Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Hrvatska udruga za zaštitu potrošača

ENERGETSKA UČINKOVITOST

Dr.sc. Sarajko Baksa

Zagreb, 2012.

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

UVOD

Energetska učinkovitost je suma isplaniranih i provedenih mjera čiji je cilj korištenje minimalno moguće količine energije kako bi razina udobnosti i nivo proizvodnje ostao konstantno sačuvan. Pojednostavljeno, energetska učinkovitost rezultira uporabom manje količine energije (energenata) za obavljanje istovijetnog učinka. Potrebno je istaknuti da se energetska učinkovitost nikako ne smije promatrati kao štednja energije. Naime, štednja podrazumijeva određena odricanja, dok učinkovita uporaba energije, nikada ne narušava uvjete rada i življenja. Nadalje, poboljšanje učinkovitosti potrošnje energije ne podrazumijeva samo primjenu tehničkih rješenja, može se reći da je energetska učinkovitost prvenstveno stvar svijesti ljudi i njihove volje za promjenom ustaljenih navika prema energetski učinkovitijim rješenjima.

Zadovoljavanje 3E forme - energija, ekonomija, ekologija - novi je zahtjevni zadatak koji se postavlja pred projektante i graditelje. Susrećemo se s jedne strane s problemom nove izgradnje usklađene sa suvremenim standardom života i održivim razvojem, a s druge strane s problemom osuvremenjivanja postojeće izgradnje koja u velikom postotku ne zadovoljava današnje standarde, troši enormno mnogo energije i postaje iznimni problem i veliki zagađivač okolišnog sustava. Prema izvješću da je Hrvatska potrošnja energija za grijanje zgrade do 3 puta veća od one u Europskoj Uniji, donesen je Tehnički propis o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama u kojem su preuzete Europske norme, u kojima je iskazan najveći dopušteni godišnji energetski potencijal.

Najznačajniji dio potrošnje energije u kućanstvima kako u Republici Hrvatskoj, tako i u Zagrebačkoj županiji odnosi se na potrošnju toplinske energije za grijanje prostora i pripremu potrošne tople vode. Za Zagrebačku županiju na potrošnju energenata koji su direktno vezani uz proizvodnju toplinske energije (prirodni plin, biomasa, lož ulje) otpada 78 % od ukupne potrošnje energije u kućanstvima. Za izradu prognoza energetskih potreba podsektora kućanstva očekivani trendovi su u površini prosječnog kućanstva, u broju stanara unutar kućanstva, te u osobnoj potrošnji građana.

1.ENERGETSKA UČINKOVITOST

Energetska učinkovitost je postala nezaobilaznim dijelom suvremenog društva. Polako unoseći svijest o okolišu i mijenjajući svoje navike, postupno smanjujemo negativne utjecaje civilizacije na ekosustav planeta Zemlje. U svakome dijelu života civiliziranog čovjeka postoji proizvod ili djelovanje koje ima više manje direktan ili indirektan utjecaj na ekosustav koji ga okružuje. Stoga je neminovno poznavanje osnova ekologije i pobuditi ekološku svijest. Svatko od nas može unutar svog životnog okružja sam djelovati na način da dio svojih energetskih potreba zadovoljava korištenjem alternativnih izvora energije, primjerice; sunčeve energije, vjetra, kiše, plime i oseke, geotermalnih izvora, biogoriva i sl., a koji u konačnici osim instalacija i opreme potrebne za njihovo korištenje, ne iziskuju daljnje troškove.

1. 1. TEHNOLOGIJA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

Većina tehnologije obnovljivih izvora energije se na direktan ili indirektan način napaja iz Sunca. Sustav Zemljine atmosfere je uravnotežen na način da je toplinsko zračenje u svemir jednako pristiglom sunčevom zračenju, što rezultira određenim energetskim stupnjem unutar Zemljinog atmosferskog sustava što se u grubo može opisati kao Zemljina klima. Hidrosfera (voda) upija veći udio dolazećeg zračenja. Najviše zračenja se apsorbira pri maloj geografskoj širini u području oko ekvatora, ali se ta energija raspršuje u obliku vjetrova i morskih struja po cijelom

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

planetu, pri čemu gibanje valova može imati iznimno važnu ulogu u procesu pretvorbe mehaničke energije između atmosfere i oceana, kroz opterećenje uzrokovano vjetrom.

1.1.1. Snaga vjetra

Atmosferski protok zraka može se upotrebljavati za pokretanje vjetroturbina. Novije vjetroturbine imaju raspon snage od 600 kW pa sve do 5 MW. U područjima gdje su vjetrovi snažniji i učestaliji, poput primjerice priobalja i mjesta velike nadmorske visine, preporučljiva su za izgradnju vjetroparkova. Budući da brzina vjetra nije konstantna, proizvedena energija vjetroparka, tijekom godine nije nikad u veličinama kao zbroj nazivnih vrijednosti generatora pomnoženih sa brojem radnih sati, no i unatoč tome globalno gledajući, smatra se da je dugoročni tehnički potencijal energije vjetra zapravo pet puta veći od konačne svjetske proizvodnje energije, tj. da je 40 puta veći od trenutne potražnje za energijom.

1.1.2. Snaga vode

Snaga vode (u obliku kinetičke energije, temperaturne razlike ili gradijenta slanosti) može se razmjerno jednostavno sakupljati i koristiti. Obzirom da je voda 800 puta gušća od zraka, čak i spori vodeni tokovi ili umjereni valovi mogu rezultirati iznimnom količinom energije.

1.1.3. Uporaba solarne energije

Solarna energija prikupljena od sunčeva svjetla može biti primijenjena na mnogo načina, uključujući slijedeće:

1. Proizvodnja električne energije uporabom fotovoltnih solarnih ćelija,2. Proizvodnja vodika uporabom fotoelektrokemijskih ćelija,3. Proizvodnja električne energije uporabom koncentrirane solarne energije,4. Proizvodnja električne energije zagrijavanjem struje zraka koji okreće turbine unutar

solarnog tornja,5. Zagrijavanje zgrada, direktno kroz konstrukciju pasivne solarne zgrade,6. Zagrijavanje prehrambenih proizvoda uz pomoću solarnih pećnica,7. Zagrijavanje vode ili zraka za kućanstva u svrhu dobave tople vode i topline prostora

pomoću solarno toplinskih panela,8. Zagrijavanje i hlađenje zraka kroz uporabu solarnih kamina,9. Proizvodnja električne energije u geosinkronoj orbiti pomoću solarnih satelita i10. Solarne klimatizacijske jedinice.

Sunčevo svjetlo utjecalo je na građenje od samog početka povijesti građenja. Potpuno razvijenu solarnu arhitekturu i metode urbanog planiranja prvi su put primjenili Grci, Kinezi i Egipćani koji su orijentirali svoje građevine prema jugu kako bi osigurali svjetlost i toplinu. Rimske kupelji imale su velike jugu okrenute prozore. Sunčev dizajn u Europi bio je uglavnom zaboravljen nakon pada Rima, ali se nastavio neoslabljen primjenjivati u Kini, gdje kozmologijska tradicija povezuje jug s ljetom, toplinom i zdravljem.

1.1.4. Biogoriva

Biljke upotrebljavaju fotosintezu za rast i proizvodnju biomase. Poznata kao biomaterija, biomasa se može direktno upotrebljavati kao gorivo ili za proizvodnju tekućeg biogoriva. Aktivno se radi na istraživanju učinkovitijih načina pretvaranja biogoriva i ostalih goriva u električnu energiju koristeći gorive ćelije. 1.1.5. Kruta biomasa

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Kruta biomasa je najčešće uobičajeno upotrebljavana direktno kao gorivo, proizvodeći 10 - 20 MJ/kg topline. Njeni oblici i izvori sadrže gorivo dobiveno iz drva, biogeni udio iz komunalnog krutog otpada ili neiskorišteni udio ratarskih kultura. Više od 30% kućanstava u Hrvatskoj se grije na drva, a ako se koristi učinkovito, ta vrsta grijanja može biti iznimno ekonomična.

Tab. 1. Usporedni prikaz troškova grijanja na loživo ulje i drvo

Zamijeni li se stara peć na drva učinkovitom peći ili kotlom na drva, moguće je uštedjeti i do 50% ogrjevnog materijala. Peć na drva mora biti kapaciteta koji odgovara veličini prostorije, te nadalje mora biti profesionalno konstrukcijski izvedena i stručno instalirana. Punjenje ložišta manjom količinom drva povečava iskoristivost, a što su dva vlažnija to je slabije izgaranje, a time i manja učinkovitost grijanja.

1.1.6. Bioplin

Bioplin se iznimno lako može proizvesti iz trenutnih ostataka kao što su primjerice; proizvodnja papira, proizvodnja šećera, fekalija, ostataka životinja itd. Ovi raznoliki ostaci se miješaju zajedno i uz prirodnu fermentaciju rezultiraju proizvodnjom plina metana. Alternativno, bioplin se može proizvesti uz pomoć naprednog sustava procesuiranja otpada, kao što je npr. mehanički biološki tretman. Ovi sustavi obnavljaju reciklirane elemente iz kućanskih otpada i procesuiraju biorazgradivi dio u anarobni sažeti sadržaj.

