Felicitas Hoppe

Najbolje mjesto na svijetu

Felicitas HoppeDer beste Platz der Welt

Copyright © 2009 Edition Spycher in der Dörlemann Verlag AG, ZürichAll rights reserved

Felicitas HoppeNajbolje mjesto na svijetu

Prvi put tiskano u Hrvatskoj 2013,u nakladi © Edicije Bo�ièeviæ

Trg kralja Tomislava 18, Zagrebwww.edicije-bozicevic.com

Za nakladnikaJuraj Bo�ièeviæ

PrijevodBoris Periæ

UrednicaNataša Medved

PrijelomMiroslav Kodriæ

Likovno ureðenje ovitkaElena Vrbaniæ

TisakDenona d.o.o.

ISBN: 978-953-6751-96-9

CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne isveuèilišne knji�nice u Zagrebu pod brojem 836817

Sva prava pridr�ana. Nijedan dio ove knjige ne smije seumno�iti i prenositi u bilo kojem obliku, elektronièkim ilimehanièkim sredstvima, ukljuèujuæi fotokopiranje, snimanjeili bilo kakvo digitalno pohranjivanje ili distribuiranje bezprethodnog pismenog dopuštenja nositelja autorskih prava.

Felicitas Hoppe

Najbolje mjestona svijetu

Preveo s njemaèkogBoris Periæ

Edicije Bo�ièeviæZagreb, 2013.

ISPOSNIŠTVO

Ali onda, ja sam nas odavna smatrala izgubljenima,ugledasmo u daljini svjetlo i ipak stigosmo do krajatunela. Na peronu u Vispu putnici se raziðoše bez poz-drava, kao da nikad nismo dijelili uzvišenu sudbinu dazajedno proðemo kroz brdo. Ostao je, obuven unatoègrubu vremenu u lagane cipele, tek jedan iznenaðujuæedobro odjeven muškarac, koji odluèno posegne za mo-jim putnim kovèegom, dok sam ja, s nemaštovitom zbu-njenošæu gosta, hvalila toènost Švicarskih �eljeznica ièuda in�enjerskog poziva, koji putniku dopuštaju dabez muke stigne i do najzabaèenijeg kutka na svijetu.

Bio je mrkli mrak, bilo mi je hladno, a snijeg jepadao gusto, tako da nisam vidjela ni prst pred nosom,kamoli neko naseljeno mjesto. Vidjela sam samo muš-karca, koji je koraèao kraj mene, laka koraka vukao mojkovèeg po snijegu i utovario ga u prtlja�nik svoga auto-mobila, ne bi li nas potom odva�nom brzinom povezaokroz noæ. Pokraj mene, na stra�njem sjedalu, stajala jevisoka papirnata vreæica, u kojoj su stvari, uglavnom�ive�ne namirnice, a mo�da èak i pokoja boca s vinom,kako se bijah ponadala, uz tih zveket udarale jedne odruge i na kojoj je, kao što æu vidjeti kasnije, pri izlasku

5

iz kola, pisalo MIGROS. Utješna je to rijeè, koja onomekoji je uspio uteæi pred tunelom miriše na spas i povra-tak domu.

Ja se, doduše, nisam vratila ni domu, ni kuæi, alisam zato stigla visoko u valaiške planine, koje su mi dodanas ostala strane kao i ja njima, pa se i dalje meðu-sobno išèuðavamo. Jedan vlak polazi iz Berlina, u nje-mu sjedim ja, a da nemam nikakva pojma kamo æe meodvesti. Ono što je nekoæ bilo putovanje svijetom, koèijei koèijaši, mazge, prijevoji i ledenjaci, mnogo strpljenja inajveæa zamisliva opasnost, danas je to još uvijek. Sma-njio se jedino utrošak vremena, udaljenosti su svejednoostale iste, izmeðu mene i ljudi i njihova krajolika svesami vrletni ponori meðu jezicima. Jao onome koji nezna ništa doli svoj knji�evni visoki njemaèki, prepoznatæe ga i u mraku po njegovu jeziku.

