St

r. 1

Eu

roa

zijs

tvo

Ale

ksa

nd

ra D

ug

ina

EUROAZIJSTVO

Filozofa i ideologa Aleksandra Dugina

Sljedeći članak Aleksandra Dugina sastavni je dio programskog dokumenta

Međunarodnog euroazijskog pokreta – ЕВРАZИЯ koji sustavno ide ka ostvarenju

zacrtanih ciljeva i uspostavljanju Euroazijske unije 2014. godine. Koncept „Euroazijstvo“

Aleksandra Dugina nastajao je desetljećima i u biti je autentičan ruski odgovor na krizu

modernog svijeta, dominaciju liberalnoga svjetonazaora, vesternizaciju te uspostavljanje

novog globalnoga poretka od 50-ih godina XX. stoljeća.

Autor ideološki suprotstavlja euroazijsku i atlantsku viziju procesa „globalizacije“. On vidi

upravo sučeljavanje izmeĎu ta dva „pola“ presudnim za izgled svijeta u XXI. stoljeću.

MeĎunarodni euroazijski pokret / ЕВРАZИЯ je nevladina organizacija koja djeluje u

preko 22 zemlje. U Ruskoj Federaciji djeluje 36 regionalnih predstavništva. Pokret

sluţbeno djeluje od osnivačke skupštine odrţane u Moskvi 20. studenoga 2003.g.

Organizacija je registrirana pri Ministarstvu pravosuĎa Ruske Federacije kao

meĎunarodni društveni pokret s djelokrugom aktivnosti u svim zemljama gdje je

zakonski omogućeno djelovanje meĎunarodnih nevladinih organizacija. Uključene su

članice Europske unije (Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija), zemlje CIS-a

(Armenia, Azerbejdţan, Kazahstan, Kirgistan, Moldavija, Turkmenistan, Tadţikistan,

Uzbekistan i Gruzija); SAD, Čile i islamske zemlje (Libanon, Sirija, Egipat, Turska, Iran i

Pakistan); zemlje Dalekog istoka, Indija, Japan, Vijetnam, itd.

Glavnih osam (8) zajedničkih ciljeva MeĎunarodnog euroazijskog pokreta / ЕВРАZИЯ:

1) Zagovaranje multipolarnog svijeta;

2) Uspostava bliţe suradnje izmeĎu različitih ljudi, civilizacija i kultura uz izgradnju

miroljubivih susjedskih odnosa i uzajamnog poticanja suradnje;

3) Podrška meĎunarodnih odnosa izmeĎu europskih i azijskih zemalja, gdje Rusija

ostvaruje posredničku ulogu medijatora u procesima reintegracije;

4) Okupljanje cijelog post-sovjetskog geopolitičkog prostora do točke stvaranja

jedinstvene Euroazijske unije na razini kulturih, ekonomskih, medijskih, strateških i

političkih interesa;

5) Aktivna i multilateralna suradnja svih tradicionalnih konfesija i etnosa Euroazije

sazdanih na dijalogu, sporazumijevanju i meĎusobnom uvaţavanju različitosti nosioca

euroazijskih vrednota (elita) i pripadajućih skupina;

6) Očuvanje kulturnih, religijskih i etničkih identiteta različitih naroda te unapreĎenje i

jačanje njihovih specifičnosti i izvornosti;

St

r. 2

Eu

roa

zijs

tvo

Ale

ksa

nd

ra D

ug

ina

7) Zagovaranje mira i reda zasnovanih na euroazijskim načelima (Pax Eurasiatica) uz

javno suprotstavljanje svim negativnim tendencijama unipolarnog i

jednodimenzionalnog procesa globalizacije (kulturna degradacija, terorizam, promet

narkoticima i slični zločini);

8) Aktivno djelovanje u cilju sprečavanja ekoloških i demografskih katastrofa.

Aktivnosti ЕВРАZИЯ u cijelini definiraju odluke „Visokog vijeća“. Izvršno tijelo

MeĎunarodnog euroazijskog pokreta je „Euroazijska komisija“ sa sjedištem u Moskvi.

Predsjedavajući „Euroazijskom komisijom“ i lider MeĎunarodnog euroazijskog pokreta /

ЕВРАZИЯ je njegov osnivač, filozof Aleksandar G. Dugin, utemeljitelj novog

euroazijanizma i nove ruske geopolitičke škole.

