Empatija

Seminarski radEmpatija

www.maturski.orgSadrajUvod..str.3

Pojam empatije..str.4

Teorije empatije..str.5

Hipoteza telosa..str.5

Faze razvoja empatije..str.6

Moemo li uticati na razvoj empatije?.....str.8

Znaaj empatije u odgojno-obrazovnom I savjetodavnom radu..str.10

Od zavisnosti do agresije..str.14

Projektivna identifikacija..str.15

ta mi moemo da uradimo?.....str.16

Emocionalna inteligencija..str.17

Kako pomoi djetetu da razvije samopotovanje..str.18

Razvoj moralnosti..str.18

Tipovi emocionalne inteligencije kod osoba..str.19

Emocije..str.20

Poremeaji emocija..str.20

Ljudi sa ledenom duom..str.21

Odnos prema emocijama..str.23

Prilozi..str25

Zakljuak..str.29

Bibliografija..str.30

UvodSposobnost empatije je vrlo vana u cjelokupnom ivotu ovjeka. Znati empatisati znai znati saosjeati s drugim, sa njegovim sjeanjima I teiti da mu pomognemo. Hipoteza telosa nastoji da objasni na koji nain se doivljavaju emocije drugih osoba. Mi upotrebljavamo rijei teleperceptor, telencefalija, telefon, za izraavanje akcije na odstojanju; isto tako za izraavanje najmanje jedinice oseanja koje se prenosi sa jedne jedinke na drugu upotrebiemo rije: telos [43] Empatija se razvija zajedno sa razvojem djeteta u dvije povezane faze.

U prvoj fazi ,oko prve godine ivota, dijete jednostavno ui da uoava emocije drugih I da ih doivi odvojeno od sebe samoga.U drugoj fazi dijete porod toga nastoji da reaguje na te emocije drugoga, a nakon zavretka druge faze ide ka tome da konkretno pomogne odreenoj osobi ije emocije percipira.

esto se pitamo moemo li utjecati na razvoj empatije, odgovor je vrlo jasan, da moemo tako to emo kod djece razvijati spontana djela njenosti, ukljuivati ih u rad dobrotvornih organizacija , poticati ih na iskrenost, a najbolji nain da utiemo pozitivno na razvoj empatije kod djece jeste pozitivana empatska atmosfera u porodici , u kojoj roditelji saosjeaju sa osjeanjma svoje djece I razumiju ih.

Empatija ima veliki znaaj u savjetodavnom radu, kako u periodu predkolskog odgoja kod kue, tako I u periodu kolovanja od strane nastavnika I vrnjaka. Ukoliko dijete ne zadovolji svoje potrebe za empatijom u porodici moe se razviti agresivnost ili u drugom sluaju projektivna identifikacija.Takvi poremeaji se kroz savjetodavni rad uspjeno tretiraj u radionicama za nenasilnu komunikaciju.

Emocionalna inteligencija kao sastavni dio sadri empatiju, kao sposobnost da prepoznamo vlastita osjeanja I osjeanja drugih. Pri tome moe doi do znatnih poremeaja u odnosu prema emocijama, a jedan od njih je I alistemija, emotivno sljepilo, a krajnji oblik neobaziranja na osjeanja drugih bio bi narcizam.Pojam empatije

Empatija-suosjeanje: prepoznati emocije drugih, njihova analiza, vidjeti iz perspektive drugih.

a. Prijem signala - individua naspram grupe

b. itanje emocija - neverbalnih poruka

Empatija je osobita vrsta suosjeanja, sposobnost uivljavanja u emocionalno stanje druge osobe i razumijevanja njenog poloaja. Empatija se temelji na samosvijesti i samospoznaji.

Metaspoznaja - svijest o (vlastitom) misaonom procesu

Metaraspoloenje - svijest o vlastitim emocijama

Svijest o vlastitoj linosti - neprekidna panja koja se pridaje vlastitim unutarnjim stanjima. To ukratko znai biti svjestan i vlastitog raspoloenja i misli o tom raspoloenju.

Empatija je sposobnost dozivljavanja osecaja (saosecajnost) nama drage osobe, te tako saucestvujemo u njenim radostima, a narocito u zalosti i patnji.

Teorije empatije

Jakon L. Moreno je postavio hipotezu telosa , a njene spoljanje okvire odredio je doktrinom o univerzalnom vaenju dvostrukog principa spontanosti I kreativnosti.Hipoteza telosa

Hipoteza o telosu nastala je objedinjavanjem Lipsove teorije empatije i Freudovog pojma transfera. Lipsov pojam empatije oznaava osjeanje koje subjekat projektuje u unutranji svijet neke druge jedinke. [36] Pojmom transfera Freud je oznaavao nesjvesno projektovanje imaginarnih iskustava na lekare u linost. [37] Izgraujui sistem orijentacije za svoja sociometrijska i psihodramska otkria, Moreno je razmatrao oba ova pojma i naao da su oba korisna ali da ni jedan ne odgovara potrebama sociologa i sociometriara, jer prvi (empatija) oznaava jedan isto psiholoki fenomen a drugim dominira njegovo psihopatoloko znaenje. Umjesto da prilagoava ta dva pojma svojim potrebama, na nain koji bi ugroavao njihova precizna znaenja, Moreno je predloio uvoenje novog pojma (telos) koji bi objedinjavao predhodna dva. U skladu sa uverenjem o potrebi preciznih definisanja naunih pojmova, predloio je sljedeu definiciju telosa: Objektivni drutveni proces iji se dinamizam u psiho - patolokoj oblasti ispoljava u obliku transfera a u oblasti estetike kao empatija. [38] Kako je za potrebu to pravilnijeg poimanja trojstva telos - tranfer - empatija, oigledno smatrao da je dosta vana, nije oko toga alio truda. Tako je, izmeu ostalog, pojanjavao: Transfer moemo definisati kao neto to je nastalo psiho - patolokim razvijanjem telosa, a empatiju (Einfhlung) kao rezultat aktivnog razvoja telosa. Telos je drutveni pojam i on deluje na drutvenom planu: transfer i empatija su psiholoki pojmovi; oni operiu na individualnom planu. Otkrili smo da telos i empatija mogu da se razviju prikladnim vebanjem ali i pored njega transfer moe da ostane u neobraenom obliku. [39] Ovaj neobraeni oblik telosa u vidu transfera koji je nastojao psihodramski otkriti i sociometrijski izmeriti Moreno je povezivao s prvobitnom vezom [40] koja spaja sve potomke jednog ivog bia a za koju je verovao da moe da je dokae pomou socioekperimenta. [41] Uz upozorenje na drutveni karakter telosa, Moreno je ukazao i na njegovu apstraktnu prirodu: Telos nema sopstvenu drutvenu egzistenciju. On je apstrakcija. Ali on se moe klasifikovati prema jednaini njegove drutvene ekspanzije prema njegovom drutvenom efektu. [42] Bez obzira, meutim, na njegov apstraktni karakter, pojam telosa nikako nije plod istog spekulativnog delovanja. Mada ima i odgovarajue utemeljenje u teoriji, za ovaj se pojam prije moe tvrditi da je empirijska kategorija koja je u Morenovom sociometrijskom sistemu izrasla na rezultatima njegovih socioeksperimentalnih delanja. Odatle je proisteklo i njegovo terminoloko obrazloenje tog pojma: Mi upotrebljavamo rijei teleperceptor, telencefalija, telefon, za izraavanje akcije na odstojanju; isto tako za izraavanje najmanje jedinice oseanja koje se prenosi sa jedne jedinke na drugu upotrebiemo re: telos [43]

Faze u razvoju empatije

Strunjaci za razvojnu psihologiju istiu da postoje u stvari dvije komponente empatije:

a. Emocionalna reakcija prema drugima koja se normalno razvija tokom prvih est godina ivota b. Spoznajna reakcija koja odreuje stepen do kojeg su starija djeca sposobna da shvate take gledita ili perspektivu nekoga drugoga.

a. Izmeu prve i druge godine deca ulaze u prvu fazu empatije, u kojoj jasno uoavaju da patnja nekoga drugoga nije njihova. Veina male djece intuitivno nastoji da ublai neiju patnju. Meutim, zbog nezrelog spoznajnog razvoja nisu sigurna ta tano treba da rade, to ih dovodi do stanja empatijske zbunjenosti, kao to pokazuje sledei primer:

Sara je pokazala takvu empatijsku zbunjenost kada je njena drugarica u igri Melanija iznenada zaplakala. Na poetku je izgledalo kao da e Sara i sama da brizne u pla, ali je onda ustala, ostavila kockice kojima se igrala i poela da tape Melaniju. Kad je Melanijina majka ula u sobu i uzela Melaniju u naruje da vidi ta je, ova se jo vie rasplakala. Videi da Melanija jo pati, ali da sada ima i drugu osobu koja se stara o njoj, Sara je poela da neno gladi ruku Melanijine majke. Majka je primetila da se Melanija pomokrila i iznela ju je iz sobe, ostavljajui Saru samu i oito nezadovoljnu rezultatima svoje pomoi. Sara je prila punjenom meci i poela je da ga miluje, povremeno mazei i svoju ruku.