Istina je da se za jedva nešto više od deset sati izBerlina preko Berna mo�e stiæi u Visp i to zahvaljujuæi�eljeznièkom tunelu izmeðu Frutigena i Rarona, krozpetnaestak minuta potpune tmine, kojih se i dalje bo-jim. Kratka je to i jureæa vjeènost meðu samim putni-cima, koji se, napola zadrijemali, napola zaèitani, samopretvaraju da drijemaju i èitaju. Jer èim se èovjek usudiotvoriti oèi, vidjet æe ih kako uznemireno rukuju tele-fonima, iz straha da mo�da više neæe moæi primatinikakve vijesti. S vremena na vrijeme di�u glave i pri-tišæu ruke na sljepooènice kao naoènjake, a èela naprozorska stakla, pa bulje kroz prozore u zid tunela,kao da bi se tamo mogla dešifrirati brzina kojom vlaknezaustavljivo juri kroz tminu i uvjerava nas da senemamo èega bojati, jer dokle god jurimo dovoljnombrzinom, u svakom trenutku mo�emo prestiæi èak ivlastitu sudbinu.

6

Nemam prigovora. Uvijek se nekamo sti�e, što semene tièe, mo�e i u vjeènost. Ali ja ne volim preèice. Nevolim ni tunele, ni knjige o njima, oni nas varaju iuskraæuju nas za stvarnost i pogled na bregove i doline.A kad ka�em tunel, ja mislim na tunel, mislim na èistoiskustvo i jedan hotel u Moskvi, u kojem sam prije dostagodina ostala zarobljena u dizalu izmeðu dvadeset itreæeg i dvadeset i èetvrtog kata, okru�ena samim lju-dima odjevenima za hladno vrijeme, i na trenutak po-mislila da je to gdje sam se zatekla posljednje mjesto nasvijetu, moja mala otrcana posljednja stanica.

Jer hotel bijaše strahovito oronuo, kabina dizaladanima je visjela ukošeno, kao loše servisirana viseæagondola, u kojoj ima mjesta tek za petero ljudi. Nas je,meðutim, što je predstavljalo tešku povredu bilo kakvihsigurnosnih pravila, bilo desetero, od èega je deveterobilo zabundano u krzna, a na glavama su nosili šubaresa zaštitnicima za uši, dok je vani padao snijeg, kojinisam vidjela, ali sam ga zato mogla glatko namirisati iokusiti. U�asno sam se znojila, ali umjesto da sa sebestrgnem kaput, što je zbog skuèenosti prostora bilonaprosto neizvedivo, ja sam poèela moliti. Samo, štovalja moliti izmeðu neba i zemlje, u kabini moskovskogdizala, ako èovjek, kao što je to sa mnom bio sluèaj, znasamo malo ruskog, a i iznad dvadesetog kata osjeæa se idalje bli�e zemlji nego nebu?

U Moskvi sam se izvukla za svega desetak minuta,ali do danas ostala sam robinja svoje klaustrofobije, tiheslutnje što znaèi biti zauvijek �iva pokopana, svejednodogodilo mi se to u ruskom dizalu, u viseæoj gondoli spogledom na Zermatt, u zrakoplovu iznad Atlantskogoceana ili u kabini teretnog broda na Tihom oceanu,kojim sam prije dosta godina putovala oko svijeta i

7

kojem je i dalje trebalo tri tjedna da stigne od Panamedo Tahitija, a da se nigdje nije vidjelo kopno, za mutnihdana èak ni neki otok. Miran ocean najveæa je tamnicana svijetu, bez obala i ikakva kraja na vidiku, što Zemljune èini veæom, nego je skuplja, sa�ima, jer nam mokra,slana praznina pritišæe tijelo, a potom i dušu, dok nakraju sve to ne bude ponuðeno na prodaju, jer tko jezatoèen, taj trguje svime i svaèime.

Kao što se vidi, u pogledu iskušavanja tijela i dušenikad nisam bila osobito sitnièava. Ali usprkos svojizvje�banosti i dalje mi treba mnogo hrabrosti da uðemu vlak koji iz Berna vozi u Visp i odvezem se kroz tunelgore u Valais. Proputovala sam èitav svijet, ali bojim seotiæi primiti nagradu gore u planine, odakle se pru�apogled na dolinu koju još nikad nisam vidjela i kojumo�da i ne �elim vidjeti, jer sam èitav �ivot sanjala onjoj, kao što i dalje o njoj �elim samo sanjati.

Jer ovo je najbolje mjesto na svijetu, mjesto gdje seujutro svjetlo iz visokih kanti izlijeva u dolinu, u podnetra�i hlad iza drvenih rebrenica, a naveèer sjedi namalim terasama i procjenjuje udaljenost izmeðu neba,planinskih vrhova i zemlje, izmeðu Bijelog i Crnog roga,izmeðu tridesetog i èetrdesetog kata, a da se pritomnikad ne doðe ni do kakva rezultata. Ovdje se, naime,mjeri u decilitrima i na dva do tri jezika, zbog èega gostlako izgubi pregled nad situacijom. I dok su se drugiputnici odavna zaputili svojim kuæama, ja još uvijeksjedim pokraj muškarca u laganim cipelama, koji mevozi kroz meæavu koja nikako da prestane i hvali krajo-lik u najsvjetlijim bojama, kao da svojim izlaganjem �elišto je moguæe br�e otopiti snijeg.