1.1.7. Geotermalna energija

Geotermalna energija je energija dobivena odvajanjem topline obično kilometrima duboko unutar Zemljine kore. Sama geotermalna elektrana je razmjerno skupa za izgradnju, ali geotermalna energija ima brojne prednosti pred tradicionalnim izvorima energije baziranim na fosilnim gorivima. Najveća prednost geotermalne energije je to što je čista i sigurna za okoliš. Metoda koja se koristi za dobivanje električne energije ne stvara emisije štetne za okolišni sustav. Nadalje smanjuje se korištenje fosilnih goriva, što također umanjuje emisiju stakleničkih plinova. Druga prednost su zalihe energije koje su na raspolaganju. Zalihe geotermalne energije su praktički neiscrpne. Geotermalne elektrane zauzimaju iznimno mali prostor, za razliku od npr. hidroelektrana čije brane i akumulaciona jezera rezultiraju potapanjem velikih geografskih površina. Geotermalne elektrane se grade direktno na izvoru energije i lako opskrbljuju okolna područja toplinskom i električnom energijom. Osim toga, glede malog zauzeća prostora, takve elektrane su vrlo sigurne. Geotermalna energija je pouzdana jer ne ovisi o meteorološkim utjecajima, za razliku od hidroelektrana (koje ovise o količini vode na raspolaganju), vjetroelektrana (varijabilnost i ne konzistentnost vjetra), solarnih sustava (ne rade noću i ovise o meteorološkim prilikama). Električna energija iz geotermalnih izvora može se proizvoditi 24 sata na dan. Geotermalne elektrane imaju vrlo niske troškove proizvodnje, zahtijevaju samo energiju za pokretanje vodenih pumpi, a i tu energiju proizvodi elektrana sama za sebe.

2. POTROŠNJA ENERGIJE U ZGRADAMA

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Enegetska učinkovitost u zgradarstvu prepoznata je danas kao područje koje ima najveći potencijal za smanjenje ukupne potrošnje energije,čime se direktno utječe na ugodniji i kvalitetniji boravak u zgradi, duži životni vijek zgrade te ujedno doprinosi zaštiti okoliša i smanjenju emisija štetnih plinova.

Mjere energetske učinkovitosti u zgradarstvu uključuju cijeli niz različitih područja mogućnosti uštede toplinske i električne energije, uz racionalnu primjenu fosilnih goriva, te primjenu obnovljivih izvora energije u zgradama, gdje god je to funkcionalno izvedivo i ekonomski opravdano.

Zgrade su najveći pojedinačni potrošači energije i veliki izvori štetnih emisija staklenih plinova, posebno CO . Ukoliko se promatra potrošnja energije u najvećem sektoru potrošnje – sektoru opće

potrošnje, u kojem su najveći potrošači stambene i nestambene zgrade, može se primjetiti stalan porast potrošnje finalne energije. Energija koja se potroši u stambenim i nestambenim zgradama danas čini 41,30 % ukupne finalne potrošnje energije u Hrvatskoj, slika 1 i 2.

Sl. 1.Udio potrošnje finalne energije u zgradarstvu u ukupnoj potrošnji finalne energije u Republici Hrvatskoj 2005. godine

Sl. 2. Prosječna potrošnja finalne energije u stambenim i nestambenim zgradama u RH

2.1. Cilj energetske učinkovitosti u zgradarstvu

Temeljni cilj energetske učinkovitosti u zgradarstvu je uspostava mehanizama koji će trajno smanjiti energetske potrebe pri projektiranju, izgradnji i korištenju novih zgrada, kao i rekonstrukciji postojećih, te uklanjanje barijera uvođenjem mjera energetske učinkovitosti u postojeći i novi stambeni i nestambeni fond zgrada, slika 3 i 4.

Uspješna implementacija mjera energetske učinkovitosti u zgradarstvu temelji se na:

- promjeni zakonodavnog okruženja i usklađivanja s propisima na području toplinske zaštite i uštede energije te primjene obnovljivih izvora energije,- povećanju toplinske zaštite postojećih i novih zgrada,- povećanju učinkovitosti sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije,- povećanju učinkovitosti sustava rasvjete i energetskih trošila,- energetskoj kontroli i upravljanju energijom u postojećim i novim zgradama,- propisivanju ciljne vrijednosti ukupne godišnje potrošnje zgrade po m² ili m³,- uvođenju energetskog certifikata kao sistema označavanja zgrada prema godišnjoj potrošnji energije i- stalnoj edukaciji i promociji mjera povećanja energetske učinkovitosti.

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Sl. 3. Podjela nastanjenih stanova prema godini izgradnje

Sl. 4. Energetska bilanca prosječne zgrade građene 70-tih godina, prije rekonstrukcije i bilanca nakon rekonstrukcije primjenom standarda niskoenergetske i pasivne gradnje – rekonstrukcija s koeficijentom 10

2.2. Opće preporuke za povećanje energetske učinkovitosti postojećih i novih zgrada Jednostavne mjere povećanja energetske učinkovitosti, bez dodatnih troškova, uz trenutne uštede su sljedeće:

- ugasiti grijanje ili hlađenje noću i u slučajevima kada nema nikog kod kuće,- noću spustiti rolete i navući zavjese,- izbjegavati zaklanjanje i pokrivanje grijačih tijela zavjesama, maskama i sl.,- vremenski optimirati grijanje i pripremu tople vode,- u sezoni grijanja smanjiti sobnu temperaturu za 1°C,- u sezoni hlađenja podesiti hlađenje na minimalno 26°C,- koristiti prirodno osvjetljenje u što većoj mjeri,- isključiti rasvjetu u prostoriji kad nije potrebna i- perilice za rublje i posuđe uključivati samo kad su pune, najbolje noću.

Mjere za povećanje energetske učinkovitosti uz male troškove i brzi povrat investicije (do 3 godine) su:

- brtvljenje prozora i vanjskih vratiju,- provjera i popravak okova na prozorima i vratima,- izoliranje niša za radijatore i kutija za rolete,- toplinski izolirati postojeći kosi krov ili strop prema negrijanom tavanu,- reducirati gubitke topline kroz prozore ugradnjom roleta, postavom zavjesa i sl., - ugradnja termostatskih ventila na radijatore,- redovito servisiranje i podešavanje sustava grijanja i hlađenja,- ugradnja automatske kontrole i nadzor energetike kuće,- ugradnja štednih žarulja u rasvjetna tijela i- zamjena trošila energetski učinkovitijim, energetske klase A.

Mjere za povećanje energetske učinkovitosti uz nešto veće troškove i duži period povrata investicije (više od 3 godine) su sljedeće:

- zamijena prozora i vanjskih vratiju toplinski kvalitetnijim prozorima (preporuka za prozore 1,1-1,8 W/m2K)- toplinski izolirati cijelu vanjsku ovojnicu kuće, zidove, podove, krov te plohe prema negrijanim prostorima

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

- izgraditi vjetrobran na ulazu u kuću,- sanirati i obnoviti dimnjak,- izolirati cijevi za toplu vodu i spremnik,- analizirati sustav grijanja i hlađenja u kući i po potrebi ga zamijeniti energetski učinkovitijim sustavom, te ga upariti s obnovljivim izvorima energije.

Svaka zgrada je jedinstveni spoj arhitekture, konstrukcije i kompleksne energetike. Značaj energije i porast cijene energenata nameću sve veću potrebu za pravilnim i racionalnim upravljanjem energijom unutar zgrada. Zgrade su najveći pojedinačni potrošač energije s najvećim potencijalom energetskih ušteda, te se u budućnosti može očekivati intenziviranje aktivnosti u području štednje energije u zgradama. Svaka je zgrada potrošač energije, a smisao suvremene arhitekture i graditeljstva je poznavanje smanjenja i optimiziranja energetskih potreba zgrada i omogućavanje krajnjim korisnicima racionalno upravljanje potrošnjom energije.

Općenito se energetske potrebe zgrada mogu razmatrati kao:

- električna energija za rasvjetu,- električna energija za različite električne uređaje,- električna energija za pogon dizala, eskalatora i sl.,- el. energija za pogon motornih pogona u sust. ventilacije, klimatizacije i sl.,- potrošna topla (sanitarna) voda,- toplinska energija za grijanje,- rashladna energija za hlađenje i- sekundarne upotrebe toplinske energije za praonicu, kuhinju, sterilizaciju i sl.

Potrošnja energije za grijanje u prosječno toplinski izoliranim zgradama danas u Hrvatskoj iznosi od 40 do 60 % ukupne potrošnje energije, za pripremu potrošne tople vode od 15 do 35 %, a za kuhanje od 5 do 15 %. Može se zaključiti da potrošnja za toplinske potrebe predstavlja od 80 do 90 % ukupnih energetskih potreba zgrade, slika 5. Potrošnja energije za rasvjetu i za ostale netoplinske potrebe (npr. električna energija za računala, TV i sl.) iznosi od 10 do 20 % ukupne potrošnje energije. Iako to bitno ovisi o objektu i klimatskim prilikama, hlađenje danas predstavlja manji dio ukupne godišnje energetske potrošnje i to gotovo isključivo u obliku potrošnje električne energije. No već u slijedećih desetak godina, podizanjem standarda korištenja prostora, očekuje se kontinuirani porast značaja hlađenja u ukupnim energetskim potrebama zgrada. Na potrošnju energetskih procesa grijanja zgrade prvenstveno utječe trajanje sezone grijanja i zahtijevana temperatura prostora, što ovisi o klimatskim uvjetima i standardu korištenja prostora.

