En 1997-1 Eurokod 7: Geotehničko projektiranje

EN 1997-1 Stranica 1/116

EUROPSKI PROPIS EN 1997-1-2004

Eurokod 7: Geotehničko projektiranje –

Dio 1.: Opća pravila


Sadržaj Predgovor 1. poglavlje Općenito 1.1 Područje primjene 1.2 Upućivanje na druge propise 1.3 Pretpostavke 1.4 Razlika između načela i pravila *primjene 1.5 Definicije 1.6 Simboli 2. poglavlje Osnove geotehničkog projektiranja 2.1 Proračunski zahtjevi 2.2 Proračunske okolnosti 2.3 Trajnost 2.4 Geotehničko projektiranje podržano proračunom 2.5 Projektiranje propisanim mjerama 2.6 Pokusno opterećenje i ispitivanja modela 2.7 Metoda opažanja 2.8 Izvještaj o geotehničkom projektu 3. poglavlje Geotehnički podaci 3.1 Općenito 3.2 Geotehničko istraživanje 3.3 Ocjenjivanje geotehničkih parametara 3.4 Izvještaj o istraživanju temeljnoga tla 4. poglavlje Nadzor građenja, praćenje ponašanja i održavanje 4.1 Općenito 4.2 Nadzor 4.3 Kontrola uvjeta u temeljnome tlu 4.4 Kontrola građenja 4.5 Praćenje ponašanja 4.6 Održavanje 7. poglavlje Nasipavanje, odvodnja, poboljšanje i ojačanje temeljnoga tla 5.1 Općenito 5.2 Osnovni zahtjevi 5.3 Građenje nasipa 5.4 Odvodnja 5.5 Poboljšanje i ojačanje temeljnoga tla 6. poglavlje Plitki temelji 6.1 Općenito 6.2 Granična stanja 6.3 Djelovanja i proračunske okolnosti 6.4 Razmatranja o projektiranju i građenju 6.5 Proračun graničnog stanja nosivosti 6.6 Proračun graničnog stanja uporabljivosti 6.7 Temelji na stijeni; dodatne pojedinosti projektiranja 6.8 Proračun plitke temeljne konstrukcije 6.9 Priprema tla za plitki temelj 7. poglavlje Piloti 7.1 Općenito 7.2 Granična stanja 7.3 Djelovanja i proračunske okolnosti 7.4 Metode projektiranja i razmatranja o projektiranju 7.5 Pokusno opterećenja pilota 7.6 Uzdužno opterećeni piloti 7.7 Poprečno opterećeni piloti 7.8 Proračun konstrukcije pilota


7.9 Nadzor ugradnje 8. poglavlje Sidrenje 8.1 Općenito 8.2 Granična stanja 8.3 Djelovanja i proračunske okolnosti 8.4 Razmatranja o projektiranju i građenju 8.5 Proračun graničnog stanja nosivosti 8.6 Proračun graničnog stanja uporabljivosti 8.7 Ispitivanje prikladnosti 8.8 Ispitivanje prihvatljivosti 8.9 Nadzor i praćenje ponašanja 9. poglavlje Potporne konstrukcije 9.1 Općenito 9.2 Granična stanja 9.3 Djelovanja, geometrijski podaci i proračunske okolnosti 9.4 Razmatranja o projektiranju i građenju 9.5 Određivanje tlaka tla 9.6 Tlak vode 9.7 Proračun graničnog stanja nosivosti 9.8 Proračun graničnog stanja uporabljivosti 10. poglavlje Hidraulički slom 10.1 Općenito 10.2 Slom prouzročen izdizanjem uslijed djelovanja uzgona 10.3 Slom prouzročen hidrauličkim izdizanjem tla 10.4 Unutarnja erozija 10.5 Slom uslijed sufozije (iznošenja čestica tla) 11. poglavlje Cjelokupna stabilnost 11.1 Općenito 11.2 Granična stanja 11.3 Djelovanja i proračunske okolnosti 11.4 Razmatranja o projektiranju i građenju 11.5 Proračun graničnog stanja nosivosti 11.6 Proračun graničnog stanja uporabljivosti 11.7 Praćenje ponašanja 12. poglavlje Nasipi 12.1 Općenito 12.2 Granična stanja 12.3 Djelovanja i proračunske okolnostsi 12.4 Razmatranja o projektiranju i građenju 12.5 Proračun graničnog stanja nosivosti 12.6 Proračun graničnog stanja uporabljivosti 12.7 Nadzor i praćenje ponašanja Dodatak A (propisani ) Parcijalni koeficijenti i koeficijenti međuodnosa za granična stanja nosivosti i preporučene vrijednosti Dodatak B (obavijesni) Povijest parcijalnih koeficijenata za proračunske pristupe 1, 2 i 3 Dodatak C (obavijesni) Ogledni postupci za određivanje graničnih vrijednosti pritisaka tla na uspravne zidove Dodatak D (obavijesni) Ogledna analitička metoda za proračun nosivosti Dodatak E (obavijesni) Ogledna poluempirijska metoda za procjenu nosivosti Dodatak F (obavijesni) Ogledne metode za vrednovanje slijeganja Dodatak G (obavijesni) Ogledna metoda za izvođenje očekivane nosivosti plitkih temelja na stijeni Dodatak H (obavijesni) Granične vrijednosti deformiranja konstrukcije i pomaka temelja Dodatak J (obavijesni) Kontrolni popis za nadzor građenja i praćenje ponašanja


Predgovor Ovaj europski propis, EN 1997-1, Eurokod 7: Geotehničko projektiranje – Opća pravila, pripremio je tehnički odbor CEN/TC 250 "Structural Eurocodes“ čije se tajništvo nalazi u BSI-ju. CEN/TC 250 odgovoran je za sve konstrukcijske eurokodove. Ovaj europski propis mora dobiti status nacionalnog propisa objavljivanjem istovjetnoga teksta ili prihvaćanjem najkasnije do svibnja 2005., a oprečni nacionalni propisi moraju se povući najkasnije do ožujka 2010. Ovaj dokument zamjenjuje propis ENV 1997-1:1994. U skladu s unutrašnjim propisima CEN/CENELEC-a ovaj su europski propis obvezne primijeniti nacionalne organizacije za propise sljedećih zemalja: Austrije, Belgije, Cipra, Češke Republike, Danske, Estonije, Finske, Francuske, Grčke, Irske, Islanda, Italije, Latvije, Litve, Luksemburga, Mađarske, Malte, Nizozemske, Norveške, Njemačke, Poljske, Portugala, Slovačke, Slovenije, Španjolske, Švedske, Švicarske i Ujedinjenog Kraljevstva. Povijest programa eurokodova Godine 1975. Komisija Europske zajednice je odlučila na osnovi članka 95. Ugovora, izraditi akcijski program djelovanja u području građevinarstva. Predmet programa bio je uklanjanje tehničkih prepreka trgovini i usklađivanje tehničkih specifikacija. U okviru tog programa djelovanja Komisija je pokrenula uspostavu skupine usklađenih tehničkih pravila za proračun građevina koja bi, u prvoj fazi, služila kao druga mogućnost uz važeća nacionalna pravila u državama članicama, a u konačnoj ih fazi zamijenila. Tijekom petnaest godina Komisija je uz pomoć Upravnog odbora s predstavnicima država članica razvijala program eurokodova koji je doveo do prve generacije eurokodova 1980-tih godina. Godine 1989. Komisija i države članice EU-a i EFTE odlučili su, na osnovi sporazuma1 između Komisije i CEN-a da pripremu i objavljivanje eurokodova prepuste CEN-u putem niza Mandata kako bi im se osigurao budući status europskih propisa (EN). To ustvari povezuje eurokodove s odredbama svih Komisijinih direktiva i/ili Odluka Komisije u vezi europskih propisa (npr. s Direktivom Vijeća 89/106/EEZ o građevnim proizvodima (DPG) i Direktivama Vijeća 93/37/EEZ, 92/50/EEZ i 89/440/EEZ o javnim radovima i uslugama i istovrijednim direktivama EFTE pokrenutim sa svrhom uspostave unutarnjeg tržišta). Program građevinskih Eurokodova sadrži sljedeće propise koje se općenito sastoje od više dijelova: EN 1990, Eurokod: Osnove proračuna građevina EN 1991, Eurokod 1: Djelovanja na građevine EN 1992, Eurokod 2: Proračun betonskih građevina EN 1993, Eurokod 3: Proračun čeličnih građevina EN 1994, Eurokod 4: Proračun spregnutih čelično-betonskih građevina EN 1995, Eurokod 5: Proračun drvenih građevina EN 1996, Eurokod 6: Proračun zidanih građevina EN 1997, Eurokod 7: Geotehničko projektiranje EN 1998, Eurokod 8: Proračun građevina na otpor pri potresu EN 1999, Eurokod 9: Proračun aluminijskih građevina Eurokodovi potvrđuju odgovornost vlasti svake države članice i osiguravaju njihovo pravo određivanja vrijednosti koje se odnose na propisivanje sigurnosnih pitanja na nacionalnoj razini kada se ona mijenjaju od države do države. Status i područje primjene eurokodova Države članice EU-a i EFTE potvrđuju da eurokodovi služe kao poredbeni (referencijski) dokumenti za sljedeće svrhe:

1 Sporazum između Komisije Europskih zajednica i Europskog odbora za normizaciju (CEN-a) o radu na eurokodovima za proračun zgrada i inženjerskih građevina (BC/CEN/03/89).


- kao sredstvo potvrđivanja usklađenosti zgrada i inženjerskih građevina s bitnim zahtjevima Direktive Vijeća 89/106/EEZ, posebno s bitnim zahtjevom br. 1 - Mehanička otpornost i stabilnost i bitnim zahtjevom br. 2 - Sigurnost u slučaju požara - kao osnova pri specificiranju ugovora za građevine i pripadajuće inženjerske usluge - kao okvir za izradu usklađenih tehničkih odrednica za građevne proizvode (europski propisi , EN i europska tehnička dopuštenja, ETD). Eurokodovi su, koliko se oni tiču samih građevina, u izravnom odnosu s Temeljnim dokumentima2 navedenim u 12. članku Direktive (DGP), iako je njihova priroda drukčija od usklađenih propisa proizvoda3. Stoga, tehnička pitanja koja proizlaze iz eurokodova trebaju biti prikladno razmotrena na tehničkim odborima CEN-a i/ili radnim skupinama EOTA-e koje rade na propisima za proizvode s ciljem postizanja pune usklađenosti tih tehničkih odrednica s eurokodovima. Propisi - eurokodovi osiguravaju zajednička pravila proračuna građevina za svakodnevnu uporabu pri proračunu cijelih građevina i dijelova proizvoda tradicionalne i inovativne prirode. Neobični oblici građenja ili uvjeti proračuna nisu posebno obuhvaćeni pa se u takvim slučajevima projektant upućuje na dodatno savjetovanje sa stručnjacima. Nacionalni propisi kojima se provode eurokodovi Nacionalni propisi kojima se provode eurokodovi sadržavat će cjelovit tekst eurokodova (uključujući sve dodatke) kako ih je objavio CEN, kojima smije prethoditi nacionalna naslovna stranica i nacionalni predgovor i iza kojih smije slijediti nacionalni dodatak (obavijesni). Nacionalni dodatak smije sadržavati samo podatke o onim mjerilima za koje je u eurokodu ostavljen slobodan odabir na nacionalnoj razini i koji se nazivaju " nacionalno određena mjerila" (NOP) a rabe se pri proračunu zgrada i inženjerskih građevina koje se grade u dotičnoj državi, tj. kao: - vrijednosti i/ili razrede, gdje su u eurokodu navedene druge mogućnosti - vrijednosti za koje je u eurokodu naveden samo simbol - podatke svojstvene za neku državu (zemljopisni, klimatski itd.), npr. kartu snijega - postupak koji će se upotrijebiti ako su u eurokodu navedeni drugi mogući postupci

a mogu još sadržavati: - odluke o primjeni obavijesnih dodataka - upućivanja na neoprečne dopunske podatke radi pomoći korisniku pri primjeni eurokoda. Veze između eurokodova i usklađenih tehničkih odrednica za proizvode (europskih propisa i europskih tehničkih dopuštenja) Postoji potreba dosljednosti između usklađenih tehničkih odrednica za građevne proizvode i tehničkih pravila za građevine4. Nadalje, svi podaci koji se navode uz označivanje znakom CE građevnih proizvoda koji upućuju na eurokodove moraju jasno navesti koji su nacionalno određenia mjerila uzeta u obzir. Dodatni podaci posebni za propis EN 1997-1 Propis EN 1997-1 daje smjernice za proračun i djelovanja za geotehničko projektiranje zgrada i inženjerskih građevina. Propis EN 1997-1 namijenjena je investitorima, projektantima, izvođačima i javnoj upravi. Odredbe propisa EN 1997-1 primjenjuju se uz odredbe propisa EN 1990 i propisa EN 1991 do EN 1999.

2 U skladu s člankom 3.3 DGP-a, bitni zahtjevi moraju dobiti konkretan oblik u temeljnim dokumentima radi ostvarenja nužne povezanosti između bitnih zahtjeva i mandata za usklađene EN-ove i SETD/ETD-ove. 3 U skladu s člankom 12. DGP-a temeljni dokumenti moraju: a) dati konkretan oblik bitnim zahtjevima usklađivanjem nazivlja i tehničkih osnova i naznakom razreda ili razina za svaki zahtjev gdje je to nužno; b) naznačiti metode povezivanja tih razreda ili razina zahtjeva s tehničkim specifikacijama, npr. metode proračuna i provjere, tehnička pravila projektiranja itd.; c) poslužiti kao osnova uspostave usklađenih norma i smjernica za Europska tehnička dopuštenja. Eurokodovi ustvari imaju sličnu ulogu u području bitnog zahtjeva br.1 i dijela bitnog zahtjeva br.2. 4 Vidi članke 3.3 i 12 Direktive kao i točke 4.2, 4.3.1, 4.3.2 i 5.2 Temeljnog dokumenta broj 1.


Pri primjeni propisa EN 1997-1 u praksi treba obratiti posebnu pozornost na osnovne pretpostavke i uvjete koji su dani u točki 1.3. Propis EN 1997-1 sadrži 12 poglavlja, dopunjen je s 1 normativnim i 8 obavijesnih dodataka. Nacionalni dodatak uz propis EN 1997-1 Ovaj propis daje druge postupke i preporučene vrijednosti u napomenama koje naznačuju gdje se smije načiniti odabir na nacionalnoj razini. Stoga nacionalni propis kojim se provodi propis EN 1997-1 treba imati nacionalni dodatak koji sadrži sva nacionalno određena mjerila koja će se rabiti pri proračunu zgrada i inženjerskih građevina koje se grade u odgovarajućoj zemlji. Nacionalni odabir dopušten je u propisu EN 1997-1:2004 u ovim točkama: - 2.1(8)P, 2.4.6.1(4)P, 2.4.6.2(2)P, 2.4.7.1(2)P, 2.4.7.1(3), 2.4.7.2(2)P, 2.4.7.3.2(3)P, 2.4.7.3.3(2)P, 2.4.7.3.4.1(1)P, 2.4.7.4(3)P, 2.4.7.5(2)P, 2.4.8(2), 2.4.9(1)P, 2.5(1), 7.6.2.2(8)P, 7.6.2.2(14)P, 7.6.2.3(4)P, 7.6.2.3(5)P, 7.6.2.3(8), 7.6.2.4(4)P, 7.6.3.2(2)P, 7.6.3.2(5)P, 7.6.3.3(3)P, 7.6.3.3(4)P, 7.6.3.3(6), 8.5.2(2)P, 8.5.2(3), 8.6(4), 11.5.1(1)P i u sljedećim točkama dodatka A: - A.2 - A.3.1, A.3.2, A.3.3.1, A.3.3.2, A.3.3.3, A.3.3.4, A.3.3.5, A.3.3.6 - A.4, - A.5


1. poglavlje Općenito 1.1 Područje primjene 1.1.1 Područje primjene propisa EP 1997 (1) EN Propis 1997 primjenjuje se zajedno s propisom EN 1990:2002 koji uspostavlja načela i zahtjeve za sigurnost i uporabljivost, opisuje osnove proračuna i provjere te daje smjernice za pripadajuća pitanja pouzdanosti. EN Propis 1997 primjenjuje se na geotehničke vidove proračuna zgrada i inženjerskih građevina. Podijeljena je na nekoliko zasebnih dijelova (vidi točke 1.1.2 i 1.1.3). (3) EN Propis 1997 bavi se zahtjevima za čvrstoću, stabilnost, uporabljivost i trajnost građevina. Ostali se zahtjevi, npr. oni koji se odnose na toplinsku ili zvučnu izolaciju, ne razmatraju. (4) Brojčane vrijednosti djelovanja na zgrade i inženjerske građevine, koja se uzimaju u obzir za proračun, za razne su tipove gradnji dane u propisu EN 1991. Djelovanja koja proizlaze iz temeljnoga tla, npr. tlak tla, moraju se proračunati prema pravilima propisa EN 1997. (5) Pitanja izvedbe i ljudskoga rada obrađena su u zasebnim europskim propisima, koje su naznačene u odgovarajućim poglavljima. (6) Izvedba je u propisu EN 1997 obuhvaćena u onoj mjeri koliko je nužno da se zadovolje pretpostavke pravila projektiranja. (7) EN Propis 1997 ne obuhvaća posebne zahtjeve koji se odnose na proračun na potres. EN Propis 1998 daje dodatna pravila za geotehničko na djelovanje potresa, koja dopunjavaju ili prilagođavaju pravila ovog propisa. 1.1.2 Područje primjene propisa EN 1997-1 (1) Propis EN 1997-1 primjenjuje se kao opća osnova za geotehničke vidove proračuna zgrada i inženjer-skih građevina. (2) Propis EN 1997-1 sadrži sljedeća poglavlja: Poglavlje 1: Općenito Poglavlje 2: Osnove geotehničkog projektiranja Poglavlje 3: Geotehnički podaci Poglavlje 4: Nadzor građenja, praćenje ponašanja i održavanje Poglavlje 5: Nasipavanje, odvodnja, poboljšanje i ojačanje temeljnoga tla Poglavlje 6: Plitki temelji Poglavlje 7: Piloti Poglavlje 8: Sidrenje Poglavlje 9: Potporne građevine Poglavlje 10: Hidraulički slom Poglavlje 11: Cjelokupna stabilnost Poglavlje 12: Nasipi (3) Propis EN 1997-1 sadrži i dodatke A do J u kojima se daju: - u dodatku A: preporučene vrijednosti parcijalnih koeficijenata sigurnosti; u nacionalnom dodatku smije se zadati drukčije vrijednosti parcijalnih koeficijenata - u dodacima B do J: dodatne obavijesne smjernice, kao što su međunarodno primijenjene metode proračuna. 1.1.3 Ostali dijelovi propisa EN 1997 (1) Propis EN 1997-1 dopunjena je propisom EN 1997-2 koja daje zahtjeve za izvođenje i ocjenu terenskih i laboratorijskih ispitivanja. 1.2 Upućivanje na druge propise


(1) Ovaj europski propis sadrži, datiranim ili nedatiranim upućivanjem, odredbe drugih izdanja. Ta su upućivanja navedena na odgovarajućim mjestima u tekstu, a ovdje su popisana izdanja. Za datirano upućivanje, naknadne dopune ili promjene bilo kojega od tih izdanja primjenjuju se na ovaj europski propis jedino ako su u njega uključene dopunom ili promjenom. Za nedatirano se upućivanje primjenjuje posljednje izdanje o kojemu se radi (uključujući dopune). NAPOMENA Eurokodovi su bili izdani kao europski predpropisi. Slijedeći europski propisi koji su izdani ili su u pripremi, navode se u popisu propisa EN 1990:2002 Eurocode: Basis of structural design EN 1991 Eurocode 1: Actions on structures EN 1991-4 Eurocode 1: Actions on structures – Part 4: Actions in silos and tanks EN 1992 Eurocode 2: Design of concrete structures EN 1993 Eurocode 3: Design of steel structures EN 1994 Eurocode 4: Design of composite steel and concrete structures EN 1995 Eurocode 5: Design of timber structures EN 1996 Eurocode 6: Design of masonry structures EN 1997-2 Eurocode 7: Geotechnical design – Part 2: Ground investigation and testing EN 1998 Eurocode 8: Design of structures for earthquake resistance EN 1999 Eurocode 9: Design of aluminium and aluminium alloy structures EN 1536:1999 Execution of special geotechnical work: Bored piles EN 1537:1999 Execution of special geotechnical work: Ground anchors EN 12063:1999 Execution of special geotechnical work: Sheet-pile walls EN 12699:2000 Execution of special geotechnical work: Displacement piles EN 14199 Execution of special geotechnical works - Micropiles EN-ISO 13793:2001 Thermal performance of buildings –Thermal design of foundations to avoid frost

heave 1.3 Pretpostavke (1) Upućuje se na točku 1.3 propisa EN 1990:2002. (2) Odredbe ovog propisa zasnivaju se na sljedećim pretpostavkama: - primjereno osposobljene osobe prikupljaju, bilježe i tumače podatke potrebne za projekt - primjereno osposobljene i iskusne osobe projektiraju konstrukcije - između osoba zaduženih za prikupljanje podataka, projektiranje i građenje postoje prikladni kontinuitet i

komunikacija - prikladan nadzor i kontrola kakvoće osiguravaju se u tvornicama, postrojenjima i na lokaciji - izvedbu provode primjereno vješte i iskusne osobe prema odgovarajućim propisima i specifikacijama - građevni materijali i proizvodi upotrebljavaju se prema navodima u ovom propisu ili u odgovarajućim

specifikacijama za gradiva ili proizvode - konstrukcija će se primjereno održavati radi osiguranja njezine sigurnosti i uporabljivosti tijekom

projektiranog uporabnog vijeka - konstrukcija će se upotrebljavati prema njezinoj namjeni koja se odredi u projektu. 1.4 Razlika između načela i pravila primjene (1) Ovisno o značaju pojedine točke, postoji razlika u propisu EN 1997-1 između načela i pravila primjene. (2) Načela sadrže: - opće odredbe i definicije za koje nema druge mogućnosti

- zahtjeve i analitičke obrasce za koje nisu dopuštene druge mogućnosti osim ako to nije izričito navedeno. (3 Ispred načela nalazi se slovo P. (4) Pravila primjene primjeri su općepriznatih pravila koja slijede načela i udovoljavaju njihovim zahtjevima. (5) Dopuštena je uporaba drugih mogućnosti u odnosu na pravila primjene koja su dana u ovom propisu, ako se može pokazati da su druge mogućnosti u skladu s odgovarajućim načelima te da su, sa stajališta sigurnosti, uporabljivosti i trajnosti građevine, bar istovrijedne onome što bi se očekivalo uporabom eurokodova. NAPOMENA Ako se za pravilo projektiranja upotrebljava druga mogućnost u odnosu na pravilo primjene, za projekt koji iz toga proizlazi ne može se smatrati da je u potpunosti u skladu s propisom EN 1997-1, iako takav projekt ostaje u skladu s načelima propisa EN 1997-1. Ako se propis EN 1997-1 upotrebljava u


pogledu svojstva popisanog u dodatku Z propisa proizvoda ili Smjernici za europsko tehničko dopuštenje, uporaba druge mogućnosti za pravilo projektiranja ne mora biti prihvatljiva za označivanje CE. (6) Pravila primjene su u propisu EN 1997-1 označena brojem u zagradama, npr. kao u ovoj točki. 1.5 Definicije 1.5.1 Definicije zajedničke svim eurokodovima (1) Definicije zajedničke svim eurokodovima dane su u točki 1.5 propisa EN 1990:2002. 1.5.2. Posebne definicije za propis EN 1997-1 1.5.2.1 geotehničko djelovanje djelovanje preneseno na građevinu s temeljnoga tla, nasipa, otvorene vode stajaćice ili podzemne vode NAPOMENA Definicija je uzeta iz propisa EN 1990:2002. 1.5.2.2 usporedivo iskustvo dokumentirani ili na koji drugi način jasno utvrđeni podaci o temeljnom tlu iz projekta, koji se odnose na iste vrste tla i stijene za koje se očekuje slično geotehničko ponašanje i na slične građevine. Lokalno dobiveni podaci se smatraju posebno važnima. 1.5.2.3 temeljno tlo tlo, stijena ili nasip koji postoji na lokaciji prije izvedbe građevine 1.5.2.4 građevina usklađeni splet povezanih dijelova, uključujući nasipe izvedene u tijeku građenja, projektiran tako da nosi opterećenja i osigurava prikladnu krutost. NAPOMENA Definicija je izvedena iz propisa EN 1990:2002 1.5.2.5 izvedena vrijednost vrijednost geotehničkog parametra dobivena iz rezultata ispitivanja s pomoću teorije, međusobne zavisnosti ili iskustva 1.5.2.6 krutost otpornost gradiva na deformiranje 1.5.2.7 otpornost sposobnost sastavnice ili presjeka sastavnice građevine da podnese djelovanja bez mehaničkoga sloma, npr. otpornost temeljnoga tla, otpornost na savijanje, otpornost na izvijanje, vlačna otpornost NAPOMENA Definicija je izvedena iz propis EN 1990:2002 1.6 Simboli (1) U propisu EN 1997-1 upotrebljavaju se sljedeći simboli: Latinična slova A′ efektivna površina osnovice Ab površina osnovice ispod pilota Ac ukupna tlačno opterećena površina osnovice As;i površina plašta pilota u sloju „i“ ad proračunska vrijednost geometrijskog podatka anom nazivna vrijednost geometrijskog podatka ∆a promjena nazivnog geometrijskog podatka za posebne proračunske svrhe b širina temelja b′ efektivna širina temelja Cd granična proračunska vrijednost učinka djelovanja c kohezija


c′ efektivna kohezija cu nedrenirana posmična čvrstoća cu;d proračunska vrijednost nedrenirane posmične čvrstoće d dubina ukopavanja Ed proračunska vrijednost učinka djelovanja Estb;d proračunska vrijednost učinka stabilizirajućih djelovanja Edst;d proračunska vrijednost učinka destabilizirajućih djelovanja Fc;d proračunsko osno tlačno opterećenje na pilot ili na skupinu pilota Fd proračunska vrijednost djelovanja Fk svojstvena vrijednost djelovanja Frep značajna vrijednost djelovanja Ft;d proračunsko osno vlačno opterećenje na vlačni pilot ili na skupinu vlačnih pilota Ftr;d proračunska vrijednost poprečnog opterećenja na pilot ili na temelj na pilotima Gdst;d proračunska vrijednost destabilizirajućeg stalnog djelovanja za provjeru izdizanja Gstb;d proračunska vrijednost stabilizirajućeg stalnog uspravnog djelovanja za provjeru izdizanja G′stb;d proračunska vrijednost stabilizirajućeg stalnog uspravnog djelovanja za provjeru hidrauličkoga

izdizanja tla (uronjena težina tla, efektivna težina) H vodoravno opterećenje ili dio ukupnog djelovanja koji djeluje usporedno s osnovicom temelja Hd proračunska vrijednost H h visina zida h razina vode za hidraulički slom tla h′ visina prizme tla za provjeru hidrauličkog sloma tla hw;k svojstvena vrijednost hidrostatičkog potencijala vode na podnožju prizme tla K0 koeficijent tlaka mirovanja K0;β koeficijent tlaka mirovanja za površinu poduprtog tla nagnutu za kut β u odnosu na horizontalu k omjer δd /ϕcv;d l duljina temelja l′ efektivna duljina temelja n broj, primjerice, pilota ili istražnih profila P opterećenje na sidro Pd proračunska vrijednost P Pp pokusno opterećenje pri ispitivanju prikladnosti injektiranih sidara Qdst;d proračunska vrijednost destabilizirajućeg promjenljivog uspravnog djelovanja za provjeru izdizanja qb;k svojstvena vrijednost otpornosti na osnovici qs;i;k svojstvena vrijednost trenja na plaštu u sloju i Ra otpornost sidara na čupanje Ra;d proračunska vrijednost Ra Ra;k svojstvena vrijednost Ra Rb;cal otpornost pilota na osnovici, proračunana iz rezultata ispitivanja temeljnoga tla, pri graničnom stanju

nosivosti Rb;d proračunska vrijednost otpornosti pilota na osnovici Rb;k svojstvena vrijednost otpornosti pilota na osnovici Rc tlačna otpornost temeljnoga tla prema pilotu pri graničnom stanju nosivosti Rc;cal proračunana vrijednost Rc Rc;d proračunska vrijednost Rc Rc;k svojstvena vrijednost Rc Rc;m vrijednost Rc mjerena u jednom od više pokusnih opterećenja pilota Rd proračunska vrijednost otpornosti na djelovanje Rp;d proračunska vrijednost sile otpora uzrokovana bočnim tlakom na temelj Rs;d proračunska vrijednost otpornosti na plaštu pilota Rs;cal najveća vrijednost trenja na plaštu proračunana s parametrima temeljnoga tla iz rezultata ispitivanja Rs;k svojstvena vrijednost otpornosti plašta pilota Rt najveća vrijednost vlačne otpornosti pojedinačnog pilota Rt;d proračunska vrijednost vlačne otpornosti pilota ili skupine pilota, ili vlačne otpornosti sidara Rt;k svojstvena vrijednost vlačne otpornosti jednog pilota ili grupee pilota Rt;m izmjerena vlačna otpornost pojedinačnog pilota na jednom ili više pokusnih pilota Rtr otpornost pilota na poprečno opterećenje Rtr;d proračunska otpornost poprečno opterećenog pilota Sdst;d proračunska vrijednost destabilizirajuće sile strujnog tlaka Sdst;k svojstvena vrijednost destabilizirajuće sile t strujnog tlaka s slijeganje


s0 trenutačno slijeganje s1 konsolidacijsko slijeganje s2 slijeganje prouzročeno puzanjem (sekundarno slijeganje) Td proračunska vrijednost ukupne posmične otpornosti koja se razvija oko bloka temeljnoga tla u koji je

ugrađena grupa vlačnih pilota, ili na dijelu građevine koji je u dodiru s temeljnim tlom u porni tlak udst;d proračunska vrijednost destabilizirajućeg ukupnog pornog tlaka V uspravno opterećenje ili dio ukupnog djelovanja okomito na osnovicu temelja Vd proračunska vrijednost V V′d proračunska vrijednost efektivnog uspravnog djelovanja ili dijela ukupnog djelovanja okomito na

osnovicu temelja uspravnog djelovanja na građevinu Vdst;k svojstvena vrijednost destabilizirajućeg uspravnog djelovanja na građevinu Xd svojstvena vrijednost svojstva gradiva z uspravni razmak Grčka slova α otklon osnovice temelja od vodoravne crte β kut nagiba površine tla iza zida (pozitivan prema gore) δ kut trenja na spojnoj površini konstrukcije i temeljnoga tla δd proračunska vrijednost δ γ obujamska težina γ′ efektivna obujamska težina γa parcijalni koeficijent za sidrenje γa;p parcijalni koeficijent za trajno sidrenje γa;t parcijalni koeficijent za privremeno sidrenje γb parcijalni koeficijent za otpornost pilota na osnovici γc′ parcijalni koeficijent za efektivnu koheziju γcu parcijalni koeficijent za nedreniranu posmičnu čvrstoću γE parcijalni koeficijent za učinak djelovanja γf parcijalni koeficijent za djelovanja, kojim se uzima u obzir mogućnost nepovoljnih odstupanja

vrijednosti djelovanja od značajnih vrijednosti γF parcijalni koeficijent za djelovanje γG parcijalni koeficijent za stalno djelovanje γG;dst parcijalni koeficijent za stalno destabilizirajuće djelovanje γG;stb parcijalni koeficijent za stalno stabilizirajuće djelovanje γm parcijalni koeficijent za parametar tla (svojstvo gradiva) γm;i parcijalni koeficijent za parametar tla u sloju i γM parcijalni koeficijent za parametar tla (svojstvo gradiva), uzevši u obzir nesigurnosti obrasca γQ parcijalni koeficijent za promjenljivo djelovanje γqu parcijalni koeficijent za jednoosnu tlačnu čvrstoću γR parcijalni koeficijent za otpornost γR;d parcijalni koeficijent za nesigurnost u obrascu otpornosti γR;e parcijalni koeficijent za otpornost tla γR;h parcijalni koeficijent za otpornost klizanju γR;v parcijalni koeficijent za nosivost γs parcijalni koeficijent za otpornost plašta pilota γS;d parcijalni koeficijent za nesigurnosti pri oblikovanju učinaka djelovanja γQ;dst parcijalni koeficijent za destabilizirajuće djelovanje koje dovodi do hidrauličkog sloma γQ;stb parcijalni koeficijent za stabilizirajuće djelovanje protiv hidrauličkoga sloma γs;t parcijalni koeficijent za vlačnu otpornost pilota γt parcijalni koeficijent za ukupnu otpornost pilota γw prostorna težina vode γϕ′ parcijalni koeficijent za kut unutarnjeg trenja (tan ϕ′) γγ parcijalni koeficijent za obujamsku težinu θ kut nagiba (smjera) H ξ koeficijent međuzavisnosti koji ovisi o broju ispitanih pilota ili istražnih profila ξa koeficijent međuzavisnosti za sidrenje ξ1; ξ2 koeficijenti međuzavisnosti za ocjenjivanje rezultata statičkih pokusnih opterećenja pilota


ξ3; ξ4 koeficijenti međuzavisnosti za određivanje otpornosti pilota iz rezultata istraživanja temeljnoga tla, koje ne uključuje pokusno opterećenje pilota

ξ5; ξ6 koeficijenti međuzavisnosti za određivanje otpornosti pilota iz ispitivanja dinamičkim udarom ψ koeficijent za pretvaranje svojstvene vrijednosti u značajnu vrijednost σstb;d proračunska vrijednost stabilizirajućeg ukupnog uspravnog naprezanja σ′h;0 vodoravna komponenta efektivnog tlaka tla u mirovanju σ(z) naprezanje okomito na zid na dubini z τ(z) posmično naprezanje na zid na dubini z ϕ′ efektivni kut unutarnjeg trenja ϕcv kut unutarnjeg trenja pri kritičnom stanju ϕcv;d proračunska vrijednost ϕcv ϕ′d proračunska vijednost ϕ′ Skraćenice CFA piloti s kontinuiranim svrdlom OCR koeficijent prekonsolidacije NAPOMENA 1 Simboli, koji se zajednički rabe u svim eurokodovima, određeni su u propisu EN 1990:2002. NAPOMENA 2 Oznake rabljenih simbola zasnovane su na propisu ISO 3898:1997. (2) Za geotehničke proračune preporučuju se sljedeće jedinice ili njihovi višekratnici: - sila kN - masa kg - moment kNm - prostorna masa kg/m3 - obujamska težina kN/m3 - naprezanje, tlak, čvrstoća i krutost kPa - koeficijent propusnosti m/s - koeficijent konsolidacije m2/s 2. poglavlje Osnove geotehničkog projektiranja 2.1 Proračunski zahtjevi (1)P Za svaku geotehničku proračunsku okolnost mora se provjeriti nije li premašeno ijedno odgovarajuće granično stanje određeno u propisu EN 1990:2002. (2) Ako se određuju proračunske okolnosti i granična stanja, treba uzeti u obzir sljedeće čimbenike: - uvjete na lokaciji sa stajališta sveukupne stabilnosti i pomake temeljnoga tla - narav i veličinu građevine i njezinih dijelova, uključujući sve posebne zahtjeve, kao što je projektni vijek

trajanja - uvjete u okolini građevine (npr. susjedne građevine, promet, instalacije, vegetacija, opasne kemikalije) - uvjete u temeljnome tlu - podzemnu vodu - regionalnu seizmičnost - utjecaj okoliša (hidrologija, površinske vode, usijedanje tla, sezonske promjene temperature i vlage). (3) Granična se stanja mogu pojaviti u temeljnome tlu ili u građevini ili istovremenim slomom građevine i temeljnoga tla. (4) Granična stanja treba provjeriti na jedan od slijedećih načina ili njihovom kombinacijom: - uporabom proračuna, kao što je opisano u točki 2.4 - primjenom propisanih mjera, kao što je opisano u točki 2.5 - pomoću ispitivanja modela i pokusnog opterećenja, kao što je opisano u točki 2.6 - pomoću opažanja, kao što je opisano u točki 2.7 (5) U praksi će iskustvo često pokazati koji će tip graničnoga stanja biti prevladavajući za projektiranje, a provjerom se može utvrditi da li se ostala granična stanja mogu izbjeći.


(6) Zgrade inače trebaju biti zaštićene od prodora podzemne vode ili od prijenosa para ili plinova u njihovu unutrašnjost. (7) Rezultate proračuna treba provjeriti prema usporedivome iskustvu, ako se može primijeniti. (8)P Proračuni i provjere građenja te složenost svakog geotehničkog projekta, zajedno s odgovarajućim rizicima, moraju se utvrditi za određivanje najmanjih zahtjeva na opseg i sadržaj geotehničkih istraživanja. Posebno se moraju razlikovati: - lagane i jednostavne konstrukcije te manje zemljane građevine za koje je moguće osigurati zadovoljavanje

najmanjih zahtjeva s pomoću iskustva i kvalitativnih geotehničkih istraživanja uz zanemariv rizik - ostale geotehničke konstrukcije. NAPOMENA Dopušteno je da se način zadovoljavanja ovih najmanjih zahtjeva navede u nacionalnom dodatku. (9) Dopušteno je da se za gore nabrojene građevine i zemljane građevine manje geotehničke složenosti i rizika primijene pojednostavnjeni postupci projektiranja. (10) Za uspostavljanje geotehničkih proračunskih zahtjeva, smiju se uvesti tri geotehničke kategorije, 1, 2 i 3. (11) Preliminarnu razredbu konstrukcije prema geotehničkoj kategoriji obično treba provesti prije geotehničkih istraživanja. U svakoj fazi projektiranja i procesa građenja treba kontrolirati kategoriju i prema potrebi je promijeniti. (12) Postupci viših kategorija smiju se upotrijebiti za opravdanje ekonomičnijih projekata ili ako ih projektant smatra primjerenima. (13) Različite se geotehničke kategorije mogu upotrijebiti za razne vidove projekta, pri čemu nije nužno da se cijeli projekt obrađuje prema najvišoj od ovih kategorija. (14) Geotehnička kategorija 1 treba uključivati samo male i relativno jednostavne konstrukcije: - za koje je moguće osigurati zadovoljenje osnovnih zahtjeva iz iskustva i kvalitativnih geotehničkih

istraživanja - sa zanemarivim rizikom. (15) Postupke geotehničke kategorije 1 treba upotrebljavati samo ako postoji zanemariv rizik u pogledu sveukupne stabilnosti ili pomaka temeljnoga tla te za uvjete u temeljnome tlu za koje se iz usporedivoga iskustva zna da su dovoljno jednostavni. U ovim je slučajevima dopušteno da se postupci sastoje od rutinskih metoda za projektiranje i građenje temelja. (16) Postupke geotehničke kategorije 1 treba upotrebljavati samo ako nema iskopa ispod razine podzemne vode ili ako usporedivo lokalno iskustvo ukazuje na to da će predviđeni iskop ispod razine podzemne vode biti jednostavan. (17) Geotehnička kategorija 2 treba uključivati uobičajene tipove građevina i temelja bez izuzetnog rizika ili teških uvjeta u tlu i opterećenja. (18) Projektiranje građevina geotehničke kategorije 2 obično treba uključivati količinske geotehničke podatke i proračune kako bi se osiguralo zadovoljavanje osnovnih zahtjeva. (19) Rutinski postupci za terensko i laboratorijsko ispitivanje te za proračun i izvedbu smiju se upotrebljavati za projektiranje u geotehničkoj kategoriji 2. NAPOMENA Slijede primjeri uobičajenih građevina ili dijelova građevina koji pripadaju geotehničkoj kategoriji 2: - plitki temelji - temeljne ploče - temelji na pilotima - zidovi i ostale građevine koje pridržavaju ili podupiru tlo ili vodu


- iskopi - stupovi i upornjaci mostova - nasipi i zemljane građevine - geotehnička sidra i ostali sustavi zatega - tuneli u tvrdoj, neispucaloj stijenskoj masi, na koje se ne primjenjuje posebna vodonepropusnost ili ostali

zahtjevi (20) Geotehnička kategorija 3 treba uključivati građevine ili dijelove građevina koji su izvan granica geotehničkih kategorija 1 i 2. (21) Geotehnička kategorija 3 obično treba uključivati koje druge odredbe i pravila, pored onih u ovom propisu. NAPOMENA Geotehnička kategorija 3 sadrži sljedeće primjere: - vrlo velike i neuobičajene građevine - građevine koje uključuju izvanredne rizike, ili neuobičajene ili izuzetno teške uvjete u temeljnome tlu ili

opterećenja - građevine u područjima velike seizmičnosti - građevine u područjima s vjerojatnim nestabilnostima lokacije ili stalnim pomacima temeljnoga tla koji

zahtijevaju zasebna istraživanja ili posebne mjere. 2.2 Proračunske okolnosti (1)P Moraju se uzeti u obzir trenutne i trajne proračunske okolnosti. (2) U geotehničkom projektiranju, prema potrebi, treba uključiti podroban opis proračunskih okolnosti za: - djelovanja, međudjelovanja i slučajeve opterećenja; - opću podobnost temeljnoga tla, na kojemu će građevina biti smještena, u pogledu sveopće stabilnosti i

pomaka temeljnoga tla; - rasprostiranje i razredbu raznih područja tla i stijene te dijelova građevine koji su uključeni u svaki

proračunski obrazac; - nagnute međuslojne plohe; - rudnike, špilje ili ostale podzemne građevine; - za građevine na stijeni ili blizu stijene: - naizmjenične tvrde i meke slojeve, - rasjede, pukotine i prsline

- moguću nestabilnost blokova stijenske mase - šupljine nastale otapanjem, kao što su ponori ili pukotine s mekom ispunom podložne trajnom otapanju

(stijena) - okoliš unutar kojega je projekt smješten, što uključuje slijedeće: - učinke podlokavanja, erozije i iskopa, koji vode do promjena geometrijskih odnosa na površini

temeljnoga tla - učinke kemijske korozije - učinke rastrošbe - učinke smrzavanja - učinke dugotrajnih suša - promjene razine podzemne vode, uključujući, npr. učinke odvodnje, mogućeg plavljenja, zakazivanja

drenažnih sustava i korištenja vode - prisutnost plinova koji izlaze iz temeljnoga tla - ostale učinke vremena i okoliša na čvrstoću i ostala svojstva gradiva, npr. učinke otvora nastalih

djelovanjem životinja - potrese

- pomake temeljnoga tla prouzročene usjedanjem uslijed rudarenja ili kojih drugih aktivnosti

- osjetljivost građevine na deformiranje

- učinke nove građevine na postojeće građevine, instalacije i lokalni okoliš.


2.3 Trajnost (1)P U tijeku izrade geotehničkog projekta potrebno je procijeniti i predvidjeti, koji bitni utjecaji okoliša mogu djelovati na trajnost i predvidjeti poduzimanje mogućih mjera za zaštitu ili osiguranje odgovarajuće otpornosti gradiva. (2) Pri projektiranju trajnosti gradiva kojie će se rabiti u temeljnome tlu, treba uzeti u obzir sljedeće: a) za beton: - agresivna sredstva u podzemnoj vodi, temeljnome tlu ili gradivu ispune, kao što su kiseline ili sulfatne soli b) za čelik: - kemijsko djelovanje na dijelove temelja ukopane u temeljno tlo koje je dovoljno propusno da je kroz njega

moguće strujanje podzemne vode i kisika - koroziju na licu žmurja koje je izloženo slobodnoj vodi, posebno u području srednje razine podzemne vode - rupičastu koroziju čelika koji je ugrađen u ispucali ili porozni beton, posebno za valjani čelik gdje varovi, kao

katode, djeluju elektrolitski sa slobodnom površinom, kao anodom c) za drvo: - gljivice i aerobne bakterije u nazočnosti kisika d) za sintetička vlakna: - učinke starenja prouzročene izloženosti ultraljubičastom zračenju ili razgradnjom ozona, ili istovremene

učinke temperature i naprezanja te naknadne učinke prouzročene kemijskom razgradnjom. (3) Upućuje se na odredbe trajnosti iz propisa za građevne materijale. 2.4 Geotehničko projektiranje podržano proračunom 2.4.1 Općenito (1)P Projektiranje podržano proračunom mora biti u skladu s osnovnim zahtjevima propisa EN 1990:2002 i s posebnim pravilima ovog propisa. Projektiranje podržano proračunom uključuje: - djelovanja, koja mogu biti prisilna opterećenja ili prisilni pomaci, npr. prouzročeni pomicanjem temeljnoga

tla - svojstva tala, stijena i ostalih gradiva - geometrijske podatke - granične vrijednosti deformiranja, širine pukotina, vibracije itd. - proračunske obrasce. (2) Treba uzeti u obzir da poznavanje uvjeta u temeljnome tlu ovisi o obimu i kakvoći geotehničkih istraživanja. Ovo je poznavanje, kao i provjera ljudskoga rada, obično važnije za ispunjenje osnovnih zahtjeva od točnosti proračunskih obrazaca i parcijalnih koeficijenata. (3)P Proračunski obrazac mora opisati pretpostavljeno ponašanje temeljnoga tla za razmatrano granično stanje. (4)P Ako za određeno granično stanje nije dostupan nijedan pouzdan proračunski obrazac, mora se provesti proračun drugog graničnog stanja s pomoću koeficijenata koji će osigurati da je premašaj tog određenog razmatranog graničnog stanja dovoljno nevjerojatan. U drugoj se mogućnosti mora provesti projektiranje propisanim mjerama, ispitivanjima modela i pokusnim opterećenjem, ili metodom opažanja. (5) Proračunski obrazac može se sastojati od bilo kojega od: - analitičkoga obrasca - poluempirijskoga obrasca - numeričkoga obrasca.


