Pećinski biodiverzitetC K SENTAR ZA RŠ I PELEOLOGIJU

www.centarzakrs.ba

Anthroherpon sp.

Brošura realizovana u okviru projekta: Protection of the Underground Biodiversity in the Neretva River Catchment Area

Finansiran od strane: Critical Ecosystem Partnership FundCEPF is a joint program of l'Agence Française de Développement, Conservation International, the European Union, the Global Environment Facility, the Government of Japan, the MacArthur Foundation and the World Bank

Implementiran od strane: Centra za krš i speleologiju - Sarajevo

Izdavač: Centar za krš i speleologijuAutori tekst: Jasmin Pašić, Jasminko MulaomerovićAutori foto: Gregor Aljancic; Jana Bedek; Ivan Napotnik; Simone Milanolo i Jasmin Pašić

Tiraž 250 primjerakaDTP i štampaTDP d.o.o.Sarajevo, 2014

Pećinski biodiverzitetZa razliku od površinskih staništa koja su vrlo promjenjiva, pećinska staništa su relativno konstantna po uslovima koji tamo vladaju. To je svijet potpunom mraku, sa stalnom temperaturom i visokom vlažnošću. Životinje koje žive u pećinama, ne samo da se moraju prilagoditi tim uslovima, već moraju živjeti u okruženju u kojem nema mnogo izvora hrane.Populacije životinja koje žive u pećinama su vrlo male u odnosu na životinjski svijet na površini. Prema tome, veliki broj pećinskih životinja su na popisima ugroženih vrsta. To znači da postoji realna opasnost da većina ovih životinja zauvjek izumre.

Lanac ishrane u pećinama

Sav živi svijet zavisi od sunčeve svjetlosti, čak i u najmračnijim dijelovima pećina. Ovdje ne rastu biljke, jer biljkama je potrebno svjetlo za fotosintezu. Na površini, zelene biljke proizvode organsku materiju koja uz pomoć vode prodire u podzemlje, te tako dospijeva do organizama koji ovdje obitavaju. Drugi izvor hrane im pruža izmet od životinja koje se hrane na površini, a zatim se vraćaju u pećine gdje se odmaraju ili podižu svoje mlade. Izmet životinja, kao što su npr. šišmiši, je glavni izvor hrane u nekim pećinama. Neke životinje se direktno mogu

hraniti ovim izmetom ili pomoću bakterija i gljivica koje razgrađuju ove materijale u jednostavnije i dostupnije hranjive tvari.Sitni pećinski životinje se hrane ovim naslagama bakterija i gljivica, te i oni kasnije postaju hrana većim predatorima kao što su vodozemci ili pauci. Opet, izmet većih pećinskih životinja postaje hrana za gljivice i bakterije, te se tako nastavlja lanac ishrane u pećinama.Sve vrste u pećinskom ekosistemu zavise jedni od drugih. Podsjetimo, broj životinja u pećini je daleko manji nego njihovih rođaka na površini. Iz tog razloga: Ne treba ometati životne procese pećinskih životinja!

Meta menardi Plusiocampa sp.

Tipovi organizama koji žive u pećinama

Životinje u pećinama možemo podijeliti u tri kategorije, zavisno o količini vremena koje provode u pećini:

Troglokseni: od grčke riječi "troglos" (pećina) i "xenos" (gost). Oni su privremeni pećinski stanovnici koji dio života provode u pećini, ali i van pećine i to po svom izboru. Medvjedi, tvorovi, moljci, pa i ljudi u prošlim vremenima, su primjeri trogloksena. Opstanak ovih trogloksena ne zavisi direktno od pećina, te također ne pokazuju posebne adaptacije za pećinske ekosisteme.

Troglofili: od grčke riječi "troglos" (pećina) i "phileo" (naklonost). Ove životinje, koje su „naklonjene“ pećinama, mogu da žive u potpunom mraku koji vlada u pećinama, ali isto tako, mogu da prežive i van pećina. S vremena na vrijeme oni izlaze van, u potrazi za hranom. Najreprezentativniji predstavnici troglofila su šišmiši. Neke vrste šišmiša preferiraju stalnu temperaturu pećina za zimski san i da podižu svoje mlade. Također, ova grupa životinja uključuje: pojedine vrste insekata, žabe, daždevnjake i neke vrste rakova itd.

Troglobionti: od grčke riječi "troglos" (pećina) i "bios" (život). Oni su pravi pećinski stanovnici koji provode cijeli život u pećini. Žive u potpunom mraku, možemo ih pronaći samo u pećinama i nisu sposobni preživjeti van pećina. Troglobionti su razvili posebne prilagođenosti koje im pomažu preživjeti u pećinama. Količina hrane u pećinama je oskudna, te su ovi organizmi razvili različita osjetila koja im pomažu da je pronađu. Uz pomoć ovih osjetila šanse za preživljavanje u specifičnim uslovima pećine im se povećavaju. Osjetila i organi koji im nisu potrebni su redukovani.Većina troglobionata su

potpuno bijele do svijetlo ružičaste boje. Nedostaje im pigment, jer oni nemaju potrebu za zaštitu od sunčevih zraka ili za kamuflažu kao skrivanje od predatora. Mnogi nemaju oči ili imaju oči koje su slabo razvijene. Oči nisu potrebne zbog nedostatka svjetlosti. Sve ove nedostatke troglobionti kompenzuju dužim nogama i antenama, kao i prilagođenostima koje im omogućuju da opstanu dugo vremena sa malim količinama hrane. Životinje koje su se potpuno prilagodile na pećinski život su neke vrste: riba, račića, stonoga, kralježnjaka kao i insekata.