8

Ali snijeg se nije otopio, veæ je postao gušæi i prigušiomuškarèev �ivahan glas, koji se postupno povisivao ikao da je postajao sve tiši, dok se u daljini naposljetkunije pretvorio u glas moje pokojne tete, što me i nijeosobito iznenadilo, jer moja teta je jedina èlanica našeobitelji koja se prije mene odva�ila da bez pratnje otpu-tuje iz sjevernonjemaèke nizine gore u valaiške planine.Tamo je, tako govori jedna naša obiteljska legenda, izgodine u godinu tijekom ljetnih praznika, nakratkoosloboðena uèiteljske slu�be, toliko dugo šetala švicar-skim planinama, dok joj krajolik nije ukrao srce do temjere da joj gotovo više nije bilo povratka. Samo uznajveæu muku i disciplinu, pa nije teta uzalud bilauèiteljica, uspjelo joj je tada da se svake godine potkrajkolovoza othrva zovu vlastita srca, spremi putne kovèe-ge i ukrca se u noæi vlak za Hannover. Hannover, gdje jeto?, vikao je na rastanku nasmiješeni gostionièar i to najeziku za koji je moja teta veæ nakon treæeg ljeta prove-dena u Švicarskoj tvrdila da je ovladala njime, zbog èegabi samo kosu, koja joj ni u planinama nije bila posjedila,odmaknula s èela i odgovorila: To te se, gostionièaru izFiescha, ništa ne tièe, jer odakle ja dolazim, tamo ti nemo�eš biti, ali gdje ti jesi, tamo æu se ja uvijek vraæati.

Sreæa za nas. Moja teta, doduše, nikad nije govorilaod srca, ali je zato svake godine putovala u Valais ivraæala se odatle punih ruku, s velikim gromadamasmrdljiva sira i divovskim tablama èokolade. Sir je do-nosila umotan u debela zaštitna ruha od srebrna pa-pira, što nije koristilo ništa, hladnjak bi zaudarao nanjega do duboko u jesen, kad bi èokolada odavna bilapojedena i nitko se više ne bi sjeæao razglednica, kojenam je moja teta slala s putovanja u planine. Pošta je toiz jednog stranog svijeta, prepunog stranih ljudi, �ivo-

9

tinja i biljaka, sve same karte èije æemo neispisaneduplikate godinama poslije pronaæi u njezinoj ostav-štini, zajedno s hrpama zidnih zemljovida i turistièkihvodièa, u kojima je pisalo zašto se u Valaisu susreæuarktièka i španjolska Švicarska, èinjenica za koju smose zanimali još manje nego za pa�ljivo isprešane pla-ninske cvjetove izmeðu stranica. Branje zabranjenacvijeæa bilo je vjerojatno jedino kazneno djelo što ga jenaša teta ikada zaista poèinila, i ja mislim da ga je èinilas velikom radošæu, potajice i sretna i tako iz ljeta u ljeto.

Ali mi u njezinoj ostavštini nismo tra�ili nikakveosušene cvjetove, nego istinu, a nju nikad nismo uspjelipronaæi. U sluèaju da su ikad postojali njezini tragovi,ona ih je sve uredno zamela. Nigdje u papirima nije bilospomena nikakvome gostionièaru iz Fiescha, nikakvojljubomornoj gostionièarki, nikakvim planinarskim po-znanstvima, pa ni najmanje naznake da bi moja teta,nakon što je svoja putovanja u planine poèela pre-mještati s ljeta na zimu, makar samo pokušala zaljubitise u nekog naoèitog uèitelja skijanja. Sve smo moraliizmisliti sami, èak i raèune, iz kojih bi za potrebe prièebilo razvidno što je moja teta naveèer jela i da je zgo-dimice sama znala posegnuti za rakijom, koju je kasnijedonosila sa sobom kuæi u nizinu.