Izgleda da se neka deca raaju s jaim oseanjem za empatiju od drugih. Psiholozi M. Patke-Jarou i A. Zan-Vaksler primeuju u svojoj studiji o maloj deci da su neka od njih odgovarala na bol druge dece izrazom empatijskih oseanja i direktnim pokuajima da pomognu, dok su druga samo posmatrala i vie izraavala interesovanje nego zabrinutost. Bila je i trea grupa koja je pokazivala negativnu reakciju na bol druge dece - neka od njih su se povukla od ucveljene dece, dok su druga ak udarala rasplakanu decu.

Kako njihove perceptivne i spoznajne sposobnosti postaju zrelije, djeca sve vie ue da prepoznaju razliite znakove emocionalne patnje drugih i sposobna su da usklade svoju zabrinutost sa primjerenim ponaanjem.b. esta godina oznaava poetak faze spoznajne empatije - sposobnost da se stvari sagledaju iz perspektive druge osobe i da se s tim u skladu ponaa. Vjetine sagledavanja perspektive omoguuju djetetu da spozna kada da se priblii nesrenom prijatelju i kada da ga ostavi na miru.

Spoznajna empatija ne zahtjeva emocionalnu komunikaciju (kao to je pla), zato to je dete do sada razvilo unutranju polazinu taku ili obrazac o tome kako se neko moe oseati u bolnoj situaciji, bez obzira da li to pokazuje ili ne.

Kevin, osmogodinjak, odluio je da ostane van prodavnice dok je njegova majka neto kupovala. Primjetio je jednu enu, otprilike staru kao njegova baka, natovarenu vreama, kako ide prema vratima. On je instinktivno otvorio vrata. Hvala ti, mome, ba si sladak!, uzvratila je ona na njegov uljudni gest.

Nekoliko trenutaka kasnije jedna mlada majka je prila vratima, nosei vreicu i bebu umotanu u ebe. Kevin je ponovo hitro otvorio vrata i opet primio ijrei zahvalnosti. Zatim je naiao neki ovek s molerskom kapom na glavi i oljom kafe u ruci, pa jo jedna starica, zatim dva momka koja su razgovarala. Kevin je svima otvarao vrata i svi su mu se zahvalili. Mogao je da zamisli kako se oni oseaju bez obzira na to to nisu nita govorili i postupao je s tim u skladu. On je koristio vjetine spoznajne empatije.

U kasnom detinjstvu, izmeu desete i dvanaeste godine, deca izraavaju svoju zabrinutost za ljude koji su u nepovoljnijem poloaju od njih, bez obzira da li ive u njihovom komiluku ili u drugoj zemlji. Kada deca neto urade zbog ovih primeenih razlika u smislu nekog dobroinstva, moemo da pretpostavimo da su u potpunosti usvojila vetinu empatije EQ. Dvajna Bruks je uila o beskunitvu u etvrtom razredu. Kao i veina druge djece njene dobi, to je tema koja ju je interesovala vie od onih to se odnose na njen ivot. Onda je jednog dana na putu iz kole zastala da porazgovara s jednim beskunikom i postavila mu je pitanje. ta vam je potrebno?.

Potreban mi je posao i kua, odgovorio je on. Dvajna je znala da mu ne moe ponuditi te stvari, pa ga je upitala: Ima li jo ita da vam je potrebno?

Toliko bi mi prijalo jedno dobro jelo, odgovorio je, tako da je Dvajna osjetila da je ije o neemu to moe da mu priuti.

Posle tri dana kupovine i planiranja, Dvajna je uz pomo majke i dve sestre napravila vie od sto obroka koje su odvezli u oblinji centar za beskunike. Gotovo svakog petka uvee tokom cijele godine Dvajna i njena porodica radili su to isto. Skupljajui dobrovoljne priloge i uz pomo drugova iz razreda, Dvajna je pripremila hiljade obroka za beskunike u Dalasu.

Kako je objasnila svoju filozofiju novinaru asopisa SAD danas: Svako od nas morao bi da se od srca brine za druge ljude... Mi smo duni da to inimo. Ne postoji niko meu nama kome neko nije pomogao. Uvek moramo da budemo spremni da uzvratimo ono to su nam ljudi podarili.

Dvajna daje primer za ono to znai oseati empatiju - ona je bila sposobna da stavi sebe u tui poloaj. Zaista, to je bilo vie od empatije, zato to kad je jednom spoznala kako se osea njen komija, bila je raspoloena da radi u njegovu korist. Rezultat toga bila je njena pomo stotinama ljudi.

Isplativost poduavanja dece empatiji je ogromna. Oni koji poseduju velike sposobnosti empatije nastoje da budu manje agresivni i ukljuuju se u vie drutvenih aktivnosti, kao to je pomo drugima. Kao rezultat, empatina deca su omiljenija i imaju vie uspeha i u koli i na poslu. Nije nikakvo iznenaenje da empatina djeca kad odrastu, imaju veu sposobnost za intimu u odnosima sa suprunicima, prijateljima i djecom.

Moemo li uticati na razvoj empatije?

Kao to smo vidjeli, empatija, osnova svih drutvenih vetina, javlja se prirodno kod velike veine dece. Moe predstavljati iznenaenje to dobar dio studija ne pokazuje znatne razlike u empatijskom ponaanju deaka i devojica. U sutini su deaci susretljivi kao i devojice, ali su spremniji da budu susretljivi kod fizikog tipa aktivnosti (kao to je pomo nekom drugom detetu da naui da vozi bicikl), dok su devojice sklone da budu od psiholoke pomoi (kao to je teenje nekog deteta koje je zabrinuto). Izgleda ni drutvena klasa ni veliina porodica nemaju uticaja na empatijsko ponaanje iako se ini da su starija deca u jednoj porodici spremnija da pomognu mlaima. Njihova spremnost je utoliko vea ukoliko je vea razlika u godinama.

S obzirom na to da djeca sve vie vremena provode u igri s drugima i to su po prirodi susretljiva i brina, mogli bismo oekivati da sretnemo mnogo ee i doslednije empatijsko ponaanje nego to ga stvarno vidimo. Kada su djeca neljubazna, neobazriva i ak okrutna, najee moemo da traimo razloge za ovo neprirodno ponaanje u porodici.

Ako elite da vaspitate dete tako da brine za druge i o drugima i da njihovo ponaanje bude u skladu s tim oseanjima, evo ta moete da uradite.

Uite djecu spontanim djelima njenosti

Jedan od najjednostavnijih i najefikasnijih naina da nauite djecu empatiji jeste da ih nauite da praktikuju spontana djela njenosti. Ovaj nacionalni pokret zapoet je knjigom Spontana djela njenosti, koja sadri anegdote o tome kako jednostavna djela ispunjena obzirnou duboko utiu na ljudski ivot. Jedan student primao je anonimne misteriozne dopisnice od majke svoga prijatelja koje su mu olakavale prvih nekoliko mjeseci daleko od kue. Jedna ena je ostavila ratimovani luster u autobusu, a voza je izaao da joj ga preda, s tim to ga je prethodno namestio. ena udovica izala je iz kola i rasplakala se pored puta zato to je boini izlet s decom bio pravi fijasko. Druga ena, potpuno nepoznata njoj, zaustavila se kolima da je utei i pozvala je celu porodicu na aj, a kasnije su otili u obilazak grada.

Urednike Spontanih djela njenosti, koje i dalje zasipaju priama njenosti, veoma je zaintrigiralo to to najjednostavnija dobra djela mogu da postanu dogaaji od sutinskog znaaja za ivot ljudi. U predgovoru drugom tomu pisama oni piu: Iz preimustva to smo proitali toliko pria... ispada da je njenost jedno od najmonijih orua koja nam stoje na raspolaganju na putu kroz ivot. Njena snaga ne samo da je dostupna svakome kome je do nje stalo nego ne moe nikada da se umanji; svakim djelom ona se samo uveava.

Danas je dan kao i svaki drugi da njenost uinite svojim porodinim projektom. Kupite prazan papir i biljeite svakodnevno djela njenosti za svakog lana porodice. Takvo djelo moe da bude tako jednostavno, kao to je dranje vrata nekome ili telefoniranje bolesnom prijatelju. Kad njenost postane navika, primetiete da djeca ne mogu da se zasite. Ona e htjeti da ine sve vie altruistikih djela.

