1

PANEVROPSKI UNIVERZITET APEIRON

FAKULTET POSLOVNE INFORMATIKE

Vanredne studije.

Smjer „Poslovna informatika”.

Predmet:

Elektronsko poslovanje.

Elektronska trgovina

(seminarski rad)

Predmetni nastavnik:

ptof. dr Branko Latinović.

Student:Aleksandar Živanović, indeks br. 137-09/VIT.

Banja Luka, jun 2012.

SADRŽAJ

POJAM ELEKTRONSKE TRGOVINE.........................................................................3

Informaciono kompleksni proizvodi............................................................................6

TEHNOLOGIJA ELEKTRONSKE TRGOVINE...........................................................9

SISTEMI PLAĆANJA KOD ELEKTRONSKE TRGOVINE......................................10

SIGURNOST ELEKTRONSKE TRGOVINE..............................................................11

2

POJAM ELEKTRONSKE TRGOVINE  Informatička revolucija u punoj mjeri dolazi do izražaja u sferi trgovine. Zahvaljujući tome, nastaje i razvija se svojevrsna elektronska trgovina. Elektronska trgovina podrazu-mijeva korišćenje više različitih elektronskih informacionih tehnologija u koje se ubrajaju telefon, e-mail, faks, teleks, automatska identifikacija na bazi bar koda, EDI, prenos vizuelne informacije kao dio neke druge međuorganizacijske transakcije, direktan pristup datotekama poslovnog partnera, prenos poruka na elektronskim obrascima, prenos elektronskih kataloga i konačno korišćenje Interneta, odnosno Web-a. Elektronska trgovina, kao novi segment savremenog poslovanja, posljedica je razvoja globalne ekonomije i globalne računarske mreže. Posmatrano sa aspekta komunikacija, elektronska trgovina predstavlja isporuku informacija, proizvoda, usluga ili plaćanja putem telefona, računarske mreže ili nekog drugog sredstva. Međutim, sa stanovišta poslovanja, elektronska trgovina predstavlja primjenu tehnologije s ciljem automatizacije poslovnih transakcija. Elektronska trgovina sa aspekta usluga je alat koji smanjuje troškove, usavršava kvalitet robe i povećava brzinu isporuke.

Tržište koje se realizuje preko WWW mreže otvara nove mogućnosti u trgovanju, ali iistovremeno zahtijeva promjenu pristupa samom konceptu trgovine i označava se pojmom E-Commerce.

Elektronska trgovina se može definisati kao skup komercijalnih transakcija koje se odvijaju preko Interneta, bez obzira na njihove prave ili virtuelne vrijednosti. Ova definicija ne uključuje oglasne poslove. Pri pomenu elektronske trgovine, većina ljudi prvo pomisli na on-line shopping i mogućnost kupovine preko Interneta. Međutim, web kupovina je tek mali dio sveukupne slike elektronske trgovine. Jedna od važnijih osobina jeste da je elektronska trgovina dinamičkog karaktera i da se svake godine širi i objedinjuje nove funkcije i elemente. Vodeće svjetske ekonomije suočene su sa rastućim korišćenjem Interneta i rapidnim rastom tzv. electronic commerce-a. Broj ljudi koji kupuju, traže posao, rješavaju čak i medicinske probleme on-line u stalnom je porastu. Trend sveukupnog poslovanja kreće se ka Internetu i on-line pristupu,  što za rezultat ima kreiranje on-line tržišta. Promocija novih proizvoda i usluga koje kompanije nude gotovo je nezamisliva be on-line promocije. Digitalna ekonomija uz e-commerce je ubrzala i unaprijedila ekonomije

3

razvijenih zemalja, dok će se u narednom periodu vidjeti kako će se u svemu tome snaći ostale srednje i nerazvijene zemlje. Kaže se da živimo u umreženom svijetu. Dokaz za to su neprestan razvoj i širenje Interneta. Ekonomski aspekt koji objašnjava ovakav trend ogleda se u onome što korišćenje interneta omogućava, a to je smanjenje troškova. Kada se to uzme u obzir, onda je logična prognoza da će elektronska trgovina u budućnosti doživjeti ogroman rast. Pretpostavka je da će mladi ljudi biti ti koji će predstavljati ogroman potrošački potencijal. Svoju šansu u razvoju e-commerca posebno vide male kompanije, jer će imati priliku da se za njih sa-zna i da ravnopravno sa velikim igračima nastupaju na tržištu. Internet, elektronsko poslovanje i trgovina otvaraju put ka potpuno novom obliku ekonomije - Internet ekonomiji. Elektronska trgovina nije tek puka prodaja ili kupovina preko Interneta korišćenjem elektronskog novca ili sličnim direktnim vidovima plaćanja. Domen elektronske trgovine je mnogo širi od toga.