(6)P Svaki proračunski model mora biti točan ili s pogreškom na strani sigurnosti. (7) Proračunski obrazac smije sadržavati pojednostavljenja. (8) Ako je potrebno, rezultati obrasca smiju se preinačiti kako bi se osiguralo da je proračun za projekt točan ili je s pogreškom na strani sigurnosti. (9) Ako se koeficijent obrasca upotrebljava za preinaku rezultata, treba uzeti u obzir sljedeće: - raspon nesigurnosti u rezultate načina proračuna - svaku sustavnu pogrešku za koju se zna da je povezana s načinom proračuna. (10)P Ako se u proračunu rabi empirijski odnos, mora se jasno ustanoviti da je on odgovarajući za prevladavajuće uvjete u temeljnome tlu. (11) Granična stanja, koja uključuju stvaranje mehanizma u temeljnome tlu, moraju se provjeriti proračunskim obrascem. Za granična stanja, koja su određena razmatranjem deformiranja, deformiranje treba ocijeniti kao što je opisano u točki 2.4.8 ili na koji drugi način. NAPOMENA Mnogi se proračunski obrasci zasnivaju na pretpostavci dovoljno duktilnog ponašanja sustava temeljno tlo/ građevina. Međutim, pomanjkanje duktilnosti vodi do graničnog stanja nosivosti za koje je svojstveno naglo urušavanje. (12) Numerički postupci mogu biti prikladni ako se u graničnom stanju uzmu u obzir prihvatljive deformacije ili međudjelovanje građevine i tla. (13) U graničnom stanju treba uzeti u obzir prihvatljive deformacije. U slučajevima kada se može dogoditi kombinirani slom dijelova građevine i temeljnoga tla, možda zatreba detaljni proračun u kojem se uzima relativna krutost građevine i temeljnoga tla. Primjeri uključuju temeljne ploče, bočno opterećene pilote i savitljive potporne zidove. Posebnu pozornost treba posvetiti dozvoljenim (prihvatljivim) deformacijama kod krhkih gradiva i onih sa svojstvom omekšanja. (14) Za neke građevine, kao što su iskopi pridržani savitljivim zidovima sa sidrima ili razuporama, veličina i raspored tlaka tla, unutarnje sile i momenti savijanja u građevini u velikoj mjeri ovise o krutosti građevine, krutosti i čvrstoći temeljnoga tla te o stanju naprezanja u temeljnome tlu. (15) Za međudjelovanja temeljnoga tla i konstrukcije, u proračunima treba rabiti odnose naprezanja i deformacija za temeljno tlo i gradiva te stanje naprezanja u temeljnome tlu, koji su dovoljno značajni za razmatrano granično stanje, kako bi se dobilo siguran rezultat. 2.4.2 Djelovanja (1)P Definicije djelovanja moraju se uzeti iz propisa EN 1990:2002. Vrijednosti djelovanja moraju se, prema potrebi, uzeti iz propisa EN 1991. (2)P Budući da su vrijednosti geotehničkih djelovanja, koja će se rabiti, poznate prije provedbe proračuna, njih se mora izabrati. Smije ih se mijenjati tijekom toga proračuna. NAPOMENA Vrijednosti geotehničkih djelovanja smiju se mijenjati tijekom proračuna. U tim će slučajevima one biti uvedene s preliminarnim, poznatim vrijednostima, kao prva procjena za početak proračuna. (3)P Pri određivanju djelovanja, koja će se usvojiti za projekt, u obzir se mora uzeti svako međudjelovanje konstrukcije i temeljnoga tla. (4) Za geotehničko projektiranje treba razmotriti uključivanje sljedećih djelovanja: - težinu tla, stijene i vode - naprezanja u temeljnome tlu - tlak tla5 - tlak slobodne vode, uključujući tlak valova 5 Nacionalna bilješka: U izvorniku je naveden i tlak podzemne vode koji se kasnije ponovno navodi te je

ovdje izostavljen


- tlak podzemne vode - sile izazvane tečenjem vode kroz tlo - stalni i uporabni teret konstrukcija - dodatna opterećenja - sile sidrenja brodova - rasterećenje ili iskop temeljnoga tla - opterećenje prometa - pomake prouzročene rudarenjem ili kojim drugim aktivnostima speleologije ili tunelogradnje - bujanje i skupljanje prouzročeno vegetacijom, klimatskim promjenama ili promjenama vlage - pomake prouzročene puzanjem ili klizanjnjem, ili taloženjem masa tla - pomake prouzročene razgradnjom, raspršenjem, raspadanjem, samozbijanjem i otapanjem - pomake i ubrzanje prouzročene potresima, eksplozijama, vibracijama i dinamičkim opterećenjima - učinke temperature, uključujući djelovanje mraza - opterećenje ledom - uporabno prednapinjanje u geotehničkim sidrima ili razuporama - negativno trenje na plaštu. (5)P Mora se razmotriti mogućnost promjenljivih djelovanja koja se pojavljuju zajedno i odvojeno. (6)P Mora se razmotriti trajanje djelovanja u odnosu na učinak vremena na svojstva tla, posebno na svojstva propusnosti i stišljivosti sitnozrnoga tla. (7)P Moraju se utvrditi i posebno uzeti u obzir djelovanja koja opetovano djeluju i ona promjenljive veličine u pogledu, npr. kontinuiranih pomaka, likvefakcije tla te promjene krutosti i čvrstoće temeljnoga tla. (8)P Moraju se utvrditi i posebno uzeti u obzir djelovanja koja proizvode dinamički odziv konstrukcije i temeljnoga tla. (9)P Moraju se identificirati i posebno uzeti u obzir djelovanja u kojima prevladavaju sile temeljnoga tla i slobodne vode u pogledu deformiranja, raspucanosti, promjenljive propusnosti i erozije. NAPOMENA Za nepovoljna (ili destabilizirajuća) i povoljna (ili stabilizirajuća) trajna djelovanja, u nekim se okolnostima smije smatrati da proizlaze iz jednog izvora. Ako se tako smatra, smije se primijeniti jedan parcijalni koeficijent na zbroj ovih djelovanja ili na zbroj njihovih učinaka. 2.4.3 Svojstva temeljnoga tla (1)P Svojstva tla i stijenskih masa, koja su kvantificirana geotehničkim parametrima za proračune projekta, moraju se pribaviti iz rezultata ispitivanja, izravno ili iz međuzavisnosti, teorije ili empirije, te iz ostalih odgovarajućih podataka. (2)P Vrijednosti dobivene iz rezultata ispitivanja i ostali podaci moraju se primjereno tumačiti za razmatrano granično stanje. (3)P U obzir se moraju uzeti moguće razlike između svojstava temeljnoga tla i geotehničkih parametara dobivenih iz rezultata ispitivanja s jedne strane i onih koji prevladavaju u ponašanju geotehničke konstrukcije s druge strane. (4) Razlike koje se spominju u točki 2.4.3(3)P mogu biti prouzročene sljedećim čimbenicima: - mnogi geotehnički parametri nisu prave konstante već ovise o razini naprezanja i načinu deformiranja - građa tla i stijene (npr. raspukline, tanka slojevitost ili velika zrna), koja možda ima različite uloge u

ispitivanju i u geotehničkoj građevini - učinci vremena - omekšavajući učinak procjedne vode na čvrstoću tla ili stijene - omekšavajući učinak dinamičkih djelovanja - krhkost ili duktilnost ispitivanoga tla i stijene - metoda izvođenja geotehničke konstrukcije - utjecaj ljudskoga rada na umjetno postavljeno ili poboljšano temeljno tlo - učinak aktivnosti građenja na svojstva temeljnoga tla. (5) Pri utvrđivanju vrijednosti geotehničkih parametara, treba uzeti u obzir sljedeće:


- objavljene i priznate podatke koji se odnose na uporabu svakoga tipa ispitivanja u primjerenim uvjetima u temeljnome tlu

- vrijednost svakoga geotehničkog parametra uspoređenu s odgovarajućim objavljenim podacima te lokalnim i općim iskustvom

- promjenu geotehničkih parametara koji su važni za projekt - rezultate svih terenskih ispitivanja u velikom mjerilu i mjerenja na susjednim gradnjama - sve međuzavisnosti između rezultata više od jedne vrste ispitivanja - svako značajno pogoršanje svojstava temeljnoga tla, koje se možda pojavi tijekom životnoga vijeka

građevine. (6)P Faktori umjeravanja moraju se primijeniti, ako je potrebno, za pretvaranje rezultata laboratorijskih ili terenskih ispitivanja u skladu s propisom EN 1997-2 u vrijednosti koje predstavljaju ponašanje tla i stijene u temeljnome tlu za aktualno granično stanje, ili za uzimanje u obzir međuzavisnosti korištenih za dobivanje izvedenih vrijednosti iz rezultata ispitivanja. 2.4.4 Geometrijski podaci (1)P Razina i nagib površine temeljnoga tla, razine vode, razine granica između slojeva, razine iskopa i mjere (veličine) geotehničkih građevina moraju se razmatrati (promatrati), kao geometrijski podaci. 2.4.5 Svojstvene vrijednosti 2.4.5.1 Svojstvene i značajne vrijednosti djelovanja (1)P Svojstvene i značajne vrijednosti djelovanja moraju se izvesti u skladu s propisom EN 1990:2002 i raznim dijelovima propisa EN 1991. 2.4.5.2 Svojstvene vrijednosti geotehničkih parametara (1)P Izbor svojstvenih vrijednosti geotehničkih parametara mora se zasnivati na rezultatima i izvedenim vrijednostima iz laboratorijskih i terenskih ispitivanja, nadopunjenima dobro uspostavljenim iskustvom. (2)P Svojstvena vrijednost geotehničkog parametra mora se izabrati kao oprezna procjena vrijednosti koja utječe na pojavu graničnoga stanja. (3)P Pri određivanju svojstvenih vrijednosti c′ i tg ϕ′, u obzir se moraju uzeti veće promjene c′ u odnosu na one tan ϕ′. (4)P Pri izboru svojstvenih vrijednosti geotehničkih parametara, u obzir se mora uzeti sljedeće: - geološke i ostale podatke iz podloga, kao što su podaci iz prethodnih projekata - promjenljivost mjerenih vrijednosti svojstava i ostalih važnih podataka, npr. iz postojećega znanja - opseg terenskih i laboratorijskih istraživanja - tip i broj uzoraka - opseg područja temeljnoga tla koje ima prevladavajući utjecaj na ponašanje geotehničke konstrukcije u

razmatranom graničnom stanju - mogućnost geotehničke konstrukcije da opterećenja iz slabih prenese u jaka područja u temeljnome tlu. (5) Svojstvene vrijednosti mogu biti donje vrijednosti, koje su manje od najvjerojatnijih vrijednosti, ili gornje vrijednosti, koje su od njih veće. (6)P Za svaki se proračun mora upotrijebiti najmanje povoljna kombinacija donjih i gornjih vrijednosti nezavisnih parametara. (7) Područje temeljnoga tla, koje ima prevladavajući utjecaj na ponašanje geotehničke građevine u graničnome stanju, obično je znatno veće od uzorka za ispitivanje ili područja temeljnoga tla na koje utječe terensko ispitivanje. Radi toga je vrijednost prevladavajućeg parametra često srednja vrijednost raspona vrijednosti koje obuhvaćaju veliku površinu ili obujam temeljnoga tla. Svojstvena vrijednost treba biti oprezna procjena ove srednje vrijednosti.


(8) Ako ponašanjem geotehničke konstrukcije u razmatranom graničnom stanju prevladava najmanja ili najveća vrijednost svojstva temeljnoga tla, svojstvena vrijednost treba biti oprezna procjena najmanje ili najveće vrijednosti koja se pojavljuje u području koje ima prevladavajući utjecaj na ponašanje. (9) Pri određivanju područja temeljnoga tla, koje ima prevladavajući utjecaj na ponašanje geotehničke konstrukcije u graničnome stanju, treba uzeti u obzir da ovo granično stanje možda ovisi o ponašanju oslonjene konstrukcije. Primjerice, pri razmatranju graničnoga stanja nosivosti za nosivost zgrade na više temeljnih stopa, prevladavajući parametar treba biti srednja vrijednost čvrstoće svakog pojedinog područja temeljnoga tla ispod temeljne stope, ako se zgrada ne može oduprijeti lokalnome slomu. Ako je, međutim, zgrada dovoljno kruta i čvrsta, prevladavajući parametar treba biti srednja vrijednost ovih srednjih vrijednosti za cijelo područje ili dio područja temeljnoga tla ispod zgrade. (10) Ako se za izbor svojstvenih vrijednosti osobina temeljnoga tla upotrebljavaju statističke metode, te metode trebaju razlikovati lokalno i područno uzorkovanje te trebaju omogućiti uporabu prethodnoga znanja o usporedivim osobinama temeljnoga tla. (11) Ako se upotrebljavaju statističke metode, svojstvena vrijednost treba biti izvedena tako da vjerojatnost pojave najniže vrijednosti koja uzrokuje razmatrano granično stanje, nije veća od 5%. NAPOMENA U ovome pogledu oprezna je procjena srednje vrijednosti izbor srednje vrijednosti ograničenoga skupa vrijednosti geotehničkih parametara, s razinom pouzdanosti od 95%. Ako se radi o lokalnome slomu, oprezna procjena male vrijednosti je 5% fraktila. (12)P Ako se upotrebljavaju standardne tablice svojstvenih vrijednosti, koje se odnose na parametre istraživanja tla, svojstvena vrijednost mora biti izabrana kao vrlo oprezna vrijednost. 2.4.5.3 Svojstvene vrijednosti geometrijskih podataka (1)P Potrebno je izmjeriti svojstvene vrijednosti razina temeljnoga tla i podzemne vode ili slobodne vode i to nazivne ili procijenjene gornje ili donje razine. (2) Svojstvene vrijednosti razina temeljnoga tla i veličine geotehničkih građevina ili njihovih dijelova obično trebaju biti nazivne vrijednosti. 2.4.6 Proračunske vrijednosti 2.4.6.1 Proračunske vrijednosti djelovanja (1)P Proračunska vrijednost djelovanja mora biti određena u skladu s propisom EN 1990:2002. (2)P Proračunska vrijednost djelovanja (Fd) mora biti izravno određena ili izvedena iz značajnih vrijednosti s pomoću sljedeće jednadžbe: Fd = γF ⋅ Frep (2.1a) gdje je: Frep = ψ ⋅ Fk (2.1b) (3)P Primjerene vrijednosti ψ moraju se uzeti iz proposa EN 1990:2002. (4)P U jednadžbi (2.1a) mora se upotrijebiti parcijalni koeficijent γF za trajne i privremene okolnosti koji je određen u dodatku A. NAPOMENA 1 Vrijednosti parcijalnih koeficijenata smiju se zadati u nacionalnom dodatku. NAPOMENA 2 Preporučene vrijednosti u dodatku A ukazuju na primjerenu razinu sigurnosti za uobičajene projekte. (5) Ako se proračunske vrijednosti geotehničkih djelovanja izravno ocjenjuju, vrijednosti parcijalnih koeficijenata, preporučene u dodatku A, treba upotrebljavati kao smjernicu za zahtijevanu razinu sigurnosti.


(6)P Ako se radi o tlaku podzemne vode za granična stanja s ozbiljnim posljedicama (općenito su to granična stanja nosivosti), proračunske vrijednosti moraju predstavljati najnepovoljnije vrijednosti koje se mogu pojaviti tijekom projektiranoga vijeka konstrukcije. Za granična stanja s manje ozbiljnim posljedicama (općenito su to granična stanja uporabljivosti), proračunske vrijednosti moraju biti najnepovoljnije vrijednosti koje se mogu pojaviti u uobičajenim okolnostima. (7) U nekim slučajevima, ekstremni tlak vode, koji zadovoljava točku 1.5.3.5 propis EN 1990:2002, smije se razmatrati kao izvanredno djelovanje. (8) Proračunske vrijednosti tlaka podzemne vode smiju se izvesti množenjem parcijalnih koeficijenata s svojstvenim tlakom vode ili množenjem svojstvene razine vode s koeficijentom sigurnosti u skladu s točkama 2.4.4(1)P i 2.4.5.3(1)P. (9) Sljedeća obilježja, koja možda utječu na tlak vode, moraju se uzeti u obzir: - razina površine slobodne vode ili razina podzemne vode - povoljni ili nepovoljni učinci dreniranja, prirodnog i umjetnog, uzevši u obzir njegovo buduće održavanje - dotok vode od kiše, poplave, prsnuća vodovodne cijevi ili na koji drugi način - promjena tlaka vode prouzročena rastom ili odstranjivanjem vegetacije. (10) Treba uzeti u obzir nepovoljne razine vode uzrokovane promjenama na slivu i smanjenjem otjecanja, uzrokovanog začepljenjem, zamrzavanjem i drugim uzrocima. (11) Ukoliko se ne može dokazati učinkovitost sustava odvodnje i njegovog održavanja, potrebno je u projektu računati s najvećom mogućom razinom podzemne vode koja može biti i na razini površine tla. 2.4.6.2 Proračunske vrijednosti geotehničkih parametara (1)P Proračunske vrijednosti geotehničkih parametara (Xd) moraju biti izvedene iz svojstvenih vrijednosti s pomoću sljedeće jednadžbe: Xd = Xk / γM (2.2) ili ih se mora izravno ocijeniti. (2)P U jednadžbi (2.2) mora se upotrijebiti parcijalni koeficijent γM za trajne i privremene okolnosti koji je određen u dodatku A. NAPOMENA 1 Vrijednosti parcijalnih koeficijenata smiju se zadati u nacionalnom dodatku. NAPOMENA 2 Preporučene vrijednosti u dodatku A ukazuju na najmanju razinu sigurnosti za uobičajene projekte. (3) Ako se proračunske vrijednosti geotehničkih parametara izravno ocjenjuju, vrijednosti parcijalnih koeficijenata, preporučene u dodatku A, treba upotrebljavati kao smjernicu za zahtijevanu razinu sigurnosti. 2.4.6.3 Proračunske vrijednosti geometrijskih podataka (1) Parcijalni koeficijenti za djelovanja i gradiva (γF i γM) uključuju manje promjene geometrijskih podataka i, u takvim slučajevima, ne treba zahtijevati dodatni koeficijent sigurnosti za geometrijske podatke. (2)P U slučajevima kada odstupanja u geometrijskim podacima imaju znatan učinak na pouzdanost konstrukcije, proračunske vrijednosti geometrijskih podataka (ad) moraju biti izravno ocijenjene ili izvedene iz nazivnih vrijednosti s pomoću sljedeće jednadžbe (vidi točku 6.3.4 propisa EN 1990:2002): ad = anom ± ∆a (2.3) gdje su vrijednosti ∆a dane u točkama 6.5.4(2) i 9.3.2.2. 2.4.6.4 Proračunske vrijednosti svojstava građevine (1)P Proračunsku čvrstoću svojstava gradiva i proračunske otpornosti dijelova građevine mora se proračunati u skladu s propisima EN 1992 do EN 1996 i propisom EN 1999.


2.4.7 Granična stanja nosivosti 2.4.7.1 Općenito (1)P Ako je potrebno, mora se provjeriti da nisu premašena sljedeća granična stanja: - gubitak ravnoteže građevine ili temeljnoga tla, kao krutoga tijela (kao cjeline), u kojem čvrstoće gradiva i

temeljnoga tla neznatno doprinose otpornosti (EQU) - unutarnji slom ili prekomjerno deformiranje građevine ili njezinih dijelova, uključujući, npr. temeljne stope,

pilote ili zidove podruma, za koje čvrstoća gradiva znatno doprinosi otpornosti (STR) - slom ili prekomjerno deformiranje temeljnoga tla, u kojem čvrstoća tla ili stijene znatno doprinosi otpornosti

(GEO) - gubitak ravnoteže građevine ili temeljnoga tla prouzročen njihovim izdizanjem uzrokovanim uzgonom

(tlakom vode) ili kojim drugim uspravnim djelovanjem (UPL) - hidraulički slom, unutarnja erozija i stvaranje erozijskih kanala u temeljnome tlu, koje prouzrokuje tečenje u

potencijalnom polju (HYD). NAPOMENA Granično stanje GEO često je kritično za dimenzioniranje nosivih dijelova temelja ili potpornih građevina, a ponekad i za čvrstoću nosivih dijelova. (2)P Moraju se upotrebljavati parcijalni koeficijenti za trajne i privremene okolnosti koji su određeni u dodatku A. NAPOMENA Vrijednosti parcijalnih koeficijenata smiju se zadati u nacionalnom dodatku. Tablice iz dodatka A daju preporučene vrijednosti. (3) Sve vrijednosti parcijalnih koeficijenata za djelovanja ili učinke djelovanja u izvanrednim okolnostima obično trebaju biti jednake 1,0. Sve vrijednosti parcijalnih koeficijenata za otpornosti tada trebaju biti izabrane u skladu s posebnim prilikama izvanredne okolnosti. NAPOMENA Vrijednosti parcijalnih koeficijenata smiju se zadati u nacionalnom dodatku. (4) Strože vrijednosti od onih koje su preporučene u dodatku A treba upotrebljavati u slučajevima izuzetnog rizika, ili neobičnih ili izuzetno teških uvjeta u temeljnome tlu ili opterećenja. (5) Blaže vrijednosti od onih koje su preporučene u dodatku A smiju se upotrijebiti za privremene konstrukcije ili privremene proračunske okolnosti, ako ih opravdavaju vjerojatne posljedice. (6) Pri računanju proračunske vrijednosti otpornosti (Rd), ili proračunske vrijednosti učinka djelovanja (Ed), koeficijenti obrasca (γR;d) odnosno (γS;d) smiju se uvesti radi osiguranja da su rezultati proračunskog (modela), obrasca za projekt točni ili su s pogreškom na strani sigurnosti. 2.4.7.2 Provjera statičke ravnoteže (1)P Pri razmatranju graničnoga stanja statičke ravnoteže, sveukupnih pomaka građevine ili temeljnoga tla (EQU), mora se provjeriti da je: Edst;d ≤ Estb;d + Td (2.4) gdje je: Edst;d = E{γF Frep ; Xk / γM ; ad}dst (2.4a) i Estb;d = E{γF Frep ; Xk / γM ; ad}stb (2.4b) (2)P U jednadžbi (2.4) moraju se upotrebljavati parcijalni koeficijenti za stalne i privremene okolnosti koji su određeni u točkama A.2(1)P i A.2(2)P. NAPOMENA 1 Statička ravnoteža EQU uglavnom je važna za proračun građevina. Za geotehničko projektiranje EQU provjera se ograničava na rijetke slučajeve krutih temelj na stijeni, te se, u načelu, razlikuje od sveukupne stabilnosti ili stabilnosti uslijed djelovanja uzgona. Ako je uključen otpor na smicanje Td, statička ravnoteža (EQU) bi trebala biti od male važnosti.


NAPOMENA 2 Vrijednosti parcijalnih koeficijenata smiju se zadati u nacionalnom dodatku. Tablice A.1 i A.2 daju preporučene vrijednosti. 2.4.7.3 Provjera otpornosti za granična stanja građevine i temeljnoga tla u trajnim i privremenim okolnostima 2.4.7.3.1 Općenito (1)P Pri razmatranju graničnoga stanja loma ili prekomjernog izobličenja (deformacije) nosivog elementa ili dijela temeljnoga tla (STR i GEO), mora se provjeriti da je: Ed ≤ Rd (2.5) 2.4.7.3.2 Proračunski učinci djelovanja (1) Parcijalni koeficijenti za djelovanja smiju se primijeniti na sama djelovanja (Frep) ili na njihove učinke (E): Ed = E{γF Frep ; Xk / γM ; ad} (2.6a) Ed = γE E{Frep ; Xk / γM ; ad} (2.6b) (2) U nekim proračunskim okolnostima, primjena parcijalnih koeficijenata na djelovanja koja dolaze iz tla ili kroz njega (kao što je tlak tla ili vode) mogla bi dovesti do proračunskih vrijednosti koje su nerazumne ili čak fizikalno nemoguće. U takvim se okolnostima koeficijenti smiju izravno pomnožiti učincima djelovanja izvedenim iz značajnih vrijednosti djelovanja. (3)P U jednadžbama (2.6a) i (2.6b) moraju se upotrijebiti parcijalni koeficijenti koji su određeni u točkama A.3.1(1)P i A.3.2(1)P. NAPOMENA Vrijednosti parcijalnih koeficijenata smiju se zadati u nacionalnom dodatku. Tablice A.3 i A.4 daju preporučene vrijednosti. 2.4.7.3.3 Proračunske otpornosti (1) Parcijalni koeficijenti smiju se primijeniti na svojstva tla (X), na otpornosti (R) ili na sve njih, kao što slijedi: Rd = R{γF Frep ; Xk / γM ; ad} (2.7a) Rd = R{γF Frep ; Xk ; ad} / γR (2.7b) Rd = R{γF Frep ; Xk / γM; ad} / γR (2.7c) NAPOMENA U proračunskim postupcima, gdje se koeficijenti primjenjuju na učinke djelovanja, parcijalni koeficijent za djelovanja γF = 1,0 (vidi također točku B.3(6)) (2)P U jednadžbama (2.7a, b i c) moraju se upotrijebiti parcijalni koeficijenti koji su određeni i u točkama A.3.3.1(1)P, A.3.3.2(1)P, A.3.3.4(1)P, A.3.3.5(1)P i A.3.3.6(1)P. NAPOMENA Vrijednosti parcijalnih koeficijenata smiju se zadati u nacionalnom dodatku. Tablice A.5, A.6, A.7, A.8, A.12, A.13 i A.14 daju preporučene vrijednosti. 2.4.7.3.4 Proračunski pristupi 2.4.7.3.4.1 Općenito (1)P Način na koji se primjenjuju jednadžbe (2.6) i (2.7) mora se odrediti s pomoću jednoga od triju proračunskih pristupa. NAPOMENA 1 Način primjene jednadžbi (2.6) i (2.7) te poseban proračunski pristup, koji će se upotrijebiti, smiju se zadati u nacionalnom dodatku. NAPOMENA 2 Dodatno pojašnjenje proračunskih pristupa dano je u dodatku B. NAPOMENA 3 Parcijalni koeficijenti iz dodatka A, koji se moraju upotrijebiti u jednadžbama (2.6) i (2.7), grupirani su u skupine označene s A (za djelovanja ili učinke djelovanja), M (za parametre tla) i R (za otpornosti). Njih se izabire u skladu s proračunskim pristupom koji se upotrebljava. 2.4.7.3.4.2 Proračunski pristup 1


(1)P Mora se provjeriti da granično stanje loma ili prekomjernog deformiranja, neće nastupiti ni s jednom od sljedećih kombinacija skupina parcijalnih koeficijenata (iznimke za koje to ne vrijedi su proračun osno opterećenih pilota i sidara): Kombinacija 1: A1 ″+″ M1 ″+″ R1 Kombinacija 2: A2 ″+″ M2 ″+″ R1 gdje ″+″ označava ″kombinirano s″. NAPOMENA U kombinacijama 1 i 2, parcijalni se koeficijenti primjenjuju na djelovanja i parametre čvrstoće temeljnoga tla. (2)P Za proračun osno opterećenih pilota i sidara, mora se provjeriti da granično stanje loma ili prekomjernog deformiranja neće nastupiti ni s jednom od sljedećih kombinacija skupina parcijalnih koeficijenata: Kombinacija 1: A1 ″+″ M1 ″+″ R1 Kombinacija 2: A2 ″+″ (M1 ili M2) ″+″ R4 NAPOMENA 1 U kombinaciji 1, parcijalni se koeficijenti primjenjuju na djelovanja i parametre čvrstoće temeljnoga tla. U kombinaciji 2, parcijalni se koeficijenti primjenjuju na djelovanja, otpornosti temeljnoga tla i ponekad na parametre čvrstoće temeljnoga tla. NAPOMENA 2 U kombinaciji 2, skupina M1 se upotrebljava za proračun otpornosti pilota ili sidara, a skupina M2 za proračun nepovoljnih djelovanja na pilote radi, npr. negativnog trenja na plaštu ili poprečnog opterećenja. (3) Ako je očito da jedna od dviju kombinacija ima prevladavajući utjecaj na projekt, nije potrebno provoditi proračun za drugu kombinaciju. Međutim, različite su kombinacije možda kritične za različite vidove istoga projekta. 2.4.7.3.4.3 Proračunski pristup 2 (1)P Mora se provjeriti da granično stanje loma ili prekomjernog izobličenja (deformiranja) neće nastupiti sa sljedećom kombinacijom skupina parcijalnih koeficijenata: Kombinacija: A1 ″+″ M1 ″+″ R2 NAPOMENA 1 U ovome pristupu, parcijalni se koeficijenti primjenjuju na djelovanja ili na učinke djelovanja i otpornosti temeljnoga tla. NAPOMENA 2 Ako se ovaj pristup upotrebljava za proračune kosina i sveukupne stabilnosti, rezultirajući učinak djelovanja na plohi sloma množi se s γE, a posmična otpornost duž plohe sloma dijeli se s γR;e. 2.4.7.3.4.4 Proračunski pristup 3 (1)P Mora se provjeriti da granično stanje loma ili prekomjernog deformiranja neće nastupiti sa sljedećom kombinacijom skupina parcijalnih koeficijenata: Kombinacija: (A1* ili A2†) ″+″ M2 ″+″ R3 * za konstrukcijska djelovanja † za geotehnička djelovanja. NAPOMENA 1 U ovome pristupu, parcijalni se koeficijenti primjenjuju na djelovanja ili učinke djelovanja od konstrukcije i parametre čvrstoće temeljnoga tla. NAPOMENA 2 Za proračune kosina i sveukupne stabilnosti, djelovanja na tlo (npr. konstrukcijska djelovanja, opterećenje prometa) tretiraju se kao geotehnička djelovanja uz uporabu skupine koeficijenata opterećenja A2. 2.4.7.4 Postupak provjere i parcijalni koeficijenti za izdizanje (djelovanje uzgona) (1)P Provjera za izdizanje (UPL) mora se provesti provjerom da je proračunska vrijednost kombinacije destabilizirajućih stalnih i promjenljivih uspravnih djelovanja (Vdst;d) manja ili jednaka zbroju proračunske vrijednosti stabilizirajućih stalnih uspravnih djelovanja (Gstb;d) i proračunske vrijednosti svake dodatne otpornosti na izdizanje (Rd): Vdst;d ≤ Gstb;d + Rd (2.8) gdje je: Vdst;d = Gdst;d + Qdst;d


(2) Dodatna otpornost na izdizanje također se smije tretirati kao stabilizirajuće stalno uspravno djelovanje (Gstb;d). (3)P U jednadžbi (2.8) moraju se, za trajne i privremene situacije, upotrijebiti parcijalni koeficijenti za Gdst;d, Qdst;d, Gstb;d i Rd koji su određeni u točkama A.4(1)P i A.4(2)P. NAPOMENA Vrijednosti parcijalnih koeficijenata smiju se zadati u nacionalnom dodatku. Tablice A.15 i A.16 daju preporučene vrijednosti. 2.4.7.5 Provjera otpornosti na slom hidrauličkim izdizanjem tla prouzročenim tečenjem vode kroz temeljno tlo (1)P Pri razmatranju graničnoga stanja sloma prouzročenog hidrauličkim izdizanjem tla (hidraulički slom) radi tečenja vode kroz temeljno tlo (HYD, vidi točku 10.3), za svaki se odgovarajući stupac tla mora provjeriti da je proračunska vrijednost destabilizirajućeg ukupnog tlaka vode (udst;d) na podnožju stupca ili proračunska vrijednost sile tečenja vode (Sdst;d) u stupcu manja ili jednaka stabilizirajućem ukupnom vertikalnom naprezanju (σstb;d) na podnožju stupca ili uronjenoj težini (G′stb;d) istoga stupca: udst;d ≤ σstb;d (2.9a) Sdst;d ≤ G′stb;d (2.9b) (2)P U jednadžbama (2.9a) i (2.9b) moraju se za stalne i prolazne situacije upotrijebiti parcijalni koeficijenti za udst;d, σstb;d, Sdst;d i G′stb;d koji su određeni u točki A.5(1)P. NAPOMENA Vrijednosti parcijalnih koeficijenata smiju se zadati u nacionalnom dodatku. Tablica A.17 daje preporučene vrijednosti. 2.4.8 Granična stanja uporabljivosti (1)P Provjera graničnih stanja uporabljivosti u temeljnome tlu, ili u presjeku, elementu ili spoju konstrukcije, mora se provesti tako da je: Ed ≤ Cd (2.10) ili s pomoću metode dane u točki 2.4.8(4) . (2) Vrijednosti parcijalnih koeficijenata za granična stanja uporabljivosti obično se uzimaju da su jednake 1,0. NAPOMENA Vrijednosti parcijalnih koeficijenata smiju se zadati u nacionalnom dodatku. (3) Ako se svojstva temeljnoga tla možda promijene tijekom vijeka trajanja građevine, npr. spuštanjem razine podzemne vode ili isušivanjem, tada treba primjereno promijeniti svojstvene vrijednosti. (4) Potrebno je utvrditi da je mobiliziran dovoljno mali dio čvrstoće temeljnoga tla kako bi se deformacije zadržale unutar traženih granica uporabljivosti, ako je ovaj pojednostavnjeni pristup ograničen na one proračunske situacije gdje: - se vrijednost deformiranja ne zahtijeva za kontrolu graničnoga stanja uporabljivosti - postoji uspostavljeno usporedivo iskustvo sa sličnim temeljnim tlom, konstrukcijama i metodom primjene. (5)P Granična vrijednost za pojedinu deformaciju je ona vrijednost pri kojoj se procjenjuje da će u oslonjenoj konstrukciji nastupiti granično stanje uporabljivosti, kao što je neprihatljivo pucanje ili blokiranje vrata. Ovu se graničnu vrijednost mora usuglasiti prilikom proračuna oslonjene konstrukcije. 2.4.9 Granične vrijednosti pomaka temelja (1)P Za projektiranje temelja moraju se utvrditi granične vrijednosti pomaka temelja. NAPOMENA Dopušteni pomaci temelja smiju se zadati u nacionalnom dodatku. (2)P Svaki diferencijalni pomak temelja, koji vodi do deformiranja građevine iznad njega, mora se ograničiti, kako bi se osiguralo da pomak neće dovesti do graničnoga stanja u građevini koja na njemu leži. (3)P Pri izboru proračunskih vrijednosti za granične pomake i deformiranje, u obzir se mora uzeti sljedeće: - pouzdanost s kojom se mogu zadati prihvatljive vrijednosti pomaka


- pojavu i brzinu pomaka temeljnoga tla - vrsta građevine - vrsta građevnog materijala - vrsta temelja - vrsta temeljnoga tla - način deformiranja - zadanu namjenu građevine - da ne dođe do kvarova na instalacijama koje ulaze u građevinu. (4)P Za proračun diferencijalnih slijeganja, u obzir se mora uzeti: - pojavu i brzinu slijeganja i pomaka temeljnoga tla - slučajne i sustavne promjene svojstava temeljnoga tla - raspodjelu opterećenja - metodu građenja (uključujući redoslijed opterećenja) - krutost konstrukcije tijekom i nakon građenja. NAPOMENA U pomanjkanju zadanih graničnih vrijednosti deformiranja gornje konstrukcije, smiju se upotrijebiti vrijednosti deformiranja konstrukcije i pomaka temelja koje su dane u dodatku H. 2.5 Projektiranje propisanim mjerama (1)P U proračunskim okolnostima, gdje proračunski obrasci nisu dostupni ili potrebni, premašaj graničnih stanja smije se izbjeći uporabom propisanih mjera. One uključuju uobičajena i općenito konzervativna pravila projektiranja te pozornost pri zadavanju i provjeri gradiva, ljudskoga rada te postupaka zaštite i održavanja. NAPOMENA Upućivanje na takva uobičajena i općenito konzervativna pravila smije se navesti u nacionalnom dodatku. (2) Projektiranje propisanim mjerama smije se upotrijebiti ako je usporedivo iskustvo, kao što je određeno u točki 1.5.2.2, takvo da proračuni za projekt nisu nužni. Također se smije upotrijebiti za osiguranje trajnosti u pogledu djelovanja mraza te kemijskih i bioloških djelovanja, za koja izravni proračuni obično nisu primjereni. 2.6 Pokusna opterećenja i ispitivanja modela (1)P Ako se rezultati pokusnog opterećenja ili ispitivanja modela u velikom ili malom mjerilu upotrebljavaju za opravdanje projekta, ili kao dodatak na jednu od ostalih mogućnosti navedenih u točki 2.1(4), sljedeća se obilježja moraju uzeti u obzir i uključiti u razmatranje: - razlike u uvjetima u temeljnome tlu između ispitivanja i samog građenja - učinke vremena, posebno ako je trajanje ispitivanja znatno kraće od trajanja opterećenja same gradnje - učinke mjerila, posebno ako se rabe mali modeli. Učinci razina naprezanja u obzir se moraju uzeti zajedno

s učincima veličine zrna. (2) Ispitivanje se smije provesti na uzorku same gradnje, ili na modelima u punom ili manjem mjerilu. 2.7 Metoda opažanja (1) Ako je predviđanje geotehničkoga ponašanja teško, može biti primjereno primijeniti pristup koji je poznat kao "metoda opažanja", gdje se projekt revidira tijekom građenja. (2)P Sljedeći zahtjevi moraju biti ispunjeni prije početka građenja: - moraju se ustanoviti prihvatljive granice ponašanja - mora se ocijeniti raspon mogućeg ponašanja te se mora pokazati da postoji prihvatljiva vjerojatnost da će

stvarno ponašanje biti unutar prihvatljivih granica - mora se načiniti plan praćenja ponašanja, koji će pokazati je li stvarno ponašanje unutar prihvatljivih

granica. To se praćenjem ponašanja mora jasno pokazati u dovoljno ranoj fazi i dovoljno kratkim vremenskim razmacima kako bi se omogućilo uspješno poduzimanje mogućih mjera

- vrijeme odziva uređaja i postupci analize rezultata moraju biti dovoljno brzi u odnosu na mogući razvoj događaja u sustavu

- mora se načiniti plan mogućih mjera, koje će se možda usvojiti ako praćenje ponašanja pokaže da je ponašanje izvan prihvatljivih granica.


(3)P Praćenje ponašanja se tijekom građenja mora provoditi prema planu. (4)P Rezultati praćenja ponašanja moraju se ocjenjivati u primjerenim fazama, a planirane moguće mjere moraju se provesti ako se premaše granice ponašanja. (5)P Oprema za praćenje ponašanja mora se zamijeniti ili nadopuniti ako ne daje pouzdane podatke primjerenoga tipa ili u dovoljnoj količini. 2.8 Izvještaj o geotehničkom projektu (1)P U izvještaju o geotehničkom projektu moraju se navesti pretpostavke, podaci, metode proračuna i rezultati provjere sigurnosti i uporabljivosti. (2) Razina razrade u izvještaju o geotehničkom projektu znatno varira ovisno o tipu projekta. Za jednostavne je projekte možda dovoljna jedna stranica. (3) Izvještaj o geotehničkom projektu obično treba sadržavati sljedeće stavke s upućivanjem na izvještaj o istraživanju temeljnoga tla (vidi točku 3.4) i ostale dokumente koji sadrže više pojedinosti: - opis lokacije i okoline - opis uvjeta u temeljnome tlu - opis zadane gradnje, uključujući djelovanja - proračunske vrijednosti svojstava tla i stijene, uključujući obrazloženje prema potrebi - izjave o primijenjenim pravilima i normama propisima - izjave o prikladnosti lokacije u odnosu na zadanu gradnju i razini prihvatljivih rizika - proračune i crteže za geotehnički projekt - preporuke za projektiranje temelja - popis svih stavaka koje će se kontrolirati tijekom građenja, ili koje zahtijevaju održavanje ili praćenje

ponašanja. (4)P Prema potrebi, izvještaj o geotehničkom projektu mora sadržavati plan nadzora i praćenja ponašanja. Jasno se moraju utvrditi one stavke koje zahtijevaju kontrolu tijekom građenja ili održavanje nakon izgradnje. Nakon što su zahtijevane kontrole provedene tijekom građenja, njih se mora navesti u dodatku izvještaja. (5) U pogledu nadzora i praćenja ponašanja, u izvještaju o geotehničkom projektu treba navesti: - svrhu svake skupine opažanja i mjerenja - dijelove konstrukcije čije će se ponašanje pratiti i mjesta koja će se opažati - učestalost očitavanja - način ocjenjivanja rezultata - raspon vrijednosti unutar kojeg se rezultati očekuju - razdoblje u kojemu treba nastaviti praćenje ponašanja nakon završetka izgradnje - osobe koje su odgovorne za provedbu mjerenja i opažanja, tumačenje dobivenih rezultata i održavanje

instrumenata. (6)P Vlasniku/investitoru se mora dati izvadak iz izvještaja o geotehničkom projektu koji sadrži zahtjeve za nadzor, praćenje ponašanja i održavanje završene konstrukcije. 3. poglavlje Geotehnički podaci 3.1 Općenito (1)P Uvijek se geotehničke podatke mora pozorno prikupljati, bilježiti i tumačiti. Ovi podaci moraju uključivati geologiju, geomorfologiju, seizmičnost, hidrologiju i povijest lokacije. U obzir se moraju uzeti pokazatelji o promjenljivosti temeljnoga tla. (2)P Geotehnička istraživanja moraju se planirati tako da se uzmu u obzir zahtjevi na građenje i ponašanje zadane konstrukcije. Područje primjene geotehničkih istraživanja stalno se mora revidirati kako tijekom izvedbe radova stižu novi podaci.