Sl. 5. Potrošnja energije u zgradama

3.Toplinska zaštita zgrada

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Toplinska izolacija ako je nedovoljna, dovodi do povećanih toplinskih gubitaka zimi, hladnih obodnih konstrukcija, oštećenja nastalih kondenzacijom vlage, te pregrijavanja prostora ljeti. Posljedice su oštećenja konstrukcije, te neudobno i napose nezdravo stanovanje. Zagrijavanje takvih prostora zahtijeva veću količinu energije, što dovodi do povećanja cijene korištenja i održavanja prostora, ali rezultira i većim zagađenjem okoliša. U zemljama EU potrošnja energije za grijanje zgrade niža je od 100 kWh/m2 na godinu, a u Hrvatskoj je i do dva, tri puta veća. Dobro poznavanje toplinskih svojstava građevinskih materijala jedan je od preduvjeta za projektiranje energetski učinkovitih zgrada, a bolja toplinska izolacija postiže se ugradnjom materijala niske toplinske provodljivosti, odnosno visokog toplinskog otpora.

3.1. OSNOVE TOPLINSKE ZAŠTITE ZGRADA

Toplinska zaštita zgrada jedna je od mjera povećanja energetske učinkovitosti koja ima najveći utjecaj na ukupnu energetsku bilancu zgrade. Poboljšanjem toplinsko izolacijskih karakteristika zgrade moguće je postići smanjenje ukupnih gubitaka topline građevine za prosječno 30 do 80 %. Dobro poznavanje toplinskih svojstava građevinskih materijala jedan je od preduvjeta za projektiranje energetski učinkovitih zgrada. Toplinski gubici kroz građevni element ovise o sastavu elemenata, orijentaciji i koeficijentu toplinske provodljivosti [1,2].

3.1.1. Toplinska izolacija vanjskog zida

Toplinsku izolaciju vanjskog zida, u pravilu, treba izvoditi dodavanjem novog toplinsko izolacijskog sloja s vanjske strane zida, a iznimno s unutarnje strane zida. Izvedba toplinske izolacije s unutarnje strane zida nepovoljna je s građevinsko fizikalnog stajališta, a često je i skuplja glede potrebe dodatnog rješavanja problema difuzije vodene pare, strožih zahtjeva u pogledu sigurnosti protiv požara, gubitka korisnog prostora i dr. Kod izvedbe toplinsko izolacijskog sloja s vanjske strane zida moguća su dva rješenja završnog sloja koji štiti toplinsko izolacijski sloj i ostatak zida od vanjskih atmosferskih utjecaja. Prvo rješenje karakterizira izvedba vanjskog zaštitnog sloja punoplošnim lijepljenjem na toplinsko izolacijski sloj, tzv. kompaktna fasada. Kod drugog rješenja zaštitini je sloj u obliku pojedinačnih elemenata učvršćenih na odgovarajuću podkonstrukciju na način da između zaštitine obloge i sloja toplinske izolacije ostane sloj zraka koji se ventilira prema van, tzv. ventilirana fasada. Djelotvorni toplinsko izolacijski sloj završava sa slojem za provjetravanje kroz koji zrak cirkulira i isušuje vlagu. Pri tome debljina toplinsko izolacijskog sloja ne bi tebala biti manja od 10 do 12 cm., kako je i vidljivo sa slika 1 i 2 [1].

Sl. 1. Izolacija vanjskog zida Sl. 2. Toplinska izolacija pasivne sunčeve arhitekture

3.1.2. Toplinska izolacija krova ili stropa prema negrijanom tavanu

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Iako je udio krova zastupljen sa svega 10 do 20 % u ukupnim toplinskim gubicima u kući, krov ima iznimno važnu ulogu u kvaliteti i standardu stanovanja. Najčešći oblik krova na obiteljskim i manjim stambenim zgradama je kosi krov. Ako kosi krov nije toplinski izoliran, kroz njega može proći i 30 % topline. Dodatna toplinska izolacija krova je brza je i jednostavna, a ekonomski je vrlo isplativa. Povrat investicije poboljšanja izolacije krova već se između prve i pete godine. Preporučena debljina toplinske izolacije na kosom krovu iznosi 16 do 20 cm.

Ravni krovovi su najviše izloženi atmosferskim utjecajima od svih vanjskih elemenata zgrade. Stoga je iznimno važno kvalitetno ih izolirati i toplinski i hidroizolacijom, te pravilno riješiti odvodnju oborinskih voda. Ravni krov može biti riješen kao prohodni, neprohodni ili tzv. zeleni krov. U skladu s time izvodi se i završna obrada krova [1].

3.1.3. Toplinska izolacija poda na tlu i poda iznad otvorenog ili negrijanog prostora

Od ukupnih toplinskih gubitaka kuće, toplinski gubici kroz pod iznose 10 %. Međutim, toplinski gubici kroz pod mogu se smanjiti i do 60 % postavljanjem toplinske izolacije. Ta debljina izolacije poda ovisi o temperaturi hladne prostorije, a iznosi 8 cm za podove iznad prostorija koje se griju, 10 cm za podove prema vanjskom zraku, a ako se tu nalazi i podno grijanje te veličine sloja izolacije potrebno je uvečati za dodatna 3 cm.

Konstrukcija poda na tlu razlikuju se od podnih konstrukcija prema negrijanom prostoru po nosivoj betonskoj podlozi i hidroizolaciji. Kod novogradnji se pod na terenu treba toplinski izolirati što većom debljinom toplinske izolacije dok je kod postojećih zgrada takva mjera uglavnom ekonomski neisplativa, glede većih građevinskih zahvata koji je prate. Međutim, ekonomski vrlo isplative mjere su toplinska izolacija stropne konstrukcije prema negrijanom tavanu, te podne konstrukcije prema negrijanom podrumu.

3.1.4. Toplinski most

Toplinski most je manje područje u omotaču grijanog dijela zgrade kroz koje je toplinski tok povećan uslijed promjene materijala, debljine ili geometrije građevnog dijela. Glede smanjenog otpora toplinskoj propustljivosti u odnosu na tipični presjek konstrukcije, temperatura unutarnje površine pregrade na toplinskom mostu manja je nego na ostaloj površni, što nadalje povećava opasnost od kondenziranja vodene pare.

Ovisno o uzorku povišene toplinske propustljivosti, razlikuju se dvije vrste toplinskih mostova: konstruktivni toplinski mostovi, koji nastaju kod kombinacija različtih vrsta materijala i geometrijski toplinski mostovi koji nastaju uslijed promijene oblika konstrukcije, npr. uglovi zgrade.

3.2. VRSTE TOPLINSKE IZOLACIJE

Najpoželjniji materijal za izolaciju je kamena vuna, slika 3, glede toga jer je dobar izolator i ima mogućnosti difuzije pare, a na drugom mjestu nalazi se stiropor. Po izboru materijala za toplinsku zaštitu treba osim toplinske vodljivosti uzeti u obzir i druge karakteristike materijala, kao što su požarna otpornost, faktor otpora difuziji vodene pare, tlačna tvrdoća, stistljivost, trajnost, otpornost na vlagu i drugo, tab. 1.

Tab. 1. Usporedba toplinsko izolacijskih materijala

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Sl. 3. Slikovni prikaz Mineralne vune

3.3. POSTOJEĆE STANJE ZGRADA U HRVATSKOJ

Postojeće stanje zgrada u Hrvatskoj analizirano sa stajališta energetske potrošnje, rezultiralo je iznimno vrijednim podacima, ustanovilo se kako je razdoblje izgradnje veoma značajan podatak. Razdoblje od 1950. do 1980. god. bilo je doba najveće stambene izgradnje. U tih tridesetak godina izgrađen je niz stambenih i nestambenih zgrada s prosječnom potrošnjom energije od 200 kWh/ m2. Prosječno stare zgrade godišnje troše 200 do 300 kWh/ m2 energije za grijanje, standardno izolirane kuće ispod 100 kWh/ m2, suvremene niskoenergetske kuće ispod 40 kWh/ m2, dok pasivne i nulanergestke samo 15 kWh/ m2.

Europsko udruženje proizvođača toplinske izolacije Eurima u zajedničkom projektu s tvrtkom Ecoys načinili su analizu gubitaka toplinske energije kroz pojedine konstrukcije u zgradama Europske unije, sa zbirnim prikazom unutar tab. 2.

[1] Tab. 2. Koeficijent prolaza topline

Sl. 4. Energetska bilanca

Analiziramo li tab. 1., ali i ostale podatke, moramo se pomiriti s time da smo nažalost još iznimno daleko od modernih zemalja koje problem toplinske zaštite zgrada riješavaju umnogome efikasnije od nas. Kako bi uspijeli u namjeri da ih slijedimo neminovno se moramo razvijati u skladu s normama i propisima s kojima čemo se sve više susretati ulaskom u Europsku uniju.

