom građanstvu i promicanju demokratskih vrijednosti i dr.

3. EKONOMSKI I DRUŠTVENI CILEVI OBRAZOVANJA U ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJEZnačaj obrazovanja za ekonomski i društveni razvoj zemalja Europske unije je nedvojben. Unija ima jasno opredjeljenje o ulaganju maksimalnih napora za stvaranje cjelokupnog društva temeljenog na znanju. U nastavku su analizirani ključni ekonomski i društveni ciljevi obrazovanja u zemljama Europske unije.

18 http://ec.europa.eu/education/policy/vocational-policy/ecvet_en [Pristupljeno: 13/12/19]19 http://www.asoo.hr/UserDocsImages/dokumenti/eqf.pdf [Pristupljeno: 13/12/19]20 Pored navedenih u tekstu, na Europskoj razini postoji značajan broj inicijativa vezani za strukovno obrazovanje i osposo-

bljavanje. http://www.eqavet.eu/gns/policy-context/european-vet-initiatives.aspx [Pristupljeno: 15/12/19]21 http://www.kvalifikacije.hr/ [Pristupljeno: 15/12/19]22 Tijekom proračunskog razdoblja 2007. – 2013. godine alocirana su financijska sredstva u iznosu od približno €7 milijar-

di. Program je u novom proračunskom razdoblju nastavio funkcionirati kao dijelom Erasmus-a. Više na: http://ec.europa.eu/education/lifelong-learning-programme_en [Pristupljeno: 13/12/19]

OBRAZOVANJE U EUROPSKOJ UNIJI: STRATEŠKI PRAVCI, HARMONIZACIJA, CILJEVI I KOORDINACIJA60

3.1. Ekonomski ciljevi Osnovna motivacija u kreiranju prvobitnih oblika europskih integracija je bila ekonomska suradnja. Rubio23 navodi da je Europska zajednica do sredine 1970. - tih godina bila „Europa trgovaca“ i „Europa privrednika“ jer se u Rimskom ugovoru posebna pažnja po-svećuje strukovnom (VET) obrazovanju kao jednom od čimbenika u procesu ekonomske suradnje, dalje navodeći da Zajednica postaje „Europom obrazovanja“ tijekom 1974. – 1976. godine kada se uspostavlja Komitet za obrazovanje. Naredni značajan korak u pro-mociji ekonomskih ciljeva obrazovanja dogodio se potpisivanjem Ugovora iz Maastrichta. Naime, tada se po prvi put u nekom od ugovora Zajednice odnosno tada već Unije, spominje opće obrazovanje (engl. general education) te suradnji zemalja članica u ovom području. Ertl24 navodi da je Ugovor iz Maastrichta kroz definiranje ekonomske i društve-ne uključenosti kao širih ciljeva Unije, povezao ekonomsku agendu sa ostalim politika, uključujući i obrazovanje i osposobljavanje. Međutim, autori Ertl i Phillips25 navode da je krajem 1990.-ih godina Europska unija bila pod značajnim pritiskom za većim stupnjem harmonizacije u području obrazovanja navodeći argumente poput razvoja ICT (engl. In-formation and Communication Technologies – ICT) te povećanog konkurentskog pritiska sa strane SAD-a, Japana i Kine. Ekonomska uloga obrazovanja u suočavanju sa ovim izazovima je prepoznata, te je kasnije uslijedilo započinjanje Bolonjskog, Lisabonskog, Kopenhaškog procesa i drugih inicijativa u području obrazovanja. Također, obrazovanje je prepoznato kao instrument u realizaciji ciljeva ekonomske konvergencije u slučaju zema-lja koje su pristupile Uniji 2004. godine. Lisabonskim procesom je dodatno naglašena uloga obrazovanja i osposobljavanja u promicanju ekonomskog rasta, inovacija i zapo-šljavanja, omogućavajući zemljama članicama harmonizaciju u ovom području putem OMK-e. Analizom ključnih dokumenata identificirana su tri ekonomska cilja obrazovanja i osposobljavanja u EU: (i) ekonomski rast, (ii) zapošljavanje i (iii) rast zarada. Značajan je broj istraživanja pokazao pozitivne učinke ulaganja u obrazovanja na ukupnu produktiv-nost, razvoj ljudskog kapitala i ukupni ekonomski rast.26 Analizirajući učinke obrazovanja na razinu zarada s aspekta pojedinca, Duflo27 ističe da je moguće povećanje zarada od 6 do 10% sa svakom dodatnom godinom formalnog obrazovanja. Značaj obrazovanja za poboljšanje produktivnosti radne snage, inovacije i u konačnici konkurentnosti je ned-vojben. Naime, povećanje od 50 PISA bodova istodobno znači povećanje dugoročne stope ekonomskog rasta za 1 postotni bod. Ako bi se u EU uspješno poboljšala prosječna obrazovna postignuća učenika za 25 PISA boda, ostvarila bi se ekonomska dobit od oko €35 triliona.28 Znači, ovo bi bio trošak29 ukoliko Unija ne bi poboljšala kvalitetu sustava obrazovanja u zemljama članicama.30

23 Rubio (1997), str. 72. 24 Ertl (2006)25 Ertl (2003, 2006) i Phillips (2006)26 Levin i Shank (1970); Psacharopoulos (1973); Norman (1976); Cohn i Geske, (1990); Carnoy (1995); Johnes (1993);

Harmon et al. (2003); Barro – Lee (2010). 27 Duflo (2011)28 http://www.eenee.de/eeneeHome/EENEE/Analytical-Reports.html [Pristupljeno: 15/12/19]29 Ibid. Autor objašnjava trošak ili „cost“ kao gubitak potencijalnih ekonomskih dobiti od ulaganja u poboljšanje uspjeha

učenika na testiranjima. 30 Detaljnija analiza veze obrazovnih postignuća i ekonomskog rasta dostupna je u Hanusheka and Woessmanna (2008,

2009, 2015). Dalje, Woessmann (2014) posebno izdvaja značaj kvalitete obrazovanja za ekonomski rast, navodeći da je veza ekonomskog rasta i obrazovanja, kada se obrazovanje mjeri prosječnim godinama provedenim u obrazovanju umjesto rezultatima na međunrodnim standardiziranim testovima slaba (model objašnjava jednu četvrtinu varijacije u dugoročnim stopama ekonomskog rasta zemalja).


Čak i dostizanje cilja definiranog u ET202031 koji se odnosi na smanjivanje postotnog učešća manje uspješnih učenika u osnovnim vještinama (matematička, čitalačka i pri-rodoslovna pismenost) ispod 15% značilo bi buduću dobit za Uniju od €25 triliona do 2090. godine.32 Ciccone i Papaioannou33 također navode da gospodarstva sa obrazova-nom radnom snagom ostvaruju brži rast u znanjem intenzivnim industrijama. Zapošljava-nje je drugi identificirani cilj obrazovne suradnje u zemljama članicama Europske unije. Tržište rada EU se neprestano mijenja, odnosno znanja i vještine na strani potražnje su promjenljiva kategorija. Kao jedan od načina sučeljavanja sa ovim izazovom Europska unija promovira stjecanje osnovnih vještina koje će dalje omogućiti bolju prilagodbu na tržištu rada što je trenutno dijelom Radnih skupina iz ET202034. Međutim, oko 20% radno sposobnog stanovništva EU ima niske vještine u području pismenosti i brojanja35 što dalje doprinosi rastu nezaposlenosti i nižim stopama ekonomskog rasta. Posebno ranjiva kategorija su mladi. O’Reilly et al.36 ističu potrebu da se nezaposlenost mladih promatra u kontekstu povećanja fleksibilnosti tržišta rada, širenja tercijarnog obrazova-nja, migracija mladih i obiteljskog naslijeđa u pogledu nezaposlenosti. OECD37 navodi da je između 20-30% ukupnog mladog stanovništva u OECD zemljama u kategoriji „slabo integriranih novih sudionika na tržištu rada“ (imaju poteškoće u pronalasku stalnog za-poslenja uprkos stečenim kvalifikacijama).38 U analizi tranzicije mladih osoba između obrazovnog sustava ka tržištu rada, navodi se da se sve zemlje EU suočavaju sa ozbiljnim problemom nezaposlenosti te u okviru nacionalnih zakonodavstava implementiraju razli-čite mjere aktivne politike zapošljavanja. Zemlje koje imaju dobro uspostavljene sustave naukovanja (praksa) imaju niže stope nezaposlenosti mladih i njihove neaktivnosti.39 Jedan od značajnih učinaka obrazovanja je primjetan u analizi zarada. Znanja i vještine koje pojedinac posjeduje ključni su čimbenik u određivanju razine ostvarenih zarada na tržištu rada. Hanushek et al.40 navode da u prosjeku bruto satnica u 17 zemalja članica Unije koje su bile dijelom PIAAC-a (engl. Programme for the International Assessment of Adult Competencies – PIAAC) raste za 7,4% sa dodatnom godinom završenog obrazova-nja, odnosno da završeni petogodišnji program obrazovanja vodi do 37% više prosječne zarade na tržištu rada.