(3)P Uobičajena terenska istraživanja i laboratorijska ispitivanja moraju se općenito provoditi i prikazivati u skladu s međunarodno priznatim propisima i preporukama. Odstupanja od ovih propisa i dodatni zahtjevi za ispitivanjima moraju se navesti u izvještaju. (4) Zahtjeve za laboratorijsko i terensko ispitivanje treba preuzeti iz propisa EN 1997-2. 3.2 Geotehničko istraživanje 3.2.1 Općenito (1)P Geotehničkim istraživanjem mora se pribaviti dovoljno podataka o uvjetima u temeljnome tlu i podzemnoj vodi na lokaciji i oko nje za ispravan opis osnovnih svojstava temeljnoga tla i pouzdano ocjenjivanje svojstvenih vrijednosti parametara temeljnoga tla za proračune projekta. (2)P Sastav i količina geotehničkih istraživanja moraju se prilagoditi pojedinoj fazi istraživanja i geotehničkoj kategoriji (vidi 2. poglavlje propisa EN 1997-2). (3) Za vrlo velike ili neuobičajene građevine, za one koje uključuju izuzetan rizik, ili neobične ili izuzetno teške uvjete u temeljnome tlu ili opterećenja i za građevine u područjima visoke seizmičnosti, moguće je da opseg istraživanja naznačen u propisu EN 1997 neće biti dovoljan za zadovoljavanje proračunskih zahtjeva. (4) Ako su vrste i opseg istraživanja povezani s geotehničkom kategorijom građevine, uvjete u temeljnome tlu, koji možda utječu na izbor geotehničke kategorije, treba odrediti što je moguće ranije tijekom istraživanja. (5) Istraživanje treba uključivati vizualni pregled lokacije kako bi se tijekom građenja omogućila provjera projektnih pretpostavki. 3.2.2 Prethodno istraživanje (1)P Prethodno istraživanje mora se provesti radi: - ocjenjivanja opće prikladnosti lokacije - usporedbe s drugim lokacijama, ako je potrebno - procjene promjena koje predviđena građevina možda uzrokuje - planiranja istraživanja za projekt i provjeru, uključujući utvrđivanje rasprostiranja temeljnoga tla koje možda

ima znatan utjecaj na ponašanje građevine - utvrđivanja pozajmišta, ako je potrebno. 3.2.3 Istraživanje za projekt (1)P Istraživanje za projekt mora se provesti radi: - prikupljanja podataka koji su potrebni za odgovarajuće projektiranje privremenih i stalnih građevina - prikupljanja podataka koji su potrebni za planiranje načina građenja - utvrđivanja svih teškoća koje mogu nastati tijekom građenja. (2)P Istraživanjem za projekt moraju se pouzdano utvrditi raspored i svojstva cjelokupnoga temeljnog tla koje je važno za zadanu gradnju ili na koje će ona utjecati. (3)P Parametri, koji utječu na sposobnost građevine da zadovolji kriterije postavljene za njezino ponašanje, moraju se ustanoviti prije početka izrade konačnoga projekta. (4) Kako bi se osiguralo da projektirana istraživanja obuhvate sve slojeve temeljnog tla bitne za projekt, potrebno je posvetiti posebnu pozornost slijedećim geološkim obilježjima: - presjeku temeljnoga tla - prirodnim i umjetnim otvorima (špiljama i sl.) - razgradnji stijena, tala ili gradiva za nasipe - hidrogeološkim učincima - rasjedima, pukotinama i ostalim diskontinuitetima - pojavi puzanja tla i stjenske mase - tlu i stijeni koji su podložni bujanju i prolamanju - nazočnosti otpadnih ili umjetnih tvari.


(5)P U obzir se mora uzeti povijest lokacije i njezine okoline. (6)P Istraživanje se mora provesti bar kroz one slojeva temeljnog tla za koje je ocijenjeno da su važni za projekt. (7)P Tijekom istraživanja moraju se ustanoviti postojeće razine podzemne vode. Moraju se zabilježiti sve razine slobodne vode koje se uoče tijekom istraživanja (vidi propis EN 1997-2). (8) Treba ustanoviti ekstremne razine vode svih izvora vode koji bi mogli utjecati na tlak podzemne vode. (9)P Mora se ustanoviti položaj i izdašnost svih sustava za odvodnju ili bunara za crpljenje vode u blizini lokacije. 3.3 Ocjenjivanje geotehničkih parametara 3.3.1 Općenito (1) U sljedećim zahtjevima, koji se odnose na ocjenjivanje geotehničkih parametara, upućuje se samo na ona laboratorijska i terenska ispitivanja koja se najčešće upotrebljavaju. Smiju se upotrebljavati i ostala ispitivanja, uz uvjet da se iz usporedivoga iskustva prethodno dokazala njihova prikladnost. 3.3.2 Davanje obilježja tipu tla i stijene (1)P Svojstva i osnovni sastojci tla i stijene moraju se utvrditi prije tumačenja rezultata ostalih ispitivanja. (2)P Gradivo tla se mora pregledati, utvrditi i opisati u skladu s priznatim nazivljem. Mora se provesti geološko vrednovanje. (3) Treba provesti razredbu tla, a slojeve tla treba opisati u skladu s priznatom geotehničkom razredbom tla i sustavom opisivanja. (4) Treba provesti razredbu stijene u pogledu kakvoće čvrstog gradiva (kamena) i pukotina. Kakvoću kamena treba opisati u pogledu rastrošbe, rasporeda zrna, prevladavajuće veličine zrna minerala te tvrdoće i žilavosti glavnog minerala. Pukotine treba označiti prema njihovom tipu, širini, razmaku i kakvoći gradiva ispune. (5) Uz vizualni pregled, smiju se upotrijebiti brojna ispitivanja za razredbu, obilježavanje i vrednovanje tala i stijena (vidi normu EN 1997-2), kao što su: za tla: - granulometrijski sastav - zapreminska težina - porozitet - vlažnost (prirodna) - oblik zrna - hrapavost površine zrna - relativna zbijenost - Atterbergove granice - bujanje - sadržaj karbonata - sadržaj organskih tvari. za stijene: - mineraloški sastav - petrografski sastav - vlažnost - zapreminska težina - porozitet - brzina zvuka - brzo upijanje vode - bujanje - indeks postojanosti


- jednoosna tlačna čvrstoća. 3.3.3 Obujamska težina (1)P Prostornu težinu treba odrediti s dovoljnom točnošću potrebnom za utvrđivanje proračunskih ili svojstvenih vrijednosti djelovanja koja se iz nje izvode. (2) Obujamsku težinu treba odrediti na ispitnim uzorcima tla i stijene uzetim iz neporemećenih uzoraka (vidi propis EN 1997-2). Druga je mogućnost da se izvede iz dobro utvrđenih ili u literaturi objavljenih međuzavisnosti, na osnovi, primjerice, ispitivanja penetracijama. 3.3.4 Indeks gustoće (Relativna gustoća) (1)P Indeks gustoće (relativna gustoća) mora odražavati stupanj zbijenosti nekoherentnoga tla u odnosu na njegovo najrahlije i najzbijenije stanje, kako je to određeno propisanim laboratorijskim postupcima. 3.3.5 Stupanj zbijenosti (1)P Stupanj zbijenosti prirodnoga temeljnog tla ili nasipa izražava se kao omjer prostorne težine suhoga prirodnog, temeljnog tla, odnosno nasipa i najveće prostorne težine suhoga tla ili nasipa, koja se određuje propisanim ispitivanjem zbijenosti. 3.3.6 Posmična čvrstoća (1)P Pri ocjenjivanju posmične čvrstoće tla, u obzir se mora uzeti utjecaji kako slijedi: - razina radnih naprezanja na tlo, - anizotropija čvrstoće, posebno za gline niske plastičnosti, - prsline i pukotine, posebno za krute gline, - učinci brzine deformacija, - vrlo velike deformacije, ako do njih može doći u proračunskoj situaciji, - postojeće klizne plohe, - učinci vremena, - osjetljivost koherentnoga tla, - stupanj zasićenosti tla vodom. (2) Ako je posmična čvrstoća ocijenjena na osnovi rezultata ispitivanja, treba uzeti u obzir razinu pouzdanosti teorije za izvođenje vrijednosti posmične čvrstoće te mogući poremećaj i heterogenost uzoraka. (3) U pogledu učinaka vremena treba uzeti u obzir da razdoblje, tijekom kojeg je tlo u potpunosti nedrenirano, ovisi o njegovoj propusnosti, dostupnosti slobodne vode i geometrijskim okolnostima.

(4)P Vrijednosti efektivnih parametara posmične čvrstoće c' i tan ϕ' smiju se smatrati konstantnima samo za onaj raspon naprezanja na osnovi kojeg su ocijenjeni. 3.3.7 Krutost tla (1)P Pri ocjenjivanju krutosti tla, u obzir se mora uzeti utjecaj sljedećih obilježja: - uvjeti dreniranja, - razina srednjeg efektivnog naprezanja, - prirodna ili umjetna prekonsolidacija, - razina nametnutih posmičnih deformacija ili izazvanih posmičnih naprezanja, s tim da se posmična

naprezanja često osrednje s pomoću posmične čvrstoće pri slomu. (2) Često je vrlo teško iz terenskih ili laboratorijskih ispitivanja dobiti pouzdana mjerenja krutosti temeljnoga tla. Posebno se često događa da, radi poremećaja uzorka i kojih drugih učinaka, mjerenja dobivena iz laboratorijskih ispitnih uzoraka potcjenjuju in-situ krutost tla. Radi toga treba provesti analizu opažanja ponašanja prethodnih gradnji, kada god su ona dostupna. 3.3.8 Kakvoća i svojstva stijena i stijenskih masa


3.3.8.1 Opća ocjena (1)P Pri ocjenjivanju kakvoće i svojstava stijena i stijenskih masa, moraju se razlikovati svojstva stijenskog gradiva izmjerena na neporemećenim uzorcima jezgre i svojstva mnogo većih stijenskih masa koje ukljućuju diskontinuitete, kao što su međuslojne plohe, pukotine, područja posmika i šupljine nastale otapanjem. U obzir se moraju uzeti sljedeće značajke pukotina: - razmaci - smjer pružanja i nagib - širina - postojanost (neprekinutost) - brtvljenje - hrapavost, uključujući učinke prethodnih pomaka na pukotinama - ispuna. (2)P Dodatno se mora, ako je potrebno, uzeti u obzir sljedeće stavke za ocjenjivanje svojstava stijena i stijenskih masa: - in-situ naprezanja - tlak vode - izražene razlike svojstava u različitim slojevima. (3) Procjene svojstava stijenske mase, kao što su: - čvrstoća i krutost - pukotine, posebno u zdrobljenim (raspucalim) područjima - propusnost pukotinskog sustava - svojstva deformiranja rastrošene stijene smiju se provesti na osnovi razredbe stijenskih masa koja je opisana u propisu EN 1997-2. (4)P Mora se ocijeniti osjetljivost stijenskih masa na, npr. promjene klime ili naprezanja. Također se u obzir mora uzeti utjecaj kemijske razgradnje na ponašanje temelja na stijeni. (5) Pri ocjenjivanju kakvoće stijena i stijenskih masa, treba uzeti u obzir sljedeća obilježja: - neke se porozne meke stijene brzo razgrađuju u tla male čvrstoće, posebno ako su izložene rastrošbi

uslijed utjecaja atmosferilija - neke su stijene podložne brzom otapanju prouzročenom djelovanjem podzemne vode radi kojeg se stvaraju

kanali, špilje i vrtače koji se mogu razviti sve do površine temeljnoga tla - neke su stijene pri rasterećenju i izlaganju zraku izrazito podložne bujanju radi toga što minerali gline

upijaju vodu. 3.3.8.2 Jednoosna tlačna čvrstoća i deformabilnost uzoraka stijene (1)P Pri ocjenjivanju jednoosne tlačne čvrstoće i deformabilnosti uzoraka stijene, u obzir se mora uzeti utjecaj sljedećih obilježja: - nagib osi opterećenja u odnosu na, primjerice, anizotropnost ispitnog uzorka, međuslojne plohe i

raslojavanje - metodu uzorkovanja, način pohranjivanja uzoraka i okoliš - broj uzoraka koji su ispitani - geometrijski oblik uzoraka koji su ispitani - vlažnost i stupanj zasićenosti u vrijeme ispitivanja - trajanje ispitivanja i obroci (koraci) povećanja naprezanja - način za određivanje (Young-ovog) modula i razina ili razine osnog naprezanja pri kojima je određen. 3.3.8.3 Posmična čvrstoća pukotina (1)P Pri ocjenjivanju posmične čvrstoće pukotina uzoraka stijene, u obzir se mora uzeti utjecaj sljedećih obilježja: - usmjerenje pukotine u okviru ispitivanja stijene u odnosu na pretpostavljen smjer djelovanja


- usmjerenje pri ispitivanju posmikom - broj uzoraka koji su ispitani - veličina posmaknute površine - uvjeti pornog tlaka - mogućnost da progresivni slom ima prevladavajući utjecaj na ponašanje stijene na lokaciji. (2) Ravnine slabih svojstava u stijenskoj masi obično se podudaraju s međuslojnim plohama, sa škriljavosti, kalavosti, ili s granicom između tla i stijene ili betona i stijene. Mjerenja posmične čvrstoće na tim ravninama obično se upotrebljavaju za analizu granične ravnoteže stijenskih masa. 3.3.9 Parametri propusnosti i konsolidacije tla i stijene 3.3.9.1 Parametri propusnosti i konsolidacije tla (1)P Pri ocjenjivanju parametara propusnosti i konsolidacije, u obzir se moraju uzeti sljedeći učinci: - heterogenost - anizotropnost - pukotine ili rasjedi - promjene naprezanja pod predviđenim opterećenjem. (2) Mjerenja propusnosti, koja se provode na malim laboratorijskim uzorcima, ne moraju biti značajna za uvjete in-situ. Radi toga, uvijek kada je moguće, treba dati prednost ispitivanjima in-situ, kojima se mjere prosječna svojstva velikoga obujma temeljnog tla. Međutim, treba uzeti u obzir moguće promjene propusnosti s porastom efektivnih naprezanja iznad vrijednosti in-situ. (3) Ponekad se može propusnost ocijeniti na osnovi granulometrijskog sastava tla. 3.3.9.2 Parametri propusnosti stijene (1)P Budući da propusnost stijenskih masa u najvećoj mjeri ovisi o gustoći pukotina i postojanju ostalih diskontinuiteta kao što su lomovi i prsline, mora se mjeriti primjerenim ispitivanjima in situ ili ocijeniti iz lokalnoga iskustva. (2) Propusnost in situ smije se odrediti sustavom crpljenja uz bilježenje protoka, s tim da se u obzir uzmu prostorni hidrogeološki uvjeti tečenja oko građevine uz kartiranje sustava pukotina i ostalih diskontinuiteta. (3) Laboratorijsko ispitivanje propusnosti treba koristiti samo za proučavanje učinka diskontinuiteta, primjerice, u pogledu njihovog promjenljivog otvora. 3.3.10 Geotehnički parametri iz terenskih ispitivanja 3.3.10.1 Ispitivanje statičkom penetracijom (1) Pri ocjenjivanju vrijednosti otpornosti šiljka, trenja na plaštu i, moguće, pornoga tlaka tijekom utiskivanja pribora, u obzir se moraju uzeti sljedeće: - pojedinosti koje se odnose na oblik šiljka i plašta, koje možda znatno utječu na rezultate pa se mora

razmotriti i vrsta šiljka - rezultati se mogu pouzdano tumačiti tek nakon što je utvrđena uslojenost tla. Radi toga će u mnogim

slučajevima osim ispitivanja utiskivanjem pribora biti potrebne i bušotine - učinke podzemne vode i nadslojeva - u heterogenim tlima, u kojima su zabilježena velika kolebanja rezultata, moraju se izabrati one vrijednosti

utiskivanja (penetracija) koje se odnose na dio tla važnog za građenje - utvrđene međuzavisnosti s rezultatima ostalih ispitivanja, kao što je mjerenje gustoće tla i ostalim vrstama

ispitivanja utiskivanjem (penetracijom). 3.3.10.2 Ispitivanje standardnim penetracijskim pokusom i dinamički pokus (1) Pri ocjenjivanju broja udaraca, u obzir se moraju uzeti sljedeća obilježja: - vrsta ispitivanja - podroban opis postupka ispitivanja


- podzemna voda - utjecaj geostatičkog opterećenja (tlaka) - priroda temeljnoga tla, posebno ako se naiđe na oblutke ili krupni šljunak. 3.3.10.3 Ispitivanje krilnom sondom (1)P Pri ocjenjivanju rezultata ispitivanja, u obzir se mora uzeti sljedeće: - pojedinosti postupka ispitivanja - je li upotrijebljena propisana oprema za krilnu sondu - jesu li mjerenja učinjena na više dubina radi dobivanja profila čvrstoće u slijedu slojeva tla - trenje na plaštu duž šipke. (2) Ispitivanje krilnom sondom smije se upotrijebiti za utrvrđivanje nedrenirane posmične čvrstoće, cu, koherentnoga tla. NAPOMENA Ispitivanje krilnom sondom jednostavan je i jeftin način provjere prohodnosti mekoga temeljnog tla za tešku opremu i vozila. (3) Za dobivanje izvedenih vrijednosti cu, mjerene vrijednosti treba ispraviti s pomoću koeficijenta iz lokalnoga iskustva i ovisno o, primjerice, granici tečenja, indeksu plastičnosti i efektivnom uspravnom naprezanju. 3.3.10.4 Ispitivanje teškom udarnom sondom (1)P Pri ocjenjivanju rezultata ispitivanja teškom udarnom sondom, u obzir se moraju uzeti sljedeća obilježja: - podroban opis postupka ispitivanja - podzemna voda - utjecaj geostatičkog opterećenja (tlaka) - priroda temeljnoga tla, posebno ako se naiđe na oblutke ili krupni šljunak. (2) Ispitivanje teškom udarnom sondom smije se upotrijebiti za ocjenjivanje granica slojeva tla i gustoće nekoherentnoga tla. 3.3.10.5 Ispitivanje presiometrom (1)P Pri ocjenjivanju vrijednosti graničnoga tlaka i presiometarskoga modula, u obzir se moraju uzeti sljedeća obilježja: - vrsta opreme - postupak za ugradnju presiometra u temeljno tlo. (2) Ne treba upotrebljavati krivulje ispitivanja koje pokazuju više od umjerenog stupnja poremećaja tla. Ako se granični tlak ne dosegne tijekom ispitivanja, smije se za njegovu procjenu učiniti umjerenu i konzervativnu ekstrapolaciju krivulje. Za ispitivanja u kojima je određen samo početni dio presiometarske krivulje, opće međuzavisnosti ili, još bolje, lokalne međuzavisnosti s iste lokacije, smiju se konzervativno upotrijebiti za procjenu graničnoga tlaka iz presiometarskog modula. 3.3.10.6 Ispitivanje dilatometrom (1)P Pri ocjenjivanju vrijednosti dilatometra, u obzir se mora uzeti postupak ugradnje. (2)P Prije ispitivanja mora se odrediti raspored slojeva tla i, posebno, neki osnovni parametri kao što su zrnatost i stupanj zasićenosti. (3) Ako se ocjenjuju parametri čvrstoće, treba uzeti u obzir otpor prodiranju. (4) Rezultate ispitivanja dilatometrom treba upotrijebiti kao pokazatelj za određivanje izvedenih vrijednosti modula krutosti slijeda slojeva tla. 3.3.10.7 Ispitivanje zbijenosti


(1)P Pri ocjenjivanju zbijenosti nasipa, u obzir se moraju uzeti sljedeća obilježja: - vrsta tla ili stijene - granulometrijski sastav - oblika zrna - heterogenost materijala - stupanj zasićenosti ili vlažnost - vrsta uređaja za zbijanje. (2) Ako se terenska mjerenja (npr. penetracije (utiskivanja), dinamičkog ispitivanja zbijenosti, ispitivanja pokusnom pločom, slijeganja) upotrebljavaju za provjeru zbijenosti lokacije, rezultate terenskog ispitivanja zbijenosti (vidi točku 5.3.3(4)) treba povezati s vrijednostima propisanog laboratorijskog ispitivanja zbijenosti za ocjenjivanje zbijenost zemljanog ili kamenog gradiva za nasipe. 3.4 Izvještaj o istraživanju temeljnoga tla 3.4.1 Zahtjevi (1)P U izvještaju o istraživanju temeljnoga tla, koji mora biti dio izvještaja o geotehničkom projektu opisanom u točki 2.8, mora se prikazati rezultate geotehničkog istraživanja. (2)P Upućuje se na propis EN 1997-2 za sve ono što se odnosi na uporabu laboratorijskog i terenskog ispitivanja za geotehničke parametre. (3) Izvještaj o istraživanju temeljnoga tla obično treba sadržavati: - prikaz svih raspoloživih geotehničkih podataka, uključujući geološka obilježja i važne podatke - geotehničko ocjenjivanje podataka, uz navođenje pretpostavki za tumačenje rezultata ispitivanja. Podatke se smije prikazati u jednom izvještaju ili u odvojenim dijelovima. 3.4.2 Prikaz geotehničkih podataka (1)P Prikaz geotehničkih podataka mora sadržavati: - činjenični iskaz o svim terenskim i laboratorijskim radovima - dokumentaciju o postupcima izvođenja terenskih i laboratorijskih ispitivanja. Dokumentacija se mora zasnivati na izvještajima o ispitivanju koji su opisani u propisu EN 1997-2. (2) Činjenični iskaz također treba, prema potrebi, sadržavati sljedeće podatke: - imena svih savjetnika i podizvođača - svrhu i područje primjene geotehničkih istraživanja - datume početka i kraja terenskih i laboratorijskih radova - obilazak općeg područja za projekt, uz posebnu naznaku:

- pojave podzemne vode - ponašanja susjednih građevina - postojanje kamenoloma i pozajmišta - područja nestabilnosti - poteškoća tijekom iskopa

- povijest lokacije - geologiju lokacije, uključujući rasjede - geodetske podatke - podatke s raspoloživih zračnih snimaka - lokalno iskustvo o području - podatke o seizmičnosti područja - postupke uzorkovanja te prijevoza i pohranjivanja uzoraka - vrste terenske opreme - tablice s količinama terenskih i laboratorijskih radova te prikaz terenskih opažanja nadzornog osoblja

tijekom istraživanja tla - podatke o kolebanju razine podzemne vode u bušotinama s vremenom tijekom izvođenja terenskih radova i

u piezometrima po završetku terenskih radova


- objedinjene zapise o bušenju, uključujući fotografije jezgra, s opisima slojeva tla na osnovi terenskih opisa i rezultata laboratorijskih ispitivanja

- pojavu, ili moguću pojavu, radona - podatke o podložnosti tla smrzavanju - objedinjavanje i prikaz rezultata terenskih i laboratorijskih ispitivanja u prilozima. 3.4.3 Ocjenjivanje geotehničkih podataka (1)P Ocjenjivanje geotehničkih podataka mora, prema potrebi, sadržavati: - pregled terenskih i laboratorijskih radova. Mora se istaknuti i komentirati sva ograničenja u podacima (npr.

ako su manjkavi, nevažni, nedovoljni ili netočni). Pri tumačenju rezultata ispitivanja, u obzir se moraju uzeti uzorkovanje te postupci prijevoza i pohranjivanja uzoraka. Svaki posebno nepovoljan rezultat ispitivanja, u obzir se mora oprezno uzeti radi određivanja je li on pogrešan ili predstavlja stvarnu pojavu koju se u projektu mora uzeti u obzir

- pregled izvedenih vrijednosti geotehničkih parametara - svaki prijedlog za nužnu provedbu daljnjih terenskih i laboratorijskih radova, s komentarima kojima se ovi

dodatni radovi obrazlažu. Ti prijedlozi moraju biti popraćeni podrobnim programom dodatnih istraživanja, s posebnim upućivanjem na pitanja za koja će se tražiti odgovori.

(2) Ocjenjivanje geotehničkih podataka treba, prema potrebi, također sadržavati sljedeće: - tablične i grafičke prikaze rezultata terenskih i laboratorijskih radova u pogledu zahtjeva projekta te, ako se

smatra nužnim - histograme koji prikazuju raspone vrijednosti najvažnijih podataka i njihovu razdiobu - razinu podzemne vode i njezina sezonska kolebanja - profil(e) tla koji pokazuje razlike u raznim slojevima - podroban opis svih slojeva tla, uključujući njihova fizikalna svojstva te njihove značajke deformiranja i čvrstoće

- primjedbe o nepravilnostima kao što su razni džepovi i špilje - raspon i objedinjavanje izvedenih vrijednosti geotehničkih podataka za svaki sloj tla. 4. poglavlje Nadzor građenja, praćenje ponašanja i održavanje 4.1 Općenito (1)P Sljedeće se mora, prema potrebi, poduzeti radi osiguranja sigurnosti i kakvoće građevine: - moraju se nadzirati procesi građenja i ljudskoga rada - mora se pratiti ponašanje građevine tijekom i nakon izgradnje - građevinu se mora prikladno održavati. (2)P Nadzor tijeka građenja, uključujući ljudski rad, te svako praćenje ponašanja građevine tijekom i nakon izgradnje, mora se navesti u izvještaju o geotehničkom projektu. (3) Nadzor tijeka građenja, uključujući ljudski rad, prema potrebi, treba uključivati sljedeće: - provjeru valjanosti pretpostavki iz projekta - utvrđivanje razlika između stvarnih uvjeta u temeljnome tlu i onih koji su pretpostavljeni u projektu - provjeru da se građenje provodi u skladu s projektom. (4) Opažanja i mjerenja ponašanja građevine i njezine okoline treba, prema potrebi, provoditi: - tijekom građenja, radi, primjerice, utvrđivanja svake potrebe popravnih mjera ili promjena slijeda građenja - tijekom i nakon izgradnje, radi ocjenjivanja dugotrajnog ponašanja. (5)P Mora se jasno utvrditi one odluke o projektu na koje utječu rezultati nadzora i praćenja ponašanja. (6) Opseg nadzora građenja te količinu terenskog i laboratorijskog ispitivanja koje se zahtijeva za provjeru i praćenje ponašanja, treba planirati tijekom faze projektiranja.


(7) U slučaju neočekivanih događaja, moraju se revidirati metode, opseg i učestalost praćenja ponašanja. (8)P Razina i kakvoća nadzora i praćenja ponašanja moraju biti najmanje jednake onima koje su pretpostav-ljene u projektu te moraju biti u suglasju s izabranim vrijednostima proračunskih parametara i parcijalnih koeficijenata. NAPOMENA Dodatak J daje listu provjera za nadzor građenja i praćenje ponašanja. 4.2 Nadzor 4.2.1 Plan nadzora (1)P U planu nadzora, koji je sastavni dio Geotehničkog projekta, mora se navesti prihvatljive granice rezultata nadzora. (2) U planu nadzora treba navesti vrstu, kakvoću i učestalost nadzora, koji trebaju biti razmjerni sa: - stupnjem nesigurnosti u pretpostavke iz projekta - složenošću uvjeta u temeljnome tlu i opterećenja - mogućim rizikom od sloma tijekom građenja - provedivošću preinaka u projektu ili primjena popravnih mjera tijekom građenja. 4.2.2 Nadzor i provjera (1)P Građevina se mora stalno nadzirati a rezultati nadzora moraju se zabilježiti. (2) Za geotehničku kategoriju 1, program nadzora smije biti ograničen na pregled, jednostavne provjere kakvoće i vrednovanje ponašanja građevine. (3) Za geotehničku kategoriju 2, često treba zahtijevati mjerenja svojstava temeljnoga tla ili ponašanja građevine. (4) Za geotehničku kategoriju 3, treba zahtijevati dodatna mjerenja tijekom svake značajne faze izgradnje. (5)P Mora se, prema potrebi, zabilježiti: - značajna obilježja temeljnoga tla i podzemne vode - slijed radova - kakvoću gradiva - odstupanja od projekta - nacrte izvedenoga stanja - rezultate mjerenja i njihovo tumačenje - opažanja uvjeta u okolišu - nepredviđene događaje. (6) Privremene radove također treba zabilježiti. Treba zabilježiti i prekide radova te njihovo stanje pri nas-tavku građenja. (7)P Rezultati nadzora i provjere moraju projektantu biti na raspolaganju prije svake odluke o promjenama. (8) Dokumente o projektu i zapisnik o onome što se izgradilo općenito treba čuvati 10 godina, osim ako se o tome nije postigao drukčiji dogovor. Važnije dokumente treba čuvati za cijeloga životnog vijeka dotične građevine. 4.2.3 Ocjenjivanje projekta (1)P Mora se revidirati podobnost postupaka građenja i slijed radova u svjetlu otkrivenih uvjeta u temeljnome tlu. Predviđeno ponašanje građevine mora se usporediti s njezinim opažanim ponašanjem. Projekt se mora ocijeniti na osnovi rezultata pregleda i nadzora. (2) Ocjenjivanje projekta treba sadržavati pozoran pregled najnepovoljnijih uvjeta koji se pojave tijekom građenja s obzirom na:


- uvjete u temeljnome tlu - podzemnu vodu - djelovanja na građevinu - utjecaje i promjene u okolišu, uključujući klizišta i odronjavanje kamenja. 4.3 provjera uvjeta u temeljnome tlu 4.3.1 Tlo i stijena (1)P Tijekom građenja mora se provjeravati opise i geotehnička svojstva tala i stijena u kojima ili na kojima je građevina temeljena ili smještena. (2) Za geotehničku kategoriju 1, opise tala i stijena treba provjeriti: - pregledom lokacije - određivanjem vrsta tla i stijene unutar područja utjecaja građevine - zapisom opisa tla i stijene koji su izloženi u iskopima. (3) Za geotehničku kategoriju 2 također treba provjeravati geotehnička svojstva tla i stijene u kojima ili na kojima je građevina temeljena ili smještena. Dodatna istraživanja lokacije se možda pokažu potrebnima. Treba uzeti reprezentativne uzorke i ispitati ih radi određivanja indeksnih svojstava, čvrstoće i deformabilnosti. (4) Za geotehničku kategoriju 3, dodatni zahtjevi trebaju uključivati daljnja istraživanja i podrobno ispitivanje uvjeta u temeljnome tlu ili nasipu, koji mogu imati bitne posljedice za projekt. (5) Treba zabilježiti posredne pokazatelje geotehničkih svojstava temeljnoga tla (primjerice, zapisnik o zabijanju pilota) i upotrijebiti ih za tumačenje uvjeta u temeljnome tlu. (6)P Neodložno se mora izvijestiti o odstupanjima od vrste temeljnoga tla i svojstava koja su pretpostavljena u projektu. NAPOMENA Obično se o tim odstupanjima izvještava projektant. (7)P Mora se provjeriti jesu li načela iz projekta primjerena za utvrđena geotehnička obilježja temeljnoga tla. 4.3.2 Podzemna voda (1)P Razine podzemne vode, porni tlak i kemijski sastav podzemne vode, na koje se naiđe tijekom izvedbe, moraju se usporediti s onima koji su pretpostavljeni u projektu. (2) Temeljitije provjere treba provoditi za one lokacije za koje se zna ili se vjeruje da imaju znatne promjene u vrsti temeljnoga tla i propusnosti. (3) Za geotehničku kategoriju 1, provjere se obično zasnivaju na prethodno utvrđenom iskustvu u tom području ili na posrednim pokazateljima. (4) Za geotehničke kategorije 2 i 3, obično treba provesti izravna opažanja podzemne vode, ako ona u velikoj mjeri utječe na način građenja ili ponašanje građevine. (5) Značajke toka podzemne vode i pornog tlaka treba utvrditi (mjeriti) s pomoću piezometara koje je poželjno ugraditi prije početka građenja. Ponekad je možda nužno ugraditi piezometre na velikim uda-ljenostima od lokacije kao dio sustava za praćenje ponašanja. (6) Ako se tijekom građenja porni tlak promijeni tako da to možda utječe na ponašanje građevine, treba pratiti ponašanje pornog tlaka sve do završetka izgradnje ili dok se on ne smanji na sigurnu vrijednost. (7) Za građevine ispod razine podzemne vode, koje će možda biti izložene izdizanju uslijed djelovanja uzgona, treba pratiti ponašanje pornog tlaka sve dok težina konstrukcije nije dovoljno velika da se otkloni mogućnost izdizanja.


(8) Treba provesti kemijsku analizu tekuće vode, ako će bilo koji dio stalne ili privremene građevine možda biti znatno ugrožen kemijskim djelovanjem. (9)P Mora se provjeriti učinke građevnih građevinskih radova (uključujući zahvate kao što su odvodnja, injektiranje i proboj tunela) na podzemnu vodu. (10)P Neodložno se mora izvijestiti o odstupanjima od obilježja podzemne vode koja su pretpostavljena u projektu. (11)P Mora se provjeriti jesu li načela iz projekta primjerena za utvrđena obilježja podzemne vode. 4.4 Provjera građenja (1)P Mora se provjeriti jesu li grašđevinski radovi usklađeni s načinom građenja iz projekta, navedenom u izvještaju o geotehničkom projektu. Neodložno se mora izvijestiti o opaženim razlikama između pretpostavki iz projekta i građevinskih radova. (2)P Odstupanja od načina građenja, koje su pretpostavljene u projektu i navedene u izvještaju o geotehničkom projektu, moraju se izričito i razumno (razborito) razmotriti i provesti. (3)P Mora se provjeriti jesu li načela iz projekta primjerena za prihvaćeni slijed građevinskih radova. (4) Za geotehničku kategoriju 1, slijed građevinskih radova obično nije potrebno uključiti u izvještaj o geotehničkom projektu. NAPOMENA Obično izvođač odlučuje o slijedu građevinskih radova. (5) Za geotehničke kategorije 2 i 3, u izvještaju o geotehničkom projektu smije se navesti slijed građevinskih radova koji je predviđen u projektu. NAPOMENA Druga je mogućnost da se u izvještaju o geotehničkom projektu navede kako će izvođač odlučiti o slijedu građevinskih radova. 4.5 Praćenje ponašanja (1)P Praćenje ponašanja mora se provoditi radi: - provjere valjanosti ponašanja predviđenog projektom - jamstva da će se nakon završetka izgradnje građevina nastaviti ponašati prema zahtjevima. (2)P Program praćenja ponašanja mora se provoditi u skladu s izvještajem o geotehničkom projektu (vidi točku 2.8(3)). (3) Treba voditi zapisnik o stvarnom ponašanju građevine radi prikupljanja baza podataka usporedivoga iskustva. (4) Tijekom praćenja ponašanja, mjerenja trebaju uključivati: - deformiranje temeljnoga tla prouzročeno građevinom - vrijednosti djelovanja - vrijednosti dodirnih pritisaka između temeljnog tla i građevine - porni tlak - sile i pomake (uspravne ili vodoravne pomake, zaokrete ili izobličenja) dijelova građevine. (5) Rezultati mjerenja trebaju se povezati s opažanjima vrsnoće, uključujući arhitektonski izgled. (6) Trajanje svakog praćenja ponašanja građevine nakon njezine izgradnje treba prilagoditi opažanjima tijekom građenja. Za građevine, koje mogu nepovoljno utjecati na veće dijelove fizičkog okoliša, ili za one čiji slom možda uključuje izuzetan rizik za vlasništvo ili živote, treba zahtijevati praćenje ponašanja dulje od deset godina nakon završetka izgradnje, ili kroz cijeli vijek trajanja građevine. (7)P Rezultati praćenja ponašanja uvijek se moraju ocijeniti i tumačiti, što se obično mora učiniti na način mjerenja vrijednosti.


(8) Za geotehničku kategoriju 1, ocjenjivanje ponašanja smije biti jednostavno, ocjenom kakvoće i zasnovano na pregledu. (9) Za geotehničku kategoriju 2, ocjenjivanje ponašanja smije se zasnivati na mjerenju pomaka izabranih točaka na građevini. (10) Za geotehničku kategoriju 3, ocjenjivanje ponašanja obično se treba zasnivati na mjerenju pomaka i analizama koje uzimaju u obzir slijed građevnih radova. (11)P Ako se planira program praćenja ponašanja građevina, koje možda imaju nepovoljan učinak na uvjete u temeljnome tlu ili podzemnu vodu, u obzir se mora uzeti mogućnost curenja vode ili promjena u režimu tečenja vode, što posebno vrijedi za sitnozrno tlo. (12) Primjeri takvih vrsta građevina su: - brane - građevine za provjeru i opažanje procjeđivanja - tuneli - velike podzemne građevine - duboki podrumi - kosine i potporne građevine - poboljšano temeljno tlo. 4.6 Održavanje (1)P Mora se odrediti održavanje koje se zahtijeva radi osiguravanja sigurnosti i uporabljivosti građevine. NAPOMENA Obično o tome treba obavijestiti vlasnika/investitora. (2) Odredbe o održavanju trebaju sadržavati podatke o: - osjetljivim dijelovima građevine koji zahtijevaju redoviti nadzor - radovima koji su zabranjeni bez revidiranja projekta građevine prije njihove izvedbe - učestalosti nadzora. 5. poglavlje Nasipavanje, odvodnja, poboljšanje i ojačanje temeljnoga tla 5.1 Općenito (1)P Odredbe u ovom poglavlju moraju se primijeniti ako se prikladni uvjeti u temeljnome tlu postižu: - nasipavanjem prirodnoga tla, drobljenca, miniranoga kamena ili otpadnih proizvoda - odvodnjom - poboljšanjem temeljnoga tla - ojačanjem temeljnoga tla. NAPOMENA 1 Situacije u kojima se tlo ili tucanik nasipava za inženjerske svrhe uključuju: - tamponski slojevi ispod temelja i temeljnih ploča - zasipe iza zasjeka i potpornih građevina - opće nasipe, uključujući hidrauličke nasipe, humke i jalovišta - nasipe za male brane i infrastrukturu. NAPOMENA 2 Odvodnja temeljnoga tla može biti privremena ili stalna. NAPOMENA 3 Temeljno tlo, koje se obrađuje radi poboljšanja njegovih svojstava, može biti prirodno ili nasuto. Poboljšanje temeljnoga tla može biti privremeno ili stalno. (2)P Projektni postupci za geotehničke radove koji uključuju nasipavanje, odvodnju, poboljšanje i ojačanje temeljnoga tla, moraju biti oni koji su prikazani u poglavljima 6 do 12. 5.2 Osnovni zahtjevi


(1)P Nasipano, odvodnjeno, poboljšano ili ojačano temeljno tlo mora izdržati djelovanja koja proizlaze iz njegove funkcije i iz njegovog okoliša. (2)P Temeljno tlo na koje se nasipava također mora zadovoljiti ove osnovne zahtjeve. 5.3 Građenje nasipa 5.3.1 Načela (1)P Pri projektiranju nasipa, u obzir se mora uzeti da njegova podobnost ovisi o: - svojstvima za lagano rukovanje - prikladnim inženjerskim svojstvima nakon zbijanja. (2) U projektu treba uzeti u obzir prijevoz i ugradnju gradiva za nasipavanje. 5.3.2 Izbor gradiva za nasipanje (1)P Kriteriji za izbor gradiva, prikladnog za nasipavanje, moraju se zasnivati na mogućnosti postizanja odgovarajuće čvrstoće, krutosti, trajnosti i propusnosti nakon njegova zbijanja. Pritom se u obzir moraju uzeti namjena nasipa i zahtjevi svih građevina koje će se na njemu graditi. (2) Gradiva prikladna za nasipavanje mogu sadržavati većinu graduiranih prirodnih zrnatih materijala i određene otpadne proizvode kao što su probrana jalovina iz ugljenokopa i prašinasti leteći pepeo. Neki umjetni materijali, kao što su laka punila također se mogu upotrijebiti pod određenim uvjetima. Neki su koherentni materijali možda prikladni, ali zahtijevaju posebnu pozornost. (3)P Pri izboru gradiva za nasipavanje, u obzir se mora uzeti sljedeće: - granulometrijski sastav - otpornost na drobljenje - mogućnost zbijanja - propusnost - plastičnost - čvrstoću temeljnoga tla ispod nasipa - sadržaj organskih tvari - kemijsku agresivnost - učinke zagađenja - topljivost - podložnost promjenama obujma (gline osjetljive na bujanje i tla podložna urušavanju skeleta) - niske temperature i podložnost smrzavanju - otpornost na trošenje - učinke iskopa, prijevoza i ugradnje - mogućnost vezivanja nakon ugradnje (npr. šljaka visoke peći). (4) Ako lokalni materijali nisu u svom prirodnom stanju prikladni za nasipavanje, može se pokazati nužnim usvajanje jednog od sljedećih postupaka: - prilagodba vlažnosti - miješanje s cementom, vapnom ili drugim gradivima (vezivima) - drobljenje, prosijavanje ili ispiranje - zaštita primjerenim tvarima - uporaba drenažnih slojeva. (5) Za nasipavanje nije preporučljivo upotrebljavati smrznuta ili topljiva tla, ni ona koja su podložna bujanju. (6)P Ako izabrano (odabrano) gradivo sadrži potencijalno agresivne ili zagađujuće kemikalije, mora se usvojiti prikladne mjere radi sprečavanja njihovog djelovanja na građevine ili instalacije, ili zagađenja podzemne vode. Takva gradiva smiju se u velikim količinama upotrijebiti samo na onim lokacijama koje su pod stalnim nadzorom.


(7)P U slučaju sumnje, gradivo za nasipe se mora ispitati na njegovom izvoru radi osiguranja da je prikladan za predviđenu namjenu. Vrsta, broj i učestalost ispitivanja moraju se izabrati u skladu s vrstom i heterogenošću gradiva i naravi projekta. (8) Za geotehničku kategoriju 1, često je dovoljno izvršiti pregled gradiva za nasipanje. (9)P Gradiva za nasipe sa strogo zadanim zahtjevima u pogledu nosivosti, slijeganja i stabilnosti, ne smiju u znatnoj mjeri sadržavati tvari kao što su snijeg, led ili treset. (10) Gradiva za nasipe bez zadanih zahtijeva za nosivost, slijeganje ili stabilnost, smiju sadržavati male količine snijega, leda ili treseta. 5.3.3 Izbor postupaka nasipavanja i zbijanja (1)P Moraju se uspostaviti kriteriji za zbijanje svakog područja ili sloja nasipa prema njegovoj namjeni i zahtjevima za svojstvima. (2)P Postupci nasipavanja i zbijanja moraju se zadati tako da se može zajamčiti stabilnost nasipa tijekom cijeloga razdoblja građenja te da neće biti nepovoljnih utjecaja na prirodno tlo ispod nasipa. (3)P Postupak zbijanja nasipa mora se zadati ovisno o kriterijima za zbijanje i o sljedećem: - podrijetlu i naravi gradiva - načinu ugradnje - vlažnosti pri ugradnji i njenim mogućim promjenama - početnoj i konačnoj debljini jednokratno nasipanog sloja - lokalnim klimatskim uvjetima - jednoličnosti zbijanja - naravi temeljnoga tla ispod nasipa. (4) Na lokaciji treba izvesti pokusno polje s predviđenim gradivom i opremom za zbijanje radi utvrđivanja odgovarajućeg postupka zbijanja. Ono će omogućiti određivanje postupka zbijanja koji će se primijeniti (način ugradnje, oprema za zbijanje, debljine slojeva, broj prelazaka, prikladan način prijevoza, količina dodane vode). Pokusno polje se također smije upotrijebiti za uspostavljanje kriterija za provjeru. (5) Ako su tijekom ugradnje koherentnoga materijala moguće oborine, površina nasipa u svim fazama njegovog građenja mora biti tako profilirana da se omogući prikladna odvodnja. (6) Na temperaturama ispod ledišta možda će se zahtijevati da se nasip zagrijava prije ugradnje i da se površina nasipa zaštiti od smrzavanja. Potrebu za tim mjerama treba ocijeniti od slučaja do slučaja, uzimajući pritom u obzir kakvoću gradiva za nasip i traženi stupanj zbijanja. (7)P Pri zasipavanju oko temelja ili ispod podnih ploča, zbijanje se mora provesti tako da ne dođe do štetnog slijeganja tla. (8) Nasip treba postaviti na neporemećenu i dreniranu površinu temeljnoga tla. Miješanje nasipa s temeljnim tlom treba spriječiti ugradnjom filtarskog sloja ili geotekstila. (9) Prije nasipavanja pod vodom, treba s pomoću jaružanja ili kojeg drugog načina odstraniti sve meke slojeve tla na koje se naiđe. 5.3.4 Provjera nasipa (1)P Nasip se mora nadzirati ili ispitati radi osiguranja da su gradivo, njegova vlažnost pri ugradnji i postupci zbijanja usklađeni sa zahtjevima iz projekta. (2) Ispitivanje nije potrebno provoditi za neke kombinacije gradiva i postupaka zbijanja, za koje je postupak zbijanja dokazan pokusnim poljem ili usporedivim iskustvom. (3) Zbijanje treba ispitati jednom od sljedećih metoda: - mjerenjem suhe gustoće tla i, ako se zahtijeva u projektu, mjerenjem vlažnosti


- mjerenjem svojstava kao što su, primjerice, otpor prodiranju ili krutosti. Ovim mjerenjima ne može se uvijek odrediti je li postignuta zadovoljavajuća zbijenost koherentnoga tla.

