Elaborat Baterija 2019-04-09engleska (1811.-1815.), a 1815. godine otok ponovo pripada Austriji, sve do njenog sloma 1918. godine. Burno razdoblje Napoleonovih ratova početkom 19

„a+u“ doo, OIB 82477911686

Komiža, Riva 38

TVRĐAVA BATERIJA U VISU

KONZERVATORSKI ELABORAT

Naručitelj: Grad Vis

Autorica: mr.sc. Sanja Buble, dipl.ing.arh.

Suradnik: Ante Mardešić, dipl.ing.arh.

Komiža – Split, travanj 2019.

T.D. 988/19-11

I. Opći dio

II. Elaborat

TVRĐAVA BATERIJA U VISU, KONZERVATORSKI ELABORAT

SADRŽAJ

Uvod .............................................................................................................................. 1

Otok Vis u ratovima 19. stoljeća ................................................................................... 2

Položaj Gospine baterije ................................................................................................ 4

Gradnja Gospine baterije, uloga u Viškom boju i onesposobljavanje vojnih položaja . 9

Gospina baterija – nove, „civilne“ namjene .................................................................. 14

Gospina baterija - izvorni izgled ................................................................................... 15

Način gradnje - materijal i konstrukcija ........................................................................ 20

Izvorni izgled i današnje stanje ..................................................................................... 28

Valorizacija .................................................................................................................... 32

Prijedlog konzervatorskih smjernica ............................................................................. 33

Izvori i literatura ............................................................................................................ 37

Prilog – snimak postojećeg stanja ................................................................................. 38


1

UVOD

Tvrđavu Baterija u Visu prepoznajemo kao vrijedan dio ukupne graditeljske baštine

Republike Hrvatske. Zbog svoje sačuvanosti i povijesne važnosti u Viškom boju Baterija

ima posebno mjesto u korpusu fortifikacijskih građevina iz 19. stoljeća na istočnoj obali

Jadrana. Stoga je temeljem Rješenja kojim je potvrđena spomenička vrijednost ovog

spomenika (Klasa: UP-I0-612-08/14-06/0116; Urbroj: 532-04-01-03-02/2-14-1 od 12.

svibnja 2014. godine) upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu

zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-6288.

Budući da je zaštita i očuvanje graditeljske baštine obveza utemeljena na zakonskim

odredbama, ali i na osjećaju odgovornosti lokalne zajednice koja njeguje i čuva svoja

kulturna dobra, Grad Vis naručio je izradu ovog konzervatorskog elaborata kao dokumenta

koji će usmjeriti konzervatorske i projektantske odluke.

Ovaj konzervatorski elaborat izrađen je ususret uređenju kompleksa u kojem će, uz

Arheološku zbirku Issa i budući Zavičajni muzej Grada Visa, arhitektura Baterije biti

prezentirana i interpretirana na suvremen način te kao eksponat sam po sebi biti središnje

mjesto interpretacije viške baštine.

Elaboratom se daje povijesni pregled događaja koji su prethodili gradnji Baterije,

pojašnjava njezina uloga u ratnim zbivanjima sredinom 19. stoljeća, kao i transformacije

koje su se odvijale od napuštanja vojnih položaja na otoku Visu krajem 19. stoljeća do

početka 21. stoljeća. Temeljem arhivske građe iz Ratnog arhiva u Beču, od koje većina do

sada nije objavljena, objašnjen je tijek i način gradnje te tehnička rješenja koja su

primijenjena kako u projektiranju tako i u realizaciji. Usporedbom današnjeg stanja s

izvornom strukturom ukazano je na sačuvane izvorne elemente gradnje. Temeljem

valorizacije kompleksa, kako u pogledu arhitekture, tako i u pogledu posebne uloge

Baterije u povijesnim zbivanjima, predložene su konzervatorske smjernice za daljnja

istraživanja, izradu projekta uređenja i sanacije te prezentacije sklopa.


2

OTOK VIS U RATOVIMA 19. STOLJEĆA

Pučinski položaj otoka Visa i njegovo strateško značenje bitno su utjecali na način života

njegovih stanovnika i organizaciju prostora. Stoga su se na razvoj otoka odrazile i sve

važne političke i ekonomske promjene koje su se zbivale na širem prostoru Dalmacije u

19. stoljeću.

Početak stoljeća, razdoblje prve austrijske uprave koje je u Dalmaciji trajalo od pada

Venecije 1797. godine do 1805. godine nije na Visu ostavilo značajnog traga. Vis je i

nadalje bio usko povezan s Hvarom budući da je Austrija zadržala sva ona tijela koja su

postojala u zadnjim godinama mletačke vladavine te su Vis i Hvar pripadali zajedničkom

kotaru.

Austrijsku upravu na kratko je zamijenila francuska, od 1805. do 1811. godine, potom

engleska (1811.-1815.), a 1815. godine otok ponovo pripada Austriji, sve do njenog sloma

1918. godine. Burno razdoblje Napoleonovih ratova početkom 19. stoljeća pretvorilo je

otok u veliko gusarsko, krijumčarsko i obavještajno središte, a naposljetku uspostavom

engleske vlasti i u moćnu utvrdu. Uspoređujući komiški i viški zaljev Englezi su odlučili

svoje uporište smjestiti u prostranoj viškoj luci – Uvali sv. Jurja koju je zbog zemljopisnog

položaja jednostavno kontrolirati i braniti. Kao jedini nedostatak viške luke procijenjena je

loša opskrba vodom budući da se otočki izvori nalaze u komiškom zaljevu, a područje

naselja Vis opskrbljuje se vodom iz cisterni. Ulaz i izlaz iz zaljeva nadziralo se položajima

na otočiću Hostu, poluotoku sv. Jurja na istočnoj strani zaljeva, utvrdi George III na

nadvišenju na zapadnoj strani zaljeva te martelo kulama izgrađenima na visokim vrhovima

zapadno (Bentnick i Robertson) i istočno (kula Wellington) od zaljeva s kojih je bila

moguća kontrola otvorenog mora sjeverno od Uvale sv. Jurja i sjevernog prilaska otoku.

Tijekom kratkotrajne engleske uprave slobodna trgovina doživjela je pravi procvat, a Vis

ekonomski i demografski napredak kao nikad u svojoj dotadašnjoj povijesti. Broj

stanovnika otoka se gotovo udvostručio, a mjesto Vis se potpuno promijenilo: doselili su se

novi stanovnici, trgovci i zanatlije, izgrađene su nove kuće, a otvorene su i brojne

gostionice i kavane.

Nakon 1815. godine u sklopu Austro-Ugarske monarhije Vis dijeli sudbinu ostatka

Dalmacije čiji razvoj nije bio zanimljiv novim gospodarima i stagnira te su se Višani bili

prisiljeni okrenuti vlastitim resursima – poljoprivredi i ribarstvu. Nakon godina

prosperiteta zavladalo je siromaštvo. Valorizirajući strateški značaj otoka i prirodne

osobitosti viške luke, austrijska je uprava dvadesetih godina 19. stoljeća počela s


3

pripremama za poboljšanje engleskih utvrda i gradnju novih te za pretvaranje viške luke u

ratnu luku. Planovi su realizirani sredinom stoljeća te se na otok doseljavaju vojnici iz svih

krajeva Habsburške monarhije. Austrijska je uprava poboljšala engleske položaje:

rekonstruirana je utvrda George III, martelo kule, položaj na Hostu i na poluotočiću sv.

