Pišu i govore:

Iva R. Jankoviæ

Nataša Iliæ

Sabina Saboloviæ

Andrea Fraser

stranice 21-28

Martha

Rosler

Razgovor

David

Albahari

Povijesti

identitetstranice 10-11

Novi pravopis, da ili ne?Pišu:

Slavko Goldstein i Boris Beckstranice 8-9

Slovenija

Iluzije politikePišu i govore

Vlasta Jalušiæ,

Rastko Moènikstranice 6-7, 20

Ministarstvoznanosti palo godinuPiše:

Ivan Padjenstranice 16-17

Poezija

Danijel Dragojeviæ, Milko Valent,

Drago Glamuzina

stranice 31-32

co. operat ion

FEMINIZAM S MNOŠTVOM LICA

KAZALIŠTE / KAZALIŠNA GOSTOVANJANataša Govediæ , Lada Èale-Feldman, Suzana Mar jan iæ , Ana Jan jatov iæ-Zor ica

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 26. listopad 2000, godište II, broj 41 • cijena 10,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

ISSN 1331-7970

stranice 38-41

2 II/41, 26. listopada 2,,,.

gdje je što

ZareziInfo, najave: Sanja Jukiæ, Gioia-Ana Ulrich, Sanja Romiæ 4

Parnim valjkom u diplomaciju Branko Kostelnik 32

U �arištuMjesec na noænom nebu Boris Beck 3

Maraton, infarkt, hitna pomoæ Andrea Zlatar 5I dno je poèetak neèega Pavle Kaliniæ 5

Razgovor s Vlastom Jalušiæ: Sustav to si ti Nataša Govediæ 6-7Razgovor s Davidom Albaharijem: Trenutak kad se istorija lomi Dejan Kršiæ 10-11

Više svijeta, manje banaka Ante Kuštre 12Njemaèko sjeæanje za buduænost Davorka Vukov Coliæ 13

Razgovor s Nadom Švob-Ðokiæ: Tranzicija teška svima Grozdana Cvitan 14-15Mjesto svih identiteta Naima Baliæ 15

Ministarstvo znanosti palo godinu Ivan Padjen 16-17Europsko lice globalizacije Biserka Cvjetièanin 17

Tema: pravopis(i)?Harry Potter i hrvatski pravopis Boris Beck 8

Je li pravopis roba? Slavko Goldstein? 8-9

Susjedstvo/sosedstvo/komšilukRazgovor Stanka Pihlera i Dušana Batakoviæa: Demonska varijanta Omer Karabeg 18

Sarajevska potraga za središnjim dijelom duše Stanko Andriæ 19U sjeni propuštene povijesti Rastko Moènik 20

LikovnostMedia.art.theory.week 'eljko Blaæe 29

Granice 2000 Jadranka Vinhalter 30

Knji�evnostBachova godina Danijel Dragojeviæ 31

Svila, vanilija, jazz Milko Valent 32Špilja plivaèa Drago Glamuzina 32

Razgovor s Romanom Simiæem: Kontinent nove proze Rade Jarak 33

GlazbaTrostruki pouèak Trpimir Matasoviæ 34

Beckett s gitarom Karlo Nikoliæ 34Jedini slobodni u Hrvatskoj Dalibor Petkoviæ 35Enciklopedija s propustima Siniša Bogojeviæ 35

FilmInformativnost i umjetnost Juraj Kukoè 36

Razgovor s Daliborom Mataniæem: Sadr<aj vidljiv iz naslova Ana Wild 37Greenawayeva ljubljanska karta za raj Mojca Rapo 37

KazališteBitka za stjecanje povelje Najveæe =rtve Nataša Govediæ 38

Èakajoè Slovence Lada Èale Feldman 39Upoznavati se kroz ples Ana Janjatoviæ-Zorica 40

Sceniènost duše Suzana Marjaniæ 41

KritikaPretiskane peripatetije peripatetika Neven Jovanoviæ 42Od papa do Prijapa Tomislav Bogdan 43Samoironièni outsider Milan Pavlinoviæ 43

Iz New Yorka i o New Yorku Sanja Jukiæ 44Ukratko: Quorum Petar Pelepiæ 44Bijesne lisice nasræu na grad Jurica Pavièiæ 45Pisac sa zapadne strane Rade Jarak 45

Multimedijalni centar Rijeka 46

ReagiranjaZloèin i kritika Marin Bla1eviæ 47

Èin nekritièkog obo<avatelja Nebojša Jovanoviæ 47

Tema broja: co.operationPriredila Nataša Iliæ

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJI=EVNIH

PREVODILACA

organizira

RADIONICU KNJI�EVNOGPREVOÐENJA

S ENGLESKOG JEZIKA

u prostorijama ART NET KLUBA

(Preradoviæeva 25), dva puta tjedno

(ponedjeljak i srijeda, 18-19:30)

u razdoblju od 6. studenog

do 13. prosinca 2000. g.

Prijaviti se mogu:

– diplomirani anglisti

– osobe koje se veæ bave knji<evnim

prevoðenjem

– apsolventi anglistike

Upisi:

23–27. listopada 2000. g. od 10-12 sati

u tajništvu Društva, Ilica 42/II

Upisnina: 100 kn

Sve ostale informacije na telefon 01/48 47 565.

Radionicu sufinancira Ministarstvo kultureRepublike Hrvatske.

Na naslovnici: Milica Tomiæ, Ja sam Milica Tomiæ, video / performance / instalacija, 1999.

Feminizam s mnoštvom lica Iva R. Jankoviæ 21Izjave: Sanja Ivekoviæ, Marina Gr1iniæ, Iara Boubnova, Katy Deepwell, Milica Tomiæ,

Bojana Pejiæ, Biljana Kašiæ, Varsha Nair, Orly Lubin, Edit Andras 22-23Razgovor s Martom Rosler: Zar vi niste? Nataša Iliæ, Iva Jankoviæ, Sabina Saboloviæ 24-25

=ivotne statistike graðana, pribavljene jednostavno Martha Rossler 26Razgovor s Andreom Frase:r Kako spektakl okrenuti protiv spektakla Nataša Iliæ 28

II/41, 26. listopada 2,,, 3

Boris Beck

ozivamo sve politièke sub-jekte i voditelje udrugaproizašlih iz redova hrvat-

skih branitelja da se suzdr<e odradikalne politizacije… èini se daje bilo sluèajeva – kako to biva usvakom ratu – da su ponegdjeprekoraèene granice nu1ne obra-ne… pravna dr<ava mora osigu-rati i štititi pravo svih svojih gra-ðana…” U tim èlancima hrvat-skog politièkog creda ne bi biloništa posebno da se ne nalaze uporuci sa zasjedanja hrvatskihbiskupa odr<anog 21. rujna u Po-reèu. Nisu preneseni ni u jednimdnevnim ili tjednim novinama(osim Glasa koncila), a StipeMesiæ ih je otklonio kao petlja-nje Crkve u politiku. S drugestrane, primajuæi ParamhansaSvamija Mahesvaranandu pohva-lio je njegovo promicanje jogekoja nam mo<e pomoæi naæi rav-note1u i napustiti mr1nju jer “mr-<nja je posljedica ratova, a nijeim uzrok.” Od vjere se, dakle,oèekuje da se ne miješa u politi-ku, ali da spremno uskoèi otkla-njati njezine pogubne posljedice.Nadalje, predsjednik koji ne up-rilièuje molitvene doruèke i pos-trojene vojnike ne pozdravlja sBog vas blagoslovio bez ustezanjarabi terminologiju vjersko-mis-tiènog porijekla, a iznosi i meta-fizièke sudove.

Jedna, sveta, apostolska i katolièka

Iskljuèivanje kršæanstva iz jav-nog <ivota i njegovo smještanje uprivatnost, pri èemu se govor kr-šæanstva ustupa drugim govorni-cima, što je oboje vidljivo u nas-tupima našeg predsjednika, dvijesu strane dekristijanizacije druš-tava i jezika Zapada. Bo<iæ sesvodi na obiteljski blagdan (a ni-je više dolazak Otkupitelja meðuljude), slavljenje roðendana istis-kuje obilje<avanje imendana(kao veze sa svecem u nebu), aminuta šutnje posve je zauzelamjesto molitve za mrtve (i ljudeostavila nijeme pred smræu). Bu-duæi da kršæanstvo i nije drugonego vjera u Boga koji je otkupiosvijet te daje <ivot poslije smrti,lako je zbrojiti ostatke ostatakanekad cvatuæe kršæanske civiliza-cije.

Crkva slièi knji<evnosti: objeimaju velikane i patuljke, remek-djela i mraène stranice, blistavetrenutke i dosadna stoljeæa; objesvojim brojnim tradicijama izamršenom simbolikom odbijajupovršne posjetitelje koji im bez-voljno okreæu leða ili pose<u zanjihovim trivijalnim varijantama;obje putujuæi kroz vrijeme zap-ravo stoje na mjestu. No prvastranica Crkvene povijesti, zarazliku od povijesti knji<evnosti,

nije neispisan list. Kako je opisa-no pred kraj Biblije, Crkvu je os-novao osobno Krist. A buduæi daljudima prenosi rijeèi koje nijesama izmislila, njezini su je ocirado usporeðivali s mjesecomkoji nema vlastita svjetla, nego

ga dobiva iskljuèivo od sunca. Sobzirom na to da je Krist jedan isvet te da je svoju poruku èita-vom èovjeèanstvu prenio apos-tolima dok od Novog zavjeta ni-je postojalo još nijedno slovo,Crkvenim ocima bilo je samora-zumljivo da je i Crkva jedna, sve-ta, apostolska i katolièka, to jestsveopæa.

Situacija se odonda zakompli-cirala. Nad današnjim Zemljani-ma sjaju tisuæe sunaca, a njihovasvjetla odra<avaju tisuæe tisuæasatelita. Tko god ka<e da govoriistinu, svu istinu i ništa osim isti-

ne, a priori je sumnjiv. Najveæimoralni autoritet današnjice, ka-ko papi tepaju naši mediji, u jubi-lejskoj godini još je dodatno iz-lo<en kritikama. Jedna od najbi-zarnijih došla je od Maradonekoji se sprdao s vatikanskim zlat-nim stropovima i preporuèio nji-hovu podjelu siromasima, ali nijeprednjaèio primjerom: fiksa sekokainom, drogom bogatih, um-jesto da snifa ljepilo i višak mu-kom zaraðenih dolara udijelipotrebitima. No, kako je rekaoSv. Ambrozije, svaka istina, bezobzira na to tko je izrièe, dolaziod Duha Svetoga, pa stoga ne va-lja gledati tko je rekao, veæ što jereèeno.

Gdje cvate DuhDosta reèenog pokazuje kako

kritièari Crkve dvadesetog sto-ljeæa u našim novinama duhovnopripadaju devetnaestom stoljeæui nazoru koji je lijepo sa<eoNietzsche: “Kršæanska je Crkvasve oštetila svojom pokvarenoš-æu, svaku je vrijednost obezvrije-

dila, od svake istine napravila la<,od svake èestitosti duševnu pod-lost.” Papina isprika zbog nasiljau ime istine izrugana je prije negoje rastumaèeno kako su to novinaraštaji krivi zbog zloèina pre-daka; Crkvu se u naše dane sum-

njièi zbog prozelitizma prema=idovima, a nije navedeno da jeToma Akvinski zagovarao pravo<idovskih roditelja na odgoj dje-

ce u svojoj vjeri; podsjeæa se da jevjera privatna stvar, ali se pro-pušta objasniti kako æe dotièniprivatnici o svojoj vjeri meðu-sobno komunicirati bez i djeliæajavnog prostora; papina nezablu-divost pri objavljivanju vjerskihistina ex cathedra krivo se nazivanepogrešivošæu i karikira dotle dapomislite kako je s njim opasnoigrati par-nepar; u novinama mo-<ete proèitati da je Crkva zatuca-na, ali ne i da je Sv. Augustin os-poravao znanstvenu utemeljeno-st horoskopa ili da je Sv. Jeronimopširno dokazivao kako su <rtvemasovnih silovanja onodobnihbarbara posve nedu<ne te da jesav grijeh ostao na tijelu poèini-telja tih gnusnih zloèina.

Hrvatske novine tvrdoglavopolemiziraju s Crkvom iz dobaSyllabusa kojim je Pio IX. osudiokomunizam, liberalizam i neog-ranièenu vjeru u napredak, kadaje Crkva prkosno okretala leðademokratskim i socijalistièkimpokretima te zbog toga bila teš-ko ka<njena – graðani i radniciokrenuli su leða njoj. Nisu pri-mijetile da je Veliki rat (koji sunazvali Prvi pošto je poslije njegadošao Drugi, još veæi) donio bit-nu promjenu: kada stojite oèi uoèi s Armagedonom, debate omodernizmu gube èar. Zanema-rile su krize modernoga doba –naftnu, generacijsku, ekološku ilidu<nièku – koje su pokazale daod nedavno bla<eni Pio IX. i nijebio tako naivan. Zato Dan mla-dih u Rimu, s dva milijuna sudio-nika, posprdno nazivaju PapinWoodstock, a prelaze preko togada govori o <ivom interesu zaono mjesto, kako je to rekao Sv.Hipolit Rimski, “gdje cvate Du-h”. Pa tim su mladima dramatiè-na zbivanja iz 1870. u doba I. va-tikanskog sabora, vezana uz dog-mu o papinoj nezabludivosti ipropast Papinske dr<ave, pod-jednako daleka kao još dramatiè-nija zbivanja oko II. nicejskogsabora 787. i ikonoklastièkihborbi ili sabora u Efezu 431. iKalcedonu 451. kada se rješavaodubok sukob izmeðu ortodoksi-

je i monofizita. Umjesto svegatoga duševni mir potra<ili su u,kako stoji u Novom katekizmu(ne pobrkati s Katekizmom Ka-tolièke crkve!), sasvim obiènimstvarima: malo kruha s oltara, uglasu skupa u Rimu, u rijeèimaopraštanja. Ništa mudro!

Ledena pravda i gorljiva ljubavNaše je stoljeæe udijelilo papa-

ma, svjetovno razvlaštenima, ti-tulu moralnog autoriteta umjestozvuènog naziva Pontifex Maxi-mus ili poniznog sluga slugu Bo1-jih. Ali to je još jedan od dekris-tijaniziranih izraza koji ništa neznaèi u svijetu u kojemu ni osni-vaè Crkve ni knjiga u kojoj je os-nivanje opisano ne u<ivaju oso-bit ugled. Koliko je neprevodivcrkveni moral na svjetske jezikenajoèiglednije je na najskliskijemod svih morala – spolnom. Iakoje Crkva bogata mnogoèime(zgradama, slikama i kipovima;tajnama, enciklikama i dugovi-ma; svecima, muèenicima i here-ticima), izlog njezina sex shopaprilièno je jadan: nudi samo dvaartikla i to po visokoj cijeni. Je-dan je <ivot u celibatu, a drugikršæanski brak u kojem su par-tneri (muško i <ensko, kako jeveæ Bog stvorio èovjeka) ravnop-

ravni, otvoreni raðanju djece(broj nije propisan!) te vjernijedno drugom do smrti. Sve os-tale seksualne prakse smatraju sekršæanski neispravnima. Buduæida svijet nastanjuju osim svetacai ljubavnici, ljubavnice, rastavlje-ni, nevjenèani, <igoli, prostitut-ke, striptizete, pornofili, fetišisti,kandaulisti, svingeri, voajeri, bi-gamisti, onanisti, homoseksualcii biseksualci, vrlo mnogo muška-raca i <ena, više ili manje reli-gioznih, ne mo<e dobiti crkveniatest za svoje seksualne prakse –iako mogu raèunati na strpljivouho razborita ispovjednika.

Kako je takva ledena pravdaspojiva s ljubavi o kojoj se gorlji-vo prièa? Onako kako je, gleda-juæi mjesec na noænome nebu, Sv.Ivan Zlatousti sastavio govor ko-ji bi mladi mu<evi trebali izreæisvojim suprugama: “Uzeo sam teu svoje ruke i volim te, volim teviše od svojega <ivota. Jer sadaš-nji <ivot nije ništa, i moj najgor-ljiviji san jest provesti ovaj <ivots tobom tako da budemo sigurnida neæemo biti odijeljeni u ono-me koji nam je namijenjen. Stav-ljam ljubav prema tebi iznad sve-ga i ništa mi ne bi bilo bolnije ne-go kad ne bih uvijek mislio kaoti.” Te rijeèi (prelijepe, zar ne?nikakvo èudo da su ga zvali Zla-tousti) govore o ljubavi, koja,kao i moral moralnog autoriteta,nije od ovoga svijeta. Uostalom,ni jubilej preveden na ekonom-sko-politièki jezik ništa ne znaèi.U starozavjetnom Izraelu bilo jeto razdoblje kada su dugovi po-ništavani, a robovi oslobaðani.Kolika bi to 2000. godine bila na-da za zemlje Treæeg svijeta neusuðujem se ni zamisliti – ali tusmo veæ na terenu moralnih au-toriteta Svjetske banke i Meðu-narodnog monetarnog fonda.

Srce koje gori od ljubavi Na novinarsko pitanje je li

primijetio kakve izljeve mr<njeprema Katolièkoj crkvi Mesiæ jeodgovorio (Jutarnji list, petak13. listopada): “Nisam to primi-jetio. To je neèija fikcija, imagi-

nacija. Ako je biskup Jezerinacto primijetio, onda bih volio èutigdje je to primijetio.” Pa, recimo,u Nacionalu u kojemu je 27. ruj-na pisalo da su biskupi skupinaklerotuðmanoida te da su “pre-šutno usvojili tuðmanistièku te-zu po kojoj Hrvati u obrambe-nom ratu nisu mogli poèiniti zlo-èina”; ili je mo<da primijetio nas-lov u Globusu od 29. rujna Bis-kupi protiv vlade; mo<da je sti-gao proèitati u Jutarnjem listu od30. rujna da je “Hrvatska biskup-ska konferencija poruèila da ovavlast nije i njihova”; a mo<da muje zapeo za oko naslov u Novomlistu od 1. listopada Crkva okreæeleða pravdi. Kao da Kuhariæ nije10. kolovoza 1991. u Petrinji re-kao: “Ako je moj protivnik spaliomoju kuæu, ja neæu spaliti njego-vu. Ako je razorio moju crkvu, janeæu dirnuti njegovu, dapaèe, èu-vat æu je. Ako je napustio svojdom, ja neæu ni igle uzeti iz nje-gova. Ako je ubio mog oca, bra-ta, sestru, ja neæu vratiti istommjerom nego æu poštivati <ivotnjegova oca, brata, sina, sestre.”Kao da to nije ponovio u Hrasto-vici 24. kolovoza 1995. Kao dakomisija Iustitia et pax, takoðernedavno javno izrugana, nije 12.rujna 1995. pozvala dr<avne vlas-ti da zaštite ljude i imovinu naosloboðenim podruèjima, istaklada odbjeglo stanovništvo imapravo na povratak te osudila pa-le< i pljaèku.

“Ovo je vjeèno, a mi smo pro-lazni,” rekao je Mesiæ nakon svo-je porcije Bacha na Vara<dinskimbaroknim veèerima. Tu izjavu nevalja slušati u glazbenom kljuèu,veæ u politièkom: ogradio se odtragikomiènih mesijanistièkihpretenzija svojega prethodnika,ništa manje blasfemnog od por-nosvetice Madonne. Sreæom suta vremena prošla u nepovrat, a snjima i karikature poput don Ba-koviæa i patera Lasiæa. La<eHDZ kad tvrdi da Crkva igra uistom timu s generalima i nogo-metašima – što dakako ne znaèida je Crkva imuna na grijeh. Ori-gen, divan mislilac koji je smat-rao da anðeli potjeèu od išèezlecivilizacije, a kojem je svetost iz-makla zbog doslovnog èitanjaSvetog pisma, napisao je: “Gdjeje grijeh, tu je mnoštvo, tu suraskoli, tu su krivovjerja, tu surazila<enja” - što je i povijest Cr-kve ukratko. No ima pravo i v.Terezija od Djeteta Isusa: “Shva-tila sam da Crkva ima srce, i dato srce gori od Ljubavi”.

Tapkanje u mrakuJa ne oèekujem da se DHK

zavije u crninu zato što je IvanTrnski traljav pjesnik, u mladimTurcima ne vidim janjièare i nepada mi na pamet zatra<iti ispri-ku od homoseksualaca zbog šire-nja AIDS-a (u ime seksualnihsloboda). Èak se ne ljutim akotko u Crkvi ne vidi ništa osimzahrðalog dinosaurusa koji dob-ro doðe jedino za izdavanje pot-vrda. Ali radovalo bi me da se vi-še u Crkvi a priori ne gleda samoinkvizitoricu, dogmata i licem-jerku, nego i propovjednicu mi-losrða kojeg podjednako nedos-taje zagrebaèkim vozaèima iWTO-u. Jer unatoè svim onimtisuæama sunaca i tisuæama tisuæasatelita, ispravite me ako grije-šim, svjetska tama nije ništa ma-nja. Uvjeren sam da ljudi i dalje umraku tra<e Boga, ali i da je totraganje potaknuo Bog koji tragaza èovjekom. Moralni autoritetmoralnog autoriteta izvire jedinoiz njih.

Mjesec na noænom nebuVjera i politika

Maradona se fiksa kokai-nom, drogom bogatih,umjesto da snifa ljepilo i vi-šak mukom zaraðenih do-lara udijeli potrebitima

Iako je Crkva bogata mnogoèime, izlog njezina sex shopa prilièno je jadan

Nadbiskup Bozaniæ kaje se za grijehe zagrebaèke Crkve, 29. rujna 2000.

Radovalo bi me dase više u Crkvi apriori ne gleda sa-mo inkvizitoricu,dogmata i licem-jerku, nego i pro-povjednicu milosr-ða kojeg podjedna-ko nedostaje zag-rebaèkim vozaèimai WTO-u

Cenzura u HrvataSanja Romiæ

a prošlotjednoj se sjednici Vijeæa Nakladni-ka Hrvatske èulo: Croatia Projekt ne smijeizlagati na zajednièkom nacionalnom štan-

du na predstojeæem sajmu knjige!” Ta jednoglasnaodluka, odnosno izglasano nepovjerenje Croatiji,nesuðenom sto prvom hrvatskom izlagaèu, sve jesamo ne sluèajna ili pak neobjašnjiva. Naime, veæsam odabir autora (Adolf Hitler, Mladen Schwar-tz, Ante Paveliæ) ili naslova (Razgovori s Hitlerom,Mein Kampf, Slobodni zidari, Protokoli, 'idovi iAdolf Hitler) kao i èinjenica da sporna djela u naspostoje veæ du<e, ali da ih se iz široj javnosti neob-jašnjivih razloga nije htjelo ranije prezentirati, ko-rijeni su ovakve zajednièke odluke Vijeæa. Nadalje,po rijeèima predsjednika Vijeæa Alberta Goldstei-na ne bi se smjela previdjeti i èinjenica da bi zajed-nièkim predstavljanjem na našem nacionalnomštandu u Frankfurtu izdavaèi i naša zemlja moglisnositi pravne posljedice takve u najmanju rukuneozbiljne i za mnoge uvredljive odluke. Naime,njemaèki i austrijski zakoni strogo zabranjujuprodaju knjiga takvog i sliènog sadr<aja pa one, iz-meðu ostalog, nisu dostupne javnosti ni putem In-terneta! U prilog donesenoj odluci kraæim su sekomentarima pred izglasavanje izjasnili Mirko Tri-palo, predstavnik Leksikografskog zavoda, IvicaMatijeviæ, predsjednik tvrtke Sims, Kruno Zakari-ja iz naklade Kruzak, Valter Lisica, predstojnikOtokara Keršovanija, Nenad Begoviæ iz Modernihvremena te Mišo Nejašmiæ iz naklade Jesenski iTurk, odreda se pozivajuæi na veæ spomenute prav-ne odredbe kao i moralna naèela.

Hallo s MedvešekimaGioia-Ana Ulrich

allo aus Berlin televizijski je teèaj njemaèko-ga jezika koji je BBC proizveo u suradnji sGoethe Institutom. U sijeènju ove godine

Hrvatska je televizija stupila u kontakt sa zagre-baèkim Goethe Institutom kako bi zajednièki reali-zirali TV-teèaj njemaèkoga jezika, a spomenuti te-èaj Hallo aus Berlin bio je polazna osnova. Zajed-nièkom suradnjom nastao je vlastiti, posve novi

teèaj. Od deset epizoda izvornika nastalo je tride-set pet epizoda u hrvatskoj prilagodbi. Samo devetmjeseci nakon prvih razgovora teèaj je realiziran,što ne bi bilo moguæe bez fantastiènog timskograda autorice scenarija Mire Kruhan, urednice Ma-rije Vukeliæ, glumaca Renéa i Svena Medvešeka teGoethe Instituta. Teèaj njemaèkog jezika kontras-tivno ukljuèuje hrvatski jezik, osmišljen je premamodernim, didaktièkim i psihološkim spoznajamana podruèju uèenja, primjenjuje pripovjedaèki i di-jaloški princip posredovanja jezika, a humorom ijeziènom dosjetkom omoguæit æe lakši pristupnjemaèkome jeziku. Autori se nadaju da æe teèajostaviti tragove ne samo u medijskom smislu, ne-go i u nastavnoj praksi mnogih nastavnika njemaè-koga jezika. TV-teèaj æe se prikazivati cijelu škol-sku godinu, a Goethe Institut æe sljedeæih mjeseciobjaviti popratni materijal za nastavnike njemaè-koga jezika te u razlièitim <upanijama organiziratiinformacijske seminare kako bi se teèaj što boljeiskoristio u nastavi. Dio promid<benih troškovakao što je tiskanje postera i priruènika za nastavufinancira se sredstvima Pakta stabilnosti. Teèaj seemitira svakoga petka na Prvom programu HRT-au okviru Znanstveno-obrazovnog programa.

4 II/41, 26. listopada 2,,,.

ÈasopisiHrvatsko zagorje, èasopis za kul-turu Krapinsko-zagorske 6upani-je,Kajkaviana, Donja Stubica, broj1, god. VI, Krapina, srpanj 2000,glavni urednik Ivan Cesarec

Antonija Zaradija Kiš

asopis Hrvatsko zagorjeosnovan je 1969, a prestaoje izlaziti veæ nakon dvije

godine da bi se nakon 24 godineu novom ruhu pojavio 1995.Cjelovita bibliografija petogo-dišnjega redovitog izla<enja pri-kazana je u posljednjem prilogunajnovijega broja. Svi do sadaobjavljeni prilozi u šest tiskanihknjiga, prikazani su u 16 razlièi-tih tematskih jedinica. U prvoj istalnoj cjelini 'upanijsko obzorjeobjavljeno je do sada tridesetakvrijednih znanstveno-struènihèlanaka povjesnièara, povjesnièa-ra umjetnosti, jezikoslovaca i

drugih kulturnih i znanstvenihdjelatnika, èiji su radovi rasvijet-lili mnoge manje poznate povi-jesno-kulturne segmente Hrvat-skoga zagorja. Svaki novi brojèasopisa nudi temu koja se odno-si na odabrano naselje

(Zabok, Zlatar, Krapina, Do-nja Stubica, itd.) èiji struèni pri-lozi omoguæavaju svestranije po-vijesno, društveno i kulturološ-ko upoznavanje odreðene mik-

roregije. Prilozi ovogodišnjega

broja svrstani su u deset poveza-nih tematskih cjelina od kojih jeprva posveæena privlaènom mjes-tu na najva<nijem prometnompravcu od Zagreba prema Mace-lju Svetom Ivanu Zaèretju zapisa-no još u popisu <upa kanonikaIvana, arhiðakona gorièkoga,davne 1334. god. Kronologijamjesta i njegove najbli<e okolicerazotkriva bogatu prošlost krajai imena mnogih znaèajnih ljudipoput Lavoslava Vukeliæa, MarijeJuriæ Zagorke, Ivana KukuljeviæaSakcinskog i dr., na èijim se <i-votnim putovima našao i Sv.Kri< Zaèretje. Zapa<eno je da is-tra<ivanje prapovijesti svetokriš-koga kraja budi sve veæi interesarheologa koje u buduænostioèekuje sustavnije i podrobnijeistra<ivanje, s obzirom na dosa-dašnje bogate i vrijedne nalazekoji su 1985. god. potakli velikiprojekt Arheološka topografijaHrvatske – 'upanija krapinsko-zagorska Instituta za arheologijuu Zagrebu. Dobro oèuvana iz-nimna urbana fizionomija mjesta

danas predstavlja autohtonu ag-lomeraciju u zagorskom pejza<u.Uz portret istaknutoga hrvat-skoga umjetnika Ivana Lovrenèi-æa, roðenoga Svetokri<anina, èijelikovne radove susreæemo lista-juæi stranice èasopisa, slijedi pri-kaz posebno znaèajnih ovogo-dišnjih kulturnih zbivanja, poputprikazivanja komiène opere do-maæega skladatelja Zorana Nova-èiæa Tajna krapinskoga kluèa teizlo<be likovne kolonije Jesen uKrapinskim Toplicama. Knji1evniprilozi u ovom broju donose sti-hove Bo<idara Brezinšèaka Ba-gole, Mladena Kušca,Ivana Her-cega, Stjepana Majdaka, GordaneDugorepec, dvadeset haiku zapi-sa o Krapini s ovogodišnjih Hai-ku dana Dubravka Ivanèana teprozu Mirka Ivanjka, MarineKolar i Darka Oreškoviæa. Po-sebno valja naglasiti kajkavskiprepjev glasovite JesenjinoveBreze koji je priredio Ivica Jem-brih.

Spomenièka baština ovogabroja pojašnjava znaèaj sela mu-zeja Staro selo u Kumrovcu uz èi-ju se kronologiju razvoja sagle-

dava jedinstveni znaèaj muzeja insitu, o kojemu je impresivno pi-sao Peter van Mensch iz Nizo-zemske, napominjuæi iznimnuedukativnu vrijednost upravoovoga prostora gdje se u pet-naestak autentiènih stambenihobjekata predoèava "naèin <ivlje-nja, materijalna i duhovna kultu-ra stanovnika Hrvatskoga zagor-ja na prijelazu iz 19. u 20. stolje-æa." Dokumenti sadr<e tri svjedo-èanstva koja pronièu u <ivot za-gorskoga seljaka, evocirajuæiprošla vremena koja kriju mnogenepoznanice meðu koje spada iporijeklo imena imanja Njegušnedaleko Trgovišæa. In memo-riam ne tako davno preminulomKrapinèaninu Mirku Dra<enuGrmeku zakljuèen je dojmljivimstihovima profesora GrmekaKrapinski sonet. Nekoliko pos-ljednjih strana èasopisa redovitoje rezervirano za Knji1evne osvr-te koji se ne odnose iskljuèivo naregionalnu lijepu knji<evnost,veæ i na znanstvene i druge rado-ve u kojima se obraðuje svekoli-ko bogatstvo Hrvatskoga zagor-ja.

Dani Ivana Slamniga u Osijeku(26, 27. i 28. listopada 2000.)

Sanja Jukiæ

an 26, 27. i 28. listopada bit æe odr<an znanstveni skup Dani IvanaSlamniga u Osijeku da bi se znanstvenim pristupom (re)valorizira-ti kompleksni znanstveno-pjesnièki opus Ivana Slamniga koji, uz

Boru Pavloviæa, a prema rijeèima knji<evnika i znanstvenika Gorana Re-ma, idejnoga pokretaèa i organizatora simpozija, predstavlja poèetak mo-derniteta hrvatskoga pjesništva, ali i anticipatora ukupnoga nastupa postmo-derniteta u hrvatsku knji1evnost.

Skup æe se realizirati u nekoliko programskih jedinica. Prvoga dana uosjeèkoj Galeriji likovnih umjetnosti bit æe odr<ano predstavljanje knjigeIvana Slamniga Svjetska knji1evnost zapadnog kruga. Drugi dio odr<at æese u sveèanoj dvorani osjeèkoga Pedagoškog fakulteta, a obuhvatit æe iz-laganja o pjesnièkome i knji1evnoznanstvenom djelu Ivana Slamniga.Pozvani su Dubravka Oraiæ Toliæ, Cvjetko Milanja, Aleksandar Flaker,Branimir Bošnjak, Pavao Pavlièiæ, Krunoslav Pranjiæ, KrystynaPienianzek, Dubravka Brunèiæ, Peter Deutschmann, Sanja Jukiæ, ZlataŠundaliæ, Goran Rem, Marina Kovaèeviæ, Sanda Ham, Nikola Vonèina,Boguslav Zielinski, Zvonimir Mrkonjiæ, Stanislav Marijanoviæ, HelenaSabliæ Tomiæ, Zlatko Kramariæ, Kristina Peternai, Morana Èale, TatjanaJukiæ, Tvrtko Vukoviæ, Ru<ica Pšihistal, Miroslav Šicel, MiroslavMiæanoviæ, Milorad Stojeviæ, Julian Kornhauser, Zoran Kravar, JosipU<areviæ, Stjepan Lukaè, Branko Maleš, Julijana Matanoviæ i Dean Duda.U istome prostoru predstavit æe se zbornik Autor, pripovjedaè, lik prireði-vaèa Cvjetka Milanje.

Èetvrta <anrovska jedinica skupa – predstavljanje knjiga izabranih pje-sama Ivana Rogiæa Nehajeva, Milorada Stojeviæa, Slavka Jendrièka i Zvon-ka Makoviæa - preselit æe se u prostor osjeèke Galerije likovnih umjetnos-ti, gdje æe se odr<ati i multimedijska izlo<ba-predstavljanje dvoautorskihmapa Anðeli (Stipeševiæ/Rešicki) i Psi (Faktor/Rem).

Drugi dan æe završiti pjesnièkom veèeri mlaðe hrvatske lirike u veæspomenutom galerijskom prostoru. Tamo æe se okupiti pjesnièka imenadevedesetih poput Tatjane Gromaèa, Lane Derkaè, Radenka Vadanjela,Tvrtka Vukoviæa, Alena Galoviæa, Ivana Hercega, Dorte Jagiæ, Ivice Prte-njaèe, Sandra Gobe, Kornelije Pand<iæ, Marijane Radmiloviæ, MarinkaPlazibata i Brune Andriæa-Brmbe. Cijelo zbivanje zaèinit æe osjeèka glaz-bena skupina Dogo Argentino i gitaristièka izvedba Butch'n'noise guitar.Treæega dana æe na brodu izmeðu Osijeka i Iloka biti uprilièena izvedbaBrod, rijeke, granica, a u dvorcu Ilok Ludistièni kvadrati DubravkaMatakoviæa i Enografijski ludus srijemskog vinogorja Petra Èobankoviæa.

Pokušat æe se, koliko to sredstva budu dopuštala, to dogaðanje pretvo-riti u tradicionalno znanstveno okupljanje.

l i s t o p a d 2 , , ,

II/41, 26. listopada 2,,, 5

našim dnevnim i tjednimnovinama redovito na pr-vim stranicama mo<ete

pronaæi one krugove razlièitihboja, rasjeèene na kriške glasaè-kog tijela, koji statistièki prika-zuju stanje našega javnog mnije-nja. Tako, prošloga tjedna, sazna-jemo da èak 70% našega puèan-stva (doduše na izbornom uzor-ku od svega tisuæu graðana)smatra da treba smanjiti ovlastiPredsjednika Republike, a samo18, 2 % ispitanika na isto pitanjedaje odgovor “Nipošto”. Ti kru-govi i kru<iæi, koji sada prikazujuodnos moæi o ovlasti predsjedni-ka i premijera, vjerojatno nemajunikakvoga utjecaja na raspravu iodluku koja æe biti donesena uSaboru. Sve èekam kada æe se unovinama napokon pojaviti krugèiji æe odsjeèci davati odgovor napitanja: “Smatrate li da se studij uHrvatskoj treba plaæati?” “Podr-<avate li ideju osnivanja privatnihsveuèilišta?” Znam da je moguæ-nost javne rasprave o bilo kojemzakonu, èija je izrada sada u tije-ku, bitno smanjena zaokuplje-nošæu nacije i medija pitanjem“Predsjednik ili Premijer” – toè-nije: Mesiæ ili Raèan, jer u nas tonije toliko naèelno pitanje kolikoje neposredno vezano za osobešto obnašaju te nevesele du<nos-ti. Pa ipak, mo<da bi trebalo upo-zoriti kako je javna rasprava onovom zakonu o visokom škol-stvu upravo u svom vrhuncu, ia-ko o tome mediji naroèito ne iz-vješæuju. Na<alost, bojim se da nianketa provedena u sveuèilišnojzajednici – koja bi, dakle, ukljuèi-vala i nastavnike i studente – nebi dala naroèito visok postotak onjihovoj anga<iranosti u raspra-vu.

Parnica Kraljeviæ – Jeren Prema odluci ministra Kralje-

viæa rasprava je zasad otvorenado 15. studenog, a Nacrt zakona,kao i rasprave odr<ane u Minis-tarstvu znanosti tijekom lipnja isrpnja ove godine, dostupni suna Web-stranicama Ministarstvaznanosti i tehnologije. Premazahtjevu Senata (èitaj: suprot-stavljene strane Jeren) javna ras-prava trebala bi trajati barem još

šest mjeseci. Svakome tko je iolezainteresiran za tu temu (naprimjer, svakom roditelju ili po-tencijalnom roditelju èije bi dije-te/djeca dogledno mogli po<elje-ti studirati) sa strahom preporu-èujem otvaranje tih stranica. Ne-æe baš biti lako ni asistentima,mlaðem znanstvenom kadru, odkojih se zahtijeva napredovanjepo akademskoj ljestvici u priliè-nom brzom tempu.

Rasprave dostupne na WebuMinistarstva voðene su vrlo oz-biljno, ali i otvoreno, i u njima suosim predstavnika samog Minis-tarstva redovito sudjelovali ipredstavnik Nezavisnog sindika-

ta znanosti i obrazovanja VilimRibiæ, Gvozden Flego kao pred-sjednik Hrvatske udruge za druš-tvene i humanistièke znanosti, teugledni profesori: Srðan Lelas,Zvjezdana Roller-Lutz, MladenHavelka, Zrinjka Glovacki-Ber-nardi, izmeðu ostalih. Što se utim raspravama dade prvo uoèiti?Da je situacija na sveuèilištimaloša, da su nezadovoljne sve stra-ne (i studenti i nastavnici i Mi-nistarstvo tj. dr<ava), da je popisproblema neizmjeran, a da pos-ljedice uvoðenja novoga zakona“po brzom postupku” mogu bitinesagledive. U sadašnjoj situacijisveuèilište proizvodi (u prosjekunakon sedam i više godina studi-ja) diplomirane struènjake kojizavršavaju na burzi, a istovreme-no postoji niz zanimanja za kojenemamo osiguran struèni profil.Razlog: slaba fleksibilnost struè-nih profila u odnosu na potrebetr<išta. Dublji razlog: inercija i

gotovo totalna imobilnost sveu-èilišnog sustava. Nepostojanjeintelektualnog tr<išta. Dok su uzapadnom svijetu sveuèilišna za-nimanja jedna od mobilnijih i ne-sigurnijih, kod nas je izbor zaasistenta u dvadeset petoj godini<ivota siguran put prema profe-sorskoj penziji u šezdeset petoj.Dakako, na istome radnom mjes-tu, u istom gradu – kad ionakonemamo sveuèilišnu konkurenci-ju. Sada dolaze oni podaci koje biod srama bilo pametnije u jav-nosti prešutjeti: broj asistenatakoji doktorira u kasnim èetrdese-tim, broj profesora koji u raz-doblju od pet i više godina nisu

objavili nijedan znanstveni rad…Ili: broj kvadrata prostora postudentskoj glavi, broj knjiga (nedaj bo<e: novih znanstvenih knji-ga) po nastavnièkoj ili studen-tskoj glavi, i tako redom. Zbiljabih voljela upoznati nekog znan-stvenika koji svoj znanstveni radtemelji na korpusu knjiga dos-tupnih u sveuèilišnoj knji<nici ilifakultetskim bibliotekama.