Ukljuite djecu u dobrotvorne aktivnosti

Mnoge kole irom zemlje poinju da postavljaju uestvovanje u dobrotvornim aktivnostima kao uslov za maturski srednjokolski ispit. Prema pregledu koji je 1994. godine objavila Sluba za istraivanje obrazovanja, vie od 30 odsto amerikih dravnih i privatnih kola sada postavlja - ili planira u bliskoj budunosti - dobrotvorne aktivnosti kao zahtjev za maturiranje. Ovaj zahtjev varira od 40 asova u Laguni Biu, Kalifornija do 240 u Sent Luisu, Misuri. Ali injenica da kole moraju da pribjegavaju takvim aktivnostima da bi ispunile obavezu da koluju odgovorne graane predstavlja alostan komentar koliko su porodice promaile. Dok neke vjerske grupe praktikuju takve aktivnosti kao dio vjerske obaveze, velika veina djece ne doivljava osjeaj pripadnosti i znaaj redovne ukljuenosti ljudi u organizovane napore da se pomogne onima koji su u nepovoljnom poloaju.

Obavezivanjem sebe i svoje porodice da redovno pomaete drugima u organizovanim projektima ne samo da ete nauiti djecu da budu brina zbog drugih nego ete ih nauiti drutvenim vjetinama, vanosti saradnje i dragocjenosti istrajavanja na takvom putu. To su vjetine koje doprinose visokom EQ.

Znaaj empatije u odgojno obrazovnom I savjetodavnom radu

Za razvoj je upravo veoma vana ideja o distanci. Stvar se ne mora dodirnuti ili prstom pokazati da bi je oznaili. Sada moete biti u Japanu, a ukazati na neto to je u Beogradu. Takode, osvajajui ovu novu funkciju, dijete stie mogunost da osim to moe prepoznati da je neko tuan pa i samo postati tuno, sada moe otpeti proces razumijevanja razloga tue tuge. Tako dolazimo do empatije, a njena pojava svakako jeste konstruktivna promjena u razvoju. Empatija je pria o uzrocima, a uzroci su u (ne)zadovoljenim potrebama (Rosenberg, M. 2002). Osim to dijete razvojem stie sposobnost da razumije tuu poziciju (zato se npr. neko drugo dijete naljutilo), empatija od strane roditelja ima vaan efekat na dalji razvoj djeteta. Mogunost da na osnovu djetetovog ponaanja prepoznamo koje potrebe ono ima u odreenoj situaciji i da kaemo djetetu ta je to to smo u njemu prepoznali, djetetu daje mogunost da i samo bude u poziciji da razumije svoje ponaanje. Stoga, u ranom djetinjstvu roditelji su ti koji preteno imaju funkciju da organizuju djeije ponaanje da mu svojim stavom, podrkom, ali i kanjavanjem, daju smisao (to je zaista velika odgovornost). Otuda je, nakon to je istrala na ulicu, bila izgrena od svoje majke, a onda se i rasplakala, mala Anela pitala krajnje ozbiljna: Mama, a zato sam ja sada plakala.

U kolskom periodu se pored roditelja ukljuuju i uitelji/nastavnici. Ako kola treba da bude i vaspitna ustanova i da ima i funkciju socijalizacije, onda se pred nju postavlja i zadatak da usmjerava djeije ponaanje i da mu prui dodatno razumjevanje (da ukazuje na to ime je ono bilo motivisano). U tom smislu, kola se zasigurno moe baviti razumjevanjem socijalnih fenomena npr. predrasudama, diskriminacijom, nasiljem... Da se ne bi uplela u ideoloku priu, uitelj/nastavnik moe otvarati pitanja i kreirati iskustvo koje samom ueniku moe pomoi da traga za odgovorima. Zato mislim da su radionice dobar nacin da se govori o ovim pitanjima. One mogu da ponude i priliku za otkrivanje blagodeti nekih situacija, npr.saradnje.

Vano je pitanje ta je to to se suprotstavlja tendenciji da se na nove ili problemske situacije reaguje konstruktivno. Dijete je polaskom u kolu moralo da iskorai korak dalje u ponekad bolnom procesu odvajanja od roditelja. Od njega se oekivalo da postane jo samostalnije. Sa jedne strane dijete to doivljava kao (na djeiji nain shvaeno) naputanje roditelja, koje se nadovezuje na sve prethodne kvalitativno iste situacije (npr. roenje brata ili sestre, odlazak u vrti...). Neki autori smatraju da se ovaj doivljaj gubitka nikada zapravo ne razrijei, moe se samo prerasti (Jung, C.C.). Ostaci tog bolnog dijela razvoja su sauvani u strahu od naputanja, koje esto moemo sresti i kod odraslih ljudi. Takoe, ostatak se moe uoiti i u ponaanju osoba sa niskim samopotovanjem. Oni esto imaju sliku o sebi kao o nekome ko je bezvrijedan, kao da posjeduju jedan dio sebe zbog kog ih niko ne eli u svom bliskom okruenje, da ne posjeduju dovoljno kvaliteta, te da zbog toga na njih niko ni ne rauna. Kod djece svi ovi fenomeni jo uvek trae svoj put za prevazilaenje i transformaciju u zrelu personalnost, te su samim time vie u igri.

Sa druge strane dijete i samo eli da ispita nove izvore podrke - zato uitelji/ce i jesu vane figure u tom periodu. Dijete e esto oekivati od uitelja/ice da se ponaa kao roditelj da brine o djetetu, da ga titi ako izbije neki sukob (otuda i fenomen tuakanja), da donosi presude u djeijim sporovima i da kanjava. Jo uvek e dijete oekivati da u frustrativnim situacijama uitelj/ica bude u funkciji djeteta, produetak njegovih moi. Ovo ne znai da dijete u ovom periodu nije u stanju i da ima zreliji odnos prema svom okruenju, te e npr. teiti da regulie svoje odnose sa drugima. U djeijim aktivnostima, pravila e zauzeti vano mjesto. Neka djeca e teiti da se pravila igre strogo potuju i nee dozvoljavati bilo kakvo odstupanje. Tek kasnije e djeca razumjeti pravila kao stvar dogovora i konvencije. Takoe, djeca su u stanju da ostvare prva znaajna prijateljstva u ovom periodu.

Na prelasku u vie razrede osnovne kole, vrnjaka grupa postaje sve znaajnija, poto razvojno gledano, porodica i nastavnici vie ne mogu da budu osnovni izvori socijalnih stimulacija. Vrnjaka grupa sada iri djetetovu sliku svijeta. Pred djetetom se nalazi zadatak da pronae svoje mjesto u grupi. Kao to je ranije ispitivalo koja su njegova ogranienja u odnosu sa uiteljem/icom, sada ispituje i svoja ogranienja u grupi vrnjaka. A grupa e vremenom formirati svoju malu kulturu i standarde. Znae se ko je voa, ko njegov pomonik, ko onaj ko se nikada ne pita za miljenje... Grupa postaje sredstvo formiranja identiteta. (Ovo treba imati na umu kada vodimo radionice sa decom, jer radionice jesu forma grupnog rada i uspjenost rada esto zavisi od toga u kojoj meri smo uspjeli da razumijemo ta se u toj grupi deava i kakvu poziciju su zauzeli pojedini lanovi). Kada se govori o tome ta je meu lanovima grupe isto, a ta razliito, djeca e najee eljeti da se nikako ne izdvajaju (to je obino dozvoljeno samo voi) da ne bi rizikovali da budu iskljueni i time ponovo doive bolno osjeanje odvojenosti. Stoga ovo i jeste osjetljiv period za pojavu razliitih negativnih socijalnih fenomena. Djeca e rado uestvovati u procesu nepravednog iskljuivanja (sama djeca esto ovako odreuju diskriminaciju) nekog djeteta, ako se ono prema grupnim normama koje su formirali, ne bude u njih uklapalo. Sa jedne strane djeca time definiu granice svog prostora, odnosno odvajaju se mi od oni (stereotipi esto imaju slinu funkciju). Ali takoe, djeca kao da nekada imaju i neko uivanje u procesu diskriminacije. Ve je bilo rijei o tome da kod djeteta ostaje talog starog iskustva, te jedan dio slike o sebi nosi stara osjeanja naputenosti, procjene svoje bezvrednosti, uverenja o tome da je dijete drugima nevano - sve ono to djeca kod sebe ne vole i to je upravo izvor osjeanja stida. Svako dijete tokom razvoja nalazi nain da izae na kraj sa ovim osjeanjima. Ali ukoliko se neko dijete pokae bitno drugaijim od ostalih, djeca e ga rado oznaiti kao onog ko nema sposobnosti ili karakteristike koje su u toj grupi (ne)eksplicitno oznaene kao vrijedne, te da samim time jeste nitavno, da ga treba odbaciti i ak izloiti nasilju. (Jer kao to je jedan djeak jednom rekao: treber je tu da ga mune u prolazu). Zapravo, to dijete e biti percipirano od ostatka grupe kao onaj ko je bezvredan. A logika je sljedea: Ako je neko drugi bezvredan, onda to vie nisam ja, ja sam se otarasio onoga to kod sebe ne volim. Verbalno ili fizicki napadajui to dijete, ostali lanovi grupe se liavaju svog (koliko god bilo malo, ali ipak dovoljno prisutnog) osjeanja bezvrednosti.