Jurja. Neposredno pod utvrdom George III izgrađena je ratna bolnica i bitnica Mamula,

južno od nje bitnice Robertson i Šupurina, a na poluotoku sv. Jurja bitnica Schmidt. Uz

obalne bitnice viški zaljev branile su bitnice sv. Kuzma i sv. Andrija izgrađene visoko nad

morem na padini koja se s juga, s cca 230 m n/v strmo spušta prema dnu viške uvale. Kao

najznačajnija fortifikacijska građevina u sklopu austrijskog obrambenog sustava ratne luke

Vis u dubini zaljeva sv. Jurja, gotovo u samom središtu njegove sjeverne obale izgrađena

je Gospina baterija (bitnica) - Batteria della Madonna - Gospina utvrda - tvrđava Baterija -

Baterija, viška Batarija (u daljnjem tekstu Gospina baterija).

1 Plan ratne luke Vis iz 1823. godine (Ratni arhiv u Beču)

Uz obrambeni sustav ratne luke Vis, austrijski vojni položaji na otoku bili su utvrda

Ferdinand Max iz koje se nadzirao akvatorij Komiže, bitnica Manjarema sjeverno od


4

komiškog zaljeva te bitnice Dragomikomik i Podstražje na južnoj strani otoka. U

talijansko-austrijskoj pomorskoj bici kod Visa 1866. godine Austrija je branila i obranila

svoj prestiž na Jadranu. Unatoč toj sjajnoj pobjedi Austrija je gubila na drugim frontovima

te je 1867. godine bila prisiljena na nagodbu s Ugarskom čime je stvorena dvojna

monarhija, Austro-Ugarska. U novom ustroju Vis je i nadalje ostao pod austrijskom

upravom. Nakon Viške bitke Carevina je počela sustavno graditi ratnu mornaricu i vojno

pomorske baze te je do kraja 19. stoljeća postala jedna od vodećih pomorskih sila u Evropi.

Drugu polovicu 19. stoljeća obilježio je značajan razvoj brodskog artiljerijskog oružja. U

takvim okolnostima pokazalo da viške utvrde sa svojim zastarjelim naoružanjem nisu

dorasle moćnim topovima s neprijateljskih brodova. Stoga su sve do 1873. godine

predlagane različite varijante preuređenja viških utvrda o čemu je sačuvana obimna

dokumentacija u Bečkom ratnom arhivu. Godine 1873. austrijska je vlada razoružala otok

Vis te su vojni položaji onesposobljeni i napušteni.

POLOŽAJ GOSPINE BATERIJE

Gospina baterija izgrađena je na samoj morskoj obali, na cca 13 m n/v u dnu luke, na

području nazvanom Levaman, u blizini crkve Uznesenja Blažene djevice Marije (Gospe od

Spilica) po kojoj je dobila ime. Položaj planirane utvrde nedaleko župne crkve između

Luke i Kuta, prikazan je egzaktno na listu 16. prve austrijske katastarske izmjere

katastarske općine Vis koja je provedena 1834. godine. Nakon reambulacije provedene

1876. godine na listove osnovne izmjere unesene su promjene crvenom linijom.

2 Naselje Vis na listovima XV. i XVI. prve austrijske katastarske izmjere, mj. 1:1440 (Doppia scala)


5

Naselje Vis početkom 19. stoljeća tvore dva povijesna viška naselja u dnu zaljeva: Luka na

zapadnoj i Kut na istočnoj strani. Među njima je gotovo neizgrađen prostor vrtova i

poljoprivrednih površina na kojem je u prvoj polovici 16. st. na samoj obali izgrađena

crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije - Gospe od Spilica, od 1592. godine župna crkva

Visa.

Župna crkva Levaman

3 Naselje Vis početkom 19. stoljeća prema podacima iz prve austrijske katastarske izmjere 1834. godine, prije izgradnje Gospine baterije na području Levaman

Četrdesetih godina 19. stoljeća na Visu je boravio austrijski pukovnik Fedor von Karaczay

koji je tijekom službe proputovao je gotovo cijelom istočnom obalom Jadrana te je

naslikao brojne vedute mjesta koje je posjetio, počevši od Zadra do Kotora. Pogled na Vis

sa zapadne strane uvale naslikao je prije izgradnje Gospine baterije, u vrijeme kada je

dominantna građevina na središnjem dijelu uvale bila župna crkva.

4 Veduta Visa - akvarel Fedora von Karaczaya Detalj – crkva Gospe od Spilica


6

Na katastarskom listu iz 1834. godine ucrtana je parcela na kojoj će se graditi utvrda, a u

upisnicima čestica zemlje i čestica zgrada iz 1835. godine upisana su imena vlasnika

čestica koje su imale biti otkupljene u pripremama za gradnju. Nakon reambulacije 1876.

godine crvenom je bojom na istom listu ucrtana čestica zgrade - kasarne s dvorištem,

opkop, linija obrambenog nasipa i putevi unutar utvrde koji uz obrambeni nasip obostrano

s istoka i zapada vode spajajući se prema sjeveru, prema putu na obali mora. Granice i

brojevi parcela nekadašnjih kuća, dvorišta i vrtova na sjeveroistočnoj strani parcele za

gradnju utvrde poništeni su i pripojeni česticama zemlje na kojoj je u međuvremenu

izgrađena utvrda te u napomeni Upisnika čestica zgrada uz broj tih čestica stoji „Non

esistono sono conprese nella nuova Batteria dello Stato“. Godine 1876. sjeveroistočno od

utvrde zabilježena je nova gradnja – kuća u kojoj će se sto dvadeset godina kasnije

smjestiti gradska knjižnica.

5 Detalj lista XVI prve austrijske katastarske izmjere, stanje 1834. i reambulacija 1876. godine - Levaman

6 Naselje Vis krajem 19. stoljeća prema podacima iz reambulacije 1876. godine


7

7 Gospina baterija na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće – parcela utvrde s južne, istočne i zapadne strane ograđena je kamenim zidom

8 Park pred bastionom na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće


8

Urbanistička situacija zabilježena u reambulaciji austrijskog katastra 1876. godine na

području neposredno uz Gospinu bateriju se nije bitno promijenila sve do polovice

dvadesetog stoljeća. Krajem devetnaestog stoljeća na brisanom prostoru pred obrambenim

bedemom uređen je park. Neposredno uz župnu crkvu, na njenoj istočnoj strani, godine

1901. izgrađena je škola. U zaleđu utvrde početkom 20. stoljeća su terasaste poljoprivredne

površine sa suhozodnim podzidima, a istočno i zapadno samo nekoliko domaćinstava.