31 Obrazovanje i osposobljavanje 2020. okvir je za suradnju u području obrazovanja i izobrazbe. ET2020 je također i forum za razmjenu najbolje prakse, uzajamno učenje, prikupljanje i širenje informacija i činjenica o uspješnim metodama te savjeta i podrške reformi politika.

32 U projekcijama utjecaja poboljšanja postignuća učenika navodi da bi najveće potencijalne gubitke mogle imati Rumun-jska, Bugarska, Cipar i Malta. Za tri moguća scenarija o troškovima niskih obrazovnih postignuća u zemaljama Europske unije pogledati Hanushek i Woessmann (2008, 2012, 2015).

33 Ciccone i Papaioannou (2009)34 Kako bi se realizirali ciljevi ET2020, definirano je 6 radnih skupina sastavljenih od stručnjaka koje imenuju države

članice i drugih koji rade na zajedničkim alatima i političkim smjernicama na razini EU-e.35 http://ec.europa.eu/education/policy/strategic-framework/growth-jobs_en [Pristupljeno: 15/12/19]36 O’Reilly et al. (2015)37 OECD (2010)38 Ovo osobito prevladava u Južnoj Europi. http://www.oecd.org/officialdocuments/publicdisplaydocumentpdf/?cote=DEL

SA/ELSA/WD/SEM(2010)6&doclanguage=en [Pristupljeno: 15/12/19]39 http://www.eenee.de/eeneeHome/EENEE/Analytical-Reports.html [Pristupljeno: 13/12/19] 40 Hanushek et al. (2015)

OBRAZOVANJE U EUROPSKOJ UNIJI: STRATEŠKI PRAVCI, HARMONIZACIJA, CILJEVI I KOORDINACIJA62

3.2. Društveni ciljevi Širi društveni ciljevi obrazovanja i osposobljavanja u EU vežu se za promicanje pravedno-sti, društvene kohezije i uključenosti i građanstva.41 Drugi ciljevi obrazovanja o kojima je bilo riječi u raspravi o eksternalijama obrazovanja odnose se na pozitivan utjecaj obrazo-vanja na zdravlje stanovništva, smanjenje stope kriminala i dr. Neki od ne–monetarnih i ne-tržišnih učinaka obrazovanja se javljaju na individualnoj razini dok se neki javljaju na društvenoj razini. OECD42 promovira dva bitna društvena ishoda obrazovanja: zdravlje i građanski i društveni angažman navodeći da maksimizacija ovih ishoda u značajnoj mjeri ovisi o kvaliteti obrazovanja, školi, načinu rada, upotrebljivosti stečenih znanja i vještina itd. McMahon43 navodi sljedeće netržišne koristi obrazovanja, a to su: poboljšanje zdrav-lja, uključujući očekivani životni vijek, mortalitet djece, fertilitet i neto rast stanovništva, demokratizacija, ljudska prava i politička stabilnost, smanjenje nejednakosti u raspodjeli dohotka i siromaštvu, okolišni utjecaji koji uključuju krčenje šume ili deforestaciju, za-gađenje vode, zraka smanjuju se kao i smanjenje kriminala. Netržišne koristi od obra-zovanja predstavljaju poboljšanja u kvaliteti života pojedinca i istovremeno se smatraju poboljšanjem na nivou razvijenosti društva.

Specifičnosti EU kao ekonomske i političke integracije vidljive su i u djelovanju njenih institucija u širem društvenom području obrazovanja. Naime, Europska komisija je 1993. godine u Zelenom papiru o Europskoj dimenziji obrazovanja govori o potrebi uvođenja „Europskog identiteta kod mladih osoba“ navodeći da je to „dodana vrijednost“ obrazo-vanja koja dalje doprinosi promicanju vrijednosti međuovisnosti, demokracije, jednakih mogućnosti i međusobnog povjerenja što poboljšava kvalitetu obrazovanja i u konačnici integraciju učenika i studenata i tranziciju ka tržištu rada.44 Ministri obrazovanja zemalja članica EU su 2015. godine potpisali Parišku deklaraciju o promoviranju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, tolerancije i nediskriminacije putem obrazovanja navo-deći da je potrebno mobilizirati obrazovni sektor u promicanju inkluzije i osnovnih vrijed-nosti.45 Pod okriljem Otvorene metode koordinacija iz ET2020 zemlje članice surađuju na ovom području kroz rad u dvije radne skupine: 1. Radna skupina za promoviranje građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, tolerancije i nediskriminacije putem obra-zovanja i 2. Radna skupina za ulogu mladih u promicanju aktivnog građanstva i sprje-čavanje marginalizacije i nasilne radikalizacije. U području društvene uključenosti EU je usvojila značajan broj inicijativa i programa namijenjeni povećanju uključenosti Roma u društvene i ekonomske tijekove širom zemalja Unije.46 Uloga mladih i njihovog suvre-menog obrazovanja i osposobljavanja koje će omogućiti društvenu uključenost, socijalnu mobilnost, smanjenje nejednakosti i u konačnici rast životnog standarda širom EU je značajna u cjelokupnom procesu kreiranje „održivog gospodarstva temeljenog na znanju“i realizaciji ciljeva iz Europa2020 strategije.

41 http://ec.europa.eu/education/policy/strategic-framework_hr [Pristupljeno: 15/12/19]42 OECD (2007)43 McMahon (2002)44 http://edz.bib.uni-mannheim.de/www-edz/pdf/kom/gruenbuch/kom-1993-0457-en.pdf [Pristupljeno: 13/12/19] 45 http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52015XG1215(02)&from=EN [Pristupljeno:

13/12/19]46 Neke od njih su: EU Framework for National Roma Integration Strategies, ROMED i dr.