Prema metodologiji Evropske Unije, to je skup komercijalnih aktivnosti koje se vode preko elektronskih mreža (najčešće preko Interneta), a koje imaju za krajnji cilj prodaju ili nabavku proizvoda ili usluga. Elektronska trgovina razvija se krupnim koracima u cijelom svijetu, a posebno u Evropi, koja ubrzano smanjuje zaostatak za SAD. Obavljanje komercijalnih poslova elektronskim putem, pored povećanja prometa i zarade, daje i velike mogućnosti korisnicima i firmama u pogledu povećanja kvaliteta usluga, integracije i otvaranja novih radnih mjesta. Internet zapravljo predstavlja prostor velikih poslovnih mogućnosti i ogromnog tržišta za velika, srednja i mala preduzeća, pojedince i preduzetnike. Troškovi i rizici nikada nisu bili manji, a potencijalna dobit veća. Vrijedno je pomenuti da je prva elektronska transakcija na Internetu obavljena maja 1994. na prvoj www konferenciji između Ženeve i Amsterdama. Samo tri godine kasnije, 52 vodeće firme po prometu preko Interneta ostvarile su promet veći od 7 milijardi dolara, u šta su uvrštene i business to business transakcije, koje predstavljaju mnogo veći dio prihoda u elektronskoj trgovini nego maloprodaja. Vodeće kompanije su bile prodavci hardvera Cisco Systems ( www . cisco . com ) sa 3,2 milijarde dolara prometa i Dell Computers sa jednom milijardom dolara prometa.

Prodavac knjiga Amazon.com je svake godine višestruko uvećavao svoj promet, koji je iznosio 250 miliona dolara u 1998. godini. General Electric (www . ge . com ), jedna od najvećih američkih i svjetskih kompanija, još je odavno osmislila Trading Process Network (TPN), web sajt na kojem “GE” obavlja posao vrijedan milijardu dolara sa svojih 1.400 dobavljača. Softver na Web sajtu

4

omogućuje naručiocima iz “GE” da upute zahtjev za ponudu dobavljačima koje sami izaberu.U zahtjevu se šalju sve informacije potrebne za valjanu ponudu. Kada dobavljači pošalju svoje ponude, softver otklanja slabije ponude i upravlja ostalima, pa na kraju obavijesti nekoliko najboljih davaoca ponude, koji zatim dolaze na završne pregovore. “GE” je na taj način skratio proces dobijanja ponuda sa 21 na 10 dana. Ovim se proces kreiranja ponuda pojednostavljuje, i povećava broj ponuda, čime se i cijene ponuđenih proizvoda smanjuju za 5 do 20 posto. Čak 15 posto ponuda pristiže izvan SAD-a.  

Slika 1  Ostvareni profit od eTrgovine u SAD  Dvije su osnovne pretpostavke kada se govori o tradicionalnim metodama plaćanja:

potrebno je da su strane koje učestvuju u transakciji, kupci i prodavci, fizički prisutni za vrijeme transakcije;

odlaganje procesa isplate u slučaju pojave problema (krađa, nastanak prekoračenja računa i slično).

 Ove pretpostavke ne važe u koncepciji savremenog poslovanja pa se iz tog razloga sprovodi modifikacija mnogih metoda plaćanja, tako da se prilagođavaju efikasnom vođenju poslova putem računarskih mreža. Predviđa se da će u narednih deset godina elektronska trgovina postati dominantan način trgovanja, prvenstveno zahvaljujući komercijalizaciji Interneta. Brojni su činioci koji pozitivno utiču na razvoj elektronske trgovine:

elektronska trgovina otvara pristup novim tržištima i tržišnim segmentima.

otvaraju se velike mogućnosti za povećanje brzine i efikasnosti prodaje, kvaliteta usluga, kao i konkurentnosti uopšte.

došlo je do velikog rasta i razvoja infrastrukture neophodne za elektronsku trgovinu.

javlja se efekat lavine.