Njegovo polazište je pravo svih naroda na samostalan odbir euroazijskoga ili atlatskoga

„puta“ tj. tipa globalizacije. Taj ruski filozof i ideolog definirao je u svojim brojnim

radovima teoretske i praktične osnove budućih djelatnosti MeĎunarodnog euroazijskog

pokreta / ЕВРАZИЯ. Opisana su načela razvoja budućih meĎunarodnih odnosa i model

dijaloga izmeĎu različitih kultura prema njihovom vlastitom polazištu – organskoj

privrţenosti vlastitim vrijednostima u svim zemaljama „Istoka“, „Sjevera“, „Zapada“ i

„Juga“.

St

r. 3

Eu

roa

zijs

tvo

Ale

ksa

nd

ra D

ug

ina

Duh epohe

U svakoj povijesnoj epohi moţe se razabrati jedan politički, ideološki, ekonomski i

kulturni „koordinatni sustav“. Na primjer, Rusija XIX. stoljeća bila je u znaku sukoba

„slovenofila“ i „zapadnjaka“. U XX. stoljeću se odvijao dukob crvenih i bijelih. U XXI.

stoljeću svjedočit ćemo sučeljavanju izmeĎu pristaša unipolarne globalizacije tj.

„atlantista“ i „euroazijaca“.

Globalizacija i globalizam predstavljaju proces izgradnje „novog svjetskog poretka“ u

čijem središtu su političko-ekonomske oligarhijske skupine Zapada. Globalizaciji se

ţrtvuju suverene drţave, nacionalne kulture, vjerska učenja, gospodarske tradicije,

predodţbe o socijalnoj pravdi i čovjekovom okolišu – odnosno sve duhovne, intelektualne

i materijalne različitosti na planetu. Pojam „globalizam“ predstavlja takvo nametanje

zapadnih stereotipa čovječanstvu, a politički ţargon koristi ga za označavanje „unipolarne

globalizacije“ – umjesto stapanja raznovrsnih kultura, socijalno-političkih i ekonomskih

sustava u nove, kao što je to sadrţano u pojmu „multipolarne globalizacije“ tj. u pojmu

„euroazijski globalizam“. Atlantska globalizacija predstavlja u praksi novi oblik

„kolonijalizma“ i „imperijalizma“.

Atlantizam je geopolitički pojam kojim se označava: Povijesno i geografski – Zapadni

sektor svjetske civilizacije; Vojno i strateški – zemlje članice NATO-a (u prvom redu

SAD); Kulturno – UNIFICIRANU informacijsku sredinu koju stvaraju zapadni medijski

imperiji; Socijalno – „trţišno ureĎenje“ uzdignuto do apsoluta, koje odriče raznolikost

drugih oblika organiziranja ekonomskog ţivota. Atlantist su stratezi Zapadne civilizacije i

njihovi svjesni sljedbenici iz drugih dijelova planeta koji teţe dovesti čitav svijet pod svoju

kontrolu i nametnti zapadnoj civilizaciji i čovječanstvu vlastite socijalne, ekonomske i

kulturne stereotipe. Atlantist su graditelji „novog svjetskog poretka“ – a to podrazumijeva

poredak u svijetu kakav nikad ranije u prošlosti nije postojao, a koji bi omogućio

vladavinu apsolutnoj manjini, tzv. „Zlatnoj milijardi“, nad preostalim stanovništvom.

U širem smislu riječi euroazijstvo predstavlja osnovni pojam koji: Povijesno i geografski –

obuhvaća čitav svijet izuzev Zapadnog sektora svjetske civilizacije; Vojno i strateški –

zemlje koje se s neodobravanjem odnose spram ekspanzionističke politike SAD-a i

njihovih saveznika u NATO-u; Kulturno – očuvanje i razvoj organskih nacionalnih,

etničkih, vjerskih i kulturnih tradicija; Socijalno – odnosi se na raznovrsnost oblika

privreĎivanja i „društvo socijalne pravde“.

U uskom povijesnom smislu euroazijstvo je filozofski pravac ponikao 20-ih godina u

krugovima ruske emigracije. Glavni predstavnici su N. S. Trubecki, P. N. Savicki, N. N.