Jedinu fotografiju, preostalu s putovanja u Valais,pronašla sam zajedno s jednom maramom urešenomalpskim cvjetovima u unutarnjem d�epu jedne zagasitozelene planinarske vjetrovke. Na njoj se vidi moja tetana jednom planinskom prijevoju kako stoji pokraj jednevalaiške èasne sestre u opatièkoj odori, zbog èega miteško pada zamisliti da bi se teta i èasna sestra ikadzajedno bile uspinjale na planine ili moguæe zajednosjedile u gondolama i svisoka gledale na Zermatt. Sve-

10

jedno, tu fotografiju uvijek nosim uza se, jer moja teta,koja je bri�no izbjegavala da bude fotografirana, na njojizgleda opušteno i sretno. Nosi prevelike sunèanenaoèale i smije se kao da je upravo stigla. Otiæi u is-posništvo znaèi pronaæi prostor, mjesto, polo�aj. Ili barneki kutak, nešto o što æemo pri opetovanom pokušajuda u mraku još nekako uznapredujemo zapeti nogom igdje æemo potra�iti uporište, sve u nadi da æemo naiæina prag, mo�da èak i na stubu koja vodi uvis. Stojimodakle mirno i uzimamo zrak. A onda iznebuha odlu-èujemo ostati dulje, jer naprosto ne mo�emo odoljetiiskušenju da upravo ovdje, na ovome mjestu, doèekamojutro i promatramo kako se meðu planinama polaganorazdanjuje, ne bismo li se napokon mogli zagledatiodozgo u dolinu i prvi put ugledati Atlantski ocean. Jerdo danas je slabo poznato da onaj koji zaista �eli vidjetiocean, svejedno je li Atlantski ili Pacifièki, mora gore, uvalaiška brda, jer se more ne mo�e prepoznati s mora.Tek odavde mo�e se shvatiti što znaèi utonuti u nekiprizor, dok dolje, opkoljeni neprestanim kretanjem ivalovima, ne mo�emo promatrati ništa, jer sve protjeèepokraj nas.

Te noæi projuriše pokraj mene poput malih nepo-znatih otoka Visp, Raron, Gampel-Steg i Turtmann. Alionda se, iza posljednjeg zastora od snje�nih pahulja,pojavio LEUK. A izmeðu gornjeg i donjeg grada, izme-ðu kolodvora i dvorca, rijeke Rhone i vijeænice, uzdizalase na maloj, snijegom zametenoj zemljanoj terasi izme-ðu neba i zemlje �ilava crkvica, savršeno smještena uzlatni rez krajolika. Na lijevom ramenu toranj, na tor-nju kapa od napadala snijega, u snijegu, kraj pragaulaznih vrata, gori vjeèno svjetlo, nad kojime je podsnijegom prekrivenim drvenim kroviæem visio Raza-

11

peti, pokazujuæi ka�iprstom lijeve ruke, na kojem nijebilo snijega, ulijevo, iza ugla.

Moj pratitelj, koji je sve vrijeme hodao ispred mene,povukao mi je kovèeg pod glavni portal, portik nošendebelim stupovima, koji je crkvi na trenutak dao prividtalijanskog ljeta, dok sam se ja i dalje smrzavala i nosilavreæicu na kojoj je pisalo MIGROS i u kojoj je nešto tihozveckalo. Prošavši kroz portal, zaustavili smo se neštoni�e nad padinom. Kraj nas stajale su zidine, na zidi-nama kapija, a iza nje, naknadno prislonjena na grbaèucrkve, dograðena isposnica, topla drvena saæa, ljudskakoliba kraj bo�jeg stana, malo preduboko obješenaosmatraènica, mala grbava izraslina na tijelu crkve, anjoj pod nogama vinograd. Gore je bilo pet prozora, petokana od svjetla. Stigla sam.

Muškarac otkljuèa vrata i prenese mi kovèeg prekopraga. I dok mi je iznutra objašnjavao veliki red Švi-carske i nešto manji red ove isposnice, ja zbunjenozastadoh pred vratima, jer sam meðu kosturima zim-skoga vinograda još uvijek mogla èuti glas svoje tete,koja mi je ustrajno objašnjavala kako je neoprezno dola-ziti zimi u taj kraj. Jer koliko god zime ovdje bilevelièanstvene, ispod crte uvijek æe ostati previše leda,previše snijega, previše samoæe. Èak i tamo gdje mu jetijesno, èovjek je uvijek sam, toliko studeni uz tolikostiješnjenosti, više kapa nego lica u gostionicama, tjed-nima sve umotano u krzna i bunde.

