1. Uvod

Ovulacijom jajna stanice izlazi iz jajnika u trbušnu šupljinu, gdje je fimbrije jajovoda uvedu u

jajovod. Oplodnja jajne stanice koja putuje prema maternici, odvija se u jajovodu.

Oplođena stanica dobiva sposobnost implantacije u vrijeme kada doputuje u maternicu, gdje

se implantira u zid tijela maternice.

U slučaju poremećaja bilo kojega dijela prijenosa jajne stanice prije ili nakon oplodnje može

doći do implantacije jajašca na krivom mjestu.

Najčešći uzrok poremećenog prijenosa jajašca je oštečenje epitela ili mišića jajovoda, što je

vrlo često posljedica upala. Uzrok ektopične trudnoće može biti i tumor maternice ili jajnika

koji pritišće jajnik, endometrioza ili razvojni poremećaj jajovoda. Ipak u otprilike trećine

bolesnica se ne nalazi nikakav razlog ektopičnoj trudnoći.

1

Slika br. 1. Ektopična trudnoća

2. Patogeneza ektopične trudnoće

Dva su temeljna razloga zašto nastaje izvanmaterična trudnoća. Prvi razlog je postojanje

nepravilnosti i prepreka na putu kojim prolazi oplođena jajna stanica. Glavni razlog

postojanju ovih prepreka je upala jajovoda (salpinigitis, adnexitis), koja ostavlja iza sebe ne

samo priraslice jajovoda s drugim organima već i priraslice unutar samog lumena jajovoda.

Najčešći uzročnici ovakovih promjena jajovoda su infekcije hlamidijom i gonokokom, ali i

endometrioza ili operativni zahvati na jajovodima (salpingolysis, salpingostomia). U ovu

grupu treba ubrojati i anatomske deformacije jajovoda (hipoplazija, divertikuli, duge tube).

Drugi razlog nastanka izvanmaterične trudnoće je nepravilna peristaltika jajovoda -

nepravilni fini pokreti jajovoda čiji je glavni uzrok nedovoljna ili nepravilna funkcija jajnika

(hipoplastični jajovodi). Ostali uzroci nepravilne peristaltike su oštećenja mišićnog sloja

jajovoda kod postojanja priraslica i tumora u maloj zdjelici zbog čega su forma i funkcija

jajovoda izmijenjena.

Slika br. 2. Moguća lokalizacija ektopične trudnoće

2

Klinička slika izvanmaterične trudnoće ovisi o mjestu implantacije oplođenog jajašca: ukoliko

se jajašce zadržava u "ampularnom" dijelu - proširenom dijelu jajovoda okrenutom prema

jajniku nastaje tubarni abortus. U drugom slučaju ako se oplođeno jajašce implantira

u"istmičkom" dijelu - uskom dijelu jajovoda uz samu maternicu rastom jajašca nastaje pucanje

jajovoda - tubarna ruptura. Na isti način se završava i intersticijska trudnoća kada se

oplođeno jajašce implantira u predjelu materičnog ušća jajovoda. Tubarni abortus češći je 6 -

10 puta od tubarne rupture. Ima spori tok, a klinička slika se razvija postupno.

U prvom stadiju ne postoje simptomi, u drugom stadiju su simptomi vrlo rijetki, dok tek u

trećem stadiju nastupaju tegobe. Prvi simptomi obuhvaćaju uglavnom jednostrane bolove u

donjem dijelu trbuha koji su praćeni nepravilnim tamnim krvarenjem, a nakon izostanka

menstruacije. Kod neprepoznate izvanmaterične trudnoće ili kasnog javljanja liječniku uslijed

krvarenja u trbuh nastupa peritonealni šok i kolaps, što se bez pravovremenog kirurškog

zahvata završava smrtnim ishodom. Klinička slika tubarne rupture je daleko dramatičnija

uslijed naglog pucanja jajovoda. Bolovi u trbuhu su snažni, grčevitog karaktera, obično samo

s jedne strane i javljaju se već 6 - 8 tjedana nakon izostanka menstruacije.

2.1. Faktori rizika

Povećana pojava spolno prenosivih bolesti. Ukoliko je žena imala ponavljajuće spolne

infekcije, rizik od ektopične trudnoće povećava se čak 6 puta, jer dolazi do oštećenja

cilija ili trepetljki.

Prethodni abortus

Unutarmaterični ulošci (npr. spirala). Iako su prilično učinkoviti kao kontraceptivna

sredstva, spirala i slični ulošci povećavaju rizik od ektopične trudnoće 6 puta više no

oralni kontraceptivi, odnosno pilule. Ulošci koji u sebi sadrže hormone progesterone,

taj rizik povećavaju za 6 do 7 puta. Već nakon samo dvije godine korištenja

unutarmateričnih kontraceptiva pojavljuje se spomenuti rizik. Dobra vijest je da po

otklanjanju spirale, taj rizik opada.