Aleksejev, V. G. Vernadski, V. N. Iljin, P. P. Suvčinski, E. Hara-Davan, J. Bromberg i dr.

Od 50-ih do 80-ih godina XX. stoljeća taj pravac razvijao je i produbljivao L. N. Gumiljov.

Novoeuroazijstvo je nastalo koncem 80-ih (A. G. Dugin) i proširilo je tradicionalni pojam

euroazijstva, objedinivši ga s novim idejnim i metodološkim blokovima -

tradicionalizmom, geopolitikom, metafizikom, elementima filozofije „nove desnice“,

„nove ljevice“, „trećeg puta“ u ekonomiji, teorijom „prava naroda“, „etničkog

St

r. 4

Eu

roa

zijs

tvo

Ale

ksa

nd

ra D

ug

ina

federalizma“, ekologijom, ontološkom filozofijom, eshatološkim vektorom, novim

shvaćanjem univerzalne misije ruske povijesti, paradigmatskim viĎenjem povijesti

znanosti, itd.

Biti euroazijac podrazumijeva svjestan izbor koji spaja teţnju da se očuvaju tradicionalni

oblici bîtka i volja za stvaralački razvoj pojedinca i društva u cjelini. Zbog toga euroazijci

nisu samo predstavnici naroda koji naseljavaju kontinent Euroaziju. Euroazijci su sve

slobodne stvaralačke ličnosti koje priznaju vrijednost tradicije – uključujući i

predstavnike regije koji objektivno predstavljaju bazu atlantizma. Euroazijci i atlantist

meĎusobno su suprotstavljeni, jer brane dvije različite, alternativne slike svijeta i njegove

budućnosti. Upravo će bitka euroazijaca i atlantista odrediti povijesni izgled XXI. stoljeća.

Euroazijsko viđenje budućnosti

Euroazijci dosljedno brane načelo multipolarnosti, istupajući protiv unipolarne

globalizacije koju nameću atlantist. Polovi tog novog svijeta neće biti tradicionalne

drţave, nego nove integracijske civilizacijske tvorevine („veliki prostori“), objedinjeni u

„geo-ekonomske pojaseve“ („geo-ekonomske zone“). Polazeći od načela multipolarnosti

budućnost svijeta zamišlja se kao ravnopravni, dobronamjerni partnerski odnosi svih

zemalja i naroda organiziranih po načelu geografske, kulturne, vrijednosne i civilizacijske

bliskosti u četiri geo-ekonomska pojasa (svak zona sastoji se od nekoliko „velikih

prostora“):

I. Euro-afrički pojas – obuhvaća tri „velika prostora“: Europsku uniju, Islamsko-

arapsku Afriku, Suptropsku (crnu) Afriku;

II. Azijsko-tihooceanski pojas – obuhvaća Japan, zemlje Jugoistočne Azije,

Indokinu, Australiju i Novi Zeland;

III. Euroazijski kontinentalni pojas – obuhvaća četiri „velika prostora“:

Euroazijsku uniju (s Rusijijom, zemljama CIS-a te s pojedinim zemljama Istočne

Europe), zemlje kontinentalnoga islama, Indiju i Kinu;

IV. Američki pojas obuhvaća tri „velika prostora“: Sjevernu Ameriku, Srednju

Ameriku i Juţnu Ameriku.

U takvoj organizaciji svjetskog prostora malo su vjerojatni globalni sukobi, krvavi ratovi,

radikalni oblici sučeljavanja koji ugroţavaju i samu čovječnost. Rusija i njezini partneri iz

euroazijskog kontinentalnog pojasa uspostavljaju skladne odnose ne samo u pojasevima

susjednih zemalja (Euro-afričke i Tihooceanske zemlje), nego i u pojasu-antipodu

(američkom) koji u kontekstu multipolarnog poretka takoĎer ima odigrati konstruktivnu

ulogu na zapadnoj polutci Zemlje.

Takvo viĎenje budućnosti čovječanstva suprotno je globalističkim planovima atlantista u

pokušaju stvaranja unipolarnoga stereotipnoga svijeta pod kontrolom oligarhijskih

struktura Zapada te u perspektivi stvaranje „svjetske vlade“.