4.Grijanje stambenih prostora

VANJSKI ZID

POD STROP

ŠVICARSKA 0,4 0,4 0,4

ŠVEDSKA 0,3 0,3 0,3

NJEMAČKA 0,38 0,3 0,38

DANSKA 0,27 0,3 0,2 – 0,3

ENGLESKA 0,45 0,45 0,25 – 0,45

USA 0,47 0,58 0,22

HRVATSKA 0,9 0,75 0,8

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Potreba za grijanjem je jedna od osnovnih čovjekovih potreba. Kroz povijest su se koristili mnogi načini grijanja, a danas se za grijanje najčešće koriste plin, električna energija, solarna energija, loživo ulje, kruta goriva (drva, ugljen) i drugi načini. Prvobitnim "sustavom" grijanja moglo bi se nazvati fizičko izlaganje Sunčevim zrakama, a pronalaskom vatre čovjeku je omogućena zaštita od hladnog vremena. Prvi složeniji sustavi za grijanje nastaju u Europi u antičko doba, bili su to sustavi centralnog toplozračnog površinskog grijanja, te su bili poznati pod nazivom "hipokaustično grijanje".

4.1.UVOD

Sustavi grijanja se mogu podijeliti na nekoliko načina, prema; energentu, načinu zagrijavanja i prema izvedbi ogrjevnih tijela. Podjela sustava grijanja prema energentu se zasniva na izvoru energije koji se koristi za pretvorbu u toplinu, pa oni mogu biti: plinski, električni, solarni, na loživo ulje, na kruta goriva itd. Podjela prema načinu zagrijavanja u obzir uzima položaj izvora topline u odnosu na prostoriju koju je potrebno zagrijavati, pa se dijeli na: lokalne i centralne. Podjela prema izvedbi ogrjevnih tijela se temelji na načinu na koji se toplina predaje prostoriji: radijatorski, izravni, konvektorski, ventilokonvektorski i površinski.

4.2. OSNOVNI ENERGENTI U SUSTAVIMA GRIJANJA

Sustavi grijanja stambenih prostora kao energetski izvor rabe raznoliki segment energenata. Najčešći su; plinska goriva, loživa ulja, kruta goriva, biomase i sunčeva energija.

Potrebna količina topline za zagrijavanje mase m, s temperature T1, na temperaturu T2 uz poznatu prosječnu vrijednost specifičnog toplinskog kapaciteta, računa se prema izrazu:

Q = m ∗ c ∗ (T1 – T2 )

4.2.1. Plinska goriva

To su plinovi i plinske smjese čijim izgaranjem nastaje toplina. Kao energenti se koriste u sustavima grijanja i pripreme potrošne tople vode, proizvodnji električne i toplinske energije itd. Plinska se goriva mogu podijeliti prema izvoru, odnosno načinu ili procesu dobivanja te prema značajkama izgaranja na; prirodna koja se dobivaju izravno iz zemlje (npr. prirodni plin) i umjetna koja se dobivaju preradom nafte, ugljena ili unutar raznih tehnoloških ili sličnih procesa.

4.2.2. Loživa ulja

Radi se o tekućem gorivu koje se dobiva frakcijskom destilacijom sirove nafte, a koristi se u malim i velikim energetskim postrojenjima. Sastoje se najvećim dijelom od ugljika, a ostatak čine vodik, kisik i dušik.

4.2.3. Kruta goriva

Ugljen je kruto fosilno gorivo koje je tijekom povijesti bilo vrlo često, dok je danas njegova primjena u sustavima grijanja uglavnom napuštena, te se kao energent u današnje vrijeme najviše koristi u velikim energetskim postrojenjima i u industriji. Najvećim dijelom se sastoji od ugljika, vodika, kisika, a ostatak otpada na sumpor, dušik, vodu, pepeo i razne druge primjese.

4.2.4. Biomasa

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Biomasa je kruto gorivo biološkog porijekla, odnosno obnovljivi izvor energije, a može dolaziti u raznovrsnim oblicima.

4.2.5. Sunčeva energija

Obnovljiv i neograničen izvor energije od kojeg izravno ili neizravno potječe najveći dio ostalih izvora energije na Zemlji. Sunčeva energija u užem smislu podrazumijeva količinu energije koja je prenesena Sunčevim zračenjem, a izražava se u džulima, J = Nm, u praksi se često koristi i jedinica kilovatsat (1kWh=3600J). U svom se izvornom obliku koristi (najčešće) za pretvorbu u toplinsku energiju za sustave pripreme potrošne tople vode i grijanja, te u solarnim elektranama.

Solarni sustavi su izvori topline za grijanje i pripremu potrošne tople vode koji kao osnovni izvor koriste Sunčevu energiju, slika 1. U najvećem broju slučajeva se koriste kao dodatni izvor topline, dok kao osnovni služe plinski, uljni ili električni kotlovi. Njihova je primjena kao osnovni izvor topline za sustave grijanja rijetka i ograničena na područja s dovoljnom količinom Sunčevog zračenja tijekom cijele godine, u kojima su ujedno i klimatski uvjeti povoljniji pa je sezona grijanja kratka.

Sl. 1. Sustav solarnog kolektora

5. Ventilacija i hlađenje stambenog prostora

U prostoru gdje boravi veći broj ljudi na neminovno dolazi do narušavanja kvalitete zraka, a dodatna prašina i dim čine vanjski zrak u mnogim gradovima slabije kvalitete. Unutar prostorije zrak se onečišćuje disanjem i dizanjem prašine, te je stoga jedino rješenje stalna izmjena zraka glede kvalitetnijih higijenskih uvjeta boravka i stanovanja. U tu svrhu izvode se ventilacije i sustavi za hlađenje prostora. Uloga ventilacije je višen amijenska, zagrijavanje zraka, odstranjivanje suvišne vlage i štetnih plinova iz prostora, te rashlađivanje zraka u ljeti.

Prema ovom je zahtjevu određeno, da za jednog čovjeka u zatvorenoj prostoriji potrebno osigurati količinu svježeg zraka najmanje 30 m3/h, a ako se u prostoriji puši tada je potrebno osigurati i do 40 m3/h. Međutim, drugi je zahtjev, izražen kao broj izmjena zraka u prostoriji u jednom satu najčešće u uporabi. Prema tom je zahtjevu određen najmanji broj potreban za izmjenu svježeg zraka u jednome satu za stambene prostorije, i to ovisno o funkciji prostorije, kako je vidljivo iz tab. 1.

5.1. VENTILACIJA

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Ventilacija stambenog prostora može biti prirodna i mehanička, slika 1. Od klimatskih utjecaja glede svrhovite ventilacije najvažniji su; razlike u temperaturi između vanjskog i unutarnjeg zraka, brzina (djelovanje) vjetra i smjer vjetra, a od graditeljskih utjecaja to su; položaj zgrade u odnosu prema reljefu zemljišta, raspored prostorija u zgradi, visina zgrade, propusnost vanjskih prozora, balkonskih vrata i ostalih vrata, te propusnost vanjskih elemenata konstrukcije zgrade (vanjski zidovi, stropovi) i dr.

Tab. 1. Najmanji broj potrebnih izmjena zraka u jedinici vremena u odnosu o vrsti i visini prostorije

Sl.1. Prirodna i mehanička ventilacija potkrovlja

5.1.1. Prirodna ventilacija

Prirodno provjetravanje je najčešća primjena u kućanstvima, a ujedno i najjeftinija. Najintenzivniji način prirodne ventilacije je ozračivanje prostora kroz otvorene prozore i balkonska vrata. Takava ventilacija dovoljna je za obnavljanje zraka u prostorijama u kojima boravi mali broj ljudi, i nema nekih posebnih zagađivača. Treba napomenuti da je kratko prozračivanje potpunim otvaranjem krila prozora i balkonskih vrata bolje od trajnog prozračivanja kroz poluotvorena vrata ili prozora. Time se štedi energija za grijanje i smanjuje rizik za prehladu. Budući da su klimatski utjecaji (razlika temperature, brzina i smjer vjetra) promjenjiva intenziteta i različitog trajanja, prirodna je ventilacija također neujednačena, a u ljetnom (toplom) razdoblju godine može biti čak i potpuno neučinkovita. Stoga je prilikom građenja zgrada potrebno poduzeti mjere kako bi prirodna ventilacija bila trajno (cjelogodišnje) učinkovita i iznad donje higijenski potrebne granice, tab. 2.

