Europski dabar (Castor fiber L.) - eduidea.org · Europski dabar (Castor fiber L.) 2013 1 SAŽETAK Istraživano je ponašanje europskog dabra na starom rukavcu (mrtvici) rijeke Drave

Učenik: Luka Mesarić (1. razred)

Mentor: Mišo Rašan, prof. savjetnik

[email protected]

Europski dabar (Castor fiber L.) – povratnik

u naše vodene ekosustave

Srednja škola Prelog, Čakovečka 1, 40323 Prelog, tel: 040-645-400,

Međimurska županija

Europski dabar (Castor fiber L.) 2013

1

SAŽETAK

Istraživano je ponašanje europskog dabra na starom rukavcu (mrtvici) rijeke

Drave kraj naselja Otok u Međimurskoj županiji. Ciljevi istraživanja su analizirati vrstu

drveća na kojoj je zabilježena aktivnost europskog dabra, visinu, opseg stabla ispod

grizotine te starost i udaljenost grizotine od obale. Također je bilježeno je li griženo

stablo oboreno ili samo oštećeno. Pretraživanjem terena trebalo je locirati nastambe na

istraživačkoj plohi. U terenskom radu korištena je sljedeća oprema: ključevi za

određivanje vrsta, formular terenskog dnevnika, olovka, digitalni fotoaparat, potezni

sklopivi metar (maksimalna dužina za mjerenje mu je pet metara), GPS marke Etrex,

gumene čizme. Ustanovljene su 3 nastambe tipa humke, jedna veća prostranija i dvije

manje. Najviše grizotina zabilježeno je na crnoj johi (52,34%) i običnoj vrbi (37,97%).

Brojnost griženih stabala opada s udaljenošću stabla od obale, a aktivnost je zabilježena

na 17 metara od obale. Od ukupnog broja stabala na kojima su zabilježene aktivnosti,

3/5 su oborena, a 2/5 su samo oštećena. Na osnovi starosti grizotina nameće se

zaključak da je porodica bila najbrojnija 2007./2008. jer iz tog perioda je zabilježeno

najveća aktivnost na stablima. Europski dabrovi najradije grizu mlada stabla od 3 do 6

odnosno 9 cm promjera. Grizotine na oborenim i oštećenim stablima su uglavnom na

visini od 30 do 70 cm. Na istraživanom području nije zabilježena niti jedna brana. .


2

Sadržaj:

1. Uvod

1.1. Zoologija ……………………………………………………………………...2

1.2. Sistematika i rasprostranjenost europskog dabra……………………………...2

1.3. Europski dabar ………………………………………………………………..3

1.4. Prehrana……………………………………………………………………….8

1.5. Reintrodukcija europskog dabra u Hrvatsku………………………………...10

2. Obrazloženje teme……………………………………………………………12

3. Materijal i metode…………………………………………..………….…….14

3.1 Korišteni materijal i oprema………………………………………………….14

3.2. Metode ……………………………………………………………………....14

3.2.1. Istraživačke lokacije……………………………………………………….14

3.2.2. Lociranje nastambe………………………………………………………...15

3.2.3. Mjerenje visine grizotine i opseg stabla grizotine……………………....….16

3.2.4. Procjena starosti grizotine………………………………………………….16

3.2.5. Određivanje vrste drveća …………………………….………………….....19

4. Rezultati…………………………………………………………………….…21

5. Rasprava…………………………………………………………..……….….26

6. Zaključci………………………………………………………………………30

7. Sažetak…………………………………………………………………..…….31

8. Literatura……………………………………………………………………..32

9. Fotodokumentacija..……………………...................................…………….35


3

1. UVOD

1.1 Zoologija

Zoologija (grč. zoon - životinja, logos – rasprava , znanost) je grana

biologije koja se bavi proučavanjem životinja. Zoološke discipline su morfologija,

anatomija, psihologija životinja, sistematika ili taksonomija, ekologija, zoogeografija,

fiziologija, genetika i etiologija. Zoologijom se bave zoolozi. Zoolozi znanstveno

istraživački rad obavljaju u prirodi, laboratoriju ili zoološkom vrtu. Osim biologa

zoologijom se danas bave veterinari, šumari, agronomi i geografi. Zoologija može biti

opća ili posebna. Opća se bavi građom, životom, razmnožavanjem i razvojem životinja.

Tako posebne podgrane zoologije proučavaju određene skupine životinja, npr.

entomologija proučava kukce, ihtiologija proučava ribe, ornitologija proučava ptice, a

mamologija proučava razred sisavaca kojemu pripada i europski dabar.

1.2 Sistematika i rasprostranjenost europskog dabra

Sistematika europskog dabra je vrlo jednostavna.Europski dabar pripada carstvu

životinja, koljenu svitkovaca (Chordata), potkoljenu kralješnjaka (Vertebrata), razredu

sisavaca (Mammalia), redu glodavaca (Rodentia), porodici dabrova (Castoridae), rodu

dabar (Castor) te vrsti europski dabar (Castor fiber L.) (Bačić i sur., 2008.). Budući da

je došlo do prostorne izolacije nekih populacija, došlo je do pojave nekoliko podvrsta

europskog dabra na prostoru Euroazije. Na prostoru Europenajučestalija je

podvrstaCastor fiber fiberL. Europski dabar (Castor fiber L.) je izvorno bio

rasprostranjen širom Europe i sjeverne Azije, od Škotske do istočnog Sibira. Dabrovi su

naseljavali šumovita područja uz rijeke, rječice i potoke te veća i manja jezera okružena

šumom. Ipak, tijekom 18. i 19. st. populacije dabrova bile su svedene na svega 4


4

izolirana područja : 1. u središnjem toku rijeke Elbe u Njemačkoj, 2. u donjem toku

Rajne u Francuskoj, 3. u južnoj Norveškoj i 4. jedna veća populacija preživjela u Rusiji

(Margaletić i sur., 2007.).Prema procjenama spomenute je lokalitete početkom 20.

stoljeća nastanjivalo ukupno oko 1200 jedinki (Halley i Rosell, 2002.). Točan razlog

nestajanja europskih dabrova ne možemo sa sigurnošću utvrditi. Pretpostavlja se da je

glavni razlog smanjenja brojnosti jedinki u populacijama bio lov zbog krzna, mesa te

masti odnosno ulja (kastoreuma). Njegovi su prirodni neprijatelji vuk (Canislupus L.),

mrki medvjed (Ursusarcots L.), ris (Lynx lynxL.) i kuna (Martesspp L.). Pretpostavlja

se da su navedeni predatori samo djelomično utjecali na nestanak europskih dabrova na

određenim staništima (Kunovac i Hadžić, 2005.). Upornim radom, prema uputama

znanstvenika, tijekom 20. stoljeća ukupna brojnost jedinki se rapidno povećava,

retroindukcijom na brojna staništa diljem Europe i Azije. 2003. godine procjenjuje se

da ukupna brojnost jedinki europskog dabra iznosi oko 640 000 (Halley i Rosell,

2005.).