St

r. 5

Eu

roa

zijs

tvo

Ale

ksa

nd

ra D

ug

ina

Euroazijsko viđenje razvoja države

Euroazijci smatraju da „drţave-nacije“ u njihovom sadašnjem obliku predstavljaju

zastarjeli oblik organiziranja prostora i naroda, svojstven povijesnom razdoblju izmeĎu

XV. i XX. stoljeća. „Drţave-nacije“ trebaju biti zamijenjene novim političkim tvorevinama

koje u sebi objedinjavaju strateške i velike kontinentalne prostore te sloţene,

multipolarne sustave nacionalnih, kulturnih i gospodarskih autonomija unutar tih

područja. OdreĎene crte tog organiziranja prostora i naroda moţemo vidjeti u velikim

imperijima prošlosti (imperiji Aleksandra Makedonskog, Rimski imperij, itd.) te u

najnovijim političkim strukturama (Europska unija, CIS).

Pred sadašnjim drţavama su sljedeće perspektive:

Samolikvidacija i integracija u jedinstveni planetarni prostor s dominacijom SAD-a

(atlantizam, globalizacija);

Sučeljavanje s globalizacijom te pokušaj očuvanja vlastitih upravnih struktura

(formalni suverenitet) usprkos globalizaciji;

Ulazak u naddrţavne tvorevine regionalne vrste („velike prostore“) temeljem

povijesnog i civilizacijskog i strateškog zajedništva.

Treća varijanta je euroazijska. Sa stanovišta euroazijske analize taj put razvoja je jedini

sposoban očuvati sve najvrednije te suverenost koja moţe obraniti suvremene drţave od

globalizacije. Čisto konzervativno stremljenje da se pod svaku cijenu očuva drţavu

osuĎeno je na neuspjeh. Euroazijci ocjenjuju svako svjesno opredjeljenje političkog

rukovodstva drţava za rastvaranje u globalističkom projektu kao odricanje od relativnih

vrijednosti kojima sve povijesne drţave duguju postojanje. XXI. stoljeće biti će pozornica

na kojoj će političke elite sadašnjih drţava sudbonosno rješavati taj zadatak s tri moguća

ishoda. Nova široka meĎunarodna koalicija političkih sila koje su sukladne euroazijskom

svjetonazoru zasniva se na borbi za treću varijantu razvoja.

U Ruskoj Federaciji i CIS-u euroazijci vide jezgru buduće samostalne političke tvorevine

– Euroazijske unije, te jedno od četiri glavna svjetska geo-ekonomska pojasa

(„Euroazijski kontinentalni pojas“). Euroazijci istovremeno su uvjereni zagovaratelji

razvoja multipolarnoga sustava autonomija.1 Načelo multipolarnih autonomija smatra se

optimalnom strukturom organiziranja ţivota naroda, etnosa, socijalno-kulturnih skupina

u Ruskoj federaciji kao i u „Euroazijskoj uniji“, „Euroazijskom kontinentalnom pojasu“ te

u svim ostalim „velikim prostorima“ i „Geo-ekonomskim pojasevima“ („zonama“). Sve

zemlje novih „velikih prostora“ potpadaju u neposrednu nadleţnosti centara strateškog

upravljanja. U nadleţnosti autonomija, dakle, nalaze se sva pitanja u svezi s

neteritorijalnim aspektima upravljanja kolektivom.

1 Autonomija (grč. samozakonodavan, samoupravan) predstavlja oblik prirodnog organiziranja kolektiva

ljudi objedinjenih po nekom organskom obiljeţju (nacionalnom, vjerskom, profesionalnom, rodbinskom, itd.). Autonomiju karakterizira maksimalna sloboda u sferama koje se ne tiču kontinentalnih razmjera ni strateških interesa političkih tvorevina.

St

r. 6

Eu

roa

zijs

tvo

Ale

ksa

nd

ra D

ug

ina

Euroazijsko načelo podjele vlasti

Euroazijsko načelo političkog poretka podrazumijeva dvije različite razine upravljanja:

lokalnu i stratešku.