Duhan, odnosno pušenje također povećava rizik od ektopične trudnoće.

Majčina dob je također problem. Za žene starosti od 35 do 39 godina rizik od pojave

ektopične trudnoće povećava se 2 puta, a kod žena iznad 40 godina za čak 4 puta.

3

Operativno liječenje neplodnosti. Čak i kada se u potpunosti operativnim putem

povrati propustljivost jajovoda, ostaju svojevrsni ožiljci i oštećenja sluznice, zbog

čega se može razviti ektopična trudnoća.

Medicinski potpomognuta oplodnja, in vitro fertilizacija i presađivanje zametka

postupci su koji mogu dovesti do ektopične trudnoće.

Dugotrajno korištenje kontracepcijskih pilula s malom dozom hormona.

prethodni abortus39%

operativno liječenje neplodnosti

31%

unutarmaterični ulošci15%

operacija jajovoda8%

ranija ektopična trudnoća

8%

Slika br. 3. Faktori rizika

2.2. Simptomi

Žene koje razviju ektopičnu trudnoću obično imaju bol u trbuhu i krvarenje iz maternice.

Naime, oplođena jajna stanica uhvati se za tkivo jajovoda, a problem je što jajovod nije organ

koji bi se mogao rastezati i doživljava zametak kao strano tijelo.

Jajovod ga nastoji izbaciti što dovodi do kotrakcija, a upravo te kontrakcije dovode do jakih

bolova u donjem dijelu trbuha. Krvarenje koje se javlja zapravo je posljedica djelimičnog

odlubljivanja posteljice (krvarenja između posteljice i maternice) čime se stvaraju nakupine

4

krvi. Pacijentica osjeća slabost, vrtoglavicu, postoji sukrvičasti materični iscjedak. 

2.3. Tubarna trudnoća (Graviditas tubaria)

Jajovod je najčešće mjesto implantacije u ektopičnim trudnoćama (99%), a od toga najveći

dio implantacija odvija se u proširenom ampularnom dijelu jajovoda (60%). Takva trudnoća

obično završava tubarnim pobačajem, rjeđe rupturom jajovoda. U prvom slučaju oplođeno

jajašce izlazi kroz abdominalni kraj jajovoda u trbušnu šupljinu, a drugom plod, svojim

rastom i razvojem, uzrokuje nastanak otvora na jajovodu kroz koji izlazi u abdomen. U oba

slučaja plod ostane djelomično vezna za jajovod, iako se nalazi u trbušnoj šuljini, a može se i

potpuno osloboditi. Plod obično umire prije abortusa, a može se naći i živ u trbušnoj šupljini.

Najčešći simptom kod hroničnog toka je bol koja nastaje rastezanjem jajovoda, dok kasnije

dolazi do boli sa omaglicom, što je posljedica podražaja peritoneuma krvlju, nakon

odljuštenja stijenke jajovoda ili rupture krvnih žila u jajovodu. Javlja se i oskudno krvarenje iz

maternice koje trajno i ne prestaje, a obično slijedi nakon boli (posljedica ljuštenja maternice

zbog nedovoljnog stimuliranja žutog tijela). U slučaju akutnog nastupa, iznenada nastaje jaka

bol (donji dio trbuha), unutarnje krvarenje koje može uzrokovat hemoragijski šok.

2.4. Abdominalna trudnoća (Gravidatis abdominalis seu peritonealis)

Trudnoća u raznim dijelovima trbušne šupljine vrlo je rijetka, a može biti primarna (oplodnja

u abdomenu) ili sekundarna (nakon odvajanja iz jajnika oplođena stanica može se ponovno

implanitirati u abdomenu). Postoje slučajevi primarne implantacije na jetri i slezeni.

Sekundarna nastaje obično nakon rupture jajovoda pa dolazi do implantacije na stražnju

(vanjsku) stranu maternice, na stražnji list plike late ili nekom drugom mjestu na peritoneumu.

Iako većina takvih trudnoće ne uspijeva i udružene su sa raznim anomalijama fetusa, postoje

slučajevi u kojima je majka uspješno iznijela zdravo dijete do termina poroda. Liječenje je

obično jednostavo operativno, dok dijagnoza može biti vrlo zahtijevna.

2.5. Ovarijska trudnoća (Gravidatis ovarica)

5

Rijedak oblik koji, svojom početnom kliničkom slikom podsjeća na tubarnu trudnoću, a liječi

se hirurški. Može biti primarna (u žutom tijelu ili na površini jajnika) i sekundarna (nastavak

tubarne koja je završila pobačajem).