Figura 1 -ematski prikaz mehanizma koji stoji u osnovi diskriminacije i drugih socijalnih fenomena

Imajuci na umu sve o emu je ovdje bilo rijei, smatramo da je u radu sa decom, stvaranje prostora i odnosa u kojima oni mogu da ispolje ono ta kod sebe cijene i vole, jedan od najvanijih zadataka odraslih. Ovo je vano jer odgovara na djeiju potrebu da dobiju potvrdu svojih kvaliteta. Ako vjerujemo u sebe, manje emo biti skloni da omalovaavamo druge - to je premisa na kojoj moemo da baziramo neke od aktivnosti u radu sa djecom.

ta olakava korak napred ili pria o dve ekipe i dva gola

Moda e izgledati da je odgovor jasan, ali mislim da je korisno postaviti pitanje iz kojih sve razloga elimo da damo ansu da se u odjeljenju promjene odnosi tako da bude manje diskriminacije, predrasuda, nasilja... Najjednostavniji odgovor jeste da dijete koje je npr. izloeno nasilju pati, u odeljenju vlada atmosfera nerazumjevanja i u takvim okonostima nema mnogo mjesta za saradnju ili kvalitetno uenje. Ali i sa aspekta ostatka grupe, situacija nije razvojno korisna. Odravajui situaciju u kojoj je jedan lan taj koji ne valja, djeca ne moraju da se sretnu sa onim to im kod njih smeta i to bi voljeli da promijene. Zapravo, gubi se sva rasko mogueg budueg razvoja. Stoga je vano govoriti o ovim fenomenima, odnosno dati priliku djetetu da sagleda pojave u svojoj raznovrsnosti. Mislimo da su veoma vane one aktivnosti u radionicama koja daju uesnicima priliku da sagledaju situaciju iz razliitih uglova. Razgovarajui npr. o nasilju uesnicima treba dati priliku da ispitaju ne samo potrebe koje su imali oni koji su bili isloeni nasilju, ve i oni koji su bili nasilnici. Ovim se ojaavaju empatski kapaciteti kod djeteta. Tako se jedna jedanaestogodinja uesnica nakon ove aktivnosti prisjetila zanimljive epizode iz svog ivota:Jednom je dejak koji je bio stariji od mene, gurnuo me u vodu i ja sam poela da se davim. Bila sam jako mala i nisam znala da plivam. Tata me je spasao na svu sreu. Ja sam ga poslije pitala to mi je to uradio, ali sam mu ipak oprostila. On me je molio da ne kaem njegovoj mami da ga ne bi tukla, a ja sam njegovu mamu molila kriom, da ga ne tue.Ovaj iskaz nam govori da djeca i na mlaem uzrastu imaju sposobnosti da i pored svog bola, razumiju tugu i strah drugog djeteta sa kojim su bili u sukobu, ali da ti kapaciteti zahtjevaju dalje njegovanje. Mogunost zamjene mjesta je u kontekstu razvoja socijalne zrelosti djeteta vaan razvojni pomak. On omoguava da dijete razumije i poziciju drugog djeteta. Takoe, djeca time stiu i mogunost da razumiju ideju o jednakosti. Ako postoji mogunost da se razumije tua pozicija, onda se moe formirati i ideja da gledano iz pozicije drugoga, on ima ista prava u mnogim stvarima kao i mi, a to je (ako se ne varam) pria o toleranciji. Ve smo govorili o tome koliko proces odvajanja od roditelja i potreba za proirivanjem socijalnog prostora usmjerava dijete na grupu vrnjaka. Ovo je pogodno tlo za uspostavljanje stabilnijih prijateljstava. Potreba za pripadanjem, moe biti dobra osnova za kvalitetnu saradnju (istina pod odreenim okolnostima). Da bi saradnja bila mogua, situacija ne smije da izaziva suvie frustracije, ako postoji velika vjerovatnoa da dijete nee moi da realizuje svoje interese. Ali u ovom periodu se javljaju i intelektualni uslovi da dijete osvijesti da e zajednikom akcijom sa ostalim uesnicima, ciljevi biti u veoj mjeri i kvalitetnije ostvareni. Ovo je period pojave formalnih operacija (Pijae, ., Inhelder, B., 1978.). Za dijete tog perioda nije vie mogue samo ono to se trenutno deava (to je kao odrednica vailo za dijete na mladem uzrastu). Sada dijete moe da zamisli i druge, podjednako realne situacije, odnosno da pretpostavi njihove posljedice. Zato postaju mogue aktivnosti kao to je:ta bi se dogodilo ako bi..., ili Zamislimo da si ti u toj poziciji, ta bi onda uradio.... Ako postavite pitanje:ta bi uradio ako bi na teren za fudbal doli stariji djeaci, dok se ti igra sa svojim drugarima, mlae dijete vam moe dati odgovor:Ja bih pozvao tatu, a on bi ih prebio. Na ulasku u adolescenciju, dijete moe tragati za hipotetikim, ali istovremeno realnim i kreativnim alternativama, to je znaajna promjena u odnosu na dijete nieg uzrasta. Ako dijete predloi:Mogao bih da pokuam da podijelimo teren, ili Mogli bi da napravimo dvije ekipe i igramo na dva gola, govorimo o iskoraku ka realnoj i socijalno zrelijoj situaciji, a upravo je to iskorak ka konstruktivnom.

Od zavisnosti do agresije

Za ovaj rad je vana jedna druga Freudova opservacija. On navodi da je dijete bioloki nesamostalno i da mu je potrebno okruenje da bi preivjelo. Ta bioloka zavisnost ima i svoj psiholoki ekvivalent (potrebna mu je podrka, uteha... roditelja), te je strah od naputanja i gubitka roditeljske ljubavi, jedan od vanih pokretaa da dijete usvoji socijalno prihvaene oblike ponaanja (Freud, S., 1932.). Malenie Klein je dalje razmatrala ovo pitanje. Zavisna pozicija kod djeteta dovodi do osjeanja zavisnosti to ne posejduje ona svojstva koja ima odrasli (mo, snagu, umjenost, mogunost donoenja odluka...). Dijete teko podnosi ovu razliku u odnosu na roditelje (i druge odrasle osobe). Da bi smanjilo ta neprijatna osjeanja (ljutnju, tugu...) dijete pribjegava razliitim mehanizmima odbrane. Jedan od njih je i umanjivanje znaaja roditelja. Tako neka djeca izgledaju kao da nehaju za psisustvo roditelja. Osim toga, djeca e esto traiti da u igri zamijenite pozicije, pa da vi budete dijete, dok e se oni u ulozi odraslih truditi da vam na sve naine demonstriraju tu novodobijenu nadmo. Odrastanjem dijete sve vie razvija svoje kapacitete, ali izgleda da preostane jedan deli koji je i dalje osjetljiv na stanje zavisnosti. Ljudi esto taj dio sebe doivljavaju kao slab, neprimeren... Zato je nekim odraslima teko da pokau tugu, jer ako postoji doivljaj gubitka, to znai da je postojala i velika vezanost za to je to je izgubljeno. Kada u svakodnevnom iskustvu neto stimulie taj dio osobe, aktivira se itav odbrambeni sistem, koji ima za cilj da spreci mogua teka osjeanja i da se izbjegne oseanje bespomonosti i slabosti. To se moe zavriti agresivnim ponaanjem. Moje iskustvo sa djecom i mladima iz razliitih populacija (izbeglika, romska, prosjena populacija...) potvrivalo je ovu postavku.