Tab. 2. Broj izmjena zraka pri prirodnoj ventilaciji kroz prozore i vrata

5.1.2. Mehanička ventilacija

Mehanička ventilacija je prisilna izmjena zraka u zatvorenoj prostoriji potpomognuta djelovanjem ventilatora, odnosno dodatnom mehaničkom energijom i uređajima. Izvodi se u

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

području s jakim vrtlogom vjetrova i u razdoblju kada nema prirodne ventilacije ili kad je ona nedovoljna. Prednosti mehaničke ventilacije su: neovisnost o vremenskim uvjetima, veliki izbor opreme, mogućnost regulacije te pojednostavljen proces projektiranja sustava. Nedostaci su iznimni investicijski troškovi, velika potrošnja energije, te problem buke. Mehanička ventilacija dijeli se na: odsisnu ventilaciju (odsisavanje onečišćenog zraka kroz kanale), tlačnu ventilaciju (dovođenje svježeg zraka kroz kanale), odsisno - tlačnu ventilaciju. U stambenim prostorijama mehanička ventilacija se provodi odsisavanjem zraka iz sanitarnih prostorija i kuhinja, pri čemu uslijed podtlaka u ventilirane prostore ulazi vanjski zrak ili zrak iz susjednih prostorija. Nasuprot odsisavanju zraka iz prostorije, uređaji za tlačnu ventilaciju ubacuju vanjski zrak u prostor koji se ventilira. Prostorija se drži u pretlaku u odnosu na susjedne prostorije i okolinu, te je time spriječen dotok onečišćenog zraka u ventilirani prostor, odnosno višak zraka struji u susjedne prostorije ili prema okolini kroz prozore i vrata. Nedostatak tlačne ventilacije je nemogućnost povrata topline iz sobnog zraka, a gubici ovise o broju izmjena zraka. Smanjenjem broja izmjene zraka s 1 h -1 na 0,5 h-1 može se u objektima s niskom toplinskom zaštitom uštediti do 25% energije, dok kod niskoenergetskih kuća sa visokom toplinskom zaštitom i do 35% [1].

5.2. HLAĐENJE STAMBENOG PROSTORA

Uslijed ljetnih vrućina sve se više odlučuje na ugradnju SPLIT jedinica klima uređaja koji su najjednostavnije i najjeftinije rješenje za hlađenje domova. Osnovne komponente kompresijskog rashladnog uređaja su: kompresor, kondenzator, prigušni ventil i isparivač, te radna tvar kao prijenosnik energije, kako je i vidljivo sa slike 1.

Sl. 1. Split sustav za hlađenje (grijanje) zraka

SPLIT sustavi se mogu podijeliti prema nekoliko kriterija: prema namjeni (uređaji za hlađenje zraka, uređaji za hlađenje i grijanje zraka), prema broju unutarnjih jedinica (monosplit sustavi - sastoje se od jedne vanjske i jedne unutarnje jedinice, multisplit sustavi - sastoje se od jedne vanjske i više unutarnjih jedinica), i prema načinu ugradnje unutarnje jedinice (zidni, podni, parapetni, ugradbeni, podstropni, stropni).

6. Električna energija u kućanstvu

Potrošnja električne energije po kućanstvu u Hrvatskoj veća je od EU prosjeka. Posljedica je to još uvijek velikog udjela električne energije u zadovoljavanju toplinskih potreba kućanstva. Postoji

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

niz čimbenika koji utječu na potrošnju energije u kućanstvu. Neki od njih su: vrsta građevine, godina izgradnje, materijal gradnje, postojanje toplinske izolacije, lokacija, klima, postojanje energetski efikasnih tehnologija, broj električnih uređaja kao i njihova efikasnost, te broj, navike i ponašanje ukućana. Većinu energije možemo uštedjeti samo promjenom ponašanja. Način na koji trošimo energiju ima direktan i indirektan utjecaj na okoliš i klimatske promjene kroz emisije stakleničkih plinova koji nastaju uslijed izgaranja fosilnih goriva u našim kotlovima, pećima te u termoelektranama.

Korištenje energije sve više opterećuje kućni proračun. Od 2000. godine su cijene električne energije, plina i ulja za grijanje porasle u prosjeku za 40%. Usprkos tome, sve smo rastrošniji u korištenju tih dragocijenih dobara. Hrvatske obitelji danas prosječno troše 10% više struje nego prije 10 godina. Zato postoje mnogi razlozi koji mogu poslužiti i kao poticaj za razmišljanje o svakodnevnom trošenju električne energije. Efikasno korištenje energije podrazumijeva primjenu energetski efikasnih materijala, uređaja, sustava i tehnologija koji su dostupni na tržištu, s ciljem smanjenja utroška energije uz postizanje istog efekta. Kod kupnje kućanskih uređaja i opreme, treba imati u vidu da svaka od tih investicija ima dvije cijene. Jedna je cijena kupnje, a druga je cijena korištenja i održavanja. Iako većina energetski efikasnih uređaja ima višu početnu cijenu, njima se ostvaruju uštede kroz manje mjesečne troškove za energente. 6.1. UDIO ELEKTRIČNE ENERGIJE U POTREBAMA KUĆANSTAVA

Prosječno kućanstvo EU godišnje troši oko 18 MWh energije, dok u Hrvatskoj to iznosi oko 15MWh po kućanstvu godišnje. Glede gospodarske krize u Hrvatskoj porast potrošnje energije u posljednih je nekoliko godina usporen, no u budućnosti je očekivan daljnji porast i dostizanje europskog prosjeka. Potrošnja električne energije po kućanstvu u Hrvatskoj veća je nego prosjek u EU i iznosi oko 4,5 MWh. Posljedica je to velikog udjela električne energije unutar toplinskih potreba kućanstva. Učinkovitost potrošnje energije prati se indeksom energetske učinkovitosti ODEX. Na slici 1. prikazano je kretanje ODEX indikatora za kućanstvo u EU, a na slici 2, kretanje ODEX indeksa za Hrvatsku. Poboljšanje energetske učinkovitosti ukazuje opadanje vrijednosti ODEKS indeksa.

Sl. 1. ODEX indikatora energetske učinkovitosti za EU

Sl. 2. ODEKS indikatora energetske učinkovitosti u Hrvatskoj

Potrošnja električne energije za rasvjetu, te klimatizaciju prostora ovisna je prvenstveno o stambenoj površini, što rezultira da potrošnja električne energije nije izravno vezana za površinu kućanstva već za kupovnu moć stanara. Unutar tabele 1 dan je strukturni prikaz potrošene električne energije prema potrošačima koji se koriste u potrebama kućanstva. 

Tab. 1. Struktrura potrošene električne energije prema potrošačimakoji se koriste u kućanstvu

57% potrošnje - za grijanje

25% potrošnje

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

za pripremu potrošne tople vode

11% potrošnje - rasvjeta i kućanski uređaji (hladnjaci,

televizori, perilice i sušilice rublja, perilice

posuđa...)

7% štednjaci, pećnice i ostala kuhala

Unutar tabele 2 dan je pregled primjera potrošnje električne energije jednoga prosječnog kućanstva, iz časopisa Home Power.

Tab. 2. Tabelarni prikaz potrošnje električne energije jednoga prosječnog kućanstva

    LJETNI MJESECI ZIMSKI MJESECI

uređaj wata (W) sati dnevno dana tjedno Wh dnevno sati dnevno dana tjednoWh

dnevno

klima-uređaj

400 8 7 3200 0 0 0

hladnjak 510 4 7 2040 3,6 7 1836

hidrofor 1600 1 7 1600 0,9 7 1440

osobno računalo s periferijom

190 3 7 570 3 7 570

mikrovalna pećnica

1500 0,2 7 300 0,2 7 300

televizor i kućno kino

75 4 7 300 5 7 375

rasvjeta (4 × 25 W)

100 2,5 7 250 4 7 400

telefon, telefonska sekretarica,

digitalni sat i sl.

8 24 7 192 24 7 192

perilica rublja

350 1 3 150 1 3 150

sušilica rublja

350 1 3 150 1 3 150

grijalica 350 0 0 0 6 7 2100

    UKUPNO: 8752     7513

6.1.1. Energetski razred kućanskih uređaja

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Razred energetske efikasnosti je potvrda kvalitete uređaja s obzirom na njegovu energetsku efikasnost, pri čemu se uređaji prema potrošnji energije dijele na sedam razreda energetske učinkovitosti ozančenih slovima od A do G, pri čemu grupu A čine energetski najefikasniji uređaji, slika 3. Uređaji i rasvjetna tijela energetskog razreda A troše i do 45% manje energije od istih uređaja energetskog razreda D. Uštede koje se mogu ostvariti kod pojedinih kućanskih aparata ovise o učestalosti njihove uporabe. Prilikom kupnje novog kućanskog uređaja, glavni kriterij obično je upravo cijena samog uređaja i njegove mogućnosti, dok se o potrošnji električne energije često vodi najmanje računa. Svrha energetskih klasa jest informiranje kupca o tome koliko učinkovito određeni uređaj iskorištava električnu energiju i vodu, te o razini buke koju prilikom rada taj uređaj proizvodi. Općenito se preporuča kupnja uređaja A ili A+ klase, no i kod tih uređaja prilikom kupnje potrebno je pozorno proučiti oznaku energetske efikasnosti ili ako ona nije dovljno jasno istaknuta zatražiti od prodavača da ju iskaže. Energetske oznake služe za informiranje kupca o potrošnji energije i utjecaju na okoliš pojedinog uređaja. Veća energetska efikasnost uređaja i odnosu na drugi uređaj iste vrste, znači da se za istu ili veću razinu usluge troši manje energije i na taj način se ostvaruju značajne energetske i novčane uštede. Standardizacija energetskih oznaka, te neovisno ispitivanje uređaja predstavlja dodatni mehanizam zaštite kupaca od netočnih i neistinith podataka o energetskoj potrošnji. Prema Zakonu o zaštiti potrošača, kupac mora dobiti točne i relevantne podatke o uređaju, kako bi odluka o kupnji bila što racionalnija i uključila procjenu cijene energije utrošene tijekom životnog vijeka uređaja. Energetski standardi obvezuju proizvođače uređaja da isporučuju samo one uređaje koji zadovoljavaju minimalnu razinu energetske učinkovitosti.