(4) Na lokaciji treba provjeriti najmanju gustoću nasipa određenu u postocima u odnosu na, na primjer, Proctorov pokus (5) Zbijanje nasipa od kamena ili gradiva koji sadrži veliki udio krupnih zrna, treba provjeravati terenskim postupcima. Na ova se materijale gradiva ne može primijeniti ispitivanje po Proctoru. (6) Provjera na terenu (vidi propis EN 1997-2) smije se provesti na jedan od sljedećih načina: - osiguranjem da je zbijanje provedeno u skladu s postupkom koji je određen na osnovi pokusnoga polja ili

usporedivog iskustva - provjerom da je slijeganje, prouzročeno još jednim prelaskom opreme za zbijanje, jednako ili manje od

zadane vrijednosti - ispitivanjem pokusnom pločom - seizmičkim ili dinamičkim metodama. (7)P U slučaju kada pretjerano zbijanje nije prihvatljivo, mora se zadati gornja granica zbijanja. (8) Pretjerano zbijanje može prouzročiti sljedeće nepoželjne učinke: - razvitak kliznih ploha i velike krutosti tla u kosinama - visoke pritiske tla na ukopane i potporne građevine - drobljenje materijala kao što su meke stijene, šljaka i vulkanski pijesak, koji služe kao laganio gradivo za

nasipe. 5.4 Odvodnja (1)P Svaki sustav za odstranjivanje vode iz temeljnoga tla ili snižavanje tlaka vode mora se zasnivati na rezultatima geotehničkih i hidrogeoloških istraživanja. (2) Vodu se iz temeljnoga tla može odstraniti gravitacijskom odvodnjom, crpljenjem iz sabirnih jama, točkastih ili bušenih bunara, ili elektroosmozom. Usvojeni sustav ovisit će o: - postojećim uvjetima u temeljnom tlu i podzemnoj vodi - značajkama projekta, npr. dubini iskopa i opsegu odvodnje. (3) Dio sustava odvodnje može biti i sustav upojnih bunara na dovoljnoj udaljenosti od iskopa (4) U sustavu odvodnje treba, prema potrebi, uzeti u obzir sljedeće uvjete: - u slučaju iskopa, stranice iskopa moraju ostati stabilne i uslijed učinka snižavanja razine podzemne vode;

ne smije se pojaviti prekomjerno uzdizanje ili slom dna iskopa, primjerice, uvjetovano visokom pornim tlakom ispod manje propusnog sloja,

- sustav neće izazvati prekomjerno slijeganje ili oštećenje susjednih građevina - sustavom će se izbjeći prekomjerno iznošenje čestica prouzročeno procjeđivanjem vode iz stranica ili dna

iskopa - osim u slučaju prilično jednolično graduiranog materijala, koji sam može služiti kao filtar, oko sabirnih jama

treba ugraditi prikladne filtre koji osiguravaju tlo od ispiranja prilikom crpljenja - vodu, koja se crpi iz iskopa, treba odvesti dovoljno daleko od područja iskopa - sustav odvodnje će se projektirati, urediti i ugraditi tako da se bez znatnih kolebanja mogu održavati one

razine vode i porni pritisci koji su predviđeni u projektu - proizvodnost crpki imat će prikladnu zalihu, a u slučaju kvara bit će dostupan pomoćni sustav - ako se dopušta da se podzemna voda vrati na izvornu razinu, povest će se računa o tome da se izbjegnu

štete kao što je urušavanje tla s osjetljivom građom, npr. rahli pijesak - sustav neće dovesti do prekomjernog dotoka zagađene vode u iskop - sustav neće dovesti do prekomjernog crpljenja vode u području zahvata pitke vode. (5)P Učinkovitost odvodnje mora se, prema potrebi, provjeravati praćenjem razine podzemne vode, pornih pritisaka i pomaka temeljnoga tla. Prikupljene se podatke mora učestalo pregledavati i tumačiti radi određivanja učinaka odvodnje na uvjete u temeljnome tlu i ponašanje susjednih građevina.


(6)P Ako se crpljenje vode produži kroz dulje razdoblje, podzemnu se vodu mora provjeravati na prisutnost otopljenih soli i plinova, koji mogu prouzročiti koroziju bunarskih filtara ili njihovo začepljenje taloženjem soli. (7)P Sustav za dugotrajnu odvodnju mora biti projektiran tako da se spriječi njegovo začepljenje djelovanjem bakterija ili kojih drugih razloga. 5.5 Poboljšanje i ojačanje temeljnoga tla (1)P Prije izbora ili uporabe ikojeg postupka poboljšanja ili ojačanja temeljnoga tla, mora se provesti geotehničko istraživanje početnih uvjeta u temeljnome tlu. (2)P Za pojedinu situaciju, postupak poboljšanja temeljnoga tla mora se projektirati tako da se, prema potrebi, uzme u obzir sljedeće čimbenike: - debljinu i svojstva temeljnoga tla ili nasipa (nasutog tla) - veličine tlaka vode u raznim slojevima - narav, veličinu i položaj građevine oslonjene na tlo - kako spriječiti oštećenje susjednih građevina ili instalacija - je li poboljšanje tla privremeno ili stalno - odnos između načina poboljšanja tla i slijeda građenja u pogledu očekivanog deformiranja - učinke na okoliš, uključujući zagađenje otrovnim tvarima ili promjene razine podzemne vode - slabljenje svojstava gradiva s vremenom. (3)P Učinkovitost poboljšanja tla mora se provjeravati prema kriterijima prihvatljivosti, tako da se odrede prouzročene promjene primjerenih svojstava temeljnoga tla. 6. Poglavlje Plitki temelji 6.1 Općenito (1)P Odredbe u ovom poglavlju primjenjuju se na plitke temelje, uključujući temelje samce, temeljne trake i temeljne ploče. (2) Neke se odredbe mogu primijeniti na duboke temelje kao što su kesoni. 6.2 Granična stanja (1)P Moraju se razmotriti sljedeća granična stanja i mora se sastaviti odgovarajući popis: - gubitak sveukupne stabilnosti - gubitak nosivosti, slom probojem, istiskivanje - slom klizanjem - istovremeni slom u temeljnome tlu i građevini - slom građevine prouzročen pomakom temelja - prekomjerno slijeganje - prekomjerno izdizanje tla prouzročeno bujanjem, smrzavanjem i drugim uzrocima - neprihvatljive vibracije. 6.3 Djelovanja i proračunske situacije (1)P Proračunske se situacije moraju izabrati u skladu s točkom 2.2. (2) Ako se izabiru granična stanja za proračun, treba razmotriti djelovanja navedena u točki 2.4.2(4). (3) Ako je krutost građevine znatna, za određivanje raspodjele djelovanja treba provesti analizu međudjelovanja građevine i temeljnoga tla. 6.4 Razmatranja projektiranja i gradnje (1)P Za izbor dubine plitkog temelja, mora se razmotriti sljedeće: - dosezanje odgovarajućeg nosivog sloja


- dubina iznad koje stezanje i bujanje glina, prouzročeno sezonskim promjenama vremena ili vegetacijm, može izazvati znatne pomake

- dubina iznad koje se mogu pojaviti oštećenja od smrzavanja - razina podzemne vode u temeljnome tlu i poteškoće koje se mogu pojaviti u slučaju kada iskop za temelje

seže ispod te razine - mogući pomaci temeljnoga tla i smanjenje čvrstoće nosivoga sloja od procjeđivanja vode, klimatskih

učinaka ili postupaka pri izvedbi (građenju) - učinci iskopa na susjedne temelje i građevine - predviđeni iskopi za instalacije blizu temelja - visoke ili niske temperature koje se prenose iz zgrade - mogućnost podlokavanja - učinci promjena vlažnosti, prouzročenih jakim kišama nakon dugog sušnog razdoblja, na svojstva

nestabilnih tala u pogledu njihova obujma, u sušnim klimatskim područjima - prisutnost topljivih tvari, npr. za vapnenac, glinenac, gips, stijene s natrij kloridom. (2) Oštećenje od smrzavanja neće se pojaviti ako: - tlo nije podložno smrzavanju - je razina temelja ispod dubine smrzavanja - je smrzavanje spriječeno izolacijom. (3) Za temelje zgrada može se primijeniti propis EN-ISO 13793 za mjere zaštite od smrzavanja. (4)P Osim toga što mora ispuniti zahtjeve na ponašanje, proračunska širina temelja mora se odrediti uz uzimanje u obzir praktičnih pojedinosti kao što su štedljivost iskopa, dopuštena odstupanja, zahtjevi za radnim prostorom i veličine zida ili stupa oslonjenog na temelj. (5)P Za plitke temelje mora se upotrijebiti jedna od sljedećih proračunskih postupaka : - izravni postupak, u kojem se provode odvojeni proračuni za svako granično stanje. Ako se provjerava

granično stanje nosivosti, proračunom se mora što je moguće bolje oblikovati predviđeni mehanizam sloma. Ako se provjerava granično stanje uporabljivosti, mora se provesti proračun slijeganja

- neizravni postupak s pomoću usporedivoga iskustva i rezultata terenskih i laboratorijskih mjerenja ili opažanja, koji je izabran u odnosu na opterećenja graničnog stanja uporabljivosti tako da se zadovolje zahtjevi svih odgovarajućih graničnih stanja

- propisani postupak u kojem se upotrebljava pretpostavljena nosivost (vidi točku 2.5). (6) Za proračun graničnih stanja nosivosti i uporabljivosti plitkih temelja na tlu, treba primijeniti proračunske obrasce dane u točki 6.5 odnosno 6.6. Pretpostavljeni dodirni tlak za proračun plitkih temelja na stijeni treba biti u skladu s točkom 6.7. 6.5 Proračun graničnog stanja nosivosti 6.5.1 Opća stabilnost (1)P Opća stabilnost, s temeljima ili bez njih, mora se provjeriti, posebno u sljedećim slučajevima: - blizu prirodne ili umjetne kosine ili na njoj - blizu zasjeka ili potpornoga zida - blizu rijeke, kanala, jezera, akumulacije ili morske obale - blizu aktivnoga rudnika ili podzemnih građevina. (2)P Za navedene se slučajeve mora s pomoću odredbi iz 11. poglavlja dokazati da je slom gubitkom stabilnosti mase tla s temeljem dovoljno nevjerojatan. 6.5.2 Nosivost 6.5.2.1 Općenito (1)P Sljedeća nejednakost mora biti zadovoljena za sva granična stanja nosivosti:

Vd ≤ Rd (6.1) (2)P Rd se mora proračunati u skladu s točkom 2.4.


(3)P Vd mora uključivati težinu temelja, težinu svih zasipa i sve tlakove tla, povoljne ili nepovoljne. Tlak vode, koji nije prouzročen opterećenjem temelja, mora se uključiti kao djelovanje. 6.5.2.2 Analitička metoda (1) Treba upotrijebiti opće priznatu analitičku metodu. NAPOMENA Smije se upotrijebiti ogledni analitički proračun nosivosti iz dodatka D. (2)P Mora se razmotriti analitičko vrednovanje vrijednosti Rd za privremeno i i trajno djelovanje, posebno za sitnozrna tla. (3)P Ako je tlo ili stijena ispod temelja izrazito uslojena ili raspucala, za pretpostavljanje mehanizma sloma i izbor parametara posmične čvrstoće i deformiranja u obzir se moraju uzeti značajke građe temeljnoga tla. (4)P Za određivanje proračunske nosivosti temelja na uslojenim tlima, međusobno znatno različitih svojstava, proračunske vrijednosti parametara temeljnoga tla moraju se odrediti za svaki sloj. (5) Ako sloj boljih svojstava leži ispod sloja loših svojstava, nosivost se smije proračunati s pomoću parame-tara posmične čvrstoće sloja lošijih svojstava. U obrnutom slučaju treba provjeriti slom probojem. (6) Analitičke metode često nisu primjenljive za proračunske situacije opisane u točkama 6.5.2.2(3)P, 6.5.2.2(4)P i 6.5.2.2(5). Tada treba primijeniti numeričke postupke za određivanje najnepovoljnijeg mehanizma sloma. 6.5.2.3 Poluempirijska metoda (1) Treba upotrijebiti opće priznatu poluempirijsku metodu. NAPOMENA Preporuča se ogledna poluempirijska metoda iz dodatka E za procjenu nosivosti iz rezultata ispitivanja presiometrom. 6.5.2.4 Propisana metoda s pretpostavljenom nosivošću (1) Treba upotrijebiti opće priznatu propisanu metodu zasnovanu na pretpostavljenoj nosivosti. NAPOMENA Preporuča se ogledna metoda iz dodatka G za izvođenje pretpostavljene nosivosti plitkih temelja na stijeni. Ako se primjenjuje ova metoda, rezultat proračuna treba vrednovati na osnovi usporedivoga iskustva. 6.5.3 Otpornost na klizanje (1)P Ako opterećenje nije okomito na osnovicu temelja, temelje se mora provjeriti za slom klizanjem na osnovici. (2)P Mora biti zadovoljena sljedeća nejednakost:

Hd ≤ Rd + Rp;d (6.2) (3)P Hd mora uključivati proračunske vrijednosti svih aktivnih sila tla koje djeluju na temelj. (4)P Rd se mora proračunati u skladu s točkom 2.4. (5) Vrijednosti Rd i Rp;d trebaju biti povezane s redom veličina predviđenih pomaka za razmatrano opterećenje graničnog stanja. Za velike pomake treba razmotriti moguću važnost ponašanja nakon premašaja vršnog opterećenja. Izabrana vrijednost Rp;d treba odražavati očekivani vijek trajanja građevine. (6)P Za temelje koji nose u području sezonskih pomaka gline, mora se razmotriti mogućnost da bi se glina nakon stezanja mogla odvojiti od uspravnih stranica temelja. (7)P Mora se razmotriti mogućnost da će tlo ispred temelja možda biti uklonjeno erozijom ili ljudskim djelovanjem. (8)P U dreniranim uvjetima, proračunska posmična otpornost, Rd, mora se proračunati primjenom parcijalnog koeficijenta na svojstva ili otpornost temeljnoga tla, kako slijedi:


Rd = V'd tanδd (6.3a) ili:

Rd = (V'd tanδk) / γR,h (6.3b) NAPOMENA U proračunskim okolnostima, gdje se parcijalnim koeficijentom množe učinci djelovanja, on je za djelovanja (γF) jednak 1,0 a u jednadžbi (6.3b) je V'd = V'k. (9)P Za određivanje V'd, mora se voditi računa o tome jesu li Hd i V'd zavisna ili nezavisna djelovanja. (10) Za proračunski kut unutarnjeg trenja, δd, smije se pretpostaviti da je jednak proračunskoj vrijednosti efektivnog kuta unutarnjeg trenja pri kritičnom stanju, ϕ'cv;d, za temelje betonirane na mjestu bez oplate, odnosno 2/3 ϕ'cv;d za glatke predgotovoljene temelje. Efektivnu koheziju c' u svakom slučaju treba zanemariti. (11)P U nedreniranim uvjetima, proračunska posmična otpornost, Rd, mora se proračunati množenjem svojstava tla ili dijeljenjem otpornosti tla parcijalnim koeficijentom, kako slijedi:

Rd = Ac cu;d (6.4a) ili:

Rd = (Ac cu;k) / γR,h (6.4b) (12)P Ako je moguće da voda ili zrak dosegnu dodirnu plohu između temelja i nedrenirane glinene podloge, mora se kontrolirati da je:

Rd ≤ 0,4 Vd (6.5) (13) Zahtjev (6.5) smije se zanemariti samo ako će stvaranje razmaka između temelja i temeljnoga tla biti spriječeno podtlakom vode (usisom) u onim područjima gdje nema pritiska na tlo. 6.5.4 Opterećenje s velikim ekscentricitetom (1)P Ako ekscentricitet opterećenja premaši 1/3 širine pravokutne temeljne stope ili 0,6 polumjera kružne temeljne stope, moraju se poduzeti posebne mjere predostrožnosti. Te mjere predostrožnosti uključuju: - pozorno provjeravanje proračunskih vrijednosti djelovanja u skladu s točkom 2.4.2 - projektiranje položaja ruba temelja tako da se uzmu u obzir veličine odstupanja tijekom građenja. (2) Treba razmotriti odstupanja do 0,10 m, osim ako se tijekom izvođenja radova posebno ne pazi. 6.5.5 Slom konstrukcije prouzročen pomacima temelja (1)P Moraju se razmotriti diferencijalni uspravni i vodoravni pomaci temelja kako bi se osiguralo da oni neće dovesti do graničnog stanja nosivosti u oslonjenoj građevini. (2) Smije se usvojiti pretpostavljeni dodirni tlak (vidi točku 2.5), uz uvjet da pomaci neće prouzročiti granično stanje nosivosti u građevini. (3)P Za temeljno tlo podložno bujanju, mora se ocijeniti moguće diferencijalno izdizanje tla, a temelj i građevinu proračunati tako da mu se mogu oduprijeti ili prilagoditi. 6.6 Proračun graničnog stanja uporabljivosti 6.6.1 Općenito (1)P U obzir se moraju uzeti pomaci prouzročeni djelovanjima na temelj, kao što su ona navedena u točki 2.4.2(4). (2)P Za ocjenu veličine pomaka temelja, u obzir se mora uzeti usporedivo iskustvo, kao što je određeno u točki 1.5.2.2. Ako je nužno, također se moraju provesti proračuni pomaka. (3)P Za meke se gline uvijek moraju provesti proračuni slijeganja. (4) Za plitke temelje na krutim i čvrstim glinama, koji se svrstavaju u geotehničke kategorije 2 i 3, obično treba provesti proračun uspravnih pomaka (slijeganja). U točki 6.6.2 dane su metode koje se smiju upotrijebiti za proračun slijeganja prouzročenih opterećenjem temelja.


(5)P Proračunska opterećenja graničnog stanja uporabljivosti moraju se upotrijebiti za proračun pomaka temelja za usporedbu s kriterijima uporabljivosti. (6) Proračune slijeganja ne treba smatrati točnima. Oni služe tek kao približni pokazatelj. (7)P Moraju se razmotriti pomaci temelja u pogledu pomaka cijeloga temelja i diferencijalnih pomaka njegovih dijelova. (8)P Za proračun povećanja naprezanja u temeljnome tlu i utjecaja tog povećanja na stišljivost temeljnoga tla, u obzir se mora uzeti učinak susjednih temelja i nasipa. (9)P Mora se ocijeniti mogući raspon relativnih zaokreta temelja i usporediti ga s odgovarajućim graničnim vrijednostima pomaka prema točki 2.4.9. 6.6.2 Slijeganje (1)P U proračun slijeganja moraju se uključiti trenutačno i naknadno slijeganje. (2) Za djelomično ili potpuno zasićena tla, treba razmotriti sljedeće tri sastavnice slijeganja: - s0: trenutačno slijeganje; u potpuno zasićenom tlu ono je prouzročeno posmičnim deformiranjem pri

stalnom obujmu a u djelomično zasićenom tlu posmičnim deformiranjem i smanjenjem obujma - s1: konsolidacijsko slijeganje - s2: slijeganje prouzročeno puzanjem. (3) Treba upotrijebiti opće priznate metode za vrednovanje slijeganja. NAPOMENA Ogledne metode iz dodatka F smiju se primijeniti za vrednovanje slijeganja s0 i s1. (4) Posebnu pozornost treba obratiti na tla kao što su ona organska i meke gline, u kojima se slijeganje može produžiti gotovo neograničeno radi puzanja. (5) Razmatrana dubina stišljivoga sloja tla za proračun slijeganja treba ovisiti o veličini i obliku temelja, promjeni krutosti tla s dubinom i razmaku između dijelova temelja. (6) Obično se ta dubina može uzeti kao ona pri kojoj efektivno uspravno naprezanje od opterećenja temelja iznosi 20 % efektivnog geostatičkog naprezanja. (7) U mnogim se slučajevima tu dubinu također može grubo procijeniti na veličinu jedne do dvije širine temelja, no ona se može i smanjiti za lagano opterećene, temeljne ploče većih širina. NAPOMENA Ovaj pristup ne vrijedi za vrlo meka tla. (8)P Mora se ocijeniti svako moguće dodatno slijeganje prouzročeno zbijanjem tla pod njegovom vlastitom težinom. (9) Treba razmotriti: - moguće učinke vlastite težine, potapanja i vibracija na nasipe i tlo podložno prolamanju - učinke promjena naprezanja na drobljive pijeske. (10)P Mora se usvojiti linearni ili nelinearni model krutosti temeljnoga tla, kako je gdje primjereno. (11)P Za ocjenjivanje diferencijalnih slijeganja i relativnih zaokreta za osiguranje da će se izbjeći granično stanje uporabljivosti, u obzir se moraju uzeti i raspodjela opterećenja i moguća neujednačenost temeljnoga tla. (12) Proračuni diferencijalnih slijeganja, uz koje se zanemaruje krutost konstrukcije, obično precjenjuju diferencijalna slijeganja. Za opravdanje smanjenih vrijednosti diferencijalnih slijeganja smije se upotrijebiti analiza međudjelovanja temeljnoga tla i građevine. (13) Treba uzeti u obzir diferencijalna slijeganja prouzročena neujednačenošću temeljnoga tla, osim ako ona nisu spriječena krutošću konstrukcije.


(14) Za plitke temelje na prirodnome temeljnom tlu, treba uzeti u obzir da se neka diferencijalna slijeganja obično pojavljuju čak i onda kada je proračunom predviđeno samo jednoliko slijeganje. (15) Naginjanje ekscentrično opterećenog temelja treba procijeniti uz pretpostavku pravocrtne raspodjele dodirnog tlaka. Zatim slijeganje treba proračunati ispod uglova temelja uporabom raspodjele uspravnih naprezanja u temeljnom tlu ispod svakog ugla i gore opisanih metoda za proračun slijeganja. (16) Za uobičajene građevine temeljene na glinama, treba proračunati omjer nosivosti temeljnoga tla pri njegovoj početnoj nedreniranoj posmičnoj čvrstoći i primijenjenog uporabnog opterećenja (vidi točku 2.4.8(4)). Proračun slijeganja uvijek treba provesti ako je taj omjer manji od 3. Ako je omjer manji od 2, za proračun treba uzeti u obzir učinke nelinearne krutosti u temeljnome tlu. 6.6.3 Izdizanje tla (1)P Moraju se razlikovati sljedeći uzroci izdizanja tla: - smanjenje efektivnih naprezanja - povećanje obujma djelomično zasićenog tla - izdizanje u uvjetima stalnog obujma potpuno zasićenoga tla, prouzročeno slijeganjem susjedne građevine. (2)P Proračuni izdizanja tla moraju uključiti trenutačno i naknadno izdizanje. 6.6.4 Analiza vibracija (1)P Temelje građevina koje su podvrgnute vibracijama ili vibrirajućem opterećenju mora se proračunati uz osiguranje da vibracije neće izazvati prekomjerna slijeganja. (2) Treba poduzeti mjere opreza radi osiguranja da neće doći do rezonancije između frekvencije dinamičkog opterećenja i kritične frekvencije sustava temelj - temeljno tlo i da neće doći do likvefakcije u temeljnom tlu. (3)P Vibracije prouzročene potresima moraju se razmotriti prema propisu EN 1998. 6.7 Temeljenje na stijeni; dodatne pojedinosti projektiranja (1)P Za proračun plitkih temelja na stijeni moraju se uzeti u obzir sljedeća svojstva: - deformabilnost i čvrstoća stijenske mase i dopušteno slijeganje oslonjene građevine - prisutnost svih slabih slojeva, primjerice, topivih naslaga ili područja rasjeda ispod temelja - prisutnost međuslojnih pukotina i drugih diskontinuiteta i njihove značajke (primjerice ispuna, neprekinutost,

širina, razmak) - stanje rastrošbe, raspadanja i ispucanosti stijene - poremećaj prirodnoga stanja stijene prouzročen građevnim radovima, primjerice, podzemnom gradnjom ili

iskopom zasjeka blizu temelja. (2) Plitki temelji na stijeni obično se mogu proračunati s pomoću pretpostavljenih dodirnih pritisaka. Za čvrste netaknute magmatske stijene, gnajs, vapnenac i pješčenjak, pretpostavljeni je dodirni pritisak ograničen tlačnom čvrstoćom betona. NAPOMENA U dodatku G dana je preporučena metoda za izvođenje pretpostavljenih dodirnih tlakova za plitke temelje na stijeni. (3) Slijeganje temelja može se ocijeniti iz usporedivoga iskustva koje se odnosi na razredbu stijenske mase. 6.8 Proračun plitke temeljne građevine (1)P Slom konstrukcije plitkog temelja mora se spriječiti u skladu s točkom 2.4.6.4. (2) Za krute se temelje može pretpostaviti pravocrtna raspodjela dodirnog tlaka ispod njih. Za opravdanje štedljivijeg projekta, može se upotrijebiti podrobna analiza međudjelovanja tla i građevine. (3) Za savitljivi se temelj raspodjela dodirnog tlaka ispod njega može izvesti tako da se temelj oblikuje kao greda ili ploča na stišljivom poluprostoru ili nizu opruga primjerene krutosti i čvrstoće.


(4)P Uporabljivost temelja traka i temeljnih ploča mora se provjeravati uz pretpostavku opterećenja graničnog stanja uporabljivosti i raspodjele dodirnog tlaka koja odgovara deformiranju temelja i temeljnog tla. (5) U proračunskim okolnostima s koncentriranim opterećenjima koja djeluju na temeljnu traku ili temeljnu ploču, sile i momente savijanja u temelju može se izvesti pomoću obrasca koji temeljno tlo zamjenjuje pravocrtno elastičnom reakcijom podloge. Module reakcije podloge može se ocijeniti proračunom slijeganja uz odgovarajuću procjenu raspodjele dodirnog tlaka. Module se može prilagoditi tako da proračunani dodirni tlakovi ne premaše one vrijednosti za koje se može pretpostaviti pravocrtno ponašanje. (6) Ukupna i diferencijalna slijeganja građevine u cjelini treba proračunati u skladu s točkom 6.6.2. Obrasci koji koriste reakciju podloge kao svojstvo tla, često nisu prihvatljivi za tu svrhu. Ako međudjelovanje temeljnog tla i građevine ima prevladavajući učinak, treba upotrijebiti preciznije načine proračuna, kao što su proračuni konačnim elementima. 6.9 Priprema tla ispod plitkog temelja (1)P Tlo ispod plitkog temelja mora se pripremiti s velikom pozornošću. Moraju se ukloniti korijeni, prepreke i džepovi slaboga tla, a da se pritom ne poremeti temeljno tlo. Sve rupe koje iz toga nastanu moraju se ispuniti tlom (ili kojim drugim gradivom) tako da se dobije ista krutost kao za neporemećeno temeljno tlo. (2) Za tla podložna poremećaju, kao što je glina, slijed iskopa za plitki temelj treba izvesti tako da se poremećaj smanji na najmanju moguću mjeru. Obično je dovoljno iskapati vodoravne slojeve. U slučajevima kada će se provjeravati izdizanje tla, treba iskop izvoditi u naizmjeničnim rovovima, tako da se svi rovovi ispune betonom prije iskopa rovova između njih. 7. poglavlje Piloti 7.1 Općenito (1)P Odredbe ovoga poglavlja primjenjuju se na pilote oslonjene na vrh, lebdeće pilote, vlačne pilote i poprečno opterećene pilote, koji se ugrađuju zabijanjem, utiskivanjem, uvrtanjem ili bušenjem s injektiranjem ili bez njega. (2) Odredbe ovoga poglavlja ne treba izravno primjenjivati na proračun pilota koji su namijenjeni smanjivanju slijeganja, kao u slučaju nekih temeljnih ploča na pilotima. (3)P Za izvedbu pilota moraju se primijeniti sljedeće propise: - propis EN 1536:1999 za bušene pilote - propis EN 12063:2000 za zidove od žmurja - propis EN 12699:2000 za pilote s razmicanjem tla. NAPOMENA Propis EN 14199 Izvedba posebnih geotehničkih radova – mikropiloti je u pripremi. 7.2 Granična stanja (1)P Sljedeća se granična stanja moraju razmotriti i mora se sastaviti odgovarajući popis za: - gubitak sveukupne stabilnosti - slom dosezanjem nosivosti temelja na pilotima - izdizanje ili nedovoljna vlačna otpornost temelja na pilotima - slom u temeljnome tlu prouzročen poprečnim opterećenjem temelja na pilotima - slom pilota na tlačno opterećenje, vlačno opterećenje, savijanje, izvijanje ili posmik - istovremeni slom temeljnoga tla i temelja na pilotima - istovremeni slom temeljnoga tla i građevine - prekomjerno slijeganje tla - prekomjerno izdizanje tla - prekomjeran bočni pomak - neprihvatljive vibracije. 7.3 Djelovanja i proračunske situacije


7.3.1 Općenito (1) Za izbor proračunskih okolnosti treba razmotriti djelovanja koja su navedena u točki 2.4.2(4). (2) Pilote se može opterećivati osno i/ili poprečno. (3)P Proračunske situacije mora se izvesti u skladu s točkom 2.2. (4) Za dokazivanje da su zadovoljeni zahtjevi za granična stanja, može se pokazati nužnim da se provede analiza međudjelovanja građevine, temelja na pilotima i temeljnoga tla. 7.3.2 Djelovanja prouzročena pomakom temeljnoga tla 7.3.2.1 Općenito (1)P U temeljnome tlu s pilotima može doći do pomaka prouzročenih konsolidacijom, bujanjem, susjednim opterećenjem, puzanjem tla, klizanjem tla ili potresom. Te se pojave moraju razmotriti, jer mogu utjecati na pilote, tako da izazovu negativno trenje na plaštu, izdizanje i rastezanje tla, poprečno opterećenje i pomak. (2) U tim slučajevima, proračunske vrijednosti čvrstoće i krutosti temeljnoga tla koje se miče obično trebaju biti gornje vrijednosti. (3)P Za proračun se mora usvojiti jedan od sljedeća dva pristupa: - pomak temeljnoga tla se uzima kao djelovanje. Tada se provodi analiza međudjelovanja za određivanje

sila, pomaka i deformacija u pilotu - kao proračunsko djelovanje mora se uvesti gornju graničnu silu koju bi temeljno tlo moglo prenijeti na pilot.

Za vrednovanje te sile u obzir se mora uzeti čvrstoću tla i izvor opterećenja u obliku težine ili zbijanja tla koje se pomiče ili veličine djelovanja koja uzrokuju poremećaje.

7.3.2.2 Negativno trenje na pilot (1)P Ako se proračuni graničnoga stanja nosivosti provode s opterećenjem od negativnog trenja kao djelovanjem, njegova vrijednost mora biti ona najveća koju slijeganje temeljnoga tla može imati u odnosu na pilot. (2) Za proračun najvećeg opterećenja prouzročenog negativnim trenjem, treba uzeti u obzir posmičnu otpornost na dodirnoj plohi između tla i plašta pilota i slijeganje temeljnoga tla pod njegovom vlastitom težinom i svim površinskim opterećenjima oko pilota. (3) Gornja granica opterećenja prouzočenog negativnim trenjem za skupinu pilota može se proračunati iz težine dodatnog opterećenja koje izaziva slijeganje, uzimajući pritom u obzir sve promjene pornih tlakova prouzročene sniženjem razine podzemne vode, konsolidacijom ili zabijanjem pilota. (4) Ako se očekuje malo slijeganje temeljnoga tla nakon ugradnje pilota, može se postići štedljiv proračun tako da se slijeganje temeljnoga tla uzme kao djelovanje te se provede analiza međudjelovanja. (5)P Proračunsku vrijednost slijeganja temeljnoga tla mora se izvesti uzimajući u obzir težine (tla) i stišljivosti tla u skladu s točkom 2.4.3. (6) Za proračun međudjelovanja treba uzeti u obzir pomake pilota u odnosu na okolno temeljno tlo koje se miče, posmičnu otpornost tla duž plašta pilota, težinu tla i očekivana opterećenja na površini oko svakog pilota, koja uzrokuju negativno trenje. (7) Za kombinacije opterećenja obično nije potrebno zajedno razmatrati negativno trenje i trenutno opterećenje. 7.3.2.3 Izdizanje tla (1)P Za razmatranje učinka izdizanja tla ili opterećenja usmjerenih prema gore, koja se mogu pojaviti duž plašta pilota, pomak temeljnoga tla općenito se mora uzeti kao djelovanje.


NAPOMENA 1 Širenje ili izdizanje temeljnoga tla može biti prouzročeno rasterećenjem, iskopom, djelovanjem mraza ili zabijanjem susjednih pilota. Također može biti prouzročeno povećanjem vlažnosti u temeljnome tlu radi uklanjanja drveća, prestanka crpljenja vode iz vodonosnih slojeva, sprečavanja isparavanja (radi nove gradnje) ili nezgoda. NAPOMENA 2 Do izdizanja tla može doći tijekom građenja, prije opterećenja pilota građevinom, što može izazvati neprihvatljivo izdizanje pilota ili slom njegove građe. 7.3.2.4 Poprečno opterećenje (1)P Moraju se razmotriti poprečna djelovanja prouzročena pomakom temeljnoga tla oko pilota. (2) Treba razmotriti sljedeće proračunske situacije koje mogu dovesti do poprečnih djelovanja na pilot: - različite veličine dodatnog opterećenja na bilo kojoj strani temelja na pilotima (npr. u nasipu ili u njegovoj

blizini) - različite razine iskopa na bilo kojoj strani temelja na pilotima (npr. u usjeku ili u njegovoj blizini) - temelj na pilotima izgrađen na aktivnom klizištu ili kosini u pokretu - nagnuti piloti u temeljnome tlu koje se sliježe - piloti u seizmičkom području. (3) Poprečno opterećenje obično treba vrednovati razmatranjem međudjelovanja između pilota, koje se uzme kao krute ili savitljive grede, i mase tla koja se miče. Ako je vodoravno deformiranje mekih slojeva tla veliko, a piloti su na velikim razmacima, rezultirajuće poprečno opterećenje pilota uglavnom ovisi o posmičnoj čvrstoći mekih slojeva tla. 7.4 Načini projektiranja i razmatranja o projektiranju 7.4.1 Načini projektiranja (1)P Proračun se mora zasnivati na jednom od sljedećih pristupa: - na rezultatima statičkih pokusnih opterećenja, za koje se s pomoću proračuna ili na koji drugi način

dokazalo da su u suglasju s drugim odgovarajućim iskustvom - na empirijskim ili analitičkim načinima proračuna, čija se valjanost dokazala statičkim pokusnim

opterećenjem u usporedivim okolnostima - na rezultatima dinamičkih pokusnih opterećenja, čija se valjanost dokazala statičkim pokusnim

opterećenjem u usporedivim okolnostima - na opažanom ponašanju usporedivoga temelja na pilotima, uz uvjet da je taj pristup podržan rezultatima

terenskog istraživanja i ispitivanja temeljnoga tla. (2) Proračunske vrijednosti parametara trebaju biti u općem skladu s 3. poglavljem, no za izbor vrijednosti parametara također se u obzir smiju uzeti rezultati pokusnog opterećenja. (3) Statičko pokusno opterećenje smije se provoditi na pokusnim pilotima, koji su ugrađeni prije završetka projekta samo za potrebe ispitivanja, ili na ugrađenim pilotima, koji čine dio temelja. 7.4.2 Razmatranja o projektiranju (1)P Mora se razmotriti ponašanje pojedinih pilota i skupina pilota te krutost i čvrstoću konstrukcije koja povezuje pilote. (2)P Za izbor načina proračuna i vrijednosti parametara i za uporabu rezultata pokusnog opterećenja, moraju se razmotriti trajanje opterećenja i njegove promjene u vremenu. (3)P Za proračune i tumačenje rezultata pokusnog opterećenja, mora se razmotriti planirano buduće nasipavanje, odstranjivanje nadsloja ili moguće promjene režima podzemne vode. (4)P Za izbor vrste pilota, uključujući kakvoću gradiva pilota i način ugradnje, mora se uzeti u obzir: - uvjete u temeljnome tlu i podzemnoj vodi na lokaciji, uključujući prisutne ili moguće prepreke u temeljnom

tlu, - naprezanja izazvana u pilotima tijekom njihove ugradnje,


- mogućnost očuvanja i provjere cjelovitosti pilota koji se ugrađuje, - učinak načina i slijeda ugradnje pilota na one pilote koji su već ugrađeni i na susjedne građevine ili

instalacije, - dopuštena odstupanja unutar kojih se pilot može pouzdano ugraditi, - škodljive učinke kemikalija u temeljnom tlu, - mogućnost povezivanja raznih režima podzemne vode, - rukovanje i prijevoz pilota, - učinke ugradnje pilota na susjedne zgrade. (5) Pri razmatranju gore navedenih pitanja, treba obratiti pozornosti na sljedeće: - razmak pilota u skupini pilota, - pomak ili vibraciju susjednih konstrukcija građevina radi ugradnje pilota, - vrsta upotrijebljenog malja ili vibratora, - dinamička naprezanja u pilotu tijekom zabijanja, - za one vrste bušenih pilota, kod kojih se za održavanje stabilnosti stijenki i dna bušotine koristii tekućina,

potrebno je osigurati takvu visinu stupca tekućine da se potrebnim hidrostatskim pritiskom osigura stabilnost stijenki i dna bušotine,

- čišćenje dno i ponekad plašta bušotine, naročito od bentonita, radi odstranjivanja razmuljanih naslaga - lokalna nestabilnost plašta bušotine tijekom betoniranja, koja može izazvati zarušavanje tla u iskop za pilot - prodor tla ili vode u tijelo pilota betoniranog u tlu i mogući poremećaj vlažnog betona radi protoka vode kroz

njega - učinak nezasićenih slojeva pijeska oko pilota, koji izvlače vodu iz betona - naknadni utjecaj kemikalija u tlu - zbijanje tla prouzročeno zabijanjem pilota koji jako razmiču tlo - poremećaj tla prouzročen bušenjem okna za pilot. 7.5 Pokusno opterećenje pilota 7.5.1 Općenito (1)P Pokusno opterećenje pilota mora se provesti u sljedećim okolnostima: - ako se koristi ona vrsta pilota ili način ugradnje za koju nema usporedivoga iskustva - ako piloti nisu bili ispitani uz usporedive uvjete u tlu i opterećenje - ako će piloti biti pod takvim opterećenjem za koje teorija ni iskustvo ne nude dovoljnu pouzdanost za

proračun. Postupkom ispitivanja pilota tada se mora osigurati opterećenje koje je slično onom koje se očekuje

- ako opažanja tijekom ugradnje ukazuju na takvo ponašanje pilota koje znatno i nepovoljno odstupa od ponašanja očekivanog na osnovi terenskih istraživanja ili iskustva i ako ni daljnja istraživanja temeljnog tla ne daju pojašnjenje za ta odstupanja.

(2) Pokusno opterećenje pilota može se upotrijebiti za: - ocjenjivanje prikladnosti načina ugradnje - određivanje odziva oglednog pilota i okolnog temeljnog tla u odnosu na slijeganje i granično opterećenje - donošenje prosudbe o cjelokupnom temeljenju na pilotima. (3) Ako pokusno opterećenje nije izvodljivo radi teškoća u oblikovanju promjene opterećenja (npr. cikličko opterećenje), treba upotrijebiti vrlo oprezne proračunske vrijednosti svojstava gradiva. (4)P Ako se provodi jedno pokusno opterećenje pilota, obično ga se mora provesti tamo gdje se vjeruje da će se pojaviti najnepovoljniji uvjeti u temeljnome tlu. Ako to nije moguće, mora se uzeti pričuva pri izvođenju svojstvene vrijednosti tlačne otpornosti. (5)P Ako se provodi pokusno opterećenje dvaju ili više pilota, za ispitivanje se moraju izabrati ogledne lokacije za temelj na pilotima, a jedan od ispitnih pilota mora se postaviti tamo gdje se vjeruje da će se pojaviti najnepovoljniji uvjeti u temeljnome tlu. (6)P Između ugradnje pilota koji će se ispitivati i nanošenja opterećenja mora proći odgovarajuće vrijeme, kako bi se osiguralo da će se postići zahtijevana čvrstoća gradiva pilota i da će se porni tlak vratiti na svoju početnu vrijednost.


(7) U nekim slučajevima može biti nužno da se zabilježi porni tlak prouzročen ugradnjom pilota i njegova naknadna disipacija, radi donošenja ispravne odluke o početku pokusnog opterećenja. 7.5.2 Statičko pokusno opterećenje 7.5.2.1 Postupak opterećenja (1)P Postupak pokusnog opterećenja pilota6, posebno u pogledu broja koraka opterećenja, trajanja tih koraka i primjene ciklusa opterećenja, mora biti takav da se iz mjerenja na pilotu mogu donijeti zaključci o ponašanju pri deformiranju, puzanju i povratnom pomaku temelja na pilotima. Za pokusne pilote, opterećenje mora biti takvo da se mogu donijeti zaključci i o opterećenju pri slomu. (2) Prije ispitivanja treba umjeriti uređaje za određivanje opterećenja, naprezanja ili deformacija i pomaka. (3) Smjer nanošenja opterećenja pri ispitivanju, na tlačne ili vlačne pilote treba se podudarati s uzdužnom osi pilota. (4) Pokusno opterećenje, koje služi za projektiranje vlačnih pilota, mora se provesti do sloma. Za ispitivanja na vlak ne treba koristiti ekstrapolaciju krivulje opterećenje-pomak. 7.5.2.2 Pokusni piloti (1)P Broj pokusnih pilota, nužnih za provjeru proračuna, mora ovisiti o: - uvjetima u temeljnome tlu i promjenljivosti tih uvjeta na cijeloj lokaciji - geotehničkoj kategoriji građevine, ako je to primjereno - prethodno utvrđenim pokazateljima o ponašanju iste vrste pilota u sličnim uvjetima u temeljnome tlu - ukupnom broju i vrsti pilota u projektu temeljenja. (2)P Na mjestu i koje se ispituje moraju se temeljito istražiti uvjeti u temeljnome tlu. Dubina bušotina ili drugih terenskih ispitivanja mora biti dovoljna da se može ustanoviti priroda temeljnoga tla oko i ispod vrha pilota. Moraju se istražiti svi slojevi koji znatno utječu na svojstva pilota. (3)P Metoda ugradnje pokusnih pilota mora u potpunosti biti opisana u skladu s točkom 7.9. 7.5.2.3 Radni piloti (1)P Mora se odrediti, da će broj pokusnih opterećenja pilota koji su ujedno i radni piloti, biti izabran na osnovi zabilježenih opažanja tijekom ugradnje. (2)P Pokusno opterećenje tih pilota mora biti najmanje jednako proračunskom opterećenju temeljenja. 7.5.3 Dinamičko pokusno opterećenje (1) Dinamičko pokusno opterećenje7 smije se upotrijebiti za procjenu tlačne otpornosti uz uvjet da je prethodno provedeno odgovarajuće istraživanje lokacije i da je postupak umjeren s pomoću statičkog pokusnog opterećenja iste vrste pilota, slične duljine i presjeka i u usporedivim uvjetima u temeljnome tlu (vidi točke 7.6.2.4 do 7.6.2.6). (2)P Ako se provodi više od jedne vrste dinamičkog ispitivanja, rezultati raznih vrsta dinamičkih ispitivanja uvijek se moraju razmatrati jedni u odnosu na druge. (3) Dinamičko pokusno opterećenje također se smije upotrijebiti kao pokazatelj postojanosti pilota i za otkrivanje slabih pilota. 7.5.4 Izvještaj o pokusnom opterećenju (1)P Mora se odrediti da će se činjenični izvještaj napisati za sva pokusna opterećenja. Ako je primjereno, taj izvještaj mora uključivati: 6 Vidi: ISSMFE Subcommittee on Field and Laboratory Testing, Axial Pile Loading Test, Suggested Method. ASTM Journal, June 1985, pp. 79-90. 7 Vidi: ASTM Designation D 4945, Standard Test Method for High-Strain Dynamic Testing of Piles.