1.3 Europski dabar

Europski dabar je semiakvatična vrsta što znači da živi u vodi i na kopnu (slika

1.) i najveći je glodavac sjeverne hemisfere. Odličan je plivač te dobro roni, pod vodom

može izdržati 15 minuta. Dobrom plivanju i ronjenju pridonosi zdepasta građa

tijela.Starije jedinke narastu do 1 m dužine, a visina u hrptu im je od 30 do 40 cm. Rep

mu je dug oko 30 – 40 cm, veoma je širok i plosnat (slika 1.). Odrasli dabar može težiti

od 20-30 (35) kg (Grubešić 2008.), ili od 18-20 (30) kg (Kunovac i Hadžić 2005.).

Glava mu je široka otraga, prema naprijed je sužena, a završava tupom njuškom. Vrat

mu je kratak i debeo. Vrlo snažne noge su kratke, stražnje noge su malo duže od


5

prednjih i završavaju s pet prstiju. Između prstiju ima plivaću kožicu (slika 2.). Snažne

prste i nokte imaju prednje noge, a njima se služi za kopanje zemlje, pridržavanje i

nošenje drveća. Tijelo mu je prekriveno dlakom osim repa koji je prekriven ljuskama

poput biber crijepa na krovovima kuća. Vrsta crijepa «biber» je dobila naziv prema

njemačkoj riječi biber što znači dabar (Grubešić, 2008.). Dlaka je na vanjskom dijelu

čvršća (osje), a ispod nje su vrlo sitne malje. Europski dabar ima čak do 23000

dlačica/cm2 (Djoshkin i Safonov, 1972.). Boja dlake je tamno kestenjasto-sivkasta, a na

trbuhu je svjetlija. Dabrovi su pretežno aktivni noću, ali su njihove aktivnosti

zabilježene i danju.Iznimno su spretni te lako mogu držati male predmete među prstima

(slika 2.) dok se hrane. Svi dabrovi koriste rep za lupanje po površini vode kad osjete

opasnost, a zatim zarone (Kunovac i Hadžić 2005.).

Slika 1. Europski dabar (preuzeto: http://www.squidoo.com/beaverslife_101)


6

Slika 2. Prsti i plivaća kožica

(preuzetohttp://www.quaggaillustrations.de/h0008276.jpg)

Europski dabar ima heterodontno zubalo (slika 3.). Sjekutići su mu preobraženi

u glodnjake. Iznimno su veliki i neprestano rastu te ih mora trošiti glodanjem kako ne

bi narasli preveliki. Upravo zbog toga dabrovi često glođu stabla, a da ih ne obaraju niti

ih koriste u bilo koje druge svrhe (Kunovac i Hadžić, 2005.). S prednje strane

prekriveni su narančastim slojem cakline,a sa stražnje bijelim dentinom. Zubalo se

sastoji od 4 sjekutića glodnjaka (2 gore, 2 dolje), 4 pretkutnjaka (2 gore, 2 dolje) i 12

kutnjaka (6 gore i 6 dolje). Dabrovi nemaju očnjake (Grubešić, 2008.). Ukupno imaju

20 zuba (Piechocki, 1989.). Zube koriste za hranjenje, čišćenje krzna, rušenje stabla te

prenošenje mladih i grančica (Wilsson, 1971.).Snažne čeljusti i oštri zubi glodnjaci su u

obliku dlijeta te mu omogućavaju podgrizanje i rušenje stabala, što ne može ni jedna

druga životinjska vrsta (Grubešić, 2008.).

http://www.quagga/


7

Slika 3. Lubanja s zubalom (http://www.painted-

wolf.livejournal.com/27209.html)

Prema načinu života svi dabrovi su monogamne vrste, što znači da su mužjak i

ženka cijelog života zajedno i čine osnovu svake familije. Familije dabrova se sastoje

od roditeljskog para i dvije generacije mladunčadi. Mlade jedinke postižu spolnu

zrelost s 2,5 godine starosti. Tada mladi dabrovi postaju samostalni, odvajaju se od

roditelja i zasnivaju svoju vlastitu familiju. Vrijeme parenja je od siječnja do ožujka,

parenje se zbiva u vodi. Prosječna bremenitost u ženke traje oko 105 dana, a mladekoti

od travnja do lipnja. Jedna familija ima samo jednu generaciju mladih godišnje. Ženka

okoti 1-5 mladih. Nakon okota mladunčad odmah progleda te na sebi ima finu mekanu

dlaku. Masa mladunaca nakon okota iznosi 500-700 grama i dugački su oko 30-35 cm.

Oko 2 mjeseca sišu mlijeko koje je dvostruko masnije od kravljeg, a biljnu hranu

počinju jesti s 2 mjeseca starosti. U to vrijeme u pratnji roditelja izlaze iz nastambe.

Europski dabar gradi jazbine u riječnim obalama kao skrovišta i mjesta za donošenje

mladih na svijet. Kada je nemoguće načiniti jazbinu u nasipu uz vodu tada na obali

gradi „humke“ od granja i komada drveća (slika 4.). Nastamba, bila ona jazbina ili


8

humka, uvijek ima više ulaza odnosno izlaza zbog eventualne opasnosti od neprijatelja.

Nastambu gradi na onom mjestu gdje se nalazi najviše hrane, potreban mir i prikladan

zaklon (Grubešić, 2008.). Dabar doživi starost od 17 do 20 godina, a do 16 aktivno

sudjeluju u reprodukciji (Djoshkin i Safonov, 1972.). Kunovac i Hadžić (2005.) pak

tvrde da im je prosječni životni vijek 7-8 godina, a rijetko kad i 25 godina.