Upravljanje na lokalnoj razini imaju autonomije – prirodno nastale zajednice različitih

vrsta (od višemilijunskih naroda do radnih kolektiva s nekolicinom ljudi). To upravljanje

je sasvim slobodno i ne propisuju ga nikakve vrhovne instance. Model svake vrste

autonomije bira se slobodno, polazeći od tradicija, opredjeljenja, neposrednog

demokratskog izjašnjavanja organskih kolektiva - zajednica, skupina, etnosa, vjerskih

organizacija.

U nadleţnosti autonomija nalaze se: (1) GraĎanska i upravna pitanja; (2) Socijalna sfera;

(3) Obrazovanje i zdravstvo; (4) Sve preostale sfere gospodarske djelatnosti. To je sve,

izuzev strateških, odnosno pitanja sigurnosti i teritorijalne cjelovitosti „velikog prostora“.

GraĎanske slobode u društvu organiziranom po euroazijskom autonomnom modelu

dostiţu veoma visoke stupnjeve. Čovjek stječe mogućnost samorealizacije i stvaralačkoga

razvoja koji nemaju premca nigdje u ljudskoj povijesti.

U nadleţnosti pojedinih strateških središta su pitanja (5): strateške sigurnosti,

meĎunarodne djelatnosti izvan okvira jedinstvenog kontinentalnog prostora,

makroekonomski problemi, kontrola strateških resursa i komunikacija. Strateški centar je

uvjetni naziv instance kojoj je delegirana kontrola nad strateškim područjima upravljanja

„velikim prostorom“. On predstavlja strogo hijerarhizirani strukturu koja spaja elemente

vojnog, pravnog i upravnog resora. To je pol geopolitičkog planiranja i rukovoĎenja

„velikim prostorom“ u čijoj nadleţnosti je:

a) rješavanje spornih pitanja izmeĎu autonomija,

b) razgraničenje nadleţnosti,

c) razmatranje arbitraţnih sporova.

Područja nadleţnosti vlasti na strateškoj i lokalnoj razini strogo su razgraničene. Svaki

pokušaj miješanja autonomija u pitanja koja su u nadleţnosti strateškoga centra moraju

se onemogućiti, i obrnuto. Euroazijska načela upravljanja organski spajaju tradicionalno i

vjersko pravo, nacionalne i lokalne tradicije, uzimaju u obzir bogatstvo povijesnih

društveno-političkih ureĎenja, pruţajući pri tom pouzdane garancije stabilnosti,

sigurnosti i neotuĎivosti teritorija.

Euroazijska vizija ekonomije

U periodu XIX. i XX. stoljeća atlantist teţe nametnu svim narodima svijeta unipolarni

model ekonomskog poretka, sukladan iskustvu gospodarskog razvoja zapadnoga dijela

ljudske civilizacije. Gospodarskim sustavima drugih naroda i epoha atlantist poriču pravo

na postojanje te na taj način odvajaju gospodarstvo od konkretnih povijesnih,

nacionalnih i socijalnih prava. Euroazijci su, naprotiv, uvjereni da je ekonomski poredak

izvedenica povijesnih i kulturnih aspekata razvoja naroda i društava te da su, prema

St

r. 7

Eu

roa

zijs

tvo

Ale

ksa

nd

ra D

ug

ina

tome, raznovrsnost, mješovitost, stvaralačka potraga i slobodan razvoj mjerodavni u

ekonomskoj sferi. U strateškom smislu moraju biti strogo kontrolirani za postizanje opće

sigurnosti (vojno-industrijski kompleks, promet, resursi, opskrba energijom,

komunikacije). Svi ostali sektori gospodarstva moraju se razvijati slobodno i organski, u

skladu s uvjetima i tradicijama konkretnih autonomija u kojima se neposredno odvija

gospodarska djelatnost.

Euroazijstvo nastoji oko toga da u ekonomiji ne postoje nikakve apsolutne istine – ni

recepti liberalizma ni marksizma koji su primjenjivi tek djelomično i ovisno o konkretnim

uvjetima. U praksi su neophodni različiti oblici spajanja slobodnog trţišnog pristupa te

kontrole nad strateškim područjima i preraspodjelom dobiti ovisno o nacionalnim i

socijalnim ciljevima društva u cjelini. Prema tome, euroazijstvo se u ekonomiji drţi

modela „trećeg puta“.