Zapadno od utvrde prema projektu arhitekta Nevena Šegvića godine 1964. izgrađena je

zgrada osnovne škole. Prema Šegvićevom urbanističkom rješenju šetnica uz more zapadno

od utvrde proširena je u trg s kojeg se prilazi školskoj zgradi, uvučenoj od obale kao što je

i zgrada kasarne. Prilaz školi s trga uz more hortikulturno je osmišljen te je u slobodno

parkovno rješenje uključen i nekadašnji prostor pred bedemom baterije. Na tom prostoru

posađeno je visoko zelenilo. Može se pretpostaviti da su tada porušeni sjeverni i zapadni

ogradni zid parcele na kojoj je Gospina baterija (vidljivi na razglednici s prijelaza stoljeća)

te je na taj način njezin slobodni, neizgrađeni dio integriran u okolni prostor. Do

sedamdesetih godina u zaleđu osnovne škole izgrađena je školska dvorana. Jugoistočno od

utvrde, također prema Šegvićevom projektu izgrađen je dječji vrtić. Sedamdesetih godina

dvadesetog stoljeća dograđen je aneks kući sjeveroistočno od tvrđave, a od nje prema

istoku ljetna pozornica te je tako formiran kompleks Doma JNA, nakon 1992. godine

Kulturni centar Visa u čiju je najstariju kuću iz 19. stoljeća 1999. godine useljena gradska

knjižnica. Istočna granica parcele utvrde ostala je prepoznatljiva u prostoru i danas – na

njenom je pravcu istočno pročelje Kulturnog centra i uličica koja povezuje put uz obalu s

platoom ispred glavnog ulaza u tvrđavu.

9 Pogled na utvrdu sa sjevera, 2010.


9

Današnja vizura s mora na Gospinu bateriju ostala je gotovo ista kao u vremenu gradnje.

Remeti je jedino betonska pozornica terase nekadašnjeg Doma JNA (kasnije Kulturnog

centra Visa) i visoko zelenilo (borovi) koji priječe pogled na istočni dio bastiona. Sjeverni

zid kompleksa i danas s južne strane rubi put uz morsku obalu, iza njega sve do opkopa i

pokosa obrambenog nasipa je plato sa zelenilom. Istočno i zapadno te južno i sjeverno od

Gospine baterije, na prostoru koji je neposredno okružuje i na kojem u nije bilo dozvoljeno

graditi sve do napuštanja austrijskih vojnih položaja na Visu, nije zauzet individualnom

izgradnjom. Ipak, vizura na Bateriju s juga je drastično promijenjena: parkiralište i

prometnica, odnosno betonske i asfaltirane površine proširene su sve do ruba opkopa uz

zgradu nekadašnje kasarne.

10 Stanje 2011. godine

11 Stanje 2016. godine


10

GRADNJA GOSPINE BATERIJE, ULOGA U VIŠKOM BOJU I ONESPOSOBLJAVANJE VOJNIH

POLOŽAJA

Gradnja Gospine baterije završena je 1841. godine. Nad ulazom u dvorište se nalazi

kamena ploča s uklesanim natpisom BATTERIA DALLA MADONA ANNO MDCCCXLI, no taj

datum nije datum završetka gradnje - moguće je da je ploča postavljena kasnije i da

komemorira raniju koja je ucrtana u planovima iz 1842. godine. A moguće je da je kod

klesanja došlo jednostavno do pogreške – zamjene mjesta znakova XL (40) u LX (60).

Podaci o tijeku gradnje utvrde, troškovima za otkup kuća na njenoj parceli, troškovima za

gradnju, izvornom izgledu i naoružanju sadržani su u nacrtima sačuvanim Austrijskom

ratnom arhivu u Beču i u Državnom arhivu Hrvatske.

Na planovima ratne luke Vis iz 1823. godine (Sl. 1) prikazani su svi postojeći engleski

položaji i vojne građevine (pa i one ruševne) i budući položaji austrijske vojske. Tako je

ucrtana i Batteria della Madonna točno na onom položaju na kojem će biti izgrađena.

Prema tome se može zaključiti da su u to vrijeme nacrti već izrađeni ili su bili u fazi izrade.

Nacrte za gradnju vojnih građevina na Visu radili su vojni inženjeri pod ingerencijom

Inženjerske fortifikacijske mjesne direkcije u Splitu. Ista direkcija rukovodila je radovima

na poboljšanju postojećih i gradnji novih vojnih građevina. Otkupom terena tridesetih

godina i rušenjem kuća na lokaciji buduće utvrde započela je priprema za njenu gradnju –

o čemu svjedoče upisi i napomene u austrijskom katastru, a na nacrt viške luke iz 1858.

godine unesena je bilješka o reversu iz 1836. godine za kuću Nikole Zamberlina u arealu

Gospine baterije.

12 1839. - prva godina izgadnje, tlocrt (Ratni arhiv u Beču)


11

Gradnja je započela 1839. godine. Tijekom te godine izgrađen je sjeverni dio kompleksa,

bastion - visoki zemljani nasip sa zidanim kamenim pokosom (eskarpom) ispred kojeg je

obrambeni jarak. Na bastionu je, na platou iza grudobrana, bilo planirano smjestiti osam

topova. Unutar nasipa su artiljerijska spremišta. Od vrha kontrapokosa obrambenog jarka

pred bastionom je brisani prostor – plato koji završava potpornim zidom na rubu obalnog

puta nad samim morem. Iste je godine iskopom temelja počela gradnja kasarne u zaleđu

topovskog položaja. Tijekom 1840. godine završena je gradnja dvorišta s cisternom,

prizemlja kasarne, izgrađen je i obrambeni jarak koji okružuje kasarnu i dvorište s južne,

istočne i zapadne strane.

13 1840. - druga godina izgradnje, presjek (Ratni arhiv u Beču)

Izgradnja Gospine utvrde završena je 1841. godine o čemu uz već spomenuti natpis nad

ulazom svjedoči i crtež netom završene gradnje izrađen 1842. godine (Rapports Plan da in

den Jahren 1839-1840 und 1841 neu abauten Batterie (...) da Pfarr. Kirche im Oste Lissa).

U legendi ovog crteža koja objašnjava prostornu organizaciju sklopa navodi se i

naoružanje: 4 Stuck 38 (...) Paixhans 4 Stuck 31 (...) Schiffs Canonen, odnosno četiri topa

tipa Paixhans i četiri brodska topa. Gospina je baterija imala stalnu posadu koja se sastojala

od sto vojnika i časnika.


12

14 Plan prostorne organizacije Gospine baterije, 1842. (Ratni arhiv u Beču)

15 Prikaz topa austrijske vojske pred grudobranom sredinom 19. st.: Detalj plana rekonstrukcije i proširenja bitnice na zapadnoj strani Hosta iz 1854. godine (Ratni arhiv u Beču)

Neposredno nakon završetka gradnje, između 1842. i 1846. godine izvedena je direktna

veza prvog kata utvrde s položajima na nasipu i to na istočnom i zapadnom kraju kasarne.

Povišeni su istočni i zapadni zid dvorišta te su na tim povišenim dijelovima izvedene

puškarnice, a s nutarnje strane zida kamene konzole koje su nosile ophod.