5

 Prije realizacije elektronske trgovine potrebno je obezbijediti sljedeće minimalne uslove:

informacija koju na Internetu mogu vidjeti milioni zainteresovanih potrošača, uz njeno prezentovanje na način koji odgovara korisnicima mreže;

direktan (engl. one to one) kontakt sa potrošačima – ostvaruje se korišćenjem e-mail-a, koji daje mogućnost brzog odgovora na postavljena pitanja, sa ciljem stvaranja utiska kod potrošača da je riječ o kupovini koja liči na tradicionalnu, iako se odvija u virtuelnom prostoru;

zaključivanje tj. prodaja – poručivanje na Internetu liči na kupovinu putem kataloga. Internet pruža odlične mogućnosti čuvanja dokumentacije nastale u procesu trgovine;

isporuka - neki proizvodi se mogu isporučivati direktno (softver, informacije, elektronske knjige i slično), dok se za većinu proizvoda isporuka realizuje tradicionalnim sredstvima;

bezbjedna transakcija – odvijanje bezbjednih transakcija od primarne je važnosti za on-line poslovanje.

 Veliki broj kompanija sve se češće opredjeljuje se za koncepciju poslovanja putem mreže, usljed lakoće izrade prezentacija na Internetu i mogućnosti da se njom privuku milioni potencijalnih kupaca. 

Informaciono kompleksni proizvodi

Praktično ne postoji razlog zašto bi neka kompanija, čime god da se ona bavila, bila uskraćena za on-line prodajnu prezentaciju. Efekti on-line prisustva za različite tipove proizvoda ipak se razlikuju od slučaja do slučaja. Prodaja proizvoda preko Interneta, uz upotrebu on-line prezentacije, pitanje je strateške konkurentske prednosti za jednu grupu proizvoda, pod zajedničkim nazivom – informaciono kompleksni proizvodi. Informaciono kompleksni proizvodi su oni proizvodi za koje se odluka o kupovini donosi tek nakon prikupljanja informacija. Kaže se da su proizvodi informaciono kompleksni ako:

su skupi,

imaju visok faktor rizika, jer su opasni ili nepouzdani,

uključuju pojmove sa kojim prosječni kupac nije upoznat i

zahtijevaju od kupca da prije kupovine obavi informaciono istraživanje itd.

U današnje vrijeme, internet je pogodno tržište za prodaju sljedećih proizvoda ili grupa proizvoda:

6

proizvodi visokih tehnologija,

proizvodi koji su u vezi sa računarima,

proizvodi namijenjeni segmentu kupaca kao što su Internet korisnici (uglavnom obrazovani muškarci do 40 godina),

proizvodi koji su namijenjeni geografski veoma disperzivnom tržištu,

proizvodi čija je upotreba bazirana na poznavanju velikog broja informacija,

proizvodi čija je prodaja preko Interneta jeftinija od one koja se obavlja na neki drugi način,

proizvodi čiji su kupci kolekcionari ili strasni zaljubljenici u iste, a koji se teško pronalaze na drugi način i

proizvodi sa veoma niskom cijenom.

 Prodaja na Internetu nije jednostavan posao. Potrošači su prilično oprezni i podozrivi kada je u pitanju poslovanje na Internetu. Uvijek je prisutna bojazan od mogućnosti zloupotrebe njihovih kreditnih kartica. S durge strane, brine ih i to što se ne mogu neposredno uvjeriti u sposobnost i renome prodavaca na Internetu. Uspjeh prodaje na Internetu moguć je samo ako su potrebe potrošača zadovoljene na višem nivou nego prilikom primjene klasičnog pristupa u maloprodaji. Sa aspekta potrošača, on-line prodaja mora da ponudi bar jednu od sljedećih pogodnosti:

nižu cijenu

bogatiji izbor

kvalitetniju uslugu

specijalne usluge

više pogodnosti

brzu isporuku i

više zabave.

 Brojni su pokušaji trgovine na Internetu koji su na kraju bili neuspješni, upravo stoga što ovi osnovni zahtjevi nisu bili zadovoljeni. Potrošači neće odustati od klasičnih metoda kupovine proizvoda, ukoliko im ne ponudite nešto bolje. Iz tog razloga prodajna strategija na Internetu mora da bude usmjerena na zadovoljenje potreba potrošača. Pošto je cijena jedan od najjačih motiva pri odlučivanju potencijalnog kupca, mnoge kompanije počinju da koriste virtuelni lanac vrijednosti da bi time smanjile troškove poslovanja, a time i cijenu svojih proizvoda. Ovakav pristup za sada može biti efikasan. Ali, kako bude rastao broj kompanija koje kreću u on-line trgovinu, tako će i strategija koja je potpuno usmjerena na smanjenje cijene biti sve manje održiva.