Slika 4. Humka i brana(preuzeto http://www.squidoo.com/beavers)

Najpovoljnija staništa europskog dabra su sporiji vodotoci i vodene površine te

obale obrasle močvarnom vegetacijom zeljastih i drvenastih vrsta. Osim dovoljne

količine zeljaste i drvenaste vegetacije na staništu je bitna dubina vode od minimalno

30 cm. Ukoliko se dubina vode smanjuje na prostoru koji nastanjuje tada gradi brane

kako bi osigurao dovoljnu razinu vode i zaštitio ulaz u nastambu. Ne nastanjuje rijeke s

snažnim vodenim strujama i velikim kolebanjima vode (Grubešić 2008.). Jedna

porodica u prosjeku zauzima prostor 2,6 km vodenog toka. Dužina prostora varira od

0,5 do 13 km, što ovisi prvenstveno o prehrambenom potencijalu na staništu (Kunovac

i Hadžić, 2005.). Svoj teritorij obilježavaju sekretom podrepnih žlijezda (kastoreum).

Kastoreum ima ljekovita svojstva jer sadrži salicilnu kiselinu.


9

1.4 Prehrana

Europski dabar je jedinka koja je usko povezana sa svojim staništem. Hranu

pronalazi u neposrednoj okolini svoje nastambe (Hartman i Axelsson, 2004.). Na

staništu mora imati dovoljne količine biljne hrane dostupne tijekom cijele godine.

Isključivi je biljojed (Grubešić 1995.).Vrsta biljne hrane koju konzumiraju tijekom

cijele godine ovisi prvenstveno o sastavu vegetacije u vodi, uz obalu te u uskom

priobalnom pojasu udaljenom od vode najčešće do 15 m. Maksimalno zabilježeno

kretanje na kopnu iznosi do 40 mod vode (Grubešić 1995.). To je zato što se brže kreće

u vodi nego na suhom. Također glavnina prirodnih neprijatelja su mu kopnene

životinje. U proljeće, ljeto i jesen glavninu prehrane čini vodeno bilje, trave, razne

grmolike vrste biljaka i paprati. Jede lišće, korijenje i mlade izbojke mekih listača uz

vodu. U kasnu jesen (nakon prvog mraza) i zimi, glavni i isključivi izvor hrane su mu

drvenaste biljke. Tadase hrani mladom korom uglavnom mekih drvenastih listača koje

rastu u vodi ili uz vodu u blizininjegovih nastambi.Analizom promjera stabala u šumi

«Žutica» na području Posavine ustanovljeno je da najviše grizu mlada stabla promjera

od 1-5 cm (Margaletić i sur., 2006.). U probavnom kanalu ne probavljuju celulozu na

isti način kao preživači. U stražnjem crijevu mogu probaviti tek oko 30% celuloze, a

ostatak celuloze izbace iz tijela izmetom kojeg ponovno pojedu (Grubešić, 2008.).

Takvu pojavu u životinjskom svijetu nazivamo koprofagija. Nikad se ne hrane starom

korom biljaka starih više godina. To je jedan od razloga zašto više obara mlada stabla

manjeg promjera. Međutim, kada na staništu ponestane mladih stabala tada obaraju

starija stabla kako bi došli do mlade kore iz krošnji. Jedan dio izbojaka i grana ne jede

odmah, već ih odnosi do podvodnog „spremišta hrane“.Tako spremljene rezerve koristi


10

zimi kad su vodene površine zaleđene. Tada, zbog leda na površini vode, ne može

izlaziti na kopno u potragu za hranom. Nakon što pojede mladu koru s izbojaka ili

granja, ostatak koristi za gradnju nastambi ili brana. Dabar diljem Europe za hranu

koristi oko 300 vrsta drvenastih i zeljastih biljaka.

Na ispitivanom području Turopoljski lug utvrđeno je da dabrovi u prehrani

koriste sljedeće vrste: Cornus sanguinea L.(svib), Acer campestreL.(klen), Crataegus

sp.(glog), Carpinus betulus L.(obični grab), Pyrus pyrasterBurgsd.(divlja kruška),

Ulmus minor L.(nizinski brijest), Fraxinus angustifolia Vahl.(poljski jasen)i Salix

albaL. (obična vrba) Pri tome dabrovi uopće nisu konzumirali stabla sljedećih vrsta:

Quercus roburL. (hrast lužnjak), Corylus avellanaL. (obična lijeska)iEuonymus

europaeus L.(obična kurika) (Grubešić i sur., 2007.). Vrste drvenastih biljaka

zastupljene u zimskom režimu ishrane ovise o tipu biljne životne zajednice koje

nastanjuju. Tako istraživanja u šumi Žutica pokazuju da su najučestalije grizotine

europskog dabra zabilježene na lijesci (Margaletić i sur., 2006.). U šumi Turopoljski

lug najučestalije grizotine europskog dabra su zabilježene na jasenu i glogu. Najviše

oštećene vrste bile su sastavni dio grmlja u šumskoj životnoj zajednici hrasta lužnjaka

(Margaletić i sur., 2007.). Također je vidljivo da se dabar najučestalije hrani u zoni 15m

od obale, a najveća izmjerena udaljenost grizotina od obale iznosi 40m. Pregledom 200

oštećenih biljaka vidimo da je 91% bilo odgriženo na visini od 10-50cm, a rijetko kad

(2%) više od 70 cm. Po uzroku od 523 pregledane biljke 85% bile su neoštećene, 4% su

bile oštećene, a 11 % odgrižene (Margaletić i sur., 2007.).