4. ZAKLJUČAK Suvremena povijest bilježi jačanje EU-a ne samo kao ekonomske već i kao političke inte-gracije. Integracija se usporedno proširivala (rastao je broj zemalja članica) i produbljivala (sve veći broj nadležnosti je prelazio s država članica na institucije integracije). Sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala, odnosno jačanje unutarnjeg (zajedničkog) tržišta, ali i konkurentski pritisci izvana naveli su na potrebu za strateškim promišljanjem u vezi s ulaganjem u razvoj znanja i vještina, a u kontekstu poboljšanja konkurentnosti EU-a na globalnoj razini. Ovo je i danas jedno od strateških opredjeljenja Unije. Današnji (global-ni) kontekst stvara mnoge, unutarnje i vanjske pritiske. Financijska kriza iz 2008. godine, pojava i jačanje novih svjetskih aktera, prije svega azijskih gospodarstava, kao i mnoge nestabilnosti na globalnoj ekonomskoj i političkoj sceni sasvim sigurno utječu i na EU. Osposobljeni ljudski kapaciteti, suvremeno obrazovanje i istraživački centri neophodni su kako bi se iskoristile sve prednosti koje nudi tehnologija, a koji dalje mogu biti korišteni za kreiranje novog znanja, poboljšanja konkurentnosti zemalja Unije kao i širih društvenih ciljeva obrazovanja. Posebna pažnja posvećena je analizi definiranih ciljeva i prioriteta iz ET2020 kao i ciljeva iz Europa2020 koji se odnose na obrazovanje i osposobljavanje. Ograničena nadležnost institucija Europske unije u području obrazovanja i osposobljava-nja naglašava potrebu za intervencijom i pilagođavanjem politike obrazovanja u skladu s stanjem i specifičnim potrebama nacionalnih gospodarstava. Međutim, bez obzira na ograničenu nadležnost u ovom području, EU ulaže značajna financijska sredstva u har-monizaciju zakonskog okvira i priznavanje klasifikacija na svim razinama obrazovanja u zemljama članicama.

LITERATURA ASOO-HR http://www.asoo.hr/UserDocsImages/dokumenti/eqf.pdf [Pristupljeno: 13/12/19]

Barro, R.J. and J.W. Lee (2010), A New Data Set of Educational Attainment in the World, 1950-2010, http://www.barrolee.com/data/Barro_Lee_Human_Capital_Update_2010April08.pdf [Pristupljeno: 19/03/2020]

Carnoy, M. (1995), International encyclopedia of economics of education, 2nd ed., New York: Pergamon Press.

Ciccone, A. and Papaioannou, E. (2009), „Human capital, the structure of production, and growth“ Review of Economics and Statistics, 73 (2), Pp. 66-82 DOI: 10.1162/rest.91.1.66

Cohn, E. And Geske, T.G. (1990), The economics of education, 3rd ed., New York: Pergamon Press.

Drašković, V. (2016), “Krize ekonomske nauke i problem visokog obrazovanja” Ekonom-ske ideje i praksa, Vol. 20, Pp. 27-41.

OBRAZOVANJE U EUROPSKOJ UNIJI: STRATEŠKI PRAVCI, HARMONIZACIJA, CILJEVI I KOORDINACIJA64Drašković, V., Jovović, R., Drašković, M. (2013), “Fenomenološki i paradigmatični ele-menti “ekonomije znanja””, Ekonomske ideje i praksa, Vol. 8, Pp. 7-22.

Duflo, E. (2001), „Schooling and labor market consequences of school construction in Indonesia: Evidence from an unusual policy experiment“ American Economics Review, Vol. 91(4), Pp. 795-813.

Economics of Education in Europe http://www.eenee.de/eeneeHome/EENEE/Analytical-Reports.html [Pristupljeno: 15/12/19]

Ertl, H. (2006), „European Union Policies in Education and Training: The Lisbon Agenda as a Turning Point?“ Comparative Education, 42 (1), Special Issue (31): European Union Education and Training Policy, Pp. 5-27 https://doi.org/10.1080/03050060500515652

Ertl, H. (2003), “EU programmes in education and training: development and implemen-tation in Germany, Sweden and the United Kingdom”, in Implementing European Union education and training policy. A comparative study of issues in four Member States, Phillips, D. and Ertl, H. Dordrecht, Kluwer, Pp. 161–188.

European Commission-Bologna process http://ec.europa.eu/education/policy/higher-edu-cation/bologna-process_en Pristupljeno: 13/12/19]

European Commission-ECVEThttp://ec.europa.eu/education/policy/vocational-policy/ecvet_en [Pristupljeno: 13/12/19]

European Commission–ET2020 http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/repository/education/news/2015/documents/citizenship-education-declaration_en.pdf [Pristuplje-no: 15/12/19]

European Commission-LLL programmes http://ec.europa.eu/education/lifelong-learning-programme_en [Pristupljeno: 13/12/19]

European Union Council – ET2020 http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52009XG0528(01)&from=HR [Pristupljeno: 13/12/19]

European VET Initatives http://www.eqavet.eu/gns/policy-context/european-vet-initiati-ves.aspx [Pristupljeno: 15/12/19]

Europska komisija – 2011 http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52011DC0567&from=EN [Pristupljeno: 13/12/19]

Hanushek, A.E. and Woessmann, L. (2008), „The role of cognitive skills in economic development“ Journal of Economic Literature, 46 (3), Pp. 607 – 668

Hanushek, A.E. and Woessmann, L. (2009), „Do better schools led to more growth? Cognitive skills, economic outcomes and causation“ Journal of Economic Growth, 17(4), Pp. 267 – 321 https://doi.org/10.1007/s10887-012-9081-x


Hanushek, A.E. and Woessmann, L. (2015), The knowledge capital of nations: Educa-tion and the economic growth, Cambridge, MA: MIT Press: Cambridge.

Hanushek, A.E., Schwert, G., Wiederhold, S. and Woessmannn, L. (2015), „Returns to skills around the world: Evidence from PIAAC“ European Economic Review, 73, Pp. 103-130 https://doi.org/10.1016/j.euroecorev.2014.10.006

Harmon, C., Oosterbeek, H. and Walker, I. (2003), „The returns to education: Microe-conomics“ Journal of Economic Surveys, Vol. 17(2), Pp. 115-155. https://doi.org/10.1111/1467-6419.00191

Hrvatski kvalifikacijski okvir http://www.kvalifikacije.hr/ [Pristupljeno: 15/12/19]

Johnes, G. (1993), The economics of education, New York: St. Martin’s Press.

Levin, M.R. and Shank, A. (ed.) (1970), „Educational investment in an urban society: Costs, benefits and public policy“ New York: Teachers College Press.

McMahon, W. W. (2002), Education and development, Measuring the Social Benefits, Oxford University Press: Oxford.

MZOS-2012 http://arhiva.mobilnost.hr/prilozi/04_478_Loredana_Maravic_Cjelozivot-no_ucenje_i_internacionalizacija_obrazovanja_u_RH.pdf [Pristupljeno: 15/12/19]

Norman, V.D. (1976), Education, earning and productivity, Oslo: Universitetsforlaget.

O’Reilly, J., Eichhorst, W., Gábos, A., Hadjivassiliou, K., Lain,D., Leschke, L., McGu-inness, S., Kureková,L.M., Nazio,T., Ortlie R., Russell, H. and Villa, P. (2015), „Five Characteristics of Youth Unemployment in Europe: Flexibility, Education, Mi-gration, Family Legacies, and EU Policy“ Sage Open, 5(1), Pp. 1-19 https://doi.org/10.1177%2F2158244015574962

Odjel za obrazovanje SAD – 1983 http://www2.ed.gov/pubs/NatAtRisk/title.html [Pristu-pljeno: 20/12/19]

OECD (2007), Understanding the Social Outcomes of Learning, OECD: Centre for Edu-cational Research and Innovation. OECD Publishing.

OECD (2010), Off to a good start? Jobs for youth, Paris, France. OECD Publishing.

Phillips, D. (2006), „Mapping the European Union Agenda in Education and Training Policy“ Comparative Education, 42 (1), Special Issue (31): European Union Education and Training Policy, Pp. 1-4

Psacharopoulos, G. (1973), Returns to education: An International Comparison, Jossey – Bass, Elsevier: Amsterdam.