3. Dijagnoza

Dijagnoza izvanmaterične trudnoće postavlja se na osnovu podataka iz anamneze, vaginalnog

i ultrazvučnog pregleda, uz pomoć testa na trudnoću odnosno određivanja razine ß-hCG u

serumu. Kod 90 - 95% pacijentica s izvanmateričnom trudnoćom postoji kašnjenje ili

izostanak menstruacije. Bol u trbuhu javlja se kod 70% pacijentica i nepravilno (obično tamno

smeđe i oskudno) krvarenje prisutno je u 52% pacijentica.

Kod vaginalnog pregleda u početnim stadijima ne mora se nalaziti nikakovih abnormalnosti,

kod uznapredovalijih stadija ili krvarenja u trbuh palpira se adneksalna masa uz izrazitu

bolnost pri pomicanju vrata maternice.

6

Slika br. 4. Ultrazvučni pregled. Adneksalna masa i prazan uterus

Sigurni ultrazvučni znak izvanmaterične trudnoće je nalaz vitalnog embrija izvan maternice.

Vjerovatni znaci (ultrazvučni trijas) za izvanmateričnu trudnoću su nedostatak ultrazvučnih

znakova trudnoće u maternici, adneksalni tumor i prisustvo tekućine u trbuhu. Sumnjivi

ultrazvučni nalaz je već i nedostatak nalaza embrija u maternici kod izostanka menstruacije. U

svim ovim slučajevima radi se ili brzi test na trudnoću iz urina ili se određuje nivo ß-hCG u

serumu (daleko pouzdanija pretraga).

U vrlo malom broju slučajeva moguće je konzervativnim putem liječiti izvanmateričnu

trudnoću. U ove postupke ubrajaju se vrlo rijetko samoizlječenje (kompletan spontani pobačaj

ili resorpciju trudnoće u jajovodu) ili tehnike koje podrazumijevaju lokalnu infiltraciju

metotreksata, prostaglandina ili obične glukoze bilo putem ultrazvučnog navođenja ili

laparoskopskim putem.

Opisane metode nisu naišle na široku primjenu i primjenjuju se uglavnom u sklopu naučnih

istraživanja.

7

Slika br. 5. Histološki prikaz resekcije tubarnog epitela i prisustvo hemoragije

4. Liječenje i ishod

Ovisno o lokaciji unutar jajovoda na kojoj se trudnoća razvija, ishod može biti različit.

Najčešće se dogode tzv. ampularne trudnoće (prema dijelu jajovoda koji se u medicini naziva

Ampula), a obično završavaju spontanim pobačajem bez pucanja jajovoda (rupture).

Trudnoće u istmičnom dijelu jajovoda ili u intersticijskom dijelu obično dovode do puknuća

jajovoda. Ukoliko dođe do puknuća jajovoda, bit će potrebna hitna operacija da se zaustavi

krvarenje i pokušaju "spasiti" jajovodi.

Kod ovarijalnih i abdominalnih trudnoća također je potreban hirurški zahvat.

Dobra vijest je da su neke modernije bolnice počele koristiti operacijsku tehnologiju koja nije

invanzivna i ne zahtijeva rezanje. Operacije se rade pomoću punkture, odnosno igle kojom se

ulazi u jajovod (uz ultrazvučni nadzor) i uništavaju ektopične stanice.

Kada se dijagnosticira ektopična trudnoća, pacijentica se najčešće hospitalizira zbog rizika od

puknuća jajovoda i drugih komplikacija.

8

5. Zaključak

U svim anatomskim lokalizacijama, za ektopičnu trudnoću karakterističan je prilično

normalnan rani razvoj embriona, sa formiranjem placente, amnionske kese i normalnim

decidualnim promjenama. Abdominalna trudnoća se ponekad može iznijeti do kraja. Kod

tubarnih trudnoća, međutim placenta urasta u zid jajovoda i time prouzrkuje nastanak

intratubarnog hematoma (hematosalpinx) ili intraperitonealnog krvarenja, a moguće i obje te

posljedice. Jajovod je u području implantacije obično proširen na oko 3 do 4 cm jer ga

ispunjava sadržaj koji formira svježe koagulisana krv i u njoj djelić sivog tkiva placente i

dijelovi fetusa. Histološka dijagnoza zavisi od mikroskopskog nalaza placentarnih resica ili

što je rijetko elemenata embriona. Mnogo rijeđe, usljed nedovoljnog priljubljivanja placente

za zid jajovoda, dolazi do smrti embriona sa spontanom proteolizom i apsorpcijom prethodno

pomenutih elemenata trudnoće.

9

6. Literatura

1. Robinsove osnove patologije, Vinay Kumar i saradnici, Data Status, Beograd, 2010.

2. Patologija, Ivan Damjanov i saradnici, Medicinska naklada, Zagreb, 2011.

3. http://pregnancy.about.com

4. http://hr.wikipedia.org

5. http://www.klinfo.hr

10