- opis lokacije - uvjete u temeljnom tlu uz upućivanje na istraživanje temeljnoga tla - vrstu pilota - opis ugradnje pilota i svih poteškoća na koje se naišlo tijekom radova - opis uređaja za opterećenje i mjerenje i reakcijskog sustava - dokumente o umjeravanju pretvarača sile, tijeska i mjerača - zapisnik o ugradnji ispitnih pilota - fotografije pilota i mjesta ispitivanja - brojčane rezultate ispitivanja - dijagrame pomaka u vremenu za svako opterećenje ako se primjenjuje postupak opterećenja u koracima - mjerene vrijednosti opterećenje - pomak - obrazloženje za svako odstupanje od gore navedenih zahtjeva. 7.6 Uzdužno opterećeni piloti 7.6.1 Općenito 7.6.1.1 Proračun graničnog stanja (1)P Proračunom se mora dokazati da je prekoračenje sljedećih graničnih stanja malo vjerojatno: - granično stanje nosivosti pri gubitku tlačne ili vlačne otpornosti jednoga pilota - granično stanje nosivosti pri gubitku tlačne ili vlačne otpornosti temelja na pilotima kao cjeline - granično stanje nosivosti pri rušenju ili velikom oštećenju gornje građevine prouzročeno prekomjernim

pomakom ili diferencijalnim pomacima temelja na pilotima - granično stanje uporabljivosti oslonjene građevine prouzročeno pomakom pilota. (2) Obično za proračun treba razmotriti koeficijent sigurnosti u odnosu na gubitak tlačne ili vlačne otpornosti, a to je stanje gdje se temelj na pilotima znatno pomiče prema dolje ili prema gore uz zanemarivo povećanje odnosno smanjenje otpornosti (vidi točke 7.6.2 i 7.6.3). (3) Za tlačno opterećene pilote, često je teško odrediti granično stanje nosivosti iz krivulje odnosa opterećenja i slijeganja koja ima neprekinutu zakrivljenost. U tim slučajevima za kriterij “sloma“ treba usvojiti ono slijeganje glave pilota koje je jednako 10% promjera osnovice pilota. (4)P Za pilote koji se znatno sliježu, granično stanje nosivosti možda nastupi u oslonjenoj građevini prije nego li je otpornost pilota u potpunosti iskorištena. U tim slučajevima za proračun se mora usvojiti opreznu procjenu mogućeg raspona slijeganja. NAPOMENA Slijeganje pilota se razmatra u točki 7.6.4. 7.6.1.2 Sveukupna stabilnost (1)P Slom prouzročen gubitkom sveukupne stabilnosti temelja koji uključuje tlačne pilote mora se razmotriti u skladu s 11. poglavljem. (2) Ako postoji mogućnost nestabilnosti, treba razmotriti klizne plohe koje prolaze ispod pilota i one koje presijecaju pilote. (3)P Slom prouzročen izdizanjem bloka tla s pilotima mora se provjeriti u skladu s točkom 7.6.3.1(4)P. 7.6.2 Tlačna otpornost temeljnoga tla 7.6.2.1 Općenito (1)P Za dokaz da će temelj na pilotima nositi proračunsko opterećenje s prikladnom sigurnošću s obzirom na tlačni slom, za sve slučajeve i kombinacije opterećenja graničnog stanja nosivosti, mora biti zadovoljena slijedeća nejednakost:

Fc;d ≤ Rc;d (7.1)


(2) U načelu, Fc;d treba uključivati težinu samoga pilota, a Rc;d treba uključivati tlak nadslojeva na osnovici temelja. Te se dvije veličine, međutim, mogu zanemariti ako se približno poništavaju. Nije nužno da se one ponište ako: - je negativno trenje znatno - je tlo vrlo lagano - se pilot proteže iznad površine temeljnoga tla. (3)P Za skupinu pilota u obzir se moraju uzeti dva moguća načina sloma: - slom dosezanjem tlačne otpornosti pojedinih pilota - slom dosezanjem tlačne otpornosti pilota i tla između njih, koji zajedno djeluju kao blok. Za proračunsku otpornost mora se uzeti manju od vrijednosti koje proizlaze iz ovih dvaju mogućih načina sloma. (4) Tlačnu otpornost skupine pilota koja djeluje kao blok smije se proračunati tako da se blok uzme kao jedan pilot velikoga promjera. (5)P Za izvođenje proračunske otpornosti temelja, moraju se razmotriti krutost i čvrstoća nosača koji pilote povezuje u skupinu. (6) Ako piloti podupiru krutu građevinu, smije se kao prednost uzeti sposobnost građevine da preraspodijeli opterećenje među pilotima. Granično će stanje nastupiti samo ako se znatan broj pilota slomi istovremeno. Prema tome, nije potrebno razmatrati način sloma koji uključuje samo jedan pilot. (7) Ako piloti podupiru savitljivu građevinu, treba pretpostaviti da će tlačna čvrstoća najslabijeg pilota imati prevladavajući utjecaj na pojavu graničnoga stanja. (8) Posebnu pozornost treba posvetiti mogućem slomu rubnih pilota prouzročenom kosim ili ekscentričnim opterećenjem gornje građevine. (9)P Ako nosivi sloj, na koji se oslanja pilot (na kojem leži vrh pilota), leži iznad sloja slaboga tla, mora se razmotriti učinak slaboga sloja na tlačnu otpornost temeljenja. (10)P Za proračun otpornosti osnovice (vrha) pilota, u obzir se mora uzeti čvrstoća dijela temeljnoga tla iznad i ispod vrha pilota. NAPOMENA Taj dio temeljnoga tla možda se proteže za nekoliko promjera pilota iznad i ispod njegove osnovice. Svako slabo tlo u tom području ima relativno velik utjecaj na otpornost osnovice. (11) Slom probojem treba provjeriti u slučaju kada se ispod vrha pilota nalazi sloj tla slabijih svojstava na dubini manjoj od vrijednosti četiri promjera pilota. (12)P Ako promjer vrha pilota premaši promjer plašta, mora se razmotriti mogući nepovoljni učinak. (13) Za zabijene pilote otvorenoga dna, kružnog ili pravokutnog poprečnog presjeka s otvorom većim od 500 mm u bilo kojem smjeru i bez posebnih uređaja unutar pilota koji bi mogli začepiti vrh, otpornost vrha treba biti ograničena na manju vrijednost od: - posmične otpornosti između čepa tla i unutarnje strane pilota - otpornosti osnovice izvedene s pomoću površine presjeka osnovice. 7.6.2.2 Najveća tlačna otpornost iz statičkog pokusnog opterećenja (1)P Način na koji se provode pokusna opterećenja mora biti u skladu s točkom 7.5 i mora se navesti u izvještaju o geotehničkom projektu. (2)P Pokusni piloti, koji će se unaprijed ispitivati, moraju se ugraditi na isti način kao i oni koji će služiti kao temelj i moraju se temeljiti u istom sloju tla. (3) Ako se promjer pokusnog pilota razlikuje od promjera ugrađenih pilota, za ocjenjivanje tlačne otpornosti koja će se usvojiti, treba razmotriti moguću razliku u ponašanju pilota različitih promjera.


(4) U slučaju pilota vrlo velikog promjera, često nije praktično provoditi pokusno opterećenje na pilotu pune veličine. Može se razmotriti pokusno opterećenje pilota manjeg promjera, uz uvjet da: - omjer promjera pokusnog i ugrađenog pilota nije manji od 0,5 - je pokusni pilot manjeg promjera, proizveden i ugrađen na isti način kao i radni piloti - je pokusni pilot tako opremljen mjernim uređajima da se otpor vrha i plašta mogu mjeriti odvojeno. Ovaj pristup treba oprezno primjenjivati za zabijene pilote otvorenoga dna, zbog utjecaja promjera na mobilizaciju otpora na pritisak, čepa tla unutar pilota. (5)P U slučaju pojave negativnog trenja kod temelja na pilotima, mora se dopuniti otpor pilota pri slomu ili pomaku koji je jednak uvjetu za provjeru graničnog stanja nosivosti određenog iz rezultata pokusnog opterećenja. Ta dopuna se mora izvesti oduzimanjem mjerenog, ili najnepovoljnijeg, pozitivnog otpora plašta u stišljivom sloju i u slojevima iznad, gdje se razvija negativno trenje, od opterećenja mjerenog na glavi pilota. (6) Tijekom pokusnog opterećenja pilota na koji djeluje negativno trenje, pozitivno će se trenje na plaštu razviti duž ukupne duljine pilota i treba ga razmotriti u skladu s točkom 7.3.2.2(6). Najveće ispitno opterećenje na ugrađeni pilot treba premašiti zbroj proračunskog vanjskog opterećenja i dvostruke sile od negativnog trenja. (7)P Ako se najveća svojstvena tlačna otpornost, Rc;k, izvodi iz vrijednosti Rc;m mjerenih tijekom jednog ili nekoliko pokusnih opterećenja pilota, u obzir se mora uzeti neujednačenost temeljnoga tla i neujednačenost učinka ugradnje pilota. (8)P Za građevine, koje nemaju sposobnost preraspodjele opterećenja od “slabih“ na “jake“ pilote, mora se, najmanje, zadovoljiti sljedeća jednadžba:

( ) ( )c;m c;mmean min

c;k1 2

Min ;R R

Rξ ξ

⎧ ⎫⎪ ⎪= ⎨ ⎬⎪ ⎪⎩ ⎭

(7.2)

gdje su ξ1 i ξ2 koeficijenti međuzavisnosti povezani s brojem ispitanih pilota a primjenjuju se na srednju (Rc;m)mean odnosno najmanju (Rc;m)min vrijednost Rc;m. NAPOMENA Vrijednosti koeficijenata međuzavisnosti smiju se zadati u nacionalnom dodatku. Tablica A.9 daje preporučene vrijednosti. (9) Za građevine, koje imaju dovoljnu krutost i čvrstoću da preraspodjele opterećenje od “slabih“ na “jake“ pilote, vrijednosti ξ1 i ξ2 smiju se podijeliti s 1,1 uz uvjet da ξ1 nikada nije manji od 1,0. (10)P Pri tumačenju pokusnog ispitivanja pilota, moraju se prepoznati sustavne i slučajne sastavnice promjena u temeljnome tlu. (11)P Mora se provjeriti zapisnik o ugradnji pokusnog(ih) pilota i objasniti svako odstupanje od uobičajenih uvjeta ugradnje. (12) Svojstvenu tlačnu otpornost temeljnoga tla, Rc;k, može se izvesti iz svojstvenih vrijednosti otpornosti na vrhu, Rb;k, i otpornosti na plaštu, Rs;k, tako da je: Rc;k = Rb;k + Rs;k (7.3) (13) Te se sastavnice mogu izravno izvesti iz rezultata statičkog pokusnog opterećenja ili procijeniti na osnovi rezultata ispitivanja temeljnoga tla ili dinamičkog pokusnog opterećenja. (14)P Proračunsku otpornost, Rc;d, mora se izvesti iz:

Rc;d = Rc;k / γt (7.4) ili: Rc;d = Rb;k / γb + Rs;k / γs (7.5) NAPOMENA Vrijednosti parcijalnih koeficijenata smiju se zadati u nacionalnom dodatku. Tablice A.6, A.7 i A.8 daju preporučene vrijednosti za trajne i privremene situacije. 7.6.2.3 Najveća tlačna otpornost iz rezultata ispitivanja temeljnoga tla


(1)P Načini ocjenjivanja tlačne otpornosti temelja na pilotima iz rezultata ispitivanja temeljnoga tla moraju se prethodno uspostaviti iz pokusnog opterećenja pilota i usporedivoga iskustva, kao što je određeno u točki 1.5.2.2. (2) Smije se uvesti koeficijent obrasca, kao što je opisano u točki 2.4.1(9), kako bi se osigurala zadovoljavajuće tlačna čvrstoća. (3)P Proračunsku tlačnu otpornost pilota, Rc;d, mora se izvesti iz : Rc;d = Rb;d + Rs;d (7.6) (4)P Za svaki pilot, Rb;d i Rs;d moraju se odrediti iz: Rb:d = Rb;k / γb i Rs;d = Rs;k / γs (7.7) NAPOMENA Vrijednosti parcijalnih koeficijenata smiju se zadati u nacionalnom dodatku. Tablice A.6, A.7 i A.8 daju preporučene vrijednosti za stalne i prolazne situacije. (5)P Svojstvene vrijednosti Rb;k i Rs;k moraju se odrediti iz:

( ) ( ) ( )c;cal c;calb;cal s;cal c;cal mean minc;k b;k s;k

3 4Min ;

R RR R RR R R

ξ ξ ξ ξ

⎧ ⎫+ ⎪ ⎪= + = = = ⎨ ⎬⎪ ⎪⎩ ⎭

(7.8)

gdje su ξ3 i ξ4 koeficijenti korelacije koji ovise o broju ispitnih profila, n, i primjenjuju se na: - srednje vrijednosti (Rc;cal)mean = (Rb;cal + Rs;cal)mean = (Rb;cal)mean + (Rs;cal)mean odnosno: - najmanje vrijednosti (Rc;cal)min = (Rb;cal + Rs;cal)min ili s pomoću metode dane u točki 7.6.2.3(8). NAPOMENA Vrijednosti koeficijenata korelacije smiju se zadati u nacionalnom dodatku. Tablica A.10 daje preporučene vrijednosti. (6)P Pri tumačenju ispitivanja temeljnoga tla i proračunanih otpornosti, moraju se prepoznati sustavne i slučajne komponente promjene u temeljnome tlu. (7) Za građevine, koje imaju dovoljnu krutost i čvrstoću da preraspodjele opterećenje od “slabih“ na “jake“ pilote, koeficijenti ξ3 i ξ4 se smiju podijeliti s 1,1 uz uvjet da ξ3 nikada nije manji od 1,0. (8) Svojstvene se vrijednosti može proračunati iz: Rb;k = Ab qb;k i s;k s;i s;i;k

i

R A q= ⋅∑ (7.9)

gdje su qb;k i qs;i;k svojstvene vrijednosti otpornosti na osnovici odnosno trenja na plaštu u raznim slojevima, dobivene iz vrijednosti parametara temeljnoga tla. NAPOMENA Ako se primjenjuje ovaj drugi postupak, vrijednosti parcijalnih koeficijenata γb i γs preporučene u dodatku A možda treba ispraviti za koeficijent obrasca veći od 1,0. Vrijednost koeficijenta obrasca smije se zadati u nacionalnom dodatku. (9)P Ako se upotrebljava proračunski pristup 3, svojstvene vrijednosti parametara temeljnog tla moraju se odrediti u skladu s točkom 2.4.5. Za te se svojstvene vrijednosti tada rabe parcijalni koeficijenti kako bi se dobile proračunske vrijednosti parametara temeljnog tla za određivanje proračunskih vrijednosti otpornosti pilota. (10) Za ocjenjivanje valjanosti obrasca na osnovi rezultata ispitivanja temeljnoga tla, treba razmotriti: - vrstu tla, uključujući granulometrijski sastav, mineralogiju, uglatost zrna, gustoću, prekonsolidaciju, stišlji-

vost i propusnost - način ugradnje pilota, uključujući način bušenja ili zabijanja - duljinu, promjer, gradivo i oblik plašta i vrha pilota (npr. proširena osnovica) - način ispitivanja temeljnoga tla. 7.6.2.4 Najveća tlačna otpornost iz ispitivanja dinamičkim udarom


(1)P Ako se za ocjenjivanje otpornosti pojedinog tlačnog pilota provodi ispitivanje pilota dinamičkim udarom (udarac maljem), tj. mjerenje deformacije i ubrzanja u vremenu tijekom udara (vidi točku 7.5.3(1)), valjanost rezultata mora se dokazati iz prethodno dobivenih pokazatelja prihvatljivoga ponašanja u statičkom pokusnom opterećenju iste vrste pilota, slične duljine i presjeka i u sličnim uvjetima u temeljnome tlu. (2) Ako se provodi pokusno opterećenje dinamičkim udarom, na zadanoj lokaciji treba izravno mjeriti otpornost pilota na zabijanje. NAPOMENA Pokusno opterećenje ove vrste također može uključivati proces podudaranja signala i izmjerenih brzina valova naprezanja. Podudaranje signala omogućava približno vrednovanje otpornosti plašta i vrha pilota i simulaciju njegovog odnosa opterećenja i slijeganja. (3)P Energija udara mora biti dovoljno velika za primjereno tumačenje nosivosti pilota pri odgovarajuće visokoj razini deformacija. (4)P Proračunsku vrijednost tlačne otpornosti pilota, Rc;d, mora se izvesti iz: Rc;d = Rc;k / γt (7.10) s tim da je:

( ) ( )c;m c;mmean min

c;k5 6

Min ;R R

Rξ ξ

⎧ ⎫⎪ ⎪= ⎨ ⎬⎪ ⎪⎩ ⎭

(7.11)

gdje su ξ5 i ξ6 koeficijenti međudjelovanja povezani s brojem ispitanih pilota, n, a primjenjuju se na srednju (Rc;m)mean odnosno najmanju (Rc;m)min vrijednost Rc;m. NAPOMENA Vrijednosti parcijalnih koeficijenata i koeficijenata međudjelovanja mogu se zadati u nacionalnom dodatku. Tablica A.11 daje preporučene vrijednosti. 7.6.2.5 Najveća tlačna otpornost iz izraza za zabijanje pilota (1)P Izrazi za zabijanje pilota mogu se upotrijebiti samo ako je prethodno utvrđena uslojenost temeljnoga tla. (2)P Ako se najveća tlačna otpornost pojedinih pilota u temelju ocjenjuje s pomoću izraza za zabijanje pilota, valjanost izraza mora se dokazati iz prethodno dobivenih pokazatelja prihvatljivoga ponašanja u statičkom pokusnom opterećenju iste vrste pilota, slične duljine i presjeka i u sličnim uvjetima u temeljnome tlu. (3)P Za pilote koji nose na vrh, a zabijaju se u nekoherentno tlo, proračunska vrijednost otporana tlak, Rc;d, mora se ocijeniti istim postupkom kao u točki 7.6.2.4. (4) Ako se izrazi za zabijanje pilota primjenjuju za provjeru tlačne otpornosti pilota, ispitivanje zabijanja pilota prethodno treba provesti na najmanje 5 pilota raspoređenih na dovoljnim razmacima na površini koja obuhvaća pilote za provjeru odgovarajućeg broja udaraca za završni niz udaraca. (5) Za završni niz udaraca treba, za svaki pilot, zabilježiti veličinu prodiranja vrha. 7.6.2.6 Najveća tlačna otpornost iz obrade podataka širenja valova (1)P Obrada podataka širenja valova može se upotrijebiti samo ako je prethodno utvrđena uslojenost temeljnoga tla iz bušotina i terenskih ispitivanja. (2)P Ako se obrada podataka širenja valova upotrebljava za ocjenjivanje otpornosti pojedinih tlačnih pilota, valjanost obrade podataka mora se dokazati iz prethodno dobivenih pokazatelja prihvatljivoga ponašanja u statičkom pokusnom opterećenju iste vrste pilota, slične duljine i presjeka i u sličnim uvjetima u temeljnome tlu. (3)P Proračunsku vrijednost tlačne otpornosti, Rc;d, izvedenu iz rezultata obrade podataka širenja valova na više oglednih pilota, mora se ocijeniti istim postupkom kao u točki 7.6.2.4, s pomoću vrijednosti ξ iz lokalnoga iskustva. NAPOMENA Obrada podataka širenja valova zasniva se na matematičkom obrascu tla, pilota i opreme za zabijanje bez terenskog mjerenja valova naprezanja. Ovaj se postupak obično primjenjuje za proučavanje ponašanja malja, dinamičkih parametara tla i naprezanja u pilotu tijekom njegova zabijanja. Također je na


osnovi modela obrasca moguće odrediti traženu otpornost na zabijanje (broj udaraca) koja je obično povezana s očekivanom tlačnom otpornošću pilota. 7.6.2.7 Ponovno zabijanje (1)P U projektu se mora zadati broj pilota koji će se ponovno zabijati. Ako ponovno zabijanje daje manje vrijednosti, njih se mora upotrijebiti kao osnovu za ocjenjivanje najveće tlačne otpornosti. Ako ponovno zabijanje daje veće vrijednosti, njih se smije razmatrati. (2) Ponovno zabijanje obično treba provoditi u prašinstim tlima, osim ako je lokalno usporedivo iskustvo pokazalo da to nije nužno. NAPOMENA Ponovno zabijanje lebdećih pilota u glinovitim tlima obično daje smanjenu tlačnu otpornost. 7.6.3 Vlačna otpornost temeljnoga tla 7.6.3.1 Općenito (1)P Projektiranje vlačnih pilota mora biti u suglasju s pravilima projektiranja iz točke 7.6.2, ako se mogu primijeniti. Posebna pravila projektiranja za temelje s vlačnim pilotima dana su u nastavku. (2)P Za provjeru da će temelj nositi proračunsko opterećenje s odgovarajućom sigurnošću u odnosu na vlačni slom, sljedeća nejednakost mora biti zadovoljena za sve slučajeve i kombinacije opterećenja graničnoga stanja nosivosti: Ft;d ≤ Rt;d (7.12) (3)P Za vlačne pilote moraju se razmotriti dva mehanizma sloma: - čupanje pilota iz mase temeljnoga tla - izdizanje bloka temeljnoga tla s pilotima. (4)P Provjera da neće doći do izdizanja bloka temeljnoga tla s pilotima (vidi sliku 7.1) mora se provesti u skladu s točkom 2.4.7.4. (5) Za izdvojene vlačne pilote ili skupinu vlačnih pilota, možda će prevladavajući utjecaj na mehanizam sloma imati otpornost na čupanje klina temeljnoga tla, naročito za pilote s proširenjem vrha ili one uglavljene u stijeni. (6) Ako se razmatra izdizanje bloka temeljnoga tla s pilotima, silama otpora sa slike 7.1 može se dodati otpornost na smicanje Td duž strana bloka. (7) Obično će učinak bloka imati prevladavajući utjecaj na proračunsku vlačnu otpornost ako je razmak između pilota jednak ili manji od drugog korijena umnoška promjera pilota i dubine njegova prodora u nosivi sloj. (8)P Ako se ocjenjuje vlačna otpornost skupine pilota mora se razmotriti učinak skupine, koji može smanjiti efektivna uspravna naprezanja u tlu, pa prema tome i otpornost plašta pojedinih pilota u skupini. (9)P Mora se razmotriti veliki nepovoljni učinak cikličkog opterećenja i promjena smjera opterećenja na vlačnu otpornost. (10) Za procjenu tog učinka treba primijeniti usporedivo iskustvo stečeno iz pokusnog opterećenja pilota. 7.6.3.2 Najveća vlačna otpornost iz pokusnog opterećenja pilota (1)P Za određivanje najveće vlačne otpornosti izdvojenoga pilota, Rt, pokusno opterećenje pilota mora se provoditi u skladu s točkama 7.5.1, 7.5.2 i 7.5.4 i s obzirom na točku 7.6.2.2. (2)P Proračunska vlačna otpornost, Rt;d, mora se izvesti iz: Rt;d = Rt;k / γs;t (7.13) NAPOMENA Vrijednosti parcijalnih koeficijenata smiju se zadati u nacionalnom dodatku. Tablice A.6, A.7 i A.8 daju preporučene vrijednosti za trajne i privremene situacije.


1 površina temeljnoga tla 2 razina podzemne vode 3 strana 'bloka' na kojoj se razvija otpornost Td

Slika 7.1 - Primjeri izdizanja grupe pilota

(3) Ako će piloti biti vlačno opterećeni, obično treba ispitati više od jednoga pilota. U slučaju velikoga broja vlačnih pilota treba ispitati njih najmanje 2 %. (4)P Pri tumačenju rezultata pokusnog opterećenja pilota, mora se provjeriti zapisnik o ugradnji pokusnog(ih) pilota i objasniti svako odstupanje od uobičajenih uvjeta njihove ugradnje. (5)P Svojstvenu vrijednost vlačne otpornosti pilota mora se odrediti iz:

( ) ( )t;m t;mmean min

t;k1 2

Min ;R R

Rξ ξ

⎧ ⎫⎪ ⎪= ⎨ ⎬⎪ ⎪⎩ ⎭

(7.14)

gdje su ξ1 i ξ2 koeficijenti međudjelovanja povezani s brojem ispitanih pilota, n, a primjenjuju se na srednju (Rt;m)mean odnosno najmanju (Rt;m)min vrijednost mjerenih vlačnih otpornosti. NAPOMENA Vrijednosti koeficijenata međudjelovanja smiju se zadati u nacionalnom dodatku. Tablica A.9 daje preporučene vrijednosti. 7.6.3.3 Najveća vlačna otpornost iz rezultata ispitivanja temeljnoga tla


(1)P Postupci za ocjenjivanje vlačne otpornosti temelja na pilotima iz rezultata ispitivanja temeljnoga tla moraju se prethodno utvrditi iz pokusnoga opterećenja pilota i usporedivoga iskustva, kao što je određeno u točki 1.5.2.2. (2) Smije se uvesti koeficijent obrasca, kao što je opisano u točki 2.4.1(9), kako bi se osiguralo da je predviđena vlačna otpornost dovoljna. (3)P Proračunska vrijednost vlačne otpornosti pilota, Rt;d, mora se izvesti iz: Rt;d = Rt;k / γs;t (7.15) gdje je: Rt;k = Rs;k (7.16) NAPOMENA Vrijednosti parcijalnih koeficijenata smiju se zadati u nacionalnom dodatku. Tablice A.6, A.7 i A.8 daju preporučene vrijednosti za trajne i privremene okolnosti. (4)P Svojstvenu vrijednost Rt;k mora se odrediti iz:

( ) ( )s;cal s;calmean min

t;k3 4

Min ;R R

Rξ ξ

⎧ ⎫⎪ ⎪= ⎨ ⎬⎪ ⎪⎩ ⎭

(7.17)

gdje su ξ3 i ξ4 koeficijenti međudjelovanja koji ovise o broju ispitnih presjeka, n, a primjenjuju se na srednju (Rs;cal)mean odnosno najmanju (Rs;cal)min vrijednost Rs;cal, ili s pomoću postupka danog u točki 7.6.3.3(6). NAPOMENA Vrijednosti koeficijenata međudjelovanja mogu se zadati u nacionalnom dodatku. Tablica A.10 daje preporučene vrijednosti. (5)P Pri tumačenju proračunanih vlačnih otpornosti, moraju se prepoznati sustavne i slučajne sastavnice promjene u temeljnome tlu. (6) Svojstvenu vrijednost otpora na vlak može se odrediti iz: t;k s;i s;i;k

i

R A q= ⋅∑ (7.18)

gdje su qs;i;k svojstvene vrijednosti trenja na plaštu u raznim slojevima, dobivene iz vrijednosti svojstava temeljnoga tla. NAPOMENA Ako se primjenjuje ovaj drugi postupak, vrijednost parcijalnog koeficijenta γs;t preporučenu u dodatku A možda treba ispraviti za koeficijent obrasca veći od 1,0. Vrijednost koeficijenta obrasca smije se zadati u nacionalnom dodatku. (7)P Ako se upotrebljava proračunski pristup 3, svojstvene vrijednosti parametara temeljnog tla moraju se odrediti u skladu s točkom 2.4.5. Za te se svojstvene vrijednosti tada moraju rabiti parcijalni koeficijenti kako bi se dobile proračunske vrijednosti parametara temeljnog tla za određivanje proračunskih vrijednosti otpornosti pilota. (8) Ocjenjivanje valjanosti obrasca na osnovi rezultata ispitivanja temeljnoga tla treba biti u skladu s točkom 7.6.2.3(10). 7.6.4 Uspravni pomaci temelja na pilotima (uporabljivost oslonjene građevine ) 7.6.4.1 Općenito (1)P Uspravni pomaci u uvjetima graničnog stanja uporabljivosti moraju se ocijeniti i provjeriti prema zahtjevima iz točaka 2.4.8 i 2.4.9. (2) Ako se proračunavaju uspravni pomaci temelja na pilotima, treba uzeti u obzir nesigurnosti proračunskoga obrasca i određivanja odgovarajućih svojstava temeljnoga tla. Prema tome, treba imati na umu da će u većini slučajeva proračuni dati tek približnu procjenu pomaka temelja na pilotima. NAPOMENA Za pilote koji nose u srednje zbijenim do zbijenim tlima i za vlačne pilote, zahtjevi za sigurnost za proračun graničnog stanja nosivosti obično su dovoljni za sprečavanje dosezanja graničnog stanja uporabljivosti u oslonjenoj građevini. 7.6.4.2 Temeljenja na tlačnim pilotima


(1)P Mora se provjeriti pojava graničnoga stanja uporabljivosti u oslonjenoj građevini radi slijeganja pilota, uzimajući u obzir negativno trenje, ako je ono vjerojatno. NAPOMENA Ako se vrh pilota nalazi u srednje zbijenom ili čvrstom sloju iznad stijene ili vrlo tvrdog tla, parcijalni koeficijenti sigurnosti za granično stanje nosivosti obično su dovoljni da se zadovolje uvjeti graničnoga stanja uporabljvosti. (2)P Ocjenjivanje slijeganja mora uključivati slijeganje pojedinih pilota i slijeganje prouzročeno djelovanjem skupine. (3) Proračun slijeganja treba uključivati procjenu diferencijalnih slijeganja koja se mogu pojaviti. (4) Ako za proučavanje međudjelovanja temelja na pilotima i oslonjene građevine nema rezultata pokusnog opterećenja, odnos opterećenja i slijeganja pojedinih pilota treba ocijeniti na osnovi empirijski utvrđenih sigurnih pretpostavki. 7.6.4.3 Temeljenja na vlačnim pilotima (1)P Ocjenjivanje pomaka prema gore mora biti u skladu s načelima točke 7.6.4.2. NAPOMENA Posebnu pozornost treba obratiti na izduženje gradiva pilota. (2)P Ako su za granično stanje uporabljivosti postavljeni vrlo strogi kriteriji, mora se provesti odvojena provjera pomaka prema gore. 7.7 Poprečno opterećeni piloti 7.7.1 Općenito (1)P Projektiranje poprečno opterećenih pilota mora biti u suglasju s pravilima projektiranja iz točaka 7.4 i 7.5, ako se mogu primijeniti. Posebna pravila projektiranja za temelje s poprečno opterećenim pilotima dana su u nastavku. (2)P Za dokaz da će pilot nositi proračunsko poprečno opterećenje s prikladnom sigurnošću na slom, mora biti zadovoljena sljedeća nejednakost za sve slučajeve i spajanja opterećenja graničnog stanja nosivosti: Ftr;d ≤ Rtr;d (7.19) (3) Treba razmotriti jedan od sljedećih mehanizama sloma: - za kratke pilote, zaokret i translaciju kao kruto tijelo - za duge vitke pilote, slom savijanjem pilota popraćen lokalnim popuštanjem i pomakom tla u blizini glave

pilota. (4)P Za ocjenjivanje otpornosti poprečno opterećenih pilota, mora se razmotriti učinak skupine. (5) Treba razmotriti činjenicu da poprečno opterećenje skupine pilota možda izazove spajanje tlačnih, vlačnih i poprečnih sila u pojedinim pilotima. 7.7.2 Otpornost na poprečno opterećenje iz pokusnog opterećenja pilota (1)P Poprečno pokusno opterećenje pilota mora se provesti u skladu s točkom 7.5.2. (2) Suprotno od postupka za pokusno opterećenja iz točke 7.5, ispitivanje poprečno opterećenih pilota obično nije potrebno nastaviti sve do sloma. Veličina i smjer djelovanja pri pokusnom opterećenju trebaju oponašati proračunsko opterećenje pilota. (3)P Za izbor broja ispitnih pilota i izvođenje proračunske poprečne otpornosti iz rezultata pokusnog opterećenja, mora se uzeti u obzir neujednačenost temeljnoga tla, posebno onih nekoliko metara pri vrhu pilota. (4) Za tumačenje rezultata pokusnog opterećenja pilota treba provjeriti zapisnik o ugradnji pokusnog(ih) pilota i objasniti svako odstupanje od uobičajenih uvjeta ugradnje. Za skupinu pilota treba uzeti u obzir


učinke međudjelovanja i upetosti glave pilota, ako se poprečna otpornost izvodi iz rezultata pokusnog opterećenja pojedinih pilota. 7.7.3 Otpornost na poprečno opterećenje iz rezultata ispitivanja temeljnoga tla i parametara čvrstoće

pilota (1)P Poprečna otpornost pilota ili skupine pilota mora se proračunati uvažavajući učinke djelovanja na nosač, odgovora (reakcije) temeljnog tla i dozvoljenih pomaka. (2)P Proračun poprečno opterećenog pilota mora uključivati mogućnost sloma pilota u temeljnom tlu u skladu s točkom 7.8. (3) Proračun poprečne otpornosti dugog vitkog pilota može se provesti primjenom teorije uspravnog nosača, opterećenog na vrhu i oslonjenog na stišljivu podlogu, sa zadanim modulom vodoravne reakcije podloge. (4)P Za ocjenjivanje poprečne otpornosti temelja, u obzir se mora uzeti stupanj slobode zaokreta pilota na spoju s građevinom . 7.7.4 Poprečni pomak (1)P Pri ocjenjivanju poprečnog pomaka temelja na pilotima u obzir se mora uzeti: - krutost temeljnoga tla i njezinu promjenu s razinom izobličenja - krutost pojedinih pilota na savijanje - upetost pilota na spoju s gornjom građevinom - učinak skupine - učinak promjene smjera opterećenja ili cikličkog opterećenja. (2) Opće izučavanje pomaka temelja na pilotima treba biti zasnovana na očekivanim stupnjevima kinematičke slobode pomaka. 7.8 Proračun pilota kao nosača (1)P Pilote se mora provjeriti na slom u skladu s točkom 2.4.6.4. (2)P Piloti se moraju proračunati tako da se mogu prilagoditi svim stanjima kojima će biti izloženi, što uključuje: - okolnosti njihove uporabe npr. uvjete korozije - okolnosti njihove ugradnje npr. nepovoljne uvjete u temeljnome tlu poput prisutnosti samaca, strmih

površina čvrste stijene - ostale čimbenike koji utječu na mogućnost zabijanja, uključujući kakvoću pukotina u stijeni - za predgotovljene betonske pilote, okolnosti njihova prijevoza na mjesto ugradnje i ugradnje same. (3)P Tijekom proračuna pilota u obzir se moraju uzeti dopuštena odstupanja pri njihovoj ugradnji prema tehničko opisu za danu vrstu pilota, komponente sastavnice djelovanja i ponašanje temelja. (4)P Vitke pilote, koji prolaze kroz vodu ili debele naslage vrlo slaboga tla, mora se provjeravati na izvijanje. (5) Obično se ne zahtijeva provjera na izvijanje ako su piloti u tlima koja imaju značajnu nedreniranu posmičnu čvrstoću, cu, veću od 10 kPa. 7.9 Nadzor ugradnje (1)P Piloti se moraju izvoditi prema unaprijed utvrđenom planu. (2) Plan treba sadržavati sljedeće proračunske podatke: - vrstu pilota - položaj i nagib svakoga pilota, uključujući dopuštena odstupanja od položaja - poprečni presjek pilota - za pilote betonirane na mjestu, podatke o armaturi - duljinu pilota


- broj pilota - zahtijevanu nosivost pilota - dubinu vrha pilota (u odnosu na utvrđenu razinu unutar ili blizu lokacije) ili zahtijevanu otpornost na

prodiranje - slijed ugradnje - poznate prepreke - sva druga ograničenja na ugradnju pilota. (3)P Mora se pratiti ugradnja svih pilota i o tome sastaviti zapisnik. (Prilikom ugradnje pilota mora se vršiti stalan nadzor i sastaviti odgovarajući zapisnik.) (4) Zapisnik za svaki pilot treba uključivati vidove njegove ugradnje prema odgovarajućim propisima za izvođenje, EN 1536:1999, EN 12063:1999 i EN 12699:2000, kao što su: - broj pilota - oprema za ugradnju - poprečni presjek i duljina pilota - datum i vrijeme ugradnje (uključujući prekide tijekom ugradnje) - betonska mješavina, količina betona i način ugradnje za pilote betonirane u tlu - prostorna težina, pH, viskoznost po Marshu i sadržaj sitnih čestica za bentonitnu isplaku (ako je

upotrijebljena) - za svrdlane pilote i druge injektirane pilote, zapremninu i tlak ugradnje injekcijske smjese ili betona,

unutarnji i vanjski promjer, hod navoja i prodiranje po jednom okretu - za pilote s razmicanjem tla, vrijednosti mjerene otpornosti na zabijanje, kao što su težina i visina pada ili

potrošnja energije malja, frekvencija i broj udaraca bar za zadnjih 0,25 m prodiranja - pokretna snaga vibratora (ako se upotrebljava) - okretni moment primijenjen na bušaći motor (ako se upotrebljava) - za bušene pilote, slojeve tla u bušotinama i stanje osnovice ako je ponašanje vrha pilota kritično - prepreke tijekom ugradnje pilota - odstupanje od položaja i nagiba i kote ugrađenih pilota. NAPOMENA Propis EN 14199 o izvođenju mikropilota je u pripremi. (5) Zapisnike treba čuvati najmanje pet godina nakon završetka radova. Zapisnik o ugrađenim pilotima treba sastaviti nakon završetka radova na pilotima i čuvati ih s zapisima o građenju. (6)P Ako opažanja na lokaciji ili pregled zapisnika otkrije nesigurnosti u kakvoću ugrađenih pilota, moraju se provesti istraživanja radi određivanja stanja ugrađenih pilota i jesu li nužne popravne mjere. Ta istraživanja moraju uključivati ili statičko pokusno opterećenje pilota ili ispitivanje cjelovitosti pilota, ugradnju novog pilota ili, u slučaju pilota s razmicanjem tla, ponovno zabijanje pilota, s istovremenim ispitivanjem temeljnoga tla u okolici sumnjivoga pilota. (7)P Mora se provesti ispitivanje cjelovitosti onih pilota čija je kakvoća osjetljiva na postupke ugradnje, ako se ti postupci ne mogu pouzdano pratiti. (8) Dinamičko ispitivanje cjelovitosti pilota pri malim deformacijama smije se upotrijebiti za opće vrednovanje pilota koji bi mogli imati velika oštećenja ili su tijekom ugradnje mogli izazvati znatan gubitak čvrstoće tla. Oštećenja, kao što su nedovoljna kakvoća betona i nedovoljna debljina betonskog zaštitnog sloja, koje obje utječu na dugoročno ponašanje pilota, često se ne mogu otkriti dinamičkim ispitivanjem, pa će za nadzor izvedbe možda biti potrebno provesti druga ispitivanja, poput zvučnog ili vibracijskog ispitivanja ili vađenja jezgri. 8. poglavlje Sidrenje 8.1 Općenito 8.1.1 Područje primjene (1)P Ovo se poglavlje primjenjuje na proračun privremenih i trajnih sidara za: - pridržavanje potpornih građevina - osiguravanje stabilnosti kosina, usjeka ili tunela


- pružanje otpora silama izdizanja na građevine tako što vlačnu silu prenose na nosivi dio tla ili stijene. (2)P Ovo se poglavlje primjenjuje na: - sidra s prednapinjanjem koja se sastoje od glave sidra, slobodne duljine tetive i duljine prianjanja tetive koja

je povezana s temeljnim tlom injekcijskom smjesom - sidra bez prednapinjanja koja se sastoje od glave sidra, slobodne duljine tetive i upetoga dijela kao što su

duljina sidrišne dionice povezane s temeljnim tlom injekcijskom smjesom, sidrišni blok, uvrtano sidro ili štapno sidro.

(3) Ovo poglavlje ne treba primjenjivati za čavlano tlo. (4)P Za proračun sidara koja uključuju vlačne pilote mora se primijeniti 7. poglavlje. 8.1.2 Definicije 8.1.2.1 stalna sidra sidra s projektiranim vijekom trajanja duljim od dvije godine NAPOMENA Definicija je preuzeta iz propisa EN 1537:1999 8.1.2.2 privremena sidra sidra s projektiranim vijekom trajanja kraćim od dvije godine NAPOMENA Definicija je preuzeta iz propisa EN 1537:1999 8.1.2.3 ispitivanje prihvatljivosti pokusno opterećenje na lokaciji za potvrđivanje da svako sidro zadovoljava proračunske zahtjeve 8.1.2.4 ispitivanje podobnosti pokusno opterećenje na lokaciji za potvrđivanje da će određeni proračun sidra biti (podobna) za određene uvjete u temeljnome tlu NAPOMENA Definicija je preuzeta iz propisa EN 1537:1999 8.1.2.5 istražno ispitivanje pokusno opterećenje za određivanje najveće otpornosti sidra na dodirnoj površini injekcijske smjese i temeljnoga tla i svojstava sidara u rasponu radnog opterećenja NAPOMENA Definicija je preuzeta iz propisa EN 1537:1999 8.1.2.6 duljina sidrišne dionice duljina sidra koja je izravno vezana s temeljnim tlom injekcijskom tijelom 8.1.2.7 Slobodna duljina tetive duljina tetive između glave sidra i početka injektirane dionice NAPOMENA Definicija je preuzeta iz propisa EN 1537:1999 8.1.2.8 Duljina sidrišne dionice tetive duljina tetive, koja je izravno vezana s injekcijskom smjesom i ima sposobnost prijenosa djelujućeg vlačnog opterećenja


NAPOMENA Definicija je preuzeta iz propisa EN 1537:1999 8.2 Granična stanja (1)P Za sidrenje se, pojedinačno ili u kombinaciji, moraju razmotriti sljedeća granična stanja: - slom građe tetive ili glave sidra, prouzročen djelujućim naprezanjima - izobličenje ili korozija glave sidra - za injektirana sidra, slom na spojnoj površini između injekcijskoga tijela i temeljnog tla - za injektirana sidra, slom veze između čelične tetive i injekcijske smjese - za sidrenje sa sidrišnim blokom, slom prouzročen nedovoljnom otpornošću sidrišnoga bloka - gubitak sile u sidru prouzročen prekomjernim pomacima glave sidra ili puzanjem i popuštanjem - slom ili prekomjerne deformacije dijelova građevine nakon primjene sile sidrenja - gubitak opće stabilnosti pridržanoga temeljnog tla i potporne građevine - međudjelovanje skupina sidara s temeljnim tlom i susjednim građevinama. 8.3 Proračunske okolnosti i djelovanja (1)P Za izbor proračunskih okolnosti moraju se razmotriti: - sve okolnosti tijekom građenja građevine - sve očekivane okolnosti tijekom projektiranoga vijeka građevine - sva značajna granična stanja s popisa navedenog u točki 8.2 i njihova međudjelovanja - očekivana razina podzemne vode i tlakovi vode u zatvorenim vodonosnim slojevima - posljedice sloma bilo kojeg sidra - mogućnost da će sile primijenjene na sidra tijekom prednapinjanja (opterećenje sidara) možda premašiti

one koje se zahtijevaju za proračun građevine. (2)P Opterećenje sidra, P, mora se uzeti kao nepovoljno djelovanje za proračun sidra. 8.4 Razmatranja projektiranja i građenja (1)P U projektu sidrenja i tehničkom opisu njegove izvedbe, u obzir se moraju uzeti nepovoljni učinci vlačnih naprezanja koja se prenose u temeljno tlo van područja sidrenja. (2)P Područje temeljnoga tla, u koje će se prenijeti vlačne sile, mora biti uključeno u terenska istraživanja. (3)P Za sidra s prednapinjanjem, glava sidra mora omogućiti napinjanje, pokusno opterećenje i uglavljenje tetive ili šipke i, ako se to u projektu zahtijeva, njezino otpuštanje, rasterećenje i ponovno napinjanje. (4)P Za sve vrste sidara, glava sidra mora biti projektirana tako da dopušta kutne otklone sile u sidru, uzimajući pritom u obzir točku 6.3 propisa EN 1537:1999 i da se može i prilagoditi deformiranju do kojega može doći tijekom projektiranoga vijeka građevine. (5)P Ako su u sidrima upotrebljena razniovrsna gradiva, njihove proračunske čvrstoće moraju se ocijeniti uz uzimanje u obzir i usklađenosti njihovih deformiranja. (6)P Budući da učinak sustava sidrenja ovisi o slobodnoj duljini tetiva, moraju biti zadovoljeni sljedeći zahtjevi: - sila u sidru mora djelovati dovoljno daleko u tlu od kritičnog kliznog klina kojeg pridržava, kako ne

bi nepovoljno utjecala na njegovu stabilnost - sila u sidru mora djelovati u temeljnome tlu koje je dovoljno daleko od postojećih temelja kako bi se

izbjegao svaki nepovoljni učinak na njih - moraju se poduzeti mjere za sprečavanje nepovoljnog međudjelovanja između sidrišnih dionica onih sidara

koja prolaze blizu jedno drugome. (7) Nepovoljna međudjelovanja između sidrišnih dionica sidara treba spriječiti, ako je moguće, tako da se zadrži razmak između sidara koji nije manji od 1,5 m. (8)P Smiju se upotrijebiti samo oni sustavi sidrenja koji su ispitani istraživanjem (vidi propis EN 1537:1999) ili za koje postoji zabilježeno, uspješno usporedivo iskustvo s obzirom na njihovo ponašanje i trajnost.