OBRAZOVANJE U EUROPSKOJ UNIJI: STRATEŠKI PRAVCI, HARMONIZACIJA, CILJEVI I KOORDINACIJA66Rubio, R.M. (1997), „The setting of competence for education and culture in the Europe-an Union Treaty“ in Ertl, H. (2006), „European Union Policies in Education and Training: The Lisbon Agenda as a Turning Point?“ Comparative Education, 42 (1), Special Issue (31): European Union Education and Training Policy, Pp. 5-27

School Policy http://ec.europa.eu/education/policy/school_en [Pristupljeno: 13/12/19]

Šćukanac, N. (2010), „Nastanak zajedničke visokoobrazovne politike na razini Europske unije“ Sociologija i prostor, 48, Pp. 99-112

Službeni list Europske unije-Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52015XG1215(02)&from=EN [Pristupljeno: 13/12/19]

UNESCO http://unesdoc.unesco.org/images/0008/000806/080654EB.pdf [Pristuplje-no: 08/01/20]


DINO BRUŽA1


ANDREJA RUDANČIĆ2


TOTAL QUALITY MANAGEMENT IN HOTEL SYSTEMS WITHIN THE FRAMEWORK OF GLOBALIZATION

JEL CLASIFICATION: M10, M16, M21, Z32.

ABSTRACT:

There is a great difference between modern hotel management and the earlier forms of development of hotel systems. The hotel industry is a constant backbone of growth and development of tourism in a particular location, especially because of the volume of busi-ness tasks involved. Therefore, there is an emphasis of research on the total quality man-agement in the hotel system. In strategic plans in large hotel systems, process implanta-tion, controls, and advancement of the entire quality of business all play a crucial role. Through all hotel operations, and in all departments, it is vital to maintain standards. The subject of research in this paper is the concept of total quality management, within the framework of current trends. The aim of the research is to present the philosophy of managing quality in hotels. The purpose of the paper is to highlight the impact of global-ization trends in the view of total quality management. Considering the fact that modern tourism makes up ten percent of the total world GDP, the trends in growth in tourism are noticeable. As tourism is one of the main drivers of economic activity on the global level, and the framework of tourism is created by hotel systems, the need for research such as the one presented in this paper is ever more necessary. Total quality management means investing in all segments of a hotel, implementing various activities, maintaining control,

1 Ph.D. Student at Faculty of Economics in Osijek, J. J. Strossmayer University, Croatia2 Libertas International University in Zagreb, Croatia

TOTAL QUALITY MANAGEMENT IN HOTEL SYSTEMS WITHIN THE FRAMEWORK OF GLOBALIZATION68analysis, as well as forming suggestions for the improvement of the total quality of the hotel business.

KEYWORDS:HOTEL MANAGEMENT, TOTAL QUALITY MANAGEMENT, HOSPITALITY, GLOBALIZATION.


1. INTRODUCTIONIn the last decade, the issue of implementing, controlling and improving the overall quality of business and maintaining standards in all hotel departments has occupied a special place in all strategic plans. Certainly, there are certain specifics regarding the management of complete quality in the service segment in relation to other activities, and consequently the two systems, service quality management and complete quality management, are substantially diversified. As the preferences and needs of contemporary guests are changing much faster than ever due to various events, it is important to sys-tematically monitor developments in the tourism market and thus be one step ahead of the competition in terms of accommodation offers. As a rule, hotel guests always expect more than what they get. The quality of service management ensures that the expecta-tions and the satisfaction of hotel guests are met, but complete quality management ensures that the hotel is one step ahead of the competition.

Strategic considerations include the abbreviation SQM, or Service Quality Management. As the market changed, over time, a new abbreviation TQM has begun to be used in tourism terminology, which stands for Total Quality Management, which is especially characteristic of large, worldwide hotel chains. The first part discusses the definition and characteristics of the quality and importance of total quality management, the impact on the hotel system and the development of quality management concept, ensuring the im-plementation of it, and the method of control for the purpose of maintaining and improv-ing the standards hotel offers. In addition, part of the research is related to the analysis of contemporary business trends and the specifics of hotel industry management in a global context. It shows the impact of these trends on the implementation of planned activi-ties. The research starts with a study of the literature and theoretical knowledge in these fields, and then a descriptive analysis is made, using the scientific method of compila-tion, the descriptive method and drawing conclusions about the concept. International hotel management is focused on guests on the one hand and competition on the other, as both guests and competitors partly form a further direction for the growth and develop-ment of the tourism market. It is inevitable in the modern hotel industry that knowledge and implementation of global trends in the quality management of a hotel organization will be necessary in order to be able to compete on a global scale.

2. TOTAL QUALITY MANAGEMENT – DEFINITION, APPLICATION AND ROLEThe philosophy of total quality brought a completely new way of looking at quality3. Quality is closely linked to standards. There are various definitions of the term quality, depending on the field in which it is studied. As this is a very broad term, the starting point for the research for this paper can be based on the following definition. Quality is the level of satisfaction of the needs and demands of consumers, that is, compliance with

3 Lazibat (2009), p. 219.

TOTAL QUALITY MANAGEMENT IN HOTEL SYSTEMS WITHIN THE FRAMEWORK OF GLOBALIZATION70their increasing demands and expectations4. Therefore, quality is something necessary to meet certain challenges and achieve the set goals5. Quality is a means to achieve a goal, and the goal of every hotel is to achieve and maintain a successful business. It is made up of a variety of factors for the products and services offered at the hotel. The higher the demand, the greater the pressure on the holders of the tourism supply. The differentiation of hotel demand influences the innovation of the holder of the offer of hotel products and services. Tourism requires a “quality chain” made up of many con-nections: tour operators, travel agents outside and inside the destination, carriers, hotels and other providers of tourism services6. In order for quality to be implemented in the hotel business, standards should be mentioned. The standard has two characteristics: it defines, that is, prescribes quality, but at the same time it is a measure of achieving the prescribed quality7. Hotel standards are implemented to achieve quality. The success of the business depends on the quality, and the main goal of the hotel management is to make a profit. To maximize profits, standards are implemented, quality is achieved, and future mistakes are minimized by control. All this is combined with the systematic management of complete quality. The quality of service, in general, is measured through several dimensions of service and represents the most critical requirements of custom-ers8. In order for standards to be implemented successfully and thereby achieve business quality, it is necessary to have a concept developed. The concept of quality explains the extent to which and how long a product / service fulfills consumer requirements9. The concept of quality management achieves business success, which is compared to the ba-sic comparative size. They represent standards and conclusions are drawn as to whether a certain level of quality has been achieved and what remains to be maintained. This is the approach that leads toward an increase of competition, effectiveness, and flexibility of the entire company10.

However, it can be complemented by definitions of other authors. TQM in the hotel is the way business organizations, according to certain principles, are focused on customers, processes, employees and the management of the hotel. These principles are related to: leadership, focus on the customer, continuous improvement, process approach and the participation of all employees11. TQM, the idea of a modern quality system and thus of modern quality standards, was conceived and realized in the early 1950s in Japan (1951), known as the Deming Prize12. The Deming Philosophy, known as Dr. Deming’s “theory of management” and later his “System of Profound Knowledge,” represents a holistic approach to leadership and management13. What is important in this part is to define the concept of standards in two aspects, that is, from the aspect of product and service, and from the aspect of consumer or guest. As the author Avelini Holjevac explains, the standard is a regulation of how something should look and what it should contain, that is, a regulation of the characteristics that a material, product or service

4 Avelini Holjevac (2002), p. 4. 5 Ibidem.6 Rudančić (2016), p. 72.7 Ibidem, p. 105.8 Yassine, et. al. (2019), p. 64.9 Barković (2011), p. 185.10 Oakland (2003), p. 2.11 Kanji (2002), p. 10.12 Karamarko (2009), p. 143.13 Retrieved from https://www.deming.org/deming/the-deming-philosophy, accessed 15.1.2020.


should have or satisfy14. This would refer to the first mention of the product and service aspect. From another point of view, the standard is what the consumer - the customer is looking for, wants and expects15. The highest level of implementation of standards is quality, which can only be said to exist when standards have been fully implemented. Standards are benchmarks of comparable magnitude by which business performance is evaluated, and their exemplary quality is achieved, whereby it is evident that both concepts are closely related and form part of the quality management process. In search of new solutions to improve competitiveness and follow the trends of the world tourism market, a new concept of full quality tourism destination management (TQM) has been established, which has emerged in response to real changes in tourist demand behavior and differentiation resulting from new influences on all segments of life16.