6.1.2. Rasvjeta

Uz manju potrošnju struje rasvjeta može biti i znatno učinkovitija, naime, štedne žarulje uz istu rasvijetljenost troše pet puta manje energije nego slične tradicionalne žarulje. Žarulja sa žarnom niti u vidljivu svjetlost pretvara svega 5% uložene energije, dok se ostatak pretvara u nepotrebnu toplinsku energiju. Vijek trajanja im je otprilike 1000 radnih sati, dok je trajanje štedne žarulje, slika 4 osam puta dulje od obične žarulje sa žarnom niti. 

Sl. 3. Energetski razredi Sl. 4. Spiralni tip štednih žarulja, iznimno popularan u SAD od uvođenja 1990-tih.

Rasvjetu ne treba ostavljati uključenu kada za to nema potrebe. Kako bi se spriječilo nepotrebno ostavljanje uključene rasvjete npr. u podrumima i garažama, najefikasnije je postaviti automatski prekidač koji će žarulju nakon nekog vremena sam isključiti. S jednim kWh električne energije može se primjerice: ostaviti upaljenu običnu žarulju od 100 W 10 sati ili pak štednu žarulju od 20 W 50 sati, čuvati živežne namirnice dan i pol u hladnjaku kapaciteta 180 litara ili koristiti štednu ledenicu istog kapaciteta 50 sati, te 14 sati nepotrebno držati sve električne aparate jedne četveročlane obitelji u stanju pripravnosti (stand-by). 6.1.3. Kućanski aparati

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Ledenice se ubrajaju među najveće potrošače električne energije u kućanstvu. Uštede se mogu ostvariti sa ne pretjerivanjem u kapacitetu: u domaćinstvima u kojima se pretežno sve nabavlja kupovinom (gradska domaćinstva, kratak put do dućana) dovoljno je da iskoristivi prostor ledenice bude između 50 i 80 litara po osobi, a kod domaćinstava koja puno toga spremaju (s vlastitim vrtom, izravno kupovanje od proizvođača poljoprivrednih proizvoda) dovoljno je da iskoristivi prostor ledenice po osobi iznosi od 100 do 130 litara. Moderne perilice mogu, zahvaljujući sposobnosti prilagođavanja količini rublja, prilagoditi potrošnju vode, te time uštedjeti i električnu energiju.

Kuhanje s poklopcem može se uštedjeti i do 20% el. energije za kuhanje, nadalje potrebno je i prilagoditi posuđe količini hrane koja se kuha. Mali kućanski uređaji mogu trošiti iznimno mnogo električne energije. Mikrovalne pećnice su energetski učinkovitije od običnih pećnica stoga jer štede energiju glede kraćeg vremena pripreme hrane. Uštede mogu ići i do 50% i to za pripremu malih količina hrane, a poglavito prilikom podgrijavanja. U današnje vrijeme, sve više kućanstava ima i koristi osobno računalo, u Hrvatskoj ga ima čak 67% kućanstava! Ostavi li se monitor uključen cijelu noć, potrošit će energije koliko je dostatno za zagrijavanje 6 večera u mikrovalnoj pećnici. Stand by funkcija kod raznih kućanskih uređaja troši i do 6% električne energije u kućanstvu. Konkretno, TV u stand by modu troši i do 24% energije u odnosu kad je upaljen. Punjači za mobitele, osobna prijenosna računala i digitalne kamere troše energiju i kad su uključeni u utičnicu, a uređaji su odvojeni od punjača.

6.2. SUSTAVI ZA INTELIGENTNO UPRAVLJANE

Inteligentni upravljački sustavi u kućanstvima mogu doprinijeti uštedama u sustavu grijanja i do 30%, dok uštede električne energije mogu biti i do 5%. Sustav može regulirati temperature u svim prostorijama u kući prema zadanom režimu rada bilo da se radi o zimi ili ljeti, može kontrolirati rasvjetu u pojedinim prostorijama, uključivanje ili isključivanje električnih potrošača, sustav ventilacije, vanjske žaluzije, te sigurnosni protupožarni sustav.

6.3. UŠTEDA ELEKTRIČNE ENERGIJE U KUĆANSTVU

Prvi korak u smanjenju potrošnje je upoznavanje s potrebama za energijom unutar kućanstva, prema toj podjeli se djele i uređaji koji zadovoljavaju navedene potrebe, pritom neizostavno trošeći energiju. Tek kada se prepoznaju vlastite potrebe za energijom, moguće je i smanjenje potrošnje. Postoji više razloga za uštedu električne energije, no najveći je financijski aspekt, uštedom energije kućanstvo ima manje financijske izdatke, a ne manje važan je i očuvanje okoliša.

Načini na koje se može uštediti energiju unutar kućanstva; a) tuširanjem se obično troši daleko više vode nego li je potrebno, skračivanjem vremena tuširanja na 10 minuta ostvaruju se značajne uštede, za tuširanje je potrebna topla voda, a grijanje vode je veliki potrošač energije, b) u vrijeme kada je sezona grijanja potrebno je pripaziti da temperatura nije previsoka. Često se događa da se životni prostor pregrijava, što rezultira negativnim konsekvencama, stvara se prevelika razlika između vanjske i unutarnje temperature što nikako nije dobro za zdravlje, ali također utječe i na bespotrebno trošenje energije, c) umjesto klasičnih žarulja korištenje štednih žarulja, d) ako se neki uređaj ne koristi više dana potrebno ga je isključiti iz struje, jer iako ne radi uređaj ipak troši električnu energiju, e) rasvjeta u kućanstvima troši 10 do 15% električne energije! Stoga je preporučljivo maksimalno korištenje dnevnog svjetla gdje god je moguće, uz naglasak gašenja rasvjete kada se ne boravi u prostoriji.

7. Obnovljivi izvori energije u kućanstvu

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Uporaba obnovljivih izvora energije (OIE) je sve popularnija u kućanstvima diljem Hrvatske. Najčešći sustavi koji se ugrađuju u kućanstva su sustavi koji koriste energiju sunca, vjetara, vode i topline tla. U kućanstvima se najčešće koriste za zagrijavanje tople vode (solarni kolektori), proizvodnju električne energije (fotonaponski paneli) koji mogu biti za samostalnu upotrebu ili spojeni na javnu mrežu, vjetrenjače (za proizvodnju struje) i toplinske pumpe (za grijanje i hlađenje). Svi ti sustavi imaju nisku proizvodnu cijenu energije, ali su razmjerno financijski nepovoljni za implementaciju prosječnog kućanstva. Republika Hrvatska i lokalne zajednice sufinanciraju i potiču ugradnju sustava za obnovljivu energiju.

U obnovljive izvore energije ubrajaju se oni izvori koji su sačuvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomično (energija vodotoka, vjetra, Sunčeva energija, biogorivo, bioplin, biomasa, geotermalna energija, energija valova, energija plime i oseke, energija plina iz deponija ili postrojenja za preradu otpadnih voda). Unutar tabele 1 dan je prikaz proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u 2007. godini.

Tab. 1. Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora u 2007. godini

Obnovljivi izvor Proizvodnja električne energijeSunce (fotonaponski sustavi) 52,65 MWhVjetar 34,91 GWhBiomasa 7,02 GWhMale hidroelektrane 83,0 GWhGeotermalna 0UKUPNO 129,94 GWh

7.1. TRŽIŠTE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

Kako se cijena energije iz obnovljivih izvora još ne može natjecati s cijenom energije iz fosilnih goriva u slučaju da utjecaji na okoliš nisu uračunati, potrebno je uvesti mehanizam potpore za kompenzaciju izbjegnutih troškova zaštite okoliša koju konvencionalni proizvođači ne plaćaju. Sustav potpore neminovno mora biti razvojno orijentiran i ekonomski efikasan, te ne smije narušavati osnovna pravila konkurencije. Trenutačno postoje dva glavna sustava potpore u EU:

Potpora bazirana na cijeni – energija proizvedena iz obnovljivih izvora otkupljuje se po povlaštenim cijena (feed-in tarife). Feed-in tarife su obično dovoljno visoke da podrže razvoj te variraju ovisno o tipu obnovljivog izvora i

Potpora bazirana na kapacitetu – potrošači energije su obavezni na određeni udio energije iz obnovljivih izvora u njihovoj ukupnoj potrošnji energije. Napredni sustavi potpore bazirane na kapacitetu su sustavi trgovanja zelenim certifikatima.

Potpora bazirana na cijeni je najrašireniji način poticanja korištenja obnovljivih izvora koji se pokazao uspješnim u mnogim državama EU, npr. u Njemačkoj, Španjolskoj, Danskoj i državama s intenzivnim razvojem obnovljivih izvora. Sličan pristup definiranju potpore razvoju obnovljivih izvora je korišten i u Hrvatskoj. Bitno je istaknuti kako je sustav poticanja feed-in tarifama ograničen na količinu energije prema Uredbi o minimalnom udjelu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora i kogeneracije čija se proizvodnja potiče. Feed-in tarife za obnovljive izvore definirane su Tarifnim sustavom za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i kogeneracije, tab. 2 Error: Reference source not found.