11

1.5 Reintrodukcija europskog dabra u Hrvatsku

Budući da je europski dabar bio stanovnik naših vodenih ekosustava, u

provedbu njegove reintrodukcije pristupila je i Hrvatska. Projekt povratka europskog

dabra u Hrvatsku započeo je 1993. Zbog uspješnosti projekta najprije su ispitivani

abiotički i biotički čimbenici na eventualnim potencijalnim staništima u Republici

Hrvatskoj.Ustanovljeno je 17 od 29 rodova drvenastih biljaka koji su na popisu

jelovnika europskog dabra (Nummi 1989.; Schwab i sur., 1992.; Grubešić,1993.,

1995.).Projekt povratka europskog dabra u Hrvatsku realiziran je u suradnji Šumarskog

fakulteta iz Zagreba i Wildbiologische Gesellschaft iz Münchena. Svi dabrovi koji su

dopremljeni i ispušteni u Hrvatsku iz različitih su lokaliteta u Bavarskoj. Nakon

obavljenih istraživanja svih ekoloških čimbenika na potencijalnim staništima

ustanovljeno je da postoje gotovo idealni uvjeti za naseljavanje. Doprema i ispuštanje

dabrova iz Bavarske u Republiku Hrvatsku obavljena je u periodu od travnja 1996. do

ožujka 1998. Nakon ispuštanja u naše dobro očuvane vodene ekosustave, životinje su

kontinuirano praćene. Nakon kratke faze adaptacije u „staro-novim“ prirodnim

staništima dabrovi su se počeli uspješno razmnožavati.Brojnost jedinki u populacijama

je u stalnom porastu. Stoga se dabrovi rasprostranjuju na nova staništa uzvodno i

nizvodno od mjesta ispuštanja (Grubešić 2004.). Pokazatelj uspješnosti navedenog

projekta je nastanjenost europskih dabrova na Česmi i Lonji, Savi, Odri, Kupi, Ilovi,

Dravi, Muri,Plitvici i Bednji te na njihovim pritocima.


12

Jedno od odabranih staništa za naseljavanje su rukavci rijeke Drave kraj naselja

Legrad. Vremenski tijek naseljavanja29 jedinki europskih dabrova u rukavce Drave

kraj naselja Legraddopremljenih iz Bavarske prikazan je u tablici 1 (Grubešić, 2008.).

Tablica 1. Retroindukcija na Dravi kod Legrada

Datum ispuštanja lokalitet Broj ispuštenih

jedinki

Omjer spolova:

M:Ž

30.10. 1997. Legrad, rukavci

Drave

2 1:1


Drave

8 4:4


Drave

5 3:2

23.12.1997. Legrad, rukavci

Drave

14 9:5

ukupno 29 17:12

Koristi europskog dabra u vodenim ekosustavima su višestruke. Svojom

prehranom zimi pridonosi prirodnom procesu obnavljanja drvenastih biljnih vrsta na

staništu. Njihova prisutnost omogućuje produkciju novih izbojaka i mladih stabljika.

Tako vrba, joha i brojne druge vrste drveća daju puno novih izbojka iz panja srušenog

drveta. Izgradnjom brana povećavaju se vodene površine u kojima rastu biljke. Biljke u

vodi omogućuju povećanje brojnosti beskralježnjaka. Posljedica toga je da u vodenim

ekosustavima ima više hrane za ribe, ptice i vodozemce, kojima se hrane razni

predatori. Osim koristi moguće je i štetno djelovanje europskog dabra u voćnjacima i

poljoprivrednom zemljištu ukoliko se nalaze blizu staništa. Tada se preporučuje zaštita


13

voćaka žičanom mrežom, postavljanjem plašila ili električne ograde. Hvatanje i

premještanje životinja se preporučuje samo u slučaju potkopavanja i urušavanja

riječnih obala (Grubešić, 2008.).


14

2. OBRAZLOŽENJE TEME

Poznato je da su dabrovi potpuno isčezli na našem području. Na području

Hrvatske dabar je nestao krajem 19. stoljeća, zadnji primjerci zabilježeni su 1857. u

Dunavu. Ponovno je vraćen u vodene ekosustave u periodu od 1996. - 1998. godine u

okviru projekta "Dabar u Hrvatskoj" (Grubešić, 1995.). S obzirom da se uspješno

prilagodio našim očuvanim staništima i prirodno se proširio i na naše područje gdje

obitava već nekoliko godina, zanimale su nas njegove aktivnosti, a naročito utjecaj

aktivnosti dabra na drvenaste biljke(drveće i grmlje) uz vodu u okviru odabranih

istraživačkih ploha našeg lokalnog okruženja koje nastanjuje europski dabar .

Ciljevi istraživanja su locirati nastambe europskog dabra, izmjeriti visinu

grizotine i opseg stabala ispod grizotine, procijeniti starost grizotine i navesti je li

grizotina samo nagrizanje ili je stablo srušeno, odrediti vrstu drveta koje grizu te

izmjeriti udaljenost aktivnosti od obale.

Pretpostavljamo da ćemo na istraživanom području pronaći više nastambi pošto

je dabar prisutan više godina, a prema literaturi saznajemo da mijenjaju područje

djelovanja iz godine u godinu. Zbog eventualne opasnosti od neprijatelja, jedna

porodica europskih dabrova ima istovremeno više nastambi, no samo jednu

koriste.Pretpostavljamo da će većina lokacija grizotina biti u području do 15 metara od

obale (Grubešić, 1995.),a da će sporadična maksimalna udaljena aktivnost od vode

iznositi 40metara. Bolji su plivači nego hodači, pa se zbog eventualne opasnosti ne

udaljavaju daleko od vode. Prema podacima iz literature u zimskom periodu hranjenja

najviše koriste mladu koru vrbe, johe i topole (Grubešić, 1995., Kunovac i Hadžić,

2005., Rosell i sur., 2005.), stoga očekujemo najviše grizotina upravo na tim vrstama.


15

Pretpostavljamo da visina grizotine na drveću ovisi o spolu te veličini, odnosno starosti

životinje. U jednoj porodici žive ovogodišnja i prošlogodišnja mladunčad.

Prošlogodišnja mladunčad također sudjeluje u pronalaženju hrane (grizenje). Vjerojatno

su manji pa su njihove grizotine niže. Ukoliko grizu debljedrvo, vjerujemo da se

članovi porodice udružuju u aktivnosti.Deblja stabla ruše kako bi došli do krošnje jer

jedu samo mladu koru s grana, a grane koriste kao građevni materijal za gradnju

nastambe ili brane. Stariju koru s drveća ne jedu (Margaletić i sur., 2007.).


16

3.MATERIJAL I METODE

3.1. Korišteni materijali i oprema

Korišteni materijali za istraživanje su: dabar kao istraživana vrsta, stari rukavci

Drave kod mjesta Otok kaopodručje istraživanja te drvenasta vegetacija.Pri terenskom

radu korištena je sljedeća oprema: ključevi za određivanje vrsta, formular terenskog

dnevnika, olovka, digitalni fotoaparat, potezni sklopivi metar (maksimalna dužina za

mjerenje mu je pet metara), GPS marke Etrex, gumene čizme.