2.1. Application of standards and quality control in the hotel industry

Over time, various standards have been formed, and their application in the hotel indus-try is particularly related to the most famous hoteliers, who have developed the hotel industry and set modern trends in the quality of hotel chains worldwide. Willard Marriot, Ralph Hitz, Howard Dearing Johnson, Kemmon Wilson, Ernest Henderson, Conrad N. Hilton, Ellsworth Statler and Cesar Ritz stand out among them. The Ritz-Carlton hotel chain prides itself on being the first hotel chain to receive the Malcolm Baldrige National Quality Management Award (TQM) established by the US Congress17. It is well known that this hotel chain is also the first to start implementing Total Quality Management (TQM). The Baldrige Award, established by the US Congress, is a major project of the US Government and Industry. They have defined the basic categories and assigned them certain points, and this program has been in operation since 1988. The following table shows the rating categories and the number of points awarded.

TABLE 1. BALDRIGE AWARD: POINTS ON CATEGORY

CATEGORY POINTS

Information and analysis 60

Strategic quality analysis 90

Leadership 100

Human resources usage 150

Quality assurance of products and services 150

Quality results 150

Consumer satisfaction 300

Total 1,000

Source: Barković, D. (2011). Uvod u operacijski management, II. dopunjeno izdanje. Osijek: Ekonomski fakultet, Sveučilište u Osijeku, p. 189.

14 Avelini Holjevac (2007), p. 63.15 Ibidem.16 Rudančić Lugarić (2014), p. 323.17 Avelini Holjevac (2007), p. 65.

TOTAL QUALITY MANAGEMENT IN HOTEL SYSTEMS WITHIN THE FRAMEWORK OF GLOBALIZATION72The Ritz-Carlton has, in addition, introduced standards and developed a quality system in the fields of luxury decoration, cleanliness, elegance, staff discipline, and was once called “the artist of communication”. This is based on the fact that Cesar Ritz knew how to at-tract guests, meet their expectations and the satisfaction they experienced. In addition to the aforementioned Ritz-Carlton, Ellsworth Statler stands out for saying “The guest is always right “. He introduced new services to his hotels by providing dentists and doctors as part of his hotel offer. In addition, he was known for streamlining his business, and he also promoted awareness of the importance of hotel staff, thus first introducing codes of conduct, uniforms, and establishing a foundation for the education of hospitality profes-sionals and scientists. He made the largest financial contribution to the world-renowned educational institution Cornell Hotel School, today one of the largest university institu-tions in the field of tourism and hospitality. There’s also Ernest Henderson18, who is known for pointing out that profits can also be made while respecting high standards of business ethics. He introduced free parking at the hotel, and made a special contribution to quality control through the introduction of a questionnaire for hotel guests. He invested in profits rather than the prestige of the hotel19. In contrast, Ralf Hitz introduced guest communication standards and developed a hotel advertising system. He also set up a guest club, and the hotels he managed had the highest turnover on the market. Howard Dearing Johnson is well known in the restaurant industry for standardizing the way food is prepared, thereby reducing costs in hotel restaurants while developing and standard-izing the food industry from preparation to serving. Willard Marriot has also developed a system that has become part of the world’s hotels by designing and implementing a system of organized advertising and promotion. Kemons Wilson20 is unique in that he implemented construction standards into hotel standards in terms of hotel equipment, so that each hotel had to have a swimming pool, and hotel rooms had to have telephones and televisions. It can be stated that over time, quality has become the most important part of any organization and a prerequisite for overall success. Defining the concepts of quality and standards makes it easier to define the concept of overall quality. Total qual-ity could be defined as a business approach that seeks to maximize an organization’s competitive ability by continuously improving the quality of its products, services, people, processes and environment21.

2.2. The role and stages of total quality managementQuality is a reflection of continuous investment in all areas of business, in order to achieve business success. Accordingly, during the second half of the last century, the concept of management of total quality was placed at the center of research. Quality management must be tailored to the specific business so that it can reduce, prevent and eliminate deficiencies in the quality of products and services22. Quality management should at the same time meet the expectations of both parties, on the one hand, consumers and guests, and on the other, hotel management. By promoting and continuously innovating the positive characteristics of products and services, a new business policy and strat-

18 Ernest Henderson is a founder of the worldwide hotel chain Sheraton.19 Avelini Holjevac (2007), p. 68.20 Kemons Wilson is the founder of the largest international hotel chain at the time Holiday Inn.21 Barković (2011), p. 31.22 Stipanović (2006), p. 208.


egy has emerged - Total Quality Management (TQM)23. It can be defined as a system-atic search for quality in the narrower and broader sense, i.e. the search for short-term economic improvement and long-term local development24. Also, quality management means engaging all those involved in business processes, overseeing them, providing guidance for action and continuous performance analysis, and comparison in compli-ance with certain standards. It could be said that total quality is actually a philosophy about quality that seeks to involve the organization in the search for quality25. In order to achieve quality, certain standards are required, which are implemented according to a particular protocol and at certain stages. The main steps to achieve quality in the hotel system are outlined below. The stages of implementation of quality management systems in hotel and tourism companies are26:

• Informing - determining the reasons for decision-making, the management informs all employees about the quality system project;

• Defining - definition of all requirements related to the quality management system (policy, goals, programs, models, organizational structure);

• Analyzing - drawing up action plans and analyzing activities related to quality and improvement;

• Formation - construction of quality assurance documentation;• Realization - realization of all planned activities and measures related to the imple-

mentation of the quality management and quality assurance system;• Certification - internal and external assessment of the compliance and effectiveness

of the quality management system;• Maintenance and improvement - internal judgment, management reports, manage-

ment boards.

The implementation of the total quality management system achieves more competitive advantages. Thus, some of the advantages are related to increasing the competitiveness and overall market power of the hotel in the market. Therefore the level of satisfaction, motivation and productivity of all hotel employees increases, which leads to an increase in the overall quality of hotel services. This also increases the overall image of the hotel in the market, and therefore the total value. Knowledge and quality management will have a common goal, which is evident in the creation and use of key knowledge, and the conse-quence should be continuous improvement in various spheres of business27. In addition, the profitability of the hotel also increases, while the operating costs decrease. TQM is in fact a unique and ongoing cyclical process, in which planned implementation undertakes standards, monitors and evaluates performance, to provide guidance for further improve-ment, which is elaborated in detail through repeated planning. With the completion of one phase, one moves to another, the cycle never ends. It is important to have a quality plan that contains the entire thoughtful and prescribed standard. It is vital to train the employees of the hotel, invest in their education for the successful implementation of the standards and realization of the plans. It is equally important to perform constant control, ie supervision, in order to eliminate all deviations and standards. improved for the next cycle. On the European level, the well-known criterion under the European Excellence

23 Stipanović (2006), p. 208.24 Cetinski (2005), p. 79.25 Barković (2011), p. 31.26 Vujić (2000), p. 25.27 Črnjar, Vrtodušić Hrgović (2013), p. 68.