7

 Druga potreba potrošača jeste potreba za raznovrsnijom ponudom. Ako im omogućite bogatiji izbor, vaši on-line napori će vjerovatno imati prednost u odnosu na konkurenciju i klasične maloprodajne pristupe. Primjer za to je Amazon.com, koji potrošačima nudi više od milion naslova. Ne postoji klasična knjižara koja ima takvu ponudu..

Jedna od prednosti on-line trgovine je i to što kompanija potrošačima može da ponudi informisanje o proizvodu preko baza podataka koje sadrže detaljne, ažurne podatke o njemu. Primjenom dobre interaktivne strategije kompanija bi kupcima omogućila da postavljaju razna pitanja u vezi proizvoda. Na ova pitanja odgovarao bi stručnjak iz kompanije, dobro upoznat sa tehničkim i drugim karakteristikama proizvoda. Rezultati ovakvog pristupa obično su efikasniji nego u slučaju kada na pitanja odgovara trgovački predstavnik ili službenik iz maloprodaje. Koncept ponude posebnih usluga tijesno je povezan sa ponudom bolje usluge. Upotreba računara za pružanje usluga potrošačima otvara mogućnost ponude specijalnih usluga koje se do sada nisu mogle pružati. Kompanija Godiva, na primjer, podsjeća korisnike na važne datume koje pri registrovanju navedu, recimo rođendanu bračnog partnera (www.godiva.com) ili godišnjicu braka. Sjajan način da izbjegnete smrknuto lice bračnog saputnika kada se vratite kući! Jeda ond pristupa on-line trgovini jeste i da se kompanije usmjere na to da kupcima maksimalno olakšaju kupovinu. Ima ljudi kojima je odlazak u prodavnicu čisto mučenje. Rješenje za njih je on-line  pristup. Što je više pogodnosti koje se nude, više ljudi će ih koristiti i plaćati za njihovo korišćenje. Ne treba zanemariti i čisto ljudski poriv za trenutnim ispunjenjem potreba. To je oblast u kojoj Internet baš i ne stoji najbolje. Teško je naći razlog zašto bi neki potrošač čekao nekoliko dana da mu proizvod bude isporučen, ako do istog može da dođe u obližnjoj prodavnici u mnogostruko kraćem roku, bez ispunjavanja online formulara i sličnih peripetija? Prrimjer za to su kompanije koje prodaju intelektualnu svojinu – tekstualne, muzičke, video zapise i fotografije koji se mogu prenijeti digitalnim putem. U ovom slučaju, kupovina preko Interneta može ispuniti zahtjev za trenutnim zadovoljenjem potrebe efikasnije nego tradicionalna kupovina. Ali, kada se radi o distribuciji materijalnih proizvoda, Internet uglavnom nije u stanju da trenutno zadovolji potrebe potrošača. Treba ipak imati u vidu razliku koja postoji između kupovine u velikim urbanim centrima i kupovine u manjim gradovima. Potrošači u velikim gradovima imaju na raspolaganju bogatu i raznovrsnu ponudu proizvoda i usluga (megamarketi). U manjim mjestima potrošači imaju pristup samo u ograničenoj ponudi. Ukoliko žele proizvode i usluge koji nisu dostupni na lokalnom tržištu, prinuđeni su da posjete neki od većih urbanih centara ili naruče robu i čekaju na njenu isporuku. U takvom slučaju, proizvod poručen preko Interneta bio bi isporučen potrošaču već nakon dan ili dva, i itme bi bilo omogućeno trenutno ispunjenje potrebe potrošača.