3.2 Metode

3.2.1. Određivanje istraživačkih lokacija

Nakon pretraživanja terena uz rijeke Dravu i Muru odlučeno je da istraživanje

obavimo starom rukavcu (mrtvici) rijeke Drave kraj naselja Otok u Međimurju. Sve

istraživačke lokacije su smještene u pravokutniku kojeg omeđuju županijske ceste: od

naselja Otok do derivacijskog kanala, cesta koja se proteže od početka drenažnog

kanala uz Dravu do ludbreškog mosta, zatim cesta od ludbreškog mosta do početka

naselja Otok prije kanala te sam kanal koji je usporedan s naseljem Otok do Ribičke

kućice. Opisana površina isprepletena je brojnim kanalima i „mrtvicama“ te je

pogodna za obitavanje europskog dabra.Oko vodene površine nalazi se vrlo bogata

životna zajednica poplavnih šuma vrbe i topole (Salici - populetum nigrae) u kojoj je

obilje drvenastog materijala za hranu i gradnju brana te nastambi. Istraživačka ploha

prikazana je na karti (slika 5.).


17

Slika 5. Zemljovid istraživačke plohe (preuzeto: http://maps.google.hr/maps)

3.2.2. Lociranje nastambe

Nastambe dabrova možemo prepoznati po mnogo naslaganog i povezanog

drveća, sa zemljom, blatom, lišćem. Površina koju zauzima tako načinjena nastamba

može iznositi i preko 30 m2 te se nalazi neposredno uz vodu. Podvodnih ulaza u

nastambu redovito postoji više i uvijek su na dubini od minimalno 30 cm. Prilikom

svakog pronalaska nastambe dabrova, odredili smo uz pomoć GPS uređaja njezine

koordinate te nadmorsku visinu. Pomoću metra izmjerili smo i izračunali površinu

same nastambe te njenu visinu iznad vode.


18

3.2.3. Mjerenje visine grizotine i opseg stabla ispod grizotine

Visina grizotine mjeri se uz pomoć metra (tračni, potezni metar, duljine 5

metara) od tla pa do visine grizotine. Ukoliko je stablo samo oštećeno, a da pri tom nije

do kraja odgriženo ili srušeno, tada se visina mjeri od tla do sredine oštećenja.

Vrijednost, izražena u centimetrima, zapisuje se u terenski dnevnik.

Opseg stabla mjeri se ispod grizotine, uz pomoć tračnog metra, tako da se metar

omota oko odgriženog ili nagriženog stabla. Opseg stabla upisuje se u terenski dnevnik.

3.2.4. Procjena starosti grizotine

Procjena starosti grizotine radi se metodom prema Grubešiću (2003.). Znamo da

dabrovi na ovom području djeluju više godina, stoga treba i utvrditi koliko godina je

stara sama grizotina. Ovogodišnja odnosno ovozimska grizotina (slika 6.) je svjetla i

često se oko nje nalazi triješće. Dabrovi mladom srušenom drveću ili mladim

ograncima gule koru (slika 7.). Jednogodišnje grizotine (slika 8.) razlikuju se prema

mladim izbojcima ispod mjesta griženja. Dvogodišnje grizotine (slika 9.) se prepoznaju

prema dvogodišnjim mladicama koje izrastaju ispod mjesta griženja. Trogodišnje ili

višegodišnje grizotine (slika 10.) prepoznajemo prema jako izraslim mladicama ili pak

prema trulom ostatku obraslom gljivom gubom.


19

Slika 6. Ovozimska grizotina

Slika 7. Oguljena kora


20

Slika 8. Jednogodišnja grizotina

Slika 9. Dvogodišnja grizotina


21

Slika 10. Trogodišnja ili višegodišnja grizotina

3.2.5. Određivanje vrste drveta

Za određivanje vrsta korišten je slikovni ključ (Gelenčir i Gelenčir, 1991.) i

opisni ključ „Male flore Hrvatske“ (Domac, 1984.). Za potrebe određivanja vrsta u

zimskim uvjetima kad padne lišće, načinili smo ključ za određivanje prema izgledu

kore koji je prikazan u tablici 2. Za determinaciju svježe oborenih ili porušenih stabala

ili grmova koriste se i izbojci te pupovi preostalih stabala ili izbojci i pupovi iz krošnje

porušenih stabala.


22

Tablica 2. Ključ za određivanje vrsta

Vrsta mlada kora stara kora

bijela vrba meko drvo svjetlosmeđa siva ispucala

crna joha meko drvo zelenkastosmeđa crno smeđa, ljuskava

jasen tvrdo drvo glatka maslinasto

siva

siva, ispucala na sitna

nepravilna višekutna

polja

brijest srednje tvrdo drvo sivosmeđa, glatka,

grane glatke

uzdužno duboko

ispucala u četvrtaste

ili mnogokutne

ljuske, tamnosmeđe

do crvenkastomrke

boje, kora debela i do

3 cm

bijela topola meko drvo sivobijela, glatka tamnosiva izbrazdana

crna topola meko tvrdo pepljastosiva i

glatka

smeđe siva i ispucala,

kora debela i do 5 cm

breza meko drvo bijela, glatka ljušti se na tanke

listiće kao papir


23

4. REZULTATI

Terensko istraživanje je obavljeno 9 puta na lokaciji starog rukavca (mrtvici)

rijeke Drave kraj naselja Otok u Međimurskoj županiji u vremenskom periodu od 8.1.

do 8.2. 2011. godine. Nalaz terenskog dnevnika od 25. siječnja prikazan je u tablici 3.

Na1114 stabala različitih vrsta zabilježena je aktivnost europskog dabra. Na

istraživanom su prostoru pronađene 3 nastambe u obliku humke (slika 11.). Geografske

koordinate humki su: 1. N46.321593°, E16.585665°; 2. N46.323994°, E16.578884° i

3.N46.322216°, E16.586523°. Prva nastamba se sastoji od 2 velika «stožca» i 3 manja

prekrivena granama i blatom pomiješanim ostacima zeljaste vegetacije. Također je

vidljiva hrpa granja u vodi kraj same nastambe. Na humci su vidljivi svježi blatni

nanosi. Promjer cijele humke iznosi 11,8 metara, a površina joj je 37 m2. Druge dvije

humke manjeg su promjera (5.4 i 6,7 m).