Poseban sluèaj: humanistikaNe mislim da je igdje na svije-

tu danas “in” baviti se društve-nim i humanistièkim znanosti-ma, nigdje to – za prosjeène so-lidne znanstvenike – ne znaèi so-cijalne beneficije, visoku zaraduili nekakav naroèiti javni ugled.Veæ najmanje èetvrt stoljeæa dis-kutira se o krizi humanistièkihznanosti i visokoga školstva ucjelini, od Italije i Francuske doAmerike. Ali njihove krize nisuusporedive sa situacijom u kak-

voj mi <ivimo i radimo, sa situa-cijom kojoj nedostaju unutarnjimehanizmi vrednovanja. U raz-vijenim zapadnoeuropskim zem-ljama, naime, znanstvene zajed-nice zadr<avaju interne kriterijeznanstvenoga rada i na temeljunjih kriterije društvene valoriza-cije toga istog posla. U javnomhrvatskom diskursu uoèljive sunebrojene predrasude i omalova-<avanja znanstvenoga rada: odèinjenice da se i znanost i obra-zovanje i kultura u naèelu smat-raju beskorisnim “vreæama bezdna”, do neshvaæanja zašto sveu-èilišni profesor ne mo<e imatisatnicu predavanja 24 sata kao

srednjoškolski nastavnik ili reci-mo “normalan” 42-satni radnitjedan. Ni tajnicama na fakulteti-ma to nikada nije postalo jasno.Naroèito su javnoj sumnjipodvrgnuti klasièni društvenjaci,jer je sasvim oèigledno da istra<i-vanje povijesnih veza hrvatske iportugalske knji<evnosti, prim-jerice, ne mo<e imati ni izblizatako va<nu svrhu kao što je ispi-tivanje ranoga dijagnosticiranjaraka. Vi ste doktor, ah! – ka<u miponekad dok plaæam kreditnomkarticom i ne znam zašto se osje-æam krivom, kao da se la<nopredstavljam. Èega ste vi doktor?– veæ èujem pitanje na koje mogudati samo razoèaravajuæi odgo-vor. Doktor knji1evnosti?!

Najspornije pitanje: plaæanješkolarina

Bez sumnje, ako æe išta izrasprave o Nacrtu zakona o vi-sokom školstvu zadobiti pa<-

nju javnosti, bit æe to tema fi-nanciranja sveuèilišta, odnosnopitanje hoæe li se plaæati škola-rine. Buduæi da u Hrvatskoj nepostoji razvijeno privatno viso-ko školstvo, nema ni moguæepodjele u kojoj bi se školovanjena privatnim sveuèilištima pla-æalo, dok bi studij na dr<avnimfakultetima bio kao i dosada,“uglavnom besplatan”. Dakle,školarine bi se, prema novomzakonu, plaæale na svim studiji-ma, ali bi postojao sistem dr-<avnog kreditiranja studenata irazlièiti modeli vraæanja tihkredita (ovisno, nadam se, o is-tinitom prikazivanju materijal-nog stanja). Pomoænik ministradr. Darko Polšek lijepo je tosroèio na subotnjoj raspraviHSS-ovaca o stanju na sveuèi-lištu: “Sve europske zemlje te-<e uvoðenju školarina, samo jepitanje na koji naèin. Ovaj po-tez je radikalan i jasno je da æestudenti biti protiv njega, alivrijeme je da uhvatimo korak sEuropom” (Jutarnji list, 22. lis-topada 2000). Suzdr<at æu seod niza literarnih usporedbikoje mi padaju napamet kadpred oèima imam sliku hrvat-skih sveuèilišta koja “hvatajukorak s Europom”. Evo samonekoliko sportsko-medicinskihasocijacija: maraton, lipsanje,infarkt, hitna pomoæ, insufici-jencija srca. Ovaj tekst ionakonema ambiciju argumentiranjaza i protiv, veæ samo upuæivanjazainteresiranih strana da pogle-daju na www.mzt.hr što im se uzakonu priprema i kakve sureakcije, kakvi prigovori i ko-mentari, u dosadašnjoj raspra-vi.

Roditelje malodobne djecepokušat æu jedino utješiti da æeza deset ili petnaest godina, kadotplate zadnju ratu kredita kojimsu proteklih godina osiguravalistambeni prostor ili elementarni<ivot, moæi oroèenom glavnicomkredita (u DEM, dakako!) upla-titi prvu ratu plaæenog studijasvojoj nerealno ambicioznoj dje-ci. Ionako nas ekonomski struè-njaci stalno upozoravaju da <ivi-mo “iznad naših moguænosti”.

Okviri za stvarnost

Maraton, infarkt, hitna pomoæDok su u zapadnom svijetu sveuèilišna zanimanja jedna od mobilnijih i nesigurnijih, u nas je izbor za asistenta siguran put u profesorsku penziju

Andrea Zlatar

rijeme neumorno istjeèe,graðani tra<e promjene, apromjene u pravilu kasne

ili, još gore, nikada ne dolaze.Vrijeme provedeno u èekanjunitko ne mo<e nadomjestiti, aliznaèajan postotak graðana i daljeèeka umjesto da zasuèe rukave ikrene vlastitim putem. Na<alostmnogi nisu u stanju prihvatiti daje socijalizam, ili ono što se tak-vim nazivalo, definitivno stvarprošlosti. Nitko nikome više nijeobavezan osigurati posao, preh-ranu ili zdravstvenu njegu. Zid jebio i prošao. Prošlo je i deset go-dina, ali se mentalitet ni za jotunije promijenio veæ stotinjak go-dina. Na ovim prostorima ionakonikada nije uspjelo za<ivjeti ništahumano, sukladno vremenu iprostoru kojih tristotinjak kilo-metara sjeverozapadno. Pitanjegraðansko društvo – da ili ne, ko-je je ta i takva Europa stavila nadnevni red u devetnaeastom sto-ljeæu i kako-tako riješila najkas-nije do poèetka dvadesetog, našiteoretièari mraka odbijaju i napoèetku dvadeset prvog. Sreæomima ih vrlo malo, ali: mali tiæ, ve-liki kriè. Ipak to odbijanje gra-ðanskog društva kao takvog do-voljno govori o okru<enju u ko-jem <ivimo. Izolacionisti koji

uporno insistiraju na suprotstav-ljanju Europi pokazuju da takosamo <ele prikriti vlastiti kom-pleks manje vrijednosti jer neg-dje u prikrajku retardiranogmozga znaju da u Europi nemajušto tra<iti.

Groblje slonova

Ustavne promjene koje to ne-æe riješiti, kao ni mnogo togadrugog, jer takav je odnos snaga,pokazuju da se trvenja nastavlja-ju. Ne samo izmeðu pozicije i ta-kozvane opozicije, veæ i unutaršesteroèlane vladajuæe koalicije.Odmjeravanje snaga izmeðupredsjednika Mesiæa, premijeraRaèana i predsjednika Sabora tek

su se zahuktale i vrhunac jošpredstoji. Uostalom to su sve za-padnoeuropske zemlje prošle ipre<ivjele, doduše prije pola sto-ljeæa i više, ali svatko je odgovo-ran svome vremenu. Predsjednik<eli imati ovlasti po opsegu štobli<e bivšem predsjedniku, Ra-èan <eli biti kancelar, a Tomèiæ

<eli saèuvati dignitet parlamentazvanog Sabor. Za graðane Hrvat-ske, glasaèe, najbolje moguæe rje-šenje je djelomièno razvlaštenjepredsjednika Republike s tim dase te ovlasti baš sve ne preliju uruke premijeru, veæ da dio bude iu ingerenciji najvišeg zakonodav-nog tijela. Primjerice, pod kojimse uvjetima i kako mo<e raspusti-

ti Vlada i raspisati izvanredni iz-bori. Pitanja oko kojeg se lomekoplja jest i naziv Sabora: s dr-<avni ili ne.

Pitanje =upanijskog doma,kao groblja slonova, sigurno jeneophodno adekvatno riješiti, alii redefinirati njegov polo<aj i in-gerencije. Diskrecijsko pravo

predsjednika Republike da mo<eimenovati pet senatora treba uki-nuti. Listu za dijasporu treba os-taviti, ali izabrane preseliti u =u-panijski dom s tim da se izbori nemogu provoditi u onim dr<ava-ma u kojima su Hrvati konstitu-tivni narod. Ma koliki otpori bili,mora se insistirati na tome. Petdo sedam mjesta za dijasporu

sasvim je dostatno da bi se mog-lo i o njihovim problemima i zah-tjevima raspravljati.

Broj zastupnika u Zastupniè-kom domu trebalo bi smanjiti is-pod sto – osim ako se i tu nijeuvukao socijalni èimbenik i <eljaza što masovnijim neproduktiv-nim zapošljavanjem.

U d6epovima samo rukeI Vlada bi trebala do<ivjeti

korjenite promjene: Ministarstvogospodarstva i male privrede tre-balo bi spojiti, kao što bi se i Mi-nistarstvo graditeljstva i obnovetrebalo ujediniti s Ministarstvomzaštite okoliša. Takoðer bi i Mi-nistarstvo hrvatskih branitelja uperspektivi trebalo postati dioMinistarstva rada i socijalne skr-bi. Uostalom i druge zemlje uokru<enju rade na racionalizaciji,pa ne vidim razloga da i Hrvatskane ide tim putem. Uvijek smoimali preskupu administraciju ivrijeme je da se to napokonpreokrene u smjeru racionaliza-cije i što osjetnije štednje. Nai-me, kriza u RH još uvijek nijedošla do dna. Najvjerojatnije æedno biti dodirnuto na jesen 2001.godine. Bog nam neæe moæi po-moæi ukoliko budemo samo pro-matrali s rukama u d<epovima.

Kratko i jasno

I dno je poèetak neèegaIzolacionisti u prikrajku retardiranog mozga znaju da u Europi nemaju što tra1iti

Pavle Kaliniæ

Nataša Govediæ

Trenutno se u nas vode debateoko neèega što bismo mogli nazva-ti tobo�njim "viškom" istine o ratuu Hrvatskoj (što je dakako desnainterpretacija), a sa èime je pove-zana i potreba izruèivanja hrvat-skih ratnih zloèinaca u Haag. Što,u politièkom smislu, mislite o tomkonceptu "viška istine"; na primjerkroz insistiranje nove vlasti (lijevaopcija) na imenovanju poèiniteljazloèina? Jesu li ratne rane, one psi-hièke i fizièke, zacijelile onda ka-da ljudi više ne �ele evocirati rat-nu traumu ili je to siguran znakkolektivnog potiskivanja? Je liuopæe moguæe da istine bude "pre-više"?

– Mislim da u normalnoj situa-ciji ne postoji "višak istine", ni uprivatnom ni u politièkom svijetu,kao i da istina u politici nije pred-met diskusije. Ipak, kad se unutarnekog politièkog diskurza poèinjuhiperproizvoditi "istine" – i to netako da se prezentira faktièka isti-na, nego tako da se promovirajujednostrani, po moguænosti ideo-loški ili nacionalni mitovi (u smis-lu: "neka pobijedi moja istina pamakar propao svijet…"), onda bi semoglo govoriti o svojevrsnom“višku istine” koji je iznimno nez-drav za politièki <ivot. U Slovenijitu vrst mitologizacije trenutnomo<emo vidjeti na primjeru onogašto rade neki desni politièki akteri,poput Janše i Bajukove vlade, a natemu rasprave o tome je li Sloveni-ja nasljednica AVNOJ-skih zaklju-èaka te mo<e li svoju dr<avnost vu-æi iz kontinuiteta s bivšom Jugos-lavijom i sl. I u sluèaju raspada Ju-goslavije bila je u pitanju ista stvar:

èija æe povijesna “istina”, a s time i“povijesno pravo”, pobijediti.Stvaranje “viška" istine mo<e pok-renuti lanèanu reakciju, pogotovo

kada nije jasna èinjenièna istina.Baš zato podobnost faktièkih istinane bi smjela biti predmet politièkihšpekulacija. Iz istog razloga ne vi-dim ni kako bi utvrðivanje faktièkeistine o ratnim zloèinima danas uHrvatskoj moglo smetati “zacjelji-vanju rana”. Èak suprotno: to zademokratsku buduænost Hrvatskemo<e postati krajnje produktivanpolitièki èin. I èin koji je toliko bi-tan jer se dogaða dosta rano i od-nosi se na zloèine u nedavnom ra-tu te na njihove poèinitelje od ko-jih su neki do nedavno vrijedili zanarodne heroje.

Organizirano laganjeAko je nedemokratski re<im

uspio uvesti sustav organiziranoglaganja slu<eæi se spomenutim“viškom istine”, onda æe izricanjefaktièke istine ipak stvoriti nekuzdraviju podlogu buduæih politiè-kih diskusija. U tom smislu upravoje tuðmanizam onaj diskurz koji jeproducirao “višak istine”, èemu susuprotni pokušaji da se danas pro-govori o ratnim zloèinima Hrvata.U sluèaju dr<ava kakva je bila Hr-vatska u posljednjem desetljeæu,razgovor o ratnim zloèinima sigur-no znaèi (ne samo za politièke ak-tere, nego i za tzv. obiène ljude)otre<njenje. Istina nesumnjivo bolii zato nije baš svima "dobro došla";istina zahtijeva da se u njezinimoèima u najmanju ruku reflektiravlastita pozicija i odgovori na pita-nje što smo radili zadnjih deset go-dina, koju politiku je tko podupi-rao, za koga je glasao, što je govo-rio i pisao. Onima koji to ne <eleuèiniti istine je svakako "previše";oni o ratu više ne bi razgovarali jerim to ujedno i ponovno aktiviratraumu. Ali èak i iz metoda u psi-hoterapiji znamo da bez ulaska usamu traumu, bez suoèavanja snjom, nema moguænosti ni za us-pješnu terapiju. Bez tog bolnogprocesa trauma mo<e ponovo izbi-ti u nezdravom obliku kod neke odbuduæih generacija…

Bavili ste se ekskluzivnim i in-kluzivnim teorijama dr�ave. Po-sebno ste radili na politièkom mo-delu Hannah Arendt, koja je zago-

vornik inkluzivnosti ili ukljuèiva-nja svih socijalnih aktera u procesodluèivanja. Koliko je to ostvarivkoncept?

– Hannah Arendt zapravo nas-toji svojom analizom izvuæi pozi-tivno politièko iskustvo iz razlièi-tih vrsta politièkih transformacija:kako demokratskih tako i totali-tarnih. I tu se ne radi baš o “soci-jalnim akterima” i o “modelu”.Èak suprotno – njezina misao je unekom smislu usmjerena radikalnoprotiv izraðivanja “modela”: baš"izraðivanje modela" i zaboravlja-nje konkretnih aktera po njezinuje mišljenju unutar zapadne poli-tièke tradicije pridonijelo usponutotalitarnih tendencija. Arendtovami je zanimljiva upravo kao kriti-èarka totalitarizma, ali i kao teore-tièarka koja je epistemološki iteka-ko uzela u obzir svoje <ivotno is-kustvo, dakle iskustvo =idovke, <e-ne i emigrantkinje iz nacistièkeNjemaèke te uspjela pokazati kakototalitarizam proizlazi iz socijalnogkonformizma, javne šutnje i poli-tièki ekskluzivistièke dr<ave. Ot-varanje moguænosti pozitivnogpolitièkog djelovanja (koje je u istimah prevencija protiv totalitariz-ma) ovisi o odgovornosti samihaktera i trajnosti institucija koje sustvorili. Time akteri ujedno presta-ju biti samo “socijalni akteri”; oniviše nisu spremni svoje interesestvarati jedino kroz mehanizmedruštvene promocije. Arendtovaide u radikalnu kritiku konformis-tièkog “socijalnog” subjekta, sub-jekta koji se stvara kroz mehaniz-me nepolitièke promocije odreðe-nih grupa, dakle grupa koje u druš-tvu mo<da jesu ekonomski i poli-tièki tolerirane, ali ne i priznate iliprihvaæene kao a priori jednake (usmislu imanja jednakih moguænos-ti). Na primjeru analize <idovskogiskustva Arendtova govori o pos-ljedicama tog stanja: radikalnoj iz-lo<enosti danih grupa socijalnojmr<nji i iskljuèivanju. Ona zbogtoga od pojedinaca i grupa tra<i dase politièki anga<iraju, što znaèi dajavno rasprave o situaciji, a ne dašute i putem socijalne promocijepokušavaju postiæi što viši druš-tveni status. S druge strane, tra<i ida im dr<ava ponudi okvir za an-ga<man. U tom je smislu zahtjevza inkluzivnošæu dvostruk: odnosise i na reprezentativne politièkeinstitucije, ali istodobno i na onepotencijalne. To svakako otvaraneke nove moguænosti i mišljenja idjelovanja u ovim našim prostori-ma, gdje smo bili suoèeni s re<i-mom koji mo<da nije bio "totalita-ran" u onom klasiènom smislu, alizasigurno se radilo o prosvijetlje-nom autoritarizmu s puno eleme-nata totalitarizma. To znaèi da jekomunistièka dr<ava u neku rukuuspijevala biti "sveprisutna" i imatikontrolu i nad našim javnim i nadnašim privatnim <ivotom. Ne mis-lim samo na prostor bivše Jugosla-vije, nego na èitav prostor sadapostkomunistièke Centralne i Is-toène Europe.

Mišljenje kao djelovanjeArendtova je za naš prostor in-

teresantna i zato što je njezina po-litiènost u stvari naèin mišljenja;naèin koji se stalno pita što mislimokad radimo i što radimo kad misli-mo. Kakve posljedice ima mišljenjepolitièkog za naše poimanje politi-ke? U tome se za Arendtovu ujed-no sastoji i kritika uvijek premalo“svjetovne” (weltlich) zapadne fi-lozofije i politièke teorije.

Koliko su upravo apstraktneteorijske paradigme sveuèilišniheksperata iz razdoblja socijalizma,dakle takozvane akadem-ske/teorijske "elite", krive za totali-

tarni profil Jugoslavije, a koliko suzaslu�ne za njezin raspad?

– Teško je govoriti o totalitar-nom profilu Jugoslavije u cjelini,pogotovo u kasnim sedamdesetimi ranim osamdesetih godina; u tombismo periodu prije mogli govoritio zalasku prosvjetiteljskog "autori-tarizma” SFRJ i raðanju novih, ka-ko demokratskih tako i totalitar-nih tendencija unutar pojedinaènihnacionalnih jedinica. Kod usponanovog etnonacionalistièkog totali-tarizma dijelovi akademske elitenedvojbeno su odigrali veliku ulo-gu. Kada pak govorimo o raspaduJugoslavije, tu se opet susreæemo sviše razlièitih procesa politièketransformacije. Mislim da je pos-tjugoslavenska preobrazba u ne-kim sluèajevima, recimo kod Slo-venije, slièila na liberalizirajuæeprocese u Mad<arskoj i Èeškoj, a unekim drugim sluèajevima, kaokod Hrvatske, poprimila je dostadrugaèije konture.

Kako konkretnije interpretiratetu “politièku transformaciju” uCentralnoj i Istoènoj Europi?

– Postoji amnezija oko toga ka-ko je uopæe došlo do politièkihpromjena u Centralnoj i IstoènojEuropi, a ta amnezija je usko veza-na za interpretaciju tzv. "baršunas-tih revolucija". Tako nam se danasprimjerice prodaje model nekakvetobo<nje "kritièke elite" koja je na-vodno srušila socijalizam i preuze-la model zapadne demokracije tega primijenila na naš prostor. Uzto postoji idealizacija "vanjskih"uvjeta, koji se svode na spominja-nje Gorbaèova i perestrojke. Mis-lim da današnji (veæinom liberal-no-demokratski) politièki sustaviu Istoènoj i Centralnoj Europisvoj nastanak duguju autonom-nom i opozicijskom djelovanju ak-tera koji su se formirali od krajašezdesetih godina, toènije od 1968.godine. Politièka je elita mnogokasnije iskoristila aktivnosti i is-kustvo tih aktera, koji su bili pri-lièno pluralno organizirani i pone-kad samodefinirani kao “civilnodruštvo”, da bi uz pomoæ njihstvorila novu dr<avu, a onda ih unovoj podjeli vlasti diskvalificiralakao "pretpolitièke" aktere. Elita (ukoju su pojedinaèni akteri u najus-pješnijim tranzicijskim zemljamasvakako ušli) ne <eli napraviti pu-no mjesta za nove aktere u politiè-kom prostoru.

Prvo lice mno6ineZato je koristila retoriku "ho-

mogenizacije", retoriku koja koris-ti "mi" konstrukcije, koja tra<i odvas identifikaciju s elitnom gru-pom. Nalièje i posljedica svake ho-mogenizacije jest dakako politikaiskljuèenja "onih drugih", to jestpolitika pronala<enja onih koji su"nam" neprijatelji. U sluèaju Cen-tralne i Istoène Europe iskljuèenjasu bila u prvom redu etnièka (pita-nja oko dr<avljanstva), pa tek ondaideološka (u smislu iskljuèivanjaneistomišljenika). Èeška lustracijajedan je od primjera ideološkog is-kljuèenja iz upravljaèkih tijela biv-ših komunista; ne uvijek s prepo-ruèljivim posljedicama, ali ne i bezdobrih razloga. Iskljuèenja su sva-kako u velikoj mjeri bila i spolna,što potvrðuje èinjenica da je <ena uvladajuæim tijelima postkomunis-tièkih dr<ava još uvijek strahovitomalo. Vi znate da kada se u nekojzemlji zabrani abortus (a Poljska,Slovaèka i Hrvatska stalno su seljuljale na rubu takve zabrane), on-da to znaèi da jedna polovica sta-novništva dotiène zemlje (to jestsve stanovništvo koje je <enskogroda) neæe imati prava odluèivati osvom tijelu, pa æe to onda vreme-nom pogoditi i njihovu ukljuèeno-

st u javni <ivot; taj dio populacijeæe odluke prepustiti drugima. Mis-lim da je to drastièni primjer poli-tièkog iskljuèenja, koji se rijetkokada takvim usudi i otvoreno naz-vati. Što se tièe odgovornosti ek-sperata u vidu refleksije onoga štose u odreðenom društvu dogaða,rekla bih da su i sociolozi i polito-lozi doprinijeli ekskluzivistièkiminterpretacijama društva, pogoto-vo mislim na one koji su jednos-tavno preuzimali postojeæe tranzi-cijske modele i “primijenili” ih nasvoje zemlje. Ujedno su mnogi biliaktivno u slu<bi politièke elite i ra-dili kao teorijski tehnolozi vlasti,tvorci politièkih reformi, zakona,školskog sustava i sl., ali pod mas-kom pretvaranja kako su oni tobo-<e samo “objektivni” znanstvenici.Austrijska politologinja BirgitSauer zapisala je kako je tranzicij-ska istoèna Europa postala pravilaboratorij društvenih znanosti;mjesto stalnog mjerenja i teorij-skog eksperimentiranja. Mislim dau istoènoj Europi neke ozbiljnerefleksije tog problema još nema,pa tako nema ni osjeæaja odgovor-nosti.

Vaša je teza da je politika u nassustavno stigmatizirana kao "neštoprljavo" upravo zato da bi elitaukinula ili ubila svaku graðanskuinicijativu i samim time graðanskumotivaciju za redistribuciju vlasti.Nije li i propaganda kako je poli-tiku najbolje prepustiti "odvrat-nim i korumpiranim" politièarimaupravo idealna platforma za zlototalitarizma prema definicijiArendtove?

– Jest. Svakodnevno ocrnjivanjei stigmatiziranje politike svakakoje jedan od naèina na koji se mo<eneometano proizvoditi "zlo" razli-èitih ekskluzivizama i mr<nja pre-ma drugima. Kako je to toèno po-litika postala "prljava" zbilja je vrlozanimljivo pitanje. Za njezinu stig-matizaciju sigurno ima zasluga ko-munistièki jednopartijski ustroj,gdje je vlast bila toliko birokratizi-rana i korumpirana da je njezinoprihvaæanje automatski bilo izjed-naèeno s gubitkom èasti. Osim to-ga, smatralo se da je vlast nekakvavrsta "tehnologije" za koju trebaimati odgovarajuæu politièku diplo-mu. U tome vidim razloge nastan-ka "antipolitièkog" pokreta èitavogsocijalistièkog bloka ovih prosto-ra, od Èeške i Poljske do Slovenijei Hrvatske. Uglavnom se radilo odisidentskom pokretu, ali s veli-kim simbolièkim posljedicama.Dakle, radilo se o opozicijskomaktivizmu koji se nije htio zvati"politièkim", ali ipak se borio pro-tiv postojeæe politike i dr<ave. Toje utjecalo na samo poimanje poli-tièkog: opozicija ovih prostora se-be je smatrala društvenom, a ne po-litièkom akcijom.

Utopija obavljenog posla To isto tako ima veze s razlièi-

tim konceptima "samoorganizira-nog" društva, društva koje se nas-toji pretvarati kako funkcionira"sasvim razlièito od dr<ave", ali bi-lo bi toènije reæi da ono predstavljadr<avi paralelnu dr<avu koja sepravi da to nije. Naivnost ovogpokreta – pazite: u velikoj mjeri in-telektualnog – bila je u tome što sestvarao dojam da samo treba us-postaviti demokratske institucije ionda æe one funkcionirati "sameod sebe"; radit æe valjda na pogonèistog antipolitièkog sentimenta.Naravno da neæe. Politika u smislugraðanskog anga<mana trebat æenam uvijek, zato što nema te revo-lucije poslije koje lijepo mo<emopoæ' doma jer smo sve "sredili". Ni-kad nas neæe doèekati društvo kojeæe netko drugi tako krasno organi-

6 II/41, 26. listopada 2,,,.

Sustav, to si ti

Vlasta Jalušiæ, slovenska politologinja ifeministkinja, direktorica Instituta zamir u Ljubljani

Kako je to toèno politikapostala "prljava" zbilja jevrlo zanimljivo pitanje. Zanjezinu stigmatizaciju si-gurno ima zasluga komu-nistièki jednopartijski us-troj, gdje je vlast bila tolikobirokratizirana i korumpi-rana da je njezino prihva-æanje automatski bilo iz-jednaèeno s gubitkom èasti

Vlasta Jalušiæ o sebiadim kao direktorica i istra ivaèicana Mirovnom institutu u Ljubljani ko-ji se bavi interdisciplinarnim istra i-

vanjem društvenih i politièkih pokreta, alter-nativne kulture, konflikata, rasizma i margi-nalnih grupa, a iduæe godine æe, nakon zatva-ranja Sorosove fondacije u Sloveniji, ojaèatisvoju “policy” komponentu i preuzeti jedinatri programa te fondacije koja æe ostati u Slo-veniji. Moje trenutno istra ivanje je meðuna-rodni projekt Politika jednakih moguænosti uCentralnoj i Istoènoj Europi. Predajem predmetGender and Politics in East and Central Europena Centralnoeuropskom sveuèilištu u Budim-pešti, a donedavno sam dr ala i kolegij Civilnodruštvo i emancipacija na Europskom mirov-nom sveuèilištu u Austriji. Pišem mjeseènu ko-lumnu transnacional za tjednik Mladina.

II/41, 26. listopada 2,,, 7

zirati da mi ne moramo ni pomiš-ljati na politiku, veæ se mo<emobaviti samo zaraðivanjem novca ilisamo prouèavanjem slikarskih teh-nika. Dakle bolje je odmah rašèis-titi s tom utopijom "savršenog de-mokratskog upravljanja" koje binas lišilo sudjelovanja i osobnogpolitièkog anga<mana. A mi smo unekadašnjoj Jugoslaviji dosta dugovjerovali da smo svoju revoluciju"obavili" – to je bio sluèaj s mno-gim akterima “civilnog društva” uSloveniji osamdesetih. Paradoksal-no, aktivizam koji je kasnije nastaoiz mr<nje prema politici, pa makari pod nazivom "antipolitike", do-veo je do pozitivnih, odnosno de-mokratskih politièkih promjena.No sredinom devedesetih ponov-no smo uplovili u samozadovolj-stvo "postignute" demokracije; po-novno smo otklonili moguænoststalne reinterpretacije postojeæihinstitucija. To jest ponovno je po-èela zloupotreba politike prekonjezinog otuðenja od individualneparticipacije i kritike.

Kako stojite s predviðanjemkraja mastodontskih dr�ava: SSSRje navodno stvar prošlosti, a SAD?

– Nikako ne volim predviðati,ali ne bih rekla da su veliki sustavistvar prošlosti, èak suprotno.Mo<da æe se samo pojaviti na ne-kom drugom tlu. Evropa se recimosve više kreæe u smjeru velikogmultinacionalnog dr<avnog susta-va, ma kako god to sebi ne <eljelapriznati. Pitanje je svakako kakoæe to izgledati i hoæe li uopæe us-pjeti, jer unutar Europe veæ posto-ji loše iskustvo s velikim multina-cionalnim dr<avama. Primjeæujemda u SAD-u postoji jaka <elja zasmanjenjem centralizacije vlasti,ali ne i provedba te <elje. U smislurealpolitike ekspanzija (danas višene teritorijalna, nego ekonomska)i ekskluzija predstavljaju dva te-meljna principa funkcioniranja da-našnjih dr<ava. Nemam tu nekihiluzija. U odreðenom se smislukao konkurencija politièke moæidanas sve više pojavljuje ekonom-ska moæ, gdje multikorporacijepostaju jaèe od dr<ave, ali i multi-korporacije su u financijskomsmislu centralizirane i ekskluzivis-tièke; one samo ponavljaju modeldr1avne kontrole, mada se kulturo-loški drugaèije prilagoðavaju oko-lini. Od XVIII. stoljeæa do sredineXX. dr<ava je doduše funkcionira-la i kao "svjetski kapitalist", a sadajoj ta ekonomska funkcija izmièeiz ruku. Ipak, ostale su joj mnogedruge vrlo znaèajne funkcije kon-trole i odluèivanja. Znam da vašepitanje smjera prema mom izjaš-njavanju o globalizaciji, pa æu vamodmah reæi kako ne mislim da na-cionalna dr<ava odumire. Ne mis-lim da je globalizacija proces kojioslabljuje sve dr<ave. Dapaèe. Glo-balizacija ekonomski jaèa dr<avekoje su dovoljno jake da u njojsudjeluju.

Kako biste definirali politièkudr�avu naspram one ekonomske?

– Ne bih htjela napraviti nor-mativnu definiciju, ali spomenulabih da politièku dr<avu svakako èi-ne ustav i institucije koje ga provo-de, dok ekonomski imperij nemanikakav, a još manje "sveva<eæi"sustav vanjske kontrole (nema us-tav), zbog èega graðani ne moguodluèivati o radu multikorporacije.To su dakle dva paralelna i sasvimrazlièita modela društvene moæi.Socijalna dr<ava bila je politièkipokušaj da ih se udru<i, ali, na<alo-st, do<ivjela je vrlo uspješnu glo-balnu neoliberalistièku kritiku i re-forme…

Znaèi li to da se kroz multikor-poracije ponovno vraæamo namarksistièki model koji tvrdi da

jaèaju upravo podjele koje su klas-ne, odnosno imovinske...

– Da i ne. Mislim da marksistiè-ki model nove podjele ne mo<edostatno objasniti situaciju, prem-da je Marx vrlo upotrebljiv u anali-zi nekih segmenata globalizacijekapitala. Ujedno je problem raz-mišljati o "podjeli" društva na jed-nostavne dihotomije. Katkad mi seèini da je realnije govoriti o "raspa-du", parcelizaciji društva na ogro-man broj linija razdvajanja, od ko-jih mnoge linije socijalne diobeprelaze i preko svakog od nas poje-dinaèno.

Granice: izmeðu aparthejda ipluralizma

Hoæu reæi da diobama nisu is-kljuèene samo grupe, iskljuèeni su ineki aspekti naših liènosti; diobestalno "rade" i izvan nas i u nama.Kad razmislimo o najstrašnijimdiobama, kao što je primjericeaparthejd, pa pored njih o najopti-mistiènijim diobama, kao što jeprimjerice pluralizam, vidimo dagranica razdvajanja, kao fenomen,nije jednostavna. Meni se èini da jejako va<no da ljudi mogu oformiti,zadr<ati i izraziti pluralnost svojihidentiteta, odnosno da je granicana neki naèin konstitutivna za šan-su što veæe moguænosti izbora.Dapaèe, ako neko društvo nudi nizatributa kao izbor vašeg identiteta,

ako mo<ete biti i profesorica i maj-ka i èlanica politièke stranke, toznaèi da u njemu granica funkcio-nira na optimalan naèin.

Kako biste u tom smislu ocijeni-li rad slovenske liberalne stranke,zasad vjerojatno jedne od najjaèihslovenskih stranaka?

– Slovenski liberalni demokratibaš su ona “sretna” stranka koja jeizašla iz politièkog aktivizma kra-jem osamdesetih godina, a koja jebazirala svoj uspjeh u devedeseti-ma na obeæanju (i djelomiènomostvarenju) ideje civilnog društvakao nove politièke inkluzivnosti.U njihove bih uspjehe, osim eko-nomske stabilnosti (ali ta je, kakoka<e ekonomist Jo<e Mencinger,više zasluga neaktivnosti nego ak-tivnosti politièara), ubrojila uvo-ðenje civilnog slu<enja vojnog ro-ka, paragraf o pravu na abortus uustavu, osnivanje nekih institucijakoje omoguæuju ukljuèivanje ta-kozvanih "marginalnih" interesa umainstream politiku, insistiranjena razdvajanju Crkve od dr<ave.Radi se o stranci koja je puno dop-rinijela tome da jedan velik dio lju-di, koji nisu inaèe orijentirali "libe-ralno" u ovom pragmatièno poli-tièkom smislu, ali jesu socijalno-li-beralni po svojoj osjetljivosti napojedinaèna prava i prava socijal-nih manjina, takoðer bude samoi-nicijativno ukljuèen u politièkiproces, zbog èega je Liberalna de-mokratska stranka u nas granièilasa socijalnim pokretom. Osobitoje va<no da joj se pridru<io velikbroj intelektualaca. S druge strane,to je realno znaèilo da je na plat-formi onoga što bi trebao biti nev-ladin prostor civilnog društva od-jednom nastao strahovit vakuum,jer su gotovo svi intelektualci našlisvoje mjesto u LDS-u. Usudila bihse reæi da su malobrojne intelek-tualce, koji se nisu pridru<ili no-vom pokretu i novoj stranci, ug-

lavnom èinile <ene (feministkinje)i svega nekolicina muškaraca. Èaki oni koji su ostali izvan Liberalnestranke vrlo su se brzo prilagodilinovim pravilima igre. Kad <ivite ujako maloj dr<avi, u malenom poli-tièkom prostoru, to ima vrlina imana. Vrlina je da se jako brzo èu-je sve što je negdje izreèeno, manaje što je gotovo nemoguæe deper-sonalizirati politièke odnose. Maledr<ave funkcioniraju praktièki kaokorporacije u kojima se svi znajupa se zbog toga previše toga "pod-razumijeva".

Intelektualac u naruèju vlastiMislim da baš zato u malim

zemljama treba insistirati na tran-sparentnim politièkim kriterijima,na njihovoj jasnoj definiranosti idistanciranosti od osobnog. LDSje dakle donio neka nova otvaranjapolitièkog prostora Slovenije da binakon toga "zaboravio" kako poli-tika ne završava formiranjem dr<a-ve i njezinih institucija. Paradoksove stranke, stranke koja se prven-stveno zala<e za civilno društvo,jest da je prati nestanak jake civilnescene u Sloveniji i nestanak politiè-ki nezavisnih intelektualaca.

Kako biste komentirali anga�-man Slavoja :i�eka u LDS-u?

– Baš sam na njega i mislila go-voreæi o intelektualcu koji se odlu-èio stopostotno vezati za jednu

politièku stranku i funkcioniratikao njezin zaštitni znak. Pogledaj-te samo politièki profil naših glav-nih dnevnih novina. Imamo najja-èe Delo èija je orijentacija liberal-no-konzervativna. Zatim Dnevnik,okrenut malo više lijevo, ali jošuvijek tu negdje. Rekla bih da senaprosto radi o "tihom" konsenzu-su obiju redakcija da slijede orijen-tire mainstream dr<avne politike,zbog èega se odreðene teme, kaošto je recimo nacionalizam i odnosprema tzv. “neslovencima”, ne te-matiziraju. U ideologijskom smis-lu to je zabrinjavajuæe jer kad jed-na stranka "usiše" kompletnu alter-nativnu scenu, to onda znaèi da seuspostavlja novi monopol. Zatomo<emo govoriti o krizi LDS-a,premda je to još uvijek stranka ko-ja omoguæuje i raspravu o vlastitojkrizi i koja je spremna prodiskuti-rati o svojim problemima na de-mokratski naèin. Oni èak govoreda "ne mogu bez krize" i da je krizanjihov politièki pedigre. Ipak, me-ne zabrinjava recimo èinjenica dasu <ene ukinule svoju partijskufrakciju LDS-a jer njihovi interesiondje nisu mogli doæi do izra<aja,kao i èinjenica da je LDS smanjioranije postojeæu kvotu od 30% za<ene na izbornim listama. Opæeni-to mo<emo reæi da je LDS vršiostalnu blokadu feministièkih inte-resa, u smislu da prijedlozi <enajednostavno nisu prolazili. Akopropagirate, u liberalnom kontek-stu, politiku ravnopravnosti, ondaje morate i realizirati, inaèe nistesamo izazvali "krizu", nego ste sas-vim konkretno iznevjerili programsvoje stranke. Treba imati na umuda LDS ima èitav niz frakcija, odone menad<ersko-ekonomske doone intelektualno-prosvjetiteljske(koja je stranci dala ime i prog-ram), tako da bi bilo logièno oèeki-vati da i feminizam ondje pronaðesvoje mjesto. Što se nije dogodilo.

Kako procjenjujete slovenskuultraljevicu?

– Kao mali dio studentskih kru-gova. Ali teško je govoriti o “ultra-ljevici”. To je primarno anarhistiè-ka struja i djelomièno se ve<e napartizansku tradiciju, a ne samo dase ve<e za njih, nego i reformiranikomunisti stalno pokušavaju kon-trolirati svoju malenu studentskupopulaciju. Što se tièe reformira-nih komunista, koji još uvijek vje-ruju u partizanski marksizam, èinimi se da se njihov politièki prog-ram gotovo uopæe ne razlikuje odprograma Liberalne stranke. Mis-lim da bi se moglo reæi da ljevicezapravo nema.

A kako stoji s feministièkomscenom koja je recimo u Slovenijiosamdesetih godina bila najjaèa utadašnjoj Jugoslaviji?

– Feministièka je scena bila jakasamo u simbolièkom, ne i u uprav-ljaèkom smislu. Imala je utjecaj bašna liberalno-demokratske intelek-tualce koji su recimo kasnije for-mulirali partijski program LDS-a.Interesantno je, meðutim, prisjeti-ti se kako je LDS odmah poslije iz-bora uspostavio "Komisiju za <en-sku politiku u parlamentu", a pos-lije toga i "Ured za <ensku politi-ku", što je bio velik iskorak. Vjeru-jem da to mo<emo zahvaliti poèe-cima LDS-a, kada je (1989) na jed-nom kongresu "progurana" rezolu-cija o jednakim reprezentacijskim iparticipacijskim pravima <ena, odkoje je kasnije bilo nemoguæeodustati.

Feminizam previdomRezolucija je drugim rijeèima

prošla jer je u trenutku njezina do-nošenja nitko uopæe nije smatrao"ozbiljnom" ni ostvarivom, to jestnikome nije padalo na pamet da æedoæi do takvih politièkih promjenakoje æe se morati aktualizirati. Nadiskusiji tijekom tog kongresa ni-jedan sudionik èak nije ni diskuti-rao o toj rezoluciji o <enskim pra-vima. No kasnije se ustanovilo daje rijeè o rezoluciji koja je politièkiitekako upotrebljiva.

Koja se tema u Sloveniji najèeš-æe pokreæe kad su �ene u pitanju?

– Najèešæa tema koja se kod naspokreæe, kao uostalom, sigurnasam, i na podruèju èitave bivše Ju-goslavije, jest tema nasilja nad <e-nama. Još uvijek se nije prerasla si-tuacija ni tema "<ene kao <rtve".Kod nas je upravo Mojca Dobni-kar pisala o tome kako bi veæ bilovrijeme da feminizam prestane biti"Centar za socijalni rad" i postanepolitièka snaga. Mislim da viktimi-zacija <ena te njihovo prikazivanjeu medijima samo kao <rtvi nasiljaidealno otvara vrata još jednomnasilju, ovaj put politièkom nasiljunad <enama. Kod nas je zanimljivoda je dvije velike kampanje protivnasilja nad <enama pratila i kampa-nja koja je o tome educirala muš-karce, što smatram izuzetno koris-nim. Osim toga, èini mi se va<nimspomenuti da se u Sloveniji pos-ljednjih godina poèela stvarati tzv."<enska mre<a" (koju je organizi-rao vladin Ured za <ensku politikui neke nevladine udruge zajedno),gdje se lokalne politièarke trenira-ju za jaèi aktivizam u široj javnosti.