Liberalizam je ekonomsko učenje koje tvrdi da samo maksimalno oslobaĎanje trţišta i

privatizacija svih gospodarskih instrumenata stvara optimalne uvjete za ekonomski rast.

Model euroazijske ekonomije temelji se na:

1) PodreĎenosti gospodarstva vrhovnom civilizacijskom duhovnom cilju;

2) Makroekonomskoj integraciji i podjeli rada na „velikim prostorima“ („carinska

unija“);

3) Stvaranju jedinstvenog financijskog, prometnog, energetskog, industrijskog,

informacijskog sustava na prostoru Euroazije;

4) Diferencirjaciji ekonomskih granica izmeĎu susjednih „velikih prostora“ i „Geo-

ekonomskih zona“;

5) Strateškoj kontroli središta nad temeljnim granama usporedo s maksimalnim

oslobaĎanjem gospodarske djelatnosti na razini srednjeg i malog poduzetništva;

6) Organskom spoju oblika privreĎivanja (trţišnih struktura) s društvenim,

nacionalnim i kulturnim tradicijama regije, uz nepostojanje jednoobraznog

ekonomskog modela u srednjem i velikom poduzetništvu;

7) Maksimalnom oslobaĎanju trţišta roba i usluga.

Euroazijska vizija monetarne politike

Jedinstvenom strateškom centru Euroazijske unije mora biti strateški vaţno i pitanje

kontrole tijeka novca. Nijedno plateţno sredstvo ne treba pretendirati na ulogu

univerzalne svjetske rezervne valute. Neophodno je stvoriti vlastitu euroazijsku rezervnu

valutu koja će biti u optjecaju na svim teritorijima koji su dijelom Euroazijske unije.

Nikakve druge valute ne smiju se koristiti kao rezervne u „Euroazijskoj uniji“.

S druge strane, treba na sve moguće načine poticati stvaranje lokalnih sredstava plaćanja

i razmjene koja će biti u opticaju unutar jedne ili više autonomija. Ta mjera učinit će

nedjelotvornom koncentraciju kapitala spekulativnog karaktera te ubrzati opticaj novca.

St

r. 8

Eu

roa

zijs

tvo

Ale

ksa

nd

ra D

ug

ina

Usto, porast će ulaganja u realni sektor gospodarstva, a pri tom će se sredstva preteţno

ulagati tamo gdje su bila zaraĎena.

Euroazijski projekt smatra da monetarna politika

predstavlja oruĎe realne proizvodnje i razmjene, te

da je usmjerena na kvalitativne strane razvoja

gospodarstva. Za razliku od atlantističkog

(globalističkog) projekta, ne smije biti nikakve

autonomije financija (tzv. „monetarizma“).

Monetarizam je ekonomsko ureĎenje kapitalističkog

društva u njegovoj postindustrijskoj fazi, logički

ishod bezgraničnog razvoja liberalnih načela u

ekonomiji. Svojstveno mu je da realni sektor

ekonomije postane sekundaran u odnosu na

virtualne financijske transakcije (financijske burze,

trţište vrijednosnica, portfeljske investicije, rad s

meĎudrţavnim potraţivanjima, futures poslovi,

proizvoljno procjenjivanje financijskih trendova,

itd.). Monetarizam posebnu pozornost obraća na

ekonomski sustav i odvajanje novca (svjetske

rezervne valute, elektronički novac) od proizvodnje.

Vizija zona multipolarnoga svijeta podrazumijeva sljedeće stupnjeve valuta (3): Geo-

ekonomska valuta (instrumenti su financijskih odnosa i novčana sredstva i

vrijednosnice u optjecaju unutar pojedine geoekonomske zone i izmeĎu strateških

centara „velikih prostora“); Valuta „velikog prostora“ (novčana sredstva i

vrijednosnice koji su u opticaju u okviru pojedinog „velikog prostora“ – izmeĎu ostalog, u

Euroazijskoj uniji – kao instrument financijskih odnosa izmeĎu autonomija); Valuta

autonomije (drugi oblici ekvivalenta u razmjeni).

U skladu s tom shemom mora se organizirati emisijske i financijsko-kreditne institucije

(banke) – banke u zonama, banke „velikoga prostora“, autonomne banke (i njima

analogne organizacije).