Prvi primjer iz prakse

U okviru programa upoznavanja mladih (19-25 godina) sa modelom nenasilne komunikacije,jedna od radionica se bavila osjecanjima za koje uesnici smatraju da im je najtee da ih podnose. Mladic S.N. (22.god) je govorio o svom bijesu. Pitao sam ga u kojim situacijama se to osjeanje najee javlja. U onome to je na to odgovorio teko mi je bilo da shvatim koji su to povodi, ali je poelo da se nasluuje da je kod njega bijes povezan sa doivljajem da neto nije uradio na najbolji mogui nain. Pitao sam ga da li se onda osjeti i pomalo bespomonim, jer mu izgleda kao da ne moe da se do kraja osloni na sebe. Uesnik je odgovorio odrino, rekao da se on u svom ivotu osjea dovoljno sigurno i da zapravo sebi jedino moe da vjeruje. U nastavku je insistirao da se dalje ne razgovara o tim osjeanjima. Prije poetka sljedee radionice priao mi je i rekao kako mu je na prethodnoj radinici bilo jako neprijatno, da je sigurno i drugima bilo teko i da nisam dobro vodio itav proces. Sjeo je na suprotan kraj sobe i na razlicite naine odbijao dalju verbalnu komunikaciju.Ono sa ime smo raspolagali u toj situaciji su dva podatka. Jedan je doivljaj uesnika da on nekada ne radi stvari onako kako bi sam eleo i drugo je njegov doivljaj da ni ja to nisam u stanju. Bilo mi je jasno koliko su njegova oekivanja od sebe samog visoka i da mu je jako teko da prihvati ogranienja svojih mogunosti. Izgledalo mi je da mu nije lako da stupi u otvorenu komunikaciju sa drugima, jer je to moglo da mu izgleda kao duboka povezanost izmeu dvije osobe, a to je bilo upravo ono ega se bojao. U kasnijem radu imali smo nekoliko prilika da razgovaramo o tome. Sve ee je govorio kako je i ranije bio svestan svoje potrebe za sigurnou i prihvatanjem, ali kako mu to je bilo najtee da podnosi jer se onda osjeao slabom i nemonim i kako se ljutio na mene zato to prepoznajem te potrebe i osejanja u njemu.

Projektivna identifikacijaDa bi ukazala na nain, na koji u komunikaciji osoba moe da pokua da izae na kraj sa ljutnjom i bijesom (koji su barem dijelom pokrenute usljed doivljaja bespomonosti), Melanie Klein je uvela pojam projektivna identifikacija. Meutim u svojim tesktovima, esto nije dovoljno jasno odreivala ovaj pojam.

Kada se loi dijelovi sebstva projektuju u majku sa ciljem da oni nadziru i vladaju objektom, tako da se majka koja sadri delove sebstva ne doivljava kao odvojeno bie, govorimo o - projektivnoj identifikaciji. Ona ukljuuje i projekciju dobrih dijelova sebstva.(1946).

U komunikaciji se to oitava tako to osoba (subjekt) kreira atmosferu koja treba da u drugom lanu u komunikaciji izazove upravo ona osjeanja, potrebe, mentalne elaboracije... koje sama osoba ima. Tako i dio iskustva druge osobe (lana u komunikaciji) postane ono to je inicijalno bilo iskustvo samog subjekta. A sam subjekt zauzima odreeni odnos (to je obino neprijateljstvo, omalovaavanje) prema tome to za njega sada jeste druga osoba, ime ostvaruje kontrolu nad onim dijelom sebe ili svojim iskustvom sa kojim se osoba teko snalazi (Segal, H.,1989).

Drugi primjer iz prakse

Da bi ovo bilo jasnije, iznijeu jedan primjer iz rada sa predkolskom djecom koja su sa svojim porodicama izbjegla usljeda ratnog dejstva u jednom dijelu Jugoslavije (Kosovo). Rad sa njima je trajao sedam mjeseci. Osnovna ideja je bila da e ta djeca imati priliku da se sretnu sa svojim bolnim iskustvom. Nakon prve zbunjenosti to su ukljueni u taj program, djeca su pokazivala visok stepen meusobnog nasilnog ophoenja. Nekada bi stepen nasilja porastao tako da je bilo teko izvesti bilo koju planiranu aktivnost. Voditelj bi se povremeno osjeao nekako prazno i istovremeno beskorisno. Ali upravo svjesnost o tome ta se u njemu deava, pomogla mu je da razumije kako se ova djeca osjeaju. Situacija njihovog agresivnog djelovanja je prvi put bila zaustavljena kada je voditelj samostalno poeo da se igra sa igrakama koje su bile namjenjene toj djeci. Jedna lutka je tukla sve ivotinje, a onda se pojavila druga lutka. Djeija panja je lagano poela da se vezuje za sadraj igre. Tada su lutke ule u komunikaciju (voditelj im je pozajmio svoj glas).Lutka1 Izgleda mi da si neto ljut. ta te je to naljutilo?

Lutka2 Ove ivotinje.

Lutka1 Zato, ta se dogodilo?

Voditelj se onda svojim glasom obratio djeci Da li neko moe da kae ta se dogodilo? Nakon prvobitnog odbijanja veeg broja dece da se ukljue u ovo odigravanje, prilazi jedan djeak, uzima prvu lutku i kae:Male su i glupe. Mrzim to su tako male i nita ne znaju. Ko im je kriv, tako im i treba.

Dalji postupak je iao u pravcu davanja empatije lutki1. Djeca su odgovarala na tu empatiju, to je bio prelaz ka daljem koraku u komunikaciji. Ono to se sve jasnije pojavljivalo je da se lutka1 osjeala bespomono u situaciji ugroenosti, da joj je strano teko da podnosi ta osjeanja i da joj biva lake kada je neko drugi u tom stanj trpnje, ime onda preuzima kontrolu nad svojom bespomonou. Nakon to se slian proces odigrao jo nekoliko puta, djeca su sama produkovala igre koje su predstavljale razne oblike poigravanja sa bespomonou. To je dalo mogunost da se ovlada traumom i doivlajem nemoi, te da oni bude u veoj mjeri iskustvo koje se moe podnijeti. Ali ovaj proces ne bi bio mogu ili bi imao znatno manje efekte da voditelj nije bio u stanu da prepozna osjeanja djece i da to povee sa atmosferom koju su djeca produkovala unutar radionica, a koja je upravo odraavala to kako se ona osjeaju. Kreirajuci atmoseferu u kojoj voditelj kao da vrlo malo moe da uradi, indirektno su mu saoptavala kako se i sama osjeaju bespomono u ivotnoj situaciji u kojoj su se nali.

ta mi moemo da uradimo

U mirovnom obrazovanju, uesnici sa ovako motivisanim agresivnim ponaanjima (prije nego to je ta motivacija prepoznata) najee zauzimaju poziciju nepovjerenja. esto e negodovati kako npr. nenasilna komunikacija ima jako usko polje djelovanja, kako mirovni programi nikada nikome nisu pomogli, kako je nemogue pronai rjeenje koje e zadovoljiti potrebe svih strana u sukobu. Prva stvar koja je vana u tom procesu je da voditelj ima empatiui stav u odnosu na uesnike. Jo je Rogers (1951., Rogers. C.,) govorio o empatikom razumijevanju klijentovog referentnog okvira. Na tim osnovama Rosenberg (Rosenberg, M.B., 2002) je ponudio model nensilne komunikacije koji upravo olakava praktiaru da se upusti u proces saosjeajnog razumjevanja. On podrazumjeva da polazei od onoga to se dogodilo, pokuamo da prepoznamo osjeanja i potrebe koje je osoba imala u toj situaciji. Rosenberg razlikuje simpatiju i empatiju. Empatija je proces dubokog emotivnog povezivanja sa drugom osobom, ali ona podrazumjeva i odvojenost od osobe sa kojom se empatie, tako da ne moramo neminovno duboko da proivljavamo ojseanja koja ta osoba ima (to se deava u slucaju simpatije) da bi mogli da ih prepoznamo i to saznanje koristimo u komunikaciji. Kohut (Kohut. H., 1991.) smatra da se empatija zasniva na introspekciji, odnosno na posmatranju sopstvenih stanja i procesa. Zapravo, ako smo u stanju da zamislimo i osjetimo kako je biti u poziciji u kojoj je osoba, moemo preispitati tako nastale sopstvene unutranje reakcije (osjeanja, potrebe, misli...). U tom smislu, on vjerovatno simpatiju smatra elementom cjeline empatskog razumjevanja druge osobe. Simpatija je i dio projektivne identifikacije koji sam ranije opisao. U tom procesu uesnik kreira odreenu atmosferu (u skladu sa svojim emotivnim stanjem), na ta voditelj obino ima svoj emotivno odgovor. Stoga je ovo nain na koji nam uesnik saoptava kako se osjea. Mogunost da prepoznamo kod sebe ta osjeanja a onda da uesniku saoptimo ta smo tu prepoznali, predstavlja prvi korak u radu sa ovakvim uesnicima.Ali empatija nije uvijek potpuna ako ne postoji i razumjevanje dubljih uzroka nekog ponaanja. Kod agresivnih ponaanja o kom sam u ovom radu pisao, vano je razumjeti ta zapravo osoba osjea prema stanju vezanosti i meuzavisnosti. U grupnom radu se upravo javljaju potrebe za pripadanjem grupi i prihvatanjem od strane grupe, te ukoliko osoba teko podnosi stanje vezanosti, ovo postaju novi stimulus za agresivna ispoljavanja. Ta ispoljavanja mogu biti u formi povlaenja i upornog utanja, ali i verbalnih (rjee, sem kod male djece i fizikih) napada na voditelja i grupu.Ova vrsta ponaanja se esto smanjuje ukoliko uesnici imaju mogunost da participiraju u kreiranju programa, upravo stoga to se poveava doivljaj da su na sigurnom tlu. Emocionalna inteligencijaPod emocionalnom inteligencijom podrazumijeva se:

a. empatija sposobnost uivljavanja u tua emocionalna stanjab. izraavanje i shvaanje vlastitih emocijac. samosvladavanjed. neovisnoste. prilagodljivostf. omiljenostg. sposobnost rjeavanja problema u suradnji s drugimah. upornosti. prijateljsko ponaanjej. ljubaznostk. potovanje

Emocionalna inteligencija moe se nauiti vjebanjem kroz igru I osvjetavanjem vlastitih osjeanja.