Koje su �enske uloge trenutno uSloveniji visoko, a koje nisko ran-girane?

– U svim postkomunistièkimzemljama politièari su se nadali daæe povratak na kapitalizam vratiti<ene kuæama i njihovim "tradicio-nalnim" ulogama, odnosno da oneviše neæe toliko htjeti raditi, negoæe htjeti preuzeti brigu iskljuèivoza dom i djecu. Ta nada se pokaza-la la<nom. Jedna maðarska socio-loginja povodom toga je napisala

kako jest doduše istina da su <eneizrazito adaptabilne na sve moguæe<ivotne uvjete, od onih koje zove-mo "bijedom" pa do onih koje zo-vemo "dr<avom blagostanja", ali niu jednom od njih ipak danas jednastvar više nije moguæa: nije mogu-æe da <ene opet po<ele biti samokuæanice. Postoji, naime, demok-ratska politièka tradicija koju ne-æemo zaboraviti; tradicija <ena ko-je imaju posao i zbog toga se smat-raju vrijednima i samostalnima.Generacije <ena koje su roðene na-kon Drugog svjetska rata veæ od-lièno znaju da nema teorije da èitav<ivot provedu kod kuæe. Tu je so-cijalizam svakako odigrao emanci-pacijsku ulogu. Ono što je, meðu-tim, problematièno svodi se na tokoliko velik teret u društvu <enetrebaju poduzeti – trebaju li baš bi-ti "super<ene" i "nad<ene": kako naposlu tako i u kuæanstvu, trebaju lina svakom koraku dokazivati damogu igrati i ulogu poslovnog mo-gula i savršene kuharice u isto vri-jeme.

Med aktivizma Kada me posjetila prijateljica iz

Australije, komentirala je kako uSloveniji <ene još uvijek na površi-ni izgledaju toliko sposobno, sa-mostalno i odluèno, ali kod kuæese ponašaju kao da je normalnosvaki dan peæi kolaèe i servirati ihmu<u i djeci na èipkastom stolnja-ku. Isto je tako zanimljivo da kodnas poslove politièke birokracije uviše od 50% sluèajeva rade <ene, alione se ne nalaze i na pozicijamaodluèivanja. Katkad to gledam i svedrije strane, pomislivši da dr<avakoja je birokratski u rukama <enasigurno neæe bankrotirati. Ali istoje toliko realno naglasiti da je par-ticipacijska demokracija u Sloveni-ji ostvarena uglavnom za muškar-ce. To znaèi da u postkomunistiè-kim zemljama još uvijek nije pro-funkcionirao onaj osnovni model,koji inaèe, u zemljama duge libe-ralne tradicije, zaposlenim <enamaomoguæuje i sudjelovanje na javnojsceni te sudjelovanje u radu parla-menta. Kod nas zaposlenost <enanije nikakav jamac njihova politiè-kog aktivizma. =enska prava poli-tièare i dalje interesiraju samo uokviru opæenitih "ljudskih prava".Opæenito se smatra normalnimproglasiti da prvo treba riješiti"ekonomske probleme", pa tek on-da "druga pitanja", i pri tom se nevidi da se takvim stavom stvarastrukturalna blokada. Istina je da80% èlanstva nevladinih udruga èi-ne <ene, ali društveni utjecajNGO-a vrlo je malen. Optimistiè-na sam jedino utoliko što znam dapolitièka demokracija ne mo<etrajno ignorirati feministièke zah-tjeve i ne mo<e se odr<ati bez uva-<avanja svih onih "marginalizira-nih" aktera koje elita uporno nas-toji previdjeti ili ušutkati. Moguæeje da u Sloveniji nastane politièkamre<a <ena koja æe biti paralelnadr<avnim institucijama, ukolikonaime te institucije ne budu otva-rale vrata i politièkom participira-nju <enskih èlanova. Kao što samveæ rekla, politika je procesOTVORENI proces, a ne jednomdobivena fotelja.

*razgovor s Vlastom Jalušiæ vo-ðen je u dva navrata: prvi dio nasimpoziju On Divided Societies(organizatorica: Silva Me1nariæ)travnja 2000; drugi dio ove jeseni

Nikad nas neæe doèekati društvo koje æe netko drugi tako krasno organizirati da mi ne moramo ni pomišljati na politiku, veæ se mo6emo baviti samo zaraðivanjem novca ili samo prouèavanjem slikarskih tehnika

Slavko Goldstein

povodu najave novog Pra-vopisa hrvatskoga jezikaVladimira Aniæa i Josipa

Siliæa u izdanju “Novog Libera”(raniji radni naslov Pravopisnipriruènik hrvatskoga jezika) u èa-sopisu Jezik br. 5 (Zagreb, lipanj2000) objavljeni su polemièkitekstovi Dalibora BrozoviæaMuèna razmatranja o pravopisni-m nevoljama (str. 161–165) iStjepana Babiæa Kritièni trenutcihrvatske jeziène kulture (str.166–178). Dramatièna intonacijanaslova (“muèna razmatranja”,“kritièni trenutci”) najavljuju na-m nekakvo teško razdoblje i su-gerira katastrofalnu opasnost zahrvatsku jeziènu kulturu. Mislimda to nije toèno, veæ naprotiv.Hrvatskoj jeziènoj kulturi, a po-sebno na pravopisnom podruèju,ne prijete nikakve opasnosti, veæjoj predstoje bolji dani. To æu ar-gumentirati u nastavku ovogateksta. Takoðer, <elim upozoritina neke grube netoènosti u nave-denim èlancima akademika Bro-zoviæa i akademika Babiæa, te naneprimjereni naèin polemike i naneke ru<ne insinuacije akademi-ka Babiæa.

Jedan jezik, jedan pravopisAkademik Babiæ kategorièki

tvrdi da “u jednome jeziku nemogu postojati dva razlièita pra-vopisa” (str. 166). AkademikBrozoviæ najprije se “ne mo<esjetiti da opstoje dva pravopisa zaisti narod i isti jezik” (str. 162),ali se onda ipak prisjetio i u fus-noti piše: “Naknadno sam se sje-tio da su u Srbiji u 90-im godina-ma postojala istodobno dva razli-èita pravopisa, razlièitih autora iizdavaèa. Ipak dakle ne æemo bitijedini, ali ne mo<emo se pohvali-ti u kakvo društvo ulazimo” (str.163). Oèigledno naši akademicine poznaju pravopisne situacije uvodeæim svjetskim jezicima ili imje prisjeæanje nepouzdano. Unjemaèkom jeziku od 1. kolovo-za 1998. na snazi su i u upotrebidva pravopisa. Ta dvojnost traja-t æe do 2005. godine. Nakon tograzdoblja, što ga Duden naziva“prelaznim”, a na osnovi opse<-nih struènih i širokih javnih ras-prava koje traju, definira-t æe se jedinstveni novi pravopis.“Novi Liber” predla<e da se tajpresedan, sa stanovitim modifi-kacijama prilagoðenima našoj si-tuaciji, primijeni i u Hrvatskoj.

U engleskom jeziku pravopis-

na materija dijeli se na dva sekto-ra: spelling (sricanje, slovkanje,ortografija) i style (interpunkcija,sastavljeno i rastavljeno pisanjerijeèi itd.). Na podruèju spellingapostoje dva pravopisa za isti jezi-k: jedan prevladava u Velikoj Bri-taniji i zemljama bivšeg Commo-nwealtha, a drugi u SAD (labour– labor, harbour – harbor). Napodruèju stylea ne postoje nikak-va opæa pravila, veæ ih svaki veæiizdavaè knjiga, novina ili èasopi-sa formira za sebe, pa tako na u-vodnom mjestu o pravopisnojmateriji u Webster’s EncyclopedicUnabridged Dictionary of the En-glish Language (izdanje 1996, str.2215) meðu ostalim piše: ”iakopojedine izdavaèke kuæe, novinei èasopisi èesto utvrðuju vlastitapravila, praksa koju opisujemo unašem daljnjem tekstu uglavnomprevladava u SAD i smatra sestandardnom.” Posjedujem Style-Sheet uglednog struènog èasopisaJournal of Commonwealth Lite-rature koji izlazi u Londonu, a ukojem izmeðu ostalog stoji:“JCL slijedi britansku radije ne-go li amerièku konvenciju spel-linga – ali za oblike –ise/-ize našèasopis obièno primjenjuje for-mu –ize.” Drugim rijeèima, èak ina podruèju spellinga postojiznatno veæa tolerancija i raznoli-kost nego li je <ele dopustiti aka-demici Brozoviæ i Babiæ (što pot-vrðuje i The Oxford Compact En-glish Dictionary iz 1998. godine,u kojem na uvodnom mjestupoglavlja Grammar and Stylepiše: “Engleski jezik toleriramnogo više pravopisnih (spellingand style) varijanata nego drugijezici”).

Ravnopravni tretmanAkademik Babiæ tvrdi da “u-

voðenje drugoga, drugaèijegapravopisa znaèi poveæanje zbrkei nereda u hrvatskoj kulturi” (str.166), a slièno misli i akademikBrozoviæ. Naprotiv, meni se èinida upravo sada vlada zbrka napodruèju našeg pravopisanja i daæe pojava Aniæ-Siliæeva Pravopisahrvatskoga jezika bitno pomoæida se nepovoljno stanje poènesreðivati. Odlukom Komiteta zaprosvjetu, kulturu, fizièku i teh-nièku kulturu SRH bio je 1986.“odobren za javnu upotrebu”Pravopisni priruènik hrvatskogaili srpskoga jezika Vladimira Ani-æa i Josipa Siliæa. Ovo odobrenjenikad nije ukinuto i ne postojinikakav “nalog Ministarstvaprosvjete i sporta iz 1993.” što gaspominje akademik Brozoviæ(str. 165) po kojem je nareðenopovlaèenje tog Priruènika. (Taj jePriruènik bio koncipiran s radni-m naslovom Pravopis hrvatskogaknji1evnoga jezika, ali mu je ta-dašnja vlast u skladu s tadašnjimustavnim odredbama o nazivu je-zika nametnula citirani naslovkao uvjet za objavljivanje.) Od-lukom Ministarstva kulture iprosvjete Republike Hrvatske od18. travnja 1994. godine za upot-rebu u osnovnim i srednjim ško-lama odobren je Hrvatski pravo-pis Babiæ-Finke-Moguša. Tako jenastala zbrka. U školama i u dr-

Boris Beck

e su olujne noæi HarryPotter, Hermiona i RonWeasly sišli iz Gryffin-

dorskog doma u tamnice uvje-reni da æe Znate-veæ-tko poku-šati ukrasti hrvatski pravopis.Kao prvo, akademici Babiæ iBrozoviæ mjesecima su veæ tulilipo èitavoj školi da se upravo tosprema i da oni tu ništa ne mo-gu jer se promijenila politièkaklima, a zadnjih su se dana uvri-jeðeno zatvorili u desno kriloHogwartsa i ondje s MilanomIvkošiæem kartali preferans.Kao drugo, Hermiona je ispri-èala da je gledala na televiziji ka-ko profesori Siliæ i Aniæ pred-stavljaju èetvrto izdanje svojegPravopisnog priruènika, pri èe-mu je ta nesnosna štreberica èakzapamtila da je Aniæ govorio okoncepcijskoj èistoæi i dosljed-noj primjeni fonološkoga pra-vopisnoga naèela te o èuvanjupovijesnog kontinuiteta, a Siliæo iscrpnosti, jasnoæi, jednostav-nosti i izbjegavanju proturjeèja!Kao treæe, podvornik Filch seizderao na Rona da ne galamipod kulom profesora Pranjko-viæa jer je ovaj zauzet pisanjemvrlo hitne recenzije Priruènikakoji se oèekuje veæ koncem go-dine. I na kraju, Harry je osob-no vidio Slavka Goldsteina ka-ko na metli leti u Ministarstvoprosvjete po odobrenje za upot-rebu Pravopisnog priruènika uškolama.

– Svi su se razišli na sve stra-ne – rekao je Harry. Kladim seda æe Vuk Karad<iæ iskoristitinoæas priliku i oteti hrvatskipravopis!

Hermiona i Ron su zadrhtalina sam spomen Znate-veæ-koga.Harry ga se jedini usuðivao na-zivati pravim imenom. U sva-kom sluèaju, trebalo je do pra-vopisa stiæi prije njega.

Pravopis je bio inaèe skriveniza zabranjenih vrata na treæemkatu i, kako su to ranije ustano-vili, èuvalo ga je Dubletno èu-dovište. Hermiona im je objas-nila da je za svaku dvostrukostu hrvatskom pravopisu (mo<etepisati povodca i povoca, strelica istrjelica, naputci i napuci) Dub-letnom èudovištu izrasla otrov-na bodlja. Zahvaljujuæi Hrvat-skom pravopisu autora Babiæ-Finka-Moguš èudovište ih jeimalo bezbroj. Sreæom, Harryje zaogrnut plaštem nevidljivos-ti u zabranjenom dijelu knji<ni-ce našao treæe izdanje Pravopis-nog priruènika Aniæa i Siliæa(sreæom, jer ih je Školska knjiga1991. doslovno sve uništila).Èim je Dubletno èudovište ug-ledalo Priruènik u djeèjim ruka-ma, poèelo je jezivo skvièati icvrljiti poput jajeta baèenog naulje, a bodlje su mu se uvlaèile

jedna za drugom. Ono malo štoih je preostalo, Harry, Hermio-na i Ron lako su zaobišli.

Prošli su tako kroz zabranje-ni hodnik i došli do ulaza upodzemne tamnice gdje je zra-kom zujalo bezbroj tanadi. Nadokovanim hrastovim vratimaljubièastim je slovima bila ispi-sana reèenica: Te su olujne noæi,Harry Potter, Hermiona i RonWeasly sišli iz Gryffindorskogdoma u tamnice.

– Hm – promrmljala je Her-miona – Zbilja neobièno. Zarezje ovdje rezultat primjene rit-momelodijskog interpunkcij-skog naèela.

– Ne razumijem – reèe Pot-ter

– Mene nemojte ništa pitati uvezi s pravopisom – rekao jeRon. Otkad mi je sestra Ginnykrenula u prvi razred, pa je sileda piše ne æu i pogrješka, nisamviše siguran ni u ono malo štosam znao.

– Vi deèki ništa ne znate. Uhrvatskom postoji logièko se-mantièko interpunkcijsko naèe-lo i ono je u skladu s reèeniè-nom intonacijom. Vidim, Har-ry, da nisi ni zavirio u Aniæ-Sili-æa!

– Kako sam mogao! GospaNorris me èula u knji<nici i otr-èala po Filcha, a u bijegu sam seskoro sudario s Vrhovnikovimduhom i ne znam kad bih…

Uto je ljubièasta reèenicanestala i pojavila se nova: Harryvje1ba metloboj tako da mo1etebiti zadovoljni. A ispod nje sepojavila i jedna crvena: Mo1etebiti zadovoljni jer Harry vje1baonako kako vam odgovara.

– Pa te dvije reèenice znaèesasvim isto – mrštila se Her-miona.

Potom je crveni natpis zat-reptao i ostalo je pisati samo:Mo1ete biti zadovoljni jer Harryvje1ba.

– Sada razumijem! – uzvik-nula je Hermiona. Treba samostaviti zarez izmeðu vje1ba i ta-ko.

– Potreban nam je, dakle, za-rez – promrmlja Ron. Ali èimeæemo ga napisati?

Tek je tada Harry primijetioda podzemnom hodnikom neleti tanad nego interpunkcijskiznakovi. Sjeo je na svoju novumetlu, model Nimbus 2000, inakon samo nekoliko lupinga

uspio uloviti jedan zarez – nijebio uzalud najbolji igraè metlo-boja u svojoj školi! Stavili su za-rez kamo im je Hermiona reklai vrata su se otvorila.

Našli su se u golemoj spilji ukojoj se odvijala neobièna ša-hovska partija. Prvo su uoèili daje ploèa manja nego obièna,imala je samo dvadeset pet po-lja. A druga je neobiènost bila tašto su crne i bijele figure imaleobrise ljudskih lica.

Hermiona ih je, dakako,smjesta prepoznala.

– Pa to su autori hrvatskihpravopisa! Evo Guberine i Kr-stiæa, – pokazivala im je prstom.Ono vam je Cipra, a kraj njegasu Broz i Boraniæ. Crni su vamhrvatski vukovci, to je jasno.

Bilo je jasno i da put morajuprokrèiti pobjedom u partiji.Ron je, kao priznata šahovskavelièina, suvereno vukao figure ivrlo brzo prikliještio crnogakralja. Bio je to AleksandarBeliæ, autor oktroiranog pravo-pisa iz 1929. Suoèen s matomcrni im se kralj obratio ledenimglasom.

– Odgovorite li mi na ovo pi-tanje, pustit æu vas: Skoèiš liudalj pa se spustiš nizbrdo, jesi listigao nekamo ili si išao nekako?

– Što to znaèi? – upitao jeHarry Hermionu koja je ubrza-no listala Aniæ-Siliæev Priruè-nik.

- Hm – mrmljala je. Jedinicekoje ulaze u sastav sraslica po-put udalj i nizbrdo mijenjajusvoju kategorijalnost. U njima ui niz nisu više prijedlozi, a dalj ibrdo nisu više imenice. One sunastale u sintaksi (skoèiti u dalj,spustiti se niz brdo), ali više nisuèinjenice sintakse, nego su èi-njenice leksika. Konstrukcijaskok udalj stoga više ne znaèiskok kamo, nego skok kako.

– Pa to je rješenje! Išli smonekako – odgovori Harry crno-me kralju. Smjesta se naðoše svetroje u malenoj prostoriji. Unjoj nije bilo nijedne knjige.

– U<as – uzviknu Ron. Zna-te-veæ-tko veæ je bio ovdje.

I Hermiona je bila zbunjena.No Harry je u kutu ugledao ve-liko starinsko zrcalo. Prišao muje, ali u njemu nije vidio svojegodraza. Nad ogledalom je stajaotajanstven natpis: I TRVE SELJADI A SIPO VAR POLOK.

U ogledalu je vidio mnoštvoknjiga u neprestanom kru<enju.Bili su to pravopisi: školski pra-vopisi iz 19. stoljeæa, pravopisdviju matica, londonac, Brozovpravopis i njegove Boraniæevedopune, a na vrhu su se nalaziledvije knjige: <uto-smeða je sila-zila, a crna se uspinjala. =uto-smeða je bila vrlo snu<dena, acrna joj je namignula i rekla:“To je pravopis, i ništa drugo”.

I tako su Harry i njegovi pri-jatelji saznali da je hrvatski pra-vopis skriven u zrcalu koje sezove I TRVE SE te da nitko, pani Vuk Karad<iæ, ne mo<e donjega. Umireni vratili su se usvoju sobu: sutra je novi školskidan.

A o novim pustolovinamaHarryja Pottera (po Aniæ-Sili-æevu pravopisu: Harrya Potte-ra) èitajte u našem iduæem nas-tavku: Harry Potter i ustavnepromjene.

8 II/41, 26. listopada 2,,,.

Harry Potter i hrvatski pravopisKolo pravopisa i dalje sevrti: tko bi gori, eto je do-li, a tko doli, gori ustaje

Je li pravopis roba?Ravnopravnim tretmanomoba Pravopisa na odreðe-no vrijeme, uz slobodnerasprave i opredjeljenja, uvodi se demokratski novum u hrvatski kulturni1ivot na podruèju jezikakoji je dugotrajno, pa i uposljednjih 10 godina, bioizlo1en raznim voluntaris-tièkim pritiscima

Odgovor akademicima Stjepanu Babiæui Daliboru Brozoviæu

<avnim ustanovama primjenjujese jedan pravopis, a velika veæinaautora, pa i nakladnika, kao i ve-lika veæina graðanstva piše podrugome (npr. malo tko piše ras-tavljeno ne æu, što preporuèujuBabiæ-Finka-Moguš). Na<alost,Aniæ-Siliæeva koncepcija koristise prema 15 godina starome iz-danju, koje s obzirom na razvojjezika više nije a<urno. Zar nijenajlogiènije objaviti novo izdanjes potrebnim izmjenama i dopu-nama koje æe uzeti u obzir i nekejeziène i pravopisne novitete ko-ji su se uvrije<ili u posljednjih 15godina? Tim više, jer su autori naosnovi novih spoznaja za tisakpriredili više od 50 % izmijenje-ne ili sasvim nove graðe, praktiè-ki sasvim novu knjigu. Svi koris-nici, hrvatska struèna i opæa jav-nost, imat æe moguænost izbora,adekvatnu osnovu za široke jav-ne rasprave, za opredjeljivanjeizmeðu dviju koncepcija, pa imoguænost kombiniranja premaslobodnom opredjeljenju iz obaPravopisa. Nikakvi jednostranidekreti, ni politièki inspirirananametanja jedne ili druge kon-cepcije. Ravnopravnim tretma-nom oba Pravopisa na odreðenovrijeme, uz slobodne rasprave iopredjeljenja, uvodi se demok-ratski novum u hrvatski kulturni<ivot na podruèju jezika koji jedugotrajno, pa i u posljednjih 10godina, bio izlo<en raznim vo-luntaristièkim pritiscima. Vjeru-jem da æe nakon takvih slobodni-h rasprava i opredjeljenja u rokuod tri do èetiri godine demokrat-skim putem biti stvorena situaci-ja za izbor jednoga od dvaju Pra-vopisa ili njihovo bar djelomiènospajanje u jedan. U tom smislu“Novi Liber” uputio je prijedlogMinistarstvu znanosti i tehnolo-gije, Ministarstvu kulture i Mi-nistarstvu prosvjete i športa i zatakav je stav veæ dobio neke sug-lasnosti i potpore.

Nametanje izboraAkademik Babiæ potrošio je

tri stranice svoga èasopisa citira-juæi i razraðujuæi neke nepovolj-ne osam godina stare ocjene oprvom izdanju Rjeènika hrvat-skoga jezika Vladimira Aniæa(“Novi Liber”, 1991). Povoljneocjene naravno nije citirao. Nep-rimjereno znanstvenom radnikuBabiæ se plitkom politièkom in-sinuacijom obrušava na to izda-nje tvrdeæi da su njime “zado-voljni mogli biti samo šuvarovcii (jugo)unitaristi” (str. 170), štonaravno nije toèno. Tek na krajuakademik Babiæ svega jednomreèenicom priznaje “da je treæeizdanje bilo prvo pa toliko pop-ravljeno kao što je sada prvo dotreæega, to bi bio prilièno prih-vatljiv rjeènik.” Time akademikBabiæ uvodi èudan, jedinstven i,èini mi se, samo njemu svojstvenpresedan u struène rasprave: kri-tizira izdanje objavljeno prije 9godina, a praktièki se i ne osvræena znatno prošireno i doraðenoizdanje iz 1998. i 2000. godine.Poznato je naime da se rjeènici iu najuglednijim izdavaèkim ku-æama u svijetu nakon prvog izda-nja dotjeruju i dopunjuju, pa seupravo treæe izdanje obiènosmatra standardnim (npr. Web-ster, Larousse i dr.).

Akademik Babiæ na tri strani-ce kritizira izdanje Aniæ-SiliæevaPriruènika iz 1986, umjesto danekoliko mjeseci prièeka objav-ljivanje novoga djela, pa da tekonda piše kritiku. S nešto višeograda i obzira, takvom se naèi-nu kritike pridru<uje i akademik

Brozoviæ. Naime, novi Aniæ-Sili-æev Pravopis hrvatskoga jezikaprecizno i jasno slijedi svoju sta-ru fonološku koncepciju, ali sene odnosi diskriminatorski pre-ma nekim novitetima u hrvat-skom pravopisu koje zastupajuBabiæ i Brozoviæ. Aniæ i Siliæ nebrkaju pravopisnu i leksièku ra-zinu jezika i ne koriste pravopis-na pravila i upute da bi time na-metali izbor rijeèi, što èine Babi-æ-Finka-Moguš u svome Pravo-pisu.

Štancanje rijeèiStjepan Babiæ na tri stranice

svoga teksta ruga se opse<nosti urjeènièkim i drugim primjerimau Aniæ-Siliæevu ranijem Priruè-niku i najavljenom Pravopisu.Tvrdi da je “tisuæe i tisuæe rijeèidanas lagano naštancati” (str.173). Time, pretpostavljam, indi-rektno <eli braniti oskudnost urjeènièkim primjerima Babiæ-Finka-Moguševa Hrvatskog pra-vopisa. Po mojem mišljenju, auvjeren sam da æe me u tomepodr<ati svi korisnici, suhoparnapravopisna pravila korisnicimanisu dovoljna. Što je više primje-ra za upotrebu utoliko je knjigapraktiènija i u primjeni vrednija.Novi Njemaèki pravopis u izda-nju Dudena sadr<ava 115.000 ri-jeèi i više od 500.000 objašnjenjaputem definicija, usporedbi i od-rednica. Pravopis hrvatskoga jezi-ka Aniæa i Siliæa sadr<avat æe upravopisnom rjeèniku oko60.000 rijeèi. Vjerojatno æe se ti-jekom vremena pojaviti i drugo,još proširenije izdanje, a i jednoskraæeno, d<epno ili školsko zaupotrebu u školama i za manjezahtjevne korisnike.

Akademik Babiæ predbacujeizdavaèu “Novom Liberu” i au-torima Vladimiru Aniæu i IviGoldsteinu što su “naštancali”Rjeènik stranih rijeèi preuzimaju-æi dijelove nekih definicija iz ra-nijeg Rjeènika stranih rijeèi Vje-koslava Klaiæa i iz Rjeènika hr-vatskoga jezika Vladimira Aniæa.Takvih je definicija iz Klaiæeva r-jeènika preneseno oko 5 %, a izAniæeva pribli<no oko 10 %, štoje sve uklopljeno u novu koncep-ciju i nadopunjeno novim znaèe-njima. Ne znam što je lošega utome Stjepan Babiæ mogao ot-kriti. Ako je nešto veæ dobro de-finirano u nekoj drugoj leksi-kografskoj knjizi, zar to trebanasilno mijenjati ili samo nado-puniti i uklopiti u novu koncep-ciju? Jadan bi bio rjeènik (i mis-lim da takav ne postoji na svije-tu) koji bi zanemario sve što jena njegovu podruèju prije njegadobroga uèinjeno.

Stjepan Babiæ zakljuèuje svojtekst u Jeziku br. 5/2000 ovimpasusom: “Znam da sam si timenatovario na vrat jednoga moæ-noga èovjeka koji zna pisati i u-pozoravajuæa pisma, jedno samdobio dok sam bio zastupnik, imislim da sam ga s pravom shva-tio kao prijeteæe, ali nisam mo-gao šutjeti, morao sam hrvatskojjavnosti reæi što Slavko Goldstei-n zapravo sprema hrvatskoj je-ziènoj kulturi pa koliko me tostajalo da stajalo.” (str. 178).(Babiæ vjerojatno misli na moje“Otvoreno pismo zastupnicimaHrvatskog Sabora” iz 1994. go-dine u kojem ih pozivam da neglasaju za “kunu” kao dr<avnumonetu ni za uvoðenje drugihsimbola ustaške NDH, jer æe toimati negativne posljedice nameðunarodni polo<aj Hrvatske– što smo posljednjih godina na-<alost i muèno iskusili.)

Zlatna 6ila

Proglasivši tako samoga sebejunakom bez straha i mane, Stje-pan Babiæ na 14 stranica svog èa-sopisa hrabro – “pa koliko (ga)to stajalo da stajalo” – sipa proiz-voljnosti, insinuacije i objede.Meðu ostalim insinuacijama, zamene tvrdi: “On je poslovanèovjek, pravi biznismen, i to do-bar biznismen, on zna kako sepravi novac i u podruèju kojemune cvjetaju ru<e, a to je izdavaš-tvo. Samo treba naæi zlatnu <ilu.On ju je našao: hrvatski jezik.Tr<ište je gladno hrvatskih djela,a on je nauèio kako se prave,zapravo štancaju, i eto para. No-vac je va<an, hrvatska jezièna

kultura nije va<na, odnosno va<-na je samo toliko koliko donosinovac.” (str. 167), pa stoga hr-vatskoj javnosti Goldstein nudi“maèka u vreæi”, jer “novac je navidiku i treba ga brzo zgrabiti”.Ali je Stjepan Babiæ veæ 1973.godine proniknuo svu tu antihr-vatsku rabotu, što sada objašnja-va: “Brozoviæ, Moguš, Finka, ja iAniæ i neki drugi s nama poèelismo 1971. poletno raditi Hrvat-ski rjeènik, ali je došla 1972. i sveje propalo. Ali za Goldsteina ni-je. Goldstein je odavna naslutioda je rjeènik hrvatskoga jezikaroba koja æe iæi. On je mislio u-naprijed. Jednoga dana stvorit æese prilika za njega, treba raditi.Brinuo se da za nj naðe dobre au-tore. Zvao je i mene na razgovo-re. Bio sam bar dva puta na nji-ma, ali kad sam vidio da se nemo<e izraditi hrvatski rjeènik hr-vatskoga knji<evnoga jezika,prebacio sam se na tvorbu rijeèi.Aniæ je pristao da radi takav rjeè-nik. Ne mo<e sve biti po hrvat-skoj jeziènoj crti, ali mo<e poŠuvarovoj, i Šuvar je Hrvat, uni-tarist doduše, ali što se tu mo<e.Valja raditi kako se mo<e.” (str.167).

Djelatnost protiv hrvatskekulture

U vrijeme o kojem StjepanBabiæ govori, dakle 70-ih godina,bio sam direktor “Sveuèilišnenaklade Liber” i ujedno urednikili èlan ureðivaèkog odbora neki-h njenih najva<nijih izdanja. Mo-ram im navesti naslove i autore,kako bi na vidjelo došla sva mojadjelatnost protiv hrvatske kultu-re kojoj se Stjepan Babiæ nijehtio prikljuèiti: pretisak prve hr-vatske knjige Misala po zakonurimskoga dvora iz 1483. godine,pretisak kompleta Danice Ilirske1835-1849. u pet knjiga, pretisakGazofilaciuma Ivana Belostencaiz 16. stoljeæa u dvije knjige, pre-tisak najstarijeg Hrvatskog rjeè-nika Fausta Vranièiæa iz 1595.godine, pretisci djela Pavla Vite-zoviæa, Brne Karnautiæa i Feren-ca Èrnka o sigetskoj bitci pod

zajednièkim naslovom OpsadaSigeta, pretisak prvog ratnog iz-danja poeme Jama I. G. Kovaèi-æa s ilustracijama Ede Murtiæa iZlatka Price, pretisak Krle<inaèasopisa Danas iz 1934. i Hege-dušiæevih Podravskih motiva iz1933. godine, bibliofilsko izda-nje Balada Petrice KerempuhaMiroslava Krle<e u grafièkoj ob-radi Krste Hegedušiæa, pretisakrukopisa, transliteracija i kritièkaobrada Grobnièkog polja Dimit-rija Demetera, Povijest hrvatskeknji1evnosti u pet knjiga autoraMaje Boškoviæ-Stulli, Divne Ze-èeviæ, Eduarda Hercigonje, Ma-rina Franièeviæa, Franje Šveleca,Rafe Bogišiæa, Milorada =ivanèe-viæa, Ive Frangeša i Miroslava Ši-cela, Povijest svjetske knji1evnostiu sedam knjiga grupe hrvatskihpovjesnièara knji<evnosti (ured-nici Frano Èale, Ivo Frangeš, A-leksandar Flaker, Slavko Gol-dstein, Breda Kogoj-Kapetaniæ,Svetozar Petroviæ, Vladimir Vra-toviæ, Mate Zoriæ, Viktor =me-gaè), dva zbornika Hrvatskaknji<evnost u evropskom kon-tekstu u redakciji AleksandraFlakera i Krune Pranjiæa, Povijesthrvatske glazbe Josipa Andreisa,Barok u Hrvatskoj Anðele Hor-vat, Radmile Matejèiæ i KrunePrijatelja, Leksikon ikonografije,liturgike i simbolike zapadnog

Kršæanstva Anðelka Badurine,Branka Fuèiæa, Marijana Grgiæa,Radovana Ivanèeviæa i suradnika,Putevima hrvatskog knji1evnogjezika Zlatka Vince, Nad iskono-m hrvatske knjige Eduarda Herci-gonje, Vrela i sudbine narodnihtradicija Milovana Gavazzija,Matoš-Vidriæ-Krle1a Ive Frange-ša, Hrvatsko-ruske studije JosipaBadaliæa, Englesko-hrvatske knji-1evne veze Rudolfa Filipoviæa,Programi i manifesti MiroslavaŠicela, Jezièno povijesne raspraveJosipa Vonèine, Hrvatska versifi-kacija Ivana Slamniga, Materijal-na kultura Hrvata od 7. do 9. sto-ljeæa Janka Beloševiæa, Antièkigrad na istoènoj obali JadranaMate Suiæa, 'ivot i djelo JurjaKri1aniæa (zbornik u redakcijiJaroslava Šidaka i Ivana Goluba),fotomonografije Juraj Dalmati-nac, Dubrovnik i Zagreb 1900,Milivoj Solar Ideja i prièa, PetarŠegedin Getsemanski vrtovi, Jo-sip Horvat Ljudevit Gaj, FikretaJeliæ-Butiæ Ustaše i NDH, JozoTomasevich Èetnici u drugomsvjetskom ratu, Stilske formacijeAleksandra Flakera, Sukob naknji1evnoj ljevici i Struktura Kr-le1inih Zastava Stanka Lasiæa,Srednjovjekovno doba povijesnograzvitka Miroslava Brandta, Uje-viæ u raju svoga pakla Vlatka Pav-letiæa, Maèek i politika HSS Lju-be Bobana, Zagreb u srednjem vi-jeku Nade Klaiæ, Antologija hr-vatske fantastiène proze i slikar-

stva u redakciji Branimira Dona-ta i Igora Zidiæa, Povijest egzak-tnih znanosti u Hrvata =arka Da-diæa, pretisak latinskog originalai hrvatski prijevod Teorije prirod-ne filozofije Ruðera Boškoviæa uredakciji Vladimira Filipoviæa, la-tinski original i usporedni hrvat-ski prijevod Nove sveopæe filozo-fije Frane Petriæa, kritièka izda-nja Sabranih djela Ivana Ma1ura-niæa u èetiri knjige, A. G. Matošau dvadeset knjiga, Vladimira Na-zora u dvadeset i jednoj knjizi, I.G. Kovaèiæa u pet knjiga i Mari-na Dr1iæa, nove knjige poezijeVesne Parun, Dragutina Tadija-noviæa, Slavka Mihaliæa, Ote Šol-ca i Dubravke Oraiæ-Toliæ. Istov-remeno pokrenut je èasopis zaprouèavanje hrvatske knji<ev-nosti Croatica u kojem su sura-ðivali gotovo svi vodeæi povjes-nièari i teoretièari hrvatske knji-<evnosti.

U dobrom društvuPored navedenih autora u na-

vedenim i u drugim “Liberovim”izdanjima bili su urednici i autoriJosip Adamèek, Zvonimir Baleti-æ, Sonja Bašiæ, Nikola Batušiæ,Slavko Batušiæ, Miroslav Beker,Zvonimir Berkoviæ, Sonja Biæa-niæ, Vladimir Biti, Rafo Bogišiæ,Maja Boškoviæ-Stulli, DaliborBrozoviæ, Zlatko Crnkoviæ, Bi-

serka Cvjetièanin, Frano Èale,Vladimir Devidé, =arkoDomljan, Vera St. Erlich, Du-nja Fališevac, Aleksandar Fla-ker, Vida Flaker, Sergije Fo-renbaher, Marin Franièeviæ,Eugen Frankoviæ, Ivan Golu-b, Vlado Gotovac, Franjo Gr-èeviæ, Danko Grliæ, MirjanaGross, Josip Hamm, BrankoHeæimoviæ, Ivo Hergešiæ, Ra-dovan Ivanèeviæ, Drago Ivani-ševiæ, Nikola Ivanišin, Rada I-vekoviæ, Dubravko Jelèiæ,Ljudevit Jonke, Ivan Kampuš,Davor Kapetaniæ, Igor Kara-man, Radoslav Katièiæ, Mari-jan Korošiæ, Nevenka Košuti-æ-Brozoviæ, August Kovaèec,Zoran Kravar, Ivan Krolo,Mate Lonèar, René Lovrenèiæ,

Josip Luèiæ, Zdravko Maliæ, Ja-goda Markoviæ, Tonko Maroevi-æ, Marijan Matkoviæ, NedjeljkoMihanoviæ, Nikola Milièeviæ,Milan Miriæ, Milan Moguš, Zvo-nimir Mrkonjiæ, Dubravka Orai-æ-Toliæ, Radovan Paviæ, DragutinPavlièeviæ, Pavao Pavlièiæ, AntePa<anin, Gajo Peleš, Nikica Pet-rak, Svetozar Petroviæ, BrunoPopoviæ, Krunoslav Pranjiæ, Mi-lan Prelog, Eugen Pusiæ, Vladi-mir Putanec, Tomislav Raukar, I-vanka Reberski, Mirko Rumac,Damir Salopek, Vera Seneèiæ,Milivoj Sironiæ, Ante Stamaæ,Nikša Stanèiæ, Petar Strèiæ, Dra-govan Šepiæ, Miroslav Šicel, Ja-roslav Šidak, Ivo Škrabalo, Zden-ko Škreb, Antun Šoljan, FranjoŠvelec, Nada Švob-Ðokiæ, Dra-gutin Tadijanoviæ, Jere Tarle,Mirko Tomasoviæ, Josip Tomiæ,Josip Vaništa, Gabrijela Vidan, I-vo Vidan, Vojmir Vinja, VelimirViskoviæ, Predrag Vranicki, Vla-dimir Vratoviæ, Šime Vuèetiæ,Radovan Vukadinoviæ, BrankoVuletiæ, Eugen Werber, MelitaWolf, Divna Zeèeviæ, Mate Zori-æ, Milorad =ivanèeviæ, Viktor=megaè, Josip =upanov, Lovro=upanoviæ.

Veæ prije 25 godina Stjepan jeBabiæ odluèio da ne pripada to-me društvu. Ni danas nemamrazloga prigovoriti njegovoj od-luci.

U Zagrebu, 4. 10. 2000.

II/41, 26. listopada 2,,, 9

Dejan Kršiæ

edavno je David Albahari,koji posljednjih godina <i-vi u Calgaryju, nakon de-

set godina bio u Hrvatskoj, prvona skupu predstavnika <idovskihopæina s podruèja bivše Jugosla-vije odr<anom u Supetru, a zatimje u Zagrebu imao knji<evnu ve-èer i u èetvrtak 28. rujna sudjelo-vao u razgovoru umjetnika i inte-lektualaca iz Hrvatske i Srbijepod naslovom Da bi se nešto èulo,za to je potrebna volja, odr<anomu Tvornici uz gostovanje Centraza kulturnu dekontaminaciju izBeograda s kazališnom predsta-vom O Nemaèkoj. Pored gluma-ca i autora predstave u razgovorusu sudjelovali Petar Lukoviæ, Slo-bodan Šnajder, Igor Galo i dvapisca èije su knjige objavljene uArkzinovoj ediciji Bulgarica –David Albahari i VladimirArsenijeviæ (U potpalublju).

Predstava O Njemaèkoj – kojamonta<om tekstova HermannaBrocha, Volkmara von Zuhlsdor-ffa, Bertolta Brechta i HannahArendt tematizira pitanja krivicei odgovornosti, pitanja, koja sunaravno primjenjiva i na sve pos-tjugoslavenske zajednice – pred-stavljala je plodan poticaj za “ok-rugli stol” kojim su na<alost višedominirala pojedinaèna izlaganjanego razgovor, diskusija gostiju ipublike.

Kako se odvijao u vrijeme iz-bora u Srbiji, razgovor se prven-stveno bavio tamošnjom situaci-jom i mo<e se primijetiti kako jezagrebaèka publika u<ivala u kri-tiènosti beogradskih gostiju pre-ma srbijanskom re<imu, i u tomu<ivanju kao da su zaboravljali(potiskivali?) kako su se iste ilisliène stvari dogaðale i ovdje, ali ida velik dio hrvatske javnosti (pai one “intelektualne”) još uvijekizbjegava kritièko suoèavanje straumama prošlosti.