Čovječija ribica (Proteus anguinus)

Tipičan predstavnik podzemne faune i prilagođenosti podzemnom načinu života je čovječija ribica (Proteus anguinus).Tijelo je izduženo i bez pigmenta iz razloga što živi u potpunom mraku. Naraste od 23-30 cm, iako su zabilježeni i primjerci dugi 40 cm. Mužjaci su nešto manji od ženki.Diše plućima i kožom aličitav život zadržava i po tri vanjske čupave škrge koje se

nalaze sa obje strane glave. Čovječja ribica je endemična vrsta za područje Dinarida. Živi u podzemnim vodama dinarskog krškog reljefa Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te Italije.

Stanovnik je podzemnih rijeka i jezera krškog dijela Dinarskog gorja. Preferira mirne vode bogate kisikom i niske temperature koje variraju od 6 do 15°C. Hrani se vodenim račićima, larvama insekata I mekušcima.Živi do 100 godina.

Proteus anguinus

Dinarski pećinski školjkaš (Congeria kusceri)

Dinarski pećinski školjkaš ili pećinska kongerija jedan je od tri poznata pećinska školjkaša na svijetu. Sve tri vrste su endemi Dinarida. Ova vrsta je rasprostranjena na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Veličina joj je oko 20 mm. Budući da živi u vječnoj tami, pećinska kongerija nema pigmenta, te ima redukovane organe za vid. Vrlo malo stopalo kongerije upućuje na to da ima ograničenu mogućnost kretanja, odnosno da nakon pričvršćivanja ne mijenja položaj. Hrani se filtriranjem sitnih organskih čestica koje u podzemlje donose vode s

Karakteristični organizmi podzemnog biodiverziteta Dinarida i Bosne i Hercegovine

površine. U Bosni i Hercegovini je pronađena na više lokacija u Hercegovini, dok je u okolini Sanskog Mosta pronađena druga vrsta, C. mulaomerovici, endem tog područja.

Congeria kusceri

Pećinski cjevas (Marifugia cavatica)

Pećinski cjevaš (Marifugia cavatica) je podzemni mnogočekinjasti crv (Polychaeta) i endem je Dinarida. Mnogočekinjasti crvi su isključivo vezani za morska staništa, te je pećinski cjevaš jedini dosad poznati slatkovodni predstavnik. Naziv je dobio od latinskih riječi: „mare“ (more), „fugio“ (pobjeći - napustiti) i „cavaticus“ (šupljina - pećina).Cjevaš je građen od kalcitne cjevčice, promjera oko 1 mm. Sadrži pipke, prekrivene osjetljivim ćelijama uz pomoć kojih životinja diše i skuplja hranjive tvari. Jedna od cjevčica je preoblikovana u poklopac, kojim se cjevaš štiti kada se povlači u cjevčicu. Gradi velike naslage koje predstavljaju važno stanište mnogim drugim vrstama.U vlažnoj atmosferi, pećinski cjevaš može da preživi i nekoliko mjeseci.Nalazišta ove vrste su u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji.

Karakteristični organizmi podzemnog biodiverziteta Dinarida i Bosne i Hercegovine

Marifugia cavatica

Reda: Coleoptera

Karakteristični organizmi podzemnog biodiverziteta Dinarida i Bosne i Hercegovine

Pseudoškorpije (Pseudoscorpiones)

Ove životinje su vrlo sitne, do 8 mm dužine, paukolikog oblika. Jako podsjećaju na škorpione. Od škorpiona se razlikuju po tome što nemaju postabdomen (tzv. „bodlju“). Rasprostranjene su na svim kontinentima i dosta su česte, ali zbog malih dimenzija ostaju nezapažene. Poznato je i opisano preko 3.000 vrsta lažnih škorpiona. Žive na skrovitim, tamnim mjestima, tako i u pećinama.

Neobisium sp.

Pećinski insekti

Pećinski insekti su uglavnom zastupljeni tvrdokrilcima (Coleoptera), dvokrilcima (Diptera), pravokrilcima (Orthoptera) ali i beskrilnim sitnim predstavnicima iz reda skokuna (Collembola).Većina ih je slijepa i predstavljaju endemične oblike užeg ili šireg područja Dinarida. I pored toga, tvrdokrilci (Coleoptera) su najbrojnija skupina beskralježnjaka u podzemlju sa brojnim endemičnim vrstama.

Verhoeffiella sp.

Karakteristični organizmi podzemnog biodiverziteta Dinarida i Bosne i Hercegovine

Pećinski rakovi

Najčešći predstavnici pećinskih rakova u području Dinarida su:

- Jednakonožni rakovi (Isopoda) dobili su ime iz grčkog „iso“ što znaci "jednako" i „pod“ što znači "noga", po tome što su im noge vrlo slične. Postoje vodeni i zemljani jednakonožni rakovi.

- Rakušci (Amphipoda) žive, kako podzemno, tako i u površinskim vodama. Dobili su ime iz grčkog „amph“ što znači "različito" i „pod“ što znači "noga". Imaju noge prilagođene za kretanje (plivanje, skakanje, hodanje) i noge prilagođene za ishranu. Brzo se kreću (uglavnom plivanjem) i bočno su spljošteni.

Niphargus sp.

Alpioniscus sp.

Titanethes sp.