Kako pomoi djetetu da razvije samopotovanje?

Dijete mora znati da je voljeno esto mu to pokazujte, rijeima i jezikom tijela (zagrljajima, poljupcima).

Razvijajte djetetovo povjerenje u vlastite sposobnosti.Razvijajte osjeaj da dijete moe dijelom utjecati na svoj ivot omoguite mu da izrazi svoje miljenje ili da neto izabere.

Razvoj moralnosti

U ovoj dobi dijete moe moralno prosuivati dvije kategorije DOBRO i ZLO. Budui da su glavni likovi u priama dobri, dijete razvija spoznaju da je dobro biti dobar, poistovjeuje se s junacima i tako stvara obrasce moralnog ponaanja.Bitno je da roditelji i osobe koje dijete voli potvrde njegovo rasuivanje, razvoj drutvenosti

Nekognitivne osobine linosti (empatija, ekstraverzija, neuroticizam) imaju odreenu ulogu u moralnom rasuivanju konvencionalnog nivoa. Nalazi ukazuju da moralno rasuivanje nije iskljuivo kognitivne prirode i da se ne moe u potpunosti objasniti naelima Etike pravde. Ukratko, moralno suenje je djelo Osobe u cjelini.

: U nekim porodicama vjera igra vanu ulogu u moralnom razvoju djece. Iako veina religija zahtjeva od djece da naue napamet listu moralnih pravila kao to su Deset zapovjesti, ovakvo jednostavno deklamovanje kao da ima mali uticaj na njihovo ponaanje. Nain na koji roditelji ive svakodnevno u skladu s tim vjerskim sistemom vrednosti od sutinskog je uticaja na djecu. Neke vjerske zajednice naroito su efikasne u poduavanju djece da budu zabrinuta za druge.

Emocionalna inteligencija je skup emocionalnih vjetina koje nam omoguuju da odaberemo ispravan nain uporabe osjeaja i nesvjesnih, instinktivnih mehanizama u interakciji sa drugim ljudima, kao i u shvaanju i poboljanju samoga sebe.

Openito, osnovne komponente emocionalne inteligencije su:

- prepoznavanje emocija - sposobnost pojedinca da prepozna svoje ili tue osjeaje. Za intuitivno spoznavanje tuih emocija kljuna je sposobnost interpretiranja izraza neverbalne komunikacije npr. sugovornikova tona, gesti, izraza lica itd.

- koritenje emocija - stvaranje emocija koje moemo razlono obrazloiti.

- razumijevanje emocija - shvaanje i predvianje to e se dogoditi pri ojaavanju emocija te kako e druge osobe reagirati na razliite emocije

- upravljanje emocijama - odabrati ispravnu emociju, njen intenzitet i smjer ka raspoloenju i eljenom ishodu. Upravljanje emocijama podrazumijeva prihvaanje emocija umjesto njihovog potiskivanja te njihovo koritenje u svrhu donoenja bolje odluke.Tipovi emocionalne inteligencije kod osoba

Jack Block je definirao dva teoretski ista tipa:a. osobe s visokim kvocijentom inteligencije ib. osobe s visokorazvijenim emocionalnim sposobnostima.

a. isti tip s visokim IQ-em i zanemarivom emocionalnom inteligencijom gotovo je karikatura intelektualca, vrlo vjet u pitanjima razuma ali emocionalno nesposoban.

Mukarce ovog tipa karakterizira irok raspon intelektualnih interesa i sposobnosti; ambiciozni su i produktivni, predvidivi i ustrajni. Takoer su kritini, sitniavi, bezraajni, otueni, emocionalno prazni i hladni.

ene ovog tipa posjeduju visok stupanj intelektualnog samopouzdanja, cijene intelektualne vrijednosti, posjeduju irok spektar intelektualnih i estetskih interesa. Sklonije su introspekciji, tjeskobi, osjeajima krivnje. Ponekad su sklone izraavanju osjeaja bijesa.

b. Osobe tipa visoko razvijenih emocionalnih sposobnosti otvorene su i drutvene, a emocije izraavaju na prihvatljiv nain i dobro se prilagoavaju stresnim situacijama. Zadovoljni su sobom, drugima i drutvom u kojem ive.

Mukarci ovog tipa drutveno su uravnoteeni, otvoreni i vedri. Nisu skloni depresiji, zabrinutim mislima i strahovima. Njihov je emocionalni ivot bogat ali prikladan. Istiu se sposobnou vezanja za osobe ili ciljeve. U vezama su puni suosjeanja i brinosti.

ene visoko razvijenih emocionalnih sposobnosti su takoer drutvene. Bez problema sklapaju nova poznanstva. Posjeduju dovoljno samopouzdanja da mogu biti razigrane, spontane i otvorene za senzualna iskustva. Rijetko ih mue osjeaji tjeskobe i krivnje i rijetko tonu u duboke i mrane misli.EmocijeZabrinutost je nastala kao pretjerano gorljiva mentalna priprema za oekivanu opasnost, i ona je sama bit tetnog djelovanja tjeskobe na sve oblike mentalnih sposobnosti.

Tjeskoba moe potkopati intelekt, ali i stvoriti/pojaati ambiciju. Openito utjee na stvaranje odluka. Pretjerana tjeskoba e zaustaviti ili barem usporiti svaki pokuaj postizanja uspjeha dok e premalo tjeskobe rezultirati apatijom ili gubitkom motivacije i posvemanjom nezainteresiranosti.

Nada nije samo optimistiki stav da e se ipak sve dobro zavriti. Nada je vjerovanje da imamo volje i naina za ostvarivanje svojih ciljeva, ma kakvi oni bili.

Optimizam moemo shvatiti kao nain na koji ljudi shvaaju svoje uspjehe i neuspjehe. On titi od zapadanja u stanje depresije, apatije, beznaa i oaja. Za optimizam je vano da bude realistian a ne naivan jer inae moe biti kontraproduktivan.Poremeaj emocija

Aleksitimija (gr.: a- znai nedostatak, lexis je rije, a thymos emocija) je stanje u kojem osoba osobe imaju problema s razlikovanjem pojedinanih emocija, kao i s razlikama izmeu emocija i tjelesnih osjeta. Takvim osobama nedostaju rijei za osjeaje. tovie, ini se da im openito nedostaju i osjeaji, premda to zapravo moe biti posljedica njihove nemogunosti da izraze emocije, a ne potpunoga izostanka emocija. Termin aleksitimija skovao je 1972. dr. Peter Sifenos, psihijatar s Harvarda.Aleksitimici osporavaju raireno laiko vjerovanje kako je savreno i samo po sebi jasno to osjeamo - oni o tome nemaju pojma. Do krajnjih granica nedostaje im temeljna sposobnost emocionalne inteligencije, svijest o vlastitoj linosti - svijest o onome to osjeamo dok se te emocije u nama komeaju. Evo jedan primjer aleksitimije iz knjige D. Golemana "Emocionalna inteligencija".