Euroazijska vjera

U vjernosti duhovnom nasljeĎu predaka, u punovrijednom vjerskom ţivotu euroazijci

vide zalog istinskog novatorstva i skladnog društvenog razvoja. Atlantist načelno odbija

vidjeti sve izuzev efemerne, trenutne sadašnjice. Za njih u suštini nema ni prošlosti ni

budućnosti. Filozofija euroazijstva, naprotiv, duboko i iskreno povjerenje u prošlost spaja

s otvorenošću prema budućnosti. Euroazijac prihvaća vjernost izvorištima te u istoj mjeri

slobodu stvaralačke potrage.

Duhovni razvoj je za euroazijca glavni ţivotni prioritet, čije pomanjkanje ne mogu

nadoknaditi ni ekonomska ni društvena blaga. Svaka, pa i najneznatnija lokalna vjerska

tradicija i sustav vjerovanja predstavlja za euroazijaca baštinu čovječanstva. U odnosu

St

r. 9

Eu

roa

zijs

tvo

Ale

ksa

nd

ra D

ug

ina

spram tradicionalnih vjeroispovijedi naroda i njihovog duhovnog i kulturnog nasljeĎa

euroazijac gaji paţljiv i briţan odnos. Strukture koje predstavljaju tradicionalne

vjeroispovjedi moraju imati podršku pripadajućeg strateškog središta. Treba pruţati

otpor raskolničkim skupinama, ekstremističkim vjerskim zajednicama, totalitarnim

sektama, propovjednicima netradicionalnih vjerskih učenja i religijskih doktrina te svim

ostalim stremljenjima destruktivne orijentacije.

Euroazija i nacionalno pitanje

Euroazijci smatraju da je svaki narod na Zemlji dragocjen – od onih koji su stvorili velike

civilizacije pa sve do najmalobrojnijih koji briţno gaje vlastite tradicije. Asimilacija uslijed

djelovanja izvana, gubljenje jezika, tradicionalnog načina ţivota, fizičko izumiranje bilo

kojega naroda na Zemlji predstavlja nenadoknadivi gubitak za čitavo čovječanstvo.

Mnogobrojnost naroda, kultura i tradicija euroazijci nazivaju „cvatom sloţenosti“ –

obiljeţje je zdravog, skladnog razvoja ljudske civilizacije. Velikorusi u tom pogledu

predstavljaju poseban slučaj miješanja triju etničkih skupina (slavenske, turanske i ugro-

finske) u cjelovit narod sa samobitnom tradicijom i bogatom kulturom. Nastanak

Velikorusa i pripadajuća sinteza triju etničkih skupina predstavlja posebno vrijedan

integracijski potencijal. Rusija je ne jednom bila jezgrom sjedinjavanja različitih naroda i

kultura u jedinstvenu civilizacijsku cjelinu. Euroazijci vjeruju da je Rusiji suĎeno takvu

ulogu odigrati i u XXI. stoljeću.

Euroazijci nisu niti izolacionisti niti zagovornici nuţnosti asimilacije. Ţivot i sudbina

naroda predstavlja organski proces koji ne trpi umjetno uplitanje. MeĎuetnička i

meĎunarodna pitanja moraju se rješavati polazeći od njihove unutarnje logike. Svakom

narodu na Zemlji mora biti data sloboda da samostalno provede vlastiti povijesni izbor.

Nitko nema pravo prisiljavati narode na odricanje od vlastite jedinstvenosti u

„zajedničkom kotlu za pretapanje“ kao što ţele atlantist.

Prava naroda za euroazijce predstavljaju isto što i ljudska prava.

St

r. 1

0 E

uro

azi

jstv

o A

lek

san

dra

Du

gin

a

Planet Euroazija

Euroazijstvo je svjetonazor, filozofija, geopolitički projekt, ekonomska teorija, duhovni

pokret, jezgra konsolidiranja širokog spektra političkih snaga. Euroazijstvu je stran

dogmatizam, slijepo povoĎenje za autoritetima i ideologijama iz prošlosti. Euroazijstvo je

idejna platforma ţitelja novog svijeta za koje sporovi, ratovi, sukobi i mitovi iz prošlosti

imaju jednak povijesni značaj. Euroazijstvo je načelno jedan novi svjetonazor za nova

pokoljenja XXI. stoljeća. Euroazijstvo crpi nadahnuće u različitim filozofskim, političkim i

duhovnim učenjima koja su katkad bila nepomirljiva i meĎusobno isključiva.