(9)P Smjer tetive obično mora biti takav da se omogući samonapinjanje s deformiranjem prouzročenim mogućim mehanizmima sloma. U slučaju da to nije izvedivo, u projektu se u obzir moraju uzeti nepovoljni učinci. (10)P Za injektirana i uvrtana sidra, svojstvena vrijednost otpornosti na čupanje, Ra;k, mora biti određena na osnovi ispitivanja podobnosti u skladu s točkom 8.7 ili usporedivoga iskustva. Proračunska otpornost mora se provjeriti ispitivanjem prihvatljivosti nakon izvedbe. (11)P Ponašanje slobodne duljine tetive geotehničkih sidara s prednapinjanjem mora se provjeriti u skladu s propisom EN 1537:1999. (12)P Mora se upotrijebiti dovoljna sila za uglavljenje, kako bi se osiguralo da će otpornost sidara u uvjetima graničnoga stanja uporabljivosti biti iskorištena uz prihvatljive pomake njihovih glava. (13)P Zaštita od korozije sidara s prednapinjanjem mora biti u suglasju s točkom 6.9 propisa EN 1537:1999. (14)P Zaštita od korozije sidara s čeličnim tetivama mora se projektirati uz uzimanje u obzir agresivnosti okoliša temeljnoga tla. (15) Ako je potrebno, za zaštitu čeličnih tetiva od korozije treba predvidjeti primjerene mjere, kao što je uporaba zaštitnih cijevi ili osiguravanje od gubitka dijela presjeka čelika. 8.5 Proračun graničnog stanja nosivosti 8.5.1 Proračun sidra (1)P Proračunska vrijednost, Ra;d, otpornosti na čupanje sidra, Ra, mora zadovoljavati granični uvjet: Pd ≤ Ra;d (8.1) (2) Proračunske vrijednosti otpornosti na čupanje mogu se odrediti iz rezultata ispitivanja sidara ili proračunom. 8.5.2 Proračunske vrijednosti otpornosti na čupanje određene iz rezultata ispitivanja (1)P Proračunska vrijednost otpornosti na čupanje mora se izvesti iz svojstvene vrijednosti s pomoću jednadžbe: Ra;d = Ra;k / γa (8.2) NAPOMENA Parcijalnim koeficijentom, γa, uzima se u obzir nepovoljna odstupanja otpornosti na čupanje sidara. (2)P U jednadžbi (8.2) moraju se upotrijebiti parcijalni koeficijenti γa određeni u točki A.3.3.4(1)P. NAPOMENA Vrijednost parcijalnog koeficijenta smije se zadati u nacionalnom dodatku. U tablici A.12 dane su preporučene vrijednosti za trajne i privremene okolnosti. (3) Svojstvena vrijednost treba biti povezana s rezultatima ispitivanja prikladnosti, tako da se dijeli koeficijentom međudjelovanja ξa. NAPOMENA Točka 8.5.2(3) odnosi se na one vrste sidara koja se pojedinačno ne provjeravaju ispitivanjem prihvatljivosti. Ako se upotrebljava koeficijent međudjelovanja ξa, on se mora zasnivati na iskustvu ili ga se mora zadati u nacionalnom dodatku. 8.5.3 Proračunske vrijednosti otpora na čupanje određene proračunom (1)P Proračunska vrijednost otpornosti na čupanje mora se ocijeniti u skladu s načelima iz točaka 2.4.7 i 2.4.8, ako je to primjereno. 8.5.4 Proračunska vrijednost otpora građe sidara (1)P Proračun građe sidara mora zadovoljiti sljedeću nejednakost: Ra;d ≤ Rt;d (8.3) (2)P Otpor gradiva sidara, Rt;d, mora se, gdje je to važno, proračunati u skladu s propisima EN 1992, EN 1993 i EN 1537:1999.


(3)P Ako se sidra podvrgavaju ispitivanju podobnosti, Rt;d u obzir mora uzeti pokusno opterećenje (vidi točku 9.5 propisa EN 1537:1999). 8.5.5 Proračunska vrijednost opterećenja sidara (1)P Proračunska vrijednost opterećenja sidara, Pd, mora se izvesti iz proračuna potporne građevine kao najveća vrijednost: - sile koja djeluje na potpornu građevinu u graničnom stanju nosivosti i, ako je primjereno, - sile koja djeluje na potpornu građevinu u graničnom stanju uporabljivosti. 8.6 Proračun graničnog stanja uporabljivosti (1)P Za provjeru graničnoga stanja uporabljivosti u pridržanoj građevini, sidra se moraju uzeti kao opruge. (2)P Za sidra s prednapinjanjem (npr. injektirana sidra), oprugu se mora uzeti kao elasičnu, prednapetu oprugu. (3) Ako se ispituje proračunska okolnost naznačena u točki 8.6(2)P, treba izabrati najnepovoljniju kombinaciju najmanje ili najveće krutosti sidara i najmanjeg ili navećeg prednapinjanja. (4) Silu graničnoga stanja uporabljivosti treba množiti koeficijentom obrasca, kako bi se postiglo da je otpornost sidara zadovoljavajuća. NAPOMENA Vrijednost koeficijenta obrasca smije se zadati u nacionalnom dodatku. (5) Ako se sidra, koja nisu prednapeta, razmatraju kao opruge (koje nisu prednapete), njihovu krutost treba izabrati tako da se postigne usklađenost proračunanih pomaka pridržane građevine i pomaka i izduljenja sidara. (6) U obzir treba uzeti učinke svih prisilnih deformiranja susjednih temelja, s pomoću sile prednapinjanja u sidrima. 8.7 Ispitivanje prikladnosti (1)P Ispitivanja prikladnosti treba predvidjeti za injektirana, uvrtana i štapna sidra. Provedba ispitivanja mora biti usklađena s normom EN 1537:1999. (2) Za određivanje svojstvene otpornosti sidara, treba provesti najmanje tri ispitivanja podobnosti za svaki zaseban uvjet u temeljnome tlu i građevini. (3)P Pokusno opterećenje, Pp, u ispitivanju podobnosti injektiranih sidara mora biti usklađeno s propisom EN 1537:1999. (4) Dok posebno ispitivanje nije dostupno, ispitivanje podobnosti uvrtanih i štapnih sidara treba slijediti isti postupak koji je naznačen u propisu EN 1537:1999 za injektirana sidra. 8.8 Ispitivanje prihvatljivosti (1)P U projektu se mora predvidjeti da sva injektirana sidra moraju biti podvrgnuta ispitivanju prihvatljivosti prije njihovog uglavljenja i prije nego li postanu radna. (2)P Postupak ispitivanja prihvatljivosti mora slijediti pravila koja su dana u propisu EN 1537:1999 za injektirana sidra. (3) Ako se skupine sidara križaju s sa sidrišnim dionicama na razmacima koji su manji od 1,5 m, nakon uglavljenja sidara treba provesti provjeru ispitivanjem slučajno odabranih sidara. 8.9 Nadzor i praćenje ponašanja (1)P Nadzor i praćenje ponašanja moraju, gdje je to primjereno, slijediti pravila koja su dana u 4. poglavlju ovog propisa i točkama 9.10 i 9.11 propisa 1537:1999. 9. poglavlje Potporne građevine


9.1 Općenito 9.1.1 Područje primjene (1)P Odredbe ovog poglavlja moraju se primijeniti na građevine koje pridržavaju prirodno tlo, nasipe od tla, stijenu ili zasip i vodu. Gradovo je pridržano, ako ga se pridržava pod nagibom koji je strmiji od onog pod kojim bi vjerojatno stajao kada ne bi bilo potporne građevine. Potporne građevine uključuju sve vrste zidova i potpornih sustava u kojima nosivi dijelovi preuzimaju opterećenja uzrokovana pridržanim materijalom. (2) Tlak zrnate tvari pohranjene u silosu mora se proračunati s pomoću propisa EN 1991-4. 9.1.2 Definicije (1) Za razmatranje proračuna potpornih građevina, treba razlikovati sljedeće tri glavne vrste tih građevina: 9.1.2.1 gravitacijski zidovi zidovi od kamena, opeke, nearmiranog ili armiranog betona, koji na osnovici imaju petu, prednju istaku ili kontrafor ili ih nemaju. Težina samoga zida, ponekad uključujući stabilizirajuće mase tla, stijene ili zasipa, ima znatnu ulogu u pridržavanju gradiva. Primjeri takvih zidova uključuju betonske gravitacijske zidove stalne ili promjenljive debljine, plitko temeljene armiranobetonske zidove i zidove s kontraforima. 9.1.2.2 zagatne stijene razmjerno tanki zidovi od čelika, armiranog betona ili drva, pridržani sidrima, razuporama i/ili pasivnim otporom tla. Nosivost ovih zidova na savijanje ima znatnu ulogu u pridržanju gradiva, dok je uloga njihove težine beznačajna. Primjeri takvih zidova uključuju konzolne zidove od čeličnog žmurja, sidrene ili razuprte zidove od čeličnog ili betonskog žmurja i dijafragme. 9.1.2.3 složene potporne građevine zidovi sačinjeni od dijelova gornjih dviju vrsta zidova. Postoji velika raznolikost takvih zidova a primjeri uključuju zagate s dvostrukim žmurjem, zemljane građevine ojačane zategama, geotekstilima ili injektiranjem i građevine s višestrukim redovima geotehničkih sidara ili čavlanim tlom. 9.2 Granična stanja (1)P Mora se načiniti popis graničnih stanja koja će se razmotriti. Najmanje se, za sve vrste potpornih građevina moraju razmotriti sljedeća granična stanja: - gubitak opće stabilnosti - slom nosive sastavnice kao što je zid, sidro, vezna greda ili razupora, ili slom spoja između tih sastavnica. - istovremeni slom u temeljnom tlu i nosivoj sastavnici - slom prouzročen hidrauličkim izdizanjem tla i sufozijom (ispiranjem) - pomak potporne građevine, koji može izazvati urušavanje ili utječe na izgled ili djelotvornu uporabu

građevine ili susjednih građevina ili instalacija koje se na nju oslanjaju - neprihvatljivo procurivanje kroz zid ili ispod njega - neprihvatljiv pronos čestica tla kroz zid ili ispod njega - neprihvatljiva promjena režima podzemne vode. (2)P Za gravitacijske zidove i složene potporne građevine moraju se razmotriti još i sljedeća granična stanja: - gubitak nosivosti tla ispod osnovice - slom klizanjem osnovice - slom prevrtanjem a za zagatne stijene: - slom zaokretom ili translacijom zida ili njegovih dijelova - slom prouzročen nedostatkom uspravne ravnoteže.


(3)P Za sve vrste potpornih građevina, ako je to važno, u obzir se moraju uzeti kombinacije gore navedenih graničnih stanja. (4) Proračun gravitacijskih zidova često zahtijeva rješavanje istih vrsta zadataka kao i za proračun plitkih temelja, nasipa i kosina. Za razmatranje graničnih stanja, treba, dakle, ako je to primjereno, primijeniti načela iz 6. poglavlja. Treba posvetiti posebnu pozornost na gubitak nosivosti temeljnoga tla ispod osnovice zida pod opterećenjem s velikom ekscentričnošću i nagibom (vidi točku 6.5.4). 9.3 Djelovanja, geometrijski podaci i proračunske okolnosti 9.3.1 Djelovanja 9.2.1.1 Osnovna djelovanja (1)P Treba razmotriti djelovanja koja su popisana u točki 2.4.2(4). 9.3.1.2 Težina gradiva zasipa (1)P Proračunske vrijednosti obujamske težine materijala zasipa moraju se procijeniti na osnovi poznavanja dostupnog gradiva. U izvještaju o geotehničkom projektu moraju se predvidjeti provjere, koje će se provoditi tijekom postupka građenja, kako bi se provjerilo da stvarne vrijednosti na terenu nisu lošije od onih iz proračuna. 9.3.1.3 Dodatna opterećenja (1)P Za određivanje proračunskih vrijednosti dodatnog opterećenja, u obzir se mora uzeti njegova prisutnost na površini pridržanoga tla ili u njegovoj blizini, primjerice, susjednih zgrada, zaustavljenih ili pokretnih vozila ili dizalica, skladištenog materijala, robe i kontejnera. (2) Treba posvetiti pozornost slučaju opetovanog dodatnog opterećenja, kao što je ono od opterećenja tračnica dizalice na obalni zid. Tlakovi izazvani takvim dodatnim opterećenjem mogu znatno premašiti one od prvog opterećenja ili one od statičkog opterećenja jednake veličine. 9.3.1.4 Težina vode (1)P Proračunske vrijednosti obujamske težine vode moraju odražavati je li voda svježa, slana, s kemikalijama ili zagađivačima, do te mjere da se uobičajena vrijednost treba izmijeniti. 9.3.1.5 Sile prouzročene valovima i ledom (1)P Proračunske vrijednosti sila prouzročenih valovima ili ledom moraju se izabrati na osnovi lokalno dostupnih podataka o klimatskim i hidrauličkim uvjetima na lokaciji. (2)P Pri odabiru proračunskih vrijednosti statičkih sila prouzročenih ledenom korom u obzir se mora uzeti sljedeće: - početna temperatura leda prije početka zagrijavanja - brzina porasta temperature - debljina ledene kore. 9.3.1.6 Sile od strujanja vode (1)P Sile od strujanja vode prouzročene različitim razinama podzemne vode iza potporne građevine i ispred nje, moraju se razmotriti, budući da će one mogu promijeniti tlak tla iza zida i smanjiti otpornost tla ispred zida. 9.3.1.7 Sile od sraza (1) Za određivanje proračunskih vrijednosti udarnih sila od sraza, prouzročenih, primjerice, valovima, santama leda ili prometom, u obzir se smije uzeti energiju koju absorbiraju masa u srazu i potporni sustav, npr. s pomoću odbojnika i/ili vodilica.


(2) Za bočne udare na potporne zidove, treba razmotriti povećanu krutost pridržanoga temeljnog tla. (3) Treba istražiti rizik od pojave likvefakcije prouzročene bočnim udarom na zagatne stijene. (4)P Udarno opterećenje sante leda u srazu s potpornom građevinom mora se proračunati na osnovi tlačne čvrstoće leda i debljine sante leda. Za proračun tlačne čvrstoće leda mora se razmotriti njegova slanost i homogenost. 9.3.1.8 Učinci temperature (1)P Za proračun potpornih građevina, u obzir se moraju uzeti učinci neobičnih promjena temperature u vremenu i prostoru. (2) Te učinke posebno treba razmotriti ako se određuju opterećenja na razupore i potpornje. (3) Ako se razmatraju učinci požara, treba pogledati dijelove o proračunu građevina za slučaj požara onih eurokodova koji se odnose na gradiva. (4)P Moraju se poduzeti posebne mjere predostrožnosti, kao što su izbor prikladnog gradiva zasipa, drenaža ili izolacija, kako bi se spriječilo stvaranje ledenih leća u temeljnome tlu iza potpornih građevina. 9.3.2 Geometrijski podaci 9.3.2.1 Osnovni podaci (1)P Proračunske vrijednosti geometrijskih podataka moraju se izvesti u skladu s načelima navedenim u točki 2.4.6.3. 9.3.2.2 Površine temeljnoga tla (1)P Proračunske vrijednosti podataka o geometrijskom obliku pridržanog temeljnog tla u obzir moraju uzeti promjenu stvarnih vrijednosti na terenu. Proračunske vrijednosti također u obzir moraju uzeti predviđeni iskop ili moguće podlokavanje ispred potporne građevine. (2) Za proračune graničnoga stanja nosivosti, u kojima stabilnost potpornoga zida ovisi o otpornosti temeljnoga tla ispred građevine, razina tla koje pruža otpor treba biti spuštena ispod nazivno očekivane razine za veličinu ∆a. Vrijednost ∆a treba izabrati, uzimajući pritom u obzir stupanj terenske provjere razine površine. Uz uobičajeni stupanj provjere, treba primijeniti sljedeće: - za slobodno stojeću zagatnu stijenku, ∆a treba biti jednak 10 % visine zida iznad razine iskopa i ograničen

na najveću vrijednost od 0,5 m - za zagatnu stijenku s osloncima, ∆a treba biti jednak 10 % razmaka između najnižeg oslonca i razine

iskopa i ograničen na najveću vrijednost od 0,5 m. (3) Manje vrijednosti ∆a, uključujući 0, smiju se upotrijebiti, ako je za razinu površine predviđeno da će se pouzdano kontrolirati tijekom cijeloga odgovarajućeg razdoblja izvedbe. (4) Veće vrijednosti ∆a treba upotrebljavati ako je razina površine posebno nesigurna. 9.3.2.3 Razine vode (1)P Izbor proračunskih ili svojstvenih vrijednosti položaja površine slobodne vode ili slobodnog vodnog lica, mora se načiniti na osnovi podataka o hidrauličkim i hidrogeološkim uvjetima na lokaciji. (2)P U obzir se moraju uzeti učinci promjene propusnosti na režim podzemne vode. (3)P Mora se razmotriti mogućnost nepovoljnih tlakova vode prouzročenih lebdećim ili arteškim vodnim licem. 9.3.3 Proračunske situacije (1)P Mora se razmotriti sljedeće:


- promjene svojstava tla, razina vode i pornih tlakova u prostoru - očekivane promjene svojstava tla, razina vode i pornih tlakova u vremenu - promjene djelovanja i načina na koji su ona kombinirana - iskop, podlokavanje ili eroziju ispred potporne građevine - učinke zbijanja zasipa iza potporne građevine - učinke očekivanih budućih građevina i dodatnog opterećenja ili rasterećenja pridržanog temeljnog tla ili u

njegovoj blizini - očekivane pomake temeljnoga tla prouzročene, primjerice, njegovim usjedanjem ili djelovanjem leda. (2) Za obalne građevine, nije potrebno da sile uzrokovane ledom ili valovima djeluju istodobno u istoj točki. 9.4 Razmatranja o projektiranju i građenju 9.4.1 Općenito (1)P Moraju se razmotriti granična stanja nosivosti i uporabljivosti, s pomoću postupaka opisanih u točkama 2.4.7 i 2.4.8. (2)P Mora se pokazati da uspravna ravnoteža može biti postignuta za pretpostavljene raspodjele tlaka i za djelovanja na zid. (3) Provjera uspravne ravnoteže smije se provesti smanjenjem parametara trenja na zid. (4) Koliko je god to moguće, potporne zidove treba projektirati tako da postoje vidni znakovi približavanja graničnoga stanja nosivosti. U projektu treba postojati zaštita od pojave krtog loma, npr. naglog urušavanja bez prethodnih sumnjivih deformiranja. (5) Za mnoge potporne građevine, koje pridržavaju tlo, treba razmotriti mogućnost da se kritično granično stanje pojavi nakon što se zid dovoljno pomakne da prouzroči oštećenje susjednih građevina ili instalacija. Iako rušenje zida nije neminovno, stupanj oštećenja može znatno premašiti granično stanje uporabljivosti u oslonjenoj konstrukciji. (6) Proračunske metode i vrijednosti parcijalnih koeficijenata, koje su preporučene u ovoj normi, obično su dovoljne za sprečavanje pojave graničnih stanja nosivosti u susjednim građevinama, uz uvjet da su obuhvaćena tla bar srednje zbijena ili čvrstog konzistentnog stanja i da su usvojene prikladne metode i slijedovi građenja. Međutim, treba obratiti posebnu pozornost na neke slojeve jako prekonsolidirane gline, u kojima velika geostatička vodoravna naprezanja možda izazovu znatne pomake u širokom području oko iskopa. (7) Složenost međudjelovanja temeljnoga tla i potporne građevine ponekad otežava podrobni proračun potporne građevine prije početka njezine izvedbe. U tom slučaju za projektiranje treba razmotriti uporabu metode opažanja (vidi točku 2.7). (8)P Za projektiranje potpornih građevina, u obzir se, ako je primjereno, mora uzeti sljedeće: - učinke građenja zida, uključujući:

- osiguravanje privremene potpore stjenkama iskopa - promjene naprezanja in situ i odgovarajuće pomake temeljnoga tla prouzročene iskopom zida i njegovim

građenjem - poremećaj temeljnoga tla prouzročen zabijanjem ili bušenjem - osiguravanje pristupa za građenje

- zahtijevani stupanj vodonepropusnosti izvedenoga zida - izvedivost građenja zida do sloja male propusnosti koji bi presjekao dotok vode. Mora se ocijeniti problem

ravnoteže tečenja podzemne vode, koji iz toga proizlazi - izvedivost ugradnje geotehničkih sidara u susjednom temeljnom tlu - izvedivost iskopa između poduprtih mjesta potpornog zida - sposobnost zida da nosi vertikalno opterećenje - duktilnost konstrukcijskih elemenata


- pristup za održavanje zida i svih pridruženih mjera drenaže - izgled i trajnost zida i svih sidara - za žmurje, potrebu za dovoljno krutim presjekom za zabijanje do proračunske dubine bez gubitka

međusobne veze - stabilnost bušotina i rovova ispunjenih isplakom dok su otvoreni - za zasip, prirodu dostupnih gradiva i način kako će se oni zbijati uz zid, u skladu s točkom 5.3. 9.4.2 Sustavi drenaže (1)P Ako sigurnost i uporabljivost projektirane građevine ovise o uspješnom radu drenažnoga sustava, moraju se razmotriti posljedice njegova kvara, u pogledu sigurnosti i troškova popravka. Mora se zadovoljiti jedan od sljedećih uvjeta (ili njihovu kombinaciju): - mora se predvidjeti program održavanja drenažnog sustava, a projektom za to treba osigurati pristup - na osnovi usporedivoga iskustva i ocjenjivanjem svih količina iscjedne vode, mora se pokazati da će

drenažni sustav biti prikladan bez održavanja. (2) U obzir treba uzeti količinu, tlakove i mogući kemijski sastav sve iscjedne vode. 9.5 Određivanje tlakova tla (1)P Za određivanje tlakova tla, u obzir se moraju uzeti prihvatljiv način i prihvatljiva veličina svih pomaka i deformacija koji se mogu pojaviti u razmatranom graničnom stanju. (2) U nastavku, riječi “tlak tla” također trebaju označavati ukupan tlak mekih i trošnih stijena, a uključuju i tlak podzemne vode. (3)P Za proračune veličina tlakova tla i smjerova sila koje iz njega proizlaze, u obzir se mora uzeti: - dodatno opterećenje i nagib površine temljenoga tla - nagib zida prema vertikali - vodna lica i sile od strujanja vode u temeljnome tlu - veličinu i smjer pomaka zida u odnosu na temeljno tlo - ravnotežu vodoravnih i uspravnih komponenata sila na cijelu potpornu konstrukciju - posmičnu čvrstoću i obujamsku težinu temeljnoga tla - krutost zida i sustava za pridržavanje - hrapavost zida. (4) Veličinu iskorištenoga trenja i adhezije na zidu treba smatrati funkcijama: - parametara čvrstoće temeljnoga tla - svojstava trenja na spojnoj površini između zida i temeljnoga tla - smjera i veličine pomaka zida u odnosu na temeljno tlo - sposobnosti zida da nosi sve vertikalne sile prouzročene trenjem i adhezijom na zidu. (5) Veličinu posmičnog naprezanja, koje se može iskoristiti na spojnoj površini zida i temeljnoga tla, treba odrediti s pomoću parametra spojne površine δ. (6) Za betonski zid ili čelično žmurje koje pridržava pijesak ili šljunak, smije se pretpostaviti da ima parametar spojne površine između zida i temeljnoga tla δd = k⋅ϕcv;d. Za predgotovljeni beton ili čelično žmurje, k ne treba premašiti 2/3. (7) Za beton izliven na tlu, smije se pretpostaviti da je k = 1. (8) Za čelično žmurje u glini, u nedreniranim uvjetima neposredno nakon zabijanja, ne treba pretpostaviti da postoji otpornost adhezije ili trenja. Nakon nekog vremena možda dođe do njihove pojave.


(9)P Veličine tlakova tla i smjerovi rezultanti moraju se proračunati s skladu s izabranim proračunskim pristupom (vidi točku 2.4.7.3) i razmatranim graničnim stanjem. (10) Vrijednost tlaka tla u graničnom stanju nosivosti općenito se razlikuje od njegove vrijednosti u graničnom stanju uporabljivosti. Te se dvije vrijednosti određuju iz dva suštinski različita proračuna. Zato tlak tla ne može imati jednu svojstvenu vrijednost, ako se izražava kao djelovanje. (11)P U slučaju gdje građevine pridržavaju stijenske mase, za proračun tlakova stijenskih masa, u obzir se moraju uzeti učinci sustava pukotina, s posebnom pozornošću na njihovo pružanje i pad, razmak, otvor, hrapavost i mehaničke značajke svih gradiva kojia ispunjavaju pukotine. (12)P Za proračun tlakova na potpornu građevinu, u obzir se mora uzeti svaka mogućnost bujanja temeljnoga tla. 9.5.2 Naprezanje u stanju mirovanja (1)P Ako se zid ne pomiče u odnosu na temeljno tlo, tlak tla mora se proračunati za geostatičko stanje mirovanja. Za određivanje geostatičkog stanja mirovanja, u obzir se mora uzeti povijest naprezanja u temeljnome tlu. (2) Za obično konsolidirano tlo, obično treba pretpostaviti geostatičko stanje mirovanja u temeljnome tlu iza potporne konstrukcije, ako je pomak konstrukcije manji od 5×10–4×h. (3) Za vodoravnu površinu temeljnoga tla, koeficijent stanja mirovanja, K0, treba odrediti iz: 0 (1 sin ) OCRK ϕ′= − × (9.1) Ovaj izraz ne treba upotrebljavati za vrlo velike vrijednosti koeficijenta prekonsolidacije (OCR). (4) Ako je površina temeljnoga tla nagnuta tako da se diže od zida pod kutom β ≤ ϕ′ u odnosu na vodoravnu crtu, vodoravnu sastavnicu efektivnog tlaka tla σ′h;0 smije se povezati s efektivnim tlakom od nadslojeva q′ s pomoću koeficijenta K0;β, gdje je: K0;β = K0 ⋅ (1 + sinβ) (9.2) Za smjer ukupne sile tada treba pretpostaviti da je usporedan s površinom tla iza zida. 9.5.3 Granične vrijednosti tlaka tla (1)P Granične vrijednosti tlakova tla moraju se odrediti uzimajući pritom u obzir relativni pomak tla i zida pri slomu i odgovarajući oblik klizne plohe. (2) Za velike kutove unutarnjeg trenja i parametre dodirne površine između zida i temeljnoga tla δ, granične vrijednosti tlaka tla, uz pretpostavku ravnih kliznih ploha, mogu znatno odstupati od vrijednosti koje se pretpostavljaju za zakrivljene klizne plohe i tako dovesti do nesigurnih rezultata. NAPOMENA U dodatku C daju se neki podaci o relativnim pomacima koji uzrokuju granične vrijednosti tlakova tla. (3) U slučajevima gdje razupore, sidra ili slični nosivi dijelovi nameću ograničenja pomaka potporne građevine, treba razmotriti mogućnost da granična vrijednost aktivnog i pasivnog tlaka tla, kao ni njihove raspodjele, nisu najnepovoljnije. U slučaju kada su pomaci potporne građevine spriječeni razuporama sidrima i slično, treba razmotriti mogućnost razvoja punog aktivnog tlaka i pasivnog otpora i njihovih raspodjela kao najnepovoljnijih vrijednosti 9.5.4 Međuvrijednosti tlaka tla (1)P Do pojave međuvrijednosti tlaka tla dolazi ako pomaci zida nisu dovoljni za dosizanje graničnih vrijednosti. Za određivanje međuvrijednosti tlaka tla, u obzir se mora uzeti veličina i smjer pomaka zida u odnosu na temeljno tlo koje zid pridržava.


NAPOMENA U dodatku C, na slici C.3, daje se dijagram, koji se smije upotrebljavati za određivanje iskorištenoga pasivnog otpora tla. (2) Međuvrijednosti tlakova tla smiju se proračunati s pomoću, primjerice, raznih empirijskih pravila, postupka s konstantom opruge ili metoda konačnih elemenata. 9.5.5 Učinci zbijanja (1)P Za određivanje tlakova tla koji djeluju iza zida, u obzir se moraju uzeti dodatni tlakovi prouzročeni svakim zasipavanjem i postupcima primijenjenim za zbijanje zasipa. NAPOMENA Mjerenja pokazuju da dodatni tlakovi ovise o primijenjenoj energiji zbijanja, debljini zbijenih slojeva i načinu prijelaza stroja za zbijanje preko tla. vodoravni tlak, okomit na zid u nekom sloju, možda se smanji nakon što se postavi sljedeći sloj i zbije. Nakon što je zasipavanje završeno, dodatni tlak obično djeluje samo na gornji dio zida. (2)P Moraju se odrediti odgovarajući postupci zbijanja, s ciljem da se izbjegnu prekomjerni dodatni tlakovi tla, koji mogu dovesti do neprihvatljivih pomaka. 9.6 Tlakovi vode (1)P Za određivanje svojstvenih i proračunskih tlakova vode, u obzir se moraju uzeti razina vode iznad tla i razina podzemne vode. (2)P Ako se provjeravaju granična stanja nosivosti i uporabljivosti, za kombinacije djelovanja u skladu s točkama 2.4.5.3 i 2.4.6.1, u obzir se moraju uzeti tlakovi vode, uz razmatranje mogućih rizika naznačenih u točki 9.4.1(5). (3)P Za građevine koje pridržavaju tlo srednje ili male propusnosti (prahovi i gline), mora se pretpostaviti da tlakovi vode djeluju iza zida. Vrijednosti tlakova vode moraju odgovarati razini vode na površini pridržanog materijala, osim ako je ugrađen pouzdan sustav drenaže (točka 9.4.2(1)P) ili je spriječen dotok vode. (4)P Ako može doći do naglih promjena razine slobodnog vodog lica, moraju se proučiti nestacionarni uvjeti, koji nastaju neposredno nakon promjene, kao i stacionarni uvjeti. (5)P Ako nisu poduzete nikakve posebne mjere za drenažu ili sprečavanja strujanja vode, moraju se razmotriti mogući učinci vodom ispunjenih pukotina prouzročenih kapilarnim dizanjem ili skupljanjem. 9.7 Proračun graničnog stanja nosivosti 9.7.1 Općenito (1)P Proračun potpornih građevina mora se provjeriti za granično stanje nosivosti za one proračunske okolnosti koje su primjerene za to stanje, kao što je navedeno u točki 9.3.3, s pomoću proračunskih djelovanja ili učinaka djelovanja i proračunskih otpornosti. (2)P Moraju se razmotriti svi bitni granični oblici To uključuje najmanje one granične oblike prikazane na slikama 9.1 do 9.6, za potporne građevine koje se najčešće upotrebljavaju. (3)P Proračunima graničnih stanja nosivosti mora se utvrditi da se ravnoteža može postići s proračunskim djelovanjima ili učincima djelovanja i proračunskim čvrstoćama ili otpornostima, kao što je navedeno u točki 2.4. Za ocjenu proračunskih čvrstoća ili otpornosti mora se razmotriti prihvatljivost deformacija. (4)P Za čvrstoću ili otpornost temeljnoga tla mora se upotrijebiti gornja ili donja proračunska vrijednost, prema tome koja je od njih nepovoljnija. (5) Mogu se upotrijebiti oni proračunski postupci koji preraspodjeljuju tlak tla u skladu s mjerodavnim pomacima i krutostima temeljnoga tla i nosivih dijelova. (6)P Za sitnozrna se tla mora razmotriti kratkoročno i dugoročno ponašanje. (7)P Za zidove koji su izloženi razlici hidrostatskih pritisaka, mora se provjeriti sigurnost od hidrauličkog sloma i stvaranja kanala uslijed sufozije.


9.7.2 Opća stabilnost (1)P Ako je prikladno, moraju se upotrijebiti načela iz 11. poglavlja za dokazivanje da neće doći do sloma gubitkom opće stabilnosti i da je odgovarajuće deformiranje zadovoljavajuće malo. (2) Najmanje treba razmotriti one vrste graničnih oblika na slici 9.1, uzimajući pritom u obzir, ako je važno, progresivni slom i likvefakciju. 9.7.3 Slom temelja gravitacijskih zidova (1)P Za dokaz da je slom temelja dovoljno daleko i da će deformiranja biti prihvatljiva moraju se upotrijebiti načela 6. poglavlja. Moraju se razmotriti nosivost i klizanje.

(2) Najmanje treba razmotriti one vrste graničnih oblika na slici 9.2.

Slika 9.1 - Primjeri vrsta graničnih oblika za cjelokupnu stabilnost potpornih građevina

Slika 9.2 - Primjeri vrsta graničnih oblika za slom temelja gravitacijskih zidova

9.7.4 Slom zagatnih stijena zaokretom


(1)P Proračunima ravnoteže mora se dokazati da zagatne stijene dovoljno prodiru u temeljno tlo za sprečavanje sloma zaokretom.

Slika 9.3 – Primjeri vrsta graničnih oblika za slomove zagatnih stijena zaokretom

(2) Najmanje treba razmotriti one vrste graničnih oblika na slici 9.3. (3)P Proračunska veličina i smjer posmičnog naprezanja između tla i zida moraju biti u skladu s relativnim uspravnim pomakom koji bi se pojavio u proračunskoj okolnosti. 9.7.5 Uspravni slom zagatnih stijena (1)P Mora se dokazati da se uspravnu ravnotežu može postići s proračunskim čvrstoćama ili otpornostima tla i proračunskim uspravnim silama na zid. (2) Najmanje treba razmotriti one vrste graničnih oblika na slici 9.4. (3)P Ako se razmatra pomak zagatne stijene prema dolje, za proračun sila prednapinjanja moraju se upotrijebiti gornje proračunske vrijednosti, kao što su one od geotehničkih sidara, koje imaju uspravnu komponentu usmjerenu prema dolje. (4)P Proračunska veličina i smjer posmičnog naprezanja između tla i zagatne stijene moraju biti u skladu s provjerom uspravne i zaokretne ravnoteže. (5)P Ako je zagatna stijena ujedno i temelj građevine, uspravnu se ravnotežu mora provjeriti s pomoću načela iz 6. poglavlja.

Slika 9.4 - Primjer vrsta graničnih oblika za uspravni slom zagatnih stijena

9.7.6 Konstrukcijski proračun potpornih građevina (1)P Potporne građevine, uključujući njihove podupiruće nosive dijelove, kao što su sidra i rezupore, moraju se provjeriti na slom građe u skladu s točkom 2.4 i propisima EN 1992, EN 1993, EN 1995 i EN 1996. (2) Najmanje treba razmotriti one vrste graničnih oblika na slici 9.5.


Slika 9.5 - Primjeri vrsta graničnih oblika za slom građe potpornih građevina

(3)P Za svako se granično stanje nosivosti mora dokazati da se zahtijevane čvrstoće mogu iskoristiti uz dozvoljene (prihvatljive) pomake u temeljnom tlu i građevini. (4) Nosive dijelove, kod kojih se javlja opadanje čvrstoće kao posljedica deformacija uslijed loma nearmiranih presjeka, velikih zaokreta u plastičnim zglobovima ili lokalnog izvijanja čeličnih presjeka, treba razmotriti u skladu s propisima EN 1992 do EN 1996 i EN 1999 9.7.7 Slom čupanjem sidara (1)P Mora se pokazati da se ravnoteža može postići bez sloma čupanjem geotehničkih sidara.

Slika 9.6 - Primjeri vrsta graničnih oblika za slom čupanjem sidara (2)P Sidra se moraju proračunati u skladu s 8. poglavljem. (3) Najmanje treba razmotriti one vrste graničnih oblika na slici 9.6 (a, b). (4) Za sidrišne blokove, također treba razmotriti oblik sloma na slici 9.6 (c). 9.8 Proračun graničnog stanja uporabljivosti 9.8.1 Općenito (1)P Proračun potpornih građevina mora se provjeriti za granično stanje uporabljivosti za odgovarajuće (određene) proračunske okolnosti, kao što je navedeno u točki 9.3.3.


(2)P Proračunske vrijednosti tlakova tla za granično stanje uporabljivosti moraju se izvesti s pomoću svojstvene vrijednosti svih parametara tla. (3)P Stalna dodatna opterećenja iza potpornoga zida moraju se izvesti s pomoću njihovih svojstvenih vrijednosti. (4) Za ocjenjivanje proračunskih vrijednosti tlakova tla, u obzir treba uzeti početno naprezanje, krutost i čvrstoću temeljnoga tla i krutost nosivih dijelova. (5) Proračunske vrijednosti tlakova tla treba izvesti uz uzimanje u obzir dopuštenog deformiranja građevine u graničnom stanju uporabljivosti. Ti tlakovi ne moraju nužno biti granične vrijednosti. 9.8.2 Pomaci (1)P Moraju se utvrditi, u skladu s točkom 2.4.8, granične vrijednosti dopuštenih pomaka zidova i temeljnoga tla uz njih, uzimajući pritom u obzir dopuštena odstupanja za pomake pridržanih građevina i instalacija. (2)P Uvijek se, na osnovi usporedivog iskustva, mora oprezno procijeniti promjenu oblika i pomak potpornih zidova i njihove učinke na pridržane građevine i instalacije. U tu se procjenu moraju uključiti učinci građenja zida. Proračun se može opravdati provjerom da procijenjeni pomaci ne premašuju granične vrijednosti. (3)P Ako početna oprezna procjena pomaka premašuje granične vrijednosti, proračun se mora provjeriti podrobnijim istraživanjem, uključujući proračune pomaka. (4)P Mora se razmotriti u kojoj će mjeri promjenljiva djelovanja, kao što su vibracije prouzročene prometnim opterećenjem iza potpornog zida, pridonijeti pomaku zida. (5)P Podrobnije istraživanje, uključujući proračune pomaka, mora se poduzeti u sljedećim okolnostima: - ako su susjedne građevine i instalacije neobično osjetljive na pomake - ako usporedivo iskustvo nije dobro uspostavljeno. (6) Proračune pomaka treba razmotriti i u sljedećim slučajevima: - ako zid pridržava više od 6 m koherentnoga tla niske plastičnosti - ako zid pridržava više od 3 m tla visoke plastičnosti - ako je zid oslonjen na meku glinu na dijelu njegove visine ili ispod njegove osnovice. (7)P Za proračune pomaka u obzir se mora uzeti krutost temeljnoga tla i nosivih dijelova građevine kao i slijed građenja. (8) Ponašanje gradiva, koje se pretpostavlja za proračune pomaka, treba umjeriti s pomoću usporedivog iskustva s istim proračunskim obrascem. Ako se pretpostavlja pravocrtno ponašanje, usvojene krutosti temeljnoga tla i gradiva trebaju biti primjerene za stupanj proračunanog deformiranja. Kao druga mogućnost, za gradiva se smiju usvojiti cjeloviti obrasci odnosa naprezanja i deformacija. (9)P Moraju se, prema točki 6.6.4, razmotriti učinci vibracija na pomake. Poglavlje 10 Hidraulički slom 10.1 Općenito (1)P Odredbe ovog poglavlja primjenjuju se na četiri oblika sloma temeljnog tla prouzročenih pornim tlakom ili tečenjem vode kroz pore, koji se moraju provjeriti, gdje je to važno: - slom prouzročen djelovanjem uzgona - hidraulički slomom tla - slom prouzročen unutarnjom erozijom - slom prouzročen sufozijom, (cijevljenjem uslijed iznošenja čestica). NAPOMENA 1 Uzgon nastaje ako hidrostatski tlak ispod građevine ili sloja temeljnoga tla male propusnosti postane veći od prosječnog pritiska uslijed gravitacije (od poterećena građevinom i/ili nadslojevima temeljnoga tla)


NAPOMENA 2 Hidraulički slom u tlu nastaje kada sile strujnog tlaka, usmjerene prema gore, djelujući suprotno od gravitacije, smanje uspravno efektivno naprezanje na nulu. Tada uspravno strujanje vode izdiže čestice tla i dolazi do sloma (ključanja). (Napomena uz prijevod: hidraulički slom može nastati i pri nekim drugim smjerovima tečenja, kada je izlazni hidraulički gradijent veći od kritičnog) NAPOMENA 3 Do sloma prouzročenog unutarnjom erozijom dolazi prijenosom čestica tla strujnim silama unutar sloja tla, na dodirnoj površini između filtarskih slojeva ili na dodirnoj površini između tla i građevine. To može konačno izazvati regresivnu eroziju koja vodi do urušavanja tla. NAPOMENA 4 Slom prouzročen sufozijom poseban je oblik sloma, primjerice kod akumulacije, a nastaje unutarnjom erozijom, gdje erozija počinje na površini i onda se povlači dok se u masi tla, između tla i temelja ili na spojnoj površini između koherentnog i nekoherentnog sloja tla ne oblikuje kanal za istjecanje u obliku cijevi. Slom nastaje čim uzvodni kraj kanala nastalog erozijom, dosegne dno akumulacije. NAPOMENA 5 Uvjeti hidrauličkog sloma temeljnog tla mogu se izraziti ukupnim naprezanjima i pornim tlakom ili efektivnim naprezanjima i hidrauličkim gradijentom. Proračun ukupnih naprezanja primjenjuje se na slom prouzročen izdizanjem uslijed djelovanja uzgona. Za hidraulički slom tla primjenjuju se ukupna i efektivna naprezanja. Za provjeru unutarnje erozije i sufozije provjeravaju se vrijednosti hidrauličkih gradijenata i uspoređuju s kritičnim. (2) U okolnostima gdje je porni tlak hidrostatički, (zanemarivi hidraulički gradijent) ne zahtijevaju se druge provjere osim za slom prouzročen izdizanjem tla uslijed djelovanja uzgona. (3)P Za određivanje hidrauličkih gradijenata, pornog tlaka ili sila strujnog tlaka, u obzir se mora uzeti: - promjenu propusnosti tla u vremenu i prostoru - promjene razina vode i tlaka porne vode u vremenu - svaku promjenu rubnih uvjeta (npr. radi nizvodnog iskopa). (4) Treba razmotriti mogućnost da je odgovarajuća uslojenost tla različita za razne mehanizme sloma. (5)P Ako hidraulički slom tla, sufozija ili unutarnja erozija predstavljaju znatnu opasnost za cjelovitost geotehničke građevine, moraju se poduzeti mjere za smanjenje hidrauličkoga gradijenta. (6) Najčešće usvajane mjere za smanjenje erozije ili sprečavanje hidrauličkoga sloma su: - produljivanje puta tečenja vode s pomoću zavjesa ili zagata - promjene projekta kako bi se pružio otpor tlakovima ili gradijentima - nadzor nad procjeđivanjem - zaštitni filtri - izbjegavanje disperzivnih glina bez prikladnih filtara - oblaganje kosina - obrnuti filtri - upojni bunari - smanjenje hidrauličkog gradijenta. 10.2 Slom prouzročen izdizanjem uslijed djelovanja uzgona (1)P Stabilnost građevine ili sloja temeljnoga tla male propusnosti na izdizanje uslijed djelovanja uzgona, mora se provjeriti usporedbom stalnih stabilizirajućih djelovanja (primjerice, težine i bočnog trenja) sa stalnim i promjenljivim destabilizirajućim djelovanjima vode i, moguće, iz drugih izvora. Primjeri okolnosti gdje se mora provjeravati stabilnost na izdizanje uslijed djelovanja uzgona dani su na slikama 7.1 i 10.1. (2)P Proračun se, s pomoću nejednakosti (2.8) iz točke 2.4.7.4, mora provjeriti na slom prouzročen izdizanjem tla uslijed djelovanja uzgona. U toj nejednakosti, proračunska je vrijednost uspravne komponente stabilizirajućih stalnih djelovanja (Gstb;d), primjerice, težina građevine i slojeva temeljnoga tla, a proračunska je otpornost (Rd) zbroj, primjerice, svih sila trenja, (Td), i svih sila u sidrima, (P). Otpornost na izdizanje trenjem ili sile u sidrima također se mogu uzeti kao stabilizirajuće trajno uspravno djelovanje (Gstb;d). Proračunska vrijednost uspravne sastavnice destabilizirajućih stalnih i promjenljivih djelovanja, (Vdst;d), zbroj je tlakova vode ispod građevine (stalnog i promjenljivog dijela) i svih drugih sila usmjerenih prema gore.