Kako li su samo nasuprot tomu velika i velièanst-vena ljeta, kad se ispod istog tog neba na tetinim raz-glednicama arktièka Švicarska pretvara u Španjolsku,Valais u Teksas, led u kamen, snijeg u pijesak, a krave ubikove na livadi punoj èièaka. Mnogo radosnih šetnji u

12

potrazi za zabranjenim �ivotinjama i cvijeæem, za vo-dom i sijenom. Mišiæave noge u šarenim dokoljenkama,planinarski štapovi urešeni grbovima, a naveèer skrom-na soba s pogledom na planinu, na sljedeæi šumskipo�ar. Dugo sam osluškivala, sve je mirisalo na studen idim, ali moja teta prestala je govoriti tek kad samodluèno uvukla glavu, prošla kroz niska, teška vrata izatvorila ih za sobom.Sljedeæeg jutra snijega je nestalo,a kiša je ispirala pogled na èinjenice. Na èinjenicu da jeLeuk, koji nekoæ bijaše moæno biskupsko sjedište, danasmalen i star i da u njemu nema biskupa, ali da ga zato idalje štiti priroda. Na jugu rijeka Rhona, na istokuFešelbaški klanac, a na zapadu Dalski klanac i Pfinskašuma, najveæa europska pogranièna borova šuma, kojastrogo dijeli njemaèko od francuskoga. Tko iz straha odtunela u planine radije dolazi sa �enevskog jezera, ukondukterovu glasu jasno æe razabrati da se Leuk dopet minuta prije Leuka još uvijek ne zove Leuk, negoLoóche.

Loóche zvuèi ljepše, ali Leuk mi je nekako dra�e. Jerja obo�avam jednoslo�na mjesta i obo�avam jedno-slo�nu �ivotinju s mjesnoga graba, leuškog grifona1,napola lava, napola orla, dva lovca u jednome. LEUCAFORTIS. A izmeðu gornjeg i donjeg grada, izmeðurijeke Rhone i vijeænice, smještenu na èistini izmeðuneba i zemlje u zlatni rez krajolika, kru�nooranièkukapelu. Izvana mazga, iznutra blago, mala svijetla ba-rokna palaèa. U Velikom Baedekeru oznaèena je zvje-zdicama. A o onome koji je bijaše sagradio ne zna seništa.

13

1 U njemaèkom jednoslo�no Greif, nap. prev.

Utoliko više poznato je o nalogodavcu i povijestivelikog umiranja koje je prethodilo njezinoj izgradnji,dok je Kru�na oranica još bila kru�na oranica, zidinamaobzidano kugino groblje za naj�alosnije od svih hodo-èašæa. Ali jednoga dana �itelji tvrðave odluèiše smrtijednom zauvijek pokazati zube i sagraditi vlastitucrkvu. Naravno da pritom dolazi do svaðe. Kamo scrkvom, kamo s novcem, kome da se posveti tako velikizdatak? Sve dok jedne noæi neki zakašnjeli grobar tikdo ponoæi ne pretrèi preko groblja, ne bi li uz kapljicuizmolio posljednju molitvu za mrtve, jer ga neprestanosahranjivanje toliko umara i ra�alošæuje. I dok tako èuèiiza grobljanskih zidina i moli i pije, nad oranicom izne-nada ugleda svjetleæu hostiju, veliku i svijetlu poputMjeseca za lijepa vremena, gdje lebdi iznad grobova,brodolomnika koji mu rukom daje znak, duha koji besa-no maše lampašem gore dolje du� zidine. Èovjek pre-stravljen potrèi uzbrdo natrag u mjesto i uleti na prvugraðansku skupštinu. Ljudi slušaju prièu, glasanjem seopredjeljuju za Bla�enu djevicu i odluèuju sagraditicrkvu. Dobrih tri stotine godina poslije ja sam kaoisposnica uselila tamo.

Jer ovo je, kako za �ive, tako i za mrtve, najboljemjesto na svijetu. Samo, što æe gost s viškom mrtvaca isvjetla? Hoæe li noæu spavati lošije, jer je vani tako tihoda se èuje ono što se inaèe ne èuje? I tišina je izmišljenasamo za gosta, zapravo se ovdje èuje ono što se èujeposvuda. Brujanje automobila u dolini, drndanje kotaèapouzdanih švicarskih vlakova, jecanje bagera, koji neu-morno premještaju tok rijeke Rhone. Sve sami utješnizvukovi ljudske marljivosti.

Jer doæi æe dulji tuneli, a na kraju i najdulji tunel nasvijetu, u kojem æemo izmeðu Erstfelda i Bodia tako

14

brzo projuriti kroz vjeèitu tminu da æemo šapatom zazi-vati Majku Mariju, dok vlak ne prestigne naše zazivanjei naš strah i odbaci nas za svega dvadesetak minuta utalijansko svjetlo izbavljenja, tamo gdje se rijetko kadnose krznene bunde, nekmoli kape sa štitnicima za uši.

15