Pitanja identitetaU devedesetim je propitivanje

identiteta – nacionalnog, kultur-

nog, spolnog – ne samo kod nas,nego i u svjetskom kontekstu bilova�no pitanje. Kako si ti riješio

to pitanje koje se u tvom sluèajubrutalnom oèitošæu gotovo samonameæe – �idovstvo, pitanje dr-�ave koja se raspala, pripadnostiodreðenoj knji�evnosti...

– Sve dok se to nije postavilokao kljuèno pitanje ili jedno odkljuènih pitanja na ovom pod-ruèju, u malo mlaðim zrelijimgodinama nisam imao nikakvedileme oko identiteta. Kada samse u jednom trenutku posle bol-nih godina sazrevanja, prelama-nja liènosti, jednom odluèio zajevrejski identitet u potpunosti,onda posle toga sa tim nisamimao više nikakvih problema. Akada su došle devedesete i kadase to pitanje poèelo postavljatikao jedno od kljuènih pitanjamesta i vremena u kome smo ta-da <iveli, to je zapravo s jednestrane doprinelo da se kod menetaj jevrejski identitet pojaèa jerje, pomalo paradoksalno gledanosa istorijske taèke gledišta, u tovreme on nudio sigurnost. Uvremenima dilema oko etnièkihidentiteta, ili kasnijih sukobazasnovanih dobrim delom na et-nièkim nerazumevanjima, obiè-no je jevrejstvo ukljuèeno u onekoji stradaju. Na ovom podruèjuje sticajem okolnosti i onoga štose dogaðalo devedesetih godinapripadnost jevrejskoj zajednicinešto što te na neki naèin skla-njalo izvan onog šireg ili u<egkruga sukoba. Dakle mogao si

pojaèavanjem svog identiteta dase osetiš sve izdvojeniji od onogašto se zbivalo u okru<enju u ko-

jem je èovek prebivao. Naravno,postoji i aspekt jugoslovenskogidentiteta. Ja sam svoj jevrejskiidentitet sagledavao kao u<i seg-ment šireg jugoslovenskog iden-titeta, kao one mre<e jugoslaven-skog identiteta koji postoji ili ka-ko sam barem ja bio spreman dato tumaèim, kao mešavinu razli-èitih identiteta koji su dozvolja-vali i koji nu<no tra<e jedan ko-rak više ka širenju identiteta, jermi se èinilo da je svako su<ava-nje, pogotovo kad su u pitanjustvaraoci, nešto što te ogranièavai što te èini manjim nego što mo-<eš da budeš. Jugoslovenska si-tuacija omoguæila mi je dakle dajoš jaèe izgradim taj jevrejski

identitet, pogotovo kada je ju-goslovenski identitet kao mo-guænost izbora poèeo da se osipa,da se mrvi i na kraju da nestaje.

Ako usvojimo pogled na tvojrad kao “postmodernog pisca”, ukakvom je to odnosu prema pita-nju identiteta? Zašto bi identitetbio va�an za postmodernog pis-ca?

– Ja sam svoj neki pripovedaè-ki izbor napravio pre postmoder-nog izbora. Jevrejstvo kao temase postavilo u središte mog delapre nego što sam poèeo svesno ilinesvesno da prihvatam odreðeneelemente poetike koje smo kas-nije na ovaj ili onaj naèin defini-

sali kao postmodernu poetiku.Ako je jedan aspekt toga pos-tmodernog preispitvanje onogakoji pripoveda, onda u tom preis-pitivanju mora da se postave i ne-ka pitanja identiteta, jer pisac nestvara s neke apstraktne pozicije,mora da postoji neka pozicija ukojoj on progovara koliko god toJa bilo slojevito ili sastavljeno iznekog mnoštva. Naravno, kadato postane i deo odreðene knji-<evne igre, to Ja mo<e iz pozicijejevrejskog Ja da krene u pravcupreispitivanja, poigravanja ilipodr<avanja onoga što nude dru-ga jevrejska Ja koja postoje uknji<evnosti.

Nasrtaj istorijeNa knji�evnoj veèeri spomi-

njao si svoj novootkriveni interesza povijest, povijesne probleme...

– Moj prvi izbor za jevrejstvobio je vezan uz osjeæanje da pisa-nje treba da bude aktuelno, ne usmislu politièke situacije, veæ daje pisanje odraz onoga što se zbi-va sada i ovde, mo<da u samomtrenutku pisanja ili trenutku kojije veoma blizu trenutku pisanja.Ovo što si pomenuo vezano jeuz moje oseæanje da neuspevši dauteknem od istorije, jedna odstvari koje treba da preispitam jebavljenje tom jevrejskom te-mom, identitetom u pisanju uodreðenoj istorijskoj perspekti-vi. Pa je to bio povod za moj ta-

kav stav, takvo oseæanje. Jer jasam u jednom trenutku uoèi de-vedesetih imao neku vrstu oseæa-nja da sam završio s nekim kru-gom, i bio sam pomalo u dilemišta i kako kao pisac, kojim putemnastaviti. Da li nastaviti, i to mi jetada bilo dominantno, rad na je-ziku, na strukturi, neko pomera-nje – tada mi je to bilo bitno –glavnog pripovedaèkog intereso-vanja na reèenicu, kao najbitnijisegment, obrazac kojim se baratau proznom tekstu, a pritom sepotpuno osloboditi bilo èega štobi moglo da ima veze sa identite-tom u ovom ili onom vidu. Me-ðutim kada je istorija nasrnula na

sve nas, pogotovo kada sam seodvojio i pustio da o istoriji raz-mišljam ne kao o nekoj <ivoj ma-teriji o kojoj su se vodile beskraj-ne diskusije, onda sam najednomosetio potrebu da ta ranija pita-nja, pitanja identiteta sagledam utom svetlu. Otvorio mi se jedanpravac koji sam mislio da je go-tov, istrošen, jedna moguæa temapripovedanja, ali me je u isto vre-me to nagnalo da krenem premanekim epizodama u istoriji jev-rejstva u ovom podneblju kojenisu vezane direktno sa mojomporodicom, veæ za širi krug jev-rejske zajednice.

Po èemu se to tematiziranjepovijesti razlikuje, pripada ne-koj drugoj vrsti, od povijesnogromana, recimo, Dobrice Æosiæaili Ivana Aralice!?

– Za mene sigurno drugaèije,jer me ne zanima da to istra<u-jem iz pozicije iz koje oni to ra-de, da bi našli ni sam ne znamtaèno šta, ali oèigledno je bilo daoni sve vreme tragaju za neèim ilipokušavaju da time ka<u neštošto bi po njihovom uverenju, averovatno i po uverenju mnogihèitalaca, trebalo da bude presud-no za razumevanje bli<e ili daljeistorije, za reviziju istorije ili zauspostavljanje novih odnosa me-ðu istorijskim subjektima itd.Mene to zanima na jednom u<emi mnogo liènijem planu, nisamnikada imao <elju da razmišljam

10 II/41, 26. listopada 2,,,.

Trenutak kad se istorija lomiKnjiga i dalje omoguæavajednu vrstu suoèavanja sapišèevim nastojanjem tu-maèenja sveta

David Albahari, pisac

Knji6evnost morabiti utemeljena naneèem prethod-nom, što je veæuraðeno, spramèega mo6eš dastvoriš odreðenu,izmenjenu sliku, sèim mo6eš da sepoigraš

avid Albahari roðen u Peæi 1948.godine srpski je pisac i prevodilac idovskog porijekla. Objavio je ve-

lik broj knjiga, meðu kojima su najpoznati-je: Porodièno vreme, Sudija Dimitrijeviæ,Opis smrti, Cink, Mrak, Sne ni èovek... Ra-dovi su mu prevedeni na mnoge svjetske je-zike. Njegov kratki roman Mamac u izdanjuArkzina (1997) prva je knjiga jednog autorakoji ivi i radi u Srbiji objavljena u Hrvat-skoj nakon 1991.

o istoriji kao pokretaèu širih gru-pa, nacija, veæ me zanimao samotrenutak kad se istorija lomi ujednom èoveku, pojedincu kojipri tom ne mora da ima nikakvoideološko obele<je, pa èak nemora da ima nikakvo etnièkoobele<je, samo je neko ko na sebipro<ivljava, odnosno u njemu selomi jedan trenutak istorije mi-mo ponekad bilo kakvog njego-vog razumevanja.

Birokratija smrtiTema logora, holokausta da-

nas je problematièna za pisca, to-liko je veæ knjiga napisano da iz-gleda kao svojevrsna preèica zaizazivanje odreðenog efekta. Utvom romanu “Gec i Majer” èi-tatelj na neki naèin dobiva uvidu neku dublju istinitost te situa-cije koja nije samo konkretna po-vijesna situacija logora u Beog-radu za vrijeme Drugog svjet-skog rata, veæ i neko opæenitijeljudsko stanje, dakle uvid u bi-rokratsku mašineriju uništenja ukojoj svi marljivo obavljaju svo-ju ulogu ni za trenutak se ne za-pitavši o smislu, konzekvenca-ma...

– Ako se to mo<e osetiti, on-da je to nešto što sam ja oseæaokad sam pisao. Upravo s jednestrane ta èinjenica da je o jednomistorijskom dogaðaju toliko pisa-no navodi pisca, primorava pos-tmodernistièkog pisca, da tomepristupi na drugi naèin. Akopristupam pisanju iz perspektivei pozicije sveta kao teksta ili sve-ta kao napisane knjige, pa daklene reagujem doslovno na svet,nego na tekst, onda i kao pisac nereagujem na èinjenicu holokaus-ta na koju æu reagovati kao ljud-sko biæe, ne uspevajuæi da pri-mim sav obim te tragedije, kojaje zadesila na kraju krajeva ne sa-mo jevrejski narod, veæ i druge.Pokušavam da to primim i na toreagujem posredstvom teksta. Ikada èitaš istoriju holokaustakao zbir dokumenata, a ne krozinterpretaciju ili opis, najveæiu<as je upravo ta birokratiènost,što su i drugi istra<ivaèi i autoriranije shvatali, da se celo zbiva-nje pretvara u neku vrstu dosad-nog birokratskog dopisivanja inadmetaja izmeðu izvršilaca kojisu najèešæe i d<elati, a ponekad iizmeðu izvršilaca i <rtava. Doksu, kao i zapravo u mnogim dru-gim logorima i getima, Jevreji èe-kali na svoje uništenje, njihoveuprave, u ovom sluèaju upravalogora na Sajmištu, dopisuju sesa nemaèkom upravom logora,razmenjuju birokratska pisma orazlièitim aspektima situacije ukojoj se logoraši nalaze. Upravalogora se dopisuje sa poglavar-stvom grada Beograda i razme-njuju optu<be da jedni rade ovo,a ne rade ono, a sve vreme u suš-tini svi znaju šta treba da se desi.I ono što se èovek pita je zaštosu svi spremni, i da li je to bilaneminovnost, da su svi spremnida uðu u tu igru i da uèestvuju utome na najgori moguæi naèin,koji ne podrazumeva nikakvoodbijanje ili odustajanje, veæ sa-mo slepu pokornost i slepo izvr-šavanje onoga što uredba, zapo-vest ili birokratsko pismo samopo sebi tra<i. Kada sam pisaoknjigu najviše sam reagovao nato, na tu birokratiju smrti, na tupapirologiju smrti, dokumente ukojima se navodi broj obroka,kolièina hrane, hleba, nešto štoje, ako se sad sagleda kao ljudskatragedija, potpuno neva<no i ne-ma nikakvog znaèaja za sameljudske <rtve.

I naravno, ono što me je do-datno interesovalo, jeste pitanje skojim se i danas suoèavaju istra-<ivaèi holokausta, a to je kako toda su ljudi mogli u tome da uèes-tvuju? U ovom sluèaju mene jezanimalo kako su dvojica vojnikamogla da voze pedeset ili šezde-set dana jedan kamion u kome susvakog dana usmræivali bar stoti-njak ljudi i pritom su sve vremeznali šta rade a da su uz to, pret-postavka je, vodili jedan potpunosvakodnevan <ivot u kojem jeubijanje pedeset ili sto ljudi obi-èan posao kao što je za nekogabila opravka cipela ili neki drugibirokratski posao ispisivanja do-kumenata.

Ozbiljna knji6evnostNe samo na razini radnje to se

izra�ava specifiènom reèenicompoznatom iz tvojih ranijih rado-va, prièa o obiènim stvarima.Reèenicom koja je poetska, ali ipomalo koanovska, zenovska,koja od minimuma radnje izvla-èi maksimum znaèenja. Sad setakva reèenica javlja u prikazusvakodnevnog, birokratiziranogzloèina. Tako Gec, a mo�da je tobio i Majer, jednom kad se naðepred nekim problemom, ka�enešto poput “a neko rješenje seuvijek naðe...”. To je reèenicabogata smislom, a istovremeno isvakodnevna banalnost...

– Na to mogu samo da ka<emda je piscu naravno teško, mo<dai ne mo<e da pobegne od neèegašto je njegov stil, ali da mene uvi-jek u pisanju, pogotovo sada tihkraæih romana, zanima neka vr-sta cikliènog ili mo<da je to boljenazvati spiralnosti teksta, štoima u sebi neku vrstu poetskog,mo<da i u naboju, a mo<da i ustrukturi samog teksta. Poetskogu smislu da te<im neèemu što bise moglo doimati kao formiranjestrofa, ritmièkog ponavljanja,nekog refrena, koji ide kroz celuknjigu kao neka vrsta lajtmotiva.U ovoj knjizi najviše me privuklamoguænost da preko te male igreGec ili Majer, mo<da Gec, mo<-da Majer, uka<em na to da izme-ðu tih ljudi, iako je izmeðu njihpostojala fizièka razlika, zapravonije bilo nikakve razlike, èak ionda kada su fizièki bili razlièiti.Jer u ideološkom smislu razlikaoèigledno nije postojala i Gec jedoista mogao da bude Majer, aMajer je mogao biti Gec. Knjigusam praktièno napisao u èasu kadsam tu malu igru razrešio u sebi.

Kako ti sada vidiš ulogu i po-lo�aj knji�evnosti? Još u ranomperiodu postmodernizma s Bur-roughsom, Pynchonom, Coove-rom... èini se da se knji�evnostsna�no mijenja, da nam novimpostupcima, ispitivanjem kon-ceptualno-teorijskih teza, otkri-va neku istinu o stanju svijeta ukojem �ivimo. Jesu li danas tupoziciju umjetnièke produkcijekoja najrelevantnije izra�avaaktualno stanje svijeta preuzelinovi mediji, video!?

– Meni se èini da se još uvekništa nije izmenilo bez obzira navreme u kome se zbog izuzetnovelikog obima kompjuterizacijeèini da se nešto radikalno desilou svetu. Kad je reè o knjizi, ništase nije desilo. Jer se kompjuteri-zacija, uz sva uva<avanja razlièi-tih tehnologija, naèina sagledava-nja teksta, ipak zasniva na tekstu,bez kojeg ne mo<e opstati. Kom-pjuterizacija jednim dobrim de-lom podstièe pismenost više ne-go što je to èinio na primjer film.

Mislim da knjiga i dalje omo-guæava jednu vrstu suoèavanja sa

pišèevim nastojanjem tumaèenjasveta, dakle taj odnos izmeðupišèevog nastojanja i èitaoca jenešto što samo knjiga kakva je,kao objekt, mo<e da ponudi.

Drugo je pitanje šta se trenut-no vidi kao znaèajno u literaturi,i kako globalizacija ili pak èinje-nica da sve manji broj korporaci-ja kontroliše izdavaèko tr<išteimaju uticaj na èitaoce, jer je si-gurno da æe ono što se naziva“ozbiljnom knji<evnošæu” imatisve manju širinu dometa spramonoga što je imala ranije. Ali ni-sam siguran da odgovaram na pi-tanje...

Najveæe moguæe razoèaranjeTi naime nisi samo pisac, veæ i

prevodilac, uredio si niz antolo-gija, zbornika, izbora... Kako s testrane, kao “konzument”, do�iv-ljavaš stanje u knji�evnosti?

– Sad mi se definitivno èini daje došlo do velikog pomeranja u<eljama èitalaca u odnosu spramknji<evnih dela, ali stalno to sebitumaèim time da sam prvi put u<ivotu jedan du<i period vreme-na na severnoamerièkom konti-nentu, gde su ti odnosi oèiglednodrugaèiji nego u Evropi. Mo<daja laskam Evropi zato što sedimu Severnoj Americi, ali mislim daje odnos èitalaca u Evropi premaknji<evnosti znatno otvorenijinego u Sjedinjenim Dr<avama,da je knji<evno pamæenje, oseæa-nje nu<nosti da se zna i malo višeod onoga što je u ovom èasu ak-tualno u knji<evnosti izra<ajnijei mnogo prisutnije u Evropi. Ta-mo je neka vrsta obnove realis-tièkog pripovedanja apsolutnodominantna, i imam oseæaj i kadsam razgovarao s nekim tamoš-njim autorima, ili kad sam èitaoneke tekstove, da je to neka vrstareakcije na ono što oni nazivaju“akademska proza”, “univerzi-tetska proza”. To je ono što bis-mo mi zvali postmodernom pro-zom, sklonija samoreferencijal-nosti, nekim vrstama unutraš-njeg ispitivanja odnosa pisca iteksta, pisca i èitaoca. To tamoapsolutno više nema nikakavprolaz. Meni se èini da je ta vrstapomalo “komplikovanijeg” pris-

tupa pisanju i tekstu u Evropi jošuvek prisutna i prihvatljivija ne-go u SAD-u. Ja sam – iako sam senašao u situaciji koju sam pre od-laska tamo mogao da smatramidealnom za nekoga tko prati se-vernoamerièku knji<evnost, dabudem mo<da ne doslovce na iz-voru, ali svakako veoma blizu –sagledavajuæi ono što je aktuelnou severnoamerièkoj knji<evnostiu suštini do<iveo najveæe mogu-æe razoèarenje. Pisci koje oni is-tièu kao najbitnije, ili bar deokritike, Richard Ford i niz dru-gih, zapravo su za mene jedandosta suvoparni ogranak ameriè-ke proze nakon onoga što su nu-dili pisci kao što su Pynchon,Coover, Barthelme. Èak i <ivostjednoga Updikea u ranim prièa-

ma mi se èini zanimljivijom negoovo što ta suva realistièka savre-mena proza u najveæoj meri nudièitaocu.

Nikakav interes za tradicijuJe li taj novi kontekst u kojem

si se našao nekako djelovao natvoj rad? Tu mislim na kontekstkasnokapitalistièke Amerike, sjedne strane kultura shoppingmallova, medijska industrija, a sdruge svijet akademske zajedni-ce.

– Imao je itekako utjecaja. Biosam u stvari duboko razoèarankad sam u Calgaryju ili na nekimputovanjima poèeo da sreæempisce i kad sam poèeo da razgo-varam s mlaðim autorima, i kadsam shvatio da oni nemaju goto-vo nikakav interes da svoju knji-<evnost povezuju sa bilo kojimoblikom tradicije. Èak veæinamlaðih pisaca s kojima sam imaoprilike da razgovaram ne èita nisvoje nasleðe, niko od njih nijeèitao Williama Faulknera, SaulaBellowa, èak ni ove bli<e autorekao što su John Barth, RobertCoover, Barthelme, to su im svebile neke totalne misterije kadsam im pominjao ta imena, misli-li su da su to pisci koji dolaze izEvrope, o èemu im ja to prièam!Što je meni doprinelo nekom ra-zoèarenju jer kod nas ipak posto-ji oseæanje da knji<evnost morabiti utemeljena ili da se baremjednim svojim delom mora dazasniva, pogotovo u tom pos-tmodernom pristupu, da je zas-nivaš na neèem prethodnom, štoje veæ uraðeno, spram èega mo-<eš da stvoriš odreðenu, izme-njenu sliku, s èim mo<eš da sepoigraš. Ali poznavanje onogašto je prethodilo neka je vrstapreduslova za dalje bavljenje tim.Pošto tamo, barem je takvo mojeoseæanje, nema potrebe da sekontinuirano poznaju stvari, nesamo knji<evnost, veæ i bilo štadrugo, onda ne postoji oseæaj daje potrebno znati ono što je pret-hodilo. Naravno ne pokušavamda generalizujem i ne <elim daka<em da su svi takvi, govorim ojednom segmentu u okviru teknji<evnosti i koji je za menepredstavljao neku vrstu upozore-nja da moja strast prema sever-noamerièkoj knji<evnosti trebada ima neke granice i da treba datragam za nekom sopstvenommerom odnosa prema tome.

Nit nije prekinutaU osamdesetim si bio prepoz-

nat kao predstavnik, svojevrsnilider ili glasnogovornik jednegrupe pisaca, generacije... Što se stim dogodilo nakon desetak-pet-naestak godina? U Hrvatskojstalno imamo to pitanje, a što je s“Quorumovom” generacijom, jeli uopæe postojala, zašto se nijerazvila, gdje je nestala itd.

– Moj utisak je da je u Beogra-du to ipak bilo drugaèije. Grupapisaca koja je delila neku sliènupoetiku, ili koja je preko mene ijoš nekolicine drugih pisaca,Æurgusa ili =arka Radakoviæa,kasnije nastavljala delimièno timputem i poèinjala nešto svoje, jošuvek se vidi kao povezana grupaautora, poput Pištala, NemanjeMitroviæa, Basare itd. Oni se idalje vide kao pisci koji nešto de-le iako su im putanje morale, štoje neminovno, nakon nekolikoknjiga, da krenu razlièitim pute-vima. Ono što sad definitivno nepostoji jeste èinjenica da zbogodsustva znaèajnijih knji<evnihèasopisa nema grupisanja autorakoji se sada pojavljuju. Ja ne

znam kako bi sad, sve i da posto-ji, neka grupa pisaca mogla da senazove. Ako je suditi prema na-èinu na koji kritika gleda te od-nose unutar savremene srpskeknji<evnosti i tekuæe produkcije,kontinuitet postoji. Dakle, poe-tièki kontinuitet koji vodi pos-redno naprimer od Danila Kiša,preko pisaca moje generacije, pi-saca kao što su Basara, MihajloPantiæ ili Vladimir Pištalo, pos-toji i dalje u delima nekih najmla-ðih pisaca i on se uva<ava kao nitkoja uprkos svemu nije prekinu-ta. S tim što se delom tematikaizmenila, kao što je pretpostav-ljam i ovde. Dominira neka vrstaratne tematike, èak i onda kad jeu pitanju urbana prièa. Na krajukrajeva, uvek smo se bavili stvar-nošæu, a stvarnost je poslednjihgodina najveæim delom bila rat-na, od toga se nije moglo pobeæi,odnosno ako se kao pisac bavišstvarnošæu, onda drugu moguæ-nost izlaza nisi imao.

Kakvi su tvoji dojmovi o ok-ruglom stolu u Tvornici? Kolikoèesto si sudjelovao na takvimskupovima proteklih godina?

– Praktièno ovih poslednjihgodina i nisam jer sam bio uda-ljen. Ranijih godina sticajemokolnosti i nisam mogao previšeda uèestvujem jer takvih dijalogau suštini i nije bilo. Sa svoje stra-ne tome sam mogao da doprine-sem tako što sam kao pojedinacnastojao da uspostavljam dijalo-ge gde god su bili moguæi, da seotvaram za svaku moguænost ko-munikacije prema bilo kojem odtih prostora. Tako se desilo dasam se zahvaljujuæi Arkzinu i ob-javljivanju Mamca našao, kad sejednom bude gledala neka istori-ja toga, u nekim od udarnih pozi-cija. Zadovoljan sam što sam senašao u pravom trenutku na pra-vom mestu.

Razlike i sliènostiMislim da je najveæe pitanje ne

razgovor onih kojima mi pripa-damo, koji smo svesni istorij-skog zaleða i èinjenica istorije,nego oni koji dolaze i koji to ne-æe znati. U Beogradu rastu gene-racije koje nikada nisu bile uZagrebu, u Hrvatskoj isto rastuoni koji nikada nisu bili u Beog-radu, i kojima to nema nikakvodrugo znaèenje osim onoga kojeim odreðene društvene struktu-re, mediji mogu da daju. Najza-nimljivije æe biti da li æe oni u to-me stvarno prepoznavati samorazlike, i da li æe videti da je tonešto potpuno razlièito, s èimzapravo nemaju nikakvog spoja,ili æe u nekoj svojoj buduænostitragati za onim u èemu æe nalazi-ti sliènosti, prepoznavanje, uza-jamnosti, koje su meni sada neš-to sasvim prirodno, jer delim obeistorije. Da li æe te generacije vi-deti Beograd ili Zagreb samo kaoneku tuðu sredinu s kojom dois-ta nemaš nikakve veze. To je za-nimljivo pitanje, samo ne znamda li æemo doèekati odgovor. Aza mene je sa<imanje tog prosto-ra neminovnost, jer na kraju kra-jeva postoji nešto šire od pojmajedne dr<ave, neka regionalnost.Biti u istoj regiji te nu<no primo-rava da unutar te regije uspostav-ljaš kontinuitet, neko zajednièkotrajanje. To je misao koja se og-romnom broju ljudi iz ovog pod-neblja sigurno ne dopada, ali nevidim da istorija dozvoljava dru-gaèije, da je moguæe biti u jednojregiji, a biti u potpunosti iz njeiskljuèen.

II/41, 26. listopada 2,,, 11

Biti u istoj regiji tenu6no primoravada unutar te regijeuspostavljaš konti-nuitet, neko zajed-nièko trajanje

Ante Kuštre

no što je za Cezara bio Rubikon zasvjetski pokret protiv ekonomskeglobalizacije bio je, mo<emo reæi,

Prag. Na praškim ulicama 26. rujna izbilaje velika ulièna bitka izmeðu policije i de-monstranata, bitka kojom je de facto ob-javljen pravi rat centrima ekonomske mo-æi u svijetu. Radi li se zapravo o poèetkuTreæega svjetskoga rata koji æe se voditi snaèelima, ciljevima i taktikom koje su ma-nifestirali praški demonstranti, pitanje jena koje æe nam vrijeme odgovoriti. Sadaš-nji trenutak jasno pokazuje da je sukobdoista svjetski: s jedne strane, nadmoænenadnacionalne korporacije, s druge strane,korpusi nemoænika svijeta. Bogati, svakimdanom sve bogatiji, na jednoj strani, siro-mašni, svakim danom sve siromašniji, nadrugoj strani. Izmeðu njih ponor koji sesvake noæi, dok oni spavaju, sve više širi iprodubljuje. Ponor ili jaz iliti split (vidiznaèenje te rijeèi na engleskom).

Split je dakle kao pukotina, rascjep, ras-kol, nestajanje) svjetski problem broj je-dan! Zemlja je kao planeta teško ranjena iu smrtnoj je opasnosti. Ranjavaju je nep-ravda i nasilje, moralno i ekološko zagaðe-nje, ratovi i bijeda, bolesti i glad. Uslijedtoga prijeti joj nestajanje, i to ne kao me-tafora, a ona se od te split-ske opasnosti nasvoj naèin brani. Ona <estoko reagirapoplavama, sušama i zemljotresima, a takoreagira i njezina mladunèad – zaštitariokoliša, seljaci, anarhisti, biciklisti... Coel-ho bi rekao da su se <elje i ciljevi antiglo-balizacijskog pokreta rodili iz duše Zem-lje te bi dodao da je sve moguæe ako senešto doista <eli. A tumaè bi objasnio ka-ko to znaèi da je moguæa pobjeda globali-zacije <ivota nad globalizacijom smrti iglobalizacija pravde nad globalizacijomnepravde.

Globalizacija 6ivota i pravdeSukob, nadnaravno, ima ne samo soci-

jalne, ekološke, ekonomske i politièke,veæ i metafizièke dimenzije. U njemu susuèeljeni bogatstvo protiv Boga, novciprotiv ovaca, profit protiv èovjeka. Zatone èudi sudjelovanje u praškim demon-stracijama i katolièke organizacije Jubilej2000. èiji su èlanovi u mirnom mimohoduponijeli devetnaest tisuæa bijelih kri<evaza devetnaest tisuæa djece koja umiru sva-koga dana u siromašnim zemljama, stisnu-tima omèom vraæanja dugova bogatimzemljama. I Bono Vox je tih dana, za odr-<avanja summita Svjetske banke i MMF-a,pokušao na svoju ruku, kroz razgovor inagovor, omekšati tvrda srca èelnika nji-hovih èelnika, ne bi li ovi oprostili dugovesiromašnima. No, izgleda da bogatstvoima tvrde uši pa ne èuje dobro tihu rijeè,nego poène slušati tek kada se zapuca is-pod njegovih prozora.

U Pragu se nije pucalo pravim mecima,ali se vodila prava bitka izmeðu dvije pra-ve vojske. Oko jedanaest tisuæa policajacanosilo se s oko dvanaest tisuæa demon-stranata. U direktnim sukobima (kame-njem, štapovima, Molotovljevim kokteli-ma, pendrecima, suzavcem i vodenim to-povima) sudjelovalo je par stotina sudio-nika sa svake strane. Èeški policajci priz-nali su svoje iznenaðenje borbenom <esti-nom aktivista i dobrom organiziranošæudemonstranata. Promaklo im je, naime, navrijeme uoèiti pozitivne efekte interneti-

zacije i globalizacije, pa su bili zateèeni in-formiranošæu, solidarnošæu i povezanošæusvih tih šarolikih skupina, grupa i pojedi-naca. INPEG (Inicijativa protiv ekonom-ske globalizacije) organizacija je pod èijisu kišobran (u bojama duginoga spektra)

stali heterogeni pa ipak homogeni demon-stranti. Homogenizirao ih je zajednièki(Don Juan bi dodao: “dostojni”) neprija-telj. A to su megakorporacije koje, istièumladi pametni buntovnici, prijete svjet-skom strahovladom. Pa zato istièu ovajslogan: “Više svijeta, manje banaka”.

Tako se multivitaminska generacija naš-la na povijesnoj sceni nasuprot multina-cionalnim korporacijama. Na naj<ešæem

udaru njezinih radikalnih i anarhistièkihudova našli su se omra<eni znakovi bru-talnoga kaka-pitalizma: McDonald's,WTO, MMF. Razbijanjem izloga McDo-nald'sovih restorana oni su htjeli reæi daim je dosta koliko unificiranosti mišljenjai ponašanja toliko i unificiranosti ishrane.Pluralizma, molim – kazuje jedan grafit.Kamenjem i štapovima dobacili su da susiti svega onoga što im ekonomska globa-lizacija nudi kao društveno po<eljnu du-hovnu i fizièku hranu. I oni su toj ponudiviknuli posthistorijsko NE! I na ulici ipreko Interneta. Svim tim su svima poka-zali da je prag tolerancije prijeðen i da oninasilje financijskoga kapitala nad èovje-èanstvom i planetom ne mogu više trpjeti.“Rat protiv ekonomske globalizacije i ka-pitalistièke dominacije neæe biti gotovdok ih ne pobijedimo” poruèuje letak An-ti-autoritarne solidarnosti iz Atene.

Grijesi mladostiCrkva, vlasti i mediji zamjerili su IN-

PEG-u na uliènome nasilju, INPEG se odnjega distancirao naglašavajuæi pri tomstvarne proporcije nasilja MMF-a. Praškenovine isticale su u naslovima ulièni rat inajveæe sukobe nakon pada komunizma.Brojke pak kazuju da je to zaista bio pos-ve neobièan rat, rat u kojemu nitko nijepoginuo! Usporedbe radi, sjetimo se da jetih dana smrtno stradalo šezdeset dvojeputnika broda èiji je kapetan, umjesto dapazi na kurs, pratio prijenos nogometneutakmice. Što hoæe reæi da u Pragu, za de-monstracija, civilizacija smrti nije uzelanijedan <ivot, a na drugome (mirnome)kraju svijeta jest! A to opet govori da imanasilja i nasilja te da prvo, buduæi da jevidljivo, javnome mnijenju najèešæe izgle-da i kao jedino. Stoga ne èudi što je pros-jeèni Pra<anin, kao zaljubljenik svoga gra-da, osudio demonstrante i distancirao sena sigurnu udaljenost od njih (povlaèen-jem na selo ili u vikendicu). Školarci pakimaju razloga da buntovnike s ulice sutraslave kao postmoderne heroje Novog dobajer je radi njihova dolaska praški gradona-èelnik na desetak dana obustavio rad svihškola.

Mladi lijeènik iz Praga, koji je tih dana

kao volonter bio na pomoæi povrijeðeni-ma s obje strane, rekao mi je da nije vidionijednog te<e ranjenoga èovjeka. I da jest,moglo bi se reæi da one unutarnje, nevid-ljive rane (koje ekonomska globalizacijasvakako zadaje) znaju biti mnogo te<e iopasnije od vanjskih i vidljivih. Dovoljnoje samo prošetati se noæu nekim ulicamaPraga, pa vidjeti noæno pravilo na djelu: uneposrednoj blizini svih zgrada koje rep-rezentiraju moæ novca (banaka, korpora-cija, luksuznih hotela) redovno se nalazeskupine odbaèenih i iznutra teško ranje-nih ljudi (mladih narkomana, sredovjeè-nih alkoholièara, nezaposlenih i prosjaka).Jarka svjetla bogataških izloga bacaju veli-ke i tamne sjene po ulicama svih gradovasvijeta, ne samo Praga. Da bi se to vidjelo,potrebno je, osim oèiju, imati i srce. Usu-dimo se reæi – majèinsko srce. To što sudvije mlade djevojke, Chelsea Mozen iAlice Dvorska, bile isturene glasnogovor-nice INPEG-a, znak je koji opæenito uka-zuje na porast utjecaja <enskoga genija naglobalnoj sceni. Oèuvati <ivot u svim ob-licima (biljne i <ivotinjske vrste, okoliš),zaštititi nejake (bilo vlastitu djecu bilo si-romašne i bolesne) i solidarizirati se s ug-ro<enima i potlaèenima neki su primarno<enski porivi, bez kojih èovjeèanstvu iplaneti ne bi tko imao vidati rane. Štodobrostojeæu mladu Amerikanku mo<enatjerati na takav anga<man osim tih du-bokih poticaja iz njezina srca?! Njezin æeamerièki vršnjak pred istim problemimamo<da reagirati revolucionarno-zapatis-tièki (baš sam na takvoga jednoga nale-tio), stavljajuæi se na raspolaganje revolu-cionarnoj organizaciji s jasnim hijerarhij-skim ustrojstvom. Ili æe se anarhistièki ra-dikalno staviti potpuno izvan organizacijei hijerarhije. =enske pak energije, sudeæipo naèinu funkcioniranja unutar INPEG-a, djeluju adekvatnije u današnjim uvjeti-ma globalno ugro<enoga 'ivota, pitomije,

ali ustrajnije. Bez hijerarhijskih modela,na principu horizontalne povezanosti jed-nakih. One tako svojom vodoravnošæuomoguæavaju plus koji se dobiva ukršta-njem s po tradiciji muškom vertikalom. Asvojim se zalaganjem za nenasilne metodenadopunjuju s povremenim (biološki, ta-koreæi, nu<nim) ispadima muške nasilnos-ti. Što su pri tomu u Pragu stradali nekiznakoviti izlozi, materijalna je šteta kojase ne da izbjeæi i koja ne mo<e zamraèitisvjetlo antiglobalizacijskog pokreta. Štosu grijesi mladosti spram grijehova struk-tura?!

Strahovlada novcaÈeška policija iskoristila je dobivenu

priliku za treniranjem strogoæe. Prije do-laska demonstranata od Honde su dobilinove motocikle (neki ka<u besplatno, aneki spominju veliki popust), a po okon-èanju demonstracija slu<bene pohvale ipriznanja. Tako su im se Rotschild andSon Ltd zahvalili na dobro obavljenomposlu plaæenim oglasom preko èitave stra-nice u jednom tira<nom dnevniku.INPEG i demonstranti takoðer su isko-ristili priliku da na djelu uveæaju svojusnagu i samosvijest o njoj, što su proslavi-li mirnim veselicama u centru grada, klièu-æi Pobijedili smo sa suzama radosnicamana djevojaèkim licima. Provjerili su tih da-na i stupanj svoje graðanske hrabrosti, ra-zinu civilne stalo<enosti u korištenju svo-jih prava te dubinu solidarnosti s uhiæeni-ma i maltretiranima iz svojih redova.Mnoštvom demonstracija podrške u mno-gim gradovima diljem globusa antiglobali-zacijski pokret pokazao je da raspola<eduhovnim kapitalom koji se mo<e nositi s

materijalnim kapitalom neprijateljskihkorporacija.

“Vjerujem u ljude” kredo je ChelseaMozen koji se ovomu novinaru, za inter-vjua s njom, uèinio pomalo djevojaèkinaivnim. No, ako se pri tomu misli namlade ljude, onda njezin kredo mo<e dr-<ati vodu. Jer oni su, došavši odasvud uPrag, pokazali da imaju svijest o vlastitojodgovornosti za sudbinu svijeta te da zna-ju kako to podrazumijeva i odgovornostza sudbinu susjeda u nevolji. Što praktiè-no znaèi da valja prijeæi dr<avne granice igranice koje postavlja sebiènost iznutra idoæi tamo gdje i onomu kojemu trebajutvoja pomoæ i tvoj anga<man. Jer kako <i-vimo u globalnom selu, tako se trebamo iponašati “po seljaèki” tj. u bliskosti zajed-ništva i toplini solidarnosti. Naravno, zakoncept sreæe balkanskoga seljaka (“Sre-æa, to je kada mome susjedu crkne krava”)nema mjesta u globalnom selu bolje bu-duænosti.

Sadašnjica globalnog sela pokazuje pakozbiljne simptome koji upozoravaju nakatastrofu ako se pravac razvoja ne promi-jeni. Praški demonstranti jasno su istak-nuli uzroke bolesti – strahovlada novca –te njezine moguæe posljedice: nestanakljudskosti. Na opasnost od tog nestankareagirali su ustankom! Pri tomu nije puklanijedna ustanièka puška jer je ovo vrijemetihog Interneta. A nešto je ipak moralopuknuti, pa su tako pukli neki izlozi i ne-èije kosti, a nekima je konaèno puklo ipred oèima. Na djelu su dvije globalizacij-ske sile: ona koja sve stavlja u paukovumre<u trke za profitom, kao ciljem po se-bi, i ona koja se tomu opire, stavljajuæièovjeka kao cilj. Mlado se bori protiv sta-roga, idealistièno protiv pragmatiènoga,humano protiv antihumanoga. I to je, Joe,dijalektika, zar ne?!

Najveæi problem na svijetuU repertoar svoje borbe INPEG je uk-

ljuèio i umjetnièka sredstva izra<avanja(Art of Reistance), ali ih je praška policijabrzo iskljuèila. Mo<da baš zato što se unjima krije najkreativniji kapacitet pokre-ta protiv ekonomske globalizacije. Nekaoèekivanja INPEG-a nisu se ispunila. Na-dali su se da æe demonstranti u veæoj mjerikoristiti kapacitet gradskog stadiona Stra-hov, najveæeg stadionskog mastodonta uzemljama bivšeg socijalizma. Tamo su,naime, bili postavljeni šatori, kuhinje itoaleti za više tisuæa ljudi, a na stadionu sesmjestilo tek nešto više od tisuæu njih. Dastvar bude gora, oni su, sudeæi po novin-skim izvještajima, iza sebe ostavili poprili-èan nered. Da je INPEG imao kao savje-todavca nekog iz Splita, taj bi mu rekao dana Strahovu organiziraju veliki, višednevnirock-koncert i da na njega pozovu sve fa-ce iz svijeta glazbe koji se sla<u ili simpa-tiziraju s ciljevima pokreta. Drugi pakSpliæanin im savjetuje da sljedeæi put pro-baju na policajce bacati krempite. One ni-koga ne mogu ozlijediti izvana, ali mnogemogu ozlijediti iznutra. Tako æe izbjeæiprigovore za nasilje, pa æe pozitivni efektibiti veæi. Mo<da je baš predstojeæi summitfinancijskih moænika u Nici prava prilikaza tu novu slatku taktiku.