13

16 Ophod na prvom katu – skica iz 1846. godine (Ratni arhiv u Beču)

Gospina je baterija imala značajnu ulogu u Viškom boju: dana 19. srpnja 1866. godine

njezina je posada topovskom vatrom teško oštetila talijanski brod Formidabile koji je

predvodio napad talijanske flote na austrijske položaje u viškoj luci. Zbog oštećenog

Formidabilea naređeno je povlačenje brodova koji su uplovili u luku zbog čega je odgođen

desant na otok.

Nakon odluke o demilitarizaciji Visa iz 1873. godine, a prije napuštanja otoka, vojni su

položaji srušeni ili drastično oštećeni kako bi bili u potpunosti vojno neupotrebljivi.

Rušenja nisu provođena nasumice. Planove za rušenje izradili su vojni inžinjeri – na isti

način kao i one za građenje. Gospina baterija je jedan od rijetkih austrijskih vojnih

položaja koji je gotovo u potpunosti sačuvan kako bi dobio novu, civilnu, namjenu.

Minimalno rušenje, odnosno onesposobljavanje položaja za vojnu namjenu zabilježeno je

na planu rušenja iz 1880. godine: srušen je grudobran i zaravnan plato na vrhu kamenog

pokosa nasipa te su porušeni i gornji dijelovi zidova koji su na istočnoj i zapadnoj strani

branili topničke položaje – zidova koji su nadozidani 1846. godine. Kamene konzole i

ophod nisu srušeni. Obrambeni jarak uz pokretni most je djelomično zasut.


14

17 Gospina baterija - plan rušenja iz 1880. godine (Ratni arhiv u Beču)

GOSPINA BATERIJA – NOVE, „CIVILNE“ NAMJENE

Ubožnica, kraj 19. stoljeća do 2. svjetskog rata

U drugoj polovici 19. stoljeća u Visu je, kao i u ostalim dalmatinskim naseljima i

gradovima, raslo siromaštvo. Brigu o siromasima, bolesnima i napuštenoj djeci

organizirana je radom dobrotvornih društava. Tako je, neposredno nakon demilitarizacije

Visa, Gospina baterija postala vlasništvo društva Javne dobrotvornosti, a u njoj su zbrinuti

stari i siromašni.

Sjedište političke vlasti, od završetka 2. svjetskog rata do 1991.

Sjedište OK SKH bilo je smješteno u zapadnom krilu zgrade nekadašnje kasarne na 1.

katu.

Memorijalni muzej, od 1964. do 1994.

Godine 1964. u sklopu proslave dvadesete godišnjice boravka organa vrhovne vojne i

političke vlasti na otoku Visu u prizemlju Baterije postavljena je izložba o povijesti Visa

od 1921. do 1945. godine. Izložbom je osnovan memorijalni Muzej Vis – sjedište VŠ NOV

i POJ i NKOJ (sjedište Vrhovnog štaba Narodno oslobodilačke vojske, Partizanskih odreda

Jugoslavije i Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije). Viški muzej od 1991. godine

postaje izdvojeni dio Hrvatskog povijesnog muzeja. Izložba je demontirana 1994. godine, a

muzej zatvoren za javnost.


15

Arheološka zbirka Issa, od 1983. do danas

Na prvom katu Baterije je 1983. godine postavljena izložba Issa – otok Vis u helenističko

doba. Ovom je izložbom Arheološki muzej iz Splita utemeljio izdvojenu zbirku –

Arheološku zbirku Issa. U presvedenoj prostoriji nekadašnjeg spremišta Gospine baterije,

pod zemljanim nasipom, smještena je zbirka amfora iz 2. stoljeća p.n.e. s podvodnog

lokaliteta Vela svitnja. Zbirka je prezentirana prema projektu arhitekta Željka Kovačića.

Hidroarheološka zbirka najatraktivniji je dio zbirke Issa — izložbeni prostor prepušten je

amforama složenim na način kako su prevožene u potpalublju antičkih brodova.

Ljetna pozornica, danas

U zapadnom dijelu dvorišta je montažna pozornica, a u nekadašnjem artiljerijskom

skladištu je improvizirana garderoba izvođača.

GOSPINA BATERIJA - IZVORNI IZGLED

Uz ranije objašnjene crteže koji se odnose na faze izgradnje i rušenje Gospine baterije u

bečkom Ratnom arhivu sačuvan je niz crteža koji dokumentiraju plan čitavog kompleksa s

pogledom na krovove, tlocrt prizemlja, tlocrt kata, uzdužne i poprečne presjeke te istočno,

južno i sjeverno pročelje. Svi oni, iako datirani u 1840., 1842., 1843., 1846. i 1880. godinu,

u biti pokazuju isti raspored prostora. Razlikuju se samo po vrsti papira (karton, papir,

papir za skiciranje), načinu prikaza (skica tušem, olovkom, boja) i kompoziciji.

Planovi su opremljeni grafičkim mjerilom i kotnim linijama. Mjere su izražene u tada

službenim donjoaustrijskim (bečkim) mjernim jedinicama – hvatu (Klafter), stopi (Fuss) i

palcima (Zoll), izuzev nacrta iz 1880. godine kod kojeg su mjere izražene u metrima,

službenoj mjernoj jedinici nakon 1874. godine. Svi planovi su spremljeni pod signaturom

Inland C α) Lissa u 6 sveščića (ovisno o datumu i sadržaju). Planovi koji dokumentiraju

izvorni izgled Gospine baterije višestruko su precrtavani kao sastavni dio različitih

dokumenata – vojnih i financijskih izvještaja. Tako su i u Hrvatskom državnom arhivu

sačuvana tri plana (objavljena u članku S. Piplovića).

Nasuprot današnjoj percepciji ovog spomenika kojom se pojam Gospine baterije odnosi na

bastion, dvorište i kasarnu - građevine okružene obrambenim jarkom, sklop Baterije

zauzima veći prostor. Elementi koji su sastavni dio čitavog kompleksa označeni su u

legendi koja prati nacrt (sl. 14) naslovljen Plan baterije izgrađene 1839 – 1840 i 1841 uz

župnu crkvu u istočnom dijelu Visa. Ispred jarka sa sjeverne strane bastiona je brisani

prostor – plato koji se prostire prema sjeveru od ruba jarka do potpornog zida s južne


16

strane puta koji prati liniju obale. Plato je trima stazama koje se uspinju prema jugu

podijeljen na tri dijela: trokutastu plohu pred bastionom i dvije bočne, trapeznog oblika

istočno i zapadno od središnje osi. U sjeveroistočnom dijelu platoa, na njegovom samom

rubu je niz građevina obzidanih zidom pod zajedničkim nazivom Gradilište (Bauhof). Tu

je deponiran materijal za preinake i popravke Baterije: u jamama uz rub ograđenog

dvorišta spremljen je pijesak i vapno. U sklopu gradilišta je i cisterna te bazen za gašenje

vapna.