TOTAL QUALITY MANAGEMENT IN HOTEL SYSTEMS WITHIN THE FRAMEWORK OF GLOBALIZATION74Model (EFQM Excellence Model) is in use. This model can be guided by the development of hotel staff quality, and human resource management can be realized in many ways. HR management is accomplished through: identifying, classifying and supporting the knowledge and competencies of employees with the needs of the organization; develop-ing and using training and development plans to ensure that employees have the capabil-ity that will meet the current and future needs of the organization; designing and promot-ing individual, team and organizational learning opportunities; development of employees through work experience, alignment of individual and team goals with the goals of the organization; evaluating and assisting employees in improving their performance28. The categorization of hotels in Croatia is in line with the classification of hotels in the EU Member States. The ordinance provides in advance all the minimum requirements that must be applied to all hotel facilities, as well as the categorization of those facilities, so that guests can know what to expect in which hotel by the star rating. The categorization process is to determine the quality level of the most important elements that the hotel offers, which are common features of a particular type of hospitality facility based on the prescribed quality standards29. The purpose is to ensure that guests are able to recognize the quality of hotels and offers, compare them with other hotels of the same category and get value for their money. Ensuring quality means getting employees to better do all those useful tasks that they would normally have to do30. Therefore, implementing and ensur-ing or managing the overall quality is nothing more than forcing employees to do better and to make their work useful. Crosby has particularly distinguished himself in the field of quality research with his principle - doing things the right way the first time and every time. Apart from the star rating, hotel restaurants also have an up-to-date implementa-tion of modern HACCP standards, which is a system of implementation, supervision and control of the entire restaurant process, from the process of meal preparation to serving and storage. It is a European system of management of complete control, based on mod-ern standards, and has been implemented in Croatia since 2006, although it has already been previously included in the Food Law, adopted by Parliament. Also, there are ISO quality certificates, 9000, 9001, 9002, 9003 and 9004, which are valid for three years and must be renewed. The European Foundation for Quality Management (EFQM) oper-ates in Europe. This European organization, together with the European Organization for Quality (EOQ), is active in the field of research and guidance on quality assurance. Various national organizations in European countries are involved in their work and are also awarded the umbrella European Prize, modeled on the American Malcolm Baldrige National Quality Award, known as the EQA - European Quality Award. It is important to implement a high quality TQM in the development strategy, which is a link between de-mand and employees, with the aim of continuous optimization and creation of new value, to provide a maximum tourism experience31. Today, there are two basic functions in terms of total quality management. The first function is quality assurance. It requires specifying the procedures to be used and the type and frequency of checks within the system to ensure that the system meets the specification embedded in the product form / service32. This would mean planning and harmonizing all the procedures in stages, detailing the method of implementation, purpose, location and time, and then defining and detailing the method and timing of internal control, to meet all the standards and specifications.

28 Wongrassamee, Gardiner (2003), p. 29.29 Stipanović (2006), p. 212.30 Crosby (1996), p. 25.31 Stipanović (2010), p. 248.32 Barković (2011), p. 186.


Likewise, this would also mean noticing some possible deviations and minimizing them in the future. The second function is quality control. It deals with the actual verification or completion of the various tasks involved in the quality assurance procedures defined by the quality assurance function33. This indicates a realistic control, which must be permanent, which ensures the successful implementation of the various specifications, which are implemented for the purpose of quality assurance. Only quality assurance is specific as it relates to operational levels, i.e. the departments in which the operations are carried out, for example in the reception, marketing and sales departments and oth-ers. The quality control itself is performed by well-trained middle management, which monitors, records, directs and ensures that certain errors do not occur in the future, that is, that subsequent cycles maintain the planned quality level. This approach also explains the major drivers, content and participants of each stage34.

3. ANALYSIS OF THE IMPACT OF T OTAL QUALITY MANAGEMENT IN THE HOSPITALITY INDUSTRY The hotel industry links transport, energy, communications, food and industrial goods industries, people and services. Due to its huge volume of business and impact on the economy of a particular country, the term hospitality has been replaced by hotel indus-try35. Today’s hotel management has its own peculiarities, by which it can separate itself from the general approach to understanding management, and this is supported by the following definition. Hotel management is a system of the process of creating, directing and coordinating all the factors that affect the creation of hotel services and in which indi-viduals effectively accomplish the pre-set goals of the hotel business36. The management of the hotel industry must meet the needs of guests on the one hand and be responsible for the business and the requirements of the owner on the other37. Quality management is based on the work and knowledge of the employees, implements technological achieve-ments in the current business, is responsible for multiple sides and levels, and is sensitive to any turbulence in the system. There are different levels of management in the hotel system38. In order for each subsystem of the hotel to function, that is, to make the strate-gic, tactical and operational levels more productive and connected, it is essential to have a functional and therefore high quality information management. To maximize profits, standards are implemented, quality is achieved, and future mistakes are minimized by control. All this is combined by systematic management of complete quality, as an exam-ple of how globalization has integrated into the hotel management business. To achieve this, it is necessary to apply information technology that will facilitate and accelerate communication, both inside and outside the hotel39. With modern information systems and web portals they cover all relevant information, updated on time. The next step in

33 Barković (2011), p. 186. 34 Rudančić Lugarić (2014), p. 317.35 Galičić, Šimunić (2006), p. 10.36 Cerović (2010), p. 82.37 Bruža, Rudančić (2017), p. 122.38 Bruža, et. al. (2019), p. 36.39 Bruža, Rudančić (2018), p. 13.

TOTAL QUALITY MANAGEMENT IN HOTEL SYSTEMS WITHIN THE FRAMEWORK OF GLOBALIZATION76creating a tourist destination is networking of various tourist services, production, cultural and historic tourist sources through information technology and information systems40.

The hotel industry is specific because hotel companies monitor and implement techni-cal information solutions that are appropriate to the size and complexity of the functions performed. Data arrives outside and inside the system, is processed and delivered as information inside and distributed outside the system. Information systems, which have evolved under the influence of globalization and represent the trend of communication and networking at the global level, play an important role in the implementation of the system of complete business quality. The implementation of information management in the business of the hotel industry achieves competitiveness, since a large amount of information and data is collected, which can be processed and utilized to the best of our ability only with the help of modern information systems for decision support. This is sup-ported by the research of author Bakarić. As globalization is ubiquitous and inevitable, it is important for every management company to embrace and make the most of it. In order for international management to survive, it is essential to take full advantage of globalization and minimize its disadvantages. The following table lists all the advantages and disadvantages of globalization. It is important to look at them in the context of hotel management, in order to more easily identify the positive and negative impacts of globali-zation through the implementation of quality management systems in hotels. Difficulties arise from the lack of plans41.

TABLE 2. IMPACT OF GLOBALIZATION ON HOTEL SYSTEMS

POSITIVE INFLUENCES NEGATIVE IMPACTSNew and bigger markets New competitorsNew development opportunities New market conditions for businessNew investment opportunities The complexity of the businessAccess to new technologies, new labor markets, capital, raw materials etc.

A big logistical problem

Higher productivity and organizational success Absence of universal practices and approachesHarnessing economies of scale Unpredictable changes

Source: Adapted from Bahtijarevic-Siber, et al. (2004). Suvremeni menadžment. Zagreb: Školska knjiga, p. 475.

If a comparative analysis were made between the positive and negative impacts of glo-balization in the general context with the development of international hotel manage-ment, it could be concluded that the trends and “consequences” of globalization flows are quite noticeable and related to the development direction of the global hotel chains. In the context of the development of quality systems in hotels, the impacts of these trends can be outlined, as shown in the following table.

40 Bakarić (2010), p. 32.41 Rudančić, et. al. (2019), p. 979.


TABLE 3. THE INFLUENCE OF TRENDS ON THE QUALITY OF THE HOTEL SYSTEM

POSITIVE INFLUENCES NEGATIVE IMPACTSEmergence of new development opportunities and development of existing quality systems

The emergence of new, stronger and “aggressive” hotel competitors

Improving the networking of worldwide hotel chains

Reducing the impact of previously known management practices and approaches

Increase capital investment in the implementation and control of quality systems

New incomprehensible business conditions for the hotel system

Higher productivity of international hotel management and organizational success at all levels

Increasing the complexity of international hotel management

Improving quality standards in hotels Unpredictable situations and system hackingUnifying the system of monitoring quality Emergence of new logistical challenges

Source: Authors’ research, 2020.