Logièno je da iz Splita dolaze takve ide-je jer je Split, kao sto smo naveli na poèet-ku, najveæi problem na svijetu. Split (kaopukotina, ponor, rascjep, raskol, nestaja-nje) izmeðu bogatih i siromašnih, sitih igladnih, obrazovanih i neobrazovanih, za-poslenih i nezaposlenih, zdravih i boles-nih, sjevernih i ju<nih, aktivnih i pasivnih,budnih i uspavanih svakim je danom, apogotovo svakom noæi, sve širi i sve dub-lji. Inicijativa protiv ekonomske globaliza-cije pokret je koji se širi i jaèa upravo kaoprotute<a širenju i jaèanju te splitske pu-kotine koja prijeti nestajanjem èitavomeglobusu. Demonstracije u Pragu pokazalesu èitavome globalnome selu da je pragtolerancije i indolentne pasivnosti prije-ðen.

Ne mo<emo se više praviti da nismoznali. Rekli su nam.

12 II/41, 26. listopada 2,,,.

Više svijeta, manje banaka

Globalizacija

Rat protiv ekonomske globalizaci-je i kapitalistièke dominacije neæebiti gotov dok ih ne pobijedimo

Bogatstvo ima tvrde ušipa ne èuje dobro tihu rijeè, nego poène slušatitek kada se zapuca ispodnjegovih prozora

Njemaèko-hrvatski dijalog u medijima: eu-ropski kontakti i europski standardi, u orga-nizaciji Europske akademije Berlin, Hrvat-skog novinarskog društva i Europskog do-ma Dubrovnik, Dubrovnik, listopad 2000

Davorka Vukov Coliæ

bilo se to neoèekivano, na uobièaje-noj dnevnoj pressici tijekom višed-nevne plenarne sjednice Central-

nog komiteta jedinstvene Socijalistièkestranke Njemaèke (SED). Pred kraj sas-tanka s novinarima, pred ukljuèenim Tv-kamerama, toga 9. studenog 1989. godinetajnik CK zadu<en za medije i politiku in-formiranja Gûnter Schabowski izvadio jeiz d<epa papiriæ i mirno proèitao:

Privatna putovanja u inozemstvo moguse ostvariti bez prilaganja dokaza o razlozi-ma. Dozvole æe se izdavati po kratkom pos-tupku. Zahtjevi æe biti odbijeni samo u iz-nimnim sluèajevima.Svi granièni prijelaziprema Saveznoj Republici Njemaèkoj i Za-padnom Berlinu trajno su otvoreni...

Vijest je poput bombe odjeknula s jed-ne i druge strane Berlinskog zida, a ostaloje povijest. Deset godina kasnije, uoèi pr-ve desetljetke njemaèkog ujedinjenja i de-sete godišnjice izlaska Hrvatske iz bivšejugoslavenske tvorevine, u Dubrovniku sekrajem rujna sastala grupa hrvatskih i nje-maèkih novinara da podijele profesionalnaiskustva na istome poslu u novoj, promi-jenjenoj Europi.

Bez slobodnih i jakih, samosvjesnihmedija nema demokratskog razvoja – po-navlja opæu istinu Reinhard Schwarzer izUreda za novinstvo i informacije VladeSR Njemaèke, dok ona u hrvatskim prili-kama zvuèi mnogo više oporo. Opozicijaje bila vrlo blaga u kritici politike FranjeTuðmana – podsjeæa izdavaè NenadPopoviæ – i da nije bilo novinara i novinapoput Novog lista ili Feral Tribunea, kojisu alarmirali, mobilizirali i informirali hr-vatsko javno mijenje, pitanje je bi li u Hr-vatskoj uopæe došlo do promjena.

Pred vratima europske èekaoniceSkup je naslovljen Njemaèko-hrvatski

dijalog u medijima: europski kontakti i eu-ropski standardi, a glavni je inicijator i or-ganizator bila Europska akademija Berlinu suradnji s Hrvatskim novinarskim druš-tvom i Europskim domom Dubrovnik teuz potporu Ureda za novinarstvo i infor-macije SR Njemaèke. Utemeljena 1964.godine kao politièki i vjerski neovisna ud-ruga graðana sa zadaæom organiziranjameðunarodnih susreta, prouèavanja eu-ropskih pitanja, poticanja meðusobnograzumijevanja i razmjene informacija Eu-ropska akademija Berlin ovaj je put odlu-èila usporediti njemaèku slobodu, iskus-tva i demokratizaciju medija s prilikama iiskustvima iz jedne male zemlje, optereæe-ne ratom i poratnim nevoljama, koja jošuvijek èeka na konaèni poziv pred vratimaeuropske èekaonice.

U silnoj te<nji da se ukljuèi u Europu

“Hrvatska <eli potvrditi pripadnost obite-lji”, kako reèe jedan od sudionika skupa,urednik berlinskog dnevnika Der Tages-spiegel Christoph vom Marschall. U tomkrugu izabranih raste strah od proširenja,veli direktor Akademije Eckart D. Stra-

tenschulte. Iako je Hrvatska u mnogoèe-mu pretrèala Rumunjsku i Bugarsku, iakoneki daleku 2015. godinu kao rok za ula-zak Hrvatske u EU skraæuju na optimis-tiènu 2005, klub izabranih zasigurno neæebiti nimalo popustljiv, kao što trenutnonije popustljiv prema Maðarskoj ili Polj-skoj. Unija tra<i i mnoga odricanja, padok je u poèetku osamdeset posto Poljakabilo za ulazak u EU, danas to podr<avatek svaki drugi, zbog èega pregovori i do-govori oko ulaska, kako reèe jedan nje-maèki sudionik skupa, izgledaju kao da“Poljska prima EU, a ne EU Poljsku”.

Iako se nakon sijeèanjskih izbora Hr-vatska od “zemlje sluèaja” pretvorila u“zemlju partnera”, kako je to nedavno re-kao Tonino Picula, Hrvatska u Bruxellesunije prioritetna tema.Tako je slobodni iz-vjestitelj Thomas Gack otkrio tu<nu èi-njenicu da je u briselskom sjedištu EU-aod trinaestak tisuæa suradnika (zajedno sprevoditeljima i pomoænim osobljem) sa-mo troje zadu<eno za Hrvatsku, bez obzi-ra što su, ka<e, svjesni njezina strateškog ipolitièkog znaèaja. Urednik berlinskogdnevnika Der Tagesspiegel Christoph vonMarschall izbrojao je ove godine u vlastitulistu 211 èlanaka u kojima se spominjeHrvatska, dok ih je 200 napisano o Balka-nu, a prema onoj da je rat otac svih stvariKosovo se spominje u èak 577 tekstova,dok je ovih dana Beograd došao na sve pr-ve stranice.

Obostrana nezainteresiranost

No, stvarna nezainteresiranost je obos-trana. Hrvatski mediji odavna nemajustalnih dopisnika u Berlinu, kao što su ihimali nekada u Bonnu, te se gotovo pod-jednako malo piše o Europskoj Uniji i eu-ro-atlantskim integracijskim procesima,kao i pojedinaènim problemima zapad-noeuropskih zemalja. Razlièito je i mno-gošto drugo. U prvih deset godina SRNjemaèka je utrošila tisuæu milijardiDEM, svake godine stotinu tisuæa milijar-di, na obnovu nekadašnje Istoène Nje-

maèke u nedovršenom pokušaju da je uk-ljuèi u zapadni gospodarski, politièki ikulturni sustav, dok je u tom vremenu Hr-vatska bila porušena i raseljena, gospodar-ski uništena i opljaèkana. Njemaèka jeèetvrta zemlja po broju dnevnih novina natisuæu stanovnika (odmah poslije Japana,Velike Britanije i Švicarske, a danas u tojzemlji izlazi gotovo èetiri stotine dnevnihnovina), u Hrvatskoj je pak privatiziranjemedija poèelo kao greška sustava (Gorda-na Grbiæ), u kojoj su privatni mediji pos-lu<ili i kao paravan za tajne slu<be, pranjenovca i obranu neèijih politièkih interesa.Kako Nijemcima danas objasniti da no-vinske izdavaèe u Hrvatskoj ništa ne ob-vezuje na poštivanje etièkih zasada, da ti-suæu petsto novinara ne prima honorare iplaæu (Ivica Grèar) dok je struka optere-æena brojnim frustracijama buduæi da sene mo<e uhvatiti u koštac s nepoštiva-njem profesionalnih pravila (DragutinLuèiæ)? Usprkos svim tim razlikama, ijedne i druge ipak objedinjuje zadaæa kri-tièkog nadziranja politièkih i društvenihprocesa, u èemu se mogu nadopunjavati ivrlo razlièita iskustva.

Dok su u Hrvatskoj proces raspadanjastaroga i stvaranja novog vlasnièkog i orga-nizacijskog modela medija osjeæali svi unovinarskoj branši, u SR Njemaèkoj su toosjetili samo na istoènoj strani nekadašnjegBerlinskog zida. Alfred Eichhorn s radiopostaje Sender Freies Berlin sjeæa se vreme-na kada je postaja brojala 2.500 zaposlenih,meðu kojima je samo u dramskom progra-mu radilo sto pedeset ljudi, dok ih je danastek petoro. Borba za opstanak prvih godi-na izmrcvarila je novinare iz bivšeg DDR-a, ako su uopæe ostali u novinarstvu i akosu uspjeli preboljeti model društveno-poli-tièkog radnika. Šest godina nakon ujedinje-nja u Der Tagesspiegelu bilo je zaposlenopetnaestak posto novinara s Istoka, uglav-nom u sportskim i lokalnim rubrikama, a uBerliner Zeitungu (nekadašnjem organubivšeg SED-a) isto toliko novinara sa Za-pada, ali na vodeæim pozicijama i s veæimplaæama. Nakon euforiènog poèetka, kadase novinskim kuæama sa Zapada èinilo daæe na ujedinjenom tr<ištu udvostruèiti tira-<e, zapadne tiskovine nisu osvojile Istok, aistoène se nisu probile na Zapad.

Novi identitet u novoj domovini

I dok se u nas na vrlo bolan naèin ras-pravlja o proteklih deset godina, u znakuHaaga, Bosne i generala, Nijemci u ovihproteklih deset godina preispituju raz-doblje od 1945. do pada Zida. Na Sjever-nonjemaèkom radiju u Schwerinu veæ se-dam godina traje projekt-emisija Sjeæanjeza buduænost, kritièno rašèišæavanje proš-losti ili svojevrsna psihološka terapija umuènom procesu probavljanja i prevlada-vanja socijalistièkih naslaga. U prosincu1992. javna (zapadna) radiolelevizijskakuæa NDR progutala je bivše istoèneRTV-stanice Schwerin, Rostock i Neueb-randenburg, a u svibnju 1995. polo<en je uSchwerinu kamen temeljac za novu pok-rajinsku RTV-kuæu Mecklenburg-Vor-pommern. Odmah nakon ujedinjenja ot-pušten je jedan dio istoènih novinara, a1992. slijedio je drugi val otpuštanja i do-lazak novih snaga sa Zapada. Na poèetkuje izmeðu istoènih i zapadnih kolega biloprilièno problema, sjeæa se Ernst-JûrgenWalberg, urednik na NDR-u u Schwerinu,koji je zajedno s istoènim kolegom Tho-masom Balzerom pokrenuo i ureðuje emi-siju Sjeæanje za buduænost, a i sada još ne-ma pravog uzajamnog povjerenja. Emisijaje osjetljivo prebiranje po istoènonjemaè-kim traumama i poslijeratnom mraku, aveæ je izdana i posebna knjiga i dvostrukiCD koji sadr<i ulomke karakteristiènihemisija nekadašnjeg istoènonjemaèkog ra-dija.

Kada se Walberg toga prihvatio, istoènisu kolege pitali što u svemu radi jedan za-padnjak koji nikada na vlastitoj ko<i nijeosjetio moæ Stazija, ozloglašene dr<avneslu<be sigurnosti DDR-a. Pa ipak, tije-kom vremena emisija je prerasla u zaštitniznak radiostanice, a dvojica urednika pre-metnula su za to vrijeme tisuæe povjerlji-vih dokumenata koje je proizvelo devede-setak tisuæa marljivih slu<benika i 170.000vanjskih suradnika dr<avne tajne slu<be.Istodobno, arhivi zapadnonjemaèke slu<-be sigurnosti iz toga razdoblja do danasnisu otvoreni javnosti, a situacija je još go-ra s arhivima politièkih stranaka.

Treæina slušatelja emisiju hvali, treæinije dosadna, a treæina potpuno odbija, štonajbolje ilustrira i opæa politièka raspolo-<enja. Dok Zapadni dio SR Njemaèkesmatra da se ne mora mijenjati, bivši Istoktek tra<i svoj novi identitet u objedinjenojdomovini.

II/41, 26. listopada 2,,, 13

Dok su u Hrvatskoj proces raspadanja staroga i stvara-nja novog vlasnièkog i organizacij-skog modela medija osjeæali svi unovinarskoj branši, u SR Njemaè-koj su to osjetili samo na istoènojstrani nekada-šnjeg Berlinskog zida

Njemaèko sjeæanje za buduænost

Mediji i politika

Njemaèka je utrošilatisuæu milijardi DEM naobnovu nekadašnje Istoène Njemaèke u nedovršenom pokušajuda je ukljuèi u zapadni gospodarski, politièki ikulturni sustav Walter Greniert:

Dubrovnik

Mjerenje vremena:Prije i poslije rata.Potresi i po<ari.Neprijatelj na visovima.Pogled na tirkizno zeleniloI svijetlosmeðe krovove.Djeca i psi se mraèno nate<u uzaslonu kula i zidina.Starice na kamenuŠutnjom svjedoèe istinuPa kada i svadbena povorkaZastaje pred mjesnom kavanom.A momci se dr<e zajednoPjevajuæi obijesne i strasne pjesmeSamo za se prisvajajuæi dan.I tu je još Fontana- iz godine 1436 - u njoj je voda èista.

Proljeæe 2000.

Preveo: Tomislav Horvatov

Grozdana Cvitan

ada Švob-Ðokiæ u nedav-no objavljenoj knjizi Tra-nzicija i nove europske dr-

1ave (Barbat, Zagreb, 2000) ana-lizira nastanak èetrnaest novihdr<ava u Europi u zadnjem de-setljeæu te transformacije što suih do<ivjele novonastale dr<ave,kao i one koje su u transformaci-ju krenule iz tzv. realnog socija-lizma. Autorica posebno analizi-ra mjesto Hrvatske, sliènosti irazlike koje dijeli s novonastalimeuropskim dr<avama u tranziciji.Knjiga bi uskoro trebala biti pre-dstavljena na okruglom stolu, jervrijeme je da se u Hrvatskoj ana-litièki i argumentirano progovorio tranziciji koja omoguæuje glo-balno i regionalno povezivanje.Tim više što su mnogi novi poj-movi èesto predmet nerazumije-vanja i izvor straha, a knjiga Na-de Švob-Ðokiæ vjerojatno prva unas o tome govori analitièki,pregledno i razumljivo.

Osjeæamo li se mi uvijekosamljeno i izuzetno ili problemikoje imamo pripadaju svim zem-ljama u tranziciji?

– Èesto o tome govorim, i lju-di uglavnom reagiraju èudeæi se:Zar je i drugima tako? Zar je mo-guæe da smo dio nekog šireg proce-sa? Naravno, nisu u svim tranzi-cijskim zemljama procesi prom-jene isti niti su jednakog intenzi-teta. Neke su se zemlje snašlebolje, neke lošije, ali svi imajuteške trenutke i èesto slièneprobleme s kojima se suoèavaju ikoje moraju rješavati. Èinjenicaje ipak da je tranzicija globalniproces, iako se svi ne mogu uklo-piti na isti naèin. U kontekstusloma socijalistièkih sustava jakopuno je ovisilo o subjektivnimprocjenama i individualnom dje-lovanju, pa su tako nastajalemnoge uèinkovite ili pak neuèin-kovite politike i razvojne orijen-tacije.

Zloèesta meðunarodna organi-zacija

Koliko trenutno nastojanjeHrvatske vlade ide u korist rje-šavanja problema projektom iz-rade specijaliziranih strategija iukupne strategije društvenograzvoja?

– Teško mi je odgovoriti, jer jeu zadnjih nekoliko godina bilopokušaja izrade razlièitih strate-gija. Svaki put se obnavljala i ras-

prava o mjestu Hrvatske i o mo-guæim razvojnim opredjeljenji-ma. Usput bih napomenula da surazvojne studije u tom istomrazdoblju potpuno eliminirane izznanstvenoistra<ivaèkih progra-

ma, upravo u vrijeme kad su do-<ivljavale puni procvat u Europi iSAD-u. To je doprinijelo margi-nalizaciji specifiènog tranzicij-skog konteksta, pa se u mnogimprilikama o Hrvatskoj govoriloskoro kao o zemlji za koju tran-zicijski problemi ne postoje ili susamo tehnièkog karaktera, astvarne promjene i restrukturaci-je prijeèi samo zloèesta meðuna-rodna zajednica. I sad se iznovaobnavlja rasprava o mjestu Hr-vatske u svijetu i o pravcima nje-zina razvoja. Oèituje se napor zaosmišljavanjem našeg polo<aja, ito kroz pokušaj izrade strategijerazvoja. Koliko æe ta strategijabiti uspješna ili upotrebljiva iprimjenljiva u politièkoj praksi,otvoreno je pitanje. U svakomsluèaju, mislim da je dobro da seulo<i istra<ivaèki i znanstveninapor u racionalizaciju problemas kojima se dnevno susreæemo.To omoguæuje stjecanje uvida ustvarni polo<aj Hrvatske, eko-nomski, kulturološki, politièki,itd. i da se onda eventualno neš-to pokuša napraviti. Sam taj po-kušaj osmišljavanja istovremenodosta jasno pokazuje da oèito nepostoji jasan preliminarni prog-ram (iako je u optjecaju punofraza) i da je jaz izmeðu prediz-bornih obeæanja i stvarnih mo-guænosti mijenjanja stanja priliè-no otvoren.

Je li problem u tome da, osimšto ne postoji jasan program, lju-di oèekuju da æe se sve dogoditibezbolnije nego je to praksa po-kazala (a što ekonomisti najav-ljuju kao bolan rez)? Ljudi, nai-me , misle kako ima ipak i lakšihnaèina, ali se ne nude nama. Imali ih?

– Istina je da su sa svakompromjenom oèekivanja vrlo veli-ka. Tako je u svim društvima.Gledamo li iskustvo ne samotranzicijskih zemalja u Europi,nego i drugih tranzicijskih zema-lja i zemalja u razvoju (azijskih,afrièkih, latinskoamerièkih), vi-dimo da su oèekivanja danassvugdje velika. Ona su podr<anaglobalnom ekonomskom uèin-kovitošæu i izra<ena u uvjerenji-ma da æe politièka ili ekonomskapromjena sama po sebi brzo osi-

gurati ostvarenje nekih ciljevakojima društvo te<i, primjerice,socijalnu pravdu i sl. Meðutim,dosadašnja praksa, posebno tran-zicijska u zadnjih desetak godi-na, pokazuje da su takva oèekiva-

nja nerealna. Zato treba shvatitida nema brzih rješenja, a ni mo-guænosti da se brzo izvuèemo izburnih promjena i preokreta kojisu tek moguæi preduvjet za raz-voj. Tranzicija je u evropskomkontekstu sasvim novo iskustvokoje se uglavnom odvija prekopokušaja i pogrešaka i koje nemasustavnu teorijsku podršku.

Zaustavljanje ekonomskog pa-da

U praktiènom bi smislu bilobitno da se zaustavi ekonomskipad, koji je veæ zaustavljen u ne-kim tranzicijskim zemljama(npr. Poljskoj, Estoniji, Sloveni-ji, Maðarskoj), iako rast nije takobrz kako se oèekivalo. Ali to jepoèetak.

Nadalje je nu<no racionalizi-rati sva socijalna oèekivanja. Odpostsocijalistièkih i novih europ-skih dr<ava, koje su objektivnoslabe, društvo oèekuje previše.Te dr<ave nisu u stanju kontroli-

rati sve vlastite resurse, a ni dob-ro organizirati njihovo korište-nje. I u Hrvatskoj, primjerice,upravo dr<avna poduzeæa proiz-vode najveæe gubitke, i jasno po-kazuju kako je dr<ava loš uprav-ljaè postojeæim resursima. Nemate socijalne politike koja mo<eizdr<ati takve gubitke. Na krajuse to prelama na standardu, naosobnoj poziciji razlièitih ljudi,na njihovoj klasnoj poziciji, namarginalizaciji nekih društvenihslojeva i na gubitku sigurnosti.

Ukratko, moji uvidi nisu oh-rabrujuæi. Ne bih mogla reæi daje društvena transformacija brzoizvediva i da æemo se brzo izvuæiiz sistemskih promjena. Mislimda to treba naglasiti: U poteško-æama smo, i ne mo<emo ih sve ri-ješiti u kratkom razdoblju.

Bilo bi bitno da se sve tepromjene valoriziraju u demok-ratskim procesima, odnosno dastanovnici neke zemlje, kao iz-borno tijelo, doista mogu ili kaz-niti ili nagraditi vladajuæe struk-ture. Inaèe se gubi jako punovremena. I Hrvatska je, mislim,izgubila bar desetak godina.

Kakva je u proteklih deset go-dina u novim europskim dr�ava-ma praksa s uèestalošæu donoše-nja i izmjenama zakona? Mi smoimali deset godina vlast koja jezakone donosila po svojoj mjeri,a to u praksi znaèi da su donese-ni zakoni po kojima je stvaranodvjesto bogatih obitelji èije po-našanje (kraðe i pronevjere) nije

zakonom sankcionirano. Sad tre-ba donijeti nove zakone. Hoæe litako svake èetiri godine biti pot-rebno raditi nove zakone i posto-ji li i u drugim tranzicijskim dr-�avama, u Europi i izvan nje,poplava zakona?

– Toèno je da društva u kojimase sustavi mijenjaju moraju rela-tivno brzo mijenjati zakone. Me-ðutim, nastojanja da se baš svezakonski regulira nisu uvijekproduktivna. Zakoni ne mogu upotpunosti nadomjestiti institu-cionalne promjene koje bi mora-le biti brze i demokratske. Mis-lim da su u stvaranju zakonskeregulative neke druge europsketranzicijske zemlje (npr. Baltièkezemlje ili Èeška) bile racionalni-je i uspješnije od Hrvatske. Štose pak tièe kriminala i formiranjanovih elita, to pitanje nije samopravne prirode. U tranzicijskimsu zemljama ekspanzija krimina-la i stvaranje novih elita potaknu-ti masovnim procesom privatiza-cije koji se odvija u sistemskomvakuumu, gotovo bez ikakvedruštvene kontrole. Na<alost,manje se radi o razvoju poduzet-ništva i poveæanju ekonomskeefikasnosti, a puno više o surovojpreraspodjeli postojeæeg druš-tvenog bogatstva. Zato je zatranzicijske zemlje, a osobito zaHrvatsku i Rusiju koje su <alos-no prednjaèile, postao tipièanproces kriminalne privatizacije iuzdizanja novih elita èija se eko-nomska i društvena moæ ne te-melji na proizvodnji i stvaranjunovih dobara, odnosno ukup-nom poveæanju društvenog bru-to proizvoda, nego na nasilnomosiromašivanju širokih slojevastanovništva. Ukratko, nove eli-te ne izrastaju iz efikasnijeg priv-reðivanja, adekvatnije razmjene ijaèanja ukupne ekonomske sna-ge nekog društva i dr<ave, negoiz pljaèke u situaciji kad nacio-nalni bruto proizvodi padaju i do50%. Dezorganizirana postsoci-jalistièka društva nisu moglakontrolirati te procese ni adek-vatno reagirati na njih. Poduzet-ništva u socijalizmu gotovo danije bilo, a ni pravog tr<išta koje

bi bar donekle reguliralo neke odovih procesa. Tako nam sadpreostaje samo oduzimanje poli-tièke moæi novim elitama (tj.promjena vlasti), policija i sudo-vi.

Koliko je svijet dobro reagiraoprema novim dr�avama? Kolikoje vanjska reakcija pospješila sveovo što nam se danas dogaða?

– Na europskoj se politièkojsceni u vrlo kratko vrijeme poja-vilo èetrnaest novih dr<avnop-ravnih subjekata. Nitko zapravonije bio spreman na to u takokratkom roku od svega tri-èetirigodine. Došlo je do svojevrsnepolitièke entropije, pa èak i zbr-ke u nekim situacijama (npr. unama dobro poznatom “rješava-nju” jugoslavenske krize).

RegionalizacijeVeæina zemalja dobro je pri-

mila pojavu novih dr<ava. Novezemlje su relativno brzo diplo-matski priznavane, ali funkcio-nalne veze, razmjena i ukupnakomunikacija su ipak zapinjale.Htjeli to priznati ili ne, kapitalis-tièki svijet je vrlo malo i površnopoznavao nekadašnji socijalistiè-ki svijet. Socijalistièki je svijetdo<ivljavao kapitalizam kao in-karnaciju slobode i bogatstva.Sve te linearne i gotovo karikatu-ralne percepcije valjalo je brzo inaglo korigirati, pa je tako èestostvarana i dodatna zbrka. Europ-ska unija je reagirala sporo, pre-te<ito zaokupljena pitanjimavlastita razvoja i unutarnjom in-tegracijskom dinamikom. Moglobi se reæi da si je priuštila gotovodesetogodišnji time out: nijednapostsocijalistièka, a pogotovo nenova europska dr<ava još nijeprimljena u punopravno èlan-stvo. Ta se èinjenica mo<e i ob-jašnjavati i opravdavati, ali je si-gurno da potièe mnoge dileme, ièak probleme u tranzicijskimzemljama. Iako su se sve opredi-jelile za pristupanje EU, njihovesu strategije i taktike pridru<iva-nja bile i ostale vrlo manjkave,nedoreèene i, usudila bih se reæi,naivne.

One su èesto previše zaokup-

14 II/41, 26. listopada 2,,,.

Nada Švob-Ðokiæ

Tranzicija teška svimaZa tranzicijske je zemlje,a osobito za Hrvatsku i Ru-siju koje su 1alosno pred-njaèile, postao tipièan pro-ces kriminalne privatizacijei uzdizanja novihelita èija se ekonomska i

društvena moæ ne temeljina proizvodnji i stvaranjunovih dobara, nego na nasilnom osiromašivanju ši-rokih slojeva stanovništva

Tranzicija je u evropskom kontekstu sasvimnovo iskustvo kojese uglavnom odvijapreko pokušaja ipogrešaka

15

ljene vlastitim unutarnjim prob-lemima i malo razmišljaju o glo-balnom kontekstu vlastita razvo-ja, a slabo ga i poznaju. Uglav-nom su postale èlanice Organi-zacije UN-a (osim SR Jugoslavi-je) i drugih svjetskih organizaci-ja, ali to je samo jedan od formal-nih aspekata globalnog poveziva-nja.

Što danas znaèi regionalizaci-ja koja se sve više spominje i zamnoge predstavlja strah od udru-�ivanja i gubljenja tek steèenogsuvereniteta?

– Za postsocijalistièke europ-ske zemlje regionalno poveziva-nje praktièki je prebaèeno nasubregionalnu razinu. EU je po-taknula i podr<ala stvaranje razli-èitih subregionalnih organizacija,kao što su npr. Srednjoeuropskoudru<enje slobodne trgovine(CEFTA), Srednjoeuropska ini-cijativa (CEI), Savjet baltièkihdr<ava (CBSS), Crnomorskaekonomska suradnja (BSEC),Barentsov euroarktièki savjet(BEAC) itd. Djelovanje svih tihorganizacija kao i mnoge drugeinicijative (projekti, razlièite ak-cije, skupovi itd.) trebali bi pota-æi “višeslojnu” integraciju, od-nosno komuniciranje, razmjenu,stvaranje regionalnih identitetavezanih uz osjeæaj pripadnostinekom prostoru i potrebu da seta pripadnost osmisli kao zajed-ništvo. Meðutim, mnoge novedr<ave, primjerice jugoistoè-noeuropske, tek su u poèetnojfazi razmišljanja o regionalnompovezivanju i èesto nevoljkoprihvaæaju ideje o regionalnojpripadnosti i regionalnom identi-tetu. Mislim da su strahovi od re-gionalizma potpuno neutemelje-ni. U suvremenom svijetu svudapostoje unutarnje regionalnerazlike i vanjske tendencije sub-regionalnog i regionalnog pove-zivanja. Svaka prosvijeæena dr<a-va to uzima u obzir i nastoji naæisvoju unutarnju ravnote<u i svo-je mjesto u regiji kojoj pripada.

"Drugi svijet"Kakav je, napokon, ukupni

meðunarodni polo�aj novih eu-ropskih tranzicijskih dr�ava patako, naravno, i Hrvatske? Kojaje ocjena tog meðunarodnog po-lo�aja?

– U cjelini gledano, u Europisu transformacija i tranzicija pot-pomognuti uglavnom razradomstandarda ili odreðivanjem uvjetaza eventualno pristupanje europ-skim integracijama. Zainteresira-ne zemlje same moraju obavitinajva<niji dio posla: unutarnjimtransformacijama potaknuti i iz-vesti promjenu svoga meðuna-rodnog polo<aja. U tome za sadnisu bile osobito uspješne. Svezaostaju za integriranom Euro-pom i sve imaju problema s odre-ðivanjem svojih ciljeva u meðu-narodnoj razmjeni i komunicira-nju. Stoga bih mogla reæi da tran-zicijske europske zemlje još uvi-jek pripadaju “drugom svijetu” –sivoj zoni izmeðu razvijenih i ne-razvijenih zemalja. To je sadavidljivo na prvi pogled, jer više nepostoji sistemska socijalistièkapodrška koja je barem ukazivalana eventualne moguænosti alter-nativnog razvoja. Tranzicija je,usprkos svojoj nevjerojatnojkompleksnosti, zapravo jednos-mjerno kretanje. U njemu nas odbanalne linearnosti spašava samosvekolika kulturna i individualnaraznolikost te sposobnost i mo-guænost redefiniranja vlastitihidentiteta u novom policentriè-nom globalizmu.

Naima Baliæ

bornik izabranih radova otematici plurikulturalnostinastao je zahvaljujuæi ak-

tivnostima Europskog doma, or-ganizatora meðunarodnog skupaIzazovi plurikulturalnosti u Euro-pi, odr<anog u travnju 1999. go-dine. Jedan od autora priloga uovom Zborniku Edmund A. vanTrotsenburg odaje posebno priz-nanje Europskom domu Zagreb iEuropskom pokretu Hrvatskašto su odr<avanjima niza skupovakonferencija kao Europa kulturate Europa kulture; Kulturni iden-titet Centralne Europe u suradnji sIMO-om /Institutom za meðu-narodne odnose/ «stvarali atmos-feru razuma u politièkoj situacijiu kojoj je iracionalno èesto domi-niralo».

Slika idealnog društvaVrijeme – travanj 1999. godi-

ne – u kojem je skup odr<an,imena struènjaka, autora doma-æih i inozemnih, ukazuju nasvjesnost prepoznavanja teme,vidovite teme, kljuène za proce-se integracije europskih zema-lja.Naime, govoriti o plurikultu-ralnosti s aspekta razlièitosti, alijednakosti, dijaloga religija, je-ziènoj politici, jednojeziènosti-dvojeziènosti i višejeziènosti najednom prostoru, kulturnoj raz-lièitosti, multikulturalnom obra-zovanju, u vrijeme kada je Hr-vatsku karakteriziralo jednostra-naèje, kroatocentriènost, auto-centrizam (koji je bio za Hrvat-sku spasonosan u 1991. i 1992.kada je Hrvatska bila izlo<enaagresiji i ostala sama, no ne i pos-lije toga vremena) i strahu odEurope, bilo je hrabro i za mno-ge izazovno, te u tom kontekstumo<emo promatrati i naslovskupa i ovog Zbornika.

Današnja Europa ne odra<avasliku idealnog društva, no putzajedništva u razlièitosti prido-nosi ravnote<i što išèitavamo iztekstova objavljenih u zborniku.U uvodu nalazimo tekstove Sa-njina Dragojeviæa i Edmunda A.van Trotsenburga. Sanjin Drago-jeviæ bavi se pitanjima plurikul-turalnosti, multikulturalizma,interkulturalizma i transkultura-lizma jesu li to razlièiti ili dopun-ski pojmovi. Autor smatra dasvaki pojam za sebe ima svojeznaèenje i ne mo<e se zamjenji-vati drugim pojmom. EdmundA. von Trotsenburg zastupa sta-

jalište da su kulturne veze izvorpoticaja za buduænost i da ih tre-ba promatrati u suodnosu pred-

nosti kulture svakodnevlja, onekoja nas okru<uje te globalnekulture. Zanimljiva je opservaci-ja autora o Hrvatskoj u kontek-stu tranzicijskih zemalja koje supro<ivjele pad marksistièkog i li-beralnog univerzalizma, a koji suobilje<ili suvremenu povijest(homogena nacionalna dr<avadanas je povijest). Autor u èvrstesuodnose postavlja pojmovemultikulturalnosti i plurikultu-ralnosti te naglašava da «postojijasna potreba k razgranatijempristupu plurikulturalnosti:prihvaæanju veæine u multikultu-ralnom društvu na pravnoj i ad-ministrativnoj razini, a ne samona razini meðuljudskih odnosa».Stoga “kriterij multikulturalnos-ti mo<e biti samo veæinska na-cionalna kultura koja odra<ava inadilazi etnièku, kulturnu ilivjersku razlièitost.»

Europska svjesnostU tematskom odjeljku Više-

kulturalnost i zajednièke prom-jene za Europu Rüdiger Stephanu tekstu pod naslovom Razlièi-tost u jedinstvu govori o opas-nosti za Europu ukoliko bi je-dinstvo bez razlièitosti bilo na-zoèno u nekoj od ideologija tecitira Eliasa Canettija: «razlièito-st bez jedinstva je zbrka, a jedin-stvo bez razlièitosti je tiranija».Raspravljajuæi o identitetu (eu-ropski identitet u odnosu na na-cionalni), Stephan se zala<e zarazvijanje europske svjesnosti ukome æe svi razlièiti identitetinaæi svoje mjesto, a za to je naj-bolji primjer kultura i kulturnabaština: «Kultura kao jedinstve-no tr<ište, mjesto susreta multi-kulturalnosti, mjesto ideja i ras-prava o zajednièkoj nam buduæ-nosti».

U drugom i treæem dijeluZbornika prilozi Raymonda We-

bera, Thomasa Jansena, Lise Le-gault, Eberharda Borta i RalphaLecka informiraju nas o politicikulturne razlièitosti u projekti-ma (zemljama èlanicama VijeæaEurope); odnosu Europske unijei crkve te vjerskih zajednica; oprimjeru kanadskog iskustva na-kon skupa u Stockholmu kada jeustanovljena mre<a ministarakulture s namjerom poveæanjameðunarodne suradnje u pro-

mid<bi kulturne razlièitosti; obritansko-irskoj dimenziji odno-sa u Irskoj (o sporazumu sklop-ljenom u Belfastu na Veliki petak1998. pripremljenom bez SinnFéina) i išèekivanjima koja iz togproizlaze; o <idovskom boljše-vizmu i amerikanizaciji memori-je interpretacije holokausta. Tek-st Lecka problematizira pitanjekartezijanske metodologije kojase oslanja na pojednostavljenjeuloge antisemitizma i moæi ideo-logije, èime je marginaliziranamemorija o najveæem broju <rta-va nacizma. Autor se zala<e zaprouèavanje holokausta kao traj-nog procesa graðanske samokri-tike. Susanne Baier-Allen koau-torica uz Ljubomira Èuèiæa, pos-tavlja pitanje Tko smo? procje-njujuæi tri javne rasprave voðeneu Njemaèkoj od 1998. o etnièkoji vjerskoj veæini. Naime, Nje-maèka je godinama nijekala da jezemlja emigranata, iako ima naj-više doseljenika u usporedbi seuropskim zemljama, (18%, od-nosno 7,4 milijuna), a svi oni senazivaju Gastarbeiterima, štoznaèi da su zapravo stranci. Au-torica smatra da pridošlice trebaprihvaæati kao bogatstvo zadruštvo, a ne tretirati ih kao pri-jetnju, opasnost za društvo.

Èetvrti dio Zbornika odnosise na jezièno i obrazovno pod-ruèje. Ray Taras pokušava naæiodgovor je li jednojeziènost spo-jiva s razlièitošæu na primjerimajeziènih politika Grèke i Fran-cuske, koje nijeèu postojanje ma-njina u svojim zemljama, Kanadekao zemlje jeziène razlièitosti,zatim Latvije, Litve i Estonije,baltièkih zemalja u kojima je uvrijeme Sovjetskog Saveza «bilin-gvizam bio fasada za diglosiju(dvojeziènost), specifièni oblikbilingvizma, u kome se dr1avnijezik koristio za «visoke» funkci-

je, trgovinu, kulturu, kontakte sdr<avnom slu<benicima i du<-nosnicima, a regionalni jezik za«niske» funkcije, privatne susre-te, dom, obitelj i narodnu kultu-ru», Ukrajine koja je imala dualnijezièni sustav, Moldavije u kojojse nije koristio moldavski jezik(te ga danas uèi veæina populaci-je), te Slovaèkoj i SAD-u teoret-ski pretpostavljajuæi da je veza je-zika i nacije nenadomjestiva.

Izazov i nadaBernard Ardura, Vedrana Spa-

jiæ-Vrkaš, Dubravka Poljak-Ma-karuha te Lidija Varbanova uzAneliju Dimitrovu u svojim ra-dovima sagledavaju odnos obra-zovanja i plurikulturalnosti,transformaciju Europe i svijetate obrazovanje mlade osobe zapromjene koje ju oèekuju. Ardu-ra ka<e «da obrazovanje na svimstupnjevima od vrtiæa do fakul-teta mora promijeniti metodeuèenja i rada... uz razvijanje kri-tièkog suda i odgovornosti. Plu-rikulturalno obrazovanje sadr<iu sebi novi humanizam koji æemladima omoguæiti dijalog i raz-viti svijest da cijene drugoga pre-ma razlikama... U tome je našizazov i naša nada».

Vedrana Spajiæ-Vrkaš polaziod nejedinstva Europe te postav-lja dva pitanja: Prvo, zašto se eu-ropejstvo ne sagledava kroz eu-ropsku kulturnu univerzalnost,veæ kroz kulturne razlièitosti?Te, drugo, koji tipovi kulturnerazlièitosti pridonose bogatstvuzajednièkog kulturnog nasljeða ipodupiru europsku integraciju?Oba pitanja objašnjava na teme-lju svojih znanstvenih istra<iva-nja usporeðujuæi ga sa stajališti-ma drugih europskih i amerièkihznanstvenika što joj slu<i kaopodloga osobnim kritièkim sta-jalištima kao znanstvenice kojapromatra promicanje kulturnerazlièitosti kroz proces obrazo-vanja. «U mnogim zemljama Eu-rope škola je još uvijek èuvar et-nocentrizma, a ne promicateljpluralizma. Velik broj interkul-turalnih programa namijenjen jemanjem broju studenata». Umnogim sluèajevima manjinskekulture reducirane su na razinustereotipa (nošnje, posebnostihrane, simbola...) što autoricanaziva etnocentrièkim interkultu-ralizmom. «Interkulturalno ob-razovanje mora osloboditi jedin-ku od stega kolektivne mitologi-je i osigurati razvitak samosvijes-ti i osobnosti temeljene na izbo-ru i autonomiji. Put koji vodi ktome jest integracija interkultu-ranlnih programa uz ljudska pra-va i obrazovanje za graðanstvo».

Dubravka Poljak-Makaruhaprikazuje model obrazovanja na-cionalnih manjina u Hrvatskojzakljuèujuæi da u nacionalnomkurikulumu trebamo stvoriti po-zitivan odnos prema razlièitosti-ma u društvu, pridonoseæi razu-mijevanju razlièitosti kultura, vje-ra i jezika, iz ega išèitavamo datakvog odnosa u nacionalnimprogramima nema. Vrbanova iDimitrova na primjeru Bugarskepokušavaju plurikulturalnost s ru-ba interesa kulturne i obrazovnepolitike promaknuti u centar pro-matranja, nudeæi devet savjeta.

Zbornik treba proèitati, imatiga na polici i suoèiti se s istinomda nam svima treba još mnogouèenja da shvatimo da smo boga-tiji u razlièitosti. On je, takoðer,memorija u kojoj trajno ostajezabilje<eno, napisano, pro<ivlje-no vrijeme – a Hrvatska æe pam-titi godinu 1999.