(3) U jednostavnim slučajevima, provjera jednadžbe (2.8), umjesto silama, može se zamijeniti provjerom ukupnih naprezanja i pornih tlakova.

a) Izdizanje podzemne šuplje građevine b) Izdizanje lakog nasipa tijekom poplave 1 razina (podzemne) vode 1 razina (podzemne) vode 2 nepropusna površina 2 nepropusna površina 3 lagano gradivo nasipa

c) Izdizanje podnožja iskopa d) Izvedba temeljne ploče ispod razine vode 4 prethodna površina temeljnoga tla 1 razina (podzemne) vode 5 pijesak 2 nepropusna površina 6 glina 5 pijesak 7 šljunak 6 glina 8 injektirani pijesak

e) Sidrena građevina za sprječavanje izdizanja uslijed

uzgona 1 razina (podzemne) vode 5 pijesak 9 sidra

Slika 10.1 - Primjeri okolnosti pri kojima izdizanje uslijed djelovanja uzgona može biti kritično

(4) Najčešće usvajane mjere za odupiranje slomu prouzročenom izdizanjem radi uzgona su:


- povećanje težine građevine - smanjenje tlaka vode ispod građevine dreniranjem - sidrenje građevine u slojeve ispod nje. (5)P Ako se piloti ili sidra upotrebljavaju za osiguravanje otpornosti na slom prouzročen izdizanjem uslijed djelovanja uzgona, proračun se mora provjeriti u skladu s točkom 7.6.3 odnosno 8.5, s pomoću parcijalnih koeficijenata danih u točki 2.4.7.4. 10.3 Slom prouzročen hidrauličkim izdizanjem tla (1)P Stabilnost tla na hidrauličko izdizanje mora se ispitati provjerom jednadžbe (2.9a) ili jednadžbe (2.9b) za svaki mjerodavni stupac tla. Jednadžba (2.9a) izražava uvjet stabilnosti pornim tlakovima i ukupnim naprezanjima. Jednadžba (2.9b) izražava isti uvjet silama strujnog tlaka i efektivnim težinama. Primjer okolnosti kod kojih se mora provjeriti hidrauličko izdizanje tla dan je na slici 10.2.

1 razina iskopa (lijevo); razina vode (desno) 2 voda 3 pijesak

Slika 10.2 - Primjer okolnosti kod kojih hidrauličko izdizanje tla može biti kritično

(2)P Za određivanje svojstvene vrijednosti pornog tlaka, u obzir se moraju uzeti svi mogući nepovoljni uvjeti, kao što su: - tanki slojevi tla male propusnosti - prostorni učinci kao što su uski, kružni ili pravokutni iskopi ispod razine vode. NAPOMENA 1 Ako tlo ima znatnu koheziju, oblik sloma mijenja se od sloma prouzročenog hidrauličkim izdizanjem tla do onog prouzročenog izdizanjem uslijed djelovanja uzgona. Tada se stabilnost provjerava pomoću odredbi iz točke 10.2, gdje se dodatne sile otpora mogu dodati težini. NAPOMENA 2 Stabilnost na hidrauličko izdizanje tla neće nužno spriječiti unutarnju eroziju, koju treba nezavisno provjeriti, ako je to važno. (3) Najčešće usvajane mjere za odupiranje slomu prouzročenom hidrauličkim izdizanjem tla su: - smanjenje tlaka vode ispod mase tla koja je izložena hidrauličkom izdizanju - povećanje odupirujuće težine. 10.4 Unutarnja erozija (1)P Za ograničenje opasnosti od pronosa čestica tla unutarnjom erozijom moraju se upotrijebiti i filtarska pravila.


(2)P Ako unutarnja erozija može dovesti do graničnoga stanja nosivosti, moraju se na slobodnoj površini temeljnoga tla primijeniti mjere kao što je filtarska zaštita. (3) Filtarsku zaštitu općenito treba osigurati s pomoću prirodnog nekoherentnog tla koje zadovoljava odgovarajuće proračunske uvjete za filtarske slojeve. U nekim će slučajevima možda biti nužno upotrijebiti više od jednoga filtarskog sloja, kako bi se osiguralo da se granulometrijski sastav mijenja u koracima radi dovoljne zaštite tla i filtarskih slojeva. (4) Kao druga mogućnost, mogu se upotrijebiti umjetni filtarski slojevi kao što su geotekstili, uz uvjet da se može utvrditi da oni sprečavaju pronos sitnih čestica na zadovoljavajući način. (5)P Ako filtarski kriteriji nisu zadovoljeni, mora se provjeriti da li su izlazni gradijenti manji od projektom predviđenih kritičnih izlaznih gradijenata.

w

.zasc

wiγ

γ= γ−

(6)P Radi se o najvećem izlaznom gradijentu a ne o „Kritičnom gradijentu“ Kritični gradijent je određen kao: - smjer tečenja vode - granulometrijski sastav i oblik zrna - uslojenost tla. 10.5 Slom prouzročen sufozijom (1)P Ako prevladavajući hidraulički uvjeti i uvjeti u tlu mogu dovesti do pojave sufozije (vidi sliku 10.3) i ako sufozija ugrožava stabilnost ili uporabljivost hidrauličke građevine, moraju se poduzeti propisane mjere kako bi se spriječio početak procesa sufozije, primjenom filtara ili poduzimanjem građevinskih zahvata za nadzor ili sprečavanje tečenja podzemne vode.

1 slobodno vodno lice 2 piezometarska razina u propusnom temeljnom tlu 3 tlo male propusnosti 4 propusno temeljno tlo 5 mogući zdenac; početna točka za sufoziju 6 mogućii kanal nastao sufozijom

Slika 10.3 - Primjer uvjeta koji mogu prouzročiti stvaranje kanala izazvanih sufozijom NAPOMENA Prikladni građevinski zahvati su: - primjena bermi na nizvodnoj strani nasipa, pri čemu se moguća početna točka za stvaranje sufozije pomiče

dalje od građevine i u toj se točki smanjuje hidraulički gradijent - primjena nepropusnih zavjesa ispod osnovice one hidrauličke građevine koja sprečava tečenje podzemne

vode ili povećava put njezinog strujanja, pri čemu se hidraulički gradijent smanjuje na sigurnu vrijednost. (2)P Tijekom razdoblja izuzetno nepovoljnih hidrauličkih uvjeta, kao što su poplave, područja podložna sufoziji moraju se redovito pregledavati, kako bi se bez odgode mogle poduzeti nužne mjere ublažavanja posljedica. Gradiva za takve mjere moraju biti skladištenia u blizini.


(3)P Slom prouzročen sufozijom mora se spriječiti tako da se osigura dovoljna otpornost na unutarnju eroziju tla u onim područjima gdje može doći do istjecanja vode. (4) Takav se slom može spriječiti osiguravanjem: - dovoljne sigurnosti za slom hidrauličkim izdizanjem tla tamo gdje je površina temeljnoga tla vodoravna - dovoljne stabilnosti površine slojeva nagnutoga temeljnog tla (lokalna stabilnost kosine). (5)P Ako se određuju hidraulički uvjeti istjecanja za provjeru sloma prouzročenog hidrauličkim izdizanjem tla ili lokalne stabilnosti kosine, u obzir se mora uzeti činjenica da pukotine ili dodirne površine između građevine i temeljnoga tla mogu postati prioritetni putovi strujanja vode. Poglavlje 11 Opća stabilnost 11.1 Općenito (1)P Odredbe ovog poglavlja moraju se primijeniti za opću stabilnost temeljnoga tla i njegovih pomaka, neovisno o tome radi li se o prirodnom ili nasutom tlu, oko temelja, potpornih građevina, prirodnih kosina, nasipa ili iskopa. (2) U obzir treba uzeti stavke o cjelokupnoj stabilnosti, koje se odnose na posebne građevine u poglavljima 6. do 10. i 12. 11.2 Granična stanja (1)P Moraju se razmotriti sva moguća granična stanja za određeno temeljno tlo, kako bi se ispunili osnovni zahtjevi za stabilnost, ograničeno deformiranje, trajnost i ograničene pomake susjednih građevina i instalacija. (2) Neka od mogućih graničnih stanja su: - gubitak opće stabilnosti temeljnoga tla i pridruženih građevina - prekomjerni pomaci u temeljnome tlu prouzročeni smicanjem, slijeganjem, vibracijama ili hidrauličkim

izdizanjem tla - oštećenje ili gubitak uporabljivosti susjednih građevina, cesta ili instalacija, prouzročen pomacima u

temeljnome tlu. 11.3 Djelovanja i proračunske okolnosti (1) Za izbor djelovanja za proračun graničnih stanja, u obzir treba uzeti popis iz točke 2.4.2(4). (2)P U obzir se moraju, ako je prikladno, uzeti učinci sjedećih okolnosti: - postupka građenja - novih kosina ili građevina na određenoj lokaciji ili u njezinoj blizini - prethodnih ili stalnih pomaka temeljnoga tla iz raznih izvora - vibracija - promjena klimatskih uvjeta, uključujući promjena temperature (zamrzavanje i odmrzavanje), suše i jake kiše - vegetacije ili njezinog odstranjivanja - ljudskih ili životinjskih aktivnosti - promjena vlažnosti ili pornog tlaka - djelovanja valova. (3)P U graničnim stanjima nosivosti, proračunska razina slobodne vode i podzemne vode, ili njihova kombinacija, mora se izabrati na osnovi dostupnih hidroloških podataka i terenskih opažanja, tako da dobiju najnepovoljniji uvjeti koji se mogu pojaviti pri razmatranoj proračunskoj okolnosti. Mora se razmotriti mo-gućnost začepljenja drenova i filtara ili popuštanja brtvi. (4) Također se mora razomotriti mogućnost pražnjenja kanala ili akumulacije radi održavanja ili proloma brane. Za granična stanja uporabljivosti može se upotrijebiti manje stroga, tipičnija razina vode ili pornog tlaka.


(5) Za kosine duž obale, najnepovoljniji hidraulički uvjeti obično su stacionarno tečenje vode za najveću moguću razinu vode i naglo spuštanje slobodnoga vodnog lica. (6)P Za izvođenje proračunskih raspodjela pronog tlaka, u obzir se mora uzeti mogući raspon anizotropnosti propusnosti i neujednačenosti temeljnoga tla. 11.4 Razmatranja projekta i građenja (1)P Moraju se provjeriti opća stabilnost lokacije i pomaci prirodnog ili umjetnog temeljnog tla, uzimajući pritom u obzir usporedivo iskustvo u skladu s točkom 1.5.2.2. (2)P Moraju se razmotriti opća stabilnost i pomak temeljnog tla na koje se oslanjaju postojeće zgrade, nove građevine, kosine ili iskopi. (3) U slučajevima kad se stabilnost temeljnoga tla ne može jednostavno provjeriti prije projektiranja, treba predvidjeti dodatna istraživanja, praćenje ponašanja i proračune u skladu s odredbama iz točke 11.7. (4) Tipične građevine za koje treba provesti proračun opće stabilnosti su: - potporne građevine - usjeci, zasjeci, kosine ili nasipi - temelji na nagnutome temeljnom tlu, prirodnim kosinama ili nasipima - temelji u blizini usjeka, zasjeka, podzemnih građevina ili obale. NAPOMENA Nestabilnosti ili pomaci prouzročeni puzanjem prvenstveno se pojavljuju u koherentnim tlima s nagnutom površinom. Međutim, nestabilnost se također može pojaviti u nekoherentnim tlima i ispucalim stijenama, u kosinama koje, uslijed djelovanja erozije, dostignu nagib koji je blizu kutu unutarnjeg trenja,. Povećani pomaci često se opažaju pri povišenim pornim tlakovima ili u blizini površine temeljnoga tla tijekom ciklusa zamrzavanja i odmrzavanja. (5)P Ako se stabilnost lokacije ne može jednostavno provjeriti ili je utvrđeno da pomaci nisu prihvatljivi s obzirom na planiranu uporabu lokacije, ona se mora proglasiti neprikladnom bez primjene stabilizacijskih mjera. (6)P Projektom se mora osigurati da se sve aktivnosti građenja na lokaciji ili u temeljnome tlu mogu planirati i izvesti tako da je pojava graničnoga stanja nosivosti ili uporabljivosti dovoljno malo vjerojatna. (7)P Površine kosina koje su izložene mogućoj eroziji moraju se zaštititi, ako je potrebno, kako bi se osiguralo da razina sigurnosti ostane nepromijenjena. (8) Kosine treba brtviti, ozeleniti ili umjetno zaštititi. Za kosine s bermama, treba razmotriti drenažni sustav unutar berme. (9)P Postupci građenja moraju se uzeti u obzir u onoj mjeri koliko bi oni mogli utjecati na opću stabilnost ili veličinu pomaka. (10) Potencijalno nestabilne kosine mogu se stabilizirati s pomoću: - betonske obloge sa sidrima ili bez njih - gabionskog zida s metalnim ili plastičnim košarama uključujući i geotekstil - čavlanoga tla - ozelenjavanjem - drenažnog sustava - kombinacije gore navedenoga. (11) U projektu treba slijediti opća načela iz 8. i 9. poglavlja. 11.5 Proračun graničnog stanja nosivosti 11.5.1 Proračun stabilnosti kosina (1)P Za granična stanja nosivosti (GEO i STR) mora se provjeriti opća stabilnost kosina, uključujući postojeće građevine, one na koje će se utjecati ili planirane, s onim proračunskim vrijednostima djelovanja,


otpornosti i čvrstoća za koje se moraju upotrijebiti parcijalni koeficijenti određeni u točkama A.3.1(1)P, A.3.2(1)P i A.3.3.6(1)P. NAPOMENA Vrijednosti parcijalnih koeficijenata smiju se zadati u nacionalnom dodatku. Tablice A.3, A.4 i A.14 daju preporučene vrijednosti za trajne i trenutne situacije. (2)P U proračunu cjelokupne stabilnosti temeljnoga tla, koje se sastoji od tla ili stijene, u obzir se moraju uzeti svi odgovarajući oblici sloma. (3) Za izbor proračunskih obrazaca, treba uzeti u obzir: - uslojenost tla - pojavnost i nagib pukotina - strujanje vode i raspodjelu pornog tlaka - trenutnu i trajnu stabilnost - deformiranje od puzanja prouzročeno posmikom - vrstu sloma (kružna ili ne-kružna ploha, prevrtanje, muljni tok); - uporabu numeričkih metoda. (4) Masu tla ili stijene, ograničenu kliznom plohom, obično treba uzeti kao kruto tijelo ili nekoliko krutih tijela koja se istodobno pomiču. Klizne plohe ili dodirne površine između krutih tijela mogu imati razne oblike, uključujući ravni, kružni i složenije oblike. Kao druga mogućnost, stabilnost se može provjeravati graničnom analizom ili s pomoću metode konačnih elemenata. (5) Ako je temeljno tlo ili nasip relativno homogen i izotropan, uobičajeni je pretpostaviti kružne klizne plohe. (6) Za kosine u uslojenim tlima sa znatnim razlikama posmične čvrstoće, treba obratiti posebnu pozornost na slojeve s manjom posmičnom čvrstoćom. To može iziskivati proračun s ne-kružnim kliznim plohama. (7) U tlu s pukotinama, uključujući čvrste stijene i uslojena ili raspucala tla, sustavi pukotina mogu djelomično ili u potpunosti nametati oblik klizne plohe. U tom slučaju obično treba provesti trodimenzionalni proračun mogućih kliznih klinova. (8) Treba izučiti postojeća klizišta koja bi se potencijalno mogla ponovno aktivirati, uz uvažavanje kružnih i ne-kružnih kliznih ploha. Parcijalni koeficijenti, koji se obično upotrebljavaju za proračune opće stabilnosti, tada nisu nužno primjereni. (9) Ako se kliznu plohu ne može pretpostaviti kao ravninsku, treba razmotriti prostorne klizne plohe. (10) Proračunom kosine treba provjeriti ukupni moment i uspravnu stabilnost klizne mase. Ako se ne provjerava vodoravnu ravnotežu, treba pretpostaviti da su međulamelarne sile vodoravne. (11)P U slučajevima kad može doći do istovremenog sloma dijelova građevine i temeljnog tla, mora se razmotriti međudjelovanje temeljnoga tla i građevine, tako što će se u obzir uzeti razlika njihovih relativnih krutosti. Ti slučajevi uključuju klizne plohe koje presijecaju dijelove građevine, kao što su piloti i savitljivi zidovi. NAPOMENA U izučavanju prirodnih kosina općenito je povoljno prvi proračun provesti s pomoću svojstvenih vrijednosti kako bi se, prije početka projektiranja, dobio dojam o globalnom koeficijentu sigurnosti. Treba primijeniti iskustva sa sličnim slučajevima, uključujući postupke istraživanja. (12) Budući da za ocjenjivanje najnepovoljnije klizne plohe nije moguće razlikovati povoljna i nepovoljna opterećenja uzrokovana gravitacijom, treba razmotriti sve nesigurnosti oko prostorne težine temeljnoga tla tako da se primijeni njezina gornja i donja svojstvena vrijednost. (13)P Projektom se mora pokazati da deformiranje temeljnoga tla pod proračunskim djelovanjima prouzročenim puzanjem ili regionalnim slijeganjima neće izazvati neprihvatljivo oštećenje građevina ili infrastrukture koja se nalazi na određenome temeljnom tlu, u njemu ili blizu njega. 11.5.2 Kosine i usjeci u stijenskim masama


(1)P Mora se provjeriti stabilnost kosina i usjeka u stijenskim masama na translacijski i zaokretni oblik sloma, koji uključuje izdvojene blokove stijene ili velike dijelove stijenske mase, a također i na odron stijene. Mora se obratiti posebna pozornost na tlak prouzročen spriječenim strujanjem vode u pukotinama i prslinama. (2)P Proračuni stabilnosti moraju se zasnivati na pouzdanom znanju o sustavima pukotina koji presijecaju stijensku masu i posmičnoj čvrstoći netaknute stijene i sustava pukotina. (3) Treba uzeti u obzir činjenicu da slom kosina i usjeka u čvrstim stijenskim masama s jasno određenim sustavom pukotina, općenito uključuje: - klizanje blokova ili klinova stijene - prevrtanje blokova ili ploča - kombinaciju prevrtanja i klizanja ovisno o odnosu smjera nagiba lica kosine i smjera nagiba sustava pukotina. (4) Treba razmotriti mogućnost da slom kosina i usjeka u jako raspucalim stijenskim masama, mekim stijenama i (vezanim) tlima nastane duž kružne ili gotovo kružne klizne plohe koja prolazi kroz dijelove netaknute stijene. (5) Klizanje izdvojenih blokova i klinova obično treba spriječiti smanjenjem nagiba kosine s pomoću bermi, ugradnjom geotehničkih i štapnih sidara i unutarnjom drenažom. Klizanje kosina usjeka treba spriječiti izborom smjera pružanja i nagiba lica kosine tako da pomaci izdvojenih blokova postanu kinematički nemogući. (6) Za sprečavanje sloma prevrtanjem, obično treba primijeniti geotehnička ili štapna sidra i unutarnju drenažu. (7) Ako se razmatra trajna stabilnost kosina, zasjeka i usjeka, treba uzeti u obzir štetne učinke vegetacije i okoliša ili zagađivača, na posmičnu čvrstoću pukotina i čvrstoću netaknute stijene. (8) U jako raspucalim stijenskim masama na strmim kosinama i onima koje su podložne prevrtanju, odlamanju, razaranju građe i raspadanju, uvijek treba izučiti mogućnost odrona stijene. (9) U slučajevima kad pouzdane mjere za sprečavanje odrona stijene nisu provedive, treba dopustiti da se odroni dogode, uz osiguravanje mrežama, zaprekama ili drugim prikladnim mjerama za prihvat odronjene stijene. (10) Projekt mjera za prihvat blokova i komada stijene koji padaju niz kosinu treba se zasnivati na temeljitom istraživanju mogućih putanja komada koji padaju. 11.5.3 Stabilnost iskopa (1)P Mora se provjeriti opća stabilnost temeljnoga tla u blizini iskopa, uključujući iskopano tlo i postojeće građevine, ceste i instalacije (vidi 9. poglavlje). (2)P Mora se provjeriti stabilnost nožice iskopa u odnosu na proračunski porni tlak u temeljnome tlu. Za proračun hidrauličkoga sloma vidi 10. poglavlje. (3)P Mora se razmotriti izdizanje (dna) dubokih iskopa prouzročeno rasterećenjem. 11.6 Proračun graničnog stanja uporabljivosti (1)P Proračunom se mora pokazati da deformiranje temeljnoga tla neće prouzročiti granično stanje uporabljivosti građevina i infrastrukture na određenom temeljnom tlu ili u njegovoj blizini. (2) Treba razmotriti sjiheganje temeljnoga tla prouzročeno: - promjenom režima podzemne vode i odgovarajućih pornih tlakova - dugoročnim puzanjem u nedreniranim uvjetima - gubitkom zapremine dubokih topljivih slojeva - rudarenjem ili sličnim radovima, kao što je vađenje plina.


(3) Budući da dostupni analitički i numerički postupci zasad obično ne daju pouzdana predviđanja deformiranja prirodne kosine, pojavu graničnih stanja uporabljivosti treba izbjeći s pomoću jednog od: - ograničenja iskorištene posmične čvrstoće - opažanja pomaka i određivanja mjera kojima će se oni smanjiti ili zaustaviti, ako je potrebno. 11.7 Praćenje ponašanja (1)P Mora se pratiti ponašanje temeljnoga tla s pomoću odgovarajuće opreme ako: - nije moguće proračunom ili propisanim mjerama dokazati da je pojava graničnih stanja danih u točki 11.2

dovoljno malo vjerojatna - pretpostavke za proračune nisu zasnovane na pouzdanim podacima. (2) Treba planirati praćenje ponašanja kako bi se dobilo saznanje o: - razinama podzemne vode ili pornim tlakovima u temeljnome tlu, tako da se mogu provesti i provjeriti

proračuni u efektivnim naprezanjima - bočnim i uspravnim pomacima temeljnoga tla, kako bi se moglo predvidjeti daljnje deformiranje - dubini i obliku klizne plohe u aktivnom klizištu, kako bi se izveli parametri čvrstoće temeljnoga tla za

projektiranje radova za povećanje stabilnosti (za sanaciju) - brzini pomaka, kako bi se moglo izdati upozorenje o neminovnoj opasnosti. U tim slučajevima možda

je primjereno daljinsko digitalno očitavanje uređaja ili daljinski sustav uzbunjivanja. Poglavlje 12 Nasipi 12.1 Općenito (1)P Odredbe ovog poglavlja moraju se primijeniti na nasipe za male brane i infrastrukturu. (2)P Za ugradnju i zbijanje nasipa treba primijeniti odredbe 5. poglavlja. 12.2 Granična stanja (1)P Mora se sastaviti popis graničnih stanja koje će se provjeravati u proračunu nasipa. (2) Treba provjeravati sljedeća granična stanja: - gubitak opće stabilnosti lokacije - slom kosine ili krune nasipa - slom prouzročen unutarnjom erozijom - slom prouzročen površinskom erozijom ili podlokavanjem - deformiranje nasipa koje vodi do gubitka uporabljivosti, npr. prekomjerna slijeganja ili pukotine - slijeganja i pomaci od puzanja koji vode do oštećenja ili gubitka uporabljivosti susjednih građevina ili

instalacija - prekomjerno deformiranje prijelaznih područja, npr. prilaznog nasipa za upornjak mosta - gubitak uporabljivosti prometnih površina uslijed klimatskih utjecaja kao što su zamrzavanje i odmrzavanje

ili izuzetno jako sušenje - puzanje kosina tijekom razdoblja zamrzavanje i odmrzavanja - razgradnja krupnog gradiva u podlozi uslijed velikih prometnih opterećenja - deformiranje prouzročeno hidrauličkim djelovanjima - promjene uvjeta u okolišu kao što su zagađenje površine ili podzemne vode, buka ili vibracije. 12.3 Djelovanja i proračunske okolnosti (1) Za izbor djelovanja za proračun graničnih stanja, treba razmotriti popis iz toče 2.4.2 (4). (2) Ako se izvode djelovanja nasipa na susjedne građevine ili bilo koje ojačane dijelove temeljnoga tla, treba razmotriti razlike u krutostima. (3)P Proračunske se okolnosti moraju izabrati u skladu s točkom 2.2. (4)P Dodatno se u obzir moraju uzeti sljedeće posebne proračunske okolnosti, gdje je to važno:


- učinci postupka građenja, kao što su iskopi u blizini nasipa i vibracije prouzročene miniranjem, zabijanjem pilota ili teškom opremom

- učinci građevina koje se planira izgraditi na nasipu ili u njegovoj blizini - erozivni učinci prelijevanja, leda, valova i kiše na kosine i krunu - učinci temperature, kao što je skupljanje. (5)P Proračunska razina slobodnog vodnog lica na nizvodnoj kosini nasipa i proračunska razina podzemne vode, ili njihova kombinacija, moraju se zasnivati na dostupnim hidrološkim podacima, tako da se dobiju najnepovoljniji uvjeti koji se mogu pojaviti u razmatranoj proračunskoj situaciji. Mora se razmotriti mogućnost začepljenja drenova i filtara ili propuštanja brtvi. (6) Za obalne nasipe treba razmotriti najnepovoljnije hidrauličke uvjete. To su obično stacionarno strujanje za najvišu moguću razinu podzemne vode i naglo sniženje slobodnog vodnog lica. (7)P Za izvođenje proračunskih raspodjela pornog tlaka, u obzir se mora uzeti mogući raspon anizotropnosti i heterogenosti tla. (8)P Ako se razmatra slijeganje nasipa, u obzir se mora uzeti smanjenje efektivnog naprezanja u temeljnome tlu radi potapanja suhe površine temeljnog tla ili nasipa. 12.4 Razmatranja projektiranja i građenja (1)P Nasipe se mora projektirati uz uzimanje u obzir iskustva s nasipima na sličnom temeljnom tlu i izgrađenim od sličnog gradiva za nasipanje. (2)P Prilikom izbora dubine temeljenja nasipa potrebno je razmotriti slijedeće, ako je primjenljivo: - dubinu sloja zadovoljavajuće nosivosti ili, ako to nije izvedivo, primjenu mjera stabilizacije temeljnog tla - osiguravanje dovoljne zaštite od nepovoljnih klimatskih učinaka na nosivost temeljnoga tla - razinu podzemne vode u odnosu na drenažu nasipa - izbjegavanje nepovoljnih učinaka na susjedne građevine i instalacije - dosezanje slojeva s zadovoljavajuće (dovoljno) malom propusnošću. (3) Projektiranje nasipa treba osigurati da: - je nosivost tla ispod njega zadovoljavajuća - je drenaža raznih slojeva nasipa zadovoljavajuća - propusnost gradiva ugrađenog u brane odgovara zahtjevima - su predviđeni filtri ili geosintetici, ako je potrebno zadovoljiti filtarsko pravilo - je gradivo nasipa određeno u skladu s kriterijima iz točke 5.3.2. (4)P Za nasipe na temeljnome tlu male čvrstoće i velike stišljivosti, postupak građenja mora biti određen tako da se osigura da nosivost neće biti premašena i da tijekom građenja neće doći do prekomjernih slijeganja ili pomaka (vidi točku 5.3.3(2)P). (5) Ako se nasip na stišljivom temeljnom tlu izvodi u slojevima, treba predvidjeti mjerenja u piezometrima kako bi se osiguralo da su porni tlakovi pali na prihvatljivo male vrijednosti prije ugradnje sljedećega sloja. (6)P Za nasipe koji pridržavaju vodu na raznim razinama, razina temelja mora biti izabrana u odnosu na propusnost temeljnoga tla ili se moraju poduzeti mjere kako bi se osigurala vodonepropusnost građevine. (7) Ako je predviđeno poboljšavanje tla, obujam temeljnoga tla koje će se poboljšati treba projektirati na dovoljno velikoj površini kako bi se izbjeglo štetno deformiranje. (8) Ako se težina nasipa određuje provjerom gustoće gotovog nasipa (vidi točku 3.3.3), treba paziti da se u ispitivanje gustoće uključe zrna veličine > 20 mm do 60 mm. Ta zrna često nisu uključena iako mogu imati znatan učinak na gustoću. (9)P Moraju se zaštititi površine kosina nasipa izložene eroziji. Ako se projektiraju berme, za njih se moraju predvidjeti drenažni sustavi. (10) Kosine treba brtviti tijekom građenja nasipa i nakon toga ih ozeleniti, ako je to primjereno.


(11) Za nasipe na kojima se odvija promet, treba izbjegavati stvaranje leda na površini kolnika. Toplinska sposobnost kolnika na odvajajućem sloju ili sloju nasipa od laganog gradiva, možda je dovoljno velika da se to spriječi. (12) Prodor zamrzavanja u krunu zemljane brane treba biti ograničeno na primjerenu razinu. (13) U projektu nagiba kosine treba razmotriti mogućnost pojave pomaka od puzanja u kosinama tijekom zamrzavanja i odmrzavanja, unatoč stabilnosti kosine u suhim uvjetima. To je naročito važno u prijelaznim područjima, npr. na upornjacima mosta. 12.5 Proračun graničnog stanja nosivosti (1)P U proračunu stabilnosti dijela ili cijeloga nasipa, moraju se razmotriti svi mogući oblici sloma, kao što je navedeno u 11. poglavlju. (2) Budući da se nasipi često grade u različitim fazama, pod uvjetima različitih opterećenja, proračun treba provesti po fazama i treba predvidjeti odgovarajuće odredbe u izvještaju o geotehničkom projektu. (3)P Ako se upotrebljavaju lagana gradiva za nasipanje, kao što su ekspandirani polistiren, ekspandirana glina ili pjenasti beton, mora se razmotriti mogućnost učinaka uzgona (vidi 10. poglavlje). (4)P U svakom proračunu nasipa koji sadržavaju različita gradiva, moraju se usvojiti one vrijednosti čvrstoće koje su određene za dozvoljene deformacije gradiva. (5) Ako ceste ili vodeni tokovi presijecaju nasip, treba obratiti posebnu pozornost na prostorno međudjelovanje između pojedinih dijelova građevina. (6) Ako se proračunava stabilnost poboljšanoga tla, treba razmotriti učinak postupka poboljšavanja, npr. poremećaj meke osjetljive gline. Budući da učinak poboljšavanja ovisi o vremenu, ne treba ga uzimati u obzir dok se nije uspostavilo stacionarno stanje. (7)P Da bi se izbjeglo granično stanje uvjetovano erozijom, unutarnjom erozijom ili hidrauličkim tlakom, moraju biti ispunjene odredbe članka 10 i 11 12.6 Proračun graničnog stanja uporabljivosti (1)P Proračunom se mora pokazati da deformiranje nasipa neće prouzročiti granično stanje uporabljivosti nasipa ili građevina, cesta ili instalacija smještenih na nasipu ili u njegovoj blizini. (2) Slijeganje nasipa na stišljivom temeljnom tlu treba proračunati s pomoću načela iz točke 6.6.1. Treba obratiti posebnu pozornost na vremensku ovisnost slijeganja prouzročenih konsolidacijom i puzanjem. (3) Treba uzeti u obzir mogućnost deformiranja prouzročenog promjenama režima podzemne vode. (4) Za slučajeve gdje je deformiranje teško predvidjeti, treba razmotriti postupke predopterećenja ili pokusnih nasipa, naročito za slučajeve gdje se moraju spriječiti granična stanja uporabljivosti. 12.7 Nadzor i praćenje ponašanja (1)P Nadzor i praćenje ponašanja nasipa moraju slijediti odredbe iz 4. poglavlja. (2) Praćenje ponašanja nasipa treba provoditi u jednoj ili više sljedećih okolnosti: - ako se primjenjuje postupak opažanja (vidi točku 2.7) - ako stabilnost nasipa, koji djeluje kao brana, u velikoj mjeri ovisi o raspodjeli pornog tlaka u nasipu ili ispod

njega - ako se zahtijevaju zapisi o učincima zagađenja od nasipa ili prometa - ako se zahtijeva provjera nepovoljnih učinaka na građevine ili instalacije - ako površinska erozija predstavlja znatan rizik. (3)P Za slučajeve kad se zahtijeva program nadzora i praćenja ponašanja, projektant to mora navesti u i zvještaju o geotehničkom projektu (vidi točku 2.8). Mora se predvidjeti da će zapisi o praćenju ponašanja biti vrednovani i da će se, prema potrebi, na osnovi njih nešto poduzeti.


(4) Program praćenja ponašanja nasipa treba sadržavati sljedeće zapise: - mjerenja pornog tlaka u nasipu i ispod njega - mjerenja slijeganja cijeloga nasipa ili njegovih dijelova i građevina pod utjecajem nasipa - mjerenja vodoravnih pomaka - provjere parametara čvrstoće nasipanog materijala tijekom građenja - kemijske analize prije, tijekom i nakon izgradnje, ako se zahtijeva provjera zagađenja - opažanja učinaka zaštite od erozije - provjera propusnosti nasipa i temeljnog tla tijekom građenja - dubinu prodora zamrzavanja u krunu nasipa. (5) Građenje nasipa na mekom tlu male propusnosti treba pratiti i provjeravati s pomoću mjerenja pornog tlaka u mekim slojevima i mjerenja slijeganja nasipa.


Dodatak A (normativni)

Parcijalni koeficijenti i koeficijenti međudjelovanja za granična stanja nosivosti i

preporučene vrijednosti A.1 Parcijalni koeficijenti i koeficijenti međudjelovanja

(1)P Parcijalni koeficijenti γ za granična stanja nosivosti u trajnim i prolaznim proračunskim okolnostima i koeficijenti međudjelovanja ξ za temelje na pilotima u svim proračunskim okolnostima, moraju biti oni koji se navode u ovome dodatku. A.2 Parcijalni koeficijenti za provjeru graničnoga stanja ravnoteže (EQU) (1)P Za provjeru graničnoga stanja ravnoteže (EQU), djelovanja se moraju množiti sljedećim parcijalnim koeficijentima γF: - γG;dst za destabilizirajuća nepovoljna trajna djelovanja - γG;stb za stabilizirajuća povoljna trajna djelovanja - γQ;dst za destabilizirajuća nepovoljna promjenljiva djelovanja - γQ;stb za stabilizirajuća povoljna promjenljiva djelovanja NAPOMENA Vrijednosti koje se pridružuju parcijalnim koeficijentima γG;dst, γG;stb, γQ;dst i γQ;stb a upotrebljavat će se u pojedinoj zemlji, smiju se ustanoviti u njezinom nacionalnom dodatku propisu EN 1990:2002. Tablica A.1 daje preporučene vrijednosti za zgrade iz propisa EN 1990:2002.

Tablica A.1 - Parcijalni koeficijenti za djelovanja (γF)

Djelovanje Simbol Vrijednost

Stalno Nepovoljnoa Povoljnob

γG;dst γG;stb

1,1 0.9

Promjenljivo Nepovoljnoa Povoljnob

γQ;dst γQ;stb

1,5 0

a Destabilizirajuće b Stabilizirajuće

(2)P Za provjeru graničnoga stanja ravnoteže (EQU), svojstva tla moraju se dijeliti sljedećim parcijalnim koeficijentima γM, ako se uključuju manje posmične otpornosti: - γϕ′ za tangens kuta unutarnjeg trenja - γc′ za efektivnu koheziju - γcu za nedreniranu posmičnu čvrstoću - γqu za jednoosnu tlačnu čvrstoću - γγ za obujamsku težinu. NAPOMENA Vrijednosti koje se pridružuju parcijalnim koeficijentima γϕ′, γc′, γcu, γqu i γγ a upotrebljavat će se u pojedinoj zemlji, smiju se ustanoviti u njezinom nacionalnom dodatku ovoj normi. Tablica A.2 daje preporučene vrijednosti.


Tablica A.2 - Parcijalni koeficijenti za parametre tla (γM)

Parametri tla Oznaka Vrijednost

Kut unutarnjeg trenjaa γϕ′ 1,25

Efektivna kohezija γc′ 1,25

Nedrenirana posmična čvrstoća γcu 1,4

Jednoosna tlačna čvrstoća γqu 1,4

Obujamska težina γγ 1,0

a S ovim se parcijalnim koeficijentom dijeli tanϕ′

A.3 Parcijalni koeficijenti za provjeru graničnog stanja dijelova građevine (STR) i geotehničkog (GEO) graničnog stanja A.3.1 Parcijalni koeficijenti za djelovanja (γF) ili učinke djelovanja (γE) (1)P Za provjeru strukturnog (STR) i geotehničkog (GEO) graničnog stanja, djelovanja ili učinci djelovanja, moraju se množiti sljedećim parcijalnim koeficijentima (γF) odnosno (γE) iz skupina A1 ili A2: - γG za trajna nepovoljna ili povoljna djelovanja - γQ za promjenljiva nepovoljna ili povoljna djelovanja. NAPOMENA Vrijednosti koje se pridružuju parcijalnim koeficijentima γG i γQ a upotrebljavat će se u pojedinoj zemlji, smiju se ustanoviti u njezinom nacionalnom dodatku propisu EN 1990:2002. Tablica A.3 daje preporučene vrijednosti za zgrade iz norme EN 1990:2002, za dvije skupine A1 i A2.

Tablica A.2 - Parcijalni koeficijenti za djelovanja (γF) ili učinke djelovanja (γE)

Skupina Djelovanje Oznaka

A1 A2

Nepovoljno 1,35 1,0 Trajno

Povoljno γG

1,0 1,0

Nepovoljno 1,5 1,3 Promjenljivo

Povoljno γQ

0 0

A.3.2 Parcijalni koeficijenti za parametre tla (γM) (1)P Za provjeru graničnog stanja dijelova građevine (STR) i geotehničkog (GEO) graničnog stanja, parametri tla moraju se dijeliti sljedećim parcijalnim koeficijentima (γM) iz skupina M1 ili M2: - γϕ′ za tangens kuta unutarnjeg trenja - γc′ za efektivnu koheziju - γcu za nedreniranu posmičnu čvrstoću - γqu za jednoosnu tlačnu čvrstoću - γγ za obujamsku težinu. NAPOMENA Vrijednosti koje se pridružuju parcijalnim koeficijentima γϕ′, γc′, γcu, γqu i γγ a upotrebljavat će se u pojedinoj zemlji, smiju se ustanoviti u njezinom nacionalnom dodatku ovom propisu. Tablica A.4 daje preporučene vrijednosti za dvije skupine M1 i M2.


Tablica A.4 - Parcijalni koeficijenti za parametre tla (γM)

Skupina Parametar tla Oznaka

M1 M2

Kut unutarnjeg trenjaa γϕ′ 1,0 1,25

Efektivna kohezija γc′ 1,0 1,25

Nedrenirana posmična čvrstoća γcu 1,0 1,4

Jednoosna tlačna čvrstoća γqu 1,0 1,4

Obujamska težina γγ 1,0 1,0

a S ovim se parcijalnim koeficijentom dijeli tanϕ′

A.3.3 Parcijalni koeficijenti za otpornost (γR) A.3.3.1 Parcijalni koeficijenti za otpornost plitkih temelja (1) Za plitke temelje i provjere graničnog stanja dijelova građevine (STR) i geotehničkog (GEO) graničnog stanja, otpornosti se dijele sljedećim parcijalnim koeficijentima (γR) iz skupina R1, R2 ili R3: - γR;v za nosivost8 u uspravnom smjeru - γR;h za otpornost na klizanje NAPOMENA Vrijednosti koje se pridružuju parcijalnim koeficijentima γR;v i γR;h a upotrebljavat će se u pojedinoj zemlji, smiju se ustanoviti u njezinom nacionalnom dodatku ovom propisu. Tablica A.5 daje preporučene vrijednosti za tri skupine R1, R2 i R3.

Tablica A.5 - Parcijalni koeficijenti (γR) za otpornost plitkih temelja

Skupina Otpornost Oznaka

R1 R2 R3

Nosivost γR;v 1,0 1,4 1,0

Klizanje γR;h 1,0 1,1 1,0

A.3.3.2 Parcijalni koeficijenti za otpornost temelja na pilotima (1) Za temelje na pilotima i provjere graničnog stanja dijelova građevine (STR) i geotehničkog (GEO) graničnog stanja, otpornosti se dijele sljedećim parcijalnim koeficijentima (γR) iz skupina R1, R2, R3 ili R4: - γb za otpornost na osnovici - γs za otpornost na plaštu tlačnih pilota - γt za ukupnu/kombiniranu otpornost tlačnih pilota - γs;t za otpornost na plaštu vlačnih pilota. NAPOMENA Vrijednosti koje se pridružuju parcijalnim koeficijentima γb, γs, γt i γs;t a upotrebljavat će se u pojedinoj zemlji, smiju se ustanoviti u njezinom nacionalnom dodatku ovom propisu. Preporučene vrijednosti za četiri skupine R1, R2, R3 i R4 dane su u tablici A.6 za zabijene pilote, tablici A.7 za bušene pilote i tablici A.8 za pilote s neprekinutim svrdlom (CFA).

8 Napomena prevoditelja: Dodane su riječi 'u vertikalnom uspravnom smjeru' jer parcijalni koeficijent ima indeks 'v'


Tablica A.6 - Parcijalni koeficijenti (γR) za otpornost zabijenih pilota


R1 R2 R3 R4

Osnovica γb 1,0 1,1 1,0 1,3

Plašt (tlačni piloti) γs 1,0 1,1 1,0 1,3

Ukupna/kombinirana (tlačni piloti) γt 1,0 1,1 1,0 1,3

Plašt (vlačni piloti) γs;t 1,25 1,15 1,1 1,6

Tablica A.7 - Parcijalni koeficijenti (γR) za otpornost bušenih pilota


R1 R2 R3 R4

Osnovica γb 1,25 1,1 1,0 1,6




Tablica A.8 - Parcijalni koeficijenti (γR) za otpornost pilota s neprekinutim svrdlom (CFA)


R1 R2 R3 R4

Osnovica γb 1,1 1,1 1,0 1,45




A.3.3.3 Koeficijenti međudjelovanja za temelje na pilotima (1)P Za provjere graničnog stanja dijelova građevine (STR) i geotehničkog (GEO) graničnog stanja, za izvođenje svojstvene otpornosti uzdužno opterećenih pilota moraju se primijeniti sljedeći koeficijenti međudjelovanjaξ : - ξ1 za srednje vrijednosti izmjerenih otpornosti u statičkim pokusnim opterećenjima - ξ2 za najmanju vrijednost izmjerenih otpornosti u statičkim pokusnim opterećenjima - ξ3 za srednje vrijednosti proračunanih otpornosti iz rezultata ispitivanja temeljnoga tla - ξ4 za najmanju vrijednost proračunanih otpornosti iz rezultata ispitivanja temeljnoga tla - ξ5 za srednje vrijednosti izmjerenih otpornosti u dinamičkim pokusnim opterećenjima - ξ6 za najmanju vrijednost izmjerenih otpornosti u dinamičkim pokusnim opterećenjima


NAPOMENA Vrijednosti koje se pridružuju koeficijentima ξ1, ξ2, ξ3, ξ4, ξ5 i ξ6 a upotrebljavat će se u pojedinoj zemlji, smiju se ustanoviti u njezinom nacionalnom dodatku ovom propisu. Tablice A.9, A.10 i A.11 daje preporučene vrijednosti. Tablica A.9 - Koeficijenti međudjelovanja ξ za izvođenje svojstvenih vrijednosti iz statičkih pokusnih

opterećenja (n - broj ispitanih pilota)

ξ za n = 1 2 3 4 ≥ 5 ξ1

1,40 1,30 1,20 1,10 1,00 ξ2 1,40 1,20 1,05 1,00 1,00

Tablica A.10 - Koeficijenti međudjelovanja ξ za izvođenje svojstvenih vrijednosti iz rezultata

ispitivanja temeljnoga tla (n - broj ispitanih profila)

ξ za n = 1 2 3 4 5 7 10 ξ3

1,40 1,35 1,33 1,31 1,29 1,27 1,25 ξ4 1,40 1,27 1,23 1,20 1,15 1,12 1,08

Tablica A.11 - Koeficijenti međudjelovanja ξ za izvođenje svojstvenih vrijednosti iz ispitivanja

dinamičkim udaroma, b, c, d, e (n - broj ispitanih pilota) ξ za n = ≥ 2 ≥ 5 ≥ 10 ≥ 15 ≥ 20 ξ5

1,60 1,50 1,45 1,42 1,40 ξ6 1,50 1,35 1,30 1,25 1,25 a Vrijednosti ξ iz tablice vrijede za ispitivanja dinamičkim udarom. b Vrijednosti ξ smiju se množiti koeficijentom obrasca 0,85 ako se upotrebljavaju ispitivanja dinamičkim

udarom s podudaranjem signala. c Vrijednosti ξ treba množiti koeficijentom obrasca 1,10 ako se upotrebljavaju izrazi za zabijanje pilota s

mjerenjem nazovielastičnog pomaka glave pilota tijekom udara. d Vrijednosti ξ moraju se množiti koeficijentom obrasca 1,20 ako se upotrebljavaju izrazi za zabijanje

pilota bez mjerenja nazovielastičnog pomaka glave pilota tijekom udara. e Ako u temelju postoje različiti piloti, za izbor broja ispitanih pilota n, treba odvojeno razmatrati skupine

sličnih pilota.