"Gary je znao silno razbjesniti svoju zarunicu Ellen jer je, premda je bio inteligentan, paljiv i, k tome, uspjean kirurg, bio i emocionalno prazan i uope nije reagirao na bilo koju vrst iskazivanja osjeaja. I dok je Gary mogao fantastino priati o znanosti i umjetnosti, kada bi bila rije o njegovim osjeajima, ak i prema Ellen - on bi jednostavno zautio. Ma koliko ona iz njega pokuavala izvui barem malo strasti, Gary je bio ravnoduan i drao se kao da ga se to ne tie. Izraavanje osjeaja nije mi prirodno, ispriao je psihoterapeutu kojem se obratio na Ellenino ustrajno nagovaranje. Kada je bila rije o emocionalnome ivotu, dodao je: Ne znam o emu govoriti; nemam nikakvih snanih osjeaja, bilo pozitivnih bilo negativnih. Ellen nije bila jedina osoba frustrirana Garyjevom nedodirljivou; kako je povjerio psihoterapeutu, o osjeajima otvoreno nije mogao razgovarati ni s kim, i to nikada u itavome ivotu. Razlog: prije svega ne zna to uope osjea. Koliko mu se inilo, dosada nijednom nije osjetio ni ljutnju, ni tugu ni radost."

Ljudi s ledenom duom

Osjeanja? - Tomas Jansen zuri u prazno kao da pokuava da se sjeti ta je to. On ima 37 godina, zaposlen je, oenjen, ima dvoje dece i tvrdi da nita ne osjea - ni radost ni tugu.

Doktor Volfgang Zite sa Instituta za psihosomatiku i psihoterapiju pri Univerzitetu u Diseldorfu pokuava da otkrije u emu je problem. Zato njegov pacijent nije plakao na sahranama svojih najmilijih, niti je bio potresen iako odnosi sa njima nikada nisu bili problematini? Doktor Zite je prvi dao ime ovoj anomaliji - alekstimija je nesposobnost da se kod sebe i drugih prepoznaju i artikuliu osjeanja. To je neka vrsta emotivnog sljepila. Kada ti ljudi pokuavaju da opiu svoja osjeanja, onda je to kao da slijepi ljudi govore o bojama.

Ovaj fenomen nije tako rijedak i pogaa bogate i siromane, stare i mlade, ali mukarce mnogo ee nego ene. Pri tom najvie pate ivotni partneri. Verovatno nijedan drugi psiholoki problem ne optereuje u tolikoj meri zajedniki ivot kao emotivno sljepilo jer je svakom oveku potrebno saosjeanje i zato nerazumjevanje od strane partnera kod njega izaziva nesigurnost.

Poznato je da se emocije ena i mukaraca bitno razlikuju. Kod ena je vie razvijena empatija i britanski psiholog Baron Koen smatra da one imaju E-mozgove za razliku od mukaraca koji su sistematini u svom nainu razmiljanja i zato je njihov mozak nazvao S-mozgom. On smatra da su S-mozgovi u prosjeku superiorniji kada treba donijeti logine odluke.

Baron Koen se slae sa naunicima da na alekstimiju ne treba a priori gledati kao na nedostak jer su takvi ljudi veoma efikasni kada treba trezveno razmiljati. U mnogim profesijama u industrijskim drutvima je ova osobina ak veoma poeljna. Psiholog Klaudija ubi-Vrana pokuava naunim putem da izmjeri stepen osiromaenja emocija na takozvanoj Toronto - skali alekstimije. Upitnik, skraeno nazvan TAS-20, jeste test koji se irom svijeta najee primenjuje. Sastoji se od 20 izjava koje testirana lica treba da unesu na skali od 0 (uopte se ne odnosi na mene) do 5 (u potpunosti odgovara).

ubi-Vrana eli zajedno sa grupom naunika raznih profila da prodre u ovaj fenomen, to jest u intiman svijet osjeanja. Ve sada moe da se odgovori na neka od osnovnih pitanja o emocijama:

- Kako ovek spoznaje da osea bes, strah ili radost?

- Da li je ta spoznaja uroena ili treba da se naui?

- Zato su mnoge emocije propraene fizikim manifestacijama kao to su lupanje srca, bol u elucu ili jeza?

- Da li mukarci manje intenzivno doivljavaju emocije od ena?

- Koliko je pri tom bitna interakcija desne polovine mozga (emocionalne) i lijeve (racionalne)?

Nesposobnost da se u svakodnevnom ivotu uoe emocije ljudi iz okruenja stvara velike probleme. esto se osobe pogoene aleksitimijom preterano prilagoavaju drugima da bi im udovoljili. To izaziva permanentni stres tako da krvotokom tih navodno neemocionalnih ljudi neprekidno krui adrenalin, to kod mnogih izaziva hronine bolove, povien krvni pritisak i druge bolesti izazvane stresom. Studije pokazuju da ti ljudi u proseku ive krae.

Komunikacija izmeu ljudi je krajnje kompleksna i sadri znatno vie od verbalnog prenoenja informacija: mimika, boja glasa, poloaj tijela i gestikulacija isto su toliko vani. Onaj ko je slijep za te signale, osjea se kao gluhonijema osoba na tra partiji.

Osjeanje je izuzetno bitan instrument kod donoenja odluka. Prije nego to reaguje razum, ovjek u podsvjesti zna da li mu je neko simpatian, da li je neki zahtjev pretjeran ili mu novi ljekar ne uliva povjerenje. U djeliu sekunde osjeanjem uspjevamo da procjenimo novonastalu situaciju. Onaj kome nedostaje ta emotivna pomo, esto je bespomono izloen novim izazovima.

Zato su za ljude sa aleksitimijom zatvorena vrata u svijet emocija? Eksperimenti su pokazali da ovi pacijenti konstatuju, moda ak i intenzivnije od emotivaca, da su sada u igri osjeanja, ali oni ih u samom zaetku blokiraju. Kod osoba sa normalno izraenim osjeanjima, limbiki sistem, koji je najvaniji centar za preradu emocija, veoma je aktivan, dok je kod onih koji pate od aleksitimije potpuno iskljuen. Umesto toga, kod njih se aktivira leva polovina u frontalnom dijelu mozga koja je kod ivotinja nadlena za potiskivanje osjeanja, na primer straha poslije izbjegnute opasnosti. Koliko je poznato, i kod ljudi se na tom mejstu u mozgu kontroliu impulsi.

Na osnovu tih saznanja, strunjaci su doli do zakljuka da emocionalno sljepilo ne znai odsustvo osjeanja ve potiskivanje emocija kao rezultat loeg iskustva iz detinjstva. Prema tome, aleksitimija nije uroena mana, ve steena. Mnoga otkria govore u prilog tome da aleksitimija slui kao neka vrsta tita za ljude koji ele da se ograde od loih iskustava. Kod ljudi postoji granica izdrljivosti, kae strunjak za traume Kristal. On je ustanovio da ratni veterani i ljudi koji su preivjeli holokaust esto pate od aleksitimije i da taj nedostatak emocija ak prenose na decu. Takoe je uoeno da vojnici na ratitu u ekstremnim situacijama iskljuuju svoja osjeanja i da djeca bez ikakvih vidnih emocija mogu da poine nezamislive zloine. Velika je vjerovatnoa da poslije takvih brutalnosti obole od aleksitimije.

Ljudi koji pate od emocionalnog sljepila ne ispoljavaju osjeanja u stresnim situacijama, ve se kod njih to manifestuje organski: prije ispita dobijaju bolove u stomaku i kada ih neko prevari, ne oseaju bijes, ve vrtoglavicu. Kod drugih moe da doe do bolova u leima, osipa na koi i nedefinisanih tegoba u cijelom organizmu.

Psihoterapeuti kau da ljudi koji pate od aleksitimije treba korak po korak da naue da ono to njihov organizam signalizira tumae kao oseanja jer ona ne predstavljaju nikakav grijeh.Polazeci od Kernbergovih teza, Slavoj Zizek, koga je misaono preokupirao patoloki narcizam, otkriva kod osobe koju je obujmio sindrom narcizma - defekt empatije. Drugi ovjek je nepoznati ovjek. Drugost se uspostavlja kao tuost. Drugi je bie do koga se ne moe stii, ni emocionalno ni imaginarno, ni objektivno ni subjektivno. Prestiu narcisa i njegovoj neumjerenoj, esto i nezajaljivoj afirmaciji, sve je podreeno. Tako se idealni - drugi, kao "produetak" narcisovog "velikog Ja", pretvara u nepoeljnog drugog kad iznevjeri narcisova oekivanja. Oni koji dovode u pitanje narcistiku samopotvrdu pretvaraju se u "neprijatelje". A "masa" je bila prisutna samo da bi bila iskorisena u narcisovoj afirmaciji, a zatim odbaena. To otkriva manipulativne mehanizme i duh proraunatosti narcisa. Ima hladnu glavu i zaleeno srce. Narcis se skriva iza "bljetave maske". On "pokusava oarati, zavesti", a, u stvari, "iza svega toga osjeamo neumoljiv, proraunat um". Djeluje u velikoj mjeri karikaturalno, jer "dok od nas oekuje narcistiki dobitak, sav je zanesen i oduevljen, a kada mu "vie niesmo zanimljivi", u trenu se velika oarljivost pretvori u potpunu ravnodunost".