Mjesto svih identitetaRazlièitost bez jedinstva je zbrka, a jedinstvo bez razlièitosti je tiranija

Schriften des Zentrums für Euro-päische Integrationsforschung,Center for European IntegrationStudies, Susanne Baier-Al-len/Ljubomir Èuèiæ (ed.)The Challenges of Pluriculturalityin Europe, Homos Verlagsge-sellschaft Baden-Baden, 2000.Predstavljen u Europskom domuu Zagrebu, 11. listopada 2000.

II/41, 26. listopada,,,.

16 II/41, 26. listopada 2,,,.

Ivan Padjen

inistarstvo znanosti i teh-nologije RH 25. rujna ob-javilo je na Internetu svoj

Nacrt Zakona o visokim uèilišti-ma po kojemu student mo<e po-lagati ispit iz pojedinog predme-ta samo dvaput, i to neposrednonakon semestra ili trimestra ukojemu je pohaðao nastavu izpredmeta. Takvo je ogranièenjenu<no potrebno, a i odavnopredlagano od visokih uèilišta,jer svatko s malo iskustva zna štose dogaða kad se zagušenje pro-meta nastoji otkloniti prošire-njem ceste: nakon proširenjacesta postaje još zagušenija. Takoje i pravo studenta da neograni-èeni broj puta izlazi na isti ispit,koje je uvedeno 1971, i tek do-nekle ogranièeno 1993. godine,produ<ilo trajanje i srušilo kvali-tetu studija te bitno pridonijelotome da svega jedan od pet upi-sanih studenata nikada ne diplo-mira.

Primjereno se stoga zapitati: sobzirom na to da je odredbaNacrta Zakona o visokim uèiliš-tima koja ogranièava broj izlaza-ka na ispit jedna od rijetkih kojasadr<i nesporno dobro rješenje,pa je tako ekipa koja vodi Minis-tarstvo znanosti za sve praktiènepotrebe veæ pala prvu godinusvog mandata, koliko puta imapravo ponavljati godinu?

1. VISOKOŠKOLSKI VONSOcjena da je Ministarstvo

znanosti veæ palo prvu godinusvog mandata politièki je, stra-naèki i osobno toliko obojenakoliko i ocjena da se u promet nesmije ukljuèiti auto za koji nepostoji ni tehnièki pregled ni va-ljana prometna dozvola ni izgle-di da se pregled obavi a dozvolapopravi u iduæih godinu dana.

U sluèaju Ministarstva zna-nosti tehnièki pregled je izvješæeo stanju znanosti i visokog škol-stva koje je Ministarstvo, u skla-du s obeæanjem u toèki pet"Deklaracije o temeljnim pravci-ma poslijeizbornog djelovanja"Šestorke od 31. studenog 1999,bilo du<no napraviti u prvih stodana nove Vlade. Vladi je sad veædva i pol puta po sto dana, a Mi-nistarstvo znanosti još nije nap-ravilo izvješæe o stanju u dr<avi udijelu u kojem se ona bavi viso-kim obrazovanjem. Za razliku odŠestorke, koja je pred izbore, kaoi svaka oporba, brzopleto obeæa-vala štošta neizvedivo, ne dr<imda je obeæano izvješæe o visokomobrazovanju moglo biti završenoza sto ili makar za dva i pol putapo sto dana. Štoviše, za razlikuod nemalog broja mojih kolegasa Sveuèilišta, koji s gnušanjemodbijaju samu pomisao da ne-kakva inspekcija Ministarstvaznanosti provjerava da li smo nanastavi kad to po rasporedu satitrebamo biti, dr<im da uspostav-ljanje takve inspekcije ne trebazadirati u autonomiju sveuèilišta,a jedan je od nu<nih uvjeta za us-tanovljavanje stanja visokog ob-

razovanja. No, ako je to doistatako, zbog èega je Ministarstvoznanosti objavilo svoj PrijedlogZakona o inspekciji visokih uèi-

lišta tek 4.rujna, a uslijed propus-ta u postupcima nije isposlovaloda Prijedlog do danas doðe doSabora? Tako se Ministarstvodovelo u situaciju da prije 2001.godine ni ne mo<e poèeti sustav-no snimati onaj dio stanja koji semo<e snimiti samo inspekcijomvisokih uèilišta. A to znaèi da æedugovano izvješæe o stanju viso-kog obrazovanja izraditi najrani-je 350 + 250 dana od dana kad jesadašnja Vlada stupila na du<no-st.

U sluèaju Ministarstva zna-nosti prometna dozvola je Za-kon o visokim uèilištima iz 1993.i 1996. godine, èiji je niz odreda-ba Ustavni sud proglasio pro-tuustavnima svojom odlukom od26. sijeènja o. g. Dakle, današnjiministar znanosti, koji je na du<-nost stupio par dana nakon Od-luke, znao je ili je mogao i trebaoznati da u skladu s njom treba ilipopraviti postojeæi ili donijetinovi zakon o visokim uèilištima,odnosno o visokom obrazova-nju. Postojeæi Zakon o visokimuèilištima mogao je popraviti uskladu s Odlukom tako da izradinacrt izmjena i dopuna Zakonakoji, prvo, odredbe Zakona kojeje Ustavni sud ukinuo zamjenju-je odredbama po kojima sveuèi-lište samo bira svoje èelnike inastavnike, samo donosi svojstatut i nastavne programe, i sl.; idrugo, postojeæe provedbenepropise Zakona ugraðuje u samZakon, jer po èl.16. Ustava sveu-èilište mo<e biti dr<ava ureditisamo zakonom, i to, dapaèe, tzv.organskim zakonom koji Zas-tupnièki dom donosi veæinomglasova svih zastupnika. Ministarse, meðutim, odluèio na to da 25.rujna predlo<i nacrt novog zako-na o visokim uèilištima, ali takavkoji ne samo da je protivan èl. 16Ustava, nego hermafroditu naz-vanom Financijsko vijeæe daje unadle<nost da u bilo kojemu tre-nutku odredi što je to sveuèilištekao znanstvena i nastavna insti-tucija.

Pritom je najmanji nedostatakNacrta od 25. rujna taj da u èl. 99pravi hermafrodita kojega bi tre-bali èiniti predstavnici i davalacai primalaca novca, i to na stranidavalaca dva predstavnika zako-nodavne vlasti i dva predstavnikaizvršne (kao da je VONS!), nastrani primalaca po jedan pred-stavnik svakog sveuèilišta i Za-jednice visokih škola i veleuèiliš-ta, a uz njih predstavnik poime-nièno navedenog sindikata (èimese diskriminiraju svi ostali mo-guæi sindikati). Taj organ nesum-

njivo potpada pod naèelo kojimse vodio Ustavni sud kad je uki-nuo zakonske odredbe o sastavuupravnog vijeæa sveuèilišta, ka-zavši da "nije moguæe odreditiustanovljava li Zakon upravnovijeæe zato da predstavlja intere-se sveuèilišta ili osnivatelja sveu-èilišta ili pak samih èlanova up-ravnog vijeæa" (obrazlo<enje tè.III. III. 1.4.).

Sam po sebi ne mora biti smr-tonosan ni èl.100. st. 2 Nacrta,koji odreðuje da Financijsko vi-jeæe donosi mjerila za dodjelusredstava iz dr<avnog proraèunavisokim uèilištima. Savjesni za-konotvorac, koji vodi raèuna otom da autonomija sveuèilištaovisi prvenstveno o potpori izdr<avnog proraèuna, odredio bida Sabor donosi mjerila za dod-jelu sredstava, a Financijsko ihvijeæe pojedinaènim aktima ras-poreðuje i, eventualno, malo raz-raðuje. To tim više što je notornoda se Vijeæe za novèanu potporuvisokog školstva, koje bi trebalodjelovati na temelju sada va<eæegZakona, u najboljem sluèaju jed-nom ili dvaput sastalo u sedamgodina svog postojanja na papi-ru.

2. ZAKON ZA KAOSOno što Financijsko vijeæe iz

Nacrta èini organom koji mo<euništiti hrvatska sveuèilišta jestèinjenica da Nacrt ne sadr<i ni-

jedno od triju naèela o statususveuèilišnih nastavnika, koja biobvezivala Financijsko vijeæe dafinancira sveuèilišta tako da onauopæe mogu biti sveuèilištima.Prvo je naèelo da sveuèilišni nastav-nici imaju relativno male neposredneobveze u nastavi i relativno mnogovremena za znanstvenoistra<ivaèkoili umjetnièko djelovanje. Prvi hrvat-ski zakon o sveuèilištima, od pred125 godina, propisivao je da redovitiprofesor predaje šest, a izvanrednièetiri sata tjedno. U Njemaèkoj iAustriji u posljednjem je desetljeæuta norma poveæana na osam do desetsati ukupne nastave tjedno. Ta nor-ma mo<da mo<e biti još malo pove-æana, no nesumnjivo je da visokouèilište èiji nastavnici imaju dvanaestili više sati neposrednih nastavnihobveza tjedno više nije sveuèilište,nego visoka ili èak srednja škola (doI. svjetskog rata hrvatski su gimna-zijski profesori predavali dvanaestsati tjedno, pa su stoga imali tolikovremena za rad u struci da su se iznjihovih redova regrutirali sveuèiliš-ni profesori, a sveuèilišnih asistenatai nije bilo). Upravo zbog toga u Od-luci od 26. sijeènja Ustavni sud je"ocijenio nesuglasnom Ustavom za-jamèenoj autonomiji sveuèilišta dioodredbe kojim se nadle<nost za pro-pisivanje standardnog optereæenja

nastavnih obveza ne ureðuje Zako-nom, nego se neosnovano prenosi natijelo dr<avne uprave" (obrazlo<enjetè. III. II. 2.4.).Drugo je naèelo da se sveuèilišninastavnici biraju da izvode nastavu uširokom podruèju, u najmanju rukuzato da se olakša zamjena zastarjelihnastavnih predmeta novima. Jednasu krajnost švicarska sveuèilišta, ukojima svaki profesor ima pravo iz-voditi nastavu iz bilo koje znanosti,npr. pravnik iz fizike (no to nitko nezloupotrebljava). Druga su krajnostsveuèilišta ureðena Nacrtom Minis-tarstva znanosti od 25. rujna, koji uèl. 55 propisuje da se ugovorom o ra-du izmeðu nastavnika i visokog uèi-lišta odreðuje "naziv predmeta i brojsati nastave izra<en prema oblicimakoje æe nastavnik ...izvoditi" i "radnooptereæenje u nastavi i nastavnomradu u skladu s opæim aktom viso-kog uèilišta". Iz toga slijedi da nas-tavnik, koji je izabran za to da iz nas-tavnog predmeta "Tehnologija ABC"izvodi tri sata predavanja i èetiri satavje<bi tjedno, više po ugovoru nemaposao kad predmet razvije u "Tehno-logiju BCD" ili kad se satnicom pro-piše da se iz predmeta izvode dva sa-ta predavanja i šest sati vje<bi tjedno.

Treæe je naèelo da sveuèilišninastavnik koji je dokazao svojeznanstvene i nastavne sposob-nosti ima pravo na stalno zapos-lenje (tenure), tj. na ugovor o ra-du do umirovljenja. Još danasamerièki sveuèilišni nastavnicipamte va<nost koju je stalnostimala za slobodu istra<ivanja ipoduèavanja u doba makartizmadavnih 1950-ih. U normalna vre-mena stalnost jamèi nastavnikuda ga njegova vlastita znanstvenaili umjetnièka zajednica neæeizopæiti zbog toga što dovodi upitanje njezine istine, pa je takostalnost zaposlenja va<an uvjetrazvoja znanosti i umjetnosti.Hrvatski su zakoni u pravilujamèili stalnost bilo svim nastav-nicima (1982–1993) bilo samoredovitim profesorima (do 1971.i od 1993). Nacrt od 25. rujna vi-še nikome ne jamèi stalnost za-poslenja.

Postoji li doista opasnost daFinancijsko vijeæe, neogranièenonavedenim naèelima, vodi finan-cijsku politiku uslijed koje æe sejedno ili više sveuèilišta pretvori-ti u više škole nalik onima izzloglasnih 1960-ih? Itekako, i jošgore. Najbla<e što mo<emo oèe-kivati jest da kao u Francuskoj,dr<avi uzornog upravnog pravakoje su preuzele sve druge civili-zirane dr<ave, dr<ava zakljuèi sasveuèilištem javnopravni ugovorkojim se obvezuje da æe financi-rati pedeset profesora, u stvar-nosti ih financira petnaest, asveuèilište se ne usudi tu<iti dr-<avu sudu zbog neizvršenja ugo-vornih obveza. Što li tek trebaoèekivati u Hrvatskoj ako stupina snagu Nacrt od 25. rujna, kojiomoguæava da se fakulteti izdvo-je iz postojeæih sveuèilišta i da potri fakulteta raznih znanstvenihpolja (npr. medicina, elektroteh-nika, ekonomija) formiraju novosveuèililšte, a sve bez ikakvih od-reðenih pravila o tome kojim uv-jetima treba udovoljavati nekainstitucija da bi djelovala kao vi-soko uèilište i s potpuno nejas-nim odredbama o tome kojimuvjetima treba udovoljavati da bimogla obavljati javnu slu<bu, tj.primati novèanu potporu iz dr-<avnog proraèuna i izdavati priz-nate diplome? Rijeèju: kaos.

3. DOBRI DUH MMF-aKako je bilo moguæe da Mi-

nistarstvo znanosti pripremi zapodnošenje Vladi i Saboru Nacrt

zakona o visokim uèilištima od25. rujna, koji prijeti da hrvatskasveuèilišta odvede u kaos? Bilo jei jest moguæe zbog toga što seNacrt, kao i izvorni Zakon o vi-sokim uèilištima iz 1993. godine,temelji na obratu uvjerenja s ko-jim su rukovodstva Saveza ko-munista nastojala uvesti tr<ište uSFRJ, ne primjeæujuæi da tr<ištemogu stvoriti samo poduzetnici,dok ga Partija i njezina dr<avamogu samo zatrti. I izvorni Za-kon i novi Nacrt pretpostavljaju,naime, da æe se sveuèilišta, kaddr<ava prestane za njih snositipunu financijsku odgovornost,poèeti ponašati kao odgovornipoduzetnici na tr<ištu. IzvorniZakon bio je u tom još posvenaivan. Pretpostavljao je da jemoguæe da sveuèilišta funkcioni-raju kao da su privatna iako jegospodarstvo bilo još gotovo upotpunosti u rukama dr<ave. Daje autorima Zakona iz 1993. go-dine tu pretpostavku uspjelo do-kazati, nesumnjivo bi dobili No-belovu nagradu za ekonomiju.Nacrt od 25. rujna dijeli tu istupretpostavku, ali s izgledima zazloæudniji ishod. Iako ni u naj-razvijenijim privredama, koje sutakve i zbog toga što su privatne,ne postoje prete<no privatnasveuèilišta postoje prete<no pri-vatna zdravstva (SAD). Stoga ni-je nezamislivo da MMF ili netkoslièan sugerira Hrvatskoj da pri-vatizira (ili makar "privatizira")sveuèilišta zato da se smanji dr-<avni proraèun, a uz socijalnu ci-jenu koja s tim ide: još manjomdostupnosti visokoškolskih stu-dija hrvatskim maturantima. Ka-ko drugaèije shvatiti nagovještajministra znanosti da æe svaki stu-dent za studij trebati platiti punucijenu, ako ne drugaèije, a onotako da prvo uzme dr<avni zajamte da bankari pri Ministarstvuznanosti veæ prave financijskukonstrukciju kreditiranja stude-nata? Kako drugaèije shvatiti iz-vješæe MMF-a da 80% stanovni-ka Hrvatske vjeruje da je siro-mašno, a da ih svega 8% doistajest siromašno, doli kao poziv dapreuzmu na sebe veæi dio teretaza tako njima privatno va<nestvari kao što je to visoko obra-zovanje? Kako drugaèije shvatitiglasine da Nacrt od 25. rujna imaveoma malo veze s nacrtom kojije mjesecima radila ministrovaradna grupa sastavljena od ugled-nih hrvatskih znanstvenika, dolikao znak da je usporedno radilajoš jedna radna grupa sastavljenaod nehrvatskih neznanstvenika?

Moguæe je da dugonoæno pi-sanje ovakvih tekstova pobuðujeparanoju te da zbog toga neprimjeæujem da se izvorni Zakoniz 1993. godine i Nacrt od 25.rujna temelje na potpuno druga-èijem uvjerenju, a to je da praviministar znanosti treba srušitisveuèilište i za tri dana ga ponov-no sagraditi. Jedan od zaèetnikapolitike iz 1993. godine to je ob-jasnio formulom: "Amerièkasveuèilišta moguæe je sreditiskalpelom. Hrvatska treba sjeki-rom". Sadašnji ministar ne djelu-je maligno, nego, a tako mu i po-moænici, više kao homo ludens,èovjek koji se igra. Stoga motiveiza Nacrta od 25. rujna mo<danajbolje rasvjetljava formula ko-jom je Peter Drucker objasniorazloge zbog kojih su amerièkimenad<eri oduševljeno restruk-turirali, tj. cijepali i preslagivali,amerièka poduzeæa 1980-ih:"Svakodnevno voðenje poduzeæaje dosadno. Restrukturiranje jeseksi". Najgore što bi moglo iza-æi iz takve igre jest da je ona

Ministarstvo znanostipalo godinuKoliko je puta mo1e ponavljati?

Prijeko je potreb-no, no nije moguæeu manje od godinedana u postojeæiZakon o visokimuèilištima ugraditimjerila za odobra-vanje djelovanja vi-sokih uèilišta i mje-rila za njihovo fi-nanciranje iz dr-6avnog proraèuna

II/41, 26. listopada 2,,, 17

uvod u tajkunizaciju najboljih di-jelova sveuèilišta. Meðutim, nez-goda je takve ludièke interpreta-cije da ona izaziva još jednu krizuVlade. Jer, ako je toèno tumaèe-nje da su se ministar i njegoviHSLS-ovski pomoænici pišuæiNacrt od 25. rujna makar samoigrali, Zastupnièki dom Saboratreba odmah ministru izglasatinepovjerenje, a Vlada smijenitipomoænike. To pak znaèi da biHSLS ostao bez kadrova sposob-nih da vode Ministarstvo zna-nosti, koje je dobio po sporazu-mu Šestorke, pa bi Ministarstvotrebao ili ostaviti ili pokušati za-mijeniti za neko drugo, i time ot-voriti novi krug natezanja u ovojVladi nacionalnog spasa.

Stoga je ipak manje nezgodnopretpostaviti da je demon tamogdje je prvo nasluæen. No, ako jeiza Nacrta od 25. rujna doistadobri duh MMF-a, kojemu oda-nost duguje cijela Šestorka sasvojim predsjednikom (baš kao idonedavna HDZ sa svojim), i ta-da ministar znanosti i njegovistranaèki pomoænici treba dasnose neku odgovornost. Jer,MMF, ka<u znalci, nijednu vladune tjera da vodi politiku koju jojon izmisli, nego je tjera da slijedisvoju nit. Kao što je SSSR dopuš-tao SFR Jugoslaviji i NR Albanijida slijede svaka svoju nit, ma kudona vodila, pod uvjetom da je cr-vena, tako MMF tjera hrvatskevlade da rade što god po<ele, poduvjetom da odr<avaju stabilnostkune, devizne rezerve i sl. te u tusvrhu smanjuju javnu potrošnju.To nije posve zanemariva slobo-da, jer nitko nije Hrvatsku vladutjerao da 1994. g. precijeni 40%.To su uradili domaæi špekulanti.Nadalje, opæe je poznato daMMF voli kaos još manje od ve-likih sila, pogotovo kad se ne vidikome bi ili èemu bi slu<io hrvat-ski kaos u kojemu bi se uz uvrije-ðene dragovoljce, nezaposlenedjelatnike i izgladnjele umirov-ljenike pojavljivali još i nesuðenistudenti koje je iz pomanjkanjaopreza izazvao ministar znanos-ti. Stoga, sve u svemu, on i njego-vi pomoænici zaslu<uju od IviceRaèana i Dra<ena Budiše ukorezbog pokazane namjere zlostav-ljanja sveuèilišta, po prilici onak-ve kakve su Drug Marko(Rankoviæ) i Drug Æeæa(Stefanoviæ) znali davati svojimprekaljenim OZNA-ovcimazbog izljeva bespotrebne suro-vosti spram klasnog neprijatelja.

4. POPRAVNIÈKI STA�Samo se po sebi razumije da

ministar znanosti i njegovi po-moænici imaju pravo na ponavlja-nje zadaæe iz revnosti, ovaj putna taj naèin da postojeæi Zakon ovisokim uèilištima poprave uskladu s Odlukom Ustavnog su-da od 26. sijeènja o. g., a sve vo-deæi raèuna o neizbje<noj zamciglobalizacije, koja hrvatska sveu-èilišta tjera da budu sve odgovor-nija sa sve manje dr<avnog novca.Meðutim, ni ponuðeno izbjega-vanje krize Vlade nije bez dodat-nih teškoæa.

Prvo, HSLS-ovci u Ministar-stvu znanosti svoj ispit ne moguponoviti u dodatnom, tzv. dekan-skom roku, tj. tako da još ove je-seni u Zakon o visokim uèilišti-ma iz 1993. i 1996. godine unesupotrebne izmjene. Nije teško zanekoliko tjedana izraditi izmjenei dopune koje æe jamèiti statussveuèilišnih nastavnika te pravosveuèilišta da samo bira svoje èel-nike i nastavnike te da samo do-nosi svoj statut i nastavne prog-rame i sl. Prijeko je potrebno no

nije moguæe u manje od godinedana u postojeæi Zakon o viso-kim uèilištima ugraditi mjerila zaodobravanje djelovanja visokihuèilišta i mjerila za njihovo finan-ciranje iz dr<avnog proraèuna.

Prijeko je potrebno zbog onihistih razloga zbog kojih je va<novezati teèaj domaæe valute za zla-to ili za njemaèku marku, jer kaošto je u ekonomiji sve manje iliviše jasno osim osnovne èestice,tj. ekonomske vrijednosti, takoje i u visokom obrazovanju nejas-no u èemu se sastoji stjecanjeznanja i umijeæa koji su njegoveosnovne èestice. Upravo zbogtoga potrebno je zakonom pos-taviti osnovna mjerila vrijednostivisokog obrazovanja, kao što suminimalan broj i kvalifikacijenastavnika potrebnih za djelova-nje fakulteta ili sveuèilišnog od-jela, dopustivo optereæenje stu-denata predavanjima i drugimoblicima nastave te dopustiv om-jer broja nastavnika i studenata usvakoj vrsti i obliku nastave. Akose nadle<nost za donošenje tak-vih mjerila prepusti najveæim di-jelom Nacionalnom vijeæu za vi-soku naobrazbu i ministru zna-nosti, kako to èini i postojeæi Za-kon i Nacrt od 25. rujna, nastavitæe se stanje proizvoljnosti i nesi-gurnosti (kao donedavno sa stu-dijem filozofije u Rijeci te jošuvijek s Hrvatskim studijima uZagrebu), u kojemu nitko, ni os-nivaèi ni djelatnici visokih uèiliš-ta, ne mo<e za njih preuzeti od-govornost. Zakonsko postavlja-nje osnovnih mjerila naroèito jeva<no za sveuèilišta izvan Zagre-ba, koja su se najbr<e razvijalaonda kad su bila podupirana izregionalnih fondova, a potporesu iz nacionalnih fondova za zna-nost uvijek dobivala na kapaljku,jer se nisu uklapala u kriterije ko-je su sroèile velike zagrebaèke in-stitucije pet minuta prije sjedni-ca.

Osnovna mjerila nije moguæeformulirati za manje od godinudana zbog toga što su postojeæamjerila oèito neracionalna, astvarno stanje je, prije nego seuspostavi inspekcija visokih uèi-lišta, zapravo nepoznato. Nera-cionalno je da dr<ava daje najveæidio novèane potpore sveuèilišti-ma zato da nastavnici dr<e preda-vanja opustjelim auditorijima, ada istovremeno nema novaca nivolje za izvoðenje seminara, vje<-bi i konzultacija. Štoviše, ta prak-sa postaje društveno opasnomkad se ustali na, primjerice, medi-cinskim fakultetima, pa profesoristanu dokazivati va<nost svojeuloge prisiljavajuæi studente dapredavanjima prisustvuju na šte-tu klinièkih vje<bi i samostalnoguèenja, a istovremeno onemogu-æuju klinièke lijeènike sa znan-stvenim dostignuæima koji vodeklinièke vje<be da napreduju unastavna zvanja, s obrazlo<enjemda postojeæa satnica predavanjane opravdava otvaranje novoga ilivišega nastavnièkog mjesta.

Drugo, ministar znanosti injegovi stranaèki pomoænici, ko-jima je za ponavljanje ispita izZakona o visokim uèilištimanu<na èitava godina, ne smiju ra-èunati da æe nakon 2001. g. jošjednom moæi na popravnièkista<. Ne zbog toga što bi timeugrozili Vladu nacionalnog spa-sa, nego zbog toga što se hrvat-ska sveuèilišta, koja nikada nisudo kraja ustanovljena kao sveuèi-lišta, ubrzano raspadaju u rahlumre<u onih koji imaju sve manjemotiva za zajednièko djelovanje.

Ili se mo<da baš to <eli pos-pješiti?

Biserka Cvjetièanin

edavno je u Zagrebu bora-vio, na poziv Ministarstvakulture Republike Hrvat-

ske, gospodin Thierry Peyard,direktor Odjela za financiranjefrancuskog Nacionalnog centraza kinematografiju (CNC). Bilaje to prigoda da se bolje upozna-ju naèini djelovanja CNC-a, terazmotre modaliteti buduæe su-radnje. Osnovne funkcije CNC-a zakonodavnog su i financij-skog karaktera, a va<na je njego-va uloga i u oèuvanju i zaštiti fil-mske baštine. Cjelokupni sustavposlovanja osmišljen je kao pot-pora privatnoj inicijativi, sub-vencioniranju privatnih filmskihkuæa. Znaèajan izvor prihoda èi-ne privatne TV-stanice (3%brutto prometa, a Canal Plus9%), kao i prihodi javnih televi-zija. CNC ima potpisane ugovo-re o suradnji s više od èetrdesetzemalja te su razmatrane moguæ-nosti potpisivanja ugovora kojibi obuhvatio razmjenu struènja-ka, filmske festivale, koproduk-ciju. U Hrvatskoj kinoteci g.Peyardu je pokazana diplomakoju je 1933. godine u ParizuOktavijanu Miletiæu dodijelioLouis Lumière. Takoðer je upoz-nat da se u hrvatskim školamauèi o povijesti filma u sklopu hr-vatskog jezika i knji<evnosti, štonije sluèaj u Francuskoj.

Francuska predsjedateljica Eu-ropske unije

Ovaj posjet Zagrebu situira seu aktivnosti koje Francuska po-tièe kao predsjedateljica Europ-ske unije. Doista, što Francuska,

u svojem mandatu, poduzima nakulturnom planu?

Prioritetna tema je kulturnarazlièitost, u skladu s va<nošæu

koju Europska unija poklanjaunapreðenju kulturne razlièitos-ti u multilateralnim okvirima. Sobzirom na promjene koje novetehnologije donose u industrijiknjige, filma, diskografske i mul-timedijske proizvodnje, francus-ka ministrica kulture naglašavada je neophodno osigurati kul-turnu razlièitost Europe. Stogasu tri osnovna pravca koje jeFrancuska zacrtala za razdobljesvojeg predsjedanja: a) raspravao naèinima provedbe kulturnihpolitika u pojedinim podruèjimakao što su industrija knjige, arhi-tektura i urbanizam, b) potporarazvoju filma i audiovizualnihindustrija, osobito u okviruprograma "Media+" kojeg su ak-tivnosti poèele u vrijeme portu-galskog predsjedanja, c) jaèanjeeuropskih sadr<aja u okviru in-formacijskog društva i zaštitaprava njihovih autora intenzivi-ranjem europskih sadr<aja na In-ternetu u okviru inicijative "Eu-rope". Na prvom su mjestu pita-nja kulturnih industrija, arhitek-ture i novih tehnologija komuni-ciranja, odnosno promjene o ko-jima europsko pravo – koje i sa-mo treba kratkoroèno evoluirati– mora voditi raèuna. O ovim jepitanjima francusko Ministar-stvo kulture i komunikacija do-sad veæ organiziralo niz skupova,npr. forum o ulozi arhitekture uureðenju urbane sredine, konfe-

renciju o intelektualnom vlasniš-tvu, skup o buduænosti javnihtelevizija u Europi, o ekonomijiknjige u europskom kulturnomprostoru, o audiovizualnim poli-tikama u slu<bi kulturne razlièi-tosti. U zakljuècima svih ovihskupova istièe se i potreba umre-<avanja kao fleksibilnog naèinarazmjene kulturnih informacija isuradnje. Hrvatska je na tomplanu veæ postigla znaèajne re-zultate, a realizacijom projekatakao što je Culture Net Croatia upotpunosti se uklapa u europskei svjetske integracijske tokove.

Cjelokupne aktivnosti podfrancuskim predsjedateljstvom upodruèju kulture bit æe prezenti-rane i raspravljene na Vijeæu mi-nistara kulture 23. studenog2000. u Bruxellesu, a poèetkomsljedeæe godine mandat preuzi-ma Švedska te Belgija u drugompolugodištu 200l. Istodobno je utijeku realizacija okvirnog prog-rama Europske unije u kulturi2000-2004. koji predstavlja je-dinstven instrument financiranjai programiranja kulturne surad-nje sa ciljem unapreðenja inter-kulturnog dijaloga i razumijeva-nja.

Reforma UNESCO-aPromjene koje su u središtu

pozornosti Europske unije naprvom su mjestu i u novim re-formama UNESCO-a: generalnidirektor Kodchiro Matsuurasmatra da UNESCO treba biti"svjetski forum u kojem meðu-narodna zajednica mo<e pomoæiu odgovoru na procese globali-zacije". Stoga, da bi se krenulo upravcu "globalizacije s ljudskimlicem", on predla<e tri strategij-ska pravca: zaštitu zajednièkogdobra (u kojem obrazovanje od-reðuje kao prioritet), potporurazlièitosti (u svim oblicima,kulturne, jeziène i druge razlièi-tosti) i unapreðenje znanja (pris-tup informacijama i znanju zasve). U tom okviru za sljedeæiprogram 2002-2003. godinepredla<e pet osnovnih podruèja:osnovno obrazovanje, istra<iva-nje o izvorima vode, etiku u zna-nosti i tehnologiji, razlièitost,interkulturni pluralizam i dijalogte pristup informacijama za sve.

Iz svih ovih aktivnosti proiz-lazi da æe kultura, znanost i ob-razovanje u godinama pred namaimati središnju razvojnu ulogu, atakav pristup zastupljen je i uraspravama u okviru Strategijerazvitka Hrvatske u 21. stolje-æu.

Europsko lice u globalizacijiFrancuska ministrica kultu-re naglašava da je neop-hodno osigurati kulturnurazlièitost Europe

Ljubitelji knjiga

iskoristite prednosti Interneta i posjetite najnagraðivaniji hrvatski web

Moderna vremena Online

http://www.moderna-vremena.hr

knji�ara & antikvarijat nude vam najugodniji i najpovoljniji naèin kupovinenovih i antikvarnih knjiga

&Nakladnièki info-servis

http://www.moderna-vremena.hr/nakladnici

donosi sve potrebne informacije o hrvatskim nakladnicima i njihovim izdanjima

A svaki dan od 9-21 h dostupni smo i na lokaciji - Teslina 16, Zagreb,tel./fax 01 4810 742

e-mail: moderna-vremena@zg.tel.hr

Omer Karabeg

redstavnici nove vlasti uJugoslaviji tvrde da nema-ju namjeru da bivšeg pred-

sjednika Miloševiæa izruèe Haš-kom tribunalu. Oni govore da seMiloševiæ najviše ogriješio o sr-pski narod i da zato treba da muse sudi u Srbiji. Evropska unija iSjedinjene Amerièke Dr<ave zasada ne reagiraju na takve stavo-ve. Za njih je najva<nije da novavlast preuzme kontrolu u zemlji ine <ele da uèine ništa što bi mog-lo da je destabilizira. Predstavni-ci nekih evropskih vlada èak sudozvolili moguænost da se Milo-ševiæu sudi u Beogradu. Kakva æebiti sudbina Miloševiæa, hoæe limu biti suðeno u Beogradu ili æeipak završiti u Haagu – bila je te-ma najnovijeg Mosta Radija Slo-bodna Evropa, a sugovornici subili Stanko Pihler, profesor kri-viènog prava na Pravnom fakul-tetu u Novom Sadu i DušanBatakoviæ, docent na katedri zaistoriju Filozofskog fakulteta uBeogradu.

Novi predsjednik JugoslavijeVojislav Koštunica u nekoliko jemahova rekao da je Haški sudinstrument amerièke politike.On je to govorio prije nego što jepostao predsjednik, a ostao je pritom stavu i nakon izbora napredsjednièku funkciju. Dijeliteli to mišljenje?

— Batakoviæ: Haški sud jenastao u specifiènom trenutku ion je svakako imao i sna<nu po-litièku pozadinu. Istovremeno,postoji i neka vrsta politièke in-strumentalizacije o èemu govoripredsednik Koštunica. Ja mislimda treba naæi neko srednje reše-nje koje bi odgovaralo i našoj dr-<avi, a istovremeno zadovoljilo iglobalnu pravdu. Zato sam miš-ljenja da svim optu<enima koji susa našeg prostora, a pre svega vi-sokim politièkim liènostima, tre-ba da se sudi u našoj zemlji, a dase predstavnicima Haškog suda,u skladu sa propisanim odredba-ma, dozvoli da prisustvuju timsuðenjima i da prilo<e dokumen-taciju koju su sakupili. Mislim daje to i iz politièkih i iz pravnihrazloga najbolje rešenje.

Gospodine Pihler, da li se visla�ete sa ocjenom da je Haškisud instrument amerièke politi-ke?

— Pihler: Ja nemam takav uti-sak. Moje mišljenje je da je Haš-ki tribunal instrument meðuna-rodne zajednice. On je zasnovanna povelji Ujedinjenih nacija, toje legitiman i legalan institut,specijalizovani sud meðunarodnezajednice nastao na osnovu rezo-lucije Saveta bezbednosti. Èinimi se da dilemu da li Miloševiæatreba izruèiti Haškom tribunalutreba postaviti u širi pravni i po-

litièki kontekst i odgovoriti napitanje da li smo mi uopštespremni da saraðujemo sa Tribu-

nalom, a onda æemo lako odgo-voriti i na ovo konkretno pitanje.Odgovor na njega æe naprostoproizaæi iz prethodnog odgovo-ra. Je ne smatram pravno i poli-tièki nemoguæim da se Miloševi-æu sudi u zemlji, ali nisam sigu-ran da bi to meðunarodna zajed-nica prihvatila.

Pijani i plot— Batakoviæ: Mislim da je

manje bitno gde æe se potencijal-nim ratnim zloèincima suditi,mnogo je va<nije da oni buduosuðeni, to jest da izaðu pred li-ce pravde. Moj generalni stav jeda je najbolje da se svima njimasudi pred našim sudovima, i to izviše razloga. Prvo, to bi povratilopoverenje u naše sudstvo koje je,kao što znamo, ne samo u pos-lednjih trinaest godina Miloševi-æeve vladavine, nego i u posled-njih pola veka, bilo optereæenoideološkim gledištima i vrlo ma-lo usaglašeno sa meðunarodnimpravom. Ja æu vas podsetiti da jeJosip Broz Tito stalno govorioda se mi ne mo<emo dr<ati zako-na kao pijan plota i on je u stvaristvorio hajduèku, divljaèku os-novu koja je dovela do Miloševi-æeve demonske varijante. Tako-ðer mislim da je va<no da se ni nakoji naèin ne destabilizuje poli-tièka situacija u Jugoslaviji, jer bilov na potencijalne ratne zloèin-ce i njihovo izruèivanje Haagu utemelju uzdrmali unutrašnji kre-dibilitet nove vlasti koji tek trebada se uspostavi u Saveznoj Re-publici Jugoslaviji. S nestankomMiloševiæa sa politièke scene iz-gubit æe se i ona ideološka oštri-ca koja je Haški sud èinila izrazi-to antisrpskim. Ja sam svojevre-meno imao uvid u dokumentaci-ju tog suda, posebno u veštaèenjameðunarodnih struènjaka za is-toriju, i mogu reæi da je u pojedi-nim izlaganjima zaista bilo ele-menata koji su ukazivali na to dase krivica svaljuje na ceo srpskinarod. Da se razumemo, smat-ram da je u najveæem interesu sr-pskog naroda, a i srpske dr<ave iSavezne Republike Jugoslavije,da ruka pravde stigne sve one ko-ji su poèinili ratne zloèine. U

tom smislu je saradnja sa Haškimtribunalom apsolutno neophod-na. Meðutim, to ne znaèi da lju-dima koji su optu<eni za ratnezloèine treba iskljuèivo da se su-di u Haagu.

Gospodine Pihler, mislite li vida bi izruèivanje Miloševiæa idrugih optu�enih za ratne zloèi-ne Haškom sudu uzdrmalo novuvlast?

— Pihler: Nemislim. Naprotiv,mislim da bi ona do-bila viši nivo kredi-biliteta u meðuna-rodnoj zajednici. Ja,inaèe, imam izves-nih rezervi premanovoj vlasti kada jeu pitanju odnos pre-ma meðunarodnojzajednici, a posebnoprema Haškom tri-bunalu. Mislim da seovde vrlo teško me-nja politièka matricai mi æemo tu imatisilnih problema. Bo-jim se da æe to pot-rajati. Kad je reè oTribunalu, èini mi seda su neke stvarinesporne. Prvo,Haški tribunal jekonstituisan kao or-gan kriviènog pro-gona i kao specijali-

zovani sud meðunarodne zajed-nice, a povodom vrlo teških zlo-èina protiv èoveènosti i meðuna-rodnog prava koji su izvršeni naprostoru bivše Jugoslavije. Dru-go, Tribunal radi, to jest tu<i i su-di, on je efektivan, doduše ne do-voljno, ali je ipak efektivan, aprava okrivljenih u postupkupred Tribunalom, pre svega upogledu odbrane, na zavidnomsu nivou. Objavljene optu<nicesu veoma uverljive i sa stanovištaosnovanosti sumnje dovoljne zapokretanje kriviènog postupka.Za mene je to dovoljno da zak-ljuèim da bi bilo politièki opor-tuno, moralno legitimno i prav-no zasnovano ne samo naèelnoizraziti spremnost, veæ i efikasnouæi u saradnju sa Tribunalom, pau tom smislu odmah adaptiratidomaæe pravo u skladu sa potre-bama te saradnje i udovoljiti me-ðunarodnim obavezama, makarih mi smatrali nalozima. Èitavkoncept kriviène odgovornostikoji prihvata Tribunal afirmišeprincip liène, individualne, a nekolektivne odgovornosti i jedna-kosti svih optu<enih pred Tribu-nalom. Nigde se ne optu<uje na-rod, veæ pojedinac. Nigde se neoptu<uju pripadnici samo jednognaroda. Naprotiv.

Orijentalni tiranin— Batakoviæ: Saradnja sa

Haškim sudom uopšte nije spor-na, ni za mene ni za gospodinaPihlera. Mi se razlikujemo u ste-penu rezervi prema novoj vlasti.Ja ne govorim o pravnom aspek-tu, veæ o politièkoj oportunosti io naèelnim pitanjima koja imajurezonancu na domaæoj politièkojsceni. Mislim da se i moj sago-vornik i ja sla<emo da Miloševiæatreba privesti pred lice pravde.Ne sla<emo se u odnosu na teh-niku izvoðenja tog suðenja. Mis-lim da u ovom trenutku ne bi bi-lo oportuno da suðenje bude uHaagu, veæ bi bilo bolje da se is-koristi moguænost, koja je tako-ðe predviðena osnovnim odred-bama na kojima je ustanovljenHaški tribunal, da se krivcimamo<e suditi i u zemlji iz koje po-tièu.

Mislite li da bi se SlobodanuMiloševiæu i ostalim optu�enimza ratne zloèine iz Srbije moglopravedno suditi u Srbiji?