24

Slika 11. Humka


25

redni

broj

vrsta visina

(cm)

opseg (cm) udaljenost

od vode

(m)

starost

grizotine

(godina)

oboreno ili

oštećeno

stablo

1. vrba 50 63 3 1 Oštećeno

2. vrba 30 20 3 0 Oboreno



5. jasen 48 83 2 0 Oboreno

6. joha 30 10 0 1 Oboreno







13. topola 40 30 1 0 Oštećeno





18. vrba 35 22 2 1 Oštećeno

19. jasen 60 25 1 1 Oštećeno

20. joha 55 30 1 1 Oštećeno

21. joha 43 28 1 0 Oštećeno





26

Tablica 3: Terenski dnevnik 25.1.2011.

Učestalost broja stabala na kojima je zabilježena aktivnost europskog dabra u

odnosu na visinu grizotine prikazana na slici 12.

Slika 12. Visina grizotine

Opseg griženih stabala mjerenih ispod mjesta griženja prikazan je na slici 13.

Slika 13. Opseg stabla

0

50

100

150

200

250

300

350

400

bro

j sta

bal

a

visina / cm

0

50

100

150

200

250

300

350

bro

j

opseg/cm



27

Udaljenost stabala na kojima je zabilježena aktivnost europskog dabra prikazana

je na slici 14.

Slika 14. Udaljenost grizotine od obale

Rezultati procjene starosti grizotina nastalih aktivnošću dabra prikazana je na

slici 15.

0

50

100

150

200

250

300

350

0-1

1-2

2-3

3-4

4-5

5-6

6-7

7-8

8-9

9-1

0

10

-11

11

-12

12

-13

13

-14

14

-15

15

-16

16

-17

17

-50

udaljenost od vode/m

bro

j gri

žen

ih s

tab

ala


28

Slika 15. Starost grizotina

Odnos broja oborenih i neoborenih stabala kao rezultat aktivnosti europskog

dabra prikazani su na slici 16.

Slika 16. Grižena oborena i neoborena stabla

Odnos broja griženih stabala prema vrsti drveta prikazan je na slici 17.

0

100

200

300

400

500

2010./2011. 2009./2010. 2008./2009. 2007./2008. 2006./2007.

bro

j gri

žen

ih

starost

0

100

200

300

400

500

600

700

odgriženo oštečeno

bro

j sta

bal

a


29

Slika 17.Grizotine na drvenastim vrstama

0

100

200

300

400

500

600


30

5. RASPRAVA

Gotovo sve obale istraživanog područja na mrtvicama starog toka rijeke Drave

su vrlo niske te nisu pogodne za nastambe u obliku jazbina. Stoga je i očekivano da će

se pronaći nastambe u obliku humke. Prva nastamba je promjera 11,8 m, površine od

37 m2 te se pretpostavlja da u njoj obitava jedna stabilna porodica s dvije generacije

mladunčadi. Sama nastamba vjerojatno ima više prostorija za boravak. Na osnovi

vanjskog promjera nastambe nameće se zaključak da su prostorije u samoj humci

prostrane. Humka je sagrađena na krajnjem završnom dijelu trokutastog poluotoka

(ulaz orijentiran prema istoku) kojemu su obale okružene kanalima i mrtvicama. Obale

su obrasle gustim sklopom drvenastim vrstama koje osiguravaju dovoljnu količinu

hrane u zimskom periodu. Prostor na kojemu se nalazi humka gotovo da i ne posjećuju

članovi lokalnog ribolovnog društva tako da članovi familije imaju potreban mir. Ostale

dvije humke su manjeg promjera (5,4 i 6,7 m) i sastoje se samo od jednog vrha.

Površina manje iznosi 17m2, a veće 21m

2. Kao i kod prve, izlazi iz nastambi su

usmjereni prema istoku. Pretpostavljamo da u manjim humkama nisu smještene

familije, već da ih koriste članovi familije iz prve prostrane humke kao rezervno

sklonište. Na istraživanoj plohi nije zabilježena niti jedna brana nastala aktivnošću

dabrova. Vjerojatno su godišnja kolebanja razine vode na istraživanim prostorima

mrtvica mala. To svojstvo samo stanište čini kvalitetnijim.

Na istraživanom lokalitetu zabilježene su 1114 grizotine na sljedećim

drvenastim vrstama: joha (52,34%) i obična vrba (37,97%), zatim jasen (3,50 %),

topola (3,14%), svib (2,24%) i brijest (0,81%) (slika 17.). Rezultati su očekivani s

obzirom da istraživani prostor čini šumska životna zajednica poplavne šuma vrbe i


31

topole. Prema podacima iz literature europski dabrovi najradije obaraju ili samo

nagrizaju stabla mekih listača. Osim toga, vrsta hrane koju uzimaju ovisi o sastavu

vegetacije u vodi i uz obalu (Grubešić 1995.). Mrtvice na mjestima čine vrlo plitki

kanali iz kojih izrastaju stabla mlade johe promjera do 20 cm. Neposredno uz vodu na

obali je učestalija obična vrba i topola. Najučestalije aktivnosti su zabilježene na

johi.Johu mogu gristi u plitkoj vodi, što im povećava osjećaj sigurnosti u odnosu na

aktivnosti na kopnu. Pretpostavljaseda je kora vrbeprobavljivija od kore topole i drugih

griženih vrsta zbog zabilježenih učestalijih aktivnosti europskog dabra na običnoj vrbi u

odnosu na topolu i druge vrste.

Prilikom griženja stabla životinja se osovi na stražnje noge pri čemu joj rep

pomaže za održavanje stabilnosti. Prednjim nogama obuhvaća stablo koje grize. Visina

grizotine ovisi o spolu, duljini i starosti životinje (Margaletić i sur., 2007.). Na osnovi

slike 12. vidljivo je da se glavnina grizotina nalazi na visini od 40 do 60 cm.

Pretpostavlja se da su te grizotine načinile odrasle jedinke. Manja je učestalost grizotina

ispod 40 cm, koje su vjerojatno posljedica aktivnosti mlađih jedinki manje duljine.

Također, učestalost grizotina na visini većoj od 80 cm je manja i zabilježena je

uglavnom u stabala koja izrastaju, odnosno granaju se iz jednog panja. U sredini

između stabala je obično prazan prostor (na visini 20 do 30 cm, a u iznimnim

slučajevima i 40-50cm) u koji mogu ući životinje te se na miru baviti grizenjem.