18 Tlocrt prizemlja kasarne i bastiona, poprečni presjek sklopa (Ratni arhiv u Beču)

19 Tlocrt kata kasarne, uzdužni presjek kasarne, istočno pročelje sklopa s presjekom kroz stražarnicu (Ratni arhiv u Beču)


17

20 Pogled sa sjevera i juga; uzdužni presjek kroz dvorišta (Ratni arhiv u Beču) Gospina baterija sa stalnom posadom od sto vojnika bila je tako organizirana da je u

slučaju direktnog napada mogla samostalno funkcionirati: bila je dobro opskrbljena

oružjem, vodom iz cisterne ukopane u dvorištu (volumen cisterne je cca 700 m3) i hranom,

a svaki je njezin dio posebno osiguran: sa sjeverne, istočne i zapadne strane bastion je

opkoljen dubokim jarkom. Jarak okružuje i zgradu kasarne s njene južne, istočne i zapadne

strane te se produžava pod istočnim i zapadnim zidom dvorišta smještenog u središnjem

dijelu sklopa, južno od nasipa, a sjeverno od zgrade kasarne. Snažan fortifikacijski karakter

uz dominantnu strukturu bastiona s topovskim položajima daje joj oblikovanje južnog

pročelja kasarne koje je raščlanjeno nizom puškarnica.

Dvorište

Longitudinalno pravokutno dvorište položeno u smjeru istok – zapad ujedno je i ulazni dio

sklopa te manipulativni prostor između artiljerijskih položaja i kasarne. U dvorište se ulazi

s istočne strane preko pokretnog mosta koji premošćuje obrambeni jarak. Ulazna vrata su

obostrano flankirana s po dvije puškarnice. U osi zapadnog obrambenog zida je veći

kvadratični otvor uokviren kamenim pragovima. Dvorište je popločano kamenim pločama

položenim na zemljani naboj. U popločanju su kamene tračnice s utorima po kojima je

klizao drveni pokretni most. Pod zapadnim dijelom dvorišta, po njegovoj čitavoj širini je

ukopana cisterna s kamenom krunom u samom jugoistočnom uglu dvorišta.


18

21 Izvorna namjena prostora Gospine baterije neposredno nakon izgradnje – tlocrti, prema nacrtima iz 1842. godine


19

Bastion

Unutar nasipa bastiona ispod topovskih položaja su prostorije vojnog skladišta: artiljerijsko

skladište na zapadnoj strani s direktnim ulazom iz dvorišta, skladište lafeta s direktnim

ulazom iz dvorišta položenim u osi nasipa te skladište baruta s pretprostorom u koje se

ulazi iz hodnika koji povezuje artiljerijsko skladište i skladište lafeta. Na krajnjem

istočnom dijelu je izdvojena prostorija stražarnice s posebnim ulazom i dvije podzemne

etaže u nacrtima označene kao skladište baterije. Prostorije ukopane u nasip posebno su

ventilirane, imaju malu cisternu, a na zidu okrenutom dvorištu niz puškarnica. U središnjoj

osi tog zida je stubište kojim se penje na plato s topovima. Stubište se sastoji iz dva kraka

položena paralelno sa zidom koja na vrhu završavaju zajedničkim podestom. Na vrhu zida

je terasa za opsluživanje topova popločana kamenim pločama. Osam topova bilo je

položeno na blago uzdignuto kružno postolje u čijem se centru fiksirao prednji dio lafeta, a

po obodu su bile tračnice po kojima je klizio stražnji dio oružja na lafetu tako da se svaki

top mogao zakretati za 1800. Pred topovima je bio zemljani grudobran, sa strane okrenute

topnicima obzidan koso položenim kamenim zidom. Topovski su položaji bili zaštićeni i s

bočne strane – s istoka i zapada kamenim zidovima u visini grudobrana.

Kasarna

Kasarna je simetrično koncipirana katnica s centralnim dijelom produljenim prema jugu i

dva krila pravokutnog tlocrta koja s južne strane zatvaraju dvorište. U središnjoj osi zgrade

je ulaz. Ulazni hodnik položen je okomito na smjer pružanja zgrade, a istočno i zapadno od

njega su zajedničke spavaonice od kojih svaka zauzima čitavo krilo zgrade. U produžetku

ulaznog hodnika simetrično su položene još dvije sobe, kuhinja, spremište pod stubištem

koje vodi na kat te na kraju sanitarije. Na sigurnom i zaštićenom sjevernom zidu

spavaonica izmjenjuju se prozori i puškarnice, dok je južni zid tih prostorija raščlanjem

samo puškarnicama. Zajedničke prostorije u južnom krilu osvijetljene su malim prozorima,

izgledom nalik puškarnicama.

Kat kasarne je bio slično organiziran kao i prizemlje: u središnjem dijelu bile su četiri sobe

s pećima, u njihovom produžetku još jedna kuhinja, stubište za tavan i na krajnjem jugu

nad sanitarijama još jedna manja soba. Mali hodnik u središnjoj osi osvijetljen je

istaknutim nadsvjetlom. I prostorije na katu okrenute dvorištu imale su prozore i

puškarnice, a na južnom zidu bile su samo puškarnice. Gotovo cijelo istočno i zapadno

krilo kasarne nad zajedničkim spavaonicama zauzimale su prostorije koje su neposredno

nakon izgradnje bile prazne, bez namjene. Kasarna opkoljena jarkom i branjena


20

puškarnicama mogla je odolijevati direktnom napadu te pripada posebnom tipu tzv.

defenzionom tipu kasarne. Neposredno nakon završetka gradnje probijena su vrata na

samom istočnom i zapadnom kraju bočnih krila te je izveden ophod – veza između kata

kasarne i topovskih položaja na bastionu. Ophod je položen konzolno na istočni i zapadni

obrambeni zid dvorišta, a nose ga dvostruke kamene konzole.

Stajaća visina u potkrovlju bila je samo u njegovom središnjem dijelu – potkrovlje bočnih

krila se nije koristilo. Što više, neposredno nakon gradnje nad katom nenastanjenog

istočnog i zapadnog krila nije bila napravljena međukatna konstrukcija – podnica

potkrovlja. Ona je izvedena naknadno, može se pretpostaviti oko 1846. godine zajedno s

izgradnjom ophoda kojim je kat kasarne povezan s platoom bastiona.

22 Tlocrt kata kasarne nakon gradnje ophoda, iza 1846. godine

NAČIN GRADNJE - MATERIJAL I KONSTRUKCIJA

Temeljenje

Stjenoviti teren na dnu viškog zaljeva od morske se površine strmo uspinje prema jugu.

Prirodna konfiguracija terena vidljiva je i danas: povijesni put koji povezuje viška naselja

Kut i Luku preteći liniju obale na nasutom je terenu visoko nad morem te je s južne strane

poduprt potpornim zidom.


21

23 Konfiguracija obale u neposrednoj blizini Gospine baterije – razglednica s početka 20. stoljeća

Građevine Gospine baterije temeljene su na čvrstoj stijeni koja se penje od juga prema

sjeveru. Stoga je dubina temeljenja različita. Prostor između temeljnih zidova ispunjen je

zbijenim zemljanim nasipom. Nasip unutar bastiona izveden je zbijenim kamenim

nabačajem u horizontalnim slojevima.

Opkop ispred bedema i oko kasarne ukopan je u stijenu, a pokosi su obloženi zidom od

priklesanog kamena. U stijenu su ukopane i velika cisterna u dvorištu, kao i ona mala ispod

nasipa baterije.