8

 Kada je o samoj zabavi riječ, Internet se teško može nadmetati sa klasičnim načinom kupovine. Mnogi ljudi naprosto uživaju u obilasku tržnih centara i kupovini proizvoda. Pretraživanje kataloga na webu ne pruža im ni izbliza toliko zadovoljstva kao obilazak prodavnica. Naravno, postoji način da se kupovini preko weba doda određen element zabave. Pojedini proaktivni marketinški pristupi uspijevaju u tome. Kompanija CINet uz svako izdanje Digital Dispatcha daje i zabavnu listu Top 10, sa funkcijom da vas zabavi i nasmije. Time se ostvaruje prisnija veza sa svim čitaocima, a iskustvu kupovine preko Interneta dodaje se element zabave. Ako želimo da kupimo neki proizvod, a istovremeno koristimo Internet, više ne moramo ni da izađemo iz stana. Dovoljno je da na određenom web sajtu naručimo ono što želimo, ostavimo svoje podatke i proizvod će nam biti dostavljen na kućnu adresu. Postupak je uglavnom isti, šta god mi naručivali, časopis, kućni aparat, obuću.

U posljednje vrijeme zabilježen je i nagli razvoj tzv. „interaktivnih robnih kuća”, gdje preko Interneta možete pregledati različite proizvode, pročitati njihove karakteristike i vidjeti njihovu sliku, te na kraju te proizvode i naručiti, i sve to preko ekrana kućnog računara. "Pritiskom na taster kupac se obavještava, poručuje, provjerava račun i dobija izvještaje bez zakašnjenja. Pristup je omogučen 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Iz ugodnosti svog doma ili kancelarije roba ili usluga se može tražiti, razgledati, kupiti, a da se uopšte ne napusti sopstveni prostor". Uslovno govoreći, Internet prodaju možemo se posmatrati u dva nivoa.

Prvi nivo uključuje samo on-line kupoprodajne transakcije.

Drugi nivo, koji se naziva web generisana prodaja, obuhvata sve prodaje generisane na web-u, bez obzira da li su on-line ili off-line.

TEHNOLOGIJA ELEKTRONSKE TRGOVINE  Najjednostavniji način obavljanja elektronske trgovine podrazumijeva da, kao i kod konvencionalnih oglasa, na prezentaciji postoji broj telefona i adresa za naručivanje. Drugi način je kreiranje formulara za istu svrhu, pa se proces djelimično automatizuje – narudžbe stižu na e-mail. Kompletno rješenje podrazumijeva kreiranje virtuelne potrošačke korpe i podrazumijeva sljedeće korake:

9

potrošač upotrebom web browser-a pristupa on-line katalogu na web strani onoga ko proizvod nudi, a koji se pored toga, nudi i na CD ROM-u i u klasičnoj papirnoj formi

potrošač bira proizvod koji treba da kupi

onaj ko nudi proizvode daje kupcu formu porudžbine, sa podacima o cijenama pojedinačnih proizvoda, ukupnoj cijeni porudžbine, koja uključuje cijenu isporuke, poreze i dr., kao i  eventualno podatke o kupovini izabranog proizvoda ili cijene konkurentske kompanije

kupac bira sredstvo plaćanja, a to može biti digitalni novac, elektronski ček ili kreditna kartica

prodajnom sektoru kompanije kupac šalje kompletiranu porudžbinu sa informacijom o izabranom sredstvu plaćanja

kompanija zahtjeva ovlašćenje od banke kupca

kompanija kupcu šalje potvrdu o isporuci porudžbine

kompanija šalje proizvod ili pruža zahtjevanu uslugu, u skladu sa porudžbinom i

kompanija zahtjeva isplatu od strane finansijske institucije kupca.

 Ovakav pristup podrazumijeva da kupci sami biraju način plaćanja i da se transakcija odvija u skladu sa tim izborom.

SISTEMI PLAĆANJA KOD ELEKTRONSKE TRGOVINE  Tri metoda plaćanja koja su u najčešćoj upotrebi su procesi u kojima se koriste modeli kao što su debit/kreditne kartice, elektronska sredstva tj. digitalni čekovi i digitalni keš. Dodaci browsera poznati kao elektronski novčanici, zapravo su identifikovani kupci koji pokazuju njihove podatke sa kreditnih kartica i digitalnih sredstava i oni mogu slobodno da se koriste zbog proizvođača browsera i sajtova koji koriste prednosti tih dodataka (Plug ins). Digitalni keš je sistem plaćanja koji omogućava digitalni prenos izvještaja o sredstvima sa jednog kompjutera na drugi. Baš kao serijski brojevi na pravim novčanicama, brojevi digitalnog keša su jedinstveni identifikatori koji potvrđuju da taj novac zaista vrijedi za navedeni iznos, a koji je izdala banka učesnica i koji predstavlja naznačenu sumu pravog novca. Najvžanija osobina digitalnog keša je da je anoniman kao i pravi novac i da može da se ponovo upotrijebi u poslovnim transakcijama, što nije slučaj sa kreditnim karticama. 