Opseg stabla ispod grizotine uglavnom iznosi od 10 do 30 cm. Promjer takvih

stabala iznosi od 3 do 9,6 cm. To su mlada stabla jer se dabrovi ne hrane korom sa

starih stabala većeg promjera (Margaletić i sur., 2006.). Ukoliko i obaraju veća stabla

onda je to zbog mlade kore sa grančica pri samom vrhu. Slabije grizu stabla opsega do

10 cm odnosno promjera do 3 cm. Najučestalije grizotine su na stablima opsega od 10


32

do 20 cm. Što se povećava opseg stabla učestalost grizotina na takvim stablima je sve

manja. Rezultati su u skladu s očekivanima, slično kao i u drugih autora.

Iz slike 14. vidljivo je da je broj zabilježenih aktivnosti na stablima i udaljenost

od obale obrnuto proporcionalne veličine. Najveći broj grizotina na drveću je zabilježen

neposredno uz obalu. Budući da se dabrovi brže kreću u vodi nego na kopnu iz

sigurnosnih razloga svoje aktivnost obavljaju što je moguće bliže vodenoj površni.

Prema podacima iz literature maksimalno izmjereno kretanje od vodene površine je na

udaljenosti od 40 metara, mada je najučestalije do 15 metara (Grubešić 1995.). Prema

rezultatima istraživanja je vidljivo da maksimalna izmjerena udaljenost grizotina od

vode iznosi 50 metara. Glavnina grizotina je zabilježena uz vodu ili na udaljenosti do

10 metara od obale. Vjerojatno radijus kretanja u odnosu na vodu ovisi o više

čimbenika, prvenstveno o vrsti vegetacije, starosti stabala i osjećaja sigurnosti same

životinje. Pri izlasku na obalu iz vode uvijek koriste isti put. Stoga je moguće na terenu

vidjeti utabane staze kojima se kreće. Na stazama zbog njihova intenzivnog kretanja ne

raste zeljasta vegetacija.

Podaci o procjeni starosti grizotina su prikazana na slici 15. Najmanje je

zabilježeno grizotina starosti 4. godine (oko 4,5%) odnosno onih načinjenih u sezoni

2006./2007. Vjerojatno je jedan veći dio tih ostataka razorio „zub vremena“, (procesi

truljenja, insekti) pogotovu na onim panjevima koji se nisu iz bilo kojih razloga uspjeli

revitalizirati mladim izbojcima. Najviše je grizotina, gotovo 36% od ukupnog broja,

zabilježeno u sezoni 2007./2008. Vjerojatno je u toj sezoni roditeljski par imao

najbrojnije potomstvo te je trebalo više hrane za čitavu porodicu. Broj zabilježenih

grizotina sljedeće vegetacijske sezone (2008./2009.) opada na 29%. To možemo

tumačiti manjom brojnošću mladih u familiji. U ljeto 2009. godine lokalno ribolovno


33

društvo „čisti“ dno vadeći eutrofikacijski mulj bagerima. Navedena antropogeni utjecaj

zasigurno ometa životne aktivnost porodice. Vjerojatno broj mladih jedinki u porodici

se smanjuje ili čak cijela familija napušta navedeno stanište. Sljedeću sezonu

(2009./2010.) broj grizotina se smanjuje na svega 15%. Najmanji broj grizotina je

zabilježen tijekom zime 2010./2011., svega 5%. Razlog tomu je vrijeme istraživanja,

uglavnom tijekom siječnja 2011. Budući da još ima dosta vremena do početka sljedeće

vegetacijske sezone vjerujemo da će navedeni postotak bitno uvećati. Isto tako tijekom

prosinca 2010. nije bilo snijega i nije zabilježena niti jedna grizotina. Prve grizotine na

terenu su zabilježene tek nakon prvog padanja snijega krajem prosinca 2010. Analizom

prostornog rasporeda oborenog ili oštećenog drveća u odnosu na starost grizotine,

nameće se zaključak da aktivnost europskog dabra na nekom području tijekom jedne

sezone vezana za teritorij kojeg obilježavaju. Kad svoju aktivnost započnu na nekoj

plohi onda se na istoj zadržavaju određeno duže vrijeme, gotovo cijelu jednu sezonu.

Na kopnenim plohama uz obalu duljine 25 do 50 metara zabilježene su grizotine

pretežito iste starosti.

Iz slike 16. vidljiv je omjer oborenih (oko 60% ) i oštećenih stabala (40%).

Oborena stabla koristi za prehranu u zimskom periodu, a nakon toga im oguli koru za

gradnju nastambi te za gradnju brana. Oštećena stabla služe za obilježavanje teritorija i

za trošenje prednjih sjekutića preobraženih u glodnjake koji se moraju neprestano trošiti

(Kunovac i Hadžić, 2005.). Pretpostavlja se da stabla obara zimi kad se hrani pretežno

drvenastom biljnom masom, a oštećuje ih uglavnom ljeti tijekom vegetacijske sezone

kad ima dovoljno zeljaste hrane. Zeljastom hranom, koju više preferira ljeti, ne može

brusiti svoje snažne glodnjake. Na istraživanoj plohi dijelovi oguljenih oborenih stabala

dužine od 1 do 2 metra vidljivi su samo u vodi ili neposredno uz vodu.


34

6. ZAKLJUČCI

na istraživanom lokalitetu zabilježene su 3 nastambe u obliku humke, jedna

veća i dvije manje

u istraživanoj šumskoj zajednici najveća aktivnost dabra u obliku grizotina je

zabilježena na crnoj johi (52,34%) i običnoj vrbi (37,97%), zatim jasenu

(3,50%), bijeloj topoli (3,14%), svibu (2,24%) i brijestu (0,81%)

vrsta hrane ovisi o sastavu vegetacije, više preferira mekanije vrste drvća

broj griženih stabala opada s udaljenošću stabla od obale, najmanja brojnost

griženih stabala je zabilježena na udaljenosti 17 metara od obale

oko 3/5 oborenih stabala su korištena za prehranu u zimskom periodu i 2/5

nagriženih neoborenih stabala na kojima trošili sjekutiće preobražene u

glodnjake

porodica je najvjerojatnije bila najbrojnija 2007./2008. jer iz tog perioda je

zabilježeno najveća aktivnost u obliku grizotina

europski dabar najradije grize mlada stabla opsega od 10 do 20 odnosno 30

cm. Promjer takvih stabala iznosi od 3 do 6,4 cm odnosno do 9,6cm

visina grizotina iznosi od 30 do 70 cm i ovisi o starosti, spolu te dužini

životinje


35

8. LITERATURA

Bačić T., Erben R., Krajačić M. „Raznolikost živog svijeta“ 2008, Matekalo

Draganović J. (ur.) Školska knjiga, Zagreb. str. 189-197.