24 Karakterističan poprečni presjek, nacrt iz 1840. godine; bojom je označena vrsta materijala: prirodna stijena sivo, kamena struktura ružičasto, zbijeni zemljani nasip smeđe, kameni nabačaj prikazan je realistički

Grota između stijena, povezana s morem, iskorištena je za septičku jamu koja se nalazi

jugozapadno od sanitarija u prizemlju centralnog dijela kasarne. Stoga septička jama nema

ograničen kapacitet – otpadne se vode prolaskom kroz teren filtriraju i otječu u more.


22

25 Odvodnja otpadne vode – položaj i presjek septičke jame; nacrti iz 1840. i 1842. godine

Zidovi i svodovi

Bastion

Topovski položaj sa sjeverne strane uz obrambeni opkop branjen je od direktnog napada

snažnom eskarpom zidanom od pravilno obrađenih klesanaca. Eskarpa je bila izložena

neposrednom djelovanju artiljerije koja ju je nastojala probiti. Stoga je s unutrašnje strane

ojačana potpornim zidovima u formi kontrafora.

Prostorije unutar bastiona imaju kamene zidove i bačvaste svodove. U gradnji zidova

unutar nasipa korišten je priklesani kamen pologan u horizontalnim redovima različitih

visina, vezan mortom. Zid koji je okrenut dvorištu, debljine 100 cm, ima dva različita lica:

s nutarnje strane je priklesan kamen polagan u horizontalnim redovima, različitih visina.

Blokovi su vezani mortom. Vanjsko lice ovog zida je građeno klesancima položenim u

horizontalnim redovima približno iste visine, obrađenim „na špicu“.

26 Spremište u bastionu - nutarnje lice zida, puškarnica - vanjsko lice zida, puškarnica


23

Ulazni dio ima križni svod, a sve su ostale prostorije presvedene bačvastim svodovima –

polukružnim u manjim spremištima i u obliku parabole u spremištu lafeta. Svodovi su

građeni grubo obrađenim priklesanim pločastim kamenom povezanim mortom, radijalno

položenim u redovima nejednakih širina. Ekstrados svoda nasut je glinenim nasipom i od

procjednih voda iz nasipa iznad zaštićen je poput krova: vodonepropusnim mortom,

moguće i kamenim pokrovom izvedenim u padu prema kanalima i rigalicama na pročelju.

Podovi u skladištima unutar bastiona su od kamenih ploča. U spremištu baruta koje je

trebalo biti apsolutno suho bio je dvostruki, ventilirani drveni pod – što je posebno

naglašeno u nacrtima. Stubište koje se spušta iz skladišta lafeta u prostoriju s cisternom te

ono koje vodi u etažu ispod stražarnice je od punih kamenih stuba.

Puškarnice su se s vanjske strane magle zatvoriti željeznim kapkom od kojeg je na

pojedinim mjestima sačuvan okov.

27 Okov kapka puškarnice 28 Puškarnica sa željeznim kapkom na utvrdi George III

29 Skladište lafeta, svod


24

30 Spremište s malom cisternom, svod i odzraka 31 Način gradnje svoda radijalno položenim kamenom

32 Sustav odvodnje nad svodovima spremišta u bastionu, tlocrt i presjek

33 Rigalice na vanjskom licu zida


25

Kasarna

Svi vanjski zidovi kasarne građeni su tako da im je nutarnje lice od priklesanih kamenih

blokova polaganih u horizontalnim redovima, različitih visina. Blokovi su vezani mortom.

Vanjsko lice je građeno klesancima položenim u horizontalnim redovima približno iste

visine, obrađenim „na špicu“. U donjem dijelu, od temelja do poda prizemlja su deblji –

istak od 15 cm je vidljiv u jarku koji okružuje kasarnu s istoka, zapada i juga pa i u

dvorištu od poda dvorišta do razine prizemlja. Može se pretpostaviti da su, obzirom na

namjenu - stanovanje, zidovi s nutarnje strane bili žbukani. Sjeverni i južni zid prizemlja

istočnog i zapadnog krila kasarne debljine 82 cm s nutarnje su strane ojačani nizom

kamenih lukova debljine 100 cm. Po sredini prostorije uzdužno je položen zid debljine 88

cm, također raščlanjen lukovima. Ti lukovi nose polukružne bačvaste svodove položene po

čitavoj duljini krila, raspona 222 cm svaki. Isto kao i nad ukopanim spremištima unutar

bastiona nad svodovima je zemljani nasip, vodonepropusni mort i sustav dovodnje koji

vodu kanalizira prema kamenim rigalicama na pročelju. Prema neuobičajeno ojačanim

zidovima koji nose svodove, ukupnoj debljini nasipa pod svodovima, a u konačnici i

sustavu odvodnje moguće je pretpostaviti da je po prvobitnoj ideji kasarna imala biti

prizemnica s terasom koja je mogla primiti teško topovsko naoružanje. (Na isti je način

izvedena ravna terasa nad kasarnom u utvrdi George III.) Tek tijekom gradnje

promijenjena je prvobitna nakana i nad terasom prizemlja izveden je kat. Iz nacrta nije

moguće zaključiti od čega su građeni svodovi, da li su od kamena ili su građeni opekom

kao što je to slučaj kod svodova na kasarni preuređene nekada engleske utvrde George III.

34 Međukatna konstrukcija krila – presjek i odvodnja (drenaža)


26

35 Krilo kasarne, sjeverno pročelje s rigalicama

Ulazni hodnik i stubište presvedeni su križnim svodovima, kako u prizemlju, tako i na

katu. Vanjski zidovi kata imaju debljinu od 68 cm. Krovna se konstrukcija oslanja na

sustav poprečnih zidova kata i to tako da su nosive grede krovišta položene na te zidove,

okomito na nagib krova, a preko njih su položene gredice koje, u smjeru kosine krovne

plohe, nose kupu kanalicu. Poprečni zidovi koji nose krovište u središnjem su dijelu

olakšani širokim lučnim otvorima. Na spoju južnog i zapadnog krila zgrade nema

poprečnog zida pa opterećenje krovišta preuzima drvena visulja.

36 Nosive grede krovišta položene na različitim visinama okomito na pad krova

Dvorište

Oba lica stočnog i zapadnog ogradnog zida dvorišta građena su od klesanaca. Ulazna vrata

su presvedena plitkim lukom, a oblikovno su posebno naglašena okvirom od klesanaca nad

kojim je ploča s uklesanom godinom gradnje.


27

37 Ulaz u Gospinu bateriju – nacrt s uvučenim pokretnim mostom i današnje stanje

38 Popločanje dvorišta i tračnice pokretnog mosta 39 Kruna bunara

Popločana hodna površina dvorišta izvedena je u padovima prema cisterni. Pod

opločanjem, uz sjeverno pročelje kasarne izveden je zidani kanal u koji se slijeva voda s

krova i koji kanalizira kišnicu u komore cisterne. Voda s krova se skuplja u horizontalnim

olucima skrivenim unutar profiliranog napusta, a vertikale su unutar zidova.