. Pregled feed-in tarifa za različite tehnologije korištenja obnovljivih izvora u Hrvatskoj

Tip i snaga postrojenjaobnovljivog izvora

Cijena za 2007. godinu (kn/kWh)

Cijena za 2009. godinu (kn/kWh)

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Sunčane elektrane, < 10 kW 3,40 3,70Sunčane elektrane, > 10 kW, > 30 kW 3,00 3,27Sunčane elektrane, > 30 kW 2,10 2,29Vjetroelektrane, < 1 MW 0,64 0,70Vjetroelektrane, > 1 MW 0,65 0,71Elektrane na krutu biomasu iz drvno-prerađivačke industrije

0,83 0,90

Geotermalne elektrane 1,26 1,37Elektrane na tekuća biogoriva 0,36 0,39

Osim mehanizma potpore, za uspješno funkcioniranje tržišta bitni su transparentni odnosi institucija prilikom plasiranja i plaćanja energije iz obnovljivih izvora. Poslovni entiteti ovog polja su proizvođači energije iz obnovljivih izvora, operator tržišta (osigurava kupnju energije iz obnovljivih izvora), operatori sustava (obvezani zakonom na određen udio energije iz obnovljivih izvora u bilanci) i kupci električne energije. Novac za otkup električne energije iz obnovljivih izvora kola od kupca električne energije do proizvođača energije iz obnovljivih izvora preko operatora sustava i operatora tržišta. Dio novca kojim je kupac platio račun za električnu energiju automatski odlazi u fond za raspodjelu poticaja. Iz ovog fonda proizvođačima energije iz obnovljivih izvora plaćaju se njihova isporučena energija prema definiranim feed-in tarifama. Slika 1prikazuje odnose institucija za plasiranje energije iz obnovljivih izvora i tokove novca (potraživanja i plaćanja).

Sl. 1. Odnosi entiteta za distribuciju energije iz obnovljivih izvora

7.2. PODJELA I PRIMJERI IZVORA OBNOVLJIVE ENERGIJE

Izvori obnovljivih energija još uvijek nisu u većoj mjeri pogodni za korištenje u domaćinstvima s razloga što je izgradnja sustava još uvijek preskupa i razmjerno neisplativa ukoliko se uzme u obzir omjer cijene investicije i količine dobivene energije. Također postrojenja kojima bi se određena energija iz obnovljivog izvora pretvarala u električnu ili toplinsku energiju su dimenzionalno prevelika da bi se smjestila unutar jedne obiteljske kuće ili dvorišta.

7.2.1. Solarni kolektori za pripremu tople vode

Solarnim rješenjima transformira se slobodna energija Sunčevih zraka u energiju za grijanje i pripremu tople vode. Time se doprinosi zaštiti okoliša i smanjenju računa za energiju. U prosjeku solarni sustav može uštedjeti i do 60% godišnje energije potrebne za pripremu tople vode i do 30%

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

energije za grijanje. Iskoristiv vijek uporabe i trajanja toplinske instalacije može biti dulji od dvadeset godina uz pravilnu upotrebu.

Solarni kolektori funkcioniraju na način da sunčeve zrake zagrijavaju tekućinu u solarnom kolektoru. Optočna crpka provodi zagrijanu tekućinu do spremnika vode, slika 1. Tako zagrijanan tekućina prijenosi toplinu i uz pomoću izmjenjivaća predaje toplinu vodi. U slučaju da nema dovoljno sunčeve energije voda se dogrijava uz pomoć grijača. Praksa je pokazala da solarni kolektor po 1 m2 godišnje uštedi 750 kWh energije. Solarni sustav u ljetnom periodu zadovoljava potrebe tople vode od 90 do 100%, u prelaznom periodu od 50 do 70%, a u zimskom periodu od 10 do 25 %. Cijena ovakvih sustava kod upotrebe pločastih kolektora kreće se između 16.000-30.000 kn (uključujući montažu).

Sl. 1. Sustav zagrijavanja tople vode

7.2.2. Fotonaponske čelije

Fotonaponski sustavi mogu se podijeliti u dvije skupine; a) samostalni kod koji se energija sprema u akumulatore i b) spojeni na mrežu kod kojih se proizvedena električna energija predaje u elektroenergetsku mrežu. Fotonaposki sustavi spojeni na mrežu su logičan izbor jer ne zahtjevaju akumulatore za spremanje energije koji pridonose kompleksnosti i cijeni samog sistema. Pomoću ovog sustava predaje se dobivena energija preko dvosmjernog brojila distributeru električne energije. Sustav radi na način da sunčeva svjetlost koja obasjava solarni modul pretvara svjetlo u fotonaponskoj čeliji u istosmjernu električnu energiju, slika 2.

Isplativost investicije ponajviše ovisi o poziciji krova u odnosu na strane svijeta. Optimalno je da krov na koji se postavljaju moduli gleda na jug. Važno je znati da za električnu energiju koja se prodaje distributeru proizvođač dobiva trostruko veću cijenu od cijene el. Energije iz gradske mreže. Najveći potencijal za gradnju i isplativost solarnih elektrana imaju mjesta u priobalju, znači u Istri, Dalmaciji i otocima gdje je najveći broj sunčanih dana godišnje. Međutim, još uvijek najviše solarnih elektrana je moguće vidjeti u kontinentalnom dijelu zemlje. Optimalna solarna elektrana za obiteljsku kuću koja daje najveće dobitke je snage oko 10kW. Cijena takve elektrane je otprilike 200.000 kn, a vrijeme povrata investicije je 6 godina. Međutim informacije o isplativosti sustava su i dalje oprečne. U pojedinim istraživanjima se navodi 5 godina kao period isplativosti, dok su pojedine analize bliže brojci 10, pa čak i više godina.

U posljednje vrijeme svjedočimo i ponudama raznih tvrtki građanima u kojima se nudi otkup krovova na obiteljskim kućama, slika 3, uz određenu naknadu na određeni vremenski period u svrhu izgradnje solarnih elektrana. Razne su solucije koje tvrtke nude u naknadu za najam krovova. Od onih u kojima se nudi plaćanje računa za električnu energiju od strane tih tvrtki na određeni period najma, a neke tvrtke čak nude i sanaciju krovišta, korištenje dijela toplinske energije i određenu financijsku naknadu.

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Sl. 2. Sustav za proizvodnju električne energije Sl. 3. Primjer kostrukcije krovnogsolarnog sustava

7.2.3. Grijanje na biomasu

Biomasa je obnovljivi izvor energije u koji se ubraja; ogrjevno drvo, grane, drvni otpad, piljevina, pelete, slama, drvene ostatci rezidbe, ostatci poljoprivrede, komunalni i industrijski otpad. Za grijanje obiteljskih kuća, stambenih i poslovnih prostora najčešće se koristi ogrjevno drvo ili razni otpatci, piljevina, briketi i pelete. Važno je da drvo ili otpaci koji se koriste imaju što manje vlage. Zamjena kotla na lož ulje kotlom na bio masu, slika 3, može donjeti godišnje uštede i do 12.000 kn u Zagrebu, a 7.500 kn u Splitu, dok je vrijeme povrata investicije od otprilike 30.000 kn, između 3 i 5 godina.

Sl. 3. Sustav grijanja bio masu

7.2.4. Sustavi grijanja i hlađenja pomoću dizalica topline

Dizalice topline su uređaji koji energiju zemlje, vode ili zraka pretvaraju u iskoristivu toplinu. Rade na termodinamičkom načelu dizalica topline, dovode energiju s niže temperature uz dodatnu energiju na višu temperaturnu razinu uz pomoću prikladnog rashladnog medija. Najčešće se rabi toplina tla. Primjenom prirodnih energetskih izvora zgrada se povezuju s okolišem, te se tijekom zime vrši izmjena energije u smjeru okoliša prema objektu, dok je tijekom ljeta energetski tok suprotan, od zgrade prema zemlji. Koriste se kao samostalni sustavi ili dodatni izvor energije. Dizalice topline najčešće se koriste u sustavima grijanja i pripreme tople vode. U najvećem broju slučaja u niskotemperaturnim sustavima toplovodnog grijanja kod kojih su najprikladniji sustavi površinskog grijanja (podnog, zidnog, stropnog). Za prosječnu obiteljsku kuću u središnjoj Hrvatskoj preporučena snaga je 40kW, a cijena seta s instalacijom kreće se od 30.000 kn na više ovisno o kvaliteti sustava.

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Sl. 4. Funkcionalni pikaz dizalice topline 7.2.5. Vjetroagregati

Vjetroagregati se koriste za dobivanje električne energije iz snage vjetra. Oni pretvaraju kinetičku energiju vjetra u mehaničku energiju, a zatim preko električnih generatora u električnu energiju. Dijele se na horizontalne i vertikalne, prema osi vrtnje. Mali vjetroagregati mogu se ugradit na krov svake kuće i proizvodit električnu energiju, a posebice su zanimljivi za uporabu na otocima i mjestima gdje nema postavljene energetske mreže. A jedna od osnovnih značajki sustava je ta da se mogu kombinirati i sa drugim izvorima obnovljivih energija.