Baričević D. „Ecological and vegetative changes in pedunculate oak forests in the

management unit “Žutica” 1999, Šumarske list 123 (1–2):17–28.

Djoshkin W., Safonov W.G. „Die Biber deralten und neuen Welt“ 1972, A. Ziemsen

Verlag, Wittenberg,Germany.

Domac R. „Mala flora Hrvatske i susjednih područja“ 1984, Sambolek-Hrbić E. (ur.),

Školska knjiga, Zagreb.

Gelenčir J., Gelenčir J. „Atlas ljekovitog bilja“ 1991, Taraš Ž. (ur.), Prosvjeta Zagreb,

Zagreb.

Grubešić M. „Habitat conditions in reintroduction of the beaver in the Croatian

riverbasins“ 1993, Glas. šum. pokuse, posebno izdanje 4, 101-110.

Grubešić M. „Research on synecological conditions of the beaver (Castor fiber

L.)habitat in Bavarian river basins with a comment on potential beaver habitats in

Croatia“ 1994, Glas.šum. pokuse 30, 1-20.

Grubešić M. „The comparison of the vegetational composition of the beaver habitat

insome European countries with the potential habitats in Croatia“ 1995, Glas. šum.

pokuse 32, 91-106.

Grubešić M., Krapinec K. „Ansiedlung des Europäischen Bibers (Castor fiber L.) im

Posavina“ 1998, Šumarski list 122, 515-524.

Grubešić M. „Dabar (Castor fiber L.)“ 2004, U: Mustapić, Z. i dr. (ur.), Lovstvo, 107–

109.


36

Grubešić M. „Dabar u Hrvatskoj“ 2008, Franjić J.(ur.), Šumarski fakultet Sveučilišta

u Zagrebu, Zagreb.

Halley D.J., Rosell F. „The beaver’s reconquest of Eurasia: Status,

populationdevelopment, and management of a conservation success“ 2002, Mammal.

Review 32, 153-178.

Hartman G., Axelsson A. „Effect of waterEuropean beaver (Cator fiber) to Scotland“

2004, Biocourse characteristics on food-caching behaviological Conservation 93 (1):

103–116. ur by European beaver, Castor fiber. Animal Behaviour 67 (4): 643–646.

Kunovac S., Hadžić I. „Adaptacija i distribucija europskog dabra (Castor fiber L.)

nakon reintrodukcije u rijeci Semešnici“ 2005, Works of the Faculty of Forestry

University of Sarajevo, No 1 (57-66)

Margaletić J., Grubešić M., Dušak V., Konjević D. „Activity of Europeanbeavers

(Castor fiber L.) in young pedunculate oak (Quercus robur L.) forests“ 2006, Vet.

Arhiv 76, S167-S175,.

Margaletić J., Grubešić M., Kalvi T., G. Videc T. „Utjecaj europskog dabra (Castor

fiber L.) na šumski ekosustav gospodarske jedinice Turopoljski lug“ 2007, Šumarski

list br. 5–6, CXXXI, 257-265

Nolet B.A., Rosell F. „Comeback of the beaver (Castor fiber): An overview of old

andnew conservation problems“ 1998, Biol. Conserv. 83, 165-173.

Nummi P. „Simulated effects of the beaver on vegetation, invertebrates and ducs“

1989, Ann.Zool. Fenn. 26, 43-52.

Piechocki R. „Elbebiber“ 1989, S. 588-615 in Stubbe, H. (Hrsg.). Buch der Hege.

Band 1 : Haarwild. Verlag Harri Deutsch, Thun, Frankfurt/Main. 706 S.


37

Sscwab G., Dietzen W., Lossoe G.V. „Biber in Bayern“ 1992, Schlussbericht. WGM

Ettal/Breitbrunn, pp. 1-86.

Wilsson L. „Observations and experiments on the ethology of the European beaver

(Castor fiber L.)“ 1971, Viltrevy, 8, 115–266.

www.squidoo.com/beaverslife_101; 5.3.2011.

www.squidoo.com/beavers; 5.3.2011.

www.painted-wolf.livejournal.com/27209.htm; 5.3.2011.

http://www.quagga-illustrations.de/Media/Shop/h0008276.jpg&imgrefurl; 5.2.2011

http://www.squidoo.com/beaverslife_101

http://www.squidoo.com/beavers

http://www.painted-wolf.livejournal.com/27209.htm


38

9. FOTODOKUMENTACIJA

Slika 18. Grizotine uz vodu


39

Slika 19. Zajednička aktivnost dabra i čovjeka


40

Slika 20. Grizotina u svrhu trošenja glodnjaka


41

Slika 21.Malo snijega na humci

Slika 22. Aktivnost je moguća i u plitkoj vodi mrtvice


42

Slika 23. Most za prijelaz na drugu obalu


43

Slika 24.Grizotina visine 1,2m, životinja vjerojatno svoju aktivnost obavlja sa panja


44

Slika 25. Dravska mrtvica

Slika 26. Izlaz iz vode


45

Slika 27. Još jednastaza ….


46

Slika 28. I još jedna staza


47

Slika 29. Zaleđena staza među zeljastom vegetacijom zimi


48

Slika 30. „Krov“ humke prekriven mješavinom lišća, blata i granja

Slika 31. Ulaz u humku


49

Slika 32. Ulaz u humku




50




51

Slika 37. I mentora je moguće provesti žednog po vodi…

Slika 38. I nitko nek ne dođe da prijatelj drag, a kada se vraća nek poravna trag!

(Ivan Goran Kovačić)


52

39. Istraživanjem dabrova moguće je naići i na neke nesvakidašnje oblike

Documents

Europski dabar (Castor fiber L.) - eduidea.org · Europski dabar (Castor fiber L.) 2013 1 SAŽETAK Istraživano je ponašanje europskog dabra na starom rukavcu (mrtvici) rijeke Drave