28

40 Ophod na istočnom zidu 41 Dvostruke kamene konzole

Naknadno izgrađen ophod na istočnom i zapadnom zidu izveden je od kamenih ploča

položenih na dvostruke konzole.

IZVORNI IZGLED I DANAŠNJE STANJE

Neposredan okoliš

42 Pogled na Bateriju s istoka


29

Usprkos proteklim godinama i izmjenama namjene u kompleksu Gospine baterije zadržana

je izvorna prostorna organizacija u gotovo svim segmentima - izuzev istočnog platoa pred

bastionom koji je izbrisan izgradnjom s kraja 19. i polovice 20. stoljeća. Cesta i parkirališta

koja nepsredno dotiču nekadašnji obrambeni jarak u suprotnosti su sa izvornim konceptom

po kojem je neposredna okolina vojnog objekta izolirana od tkiva naselja.

Bastion

Prostorije nekadašnjih spremišta sačuvane su u svom izvornom obliku. Najznačajnija i

najvidljivija promjena bastiona je rušenje grudobrana i uništenje topovskih položaja od

kojih je sačuvan samo uzak popločani manipulativni prostor na jugu terase.

Dvorište

Dvorište je sačuvano u potpunosti – izuzev pokretnog mosta koji je zamijenjen fiksnim još

krajem 19. stoljeća kada je na mjestu njegovog oslonca djelomično zasut obrambeni jarak.

Današnji most uređen je šezdesetih godina 20. stoljeća. Pod popločanjem dvorišta sačuvan

je sustav kanala za punjenje cisterne koja se još uvijek puni.

Kasarna

Krajem 19. stoljeća s unutarnje strane zazidane su sve puškarnice u prizemlju i u istočnom

i zapadnom krilu kata. U skladu s novom, civilnom, namjenom nakon demilitarizacije

otoka na južnom zidu prizemlja na mjestu svake treće puškarnice probijen je prozor. Tako

se ti prozori i (zazidane) puškarnice nižu u istom ritmu kao oni izvorni na sjevernom zidu.

Na isti način je riješeno osvjetljenje krila kata, kako na južnom tako i na sjevernom

pročelju. U drugoj polovici 20. stoljeća provedene su manje preinake u skladu s novom

funkcijom prostora. Najznačajnije je rušenje pregradnih zidova prostorija (nekadašnjih

soba), kamina i dimnjaka u južnom krilu čime se u potpunosti izgubila izvorna organizacija

tog segmenta prostora. Usprkos sačuvanosti izvorne strukture interijersko uređenje

prostora ne daje niti naslutiti da je građevina izvorno imala vojnu namjenu.


30

43 Izvorna struktura i naknadne promjene


31

44 Ulazni prostor

45 Prizemlje, zapadno krilo 46 Prizemlje, istočno krilo sjeverna prostorija

47 Stubište, kat 48 Stubište, tavan


32

49 Kat, sjeverni dio južnog i krila 50 Kat, arheološka zbirka

VALORIZACIJA

Gospina baterija u Visu jedinstven je primjer gotovo u potpunosti sačuvane kasne

austrijske utvrde s polovice 19. stoljeća – prijelomnog doba u kojem je u uzletu razvoj

teškog naoružanja koje će, uz razvoj mornarice, promijeniti koncepciju ratovanja i gradnje

utvrda. Osim što svjedoči o načinu ratovanja kojem je prilagođena, svojim graditeljskim

detaljima i primjenjenim tehničkim rješenjima svjedoči i o visokom stupnju znanja vojnih

inžinjera i graditelja. Uz gotovo u potpunosti sačuvanu izvornu strukturu Gospina baterija

čuva i trag namjerne destrukcije koju su provele austro-ugarske vlasti nakon

demilitarizacije otoka. Cijenimo da su oba sloja jednako vrijedna jer pokazuju život vojnog

objekta od gradnje do napuštanja - tim više što su ostali vojni položaji na otoku Visu

gotovo u potpunosti srušeni i danas nečitljivi u prostoru i neprepoznatljivi. Uz iznimno

mjesto u graditeljskoj baštini, Gospina baterija imala je važnu ulogu u borbama sredine 19.

stoljeća u kojima je otok Vis bio u fokusu borbe evropskih vojnih sila za prevlast na

Jadranu.


33

PRIJEDLOG KONZERVATORSKIH SMJERNICA

1. Konzervatorsko istraživanje

Kako bi se upotpunila znanja o izvornom izgledu i načinu gradnje koja se temelje na

proučavanju povijesnih izvora i vizualnom pregledu Gospine baterije, bez fizičke

intervencije u graditeljsku strukturu, potrebno je provesti dodatna konzervatorska

istraživanja. Dodatna konzervatorska istraživanja također bi trebala biti temelj za odluke o

sanaciji građevina tamo gdje je to neophodno.

Kasarna:

- istraživanje materijala i načina izvedbe lukova na ojačanjima zidova i na bačvastom

svodu u istočnom/zapadnom krilu skidanjem recentne žbuke

- istraživanje koje će pokazati da li je unutrašnjost prizemlja istočnog/zapadnog krila bila

ožbukana - ispitivanje sastava slojeva žbuke u dijelu prostora krila koji nije uređen

- istraživanje koje će pokazati da li su zidovi u prostoru stubišta bili ožbukani - ispitivanje

sastava slojeva žbuke

- analiza kamena i morta u unutrašnjosti kasarne kako bi se, temeljem eventualnog

prisustva kristaliziranih soli projektom predvidio daljnji tretman zidova u pogledu sanacije

kapilarne vlage

- istraživanje slojeva poda na katu krila u prostorijama kojima je završni sloj poda parket

kako bi se ustanovilo od čega je nasip i kakva je bila izvorna podnica kata

Bastion:

- sondiranje zemljanog nasipa nad ukopanim prostorijama, nekadašnjim spremištima, kako

bi se ustanovilo koja je vrsta zemlje upotrijebljena za nasipavanje, kako i od kojeg je

materijala napravljena drenaža uz eskarpu te kako je i od kojeg je materijala izveden

zaštitni sloj („krov“) nad svodovima i sustav odvodnje; istraživanje nasipa potrebno je

provesti pod arheološkim nadzorom

2. Radovi sanacije i konzervacije

Iako je građevinska struktura relativno dobro očuvana, prostorije ukopane u zemljani nasip

vlaže/prokišnjavaju, a u kasarni se, naročito na zidovima uz cisternu, javlja kapilarna

vlaga. Isto tako došlo je do pucanja kamena uslijed korozije metalnih ograda, okova

nekadašnjih kapaka i sl.