A.3.3.4 Parcijalni koeficijenti za otpornost prednapetih sidara (1)P Za prednapeta sidra i provjere graničnog stanja dijelova građevine (STR) i geotehničkog (GEO) graničnog stanja, otpornosti se dijele sljedećim parcijalnim koeficijentima (γR) iz skupina R1, R2, R3 ili R4: - γa;t za privremena sidra - γa;p za trajna sidra. NAPOMENA Vrijednosti koje se pridružuju parcijalnim koeficijentima γa;t i γa;p a upotrebljavat će se u pojedinoj zemlji, smiju se ustanoviti u njezinom nacionalnom dodatku ovoj normi. Tablica A.12 daje preporučene vrijednosti za četri skupine R1, R2, R3 i R4.

Tablica A.12 - Parcijalni koeficijenti (γR) za otpornost prednapetih sidara

Skupina Otpornost Oznaka R1 R2 R3 R4

Privremena γa;t 1,1 1,1 1,0 1,1 Trajna γa;p 1,1 1,1 1,0 1,1

A.3.3.5 Parcijalni koeficijenti (γR) za otpornost potpornih konstrukcija građevina


(1)P Za potporne građevine i provjere graničnog stanja dijelova građevine (STR) i geotehničkog (GEO) graničnog stanja, otpornosti se dijele sljedećim parcijalnim koeficijentima (γR) iz skupina R1, R2 ili R3: - γR;v za nosivost - γR;h za otpornost na klizanje - γR;e za otpornost tla. NAPOMENA Vrijednosti koje se pridružuju parcijalnim koeficijentima γR;v, γR;h i γR;e a upotrebljavat će se u pojedinoj zemlji, smiju se ustanoviti u njezinom nacionalnom dodatku ovom propisu. Tablica A.13 daje preporučene vrijednosti za tri skupine R1, R2 i R3.

Tablica A.13 - Parcijalni koeficijenti (γR) za otpornost potpornih građevina


R1 R2 R3

Nosivost γR;v 1,0 1,4 1,0 Otpornost na klizanje γR;h 1,0 1,1 1,0 Otpornost tla γR;e 1,0 1,4 1,0

A.3.3.6 Parcijalni koeficijenti (γR) za otpornost kosina i cjelokupnu stabilnost (1)P Za kosine i opću stabilnost i provjere graničnog stanja dijelova građevine (STR) i geotehničkog (GEO) graničnog stanja, otpornost se dijeli parcijalnim koeficijentom (γR;e). NAPOMENA Vrijednost koja se pridružuje parcijalnom koeficijentu γR;e a upotrebljavat će se u pojedinoj zemlji, smije se ustanoviti u njezinom nacionalnom dodatku ovom propisu. Tablica A.14 daje preporučene vrijednosti za tri skupine R1, R2 i R3.

Tablica A.14 - Parcijalni koeficijenti (γR) za otpornost kosina i opću stabilnost

Skupina Otpornost Oznaka R1 R2 R3

Otpornost tla γR;e 1,0 1,1 1,0 A.4 Parcijalni koeficijenti za provjere graničnoga stanja izdizanja (UPL) (1)P Za provjeru graničnoga stanja izdizanja (UPL), djelovanja se moraju množiti sljedećim parcijalnim koeficijentima (γF): - γG;dst za destabilizirajuća nepovoljna trajna djelovanja - γG;stb za stabilizirajuća povoljna trajna djelovanja - γQ;dst za destabilizirajuća nepovoljna promjenljiva djelovanja. NAPOMENA Vrijednosti koje se pridružuju parcijalnim koeficijentima γG;dst, γG;stb i γQ;dst a upotrebljavat će se u pojedinoj zemlji, smiju se ustanoviti u njezinom nacionalnom dodatku ovom propisu. Tablica A.15 daje preporučene vrijednosti.


Djelovanje Oznaka Vrijednost


γG;dst γG;stb

1,0 0,9

Promjenljivo Nepovoljnoa

γQ;dst

1,5



(2)P Za provjeru graničnoga stanja izdizanja (UPL), moraju se upotrijebiti sljedeći parcijalni koeficijenti, ako se uključuju otpornosti: - γϕ′ za tangens kuta unutarnjeg trenja - γc′ za efektivnu koheziju - γcu za nedreniranu posmičnu čvrstoću - γs;t za otpornost tlačnih pilota - γa za otpornost sidara. NAPOMENA Vrijednosti koje se pridružuju parcijalnim koeficijentima γϕ′, γc′, γcu, γs,t i γa a upotrebljavat će se u pojedinoj zemlji, smiju se ustanoviti u njezinom nacionalnom dodatku ovom propisu. Tablica A.16 daje preporučene vrijednosti.

Tablica A.16 - Parcijalni koeficijenti za parametre tla i otpornosti

Parametar tla Oznaka Vrijednost Kut unutarnjeg trenjaa γϕ′ 1,25 Efektivna kohezija γc′ 1,25 Nedrenirana posmična čvrstoća γcu 1,40 Otpornost tlačnih pilota γs;t 1,40 Otpornost sidara γa 1,40 a S ovim se parcijalnim koeficijentom dijeli tanϕ′

A.5 Parcijalni koeficijenti za provjeru graničnoga stanja hidrauličkog izdizanja tla (HYD) (1)P Za provjeru graničnoga stanja hidrauličkog izdizanja tla (HYD), djelovanja se moraju množiti sljedećim parcijalnim koeficijentima (γF): - γG;dst za destabilizirajuća nepovoljna trajna djelovanja - γG;stb za stabilizirajuća povoljna trajna djelovanja - γQ;dst za destabilizirajuća nepovoljna promjenljiva djelovanja. NAPOMENA Vrijednosti koje se pridružuju parcijalnim koeficijentima γG;dst, γG;stb i γQ;dst a upotrebljavat će se u pojedinoj zemlji, smiju se ustanoviti u njezinom nacionalnom dodatku propisu 1990:2002. Tablica A.17 daje preporučene vrijednosti.


Djelovanje Oznaka Vrijednost


γG;dst γG;stb

1,35 0,90

Promjenljivo Nepovoljnoa

γQ;dst

1,50



Dodatak B (obavijesni)

Povijest parcijalnih koeficijenata za proračunske pristupe 1,2 i 3

B.1 Općenito (1) Za granična stanja tipa STR i GEO u trajnim i privremenim okolnostima , tri su proračunska pristupa naznačena u točki 2.4.7.3.4. Oni se razlikuju u načinu na koji raspodjeljuju parcijalne koeficijente na djelovanja, učinke djelovanja, svojstva gradiva i otpornosti. To je djelomično radi različitih pristupa načinu na koji se u obzir uzimaju nesigurnosti u oblikovanju učinaka djelovanja i otpornosti. (2) U proračunskom pristupu 1, provjere se, u načelu, za sve proračune zahtijevaju za dvije skupine koeficijenata, koji se primjenjuju u dvama odvojenim proračunima. Ako je očito da jedna od ovih dviju skupina ima prevladavajući utjecaj na proračun, nije nužno provoditi proračune za drugu skupinu. Općenito se, djelovanja, radije nego učinci djelovanja, množe koeficijentima, iako je jedan izuzetak od toga naznačen u točki 2.4.7.3.2(2). U mnogim se slučajevima svojstva temeljnoga tla dijele koeficijentima, ali za proračun pilota i sidara, njima se dijele otpornosti. (3) U proračunskim pristupima 2 i 3 potreban je jedan proračun za svaki dio projekta, a način primjene koeficijenata mijenja se ovisno o razmatranom proračunu. (4) U proračunskom pristupu 2, koeficijenti se primjenjuju kako na djelovanja tako i na učinke djelovanja i na otpornosti (5) U proračunskom pristupu 3, koeficijenti sa primjenjuju na djelovanja ili učinke djelovanja od građevine i na parametre čvrstoće temeljnog tla B.2 Koeficijenti za djelovanja i učinke djelovanja (1) Propis EN 1990:2002 navodi da je γf parcijalni koeficijent za djelovanje i uzima u obzir mogućnost nepovoljnih odstupanja vrijednosti djelovanja od njegove svojstvene vrijednosti. Isto je tako γS;d parcijalni koeficijent koji u obzir uzima nesigurnosti u oblikovanju djelovanja i učinaka djelovanja. (2) Propis 1990:2002 dopušta da γS;d i γf budu spojeni u jedan koeficijent kojim se množi Fk: F S;d fγ γ γ= ⋅ (B.1) (3) Razni pristupi iz propisa EN 1997-1 zahtijevaju da se parcijalni koeficijenti primjene na djelovanja kao i na učinke djelovanja. Budući da uporaba koeficijenata obrasca γS;d za djelovanja od temeljnoga tla ostaje izuzetnom i zato je prepuštena nacionalnom određivanju, γF se općenito, radi jednostavnosti, upotrebljava, u geotehničkom projektiranju, za djelovanja, a γE za učinke djelovanja (vidi dodatak A, tablice A.1 i A.3). To omogućava nacionalnim upravnim tijelima da izaberu druge vrijednosti za kombinaciju γS;d × γf. (4) Jednadžba (2.6) uključuje Xk / γM za proračun djelovanja, jer svojstva temeljnoga tla u nekim slučajevima možda utječu na vrijednosti geotehničkih djelovanja. (5) U proračunskom pristupu 1, se zahtijevaju provjere za dvije kombinacije skupina koeficijenata, koje se primjenjuju u dvama odvojenim proračunima. U 1. kombinaciji, na djelovanja se primjenjuju koeficijenti različiti od 1, dok se na učinke djelovanja primjenjuju koeficijenti koji su jednaki 1. Dakle, γF ≠ 1 i γE = 1 se uvrštavaju u jednadžbu (2.6). Izuzetak od ovoga se navodi u točki 2.4.7.3.2(2): u slučajevima kada bi fizikalno bilo neprihvatljivo upotrijebiti γF ≠ 1 (na pr.: spremnik s nepromjenjivom razinom tekućine), pa je tada γF = 1 i γE ≠ 1. U 2. kombinaciji, uvijek je γE = 1, dok je γF ≠ 1 samo za promjenljiva djelovanja. Dakle, za proračunski pristup 1, osim navedenoga u točki 2.4.7.3.2(2), jednadžba (2.6) svodi se na: { }d F rep k M d; / ;E E F X aγ γ= (B.2)

(6) U proračunskom pristupu 2, zahtijeva se jedan proračun za svaki dio projekta, a način na koji se koeficijenti primjenjuju na djelovanja ili na učinke djelovanja, mijenja se ovisno o razmatranom proračunu i bira se u skladu s nacionalno određenim vrijednostima. Upotrebljava se γE ≠ 1 i γF = 1 ili γF ≠ 1 i γE = 1. Budući da je γM = 1, jednadžba (2.6) svodi se na: { }d E rep k d; ;E E F X aγ= ⋅ ili (B.3.1)


{ }d F rep k d; ;E E F X aγ= (B.3.2)

(7) U proračunskom pristupu 3, nužan je jedan proračun. Međutim, u ovom proračunskom pristupu radi se razlika između djelovanja Frep od građevine i onih od temeljnoga tla ili kroz njega, koja se proračunavaju iz Xk. Upotrebljava se γE ≠ 1 i γF = 1 ili γE = 1 i γF ≠ 1. Tako jednadžba (2.6) ostaje:

{ }d F rep k M d; / ;E E F X aγ γ= ili (B.4.1)

{ }d E rep k M d; / ;E E F X aγ γ= (B.4.2)

B.3 Koeficijenti za čvrstoće i otpornosti gradiva (1) Jednadžba (6.6) iz propisa EN 1990:2002 i jednadžba (2.7) iz propisa EN 1997-1 su istovrijedne:

{ } i;kd i;d d i d

R;d R;d m;i

1 1; ;X

R R X a R aηγ γ γ

⎧ ⎫⎪ ⎪= = ⎨ ⎬⎪ ⎪⎩ ⎭

(propis EN 1990:2002, jednadžba 6.6) (B.5.1)

kd F rep d

R M

1 ; ;XR F aγγ γ

⎧ ⎫= ⎨ ⎬

⎩ ⎭ (propis EN 1997-1, jednadžba 2.7) (B.5.2)

(2) Valja napomenuti da u propisu EN 1997-1, jednadžba (2.7) uključuje γFFrep u proračun otpornosti, jer veličine djelovanja u nekim slučajevima možda utječu na vrijednosti geotehničkih otpornosti, kao npr. u slučaju nosivosti plitkoga temelja. (3) U propisu EN 1997-1, za vrijednost koeficijenta pretvorbe η uzima se 1,0, jer su svojstvene čvrstoće gradiva određene kao one koje odgovaraju za okolnost na terenu, tako da se η uključuje u svojstvenu vrijednost. (4) Razni pristupi u ovom propisu zahtijevaju da se čvrstoće gradiva (X) ili otpornosti (R) dijele koeficijentima. Ovi koeficijenti na razne načine kombiniraju uloge koeficijenata gradiva γm i koeficijenata obrasca otpornosti (γR;d). Radi jednostavnosti, koeficijenti kojima se dijele čvrstoće gradiva (X) označuju se s (γM) a oni kojima se dijele otpornosti (R) označuju se s (γR). (5) U proračunskom pristupu 1, provjere se zahtijevaju za kombinacije skupina koeficijenata za dva odvojena proračuna. U 1. kombinaciji, čvrstoće gradiva i otpornosti dijele se koeficijentom jednakim 1. Tako je u jednadžbi (2.7), γM = γR =1. U 2. kombinaciji je, osim za pilote i sidra, γM > 1, γR = 1. U većini slučajeva, projektni pristup 1 usvaja jednadžbu (2.7a):

{ }d F rep k M d; / ;R R F X aγ γ= (B.6.1.1)

Međutim, u 2. kombinaciji, za pilote i sidra, u jednadžbi (2.7b) je γM = 1 i γR > 1, tako da je:

{ }d F rep k dR

1 ; ;R R F X aγγ

= (B.6.1.2)

(6) U proračunskom pristupu 2, općenito se čvrstoće gradiva dijele koeficijentima jednakim 1, dok se otpornosti dijele koeficijentima većim od 1. Tako je u jednadžbi (2.7b) γM = 1; γR > 1:

{ }d F rep k dR

1 ; ;R R F X aγγ

= (B.6.2.1)

Ako je također γF = 1, jednadžba (2.7b) upotrebljava se u obliku:

{ }d rep k dR

1 ; ;R R F X aγ

= (B.6.2.2)

(7) U proračunskom pristupu 3, općenito je γM > 1 i γR = 1, tako da se jednadžba (2.7a) upotrebljava u obliku:

{ }d F rep k M d; / ;R R F X aγ γ= (B.6.3.1)

Međutim, valja napomenuti da je ponekad također potrebno da je γR > 1 (primjerice, za vlačne pilote), tako da je tada jednadžba (2.7a):

{ }d F rep k M d R; / ; /R R F X aγ γ γ= (B.6.3.2)

EN 1997-1 Stranica 100/116

Dodatak C (obavijesni)

Ogledni postupci za određivanje graničnih vrijednosti tlakova tla na uspravne zidove

C.1 Granične vrijednosti tlaka tla (1) Granične vrijednosti tlaka tla na uspravni zid, prouzročen obujamskom težinom γ, jednoličnim uspravnim površinskim opterećenjem (q) i kohezijom temeljnoga tla (c) treba proračunati kako slijedi: - aktivno granično stanje: ( ) [ ]a a a2z K z q c Kσ γ= ⋅ + − ( )a a tanz aτ σ δ= ⋅ + (pozitivan za pomak temeljnoga tla prema dolje) (C.1)

- pasivno granično stanje:

( ) [ ]p p p2z K z q c Kσ γ= ⋅ + +

( )p p tanz aτ σ δ= ⋅ + (pozitivan za pomak temeljnoga tla prema gore) (C.2) gdje je: a adhezija (između temeljnoga tla i zida) c kohezija temeljnoga tla Ka koeficijent vodoravnog aktivnog tlaka tla Kp koeficijent vodoravnog pasivnog otpora tla q uspravno površinsko opterećenje z razmak (od vrha) niz lice zida β kut nagiba temeljnoga tla iza zida (pozitivan prema gore) δ kut posmične otpornosti između temeljnoga tla i zida γ zapreminska težina pridržanoga temeljnog tla σa(z) okomito naprezanje na zid na dubini z (aktivno granično stanje) σp(z) okomito naprezanje na zid na dubini z (pasivno granično stanje) τa(z) tangencijalno naprezanje na zid na dubini z (aktivno granično stanje) τp(z) tangencijalno naprezanje na zid na dubini z (pasivno granično stanje). (2) Jednadžbe (C.1) i (C.2) smiju se, prema primjerenosti, primijeniti za proračun ukupnih ili efektivnih naprezanja. (3) Vrijednosti koeficijenata tlaka tla smiju se uzeti iz slika C.1.1 do C.1.4 za Ka i C.2.1 do C.2.4 za Kp. One su približno na strani sigurnosti. (4) Druga je mogućnost da se upotrijebi računski postupak opisan u točki C.2. (5) U uslojenim tlima, koeficijente K obično treba odrediti s pomoću parametara posmične čvrstoće samo na dubini z, neovisno o vrijednostima na drugim dubinama. (6) Međuvrijednosti aktivnoga tlaka tla između stanja mirovanja i graničnoga stanja mogu se odrediti pravocrtnom interpolacijom. (7) Međuvrijednosti pasivnoga otpora tla između stanja mirovanja i graničnoga stanja mogu se odrediti paraboličkom interpolacijom, kao što je prikazano na slici C.3. vodoravna površina β = 0 aktivni Ka vodoravna komponenta Ka proračunske vrijednosti ϕ′

EN 1997-1 Stranica 101/116

Slika C.1.1 - Koeficijenti Ka aktivnoga tlaka tla:

s vodoravnom površinom pridržanoga tla (β = 0)

Slika C.1.2 - Koeficijenti Ka aktivnoga tlaka tla: s nagnutom površinom pridržanoga tla (δ/ϕ′ = 0 i δ = 0)

EN 1997-1 Stranica 102/116

Slika C.1.3 - Koeficijenti Ka aktivnoga tlaka tla: s nagnutom površinom pridržanoga tla (δ/ϕ′ = 0,66)

Slika C.1.4 - Koeficijenti Ka aktivnoga tlaka tla: s nagnutom površinom pridržanoga tla (δ/ϕ′ = 1)

EN 1997-1 Stranica 103/116

Slika C.2.1 - Koeficijenti Kp pasivnoga otpora tla: s horizontalnom površinom pridržanoga tla (β = 0)

Slika C.2.2 - Koeficijenti Kp pasivnoga otpora tla: s nagnutom površinom pridržanoga tla (δ/ϕ′ = 0 i δ = 0)

EN 1997-1 Stranica 104/116

Slika C.2.3 - Koeficijenti Kp pasivnoga otpora tla:

s nagnutom površinom pridržanoga tla (δ/ϕ′ = 0,66)

Slika C.2.4 - Koeficijenti Kp pasivnoga otpora tla: s nagnutom površinom pridržanoga tla (δ/ϕ′ = 1)

EN 1997-1 Stranica 105/116

Slika C.3 – Odnos iskorištenosti pasivnog otpora nekoherentnog tla

i normaliziranih pomaka zida v/vp (vp: pomak za potpunu iskorištenost pasivnoga otpora tla)

C.2 Računski postupak za određivanje pasivnih otpora (1) Sljedeći postupak, koji uključuje neke aproksimacije na strani sigurnosti, može se upotrijebiti u svim slučajevima. (2) Postupak se navodi za pasivne otpore, s parametrima čvrstoće (u nastavku prikazanih s ϕ, c, δ, a) koji se uvrštavaju kao pozitivne vrijednosti, vidi sliku C.4. (3) Sljedeće se oznake upotrebljavaju pored onih iz točke 1.6: Kc koeficijent kohezije Kn koeficijent okomitog opterećenja na površinu Kq koeficijent uspravnog opterećenja Kγ koeficijent težine tla mt kut pod kojim rubna klizna ploha izlazi na površinu terena iza zida

mw kut koji tangenta na rubnu kliznu plohu na mjestu dodira sa zidom zatvara s okomicom na zid, pozitivan kada je tangenta na kliznu plohu iza zida usmjerena prema gore

β kut nagiba površine tla iza zida, pozitivan kada se površina uzdiže

θ kut otklona zida od uspravne ravnine, pozitivan kada je zid nagnut od tla

v kut zaokreta tangente duž kritične klizne plohe, a pozitivan je ako je masa tla iznad te klizne linije konveksnoga oblika

q jednolično raspodijeljeno dodatno opterećenje po jedinici površine na stvarnu (proračunsku) plohu

p vodoravna projekcija uspravnog, jednolično raspoređenog opterećenje po jedinici površine

Slika C.4 - Definicije koje se odnose na nagib zida i zasipa,

dodatna opterećenja i geometrijski oblik klizne linije

EN 1997-1 Stranica 106/116

(4) Parametri na dodirnoj površini između zida i tla, δ i a, moraju se odabrati tako da je:

tantan

ac

δϕ

=

(5) Rubni uvjet na površini tla uključuje β0, tj. kut pod kojim djeluje odgovarajuće površinsko opterećenje. Prema tom konceptu, kut je određen iz vektorskog zbroja dvaju članova: - stvarnog raspodijeljenog površinskog opterećenja q po jedinici površine proračunske plohe, koje je

jednolično ali nije nužno uspravno i

- c cot φ, koje djeluje kao opterećenje okomito na površinu terena. Kut β0 je pozitivan ako je tangencijalna komponenta q usmjerena prema zidu, dok je okomita komponenta usmjerena prema tlu. Ako je c = 0, a površinsko je opterećenje uspravno ili jednako nuli i općenito za aktivne tlakove je β0 = β. (6) Kut mt određen je sljedećim rubnim uvjetom na površini tla:

( ) 0t 0

sincos 2sin

mβ

ϕ βϕ

+ + = − (C.3)

(7) Rubni uvjet na zidu određuje mw iz:

( )wsincos 2sin

m δϕ δϕ

+ + = (C.4)

Kut mw je negativan za pasivne otpore (ϕ > 0), ako je omjer sinδ /sinϕ dovoljno velik. (8) Ukupni zaokret tangente duž vanjske klizne linije klizne mase tla, određena kutom v, proračunava se iz sljedećeg izraza: t wv m mβ θ= + − − (C.5) (9) Koeficijent Kn za okomito opterećenje na površinu (tj. okomiti tlak tla na zid od jediničnog tlaka okomitog na površinu), tada se određuje iz sljedećeg izraza, gdje se v uvrštava u radijanima:

( )( ) ( )w

nt

1 sin sin 2exp 2 tan

1 sin sin 2m

K vm

ϕ ϕϕ

ϕ ϕ+ +

=− +

(C.6)

(10) Koeficijent za uspravno opterećenje na površinu za silu na jedinicu vodoravne površine je: 2

q n cosK K β= (C.7) a koeficijent za član s kohezijom: ( )c n 1 cotK K ϕ= − (C.8) (11) Približan izraz za težinu tla je: ( )n cos cosK Kγ β β θ= − (C.9) Ovaj je izraz na strani sigurnosti. Dok pogreška za aktivne tlakove nije važna, ona je možda znatna za pasivne otpore s pozitivnim vrijednostima β. Sljedeće se granične vrijednosti daju za ϕ = 0:

tcos2 sin cospmc

β β= −

wcos2 amc

=

2q cosK β=

c t w2 sin2 sin2K v m m= + + (s v u radijanima) dok je za Kγ (ϕ = 0) bolja aproksimacija:

w

t

sin coscossin

mKmγ

βθ= + (C.10)

(12) Za aktivni se tlak upotrebljava isti algoritam, sa sljedećim promjenama: - Parametri čvrstoće ϕ, c, δ i a uvrštavaju se kao negativne vrijednosti - Vrijednost kuta upada za ekvivalentno površinsko opterećenje β0 je β, uglavnom radi aproksimacija

upotrijebljenih za Kγ. (13) Postupak pretpostavlja da je kut konveksnosti pozitivan (v ≥ 0) za pasivni otpor i aktivni tlak. (14) Ako ovaj uvjet nije (čak ni približno) ispunjen, npr. za glatki zid i dovoljno nagnutu površinu tla, kad β i ϕ imaju suprotne predznake, možda je nužno razmotriti uporabu drugih postupaka. To je možda također slučaj ako se razmatra nepravilno površinsko opterećenje.

EN 1997-1 Stranica 107/116

C.3 Pomaci za iskorištavanje graničnih tlakova tla (1) Treba razmotriti pomak potreban za razvoj aktivnoga graničnog stanja u nekoherentnom tlu iza uspravnog zida koji pridržava vodoravno temeljno tlo. Veličina tog pomaka ovisi o vrsti pomaka zida i gustoći tla. Tablica C.1 daje red veličine omjera va/h.

Tablica C.1 - Omjeri va/h

Vrsta pomaka zida

va/h rahlo tlo

%

va/h zbijeno tlo

%

a)

0,4 do 0,5 0,1 do 0,2

b)

0,2 0,05 do 0,1

c)

0,8 do 1,0 0,2 do 0,5

d)

0,4 do 0,5 0,1 do 0,2

gdje je: va pomak zida za iskorištavanje aktivnoga tlaka tla h visina zida

(2) Treba uzeti u obzir činjenicu da je pomak potreban za razvoj pasivnoga graničnog stanja tlaka tla u nekoherentnom tlu iza uspravnog zida koji pridržava vodoravno temeljno tlo mnogo veći nego za aktivno granično stanje tlaka tla. Tablica C.2 daje red veličine omjera vp/h za puni pasivni otpor tla i, u zagradama, za polovicu granične vrijednosti. (3) Omjere pomaka iz tablice C.2 treba povećati za koeficijent 1,5 do 2,0 ako se razmatra temeljno tlo ispod razine vode.

EN 1997-1 Stranica 108/116

Tablica C.2 - Omjeri vp/h

Vrsta pomaka zida

vp/h rahlo tlo

%

vp/h zbijeno tlo

%

a)

7 (1,5) do 25 (4,0)

5 (1,1) do 10 (2,0)

b) 5 (0,9) do 10 (1,5)

3 (0,5) do 6 (1,0)

c)

6 (1,0) do 15 (1,5)

5 (0,5) do 6 (1,3)

gdje je: vp pomak zida za iskorištavanje pasivnoga otpora tla h visina zida

Dodatak D (obavijesni)

Ogledni anallitički postupak za proračun nosivosti D.1 Oznake koji se rabe u dodatku D (1) Slijedeće se oznake rabe u dodatku D: A′ = B′ x L′ proračunska efektivna površina temelja b proračunske vrijednosti koeficijenata za nagib osnovice, s indeksima c, q i γ B širina temelja B′ efektivna širina temelja D dubina ukopavanja

EN 1997-1 Stranica 109/116

e ekscentričnost rezultantnog djelovanja, s indeksima B i L i koeficijenti nagiba opterećenja, s indeksima za koheziju c, dodatno opterećenje q i obujamsku težinu

γ L duljina temelja L′ efektivna duljina temelja m eksponent u izrazima za koeficijent nagiba i N koeficijenti nosivosti, s indeksima c, q i γ q tlak od nadslojeva ili dodatnog opterećenja na razini osnovice temelja q′ proračunski efektivni tlak od nadslojeva na razini osnovice temelja s koeficijenti oblika osnovice temelja, s indeksima c, q i γ V uspravno opterećenje α nagib osnovice temelja u odnosu na vodoravnu ravninu γ′ proračunska efektivna obujamska težina tla ispod razine temelja θ kut smjera H (2) Oznake rabljene u ovom postupku dane su na slici D.1. D.2 Općenito (1) Smiju se upotrijebiti približne jednadžbe za proračun uspravne nosivosti, izvedene iz teorije plastičnosti i rezultata pokusa. Treba uzeti u obzir učinak: - čvrstoće temeljnoga tla, obično prikazane proračunskim vrijednostima cu, c′ i ϕ′ - ekscentričnosti i nagiba proračunskih opterećenja - oblika, dubine i nagiba temelja - nagiba površine temeljnoga tla - tlakova podzemne vode i hidrauličkih gradijenata - promjenljivosti temeljnoga tla, naročito uslojenosti. D.3 Nedrenirani uvjeti (1) Proračunska se nosivost smije odrediti iz:

( ) u c c c/ 2R A c b s i q′ π= + + (D.1) s bezdimenzijskim koeficijentima za: - nagib osnovice temelja: ( )c 1 2 / 2b α π= − + - oblik temelja: sc = 1 + 0,2 (B′ / L′) za pravokutni oblik sc = 1,2 za kvadratni ili kružni oblik - nagib opterećenja prouzročen vodoravnim opterećenjem H:

cu

1 (1 1 )2

HiA c′

= + −

s H ≤ A′cu. D.4 Drenirani uvjeti (1) Proračunska se nosivost smije odrediti iz: c c c c q q q q/ 0,5R A c N b s i q N b s i B N b s iγ γ γ γ′ ′ ′ γ′ ′= + + (D.2) s proračunskim vrijednostima koeficijenata (bezdimenzionalni) za: - nosivost: Nq = eπ tanϕ′ tan2(45° + φ′ / 2) Nc = (Nq - 1) cotϕ′ Nγ = 2 (Nq - 1) tanϕ′, uz δ ≥ ϕ′ / 2 (hrapava osnovica) - nagib osnovice temelja: bc = bq - (1 - bq) / (Nc tanϕ′) bq = bγ = (1 - α⋅tanϕ′)2

- oblik temelja: sq = 1 + (B′ / L′) sinϕ′ za pravokutni oblik sq = 1 + sinϕ′ za kvadratni ili kružni oblik - sγ = 1 - 0,3 (B′ / L′) za pravokutni oblik sγ = 0,7 za kvadratni ili kružni oblik

EN 1997-1 Stranica 110/116

- sc = (sq⋅Nq - 1) / (Nq - 1) za pravokutni, kvadratni ili kružni oblik - nagib opterećenja prouzročen vodoravnim opterećenjem H: ic = iq - (1 - iq) / (Nc⋅tanϕ′)

m

q 1 /( coti H V A c′ ′ ϕ′= − +⎡ ⎤⎣ ⎦

m 1

γ 1 /( coti H V A c′ ′ ϕ′ += − +⎡ ⎤⎣ ⎦

gdje je: [ ] [ ]B 2 ( / ) / 1 ( / )m m B L B L′ ′ ′ ′= = + + ako H djeluje u smjeru B′

[ ] [ ]L 2 ( / ) / 1 ( / )m m L B L B′ ′ ′ ′= = + + ako H djeluje u smjeru L′ U slučajevima kad vodoravna sastavnica opterećenja djeluje u smjeru koji zatvara kut θ sa smjerom L′, m se smije proračunati iz: m = mθ = mL cos2θ + mB sin2θ

Slika D.1 - Oznake

EN 1997-1 Stranica 111/116

Dodatak E (obavijesni)

Ogledni poluempirijski postupak za procjenu nosivosti

(1) Za procjenu proračunske nosivosti temelja na tlu, smiju se upotrijebiti terenska ispitivanja kao što je ispitivanje presiometrom. (2) Ako se upotrebljava presiometar, proračunska nosivost, Rd, temelja pod uspravnim opterećenjem povezana je pravocrtnom funkcijom s graničnim tlakom tla: d v;0 le/ *R A k p′ σ= + (E.1) gdje je: k koeficijent nosivosti σv;0 početno ukupno uspravno naprezanje p*le proračunski neto ekvivalentni granični tlak (iz ispitivanja presiometrom), a ostale su oznake određene u točki 1.6. (3) Brojčane vrijednosti koeficijenta nosivosti k u rasponu su od 0,8 do 3,0 ovisno o vrsti tla, dubini ukopavanja i obliku temelja. (4) Proračunski neto ekvivalentni granični tlak (p*le) izvodi se iz neto graničnog tlaka (p*l), koji se za ispitivanje presiometrom odredi kao razlika (pl - p0) između graničnog tlaka pl i vodoravnog tlaka tla u mirovanju p0 na razini ispitivanja; p0 se smije odrediti iz procjene koeficijenta tlaka mirovanja K0 i vrijednosti efektivnog tlaka nadslojeva q′ i pornog tlaka u, kao p0 = K0 q′ + u.

EN 1997-1 Stranica 112/116

Dodatak F (obavijesni)

Ogledni postupci za vrednovanje slijeganja F.1 Postupak odnosa naprezanje - deformacija (1) Ukupno slijeganje temelja na koherentnom i nekoherentnom tlu može se procijeniti proračunom koji koristi odnose naprezanje-deformacija na slijedeće načine; - proračuna se raspodjela naprezanja u temeljnom tlu prouzročenih opterećenjem temelja; to se može izvesti

na osnovi teorije elastičnosti, općenito uz pretpostavku da je tlo homogeno i izotropno i da je raspodjela dodirnog tlaka pravocrtna

- proračunaju se deformacije temeljnog tla prouzročene naprezanjima s pomoću vrijednosti modula krutosti ili drugih odnosa naprezanje - deformacija određenih iz laboratorijskih ispitivanja (koji su po mogućnosti umjereni s pomoću terenskih ispitivanja) ili terenskih ispitivanja

- zbrajajući uspravne deformacije da se odredi slijeganje; pri korištenju postupka pomoću odnosa naprezanje-deformacija, potrebno je odabrati dovoljan broji točaka u tlu ispod temelja u kojima će se proračunati naprezanja i deformacije.

F.2 Prilagođena metoda elastičnosti (1) Ukupno slijeganje temelja na koherentnom ili nekoherentnom tlu može se procijeniti uporabom teorije elastičnosti i sljedeće jednadžbe: s = p x b x f / Em (F.1) gdje je: Em proračunska vrijednost modula elastičnosti f koeficijent slijeganja p dodirni tlak, pravocrtno raspodijeljen na osnovici temelja, a ostali su simboli određeni u točki 1.6. (2) Vrijednost koeficijenta slijeganja f ovisi o obliku i veličini površine temelja, promjeni krutosti s dubinom, debljini stišljivog sloja, Poissonovom koeficijentu, raspodjeli dodirnog tlaka i točki u kojoj se slijeganje proračunava. (3) Ako nema uporabljivih vrijednosti slijeganja izmjerenih na sličnim susjednim građevinama u sličnim uvjetima, proračunski modul Em dreniranog tla smije se za drenirane uvjete vrednovati iz rezultata laboratorijskih ili terenskih ispitivanja. (4) Prilagođenu metodu elastičnosti treba upotrijebiti samo ako su naprezanja u temeljnome tlu takva da nem pravocrtnim. Zahtijeva se veliki oprez ako se o ovaj postupak rabi za nehomogeno temeljno tlo. F.3 Slijeganja u nedreniranim uvjetima (1) Kratkoročne sastavnice slijeganja temelja, koje se odvija u nedreniranim uvjetima, može se vrednovati s pomoću postupka odnosa naprezanje - deformacija ili prilagođene metode elastičnosti. U tom slučaju, usvojene vrijednosti parametara krutosti (kao što su Em i Poissonov koeficijent ) trebaju predstavljati nedrenirano ponašanje. F.4 Konsolidacijsko slijeganje (1) Za proračun konsolidacijskoga slijeganja može se koristiti krivulja iz konsolidacionog ispitivanja kod kojeg nastaje jednoosna deformacija uslijed pritiska sa spriječenim bočnim širenjem (edometarski pokus). Zbrajanje slijeganja u nedreniranim uvjetima i konsolidacijskog slijeganja često vodi do precjenjivanja ukupnoga slijeganja i tada se smiju primijeniti empirijski ispravci. F.5 Razvoj slijeganja u vremenu (1) Za koherentna tla, brzina konsolidacijskoga slijeganja prije kraja primarne konsolidacije smije se približno procijeniti s pomoću parametara konsolidacije koji su dobiveni tlačnim ispitivanjem. Međutim, brzinu konsolidacijskoga slijeganja po mogućnosti treba odrediti iz vrijednosti propusnosti dobivenih terenskim ispitivanjem.

EN 1997-1 Stranica 113/116

Dodatak G (obavijesni)

Ogledni postupak za izvođenje pretpostavljene nosivosti plitkih temelja na stijeni (1) Pretpostavljena nosivost slabih i razlomljenih stijena s zatvorenim pukotinama, uključujući kredu s poroznošću manjom od 35 %, smije se izvesti sa slike G.1. To se zasniva na podjeli stijena u skupine iz tablice G.1, uz pretpostavku da građevina može podnijeti slijeganja jednaka 0,5 % širine temelja. Vrijednosti predpostavljene nosivosti za druga slijeganja mogu se izvesti iz izravnog omjera. Za slabe i razlomljene stijene s otvorenim ili ispunjenim pukotinama, treba upotrijebiti smanjene vrijednosti pretpostavljene nosivosti.

Apscisa: qu (MPa): jednoosna tlačna čvrstoća Ordinata: ds (mm) razmak pukotina 1 stijene iz 1. skupine 2 stijene iz 2. skupine 3 stijene iz 3. skupine 4 stijene iz 4. skupine 5 dopušteni dodirni tlakovi koji ne smiju premašiti jednoosnu tlačnu čvrstoću stijene ako su pukotine

zatvorene ili 50% ove vrijednosti ako su pukotine otvorene 6 dopušteni dodirni tlakovi: a) vrlo slaba stijena b) slaba stijena c) umjereno slaba stijena d) umjereno jaka stijena e) jaka stijena Razmaci: f) razmak pukotina malen g) razmak pukotina srednji h) razmak pukotina velik Za vrste stijena iz svake od četiriju skupina vidi tablicu G.1. Pretpostavljenu nosivost u crtkanim područjima treba odrediti nakon pregleda i/ili ispitivanja stijene (prema BS 8004)

Slika G.1 - Pretpostavljena nosivost kvadratnog temelja samca na stijeni (za slijeganja koja ne premašuju 0,5 % širine temelja)

EN 1997-1 Stranica 114/116

Tablica G.1 - Podjela slabih i razlomljenih stijena u skupine

Skupina Vrsta stijene 1 Čisti vapnenci i dolomiti

Karbonatni pješčenjaci male poroznosti 2 Magmatske

Oolitski i laporoviti vapnenci Dobro vezani pješčenjaci Stvrdnuti karbonatni muljnjaci Metamorfne stijene, uključujući slejtove i škriljavce (ravna kalavost/raslojavanje)

3 Izrazito laporoviti vapnenci Slabo vezani pješčenjaci Slejtovi i škriljavci (strma kalavost/raslojavanje)

4 Nevezani muljnjaci i šejlovi

EN 1997-1 Stranica 115/116

Dodatak H (obavijesni)

Granične vrijednosti izobličenja građevine i pomaka temelja

(1) Komponente pomaka temelja, koje treba razmotriti, uključuju slijeganje, relativno (ili diferencijalno) slijeganje, zaokret, naginjanje, relativni progib, relativni zaokret, vodoravni pomak i amplitudu vibracije. Definicije nekih naziva za pomak temelja i deformiranje dane su na slici H.1. (2) Najveći prihvatljivi relativni zaokreti za okvirne nosače, okvire s ispunom i nosivim ili zidovima od opeke, vjerojatno neće biti jednaki, ali će vjerojatno biti u rasponu od oko 1/2000 do oko 1/300, kako bi se spriječila pojava graničnoga stanja uporabljivosti u građevini. Za mnoge je građevine prihvatljiv najveći relativni zaokret od 1/500. Relativni zaokret koji će vjerojatno prouzročiti granično stanje nosivosti iznosi oko 1/150. (3) Omjeri dani u točki (2) primjenjuju se za ulegnuti oblik, kao što je prikazano na slici H.1. Za uzdignuti oblik (rubovi slegnuti više od dijela između njih), vrijednost se mora prepoloviti. (4) Za uobičajene građevine s temeljima samcima, ukupna slijeganja do 50 mm često su prihvatljiva. Veća slijeganja mogu biti prihvatljiva uz uvjet da relativni zaokreti ostanu unutar prihvatljivih granica i da ukupna slijeganja ne prouzroče kvarove na instalacijama u građevini, naginjanje itd. (5) Ove smjernice o graničnim slijeganjima primjenjuju se na uobičajene, tipske građevine. Ne treba ih primijeniti na zgrade ili građevine koje nisu uobičajene ili za koje je jačina opterećenja izrazito nejednolična.

a) definicije slijeganja s, diferencijalnog slijeganja δs, zaokreta θ i kutne deformacije α b) definicije relativnog progiba ∆ i omjera progiba ∆/L

c) definicije naginjanja ω i relativnog zaokreta (kutne distorzije) β Slika H.1 - Definicije pomaka temelja

EN 1997-1 Stranica 116/116

Dodatak J (obavijesni)

Popis provjera za nadzor građenja i praćenje ponašanja J.1 Općenito (1) Sljedeći popis sadrži važnije stavke, koje treba razmotriti pri nadzoru građenja ili praćenju ponašanja dovršene građevine. Značaj pojedinih stavki će se mijenjati od projekta do projekta. Ovaj popis nije sveobuhvatan. Stavci koji se odnose na određene vidove geotehničkog inženjerstva ili na određene vrste građevina, navedeni su u poglavljima ovog propisa. J.2 Nadzor građenja J.2.1 Opći stavci za provjeru (1) Provjera uvjeta u temeljnome tlu, lokacije i općeg razmještaja građevine . (2) Tok podzemne vode i stanje pornog tlaka; učinci odvodnje na razinu podzemne vode; učinkovitost mjera koje se provode radi provjere dotoka vode; razvoj unutarnje erozije i stvaranje erozijskih kanala; kemijski sastav podzemne vode; mogućnost korozije. (3) Pomaci, popuštanje, stabilnost stijenki i nožice iskopa; privremeni sustavi oslanjanja; učinci na obližnje zgrade i instalacije; mjerenje tlaka tla na potporne građevine; mjerenje promjena pornog tlaka radi iskopa ili opterećenja. (4) Sigurnost radnika uz odgovarajuće sagledavanje geotehničkih graničnih stanja. J.2.2 Tok vode i porni tlakovi (1) Podobnost sustava za osiguravanje provjere pornih tlakova u svim vodonosnim slojevima, u kojima bi povećani tlak mogao utjecati na stabilnost kosina ili nožice iskopa, uključujući arteške tlakove u vodonosnom sloju ispod iskopa; odstranjivanje vode iz sustava za odvodnju; snižavanje razine podzemne vode na cijelom području iskopa radi sprečavanja pojave ključanja ili stanja osjetljivog na poremećaj, stvaranja erozijskih kanala i poremećaj slojeva temeljnoga tla građevnom opremom; skretanje i odvođenje oborinske vode ili druge površinske vode. (2) Djelotvorna i učinkovita radna sposobnost sustava za odvodnju kroz cijelo razdoblje građenja, uz razmatranje stvaranja kore na zastorima zdenaca i zatrpavanje zdenaca ili sabirnih jama; istrošenost crpki; začepljenje crpki. (3) Nadzor nad odvodnjom da se izbjegne oštećenje susjednih građevina ili prostora; opažanja piezometarskih razina; učinkovitost, ispravnost i održavanje sustava za ponovno punjenje vodom,, ako je takav ugrađen. (4) Slijeganje susjednih građevina ili područja. (5) Učinkovitost subvodoravnih bušenih drenova. J.3 Praćenje ponašanja (1) Slijeganje zgrada i ostalih građevina u određenim vremenskim razmacima, uključujući slijeganje prouzročeno učincima vibracija na netastabilna tla. (2) Bočni pomak i promjene oblika, naročito za nasipe i deponije; građevine oslonjene na tlo, kao što su zgrade ili veliki spremnici; duboki jarci. (3) Piezometarske razine ispod zgrada ili u susjednim područjima, naročito ako su ugrađeni duboki drenažni sustavi ili stalni sustavi za odvodnju ili ako se grade duboki podrumi. (4) Progib ili pomak potpornih građevina, uz razmatranje: okomitih opterećenja na zasip; učinaka deponija; nasipa ili drugih površinskih opterećenja; tlakova vode. (5) Mjerenje protoka vode iz drenova. (6) Posebni zadaci: - Građevine pod visokom temperaturom, kao što su kotlovnice i vrući vodovi: isušivanje gline ili prašinastoga

tla; praćenje temperatura; pomaci. - Građevine pod niskom temperaturom, kao što su kriogenska postrojenja ili hlađena područja: praćenje

temperature; zamrzavanje temeljnoga tla; izdizanje tla prouzročeno zamrzavanjem; učinci naknadnog odmrzavanja.

(7) Vodonepropusnost. (8) Mjerenje vibracija.

Documents

En 1997-1 Eurokod 7: Geotehničko projektiranje