— Pihler: U ovom momentune. Verujem da ne bi moglo ni zadu<e vreme, a za to postoji mno-go razloga. Ja mislim da su ti raz-lozi prete<no politièke, ali dob-rim delom i psihološke naravi. Jamislim da æe proces stabilizacijeprilika u Srbiji, a pogotovo pro-ces institucionalizacije pravnih

ustanova, veoma dugo trajati.Zbog toga mi se èini da bi rešenjekoje ja zagovaram bilo uputnije.

— Batakoviæ: Sumnje koje jeizneo gospodin Pihler sasvim surealne. Meðutim, treba imati uvidu èinjenicu da ljudi ne bi pris-tali na to da se naše zakonodav-stvo uopšte ne ukljuèi u suðenjeratnim zloèinima. Takoðe mislimda je za naše moralno proèišæenjeneobièno va<no da se ta suðenjaorganizuju na našoj teritoriji, jerbi to imalo moralnog dejstva naljude koji su na ovaj ili onaj naèinpodr<avali politiku koja je bez-malo do juèe vladala Srbijom ivodila nas putevima katastrofe ibrodoloma. Èini mi se da bi pre-suda koju bi izrekao domaæi sudbila uverljivija i sa dugoroènijimefektom. U tom sluèaju bi narodSrbije, koji je èitavu decenijupropatio pod vlašæu jednog osio-nog, orijentalnog tiranina, imao imoralnu zadovoljštinu time štobi se tom tiraninu sudilo u našojzemlji. To, naravno, ne iskljuèujemoguænost da posmatraèi izHaškog suda svemu tome prisus-tvuju, pa da suðenje ima i onuneophodnu meðunarodnu di-menziju. Miloševiæ je zaista krivi ja mislim da u Srbiji neæe bitimira dok se on ne naðe iza reše-taka.

Za što je Srbija zrelaGospodine Pihler, nedavno je

jedan opozicioni lider izjavio daSrbija u ovom trenutku nije zrelaza to da se Miloševiæ izruèi Haš-kom tribunalu. Kakvo je vašemišljenje?

— Pihler: Ja se s tim sla<em.Srbija uopšte još nije politièkizrela. Ona je pokazala izvesnudozu zrelosti, ali kada je u pita-nju odnos prema teškim zloèini-ma koji su bili deo jedne politike- neæu reæi samo ovdašnje - ondamoramo biti svesni toga da je tapolitika bila dobrim delom legiti-mirana od naroda koji je legalnimputem birao one koji su tu politi-ku vodili. Meni se èini da ovdepostoji neka vrsta kolektivneamnezije prema svemu onomešto se dešavalo. Umesto oseæanja

stida kod mnogih sada odjednomprimeæujemo jednu novu vrstuautizma prema svemu što se de-šavalo.

Ja bih rekao da se, kad je u pi-tanju saradnja sa Haškim tribu-nalom, stalno mešaju dve vrsteargumentacije, jedna je pravna, adruga politièka. Meni se èini dase ova prva, koja bi trebalo dabude primarna, pojavljuje kao se-kundarna. Ljudi u pravilu najprezauzmu politièki i moralni stav,pa tek onda odgovarajuæompravnom argumentacijom hoæeda opravdaju taj stav. Zbog togamislim da je pitanje saradnje saHaškim tribunalom u osnovi po-litièko pitanje, a u politièkimkrugovima u Saveznoj RepubliciJugoslaviji ne postoji jedinstvenstav o tome. Imali smo oficijelanstav Miloševiæevog re<ima koji jegodinama odbijao tu saradnju.Takav stav postojao je i u opozi-ciji ili u njenom veæem delu. UCrnoj Gori imamo jedan sasvimdrugaèiji stav, ne samo na nivoulegitimne vlasti koja je spremnana tu saradnju, veæ i na nivou po-litièkih subjekata koji deluju uCrnoj Gori. Što se tièe javnogmnenja, ja ne znam da li je vrše-no neko empirijsko istra<ivanjeu tom pravcu, ali imam utisak daje javno mnenje, kao što sam ma-loèas rekao, u izvesnom smisluautistièno u odnosu na ove prob-leme.

Gospodine Batakoviæu, ako bise Miloševiæu sudilo u Srbiji, on-da bi se teško moglo oèekivati daæe Karad�iæ i Mladiæ završiti uHaagu. Gdje bi se onda njimasudilo?

— Batakoviæ: Oni su graðanidruge dr<ave – Bosne i Hercego-vine.

Ja mislim da je Mladiæ graða-nin Savezne Republike Jugosla-vije.

— Batakoviæ: Oni svakakotreba da budu izvedeni pred licepravde i da se pred sudom doka-<e za šta su i koliko krivi. Mislimda je za svaku etnièku zajednicuneophodno da se svaki zloèinnad civilima apsolutno osudi i daširoka javnost ima uvid u sve to.

— Pihler: Moj naèelni stav jeda treba primeniti princip jedna-kosti, a to znaèi – svi u Haag.

Sve je moguæeI na kraju, vaš zakljuèak, gde

æe Miloševiæ završiti – u Haagu,na domaæem sudu, ili mu uopšteneæe biti suðeno?

— Batakoviæ: Mislim da bi bi-lo najbolje da Miloševiæ završiiza rešetaka, a da je manje va<nogde i kako æe mu se suditi. Jamislim da on ni na koji naèin ne-æe moæi da izbegne ruku pravde,s obzirom na to da nije iskoristiopolitièki povoljnu priliku da pos-le izgubljenih izbora pokuša dapronaðe azil u nekoj od zemaljakoje ne priznaju Haški sud i kojeimaju politièku snagu da zahtevtog suda za njegovo izruèenjeodbiju. Ostajuæi u zemlji,Miloševiæ je faktièki priznao in-gerencije ove dr<ave i od nje æezavisiti da li æe mu se suditi ovdeili u Haagu. Najva<nije je da seodmah krene sa podizanjem op-tu<nice protiv njega.

— Pihler: Bit æu kratak. Pita-nje je vrlo izazovno, ali je teškoprognozirati. Nisam istorièar, aliistorijsko iskustvo nas uèi da sumnogi zloèinci ostali neka<njeni.

Mislite li da se mo�e desiti daMiloševiæ ostane neka�njen?

— Pihler: Mislim da je svemoguæe.

18 II/41, 26. listopada 2,,,.

Demonska varijantaZa svaku etnièku zajednicuneophodno je da se svakizloèin nad civilima apsolut-no osudi i da široka javnostima uvid u sve to

Stanko Pihler i Dušan Batakoviæ

Batakoviæ: Mislimda u ovom trenut-ku ne bi bilo opor-tuno da suðenjebude u Haagu

Pihler: Ovde pos-toji neka vrsta kolektivne amnezi-je prema svemuonome što se dešavalo

II/41, 26. listopada 2,,, 19

Stanko Andriæ

ve godine u Sarajevu od 25. rujna do2. listopada odr<avali su se Evrop-ski knji<evni susreti u organizaciji

Meðunarodnog festivala knjige EtonnantsVoyageurs iz Saint-Malôa i sarajevskogCentra André Malraux te uz podršku višefrancuskih ministarstava, ambasada neko-liko zemalja u Sarajevu i drugih ustanova.Za motto manifestacije izabrana je jednaMalrauxova reèenica: “Tragam za središ-njim dijelom duše u kojem se apsolutnozlo suprotstavlja bratstvu”. Taj je mottozapravo preuzet iz posljednje knjige jed-nog od sudionika Festivala Jorgea Sem-pruna. Glavni sadr<aj programa tvorili surazgovori, predavanja i okrugli stolovi nakojima su sudjelovali poznati pisci kao štosu Juan Goytisolo, Orhan Pamuk, EdgarMorin, Boualem Sansal, Pascal Bruckner,Paul Garde, Toma< Šalamun, Luan Staro-va, D<evad Karahasan, PredragMatvejeviæ, Vidosav Stevanoviæ, èlanoviuredništva èasopisa Esprit, zatim autoristripa (François Bourgeon, Enki Bilal…),knji<evni prevoditelji, dramski umjetnici,a uz to su uprilièene i izlo<be fotografa inastupi glazbenika. Tom zaista bogatomprogramu pridodana je, na inicijativu zag-rebaèkog izdavaèa Nenada Popoviæa, i se-rija veèernjih i nešto manje slu<benih sus-reta s mlaðim piscima, nazvana “Novi gla-sovi jugoistoène Evrope”. Tako sam se za-jedno s nekolicinom drugih ovdašnjih “pi-saca devedesetih” – Antom Tomiæem, Tat-janom Gromaèom, Krešimirom Pintari-æem, Igorom Štiksom, Romanom Simi-æem i Nenadom Rizvanoviæem – našao usastavu prigodne hrvatske reprezentacijena reèenoj manifestaciji.

Zgrade, ulice, ljudiDok smo se sa sarajevskog aerodroma

vozili prema studentskom domu u nedale-kim Ned<ariæima, vozaè nas je obavijestioda je glavnina zgrada koje vidimo oko sebeveæ obnovljena. Posebno nas je upozoriona nekoliko spaljenih i opustošenih stam-benih kuæa kako bismo stekli dojam o iz-gledu grada tijekom rata, kada je tu negdjeprolazila crta razdvajanja izmeðu branite-lja grada i onih koji su ga dr<ali u nesmilje-nom obruèu. Dok prolazimo pokraj velikei blistave nove d<amije meðu neboderimanazvane po saudijskom kralju Fahdu, zah-valjujuæi èijoj je donaciji sagraðena, naš vo-zaè komentira: “Bolje bi bilo da su sagradi-li tvornicu pa da ljudi naðu posla… Ali do-nator je htio baš d<amiju, ništa drugo nijedolazilo u obzir. Strogo namjenska dona-cija. I prihvatili su, kao što bi svi prihvatili.Misliš da bi Puljiæ odbio da mu netko po-nudi da mu sagradi crkvu?” Sla<emo se stime, no uglavnom šutke gledamo oko se-be: zgrade, ulice, ljude.

I veliki studentski dom u kojem smosmješteni sagraðen je, prije dvije-tri godi-ne, novcem bliskoistoènih donatora. Jošiste veèeri u centar grada vozimo se tram-vajem velikom Avenijom maršala Tita.Upravo tu, u tom tramvaju, kojim æemonarednih dana svakodnevno putovati ucentar i vraæati se u dom, imamo prilikenajbolje vidjeti izmuèena lica, siromaštvo,socijalne razlike, mnoge o<iljke i rane štoih je razorni rat ostavio na stanovnicimatog napaæenog grada, istinskog grada mu-èenika. Najveæi dio Susreta odvija se uDomu policije, ponad ulice Tina Ujeviæa ilijepog parka ispod nje, u kojem se uz ne-koliko skupina starih kamenih nišana mo-<e vidjeti i jedan ograðeni prostor sa svje-<ijim grobovima.

Semprun, Goytisolo, Bruckner

Iduæih dana, u elegantnoj dvorani na

prvom katu Doma policije, odabirat æemonastupe najzanimljivijih gostiju. JorgeSemprun, autor nekoliko knjiga oslonje-nih na osobno iskustvo nacistièkog logora(Buchenwald), ostavlja dojam stameneautentiènosti dok govori o neiscrpnostitog iskustva. Usredotoèuje se na oprekuizmeðu osobnog svjedoèanstva i sociološ-kog pristupa tom problemu, kritizira stavnovijih povjesnièara koji sumnjaju u svje-doèanstva pre<ivjelih zatoèenika naprostostoga što su pre<ivjeli, kojima su idealne<rtve i, paradoksalno, idealni svjedoci onikoji nisu pre<ivjeli zatoèeništvo, koji su“otišli do kraja logorskog iskustva”. Osimtih nedostupnih i nijemih “svjedoka”, tipovjesnièari osobito vole bespomoæne za-toèenike koji su se prepustili sudbini i ko-ji su se prestali boriti za pre<ivljavanje –one koji su se u logorskom <argonu nazi-vali “muslimanima”, što je zanimljiva po-jedinost koja je zatim potaknula diskusijuo europskim kulturalnim stereotipima ve-zanim za muslimane. Juan Goytisolo go-vori, povodom svoje nove knjige Opsadnostanje (u španjolskom izvorniku zapravoOpsada opsadâ), o trostrukoj opsadi Sara-jeva – onoj srpskih paravojski, onoj UN-ovih mirovnih snaga koje su se brinule zasvojevrsnu izolaciju poprišta zloèina i na-pokon onoj meðunarodnih medija koji suèesto stvarali privid ravnote<e snaga i rav-nopravne “razmjene vatre”. Goytisolo jetijekom rata dvaput posjetio Sarajevo, pr-vi put kako bi ustanovio da je stanje straš-no, a drugi put da je preraslo u “neizreciviu<as”. Opširno razla<e paralele izmeðuŠpanjolske i prostora bivše Jugoslavije kadje rijeè o kulturnoj i politièkoj povijesti,manipulaciji njome i modernim naciona-lizmima. Pascal Bruckner odr<ao je na te-melju svoje posljednje knjige Trajna eufo-rija predavanje o sreæi, zapravo o suvre-menoj “ideologiji” koja pred svakog pos-tavlja neumoljiv zahtjev osobne sreæe ikoja se osobito iskazuje na podruèjimazdravlja i seksa. Èinjenica da, prema tommodernom svjetonazoru, “izmeðu mene imoje sreæe postoji samo jedna moguæaprepreka, a to sam ja sâm”, ona krije u se-bi prilièno opake potencijale psihološketiranije i, zapravo, stvarne nesreæe.

O regionalnim okvirima

Bili smo zamoljeni da svakako pribiva-mo treæem u nizu susreta s urednicima Es-prita, naslovljenom “Poslije rata i egzila:o<ivjeti regionalni prostor bivše Jugoslavi-je”. Oèekuje se da se ukljuèimo u diskusi-ju, postavimo neka pitanja. No, to je ujed-no i najslabije posjeæen susret pod okri-ljem Esprita. Olivier Mongin, Joël Roman,

Paul Garde, Véronique Nahoum-Grappe iFlorence Hartmann govore o razbijenommozaiku nekadašnje Jugoslavije, moguæ-nostima obnavljanja kulturnih veza i po-moæi koju pritom mogu pru<iti meðuna-rodni posrednici. Paul Garde razla<e o re-gionalnom prostoru kao o prirodnijem ikvalitetnijem okviru suradnje i povezanos-ti, nasuprot proizvoljnosti politièkih gra-nica. Vrlo sofisticiranim rjeènikom razgla-ba se o prošlosti ovdašnjih naroda kao ne-èem što optereæuje, ali što se ne mo<e pre-pustiti zaboravu, nego se s time naprotivtreba jasno suoèiti. Osvræe se na bojazannekih predstavnika zainteresiranih zemaljada je u pitanju prikrivena rekonstrukcijaJugoslavije, bojazan koja proistjeèe iz pot-punog neshvaæanja zapadnjaèkih napora.U tom trenutku imam spremna dva pitanjašto bih ih mogao postaviti kad na to doðered. U vezi sa suoèavanjem sa zajedniè-kom recentnom prošlošæu, što se dogaðaako nije moguæe postiæi da svi sudionici teprošlosti o njoj steknu istovjetne ili baremuskladive sudove? Što se tièe regionalnihpovezivanja, zašto se budalama koje ne us-pijevaju shvatiti o èemu je tu zapravo rijeèmalo èešæe i jasnije ne naglasi da jedan re-gionalni okvir (npr. balkanski) ne iskljuèu-je neki drugi (npr. podunavsko-srednjoeu-ropski)? To je, uostalom, posve u skladu sGardeovim razlaganjem o fluidnosti regio-nalnih granica i preklapanju regija. No, izpublike se prva za rijeè javlja HanifaKapid<iæ-Osma-nagiæ, predsjednica sara-jevskog PEN-a, koja je dan ranije izgovo-rila tako dugaèak proslov Semprunovunastupu da ju je francuska moderatorica,uza silne isprike zbog tolike neuglaðenos-ti, morala prekinuti jer je postojala realnaopasnost da sam Semprun uopæe ne dobijepriliku da se oglasi. Gospoða Kapid<iæ-Osma-nagiæ ponovno se upustila u neop-tereæeno i opširno umovanje na uzornom isamodopadnom francuskom, tako da je,malo-pomalo, nestalo potrebe za našimukljuèivanjem u raspravu. Na koncu je ne-ki europski diplomat iz publike napome-nuo kako se èesto èuje <aljenje što se u ob-novi i ponovnom povezivanju ovih pros-tora kulturi ne poklanja dovoljna pa<nja,ali da je glavna krivica na samim ovdašnjim

dr<avama koje zapadnim sponzorima go-tovo da uopæe ne predla<u kulturne pro-jekte. Time je termin predviðen za ovu se-siju istekao i mi smo se razišli, ne izustivšini rijeèi i pitajuæi se kakva je korist odovakvih komornih intelektualnih, gotovohermetiènih rasprava. Ili se mo<da napros-to radi o pukom ritualu pridavanja va<nos-ti samoj stvari, kod kojeg je promašenotragati za bilo kakvim opipljivim uèincima,

rješenjima, zakljuècima?

U BuybookuSastavnica Susretâ u kojoj smo aktivni-

je uzeli udjela bile su knji<evne veèeri uknji<ari zvanoj “Buybook”, u Radiæevojulici blizu Miljacke, u kojoj se inaèe, osimbosanskih, mo<e naæi i prilièan izbor srbi-janskih, hrvatskih i engleskih knjiga. Sva-ku veèer u devet tu je svoju poeziju iliprozu èitalo po èetvero mlaðih pisacapristiglih iz svih bivših jugoslavenskih re-publika. To je društvance bilo dovoljnobrojno i zemljopisno raspršeno da uèinimoguæim neke iznenaðujuæe susrete. Ta-ko sam ondje naišao na pisca koji se zoveOleg Tomiæ, roðenog u Novoj Gradišci izkoje je poèetkom rata prešao u Suboticu,gdje i sada <ivi. Studirao je u Zagrebu, ob-javio dvije knjige prilièno ezoteriène poe-zije i proze, a u rukopisu ima dva romanaza koje ne mo<e naæi izdavaèa – po njego-vu sudu, zato što su napisani na hrvat-skom. U jednom trenutku ustanovljujemda u knjigama spominje i da osobno poz-naje Zorana Malkoèa, nepomirljivog i jošuvijek posve nezapa<enog pjesnika iz is-tog posavskog grada s kojim sam drugo-vao na gimnaziji u Slavonskom Brodu i okojem veæ više godina ne znam ništa.

Sarajevski tjedan protekao je brzo iz-meðu zanimljivog programa Susretâ i niš-ta manje ugodnog krstarenja ulicama toglijepog grada, posebice njegovom <ivah-nom i dugom promenadom koja povezujeaustrougarsku Ferhadiju i glavnu ulicustare Bašèaršije, èiji kontrastni spoj èovje-ka ne mo<e ne zapanjiti i ne zadiviti kadaonuda prvi put proðe. Tako je došlo ranonedjeljno jutro i vrijeme za odlazak na ae-rodrom. Bilo je oblaèno i mlako, s površi-na okolnih nebodera odbijala se jeka mu-jezinova poziva na jutarnju molitvu. Dokse smještamo u minibus, Krešo pokušavaplesati na tu melodiju. Poslije samo polasata leta lijepim novim avionom u Zagre-bu na šalteru kontrole putovnica stvara sepodulji red pristiglih putnika. Nagaðamozašto radi samo jedan slu<benik: nedjeljaje, k tome još relativno rano jutro. Krešo,pak, ka<e: “Izgleda da nisu oèekivali avio-n”.

Sarajevska potraga za središnjim dijelom dušeO sarajevskim knji1evnim susretima

Rimski most kod Ilid"e foto Zoran Filipoviæ

20 II/41, 26. listopada 2,,,.

Rastko Moènik

pet dolazi vašarsko vrije-me prostaštva, koje nekizovu “velika misa demok-

racije”. Ako je metafora mišljenaozbiljno, ona je samo neslan ok-simoron. Ako je mišljena ironiè-no, onda mo<da vrijeða vjerskeosjeæaje. Vrijedi se zapitati zaštou moguænosti kada dr<avljanke idr<avljani mogu utjecati baremna pojedinaèni sastav vršiteljavlasti, ako veæ ne mogu utjecatina njihovo ponašanje – zaštodakle u toj izuzetnoj prilici tako-reæi automatski zavlada nekakvasaturnalijska psihoza, kada se sveokrene naglavaèke, kulturni ob-ziri privremeno su odstranjeni, ajavni kvocijent inteligencije nes-miljeno oboren na tlo. Sociologstare škole smjesta bi odgovorioda treba nekako oznaèiti iznim-nost trenutka. Ali zašto tako?Nekakav strukturalist, koji vje-ruje u binarne opozicije, pojasniobi da pri filistarskoj pompoznos-ti, koja oznaèava normalu, nemadovoljno izbora za razlikovnucrtu iznimnosti. Ako bismo na-pomenuli da se ukus ukazuje up-ravo kada je izbora malo, vjero-jatno bi nas opovrgli da uva<ava-mo mjerila knji<evne civilizacijeu vremenu vladavine slika. Što setièe slike bili bismo na kraju kra-jeva s veseljem tolerantni – ali štokada je maska u svih jednaka, atakoðer i kostim. I tekst. Medio-loške teorije o prevlasti slike nadtiskanom rijeèju su prekratke,one samo na ravni slike ponavlja-ju paradoks na ravni rijeèi, kojinavodno toèno objašnjavanju.Ako se stvarno radi o prevlastislike, potom bi uzmimo oèekiva-li estetizaciju politike, što znaèipravi klasièni naci-fašizam. Ipakne dolazi do estetizacije, veæ dohomogenizacije i uniformiranos-ti. Jednoumlje je naravno bilotajni ideal liberalne demokracijejoš od samog poèetka. Uèeno iljeporjeèivo naziva ga se “opæavolja”, uz pretpostavku da bi tobila i “prava” volja, koja izra<ava“zajednièki interes” politièkogtijela. Do prijelaza iz revolucije uautoritarizam dolazi, paradoksal-no, upravo u trenutku kada vlastprestane priznavati da uva<avadjelomièni interes (iskorištava-nih i zatiranih) i zapoène tvrditida zastupa opæe dobro.

Tr6ište dobara i politièko tr6iš-te

A autoritarni re<imi, sa svo-jom kombinacijom ideološke ob-rade i nasilja, nikada nisu doseglisadašnji stupanj uniformiranostijavnoga uma. Paralela bi bila unajboljem sluèaju potrošaèkodruštvo, gdje masovna komerci-jala prouzrokuje uniformnost ihomogenost, na podlozi ideolo-gije slobodnoga izbora i praksom

monopolizacije tr<išta. Politièkapropaganda sada doduše stvarnopose<e za postupcima uobièajenetr<išne reklame – ali odnos izme-

ðu tr<išta dobara i politièkog “tr-<išta” svejedno je samo metafori-èan. Zato vjerojatno moramo ob-rnuti uobièajeni zdravorazumskizakljuèak: nije politika degeneri-rala zato što su u njoj poèeliupotrebljavati reklamne postup-ke, veæ su u politici poèeli upot-rebljavati mešetarske trikove za-to što se politièki prostor preob-razio tako da te trikove dopušta ièak zahtijeva.

Ta logika vrijedi takoðer i za“sliku”. Mo<da sada “slika”stvarno prevladava nad pisanomrijeèju, iako znatno manje prev-ladava nad govorenom rijeèju.Ali “politika slike” nije ništaunaprijed odreðeno: jednu poli-tiku slike razvio je revolucionar-ni sovjetski film, drugu francuski

novi val, drugaèiju opet jugosla-venski crni val. Sve su to politikeslike, ali se razlikuju po strategi-jama, uèincima – razlikuju se up-ravo kao “politike”.

Zato je moguæe razviti nepos-rednu kritiku politike slike. Ma-da slika tobo<e prevladava, njenudominantnu ulogu moguæe jeuvaðati na razne naèine. Ako suu okviru stranaèkog sistema poli-tike slike uniformirane i homo-genizirane, tada je moguæe odkritike slike preæi na kritiku stra-naèke politike, tj. politike stra-naèkog sistema. Do istog rezul-tata došli bismo da poènemo skritikom “rijeèi”.

U politièkom sistemu stranaè-kog parlamentarizma nema ninovih slika ni novih rijeèi jer jetaj sistem oèito u krizi. To da ne-ma “novih” slika ili rijeèi, trebanaravno razumjeti kompleksno:taj sistem više ne vrši svoju dek-lariranu funkciju. To više nije sis-tem javnoga otvorenog rasprav-ljanja, koji bi doveo do javnog i

odgovornog odluèivanja – najbo-ljih moguæih odluka u danomtrenutku. Taj sistem naravno ni-kada nije ni bio nešto takvo, alidugo se odr<ala iluzija da bi tonekad mogao postati.

Ideologija slobodnog izboranije sada ništa više iluzorna negošto je to bila cijelo vrijeme od ka-da postoji moderni politièkiprostor. Pa i monopolizacija sadanije ništa gora – ta monopol po-litièke profesionalne kaste karak-

teristièan je za sve vari-jante demokracije i zap-ravo je u svima samo“pojavni oblik” klasnogmonopola, koji raspola-<e s viškom vrijednosti,pa bila to klasa kapitalis-ta, bila neposredno samapolitièka kasta.

Politièke iluzije i obe-æanja

Novost je to da su da-nas same te iluzije neo-pozivo zastarjele. Ali nestoga što bi s vremenompostalo nemoguæe da ih idalje gajimo: utvare èov-jeèanstva ne istroše se la-ko, ta napajaju se iz sva-kidašnje muke. Uzrokpadu politièke iluzije ni-je puki vremenski, on jepovijestan. U prijašnjimrevolucijama ljudi su sa-mo opa<ali da politièki

sistem ne ispunjava obeæanja ihtjeli su ga prisiliti na to da ih os-tvari. Sada imaju mase, mo<daprvi put u povijesti, i sredstva daostvare taj svoj zahtjev.

Sada, mo<da prvi put u povi-jesti postoje uvjeti koji bi moglidovesti do promjene monopol-nog strukturiranja politièkogprostora. Ono novo u suvreme-noj politièkoj svijesti u spoznajije da svejedno nije došlo dopromjene. Do povijesne promje-ne došlo je u percepciji. Anakro-nizam onoga što se reklamira za“politièki prostor” postao je pu-no oèitiji i drastièniji pri povijes-nim moguænostima da doðe dotemeljitih preinaka u samojstrukturi politike i politièkogprostora.

Te nove moguænosti su tehno-loške, ali i društveno-politièke.O neiskorištenim potencijalimanovih komunikacijskih tehnolo-gija puno je veæ reèeno, a još višeæe se tek reæi. Prije ili kasnije ti æese potencijali uva<iti, iako naèinkako æe se uva<iti nije unaprijedodreðen. Ako se prije ne promi-jeni društveni sistem, potencijali“èetvrte tehnološke revolucije”dobivat æe na va<nosti spontano,bolno, s neizvjesnim rezultatom.Odluèujuæe æe biti društveno-politièke okolnosti. Na njih jemoguæe utjecati, ali o tome senedovoljno raspravlja. Premalose govori o društveno-politièkimuvjetima za povijesni preobra<aj,iako su oni svima pred oèima. Uosamdesetim godinama stupilasu u povijest masovna antisis-temska gibanja u okviru antisis-temskih dr<ava realnoga socija-lizma. S jedne strane, bila je tojoš jedna politièka revolucija unizu modernih politièkih revolu-cija – pokušaj da se moderni po-litièki sistem prisili konaèno is-puniti svoja obeæanja. Ali ta je re-volucija bila ujedno nešto povi-jesno novo: desila se u okolinikoja je htjela biti praktièna kriti-ka kapitalizma i kojoj se to tako-ðer i posreæilo, barem što se tièeopæeg dobra i smanjivanja razli-ka. Dogodila se i u okolini koja jehtjela biti alternativa stranaèkomparlamentarizmu i kojoj to nije

uspjelo. Tako su veæ tada mislilioni koji su revolucionirali. Mo-guænosti koje je stvorila ta revo-lucija bile su propuštene. Sada <i-vimo u sjeni te propuštene mo-

guænosti. Parlamentarni izbori tumoguænost neæe vratiti. Samomoramo paziti da se ona ne bi jošviše udaljila rezultatom izbora.

Preveo Sreæko Pulig

U sjeni propuštene povijestiU povodu parlamentarnihizbora u Sloveniji

Uzrok padu politièke iluzije nije tek vremenski,on je povijestan

Dvojezièni kalendar (Hrv/Eng) s edukativnim, kulturološkim i povijesnim sadr1ajem, te lunarnim oznakama, tiskan na 14 listova

A4 u boji, mo1ete naruèiti putem narud1benice:

NARUDEBENICA

Ovime neopozivo naruèujem komada kalendara

"Starohrvatski sakralni spomenici"

Pravne osobe: 20 kn + PDV + poštarina (cca. 6 kn za Hrvatsku)

Fizièke osobe: 25 kn + poštarina

Narud<benicu mo<ete poslati na adresu:

Naklada ZORO, Iblerov trg 9, 10 000 Zagreb, Croatia

Tel./Fax: 01 / 46 15 655, 46 15 071E-mail: zoro@zg.tel.hr

suradnji s dubrovaèkim Lazaretimau Dubrovniku je od 16. do 24. rujnatrajao projekt pod nazivom Co.ope-

ration. Kustosica projekta Sanja Ivekoviæistaknula je potrebu za uspostavljanjem unašoj sredini dosad nepostojeæe moguæ-nosti razmjene iskustava i suradnje kakobi se obuhvatila razlièita podruèja suvre-mene feministièke teorije i umjetnièkeprakse.

U tom meðunarodnom projektu sudje-lovale su èetrdeset dvije sudionice iz šes-naest zemalja s tri kontinenta: Europe,Azije i Amerike. Kustosice, likovne kriti-èarke i umjetnice odr<ale su niz prezenta-cija kojima je predstavljeno likovno stva-ralaštvo <ena u zemljama iz kojih dolaze:Bugarske, Poljske, Rumunjske, Irske, Lat-vije, Hrvatske, Slovenije, SAD-a, Indijeitd. Osim predavanja prikazano je desetakfilmova <ena redateljica, predstavljene suknjige i èasopisi. Na poèetku susreta usredištu pozornosti našle su se strategije<enskog stvaralaštva u novim medijima, sposebnim osvrtom na ulogu cyberfemi-nizma u tranzicijskim europskim zemlja-ma. Teoretièarka suvremenih medija i um-jetnica Marina Gr<iniæ, predstavila je knji-gu The Body Caught in the Intestines ofComputer and Beyond.

Uz prezentacijski i izlo<beni dio prika-zan je niz filmova i videoradova iz arhivemeðunarodnog videofestivala VideoMede-ja iz Novog Sada, koji se od 1996. godinebavi iskljuèivo videostvaralaštvom <ena.Predstavljena je i n.paradoxa, jedini èaso-pis koji se u okvirima feministièkih teorijabavi iskljuèivo vizualnim umjetnostima.

Argumenti neprihvaæanja

Meðu kritièarkama, teoretièarkama iumjetnicama koje su sudjelovale na sku-pu, osobito meðu pripadnicama mlaðegnaraštaja, mogli su se èuti razlièiti argu-menti za neprihvaæanje pridjeva "feminis-tièko", barem ne onakvog kakav je defini-ran sredinom 70-ih godina. Do izra<aja sudošli razlièiti pristupi i stavovi, a poneg-dje, gdje se stvaralaštvo <ena razlikuje odtradicije zapadnjaèkog feminizma, predlo-<ena je distinkcija feministièkog od, prim-jerice, <enskog ili <enstvenog/femininogu išèitavanju radova <ena, što je raspravidalo polemièki ton. Umjetnice koje susudjelovale u projektu predstavile su secjelovitim prezentacijama svojih opusa.Svoje zvuène ili videoinstalacije postavilesu u staroj gradskoj jezgri, u privatnimprostorima dvorišta, gradskoj kavani ili na

dubrovaèkoj rivi. U dvorištu Lazareta Sa-nja Ivekoviæ prikazala je Svjetionik. Radprve hrvatske umjetnice èije se stvaralaš-tvo neposredno vezuje s poèecima femi-nistièke prakse govori o srazu i ispreplete-nosti iskustva osobnog i javnog, što æe ikasnije ostati konstantom njezina stvara-laštva. U zvuènim ili videoinstalacijama

umjetnica mlaðe generacije kao zajedniè-ko bi se obilje<je mogao istaknuti nepos-redni, istanèani i psihološki motiviran di-jalog sa "<enskom" svakodnevicom, osobi-to izra<en u radovima Ksenije Turèiæ Live,videu Skok Renate Poljak ili zvuènoj insta-laciji Maje Bajeviæ Traè. Pojedine sadr<aj-ne preokupacije radova korespondirale sus raspravama na okruglom stolu, baveæi seproblemima nametanja kriterija globaliza-cije u lokalnom kontekstu (Sandra Sterle,Okolo naokolo) ili pitanjem svjedoèenja oidentitetu (Danica Dakiæ, Madame X, Mi-

lica Tomiæ, Ja sam Milica Tomiæ).Kada se danas govori o poèecima ne sa-

mo feminizma, nego uopæe aktivizma uumjetnosti, ime Marthe Rosler spominjese s osobitim poštovanjem. Martha Roslercjelovitim je predstavljanjem svog iznim-no bogatog opusa potvrdila va<nost ovo-ga skupa. Od poèetka sedamdesetih Mar-tha Rosler se duhovito i britko koristi me-todama pseudodokumentacije, fotografi-jama i videom u svom dugoroènom obra-èunu s mitovima patrijarhalne kulture,konceptima seksizma, a potom i razlièitimoblicima suvremenog konzumerizma,klasnom diskriminacijom te militantnimpolitikama, poèevši od vijetnamskog ratado komentara na današnje nemire i suko-be u svijetu. Konture drugog vala feminiz-ma u Americi izuzetno su dobro ocrtanesudjelovanjem umjetnice i teoretièarke

Andree Fraser, u èijem æe praktiènom um-jetnièkom i teorijskom radu, temeljenomna tradiciji psihoanalize, prije svega doæido izra<aja postupak dekonstrukcije broj-nih lica pozicija moæi, najoèiglednijih uokoštalim edukativnim strategijama dr-<avnih ustanova, jedna od kojih je i muzej.

Na trodnevnim raspravama za okrug-lim stolom, koje je moderirala uglednakritièarka i kustosica Bojana Pejiæ, s razli-èitih pozicija analiziralo se znaèenje do-ma, pojma koji se u društvenom kontek-stu najèešæe povezuje sa <enom. Tema do-ma analizirana je u širokom rasponu dis-ciplina. Filozofski se dom tumaèi kaomjesto prisutnosti u sociološkom pristu-pu gdje do izra<aja dolazi uporaba iko-nografije kuæanstva i doma kao podesnogmjesta za politièke manipulacije. Razmat-rao se utjecaj mita, folklora i religije u for-miranju predod<bi o tom pojmu, dom se

usporeðivao s muzejom ili se pak inter-pretirao u duhu suvremenih medija kaohome page na stranicama Interneta. U izla-ganjima posebna je pozornost posveæenaanalizi pojma doma u ratnim okolnosti-ma, što se oèitovalo i u radovima sarajev-skih umjetnica, u kojima se pojam domanerijetko povezuje s pojmovima narušenaidentiteta.

Posebno je predstavljen i jedan ista<i-vaèki, umjetnièki projekt nazvan "go_ho-me". U suradnji s Diacentrom i Artslin-kom iz New Yorka osmislile su ga DanicaDakiæ i Maja Bajeviæ iz Bosne i Hercego-vine te Sandra Sterle iz Hrvatske. Projektje zamišljen kao istra<ivanje osobnih i po-litièkih strategija za obnavljanje društavauništenih ratom, ali i kao istra<ivanje po-zicija svakodnevnog <ivota te umjetnièko-ga djelovanja izvan zemlje podrijetla.

Pravo na razlièitostBez obzira na labave i otvorene granice

kakve postavlja suvremena postfeminis-tièka teorija, moguæe je zakljuèiti kako seupravo u njezinu okrilju odvija niz zanim-ljivih teoretskih rasprava u umjetnosti.Povezujuæi se s drugim disciplinama, filo-zofijom, psihologijom i sociologijom, kaoi s praktiènim aktivnostima pojedinih cen-tara posveæenih skrbi o <enama, feminis-tièka teorija postaje pogodno tlo za pro-mišljanja kljuènih tema i bolnih mjestasuvremenog <ivota. Jedna od njih je i pro-mišljanje pojma doma, što je tema koja jeotvorila mnogobrojna pitanja i rasprave,kao što je, primjerice, i ona o moguænosti-ma ili nemoguænostima odreðivanja poj-ma identiteta, koji prema feministièkojkritièarki Judith Butler nikada nije zauvi-jek zadan ni potpuno arbitraran, te stogane mo<e biti preduvjetom politièkih inte-resa i akcija, jer se èinitelj konstruira u èi-nu i kroz èin. Umjesto veæ pomalo po-modnog termina nomadizma, mnogo seèešæe moglo èuti odreðenje doma kao mo-bilnog mjesta. U raspravama i diskusijamakoje su pratile program okruglog stola,kao i na pojedinaènim prezentacijama,umjesto insistiranja na istosti, sudionicesu ukazale na pravo meðusobnih razlièi-tosti. To je osobito došlo do izra<aja u iz-laganjima sudionica iz istoènoeuropskihzemalja, u njihovu nastojanju stvaranjavlastitih strategija neovisnih od opæeprih-vaæenih zapadnih modela kako bi se obi-lje<ilo <ensko stvaralaštvo nastalo u posvedrukèijim okolnostima u kojima i analizi-rani pojam doma dobiva razlièite konota-cije. Projekt co.operation pokazao je kakonije više moguæe govoriti o feminizmu uokvirima stvorenim sedamdesetih godina,veæ o novoj i otvorenoj aktivnosti s mno-go razlièitih lica, meðu kojima je, kako bise izbjeglo okoštavanje u veæ zastarjeleakademske modele, potrebno ostvaritiprostor pogodan za komunikaciju. Kaojedan od moguæih naèina za to pokazao sei ovaj susret u Dubrovniku.

II/41, 26. listopada 21

Feminizam s mnoštvom lica

Projekt co.operation pokazao je kako nije više moguæe govoriti o feminizmu u okvirima stvorenim sedamdesetih godina

Identitet nije zauvijek zadan nipotpuno arbitraran

co.operation

Iva R. Jankoviæ

co.operationMeðunarodni forum za feministièku umjetnost i teo-

riju, Dubrovnik, 16 – 24. rujna 2000.organizator: Elektra – >enski umjetnièki centarinstalacije: Renata Poljak, Sandra Sterle (Split), Kse-

nija Turèiæ, Sanja Ivekoviæ (Zagreb), Danica Dakiæ, MajaBajeviæ (Sarajevo), Milica Tomiæ (Beograd)

Internetska radionica: Martha Wilson (New York)predavanja/prezentacije: Agata Smalcerz (Poljska),

Lejla Hod iæ (Bosna & Hercegovina), Nataša Iliæ (Hrvat-ska), Zemira Alajbegoviæ (Slovenija), Marilena Preda Sa-nc (Rumunjska), Katrin Kivimaa (Estonija), Iara Boub-nova (Bugarska), Vera Kopicl (SR Jugoslavija)

prezentacije umjetnica: Maja Bajeviæ (Bosna & Her-cegovina), Danica Dakiæ (Bosna & Hercegovina), AndreaFraser (USA), Marina Gr iniæ (Slovenija), Sanja Ivekoviæ(Hrvatska), Kai Kaljo (Estonija), Varsha Nair (Indija),Renata Poljak (Hrvatska), Martha Rosler (SAD), SandraSterle (Hrvatska), Milica Tomiæ (SR Jugoslavija), KsenijaTurèiæ (Hrvatska)

okrugli stol: Bojana Pejiæ (Berlin/Beograd), BiljanaKašiæ (Zagreb), Iara Boubnova (Sofija), Hedwig Saxenhu-ber (Beè), Martha Rosler, Martha Wilson, Andrea Fraser(New York), Leonida Kovaè (Zagreb), Dunja Bla eviæ (Sa-rajevo), Suzana Milevska (Skopje), Orly Lubin (Tel Aviv),Varsha Nair (Bangkok), Hilary Robinson (Belfast), AgataJakubowska (Poznan), Edit Andras (Budimpešta), SilviaEiblmayr (Innsbruck), Katy Deepwell (London).

videogalerija: Meðunarodni enski videofestivalVIDEOMEDEJA, Novi Sad

film/video program: Zemira Alajbegoviæ (Ljubljana),Jasmila >baniæ (Sarajevo), Hito Steyerl (Berlin), MarilenaPreda Sanc (Bukurešt), Tatjana Bo iæ (Zagreb), PimpakaTowira (Bangkok), Ariella Azoulay (Tel Aviv), Galina Ev-tushenko (Moskva)

co.operation su omoguæili Hrvatski filmski savez,FACE Croatia, OSI - Cultural Link Program, KulturKontaktAustria, Trust for Mutual Understanding, European Cul-tural Foundation, Mama Cash, British Council, AustrianCultural Institute, Embassy of the State of Israel

Renata Poljak, Skok, 2000.