34

- potrebno je u potpunosti odstraniti sve biljke s nasipa, naročito stablašice; skinuti

zemljani nasip do zaštitnog sloja nad svodovima i sanirati zaštitni sloj istim materijalom ili

suvremenim materijalom sličnih karakteristika; zaštitne radove na sanaciji nasipa potrebno

je provesti pod arheološkim nadzorom

- potrebno je isprazniti cisternu i sanirati zidove koji propuštaju vodu (propuštanje vode pri

vrhu cisterne vidljivo je u naslagama soli na vanjskom zidu

- ovisno o provedenim istraživanja sastava i količine soli u kamenoj strukturi i mortu

potrebno je predvidjeti sanaciju zidova i način zaustavljanja vlage

- projektom je potrebno predvidjeti skidanje svih korodiranih metalnih elementa i

čišćenje/sanaciju/zamjenu oštećenih kamenih dijelova stuba, popločanja, zidova

3. Prezentacija utvrde

a) U skladu s valorizacijom kojom se jednako vrednuje izvorni izgled utvrde i namjerno

izvedeno rušenje elemenata vitalnih za vojnu funkciju, u prezentaciji utvrde potrebno je na

isti način respektirati sačuvane elemente izvorne organizacije prostora i ostatke izvorne

strukture preostale nakon onesposobljavanja vojnog položaja. Pri tome se prvenstveno ne

preporučuje rekonstrukcija grudobrana te srušenog dijela istočnog i zapadnog obrambenog

zida dvorišta.

b) Kako bi se nove strukture južno od kasarne - betonirana/asfaltirana parkirališta i cesta -

vizualno odvojile od utvrde predlaže se uz rub obrambenog jarka formirati zelenu

površinu.

c) U hortikulturnom uređenju platoa sjeverno od eskarpe i obrambenog jarka – zapadni dio

predlaže se naznačiti perimetar/parcelu koja je nekada pripadala kompleksu Gospine

baterije.

d) U uređenju platoa sjeverno od eskarpe i obrambenog jarka – istočni dio (dvorište

Kulturnog centra) predlaže se omogućiti viziru na bedem i kasarnu sa sjevera, s mora i to:

- srušiti betonsku pozornicu s pratećim sadržajima nekadašnjeg Doma JNA koja je danas u

prvom planu te prostor za eventualno nove sadržaje u dvorištu planirati u unutrašnjosti

parcele bliže njenom južnom rubu.

- postupno zamijeniti visoka stabla nižim stablašicama.

e) Na otvorenim površinama (opkop, terasa bastiona, dvorište) predlaže se zabraniti novu

gradnju – bilo trajnog, bilo privremenog karaktera.


35

f) Bastion

- predlaže se zadržavanje postojećeg stanja, uz nužnu sanaciju, ukopavanje instalacija i

hortikulturno uređenje platoa

- u pogledu mikro klime predlaže se zadržavanje postojećeg stanja – bez grijanja i

hlađenja, bez zatvaranja otvora puškarnica

- predlaže se prostorije unutar bastiona zatvoriti metalnim vratima

g) Dvorište i cisterna

- predlaže se zadržavanje izvornog popločanja dvorišta i šina pokretnog mosta – bez

njegove obnove

- ispražnjenu i saniranu cisternu moguće je vratiti u izvornu funkciju, a moguće je dati joj

novu namjenu pri čemu je potrebno riješiti: (a) ulaz kao novi element u prostoru dvorišta –

u sklopu pozornice te (b) odvodnju oborinskih voda s hodne površine; odvodnju s krova

kasarne i odvodnju drenaže s platoa bastiona

- predlaže se zadržati funkciju ljetne pozornice s montažnom pozornicom

h) Kasarna

- predlaže se prostorije u prizemlju istočnog i zapadnog krila kasarne prezentirati u

njihovom izvornom gabaritu

- općenito se i za prostor kata predlaže što manje „usitnjavanje“

- iako su puškarnice zatvorene još krajem 19. stoljeća predlaže se njihovo prezentiranje u

obliku niša kako bi se kasarni i iznutra dao izgubljeni izgled fortifikacijskog objekta,

barem u prostorijama prizemlja

- uz pretpostavku da je unutrašnjost kasarne izvorno bila ožbukana predlaže se žbukanje

izvornih zidova i svodova na način da se stara struktura u finalnoj obradi razlikujr od novih

intervencija (npr. toniranom žbukom obrađenom „na žlicu“ ili sl.)

- predlaže se sve instalacije voditi podžbukno i u slojevima poda

- predlaže se koristiti potkrovlje za postavu uređaja grijanja i hlađenja i postavu glavnog

razvoda grijanja i hlađenja

- predlaže se da se za sve nove građevinske intervencije, uključivši finalnu obradu podova,

novih zidova, izbor rasvjetnih tijela i sl. koriste suvremeni materijali, ali ne imitacija starih

- predlaže se zadržati postojeći raspored i izgled prozora bez obzira na vrijeme u kojem su

nastali

- predlaže se sve otvore kasarne zatvoriti stolarijom; pri tome ne imitirati stare/povijesne

oblike prozorskih krila koji ionako nisu sačuvani


36

Predloženi istražni radovi, radovi sanacije i konzervacije graditeljske strukture Baterije

pridonijet će zaštiti i očuvanju spomenika, a predložen način prezentacija Baterije naglasit

će njezinu spomeničku vrijednost.

Gore navedene konzervatorske smjernice potrebno je verificirati od strane nadležne

konzervatorske službe.


37

IZVORI I LITERATURA

Ratni arhiv u Beču

Hrvatski državni arhiv

Državni arhiv u Splitu, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju

Arhiv KO Split

Frano Baras: Vis u Napoleonovim ratovima, Mogućnosti 3-4-5,Split, 1982., 303-328

Boris Čargo: Ljudi od željeza na brodovima od drva, Split, 2016.

Cvito Fisković: Prilozi o viškim spomenicima, Mogućnosti 3-4-5, Split, 1982., 275-287

Cvito Fisković: Spomenici otoka Visa od IX do XIX stoljeća, Prilozi povijesti umjetnosti u

Dalmaciji 17, Split, 1968., 159 – 175

Malcolm Scott Hardy: Velika Britanija i Vis. Rat na Jadranu 1805. – 1815., Split, 2006.

Petar Kuničić: Viški boj, Zagreb, 1892.

Grga Novak: Vis – knjiga prva, Zagreb, 1961.

Nataša Mataušić: Što se krije iza zatvorenih vrata, IM/1998, 3/4, 98 – 103

Vladimira Pavić, Jozefina Dautbegović: Od izložbe do novog postava zavičajnog muzeja

otoka Visa, IM/1999, 1/4, 23 – 27

Stanko Piplović: Austrijska utvrđenja na Visu, Mogućnosti 3-4-5, Split, 1982., 329 – 337

Stanko Piplović: Fortifikacijski sustav Pule iz 19. st. – poptreba detaljnijeg istraživanja i

zaštite, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 14/1988. – 15/1989., 187 – 201

Stanko Piplović: Primorske fortifikacije 19. stoljeća na istočnom Jadranu, Hrvatske obalne

utvrde u 19. i 20. stoljeću, Splt, 1993., 25 - 61

* Vojna enciklopedija, sv. 1 - 10, Beograd, 1972.


38

PRILOG – SNIMAK POSTOJEĆEG STANJA

a u

S

a u

S

a u

S

a u

S

a u

S

a u

S

a u

a u

a u

a u

a u

a u

a u

a u

Documents

Elaborat Baterija 2019-04-09engleska (1811.-1815.), a 1815. godine otok ponovo pripada Austriji, sve do njenog sloma 1918. godine. Burno razdoblje Napoleonovih ratova početkom 19