One of the most commonly used approaches for the implementation of systems of man-agement of quality is the international standard ISO 9001: 200842. If Total Quality Man-agement in the modern hotel system is based on standards, it must be implemented in all hotel departments. All processes ensure the achievement of the main goals, i.e. the absence or minimization of obstacles and delays, the reduction and absence of er-rors, the absence of unnecessary supplies and materials, the reduction and absence of redundancies and the development of good interpersonal relationships among current employees and the promotion of teamwork and spirit. There are rules and procedures for implementing standards for each department, as well as a control system, implemented by an authorized person, who is trained for the job at the hotel. The purpose of control is to establish a level of business quality for hotel employees, most often by an author-ized person, who is professional and ethical, both in approach and in essence. All hotel system employees adhere to the principles, applicable operations, and positions. Each department manager must familiarize his or her employees at the operational levels with the regulations and how the standards are implemented, and they are accountable to the hotel management for their work. The quality of service management ensures that the ex-pectations and the satisfaction of hotel guests are met, but complete quality management ensures that the hotel is one step ahead of the market, both in competition and in terms of the expectations of its guests. The implementation of the total quality management system achieves more competitive advantages. Considering that a complex system of ac-tivities is in every company and that the efficiency of performing activities can be partially compared to other companies, managing activities in the company is not a simple task43. Quality management system in a hotel implies a permanent process, which is measur-able and comparable, and activities are carried out at all levels, in all departments, with the involvement of all employees.

In the course of the research, there were some insights into the benefits of applying the principles of TQM. Thus, some advantages relate to increasing the competitiveness and overall market power of hotels in the market. Therefore the level of satisfaction, motiva-tion and productivity of all hotel employees increases, which leads to an increase in the

42 Črnjar, Vrtodušić Hrgović (2013), p. 75.43 Rogan (2018), p. 78.

TOTAL QUALITY MANAGEMENT IN HOTEL SYSTEMS WITHIN THE FRAMEWORK OF GLOBALIZATION78overall quality of hotel services, and thus increases the overall image of the hotel, hence the total value. The concept of quality management achieves business success, which is compared to the basic comparative size, which are the standards and conclusions are drawn as to whether a certain level of quality has been achieved. For the sake of quality work, certain confidential information is also provided by the hotel management. It is the duty of the employees to preserve the confidentiality of the information, in order to pro-tect the interests of the hotel. This standard seeks to prevent uncontrolled appearances in front of the media regarding anything by employees, and breach and non-compliance with this standard is punishable by termination. The most important standard of the modern hotel system is the protection of guests’ privacy. There are standard operating procedures for how to behave around and treat guests, especially at the front desk, where employee contact with guests is most common.

As an example, there are regulations and provisions on sick leave, overtime, accidents at work, vacations and paid leave for employees, as well as salary supplements. Since the concept of total quality management is broad and complex, it is important to em-phasize that for each department there are specifications and procedures for implement-ing standards. They share these steps with other hotels within the hotel group, and are mandatory for all. Non-implementation of the standards creates a decline in hotel quality, as seen through a decrease in hotel profits due to reduced guest satisfaction. There are maintenance department standards, ISO certifications, HACCP standards, as well as room layout and equipment standards, marketing activity standards, finance department standards, such as USALI, then Opera reception desk standards, and many more. Only by implementing them, the concept of quality management can be maintained.

3.1. Performance indicators of Total Quality ManagementIn order to highlight the importance of TQM and its susceptibility to globalization trends, an interpretation of contemporary indicators is outlined. The European Commission initi-ates implementation of Strategic Impact Assessment (SIA) and Environmental Impact Assessment (EIA)44. According to the European Commission, general indicators are taken into account, which are compared in the complete quality management process. These are economic indicators, hotel guest satisfaction, cultural indicators and social indicators. In hotel systems, various techniques are used to evaluate and monitor the application of standards, through basic economic indicators of business excellence (quality). The most important indicators of quality improvement in hotels are: investing in employee education and training, measuring and evaluating guest satisfaction, market research, defined rules and procedures for hotel company activities, a reward system for the best employees, receiving and handling customer complaints, and comparisons with compet-ing hotels, a teamwork system, supplier rating system, measurement and evaluation of employee satisfaction, employee involvement in defining the goals of their departments45. Amongst the above mentioned, in all global hotel corporations, the most important in-dicator relates to employees. A prominent example is the Radisson Hotel Group, which implements a system of employee satisfaction monitoring through the Yes I can program, which indicates the recognition of this part as a precondition for the successful imple-

44 Mrkaić Ateljević (2019), p. 85.45 Črnjar, Vrtodušić Hrgović (2013), p. 76.


mentation of TQM. It implies a series of adjustments in the hotel, for example, changes in organizational culture, changes in the attitude of employees towards their work and their role in the company, the assumption of team work in relation to the individual, creating an environment characterized by creativity, confidence, and openness46.

TABLE 4. MODERN INDICATORS OF TQM IN THE HOTEL BUSINESS

INDICATOR TYPE MEASUREMENT METHOD

Stakeholder satisfaction

The satisfaction of guests (the ratio of the total number of complaints and the total number of guests)The ratio of the number of overnight stays and accommodation capacityCriticism and praise in the media (television, radio, websites, etc.)Structure of domestic and foreign guests in percentagesThe satisfaction of employees in the hotelThe satisfaction of residents in the local community (cooperation with local residents)

Efficiency profit margin, thriftiness, productivity, liquidity, investment economy, breaking even

Effectiveness Indicators of the relation between the cost of the accommodation and value (value for money), the value of the hotel facility and usability through a longer period

CulturalThe relation of the size of the accommodation capacity to the number of the local population, the intensity of the total traffic (number of nights according to the number of inhabitants)

Social The share of employed staff in relation to the number of inhabitants, the share of tourism in GDP

Source: author’s, based on research by the authors Mrkaić Ateljević (2019) and Avelina Holjevac, Črnjar, Vrtodušić Hrgović (2013).

Each indicator must be constantly analyzed, monitored and measured, on the basis of which proposals are made to improve the hotel system. Vertical TQM integration main-tains quality across all value chain activities. Vertical integration may also be the only way to ensure the expected quality of products and services47. Each department’s involve-ment contributes to the full implementation of TQM. The foregoing indicators in future research will contribute to the quantitative investigation of the contribution of individual elements to the overall quality of hotel systems. The recommendation for conducting a full quality management performance analysis in hotels is to consider both qualitative and quantitative indicators, application of the SRVQUAL statistical model, conducting various surveys, in-depth interviews, analysis of operational and tactical management opinions, comparison of financial statements, etc.. This is the only way systematic TQM can be implemented.

4. CONCLUSIONToday’s hotel systems have specific business characteristics. In doing so, it can be sepa-rated from the general approach of management understanding. The impact of globaliza-

46 Ibidem, p. 79.47 Renko (2009), p. 380.

TOTAL QUALITY MANAGEMENT IN HOTEL SYSTEMS WITHIN THE FRAMEWORK OF GLOBALIZATION80tion, as part of the economic process of creating a free world market, which is dictated by trends in all other spheres, there is a need for systematic implementation of the quality system. In order to understand the concept of managing the complete quality of a hotel system, it is important to discern what trends, dimensions and impacts globalization is having on the world. It is inevitable in the modern hotel industry to know and implement global trends in hotel businesses, whether it is a hotel within a large hotel chain or a hotel that exists as an individual unit. There are various definitions of the term quality, depending on the field in which it is studied. Quality is a way to achieve a goal, and the goal of every hotel is to achieve and maintain a successful business. The concept of quality management achieves business success. This is compared to the size, in which standards and conclusions are drawn as to whether a certain level of quality has been achieved and what should be maintained. Total Quality Management in the modern hotel system is based on standards, which must be implemented in all hotel departments. Re-searching the application of the concept of total quality in a hotel, it was concluded that there are many more positive impacts on the business than negative. The development of information systems, the continuous education of hotel employees and the implemen-tation of globalization trends in the strategic policy of the hotel, facilitates the overall quality control process and the implementation of standards in all hotel departments and hotel operations. The Total Quality Management model covers every part of the business. Although the process of implementing the model can be expensive, thanks to globaliza-tion trends, new sources of capital investment have been created. In order to continue to develop the full quality model, research needs to be continued.