10

Procesorske aplikacije za plaćanje u elektronskoj trgovini omogućavaju transakcije, verifikacije kao i šifriranu bezbjednost. Obično su integrisane u pozadinske aplikacije (nedostupne korisnicima) sa direktnom vezom/linkom sa autorizovanim sistemom za kreditne kartice. Prodavci procesorskih aplikacija za plaćanje su: Cybercash, CyberSource, IBM, IC Verify i Veriphone.

 SIGURNOST ELEKTRONSKE TRGOVINE  Ozbiljnu smetnju zaživljavanju on-line shopping-a predstavlja nedovoljna sigurnost on-line transakcija. Ljudi se i dalje nerado odlučuju da broj svoje kreditne kartice pošalju preko mreže. Međutim, realno je očekivati da se u bliskoj budućnosti prevaziđe i ovaj problem, pošto tehnologija i u ovoj oblasti veoma brzo napreduje. Prvo pitanje, koje se postavlja pri izvođenju transakcija, jeste pitanje povjerenja u one sa kojima se posao obavlja. U elektronskim transakcijama, poslovanje se odvija između dvije ili više strana, koje su fizički razdvojene. Ono što oni koji nude proizvode i usluge moraju da obezbijede jeste povjerenje kupaca i korisnika usluga. Potrebno je obezbjediti osjećaj fizičkog pripadanja prostoru, steći reputaciju pouzdanog partnera i onoga ko je u stanju da riješi postojeće probleme. U tradicionalnim transakcijama povjerenje kupaca i korisnika usluga lako se definiše. Sa pozicije potrošača i kupaca, povjerenje podrazumijeva da kupac dobija proizvod koji želi i da u slučaju bilo kakvog oštećenja proizvod može da vrati. Fizičko prisustvo za vrijeme kupovine daje mogućnost da se proizvod pogleda, proba, ocijeni. Sa stanovišta onoga ko nudi ili proizvodi uslugu, povjerenje podrazumijeva da će kupac platiti robu koju uzima i da će plaćanje izvršiti na vrijeme. Potrošači na Internetu ne mogu biti sigurni u to da dobijaju ono što žele, prije nego što izvrše uplatu, a vrlo često nemaju ni mogućnost da proizvod vrate ukoliko im ne odgovara. Određene vrste usluga i proizvoda uopšte se ne mogu vratiti, što negativno utiče na stvaranje povjerenja za poslovanje putem mreže. Oni koji vrše prodaju, opet, teško da mogu izvršiti provjeru kupaca i isporuku. U tom smislu, treba razmotriti koji proizvodi se mogu isporučivati putem Interneta. Ono što se elektronski može isporučiti jesu informacije, one se mogu dati i u digitalnoj formi, treba ih poručiti i za njih izvršiti plaćanje nekim od sredstava elektronskog plaćanja. Proizvodi koji ne mogu biti isporučeni na ovaj način, zahtjevaju zaseban proces isporuke pored procesa pregleda ponude, izvršenja porudžbine i plaćanja. Plaćanje poručenih proizvoda ili usluga može se izvršiti prije, za vrijeme ili nakon isporuke proizvoda, usluga ili informacija. Prije nego što se krene sa procesom elektronske trgovine, potrebno je odlučiti kada proizvodi treba da se isporuče i kada kupac treba da izvrši plaćanje. 

11

Na stvaranje povjerenja između strana koje učestvuju u transakciji utiče i problem očuvanja anonimnosti kupca. Neki od njih naprosto ne žele da im se ime nađe na mreži, pa bi trebalo stvoriti mogućnost kupovine bez otkrivanja identiteta kupca. Gubitak novca u poslovanju na Internetu takođe je značajan problem. Neophodno je definisati načine za sprečavanje gubljenja, kao i višestrukog i neovlašćenog korišćenja novca. Uz sve prednosti koje su već sada evidentne, a koje se ogledaju u snižavanju troškova poslovanja i skraćenim rokovima isporuke, trgovina na Internetu mora da riješi i problem nebezbjedne isporuke i plaćanja u što kraćem periodu.

12

LITERATURA

Latinović, Branko Elektronsko poslovanje, Apeiron, Banja Luka, 2007.

13