Euroazijstvo posjeduje odreĎeni odabir osnovnih idejnih načela od kojih bez obzira na

okolnosti neće odstupiti. Jedno od najvaţnijih načela euroazijstva je dosljedno, aktivno i

sveobuhvatno protudjelovanje u odnosu na unipolarni globalistički projekt. To

protudjelovanje (za razliku od čistog poricanja ili konzervatizma) ima stvaralačko

obiljeţje. Mi shvaćamo neminovnost odreĎenih povijesnih procesa i nastojimo ih

sagledati tako da u njima sudjelujemo te ih oblikovati s obzirom na ideale koji nam

odgovaraju. Moţe se reći da je euroazijstvo filozofija multipolarne globalizacije koja je

pozvana objediniti sva društva i narode na Zemlji u izgradnji samobitnog i slobodnog

svijeta, čije bi sve sastavnice organski proizlazile iz povijesnih tradicija i lokalnih kultura.

U prošlosti prve euroazijske teorije pojavile su se meĎu ruskim misliocima početkom XX.

stoljeća. A tim idejama bila su sazvučna duhovna i filozofska traganja mnogih naroda

Zemlje – u najmanju ruku svih onih koji su uviĎali ograničenost i nedovoljnost banalnih

dogmi, beznadeţnost i bezizlaznost rasprostrajnenih intelektualnih klišea (liberalnih i

komunističkih), potrebu da se izvan uobičajenih okvira izbije do novih proplanaka. Danas

euroazijstvu moţemo pridodati novi, globalni smisao: spoznati ga kao vlastitu euroazijsku

baštinu ne samo u dijelu ruske škole koja se najčešće s tim nazivom poistovjećuje – nego i

golemi kulturni i intelektualni sloj svih naroda Zemlje, koji se ne uklapaju u stroge i uske

okvire svega onoga što se donedavno (u XX. stoljeću) smatralo pravovjerjem (liberalno,

marksističko i nacionalističko) bez alternative.

U tom izuzetno širokom shvaćanju euroazijstvo stječe novi i nikad prije viĎeni značaj. U

sadašnjem trenutku to nije samo oblik nacionalne ideje za novu postkomunističku Rusiju

(kakvom su je vidjeli očevi-osnivači pokreta i suvremeni neoeuroazijci prve generacije),

nego i širok program od planetarnog općljudskog značaja, koji prelazi daleko van ruskih

granica i samog euroazijskog kontinenta. Kao što se pojam „amerikanizam“ danas moţe

primijeniti na geografska područja koja su daleko izvan granica američkoga kontinenta,

isto tako i „euroazijstvo“ predstavlja cijeloviti civilizacijski, kulturni, filozofski i strateški

izbor koji će pogodovati svim predstavnicima ljudskog roda, ma u kojoj točki planete da

se nalaze, i ma kojoj nacionalnoj i duhovnoj kulturi da pripadaju.

Predstoji još mnogo posla dok to shvaćanje euroazijstva ne postavi svoje realne sadrţaje.

Zajedno s novim kulturnim, nacionalnim, filozofskim i vjerskim uključivanjem u ovaj

projekt i sam pojam euroazijstva će se proširiti, obogaćivati, mijenjati... A taj smisaoni

razvoj euroazijske platforme ne treba ostati samo pitanje teorije, budući da se mnogi

aspekti tek moraju realizirati i očitovati u konkretnoj političkoj praksi.

St

r. 1

1 E

uro

azi

jstv

o A

lek

san

dra

Du

gin

a

U euroazijskoj sintezi riječ je nezamisliva bez djela, a djelo je nezamislivo bez misli.

Čitav svijet predstavlja polje duhovnog boja za smisao i tijek povijesti. Izbor vlastitog

tabora osobna je stvar svakog pojedinca. Prestalo će riješiti vrijeme i prije ili kasnije

euroazijsko će nastupiti doba, zahvaljujući velikim naporima i brojnim izvojevanim

dramatičnim bitakama.

Šimun Uremović

U Zagrebu, 18. travnja 2013.g.