5. REFERENCESAvelini Holjevac, I. (2002), Upravljanje kvalitetom u turizmu i hotelskoj industriji. Opa-tija: FTHM, Sveučilište u Rijeci.

Avelini Holjevac, I. (2007), Kontroling, upravljanje poslovnim rezultatom. Opatija: FTHM, Sveučilište u Rijeci.

Avelini Holjevac, I., et. al. (2013), “Knowledge Management and Quality in Croatian Tourism”, IGI Global Journal USA.

Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P., Pološki-Vokić, N. (2004), Suvremeni management. Zagreb: Školska knjiga.

Črnjar, K., Vrtodušić Hrgović, A. (2013), “Knowledge and quality-condition of competi-tiveness of Croatian hotel industry”, Poslovna izvrsnost, Vol. 7, No. 2, pp. 65-81.

Bakarić, T. (2010), “Information system in tourist offices as a tool for better coordination between public and private sector“ 7th International Scientific Conference, Manage-ment in the Function of increasign the Tourism Consumption, Vol. 7, Pp. 23 - 35.

Barković, D. (2011), Uvod u operacijski management, II. dopunjeno izdanje. Osijek: Ekonomski fakultet, Sveučilište u Osijeku.


Bruža, D., et. al. (2019), “Pre-opening hotel management-phases and procedures” Inter-disciplinary Management Research, Vol. 15, Pp. 33 - 50.

Bruža, D., and Rudančić, A. (2018) “Influence of information-communication trends on business communication in hotel industry” Interdisciplinary Management Research, Vol. 14, Pp. 3 - 23.

Bruža, D., and Rudančić, A. (2017), “Special city programs in the function of growth and development of tourism and hospitality offer”. Interdisciplinary Management Research, Vol. 13, Pp. 121-138.

Cerović, Z. (2010), Hotelski menadžment. Opatija: FTHM, Sveučilište u Rijeci.

Cetinski, V. (2005), Strateško upravljanje razvojem turizma i organizacijska dinamika, Opatija: FTHM, Sveučilište u Rijeci.

Crosby, B. P. (1996), Kvaliteta je besplatna: umijeće osiguranja kvalitete. Zagreb: Pri-vredni vjesnik, Biznoza Press.

Galičić, V., and Šimuić, M. (2006), Informacijski sustavi i elektroničko poslovanje u turizmu i hotelijerstvu. Opatija: FTHM, Sveučilište u Rijeci.

Kanji, G.K. (2002), „Measuring Business Excellence“, London and New York: Routled-ge-Taylor & Francis Group.

Karamarko, N. (2009), Branding ugostiteljsko-turističkih proizvoda kao preduvjet kon-kurentnosti hrvatskoga turizma. Osijek: doktorska disertacija, Ekonomski fakultet, Sve-učilište u Osijeku.

Lazibat, T. (2009), Upravljanje kvalitetom, Zagreb: Znanstvena knjiga.

Mrkaić Ateljević, A. (2019), “Održivi turizam u Bosni i Hercegovini – analiza stanja na osnovu komparativnih indikatora Evropske komisije”, Ekonomske ideje i praksa, Vol. 32, pp. 75-88.

Oakland, J. S. (2003), “Quality Management – text with cases”, 3rd edition, Oxford: Elsevier Butteworth Heinemann.

Renko, N. (2009), Strategije marketinga, Zagreb: Ljevak.

Rogan, M. (2018), “Process Management as a basic principle of a company deve-lopment”, Ekonomske ideje i praksa, Vol. 31, pp. 73-83.

Rudančić, A., et. al. (2019), “Strategy as an instrument of sustainable development of the croatian islands“ Interdisciplinary Management Research, Vol. 15, pp. 979–997.

Rudančić, A. (2016), “Management in the development of business tourism destinati-on”, doctoral thesis, Faculty of Economics in Osijek, J. J. Strossmayer University.

TOTAL QUALITY MANAGEMENT IN HOTEL SYSTEMS WITHIN THE FRAMEWORK OF GLOBALIZATION82Rudančić-Lugarić, A. (2014), “Integrated quality management of a tourist destination – the key factor in achieving a competitive advantage” Interdisciplinary Management Research, Vol. 10, Pp. 312 – 331.

Stipanović, C. (2006), Koncepcija i strategija razvoja u turizmu. Opatija: FTHM, Sveu-čilište u Rijeci.

Stipanović, C., and Mikašinović, M. (2010), “Affirmation of CRM in croatian hotel and tourism companies“ International Scientific Conference, Management in the Function of increasign the Tourism Consumption, Vol. 7, Pp. 245.

Vujić, V. (2000), Kako uspješno voditi poduzeće. Ljubljana: GEA College, PIC.

Wongrassamee, S., Gardiner, P.D., (2003), „Performance Measurement Tools: The Ba-lance Scorecard and the EFQM Excellence Model“, Measuring Business Excellence, Vol. 7, No. 1, pp. 14-29.

Yassine, M., et. al. (2019), „Impact of Total Quality Management (TQM) on Productivity in the Hospitality Sector: The Case of Lebanon“, Journal Management, Scientific and Academic Publishing, Vol. 9, No. 3, pp. 63-72.

https://www.deming.org/deming/the-deming-philosophy, accesses 15.1.2020.

© 2020.Sva prava su zadržana. Nijedan deo ove publikacije ne može biti reprodukovan niti smešten u sistem za pretraživanje ili transmitovanje u bilo kom obliku, elektronski, mehanički, fotokopiranjem, snimanjem ili na drugi način, bez prethodne pismene dozvole autora.

CIP - Кaтaлогизaцијa y пyбликaцијиНaроднa библиотекa Србије, Беогрaд

33

EKONOMSKE ideje i praksa : kvartalničasopis iz oblasti ekonomije, poslovneekonomije i menadžmenta, statistike i poslovne informatike / glavni urednik MiomirJakšić. - 2019, br. 33 (jun)- . - Beograd(Kamenička 6) : Centar za izdavačku delatnostEkonomskog fakulteta u Beogradu, 2014-(Beograd : Čugura print). - 24cm

TromesečnoISSN 2217-6217 = Ekonomske ideje i praksaCOBISS.SR-ID 184934668

CIP - Каталогизација у публикацијиНародна библиотека Србије, Београд

33

EKONOMSKE ideje i praksa : kvartalni časopis iz oblasti ekonomije, poslovne ekonomije i menadžmenta, statistike i poslovne informatike / glavni urednik Miomir Jakšić. - 2011, br. 1 (jul)- . - Beograd : Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta, 2011- (Beograd : Službeni glasnik). - 24 cm Tromesečno. - Tekst na srp. i engl. jeziku. ISSN 2217-6217 = Ekonomske ideje i praksa COBISS.SR-ID 184934668

Documents

EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA - Ekonomski fakultet€¦ · KVARTALNI ČASOPIS IZ OBLASTI EKONOMIJE, ... u nacionalnoj ekonomiji redovan monitoring finansijskih performansi i ocena finansijskog