U odnosu prema emocijama ljudi se mogu podijeliti u slijedee skupine:

Svjesni sebe. Ovakve su osobe svjesne svojih emocija u trenutku u kojima ih doivljavaju te posjeduju odreenu emocionalnu profinjenost. Samostalni su, svjesni svojih granica, dobra su psihika zdravlja, uglavnom vedri i optimistini. Ne odaju se mranim mislima, aljenju za uinjenim i osjeaju krivnje.

Utopljeni. Osobe iz ove grupe osjeaju se preplavljene emocijama i nemone da im izmaknu, kao su ta raspoloenja u potpunosti preuzela vlast nad njima. Ne posjeduju potpunu svijest o svojim osjeajima pa su u njima izgubljeni jer ne znaju kako se postaviti. Mrana stanja ih stanja potpuno obuzimaju i imaju dojam da su emocionalno totalno izvan kontrole.

Pomireni. Ove osobe uglavnom nemaju problema sa shvaanjem svojih osjeaja, ali budui su po prirodi skloni prihvaanju, svoje osjeaje, ma kakvi bili, i ne pokuavaju izmijeniti. .

PriloziRadionica br.6:NENASILNA KOMUNIKACIJA II (JA GOVOR)

TA SMO ELELI...

Da vas upoznamo sa konceptom i znaajem Ja govora i sa mogunou njegove primene Da vam ukaemo na vanost prepoznavanja oseanja i komuniciranja istihDa vas upoznavanamo sa konceptom i vrstama potrebaDa ukaemo na vezu izmeu oseanja i potreba

KAKO SMO SVE IZVELI....

-DOBRO JUTRO, KAKO STE?,pitali smo jedni druge na izmiljenom jeziku

-VAJALI STE OSEANJA U PAROVIMA,

a drugi su pogadjali da li je u pitanju bio Strah, Radost, Tuga, Bes, Dosada, Zaljubljenost, Samopouzdanje, Iznenadjenost, Nervoza.

Odgonetali smo

-TA JE TU TA

Razgovarali o tome ta su neka bazina ili osnovna oseanja, ta su kompeksi oseanja i misli, a ta uopte nisu oseanja, te da li postoji jos neka kategorija

Obrazlagali smo

ZATO GOVORIMO O OSEANJIMA

u kontekstu NNK-a

-o vanosti prepoznavanju tudjih,

-a naroito prepoznavanja, razumevanja i mogunostima izraavanja sopstvenih oseanja sebi i drugima, ime se izbegava obraanje drugima jezikom procena

Govorili O POTREBAMA

-njihovoj raznovrsnosti-kao o pokretaima na akciju-njihovoj moi da izazovu razliita oseanja u zavisnosti od njihovog ne/zadovoljenja -o njihovoj univerzalnosti, ali i razliitosti kada su u pitanju naini njihovog zadovoljavanja -o vanosti korienja komunikacijskih vetina i konfliktima.

Smiljali ste

JA i TI REENICE

Najpre zasebno, a zatim i u malim grupama. Birali ste predstavnike drugih grupa kojima ste se obraali najpre TI, a potom i JA reenicom

Reagovali ste razliito na JA i TI reenice

TI reenice izazivale su:

-revolt

-zbunjenost i elju da pobegnem iz situacije

-osetio sam se kao napadnut, iako znam da sam kriv

-oseam se povreeno, besno, imam elju da uzvratim

JA reenice izazivale su:

-postidela sam se, neprijatno mi je sto sam zakasnila. Poziva se na linu odgovornost

-ne uznemirava me i sasvim je u redu za nastavak komunikacije

-OK je skroz

-odgovornost, kajanje, stid

PRAVILI SMO TALASE za kraj, kako bi se malo razgibali posle dubokoumnog rada (

Radionica br.7:

NENASILNA KOMUNIJACIJA III (AKTIVNO SLUSANJE)

TA SMO ELELI...

Da vas upoznamo sa tehnikom parafraziranja

Da vam predstavimo ostale tehnike aktivnog slusanja

Da vam ukaemo na znaaj empatije u grupnom radu

KAKO SMO SVE IZVELI....

Gledali ste PRIU O KAUBOJKI I INDIJANKI

(by Gaga and Staa)razgovarali oNerazumevanju usled kulturolokih razlika? Mozda. Ali, da li je ovakva vrsta nerazumevanja (kao u prici o kaubojki i indijanki), mogua ak i kada ljudi govore isti jezik? Zato?

Predstavili smo vam PARAFRAZIRANJE kao vanu tehniku aktivnog sluanjakoja nam moe pomoi da jasnije razumemo sadraj koji je na sagovornik izgovorio I kojom pokazujemo zainteresovanost za saopteno

Potom ste malo VEBALI parafraziranje

Onda smo vam govoriliO EMPATIJI,potrebi za dubljim ueem u komunikaciji uoavanju oseanja I poteba drugog, saoseajnosti

Probali ste da budete

U TUIM CIPELAMA

U etvorkama ste na svom papiru opcrtavali svoja stopala I potpisali se. Nakon rotacija, imali ste priliku da malo osetite kako je to biti u tuim cipelama -sledei svoje oseaje, bez analitikog zakljuivanja, brzo ste zamiljali ta bi ta osoba bila da je:

- muziki instrument - predeo

- voe

pruali steEMPATIJU SEBI I EMPATIJU DRUGOME

najpre ste imali priliku da pruite

-empatiju sebi, tako sto ste pogledali listu potreba, a potom ste se:

-opredelili za jednu potrebu koja je za vas lino veoma vana

-razmislili kako se oseate kada ta potreba nije zadovoljena...

-setili situacije u kojoj ta potreba nije zadovoljena...

zatim ste

-davali empatiju drugome,

...u parovima priali ukratko situacije kojih ste se setili u prethodnom koraku, dok je va partner trebao da otkrije, oseanje koje vas je tada zaokupljalo i koja je to potreba u pitanju.

Zakljuak Empatija kao saosjeanje, sposobnost doivljavanja vlastitih osjeanja I sposobnost doivljavanja osjeanja drugih , kako bismo im mogli pomoi je vrlo vaan momenat u cjelokupnom razvitku ovjeka kao humanog bia.

I empatija kao I druge emocije ovjeka se razvijaju zajedno s njim I osigurava mu da bude adekvatno prihvaen u drutvu u kome ivi, da bude njegov koristan lan.

Empatija je direktno povezana sa moralnim odgojem, vjerskim osjeanjima ovjeka I kroz sve to se raa njegova elja da razmije sebe , kako bi mogao razumjeti druge I kako bi im mogao pomoi.

Negativna iskustva koja ovjek moe doivjeti u djetinjstvu u velikoj mjeri utiu na razvoj njegove empatije, ak mogu dovesti do njenog poremeaja zvanog alistemija, ili jo ekstremnijeg oblika obezvrjeivanja osjeanja drugih narcisodnosti.

Nedostatak empatije u djetinjstvu od strane roditelja utie na razvoj ermpatije djeteta, kasnije sa polaskom u kolu na razvoj empatije utiu i nastavnici, a jo kasnije I vrnjaka skupina. Poremeaji koji se pri tome mogu javiti vode do agrasivnog ponaanja koje se uglavnom nastoji tretirati kroz razliite radionice nenasilne komunikacije.

Vano je naglasiti da se empatija razvija u dvije faze.Prvu fazu karakterie sposobnost da se registruju tua osjeanja I da se doive odvojeno od svojih, a drugu fazu ini da djete stie mogunost da reaguje adekvatno , na uoenu emociju drugoga.

Hipoteza telosa je jedino teoretsko razmatranje o empatiji na koje sam naila I koje nasoiji da ujedini Lipsovu teoriju empatije I Frojdov pojam transfera.

Empatija je neizostavan dio emocionalne inteligencije

Bibliografija1. http://www.bramana.org2. http://members.lycos.co.uk3. http://spekta.on.neobee.net4. http://www.hajdeda.org.yu5. http://www.blicnews.com6. http://www.ni.oc.yu7. http://www.ciciban.net8. http://www.blic.co.yu9. http://www.grupa.org.yu10. http://www.dir.hr11. http://www2.arnes.siwww.maturski.org http://spekta.on.neobee.net

http://www.bramana.org

http://www.dir.hr

http://members.lycos.co.uk

http://spekta.on.neobee.net

http://www.blicnews.com

http://www.blicnews.com

http://www.hajdeda.org.yu

http://www.ciciban.net

http://www.ni.ac.yu

http://www.blicnews.com

http://www.dir.hr

http://www.blic.co.yu

http://www.grupa.org.yu

http://www.dir.hr

http://www2.arnes.si

PAGE 3