Sl. 5. Vjetroagregati

8. Energetski pregled zgrade

U postupku provođenja energetskog pregleda analiziraju se toplinske karakteristike vanjske ovojnice zgrade i karakteristike tehničkih sustava s ciljem utvrđivanja učinkovitosti, odnosno neučinkovitosti potrošnje energije, uz donošenje zaključaka i preporuka glede povećanja učinkovitosti. Energetskim pregledom se utvrđuju načini korištenja energije, te sustavi i mjesta na kojima su prisutni veliki gubici energije kako bi se odredile mjere za racionalno korištenje energije i povećanje energetske učinkovitosti. Osnovni cilj energetskog pregleda zgrade je prikupljanjem i

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

obradom podataka o tehničkim sustavima zgrade dobiti uvid u energetska svojstva zgrade obzirom na:

građevinske karakteristike u smislu toplinske zaštite, energetska svojstva sustava za klimatizaciju, grijanje, hlađenje, ventilaciju i rasvjetu, zastupljenost i energetska svojstva pojedinih grupa trošila i strukturu upravljanja zgradom te pristup korisnika energetskoj problematici.

Na osnovu analize prikupljenih podataka odabiru se konkretne energetske, ekonomske i ekološke optimalne mjere energetske učinkovitosti za promatranu zgradu. Dvije su osnovne svrhe energetskog pregleda:

analiza stanja i mogućnosti primjene mjera poboljšanja energetskih svojstava zgrade i povećanja energetske učinkovitosti,

osnovni alat u određivanju razreda potrošnje energije u energetskoj certifikaciji zgrada.

8.1. ENERGETSKI PREGLED ZGRADE U svakoj se zgradi obavlja određena aktivnost. Shematski se aktivnost može predstaviti kao interakcija ljudi, opreme, energije, radnih tehnika i zahtjeva zaštite okoliša. Negativni učinci na okoliš koji se javljaju kao posljedica korištenja neke zgrade u direktnoj su vezi s količinom korištene energije i aktivnošću koja se u zgradi obavlja. Naime, nije isto da li se neka zgrada koristi kao uredski prostor ili kao primjerice škola, ali u svakom slučaju optimiranjem potrošnje energije i vode smanjuju se i negativni utjecaji na okoliš. Zahtjevi aktivnosti koja se u njoj obavlja predstavljaju osnovu za definiranje energetskih potreba zgrade. Dovođenjem u vezu potrošnje energije i vode s rezultatima aktivnosti dobiva se zorni prikaz; kako, zašto i koliko energije i vode se troši unutar neke zgrade. Prilikom energetskog pregleda mora se analizirati efikasnost potrošnje energije i vode u svim segmentima korištenja, od ulaznog postrojenja za energetske transformacije, preko razvoda i regulacije do konačne, neposredne potrošnje od strane korisnika zgrade.

Za izdavanje energetskog certifikata nove ili postojeće zgrade potrebno je provesti energetski pregled zgrade, slika 1, u skladu sa člankom 28. Pravilnika o energetskom certificiranju zgrada [2]. Energetski certifikat je dokument koji prikazuje energetska svojstva zgrade s energetskim razredom zgrade, te pokazuje da li je kuća ili zgrada kvalitetno energetski izgrađena, s ciljem povećanja energetske učinkovitosti, slika 2. Certifikat o energetskim svojstvima zgrada mora sadržavati referentne vrijednosti kao što su pravne norme i mjerila kako bi potrošačima omogućio usporedbu i procjenu energetskih svojstava zgrade. Energetski certifikat izdaje se na rok važenja od 10 godina [3]. Energetski pregled zgrade je ključni korak u analizi efikasnosti potrošnje energije i vode te je nezaobilazni korak na putu kontrole troškova i smanjenja potrošnje energenata. Sastavni dio energetskog pregleda su preporuke za promjene načina rada ili ponašanja te preporuke za primjenu zahvata i realizaciju investicija kojima se postiže poboljšanje energetske efikasnosti bez ugrožavanja radnih uvjeta u objektu.

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

Sl. 1. Shema općeg energetskog pregleda Sl. 2. Energetski certifikat

8.1.1. Energetska bilanca zgrade Ako se zanemari ponašanje korisnika potrošnja energije u zgradi ovisi o tehničkim karakteristikama same zgrade (njezinog oblika i konstrukcijskih materijala), tehničkim karakteristikama korištenih energetskih sustava (sustavi grijanja, pripreme potrošne tople vode, klimatizacije, električne rasvjete, itd.), te o klimatskim uvjetima podneblja na kojem se nalazi. Osnovni pojmovi za analizu potrošnje energije u zgradama su toplinski gubici i dobici, koeficijent prolaska topline, te stupanj dan grijanja/hlađenja.

U svim se analizama zgrada predstavlja kao jedan krovni sustav s više podsustava. Energetska bilanca zgrade podrazumijeva sve energetske gubitke i dobitke. Pri tome se uobičajeno govori o toplinskoj bilanci, odnosno razmatra se koliko je energije potrebno da bi se zadovoljile toplinske potrebe zgrade. Važno je zapamtiti da je potreba za toplinskom energijom uvijek usko vezana za toplinske gubitke zgrade. Naime, dok god su toplinski dobici energije dovoljni za pokrivanje toplinskih gubitaka, u zgradi će se održavati željeni uvjeti toplinske ugodnosti.

ZAKLJUČAK

Pojam energetska učinkovitost predstavlja racionalno korištenje energije, kroz smanjenu potrošnju energenata. Plan energetske učinkovitosti prednost daje potrebu sustavne i sveobuhvatne obnove postojećeg fonda zgrada s ciljem poboljšanja njihovih energetskih svojstava kao i na poboljšanje energetske učinkovitosti uređaja i opreme koja se u njima koristi. Nedovoljna razina svjesti, znanja i informacija o energetskoj učinkovitosti karakteristika je tranzicijskih zemalja s nedovoljna razvijenim tržištem energetske učinkovitosti. Provođenje mjera i pronalazak optimalnog rješenja u kućanstvima za zatvaranje financijskog okvira potrebnog za njihovu realizaciju, ključno je za smanjenje potrošnje energije na nacionalnoj razini. Postoje mnogi načini za korištenje obnovljive energije u kućanstvima. Sustavi za proizvodnju energije koriste obnovljive izvore za dobivanje toplinske energije i elektrčne energije uz vrlo male emisije stakleničkih plinova, te stoga uz financijske uštede donose i veliku dobrobit okolini u kojoj živimo i koja je svakim danom sve opterećenija glede neprestanog rasta potrošnje energije koja se dobiva većinom iz fosilnih izvora koji stvaraju ogromni pritisak na okolinu. Također, sve više je projekata koje organiziraju gradovi i općine, kojima se subvencionira i pomaže gradnja takvih sustava. RH se i obvezala u predpristupnom ugovoru Europskoj uniji kako će do 2020. godine koristiti 20% OIE u ukupnoj energetskoj potrošnji.

Dr.sc. Sarajko Baksa Energetska učinkovitost

LITERATURA

[1] Hrs Borković Ž.; Zidar M., Petrić H., Perović M., Prebeg F., Jurić Ž. (2007.). Energetska učinkovitost u zgradarstvu, Energetski institut Hrvoje Požar, HEP Toplinarstvo d.o.o. Zagreb, ISNB 978-953-6474-58-5, Zagreb

[2] Hrs Borkovic Z., Krstulovic V., Perovic M., Petric H., Prebeg F., Vugrinec D., Zidar M. (2007.). Održiva gradna i energetska učinkovitost, Energetski institut Hrvoje Požar i Graditeljska škola Čakovec, ISBN 978-953-6474-57-8, Zagreb

[3] Finalna potrošnja i energetska efikasnost; http://powerlab.fsb.hr/enerpedia/index.php?title=finalna_potrošnja_i_energetska_efikasnost

[4] Energetska učinkovitost u zgradarstvu, HEP Toplinarstvo d.o.o., www.eihp.hr[5] Svrha i vrste toplinske izolacije, Poticanje energetske efikasnosti u Hrvatskoj,

www.energetska-efikasnost.undp.hr[6] Ventilacija obiteljskih kuća, Inveto Pro d.o.o., Zagreb, dostupno na: http://www.invento-

pro.hr/pdf/katalozi/hr/Ventilacija%20obiteljskih%20kuca.pdf[7] Galaso, I : Ventilacija i klimatizacija, Tehnička enciklopedija[8] http://www.energyunion.eu/hr/node/198 (2012.), stranici pristupljeno 04.11.2012. god.[9] http://www.zelenaenergija.org[10] Energija u Hrvatskoj 2007, Energetski institut Hrvoje Požar za Ministarstvo gospodarstva,

rada i poduzetništva, 2008.[11] Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora i kogeneracije, Narodne novine 67/05[12] Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i kogeneracije,

Narodne novine 33/07[13] Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva (2008.): Prilagodba i nadogradnja strategije

energetskog razvoja Republike Hrvatske, nacrt Zelene knjige[14] www.ee.undp.hr[15] www.hera.hr[16] Thumann, Priručnik za energetske preglede, Fairmont Press, Atlanta, 1979.[17] Morvaj, Z.; Sucic, B.; Zanki, V.; Cacic, G. (2010). Priručnik za provedbu energetskih

pregleda zgrada, Available from: http://www.zgh.hr/UserDocsImages/zeleni%20kutak/auditprirucnik.pdf

[18] Energetsko certificiranje,, Available from: http://www.energetskocertificiranje.com/energetski_certifikat.htm