Sanja Ivekoviæ, Svjetionik,1992 -

Ksenija Turèiæ, Slow Motion, 2000.

Sandra Sterle,Round Around, 1999. fotografije: Barbara Blasin

22 II/41, 26. listopada 2,,,.

Sanja Ivekoviæ(Zagreb), umjetnica,kustosica projekta co.operation

DDrruuggaaèèiijjii mmoo-ddeellii kkuullttuurrnneepprrooiizzvvooddnnjjee

ez poznavanja feminis-tièkog diskursa mislimda danas uopæe nije mo-

guæa ozbiljna recepcija suvre-mene umjetnosti i kulture Za-pada, što je jednako va<no i zazemlje u tranziciji kao što je na-

ša, jer feministièka praksa pret-postavlja najradikalnije kritikemodernistièke paradigme, kojaje još uvijek karakteristika kul-turne politike u tim zemljama.Kao što sam naziv govori(co.operation), cilj je projektauspostavljanje suradnje meðurazlièitim sredinama, naroèitoonima koje obilje<ava sliènopovijesno iskustvo, a meðu ko-jima je protok informacija ne-dovoljan. Va<no je analiziratispecifiènost i kompleksnostkulturoloških uvjeta <enskeumjetnièke produkcije u timzemljama. To je zaista neop-hodno kako bi se mogla zapo-èeti ozbiljna teoretska raspravao drugaèijim modelima kultur-ne proizvodnje koja bi bilaprimjerena tim sredinama tekako bi se izbjeglo nekritièkoposvajanje modela koji dolaze

sa zapada. Takoðer mi je bilova<no zapoèeti suradnju ne sa-mo s umjetnicama, kritièarka-ma i teoretièarkama iz zemlje iregije, nego i s onima iz Ameri-ke i Azije, kao i upoznati do-maæu javnost s razlièitim do-metima feministièke umjetnos-ti, teorije i kritike. Va<no je us-postaviti transmisiju znanja i is-kustva meðu razlièitim genera-cijama, jer mislim da je to vrlobolna toèka, a naroèito u našojsredini gdje postoji akutan ne-dostatak svijesti o kontinuitetui tradicijama.

Iara Boubnova(Sofija), likovna kritièarka ikustosica

FFeemmiinniissttiièèkkoo,,88eennsskkoo,, 88eennssttvveennoo

enska umjetnièka scena uBugarskoj posve je nova.To nikako ne znaèi da ne

postoji <enska umjetnost uzemlji. Radi se o tome da se teknedavno poèelo govoriti o tojumjetnosti kao o <enskoj um-jetnosti, tek sredinom 90-ih go-dina, i to se nekako poèelo do-gaðati sluèajno. Do danas bu-garska se <enska scena odbijapovezati s feminizmom. Buduæida sam trebala teorijski obraz-lo<iti i išèitati njihove radove,odluèila sam pronaæi novi nazivkoji bi u sebi objedinio konota-cije feminizma povezujuæi ih sa<enskim i <enstvenim/femini-nim. Namjerno upotrebljavamta tri pojma: feministièko, <en-sko i <enstveno/feminino kakobih meðu njima uspostavila ma-lu, ali va<nu razliku. Na ovojsmo konferenciji èak nekolikoputa diskutirali o tome kako fe-minizam za mnoge od nas, po-sebno za mlaðu generaciju, imavrlo jaku povezanost sa zbiva-njima sedamdesetih godine uAmerici, s politièkim aktiviz-mom i borbama za ljudska pra-va. Ti problemi u zemljama Is-

toène Europe nikada nisu bilitoliko znaèajni jer je postojalagarancija prava i situacija nijebila obilje<ena borbom za pravaopæenito koliko borbom za je-zik, za glas kojim bi umjetnicegovorile u svoje vlastito ime.Feminizam kao pojam pretpos-tavlja pokret, grupu, manifest, aponekad mo<e obilje<avati inešto agresivno. Sigurna sam damlaðe umjetnice s kojima radimne bi <eljele biti izravno pove-zane s feministièkom umjet-nošæu. Ali ako se govori o ek-skluzivnosti "<enstvenog", s timbi se slo<ile i bile bi zainteresi-rane vidjeti kako se to "<ensko"mo<e išèitati u njihovu radu.Va<na je kvaliteta predstavlja-nja, a u Bugarskoj se radovi <e-na izla<u zajedno s radovimamuškaraca. No svijest i odgo-vornost koju danas umjetniceosjeæaju prema svojoj <enstve-nosti i èinjenici da ne pripadajusamo nacionalnoj zajednici um-jetnika, veæ neèemu mnogo ve-æem, za mene su najva<nije.Va<no je da feministièke teorijene prevodimo na svoj jezik, daih ne oblikujemo prema svojimpotrebama, veæ da ih shvaæamoi prihvaæamo u svojoj svakod-nevici te da ih uèinimo dijelomsvojeg naèina razmišljanja.

Katy Deepwell(London), urednica èasopisan.paradoxa

NNee ppoossttoojjiijjeeddiinnssttvveennppookkrreett

eminizam je historijskiodreðen termin, defini-ran sredinom 70-ih godi-

na i danas više nije moguæe go-voriti o samo jednoj vrsti femi-nizma. Ne mo<e se nikako go-voriti ni o rascjepu prvog valafeminizma u situaciji feminizmadanas, buduæi da se feminizamkontinuirano obnavlja. Postojerazlièiti pravci i pokreti s razli-èitim naglascima kojima isho-dište mogu biti kulturološki,politièki ili socijalni problemi.U zemljama Istoène Europe fe-minizam zbog slu<bene politikeima problematiènu povijest, nobez obzira postoji kvalitativnarazlika izmeðu prava za muš-karce i prava za <ene. To u os-novi ovisi o tome kako se prob-lem postavi. U umjetnosti Za-pada postoji podjela na feminis-tièku i <ensku umjetnost, alipojam feminizma podrazumije-va analitièki i kritièki stav pre-ma pojmu <enskosti. I femini-zam u Americi se raslojio i višenije prepoznatljiv kao jedin-stven pokret. Postao je dijelomakademske sredine i o njemu sesve više raspravlja u okvirimaakademske discipline. No, jošuvijek postoji i aktivistièki fe-minizam koji se bavi nekim te-meljnim pitanjima kao što sunasilje nad <enama, pravo napobaèaj, socijalni problemi skojima se <ene susreæu, <ene iz-bjeglice te osvještavanje tihproblema i njihovo ugraðivanjeu društvenu politiku. Izgledakao da te dvije grupe ne komu-niciraju meðusobno. Znaju jed-ne za druge, ali ne suraðuju. Ta-ko ne postoji jedinstven pok-ret.

Milica Tomiæ(Beograd),umjetnica

SSlluuèèaajjnnaannuu88nnoosstt

a sam Milica Tomiæ, jasam Hrvatica, Io sonoMilica Tomiæ, io sono Ti-

cinese... Reèenicu izgovaram na64 razlièita jezika, svaki put snovim identitetom i svaki put snovom krvavom mrljom na tije-lu. Taj je rad nastao na temeljupitanja što me èini pripadnikomneke nacije. Je li rijeè o slobod-nom izboru ili pak neèem na-metnutom izvana? Hegel je toobjasnio pojmom "sluèajne nu<-nosti" koji odlièno objašnjava tusituaciju. Ilustrirao je to prièomo èovjeku koji izlazi u šetnju iskreæe u pokrajnju ulicu, gdjemu s prozora na glavu pada lon-èanica sa cvijeæem. Èovjek jeozlijeðen i krvav. Hegel postav-lja pitanje: "Što je tu sluèaj?"Sluèaj je da se èovjek našao natom mjestu upravo u trenutkukada je s prozora padala lonèa-nica. Sluèaj je što ga je lonèanicaozlijedila. Nu<nost je da je gla-va ostala krvava.

Marina Gr�iniæ(Ljubljana), teoretièarka i umjetnica

NNoo EEaasstt,,nnoo WWeesstt,,HHoommee iisstthhee BBeesstt

mjesto da razmišljam osebi kao o cyberfeminis-tici iz Istoène Europe,

predlo<ila sam radikalno izok-retanje moguæe interpretacijete istoènoeuropske pozicije iliparadigme. Vlastitu istoènoeu-ropsku poziciju (ili, ako viševolite Lyotardov pojam, vlasti-to istoènoeuropsko stanje) ar-tikulirala bih kao (post) femi-nistièku, cyberfeministièku pa-radigmu. Moje promišljanjepozicije današnjeg (post)femi-nizma izravni je odgovor na po-pulistièku primjedbu kako da-nas nije vrijeme za podjelu naIstoènu i Zapadnu Europu, azbog ideologije globalizacijeva<an je upravo dom: “No East,no West, home is the best!”Usprkos ideološkom sljepilu tereèenice, koja propušta uzeti uobzir klaustrofobiènu tenden-ciju i totalitarni dašak, ponovnose trebamo zapitati gdje je tajdom, u kojem je duhovnom ikonceptualnom kontekstusmješten, naravno, ako ga uop-æe imamo!

co.operation

II/41, 26. listopada 2,,, 23

Biljana Kašiæ (Zagreb), koordinatoricaCentra za <enskestudije

PPrroovvookkaattiivvaannppoojjaammddoommaa

oncept "doma" zacijelo jeteorijski provokativanpojam pri kraju ovog ti-

suæljeæa. On otvara pitanje poli-tike lokacije, dakle situiranja iizmještanja u lokalno-global-nom okolišu, kao i pitanje iden-titeta. U novom globalnom ma-piranju u kojemu cybersvijetpostaje svojevrsni "dom" zakreiranje novih obrazaca zajed-nica, napose civilnih i kultural-nih, a velik broj ljudi postaje"pomièni subjekt", putnici i no-madi, konvencionalne odredni-ce doma/domovine nisu upot-rebljive. Njihovu funkcionalno-st ipak vidim u domeni stabil-nosti, osjeæaja pripadnosti i si-gurnosti ponajprije onih graða-na i graðanki koji su mimo voljepostali "pomièni": izbjeglice iprognanici, <ene <rtve obitelj-skog nasilja, ekonomski mig-ranti i sl. Primjerice, tijekom ra-ta na prostorima bivše Jugosla-vije "dom" je èesto i posve ra-zumljivo bio fantazmagoriènomjesto za one koji su pre<ivjelitragedije gubitka, mjesto ideali-zacija i harmonije, njihovo jedi-no psihièko sklonište. Razabratikako se s uporabom doma ma-nipulira u ideološke i politièkesvrhe, kao i je li dom doista si-gurna "kuæa" za one Druge, pos-taje va<nim pitanjem kojim sedanas prije svega bave teoretièa-ri/ke civilnog društva, novihmedija i feministkinje.

Varsha Nair (Bangkok),umjetnica

GGrraanniièènneennaappeettoossttii

a izlo<bi u Galeriji suvre-mene umjetnosti u NewDelhiju, koja je trebala

biti otvorena u rujnu, jedna jeslika proglašena antinacionalis-tièkom, te su organizatori zah-tijevali da se ta slika ukloni. Natoj su izlo<bi bili prikazani ra-dovi 25 umjetnika iz cijele Indi-je. To je bio prvi sluèaj takvecenzure. Zbog toga što je slikabila uklonjena, umjetnici su sepovukli i izlo<ba je zatvorenaprije no što se zapravo i otvori-la. Taj porast nacionalizma i ta-kav naèin razmišljanja razlog suza zabrinutost. Umjetnici koji<ele govoriti o osjetljivim tema-ma ne mogu izlagati svoje rado-ve. Kao što znate, Indija je vrši-la nuklearne pokuse i mnogi suse umjetnici pobunili protiv to-ga. Problem naših odnosa sasusjednim zemljama takoðer jeza nas veoma osjetljiva tema.Kontaktirala sam s nekim pa-kistanskim umjetnicima, nonismo se uspjeli naæi u Indiji, ato bismo <eljeli. Trenutaèno topredstavlja veoma uznemirujuæiaspekt našeg <ivota. Moji ne-davni radovi bave se dislokacija-ma, toènije, graniènim napetos-tima. Ne govorim samo o svo-joj osobnoj dislokaciji, veæ omnogim ljudima koji ne <ive umjestu svog roðenja. Postav-ljam pitanje: što je moguæe zva-ti domom? Zemljopisne granicepostaju sve šire. Ljudi su svepokretniji. Bez obzira na razlo-ge, gospodarske ili politièke,trenutaèno je to najveæe pitanjeu mom <ivotu i time se ba-vim.

Orly Lubin (Tel Aviv), komparatisticaknji<evnosti

;8eennee kkaaoossiimmbboollii

no na što sam obratilapozornost jest pitanjekako ideje nacionalnosti

u <ena stvaraju neku vrstu na-cionalnog doma. =ene obiènone ratuju, ne rade u diplomacijii ne sudjeluju u nacionalnim ak-tivnostima, ali zato postajusimboli. Zašto su kulturi pot-rebni ti simboli? Što ona radi snjima? Odgovor sam pronašlau radovima pojedinih izraelskihumjetnica. Postoje naèini nakoje mo<emo domesticirati,gotovo pripitomiti, uèiniti or-ganski našom, javnu sferu zasi-æenu nasiljem osvajanja zemaljai protjerivanja ljudi koji su prijeondje <ivjeli. Kultura mora od-baciti to nasilje. Kada se na teteritorije pošalju <ene, oni pos-taju dom, privatna sfera. Mo<e-mo reæi da dolazi do kolapsaprivatne i javne sfere. Privatnusferu stvara javna sfera i obrnu-to. Reæi da je privatna sfera<enska domena obièna je la<.No ako prebacite <enu iz pri-vatne u javnu sferu, neæete jenimalo emancipirati. Samo jeprebacujete u simbolièku sferudomesticizma. To su samo na-èini koji ubla<avaju sliku uniš-tavanja, opresije, okupacije,muèenja i smrti. No ono štoometa i narušava taj fini i naiz-gled prikladan pomak iz privat-ne u javnu sferu okvir je unutarkojega se sve to dogaða. Okvirfotografije, okvir filmske ka-mere unutar kojega uvijek pos-toji nešto što ometa taj naiz-gled lijep i veoma prikladanproces domestikacije tuðih te-ritorija i nasilja koje proizlazi izokupacije tuðeg teritorija.

Edit Andras (Budimpešta), povjesnièarka umjetnosti i likovna kritièarka

JJoošš uuvviijjeekk jjaakkaa ttrraaddiicciijjaammooddeerrnniizzmmaa

a ovoj konferenciji poza-bavila sam se pitanjemkako se pojam domesti-

cizma pojavljuje u umjetnosti<ena. Mislim da u ovom raz-doblju postoji puno sliènosti iz-meðu maðarske i hrvatske um-jetnosti, buduæi da je još uvijekvrlo jaka tradicija modernizmau odgojnom sustavu, u kojoj sepozornost uglavnom poklanjatzv. visokoj umjetnosti koja od-bacuje društveni kontekst, a ba-vi se pitanjima transcendencijeili genija, što nema nikakve vezesa socijalnim pitanjima. Mnogose današnjih studenata i studen-

tica obrazuje u tom smislu. Toje kontradikcija. Umjetnici u90-ima još uvijek interpretirajuumjetnost u terminima moder-nizma. Moja je strategija bilanapraviti potpunu analizu kakobih vidjela što se dogaða na um-jetnièkoj sceni, jer za mene pos-toji još jedan problem: kako seteorijama Zapada slu<iti na is-toènoeuropskoj umjetnièkojsceni? Uvijek nastojim raditi napronala<enju razlika, jer su do-dirne toèke samo na površini.To je bio i jedan od ciljeva kadsam odluèila predstaviti maðar-ske umjetnice problematizira-njem tzv. domesticizma. Shvati-la sam da ne <elim koristiti po-jam domesticizam. Zanimalome prije svega na koji naèin um-jetnice vrše dekonstrukciju mo-dernistièkih pojmova, kako sudomesticirale znanost, kako sudomesticirale ne samo umjetno-st, veæ i intervencije u javnim iprivatnim sferama, kako se sli-karstvo ponaša u odnosu naruène radove i njegove konota-cije s pisanjem, koje se povezujes podruèjem intelektualnog. Udrugim radovima do izra<aja je,primjerice, došla dekonstrukci-ja religija, tj. domesticirana reli-gija –pokušaj stvaranja kuænoghrama, kuæne religije, privatnihrituala. Tu se ne radi o svjesnojdekonstrukciji, nego o unutraš-njoj namjeri.

Bojana Pejiæ (Berlin), kritièarka i kustosica

OOff hhoommee//OOffff hhoommee

ema dubrovaèkog femi-nistièkog skupa Of(f)home nastala je na teme-

lju inicijalnih teza koje su obli-kovale Biljana Kašiæ i SanjaIvekoviæ. Taj je naziv dakakoteško prevesti na hrvatski, a uengleskom se odnosi na dvijebaziène situacije: prvo, na teo-retiziranje pojma "doma" ("ofhome"); i drugo, na promišlja-nje intelektualne ili pak geog-rafske pozicije "biti izvan doma("off home"). Oba ta znaèenjaposljednjih su godina postav-ljena u fokus razlièitih suvre-menih teorija, naroèito onih fe-ministièkih, ali ne samo njih.One se razraðuju kako u pos-tkolonijalnim diskursima tako iumjetnièkoj teoriji koja se bavifenomenom nomadizma (ilipak "nomadskim subjektom"),geografijom ili egzilom. I uteoriji umjetnosti tema "doma-æeg" (<enskog) posla" i temati-ziranje pojma "kuæevnosti”(domesticity) sve je èešæa temautemeljena u praksi suvreme-

nih <ena umjetnica. Ono štomi se èini va<nim jest da ta te-ma nije tek intelektualistièkaprojekcija teme doma, veæ u se-bi sadr<i i sasvim realnu, <ivot-nu dimenziju, koja je na<alostna postjugoslavenskom geog-rafskom prostoru postala pri-nudna realnost: sva èetiri ju-goslavenska rata na Balkanu(1991-1999) uzrokavala su zamnoge <ene i ljude gubitakrealne kuæe i prinuðenost na iz-bjeglièki polo<aj. Veæinu tih as-pekata uspjeli smo ili razmotri-ti ili barem dotaknuti na skupuu Dubrovniku, a osobito mi sedopalo kombiniranje takozva-ne teorije i takozvane prakse ilifeministièkog aktivizma. Da-nas, èini mi se, nije potrebnoponovo kreirati distinkcije iz-meðu onoga što na rade "teore-tièarke" i onoga što rade "prak-tièarke".

co.operation

priredila: Iva R. Jankoviæ

24 II/41, 26. listopada 2,,,.

Nataša Iliæ, Iva R. Jankoviæ, Sabina Saboloviæ

Nakon što je u drugoj poloviciosamdesetih i poèetkom devede-setih u Americi došlo do svojevr-snog procvata aktivistièke i poli-tièke umjetnosti – što se obiènotumaèi kao reakcija na konzer-vativne godine reganizma – ka-ko biste situaciju opisali sada?

– U devedesetima je došlo dovelikih ekonomskih promjena.Mislim da ljudi od svojih <ivotaviše ne <ele iste stvari. To nijemoja generacija i nisam nekistruènjak za kulturu, no èini mise da su ljudi istrenirani da oèe-kuju kako mogu <ivjeti od svojeumjetnosti, i tra<e uspjeh, štogod uspjeh jest. Jednako tako,<ele se zaposliti, tra<e, primjeri-ce, ugodne akademske poslove islièno. A ništa ne uništava kolek-tivni rad kao potraga za indivi-dualnim uspjehom i individual-

nim poslom. Takoðer, karakte-ristika je umjetnièkog svijeta dasve pretvara u trend. Onog tre-nutka kada je bio izgovoren ter-min politièka umjetnost, to jeznaèilo da sve što se radi pripadaodreðenom vremenskom raz-doblju i odreðenoj generaciji.Kada su ostarjeli ljudi koji su setime bavili u osamdesetima, mla-ði su umjetnici zakljuèili da je tonešto èime su se bavili oni tada, ipo<eljeli su raditi nešto drugo. Adogaða se još nešto – drastiènapromjena u prirodi identiteta lju-di, vezana uz ono što zovemodot.com svijet. Uopæe, dot.comepoha iz temelja mijenja èitavkoncept sfere javnoga. Pojedincise ogranièavaju na sebe, nisu ustanju vidjeti sebe kao dio grupe.Prisiljeni su stalno iznova odigra-vati vlastiti identitet. Velik je pri-tisak medija da to potvrde mla-dim ljudima, da im doka<u kakoje to ono što jest <ivot i da sebetreba stalno glumiti. To je tzv.MTV generacija. Èini mi se dapogotovo umjetnici misle kakoim je glavni posao iz minute uminutu stvarati vlastiti identitet.

No to je samo jedna vizija to-ga što znaèi odrasti i biti uspje-šan pojedinac...

– Da, drugu smo viziju bezsumnje mogli vidjeti u Seattlu,što potvrðuje kako još uvijekpostoji golema zaliha <elje da sesvijet mijenja, da postoji zajed-nièki cilj veæi od pojedinca, èak iako on nije posve jasan. Govorise da je to trenutak anarhije, alianarhija je samo vizija svijeta ko-ja još nije posve domišljena. No,i svijet dot.com potièe vrstu anar-hije, desnièarsku anarhiju, neosobito destruktivnu i blisku li-beralnoj desnici koja tvrdi da jesvaka vlast samo izraz <elje poje-dinca da se natjeèe. Tu se radi oviziji koja osobito ohrabrujekonkurentske odnose. Ipak,mladi Amerikanci imaju <elju zavizijom koja bi bila veæa od vizijepojedinca... Priroda njihova or-ganiziranja prilièno podsjeæa nanaèin organiziranja u šezdeseti-ma, kada je generacija tek probu-ðena iz velikog sna pedesetih ta-koðer imala prilièno anarhiènu inejasnu ideju o tome kako se va-lja okupljati i zahtijevati da senešto promijeni, bez osobitorazraðenog plana. To se pokazu-je pogodnim, od Seattla do Was-hingtona, Los Angelesa, Mel-bournea i sada Praga. Uvijek jetako: baš u trenutku kada se èinida je sve veæ napravljeno i da seviše nitko ne mo<e sjetiti štodoista znaèi nešto uèiniti, imati

interes za nešto, sljedeæa nam ge-neracija pokazuje da postoji èita-va tradicija, ljudskih nastojanjaoko promišljanja smislene slikesvijeta, te <eli i sama pokušati is-to. Tako se neprestano iznova ra-ðaju ideje koje desnica pokušavaiskorijeniti. Dakako, tu je i druga

strana prièe –tradicija desnicekoja se od pada Berlinskog zida iraspada SSSR-a revitalizira pose-zanjem u povijest nacistièkog re-<ima i ponovnim osmišljavanjemkoncepta zlonamjerne desnièar-ske osobe pune mr<nje. Desnicaje bila vrlo <ivahna u smislu me-ðunarodnog organiziranja i èinise da oni na ljevici sada dr<e dana to valja odgovoriti. Taj lošprimjer podsjeæa mlade generaci-je kako na svijetu ima i drugihstvari osim tra<enja što boljegposla, što br<eg bogaæenja i štoveæeg vlasništva. Tako je, s jednestrane, èinjenica da mladi ljudiimaju idealistiène <elje i smisaoza pravdu, dok, s druge strane,primjer desnice opominje da akosami ne uèinimo nešto, njihov æemodel društva prevladati!

U èekanju prolazi deset godi-na

Kako vidite procese koji seodigravaju u Istoènoj Evropi na-kon raspada Sovjetskog Saveza?Mnoge su promjene proglašenedovršenima prije nego što se sleg-la prašina...

– Èinjenica je da èovjek nezna što æe sve izgubiti kada po-kušava mijenjati sve. Nedavnosam razmišljala o umjetnosti uRusiji. Neslu<bena je umjetnostza èitavo vrijeme sovjetskog re-<ima bila odreðeni izraz otporaprotiv dr<avne dominacije. I dr-<avna nomenklatura i oni koji subili protiv dr<ave shvaæali su um-jetnost kao kljuèni element kul-turnog <ivota. No kapitalizamtvrdi da je samo masovna kulturava<na, da umjetnost i tradicijakulture nemaju va<nost, da sutek prošlost. Nisu va<ne jer nisu

Disney, nisu TimeWarner, MGMni sliène kompanije. Ono u èemusu Rusi pogriješili jest da su poš-li od uvjerenja kako su sada slo-bodni raditi umjetnost kakvu <e-le, a svi æe im se diviti i cijeniti ih,neæe morati stvarati alegorije, ra-diti èudne stvari i skrivati svoje

radove... Rusiju upotrebljavamkao primjer jer sam tamo bila vi-še puta i donekle poznajem prili-ke. No tamo se sada postavlja pi-tanje što æe nam umjetnici. Akoizravno imamo Disneyja, što æenam umjetnost? Ne, umjetnostnije va<na, u hodu smo shvatilida su satovi Rolex daleko va<ni-ji… <elim reæi da ruski umjetnicinisu shvaæali kako æe dolaskomkapitalizma postati neva<ni i iz-gubit æe zdravstveno osiguranje i

druga socijalna prava. Ljudi nisumogli zamisliti da æe jednostav-no nestati sve stvari koje <ivotèine podnošljivim. Nisu moglizamisliti da æe do hrane teškodoæi, da æe se mirovine srozati donièega, da æe jednostavni odlazakzubaru postati nešto nedostup-no… Tko bi mislio kako æe reèe-nica “riješimo se komunista”znaèiti raspad socijalnog tkiva.Kada je pritisak nestao, mislilo seda se sada napokon mo<e ponov-no izmisliti svijet, zaboravljajuæida vani postoje i drugi interesikoji glasno objavljuju svoju pri-sutnost i nala<u vam da se opus-tite, jer oni æe izmisliti svijet zavas. Ljudi su mislili da ne mo<esve tek tako nestati, kako æe us-koro postati bolje … I u tom èe-kanju prolazi deset godina, vidi-te kako se skraæuje prosjeèni <i-votni vijek... To se desilo i kodvas. Stalno mislim što bi Tito re-kao da je vidio tu najokrutnijumoguæu brutalizaciju jedne pojedne regije, zato što je netko odtoga imao koristi. Nevjerojatnoje da je ljude moguæe organiziratitako da ubijaju svoje susjede!Sjeæam se da mi je SlavenkaDrakuliæ prièala kako je sjedila uZagrebu i razmišljala o tome je lidoista moguæe da æe biti rata, is-tovremeno shvaæajuæi – rat je veætu…

Identitet kao kozmetièki tret-man

Kako vidite polo�aj �ena u Is-toènoj Evropi? Uoèavate li nekespecifiènosti feministièke teorijei prakse?

– Napisala sam èlanak o femi-nizmu u SSSR-u sredinom osam-desetih, o naèinu na koji su se

oblikovali privatni <ivoti <ena…Jer <ene su uvijek morale raditisve... Naime, ništa nije bilo oèiti-je od la<i sovjetskog sistema ka-ko su <ene osloboðene, jer <enesu morale ispunjavati sve noveuloge zajedno sa starima. =enesu ne samo morale izvršavati sveone zadatke koji se podrazumije-vaju, kao što su odr<avanje stanai odgoj djece, veæ su morale pod-r<avati i muški ego. Uglavnom,psihološka dominacija bila je ite-kako prisutna, premda su se Rus-kinje, primjerice, mogle razvestii <ivjeti same. No to nije va<nojer i dalje nije bilo prave jedna-kosti. A sa stajališta Zapada idea-lizirana slika o tome što znaèi bi-ti slobodna <ena doista je pove-zana s kozmetikom! Netko mi jeprièao kako je prije nekoliko go-dina na veèeri negdje u Njemaè-koj sjedio sa zastupnikom tvrtkeEstee Lauder, koji je, prièajuæi omad<arskom tr<ištu, doslovcerekao da ih tvrtka mora nauèitikako da budu <ene jer one to neznaju. Tu je dosta djelatna idejada se identitet mo<e ostvariti ne-kom vrstom kozmetièkog tret-mana tipiènog za djevojèice. UPragu sam vidjela tramvaj obli-jepljen slikama velike ru<ièasteBarbie. To ne bi mogli napravitièak ni u Americi, barem ne za-sad. No to je tipièna stvar da og-lašavanje uvijek trèi prije vreme-na. Barbie, jedinstvena ogromnastvar usred civilnog društva...No posvuda gubimo civilnodruštvo, gubimo ideju da je ne-dostojno uæi u tramvaj preodje-ven u Barbie. Luda stvar kod rek-lama je što ti govore da je vrlo la-ko transformirati se i ako nisi vr-lo otporan, èini ti se da to jestrješenje: kozmetika, kratka suk-nja, posao i svi æe nas voljeti.

Vidite li razvoj feminizma ubuduænosti? Prepoznajete li nekenove snage?

– Èini mi se da ima mladihsnaga. Kada mlade <ene pristu-paju razlièitim pokretima zadruštvene promjene, uvijek uvi-ðaju da zapravo ne mogu raditi smuškarcima ili da muškarci ne<ele raditi s njima ili na kako godto <elite reæi... Radit æe na njima,ali ne s njima! Tako se feminizamponovo raða svaki put kada nas-taje neki društveni pokret. :ene su uglavnom nesklone dek-larirati se kao feministice. Kakoto tumaèite?

– U Americi, rijetko koja <enanaziva samu sebe feministicom.To je demoniziran pojam i to tra-je veæ dugo. Èinjenica da se <eneprotive izjasniti kao feministicedjelomièno je vezana uz to štoveæina mladih <ena <eli odrasti ibiti sretna, a buduæi da je više he-teroseksualnih osoba nego lez-bijki, razmišljaju o tome kako æesvi bje<ati od njih ako im na èeluvide veliko F! Uglavnom, nitkone <eli etiketu. Dok sam bilamlada, moja generacija nije doz-voljavala da nas nazivaju “<ena-ma”, jer to je oznaèavalo patrijar-halnu kuæanicu. Mi smo bile “cu-re”, htjele smo biti do<ivljenekao seksualna biæa.

Nema li taj otpor feminizmuveze s odbijanjem uvoza “ame-rièkog” koncepta i strategije?

– Istina, ta etiketa jest vrstakulturnog imperijalizma. Otkadje feminizam ojaèao u Americikrajem sedamdesetih godina, uostalim je zemljama èest komen-tar bio kako se radi o još jednojglupoj amerièkoj ideji. No tko jeto govorio? Ja ne mislim da su togovorile <ene jer èinjenica je –feministièki se pokret vrlo us-

Martha Rosler, amerièka umjetnica

Zar vi niste?

Politièka umjetnost, na-vodno, spada pod istoèniblok, dok sve što je uni-verzalno i harmoniènospada k nama. A ja sam bi-la na pogrešnoj strani tihpridjeva

Anarhija je samovizija svijeta kojajoš nije posve domišljena

d sredine šezdesetih godina Mar-tha Rosler bavi se društveno anga- iranom, politièki motiviranom

umjetnièkom praksom koja naglašava pro-cesni karakter djela. Kao i kod mnogih dru-gih postkonceptualnih umjetnika njezinegeneracije društveni aktivizam koji karak-terizira njezin rad otvara se širokom raspo-nu medija, od fotomonta e, videa i instala-cija do pjesništva i kritièkih eseja. Presudanutjecaj na njezin razvoj imao je pokret zaosloboðenje ena kasnih 60-ih i ranih 70-ihgodina, kao i antiratni pokret te pokret zagraðanska prava. Stereotipne ili marginali-zirane slike potrošnje i proizvodnje provoci-raju njezinu umjetnièku ili kritièku reakcijuprotiv opresije, izrabljivanja i spornih pita-nja roda i klase. Nasljeðe pop-arta, JamesaRosenquista i Richarda Hamiltona, europ-ska tradicija Sergeja Ejzenštajna, JohnaHeartfielda i Jean-Luca Godarda, kao i utje-caj “uliènog fotografa” Walkera Evansa og-leda se u neoèekivanim zahvatima foto-monta e i politizirane fotodokumentacije.Osnovna metoda njezina rada kombinacijaje disparatnih elemenata koja rezultira fun-damentalnom kontradikcijom, što je uoèlji-vo veæ u najranijim radovima, kao što sufotomonta a Tijelo lijepo, ili ljepota ne poz-naje bol iz 1965. u kojoj paradoksalno feti-šizira ensko tijelo premještajuæi nadrealis-tièki prikazane ene u podruèje reklama, iliDovesti rat kuæi iz 1967. godine, u kojemslike rata u jugoistoènoj Aziji umeæe u ame-rièke kuæne interijere iz popularnih èasopi-sa za ureðenje doma.

Martha Rosler profesorica je na MasonGrass School of Arts od 1980. godine, a višeod dva desetljeæa izla e po cijelom svijetu teje ugledna kritièarka i profesorica fotogra-fije i videa. Njezina retrospektivna izlo ba,naslovljena Pozicije u ivotu svijeta, nedav-no izlo ena u The New Museum of Contem-porary Art u New Yorku, njezina je prva ret-rospektivna izlo ba tog formata. Retros-pektiva je tijekom prošle godine izlagana uBirminghamu, Lyonu, Beèu, Barceloni iRotterdamu, a prati je knjiga istog naslovau izdanju MIT Pressa, koja sadr i izvatke izscenarija, fotografije, fotomonta e, instala-cije i performans, kao i nekoliko kritièkiheseja o njezinu radu.

Body Beautiful, or Beauty Knows No Pain, 1966-72.

II/41, 26. listopada 2,,, 25

pješno proširio po svijetu, i toposvuda, èak do Kine. Premda jejasan taj otpor prema feminizmukao kvaziamerièkoj ideji. Kadatoliko stvari dolazi s amerièkimokusom, zašto prihvatiti još i to?Postoji, osim toga, i ideja svojev-rsnog ekskluziviteta – to mo<davrijedi negdje drugdje, ali ne ikod nas jer mi smo posebni…Svako je mjesto posebno, ali ne-ke su stvari zapanjujuæe jednake.Tako je i opresija <ena svuda jed-naka. Doduše, stvari su se zaistapromijenile, doista jesu. Èak ni unajgrubljim antifeministièkimtrenucima, ni u najkonzervativ-nijim zemljama nitko ne tvrdi dasu <ene vlasništvo svojih mu<e-va, da ne smij posjedovati vrijed-ne stvari, da moraju šutjeti ili daih muškarci imaju pravo tuæi. Svipriznaju da muškarci i <ene mo-raju biti bazièno jednaki. Nostvar se gubi u detaljima… Usvakom sluèaju ideja da su <eneinferiorne nije više opæe prihva-æena. A do šezdesetih godina <e-ne su smatrane nedostatnim i ne-potpunim biæima. Bez obzira ko-liko <ena bila uspješna, još uvijekima nesreæu da je roðena kao <e-na. Vjerujem da širenje takvihideja više nije moguæe. Moralo bidoæi do nekog velikog svjetskogpreokreta da bismo se tome vra-tili. No jednakost <ena i muška-raca još uvijek je nedovoljna,osobito u muslimanskim zemlja-ma. Teško mi je vidjeti muškarceu sportskoj odjeæi i kratkim hla-èama pokraj potpuno zamotanih<ena. Mlade djevojke hodaju s trisuknje, vidim to u svojoj èetvrtiu Brooklynu. A to je doista va<-no, nemoguæe je da tako sapetotijelo normalno funkcionira. Du-go sam razmišljala o velovima,zakrivenim licima i pitanjimakulturnih razlièitosti.

Uvijek æu reæi da sam feminis-tica

Poznato je da se tolerancija li-beralnog multikulturalizma vrtiu zaèaranom krugu eurocentriz-ma, koji kulturi Drugoga prizna-je ili suviše ili premalo partiku-larnosti, a la�na “tolerancija”èesto je tek posljedica potrebe za

legitimizacijom nesmetanog fun-kcioniranja multinacionalnogkapitala. Kako se prema tomeodreðujete?

– Trebalo mi je vremena da seodluèim izjasniti protiv velova,da izjavim kako smatram da je tajobièaj kulturna pogreška koja æejednom biti ispravljena. Razlogzbog kojeg ta pogreška tako ag-resivno i ustrajno opstaje navod-na je <elja za neprihvaæanjem do-minacije druge kulture. No tajstav samo zasjenjuje pravi prob-lem, ato je jednostavna èinjenicada su te <ene zatvorene, u sva-kom smisu te rijeèi. Priznajem

argument koji osuðuje naèin nakoji je u zapadnoj kulturi <enskotijelo pretvoreno u objekt. Utom segmentu stoji argument opotrebi i <elji za skrivanjem odmuških pogleda. No zamatanje<enskog tijela u oklope odjeæejednostavno nije rješenje! =aomi je, ali doista nije! Ono nezaustavlja da se <ene tretirajukao objekti, veæ sve prebacuje naneki drugi kolosijek. Isto bismotako mogli predlo<iti da nosimopapirnate vreæice preko cijelogtijela kako bismo sprijeèile svepoglede. Tretiranje <ene kao ob-jekta neæe riješiti ni najkraæa mo-guæa suknja ni fered<a. Postojidrugaèiji naèin suoèavanja s timproblemom. Znaèi li to da pret-postavljamo da su muškarci <i-votinje koje se ne mogu ukrotiti?Znaèi li izbjegavanje suoèenja s

problemom polo<aja <ena prih-vaæanje spolne nejednakosti i èi-njenice da se <ene tretiraju kaokomad namještaja?

U vašim radovima iz sedam-

desetih godina oèit je fokus nafeministièku problematiku, dokste se kasnije više bavili temamadruštvene pravde, stanovanjem,agresivnom amerièkom politi-kom. Koji su tome razlozi?

– Više je razloga. Dosadi midugo raditi iste stvari, moji rado-vi ne nalikuju jedan na drugi. Je-dan od kritièara The New YorkTimesa izjavio je da je moja ret-rospektiva izgledala poput grup-ne izlo<be! To je donekle istina,jer nikada nisam preuzela pre-poznatljiv stil, naprotiv, uvijeksam ga izbjegavala. Jednako takone <elim biti oznaèena samo kao

feministica, jer tada si tek jednaod mnogih. Upravo se to dešavanajrazlièitijim umjetnicima, dapostanu stroj, i to stroj koji stal-no svira istu melodiju. To neznaèi da me ta tema više ne intri-gira. Napisala sam, na primjer,èlanak o <enama u Rusiji i njiho-voj reprezentaciji u fotografija-ma i reklamama. Uostalom, dosredine osamdesetih u Americi jebilo toliko feministica da im ni-sam trebala još i ja. Smatrala samda imamo dovoljno hitnih zada-taka, kao što je rasprava o polo-<aju središnje Amerike, o uselje-nicima ili èinjenici da po svijetupostavljamo nuklearne glave. Is-todobno, radovi u kojima sam sebavila ratom èesto imaju vrlo jas-nu feministièku crtu, no ne uvi-jek. Danas na okruglom stolu pi-tala sam se je li dovoljno da ka-

<em kako sav moj rad nastajeoèima <ene posveæene feminiz-mu i postavlja <enska pitanja. Alito jest tako! Ako me se pita, uvi-jek æu reæi kako sam feministica ikako radim društveno orijentira-nu umjetnost, što ne znaèi da æuiæi okolo vièuæi: Zdravo, ja samfeministica. Uopæe, otkad sutakve oznake dostatne? Da, mojrad jest feministièki, no istodob-no je i konceptualan, postkon-ceptualan, postmodernistièki,aktivistièki, društveno anga<ira-n… Prihvaæam sve te etikete, svedok znamo o èemu razgovara-mo. Mary Kelly jednom je reklada smo ona i ja jedine umjetnicenaše generacije koje još uvijekprihvaæaju etiketu feministica.Mnoge umjetnice odbijaju femi-nizam s argumentom da ih takvoetiketiranje smješta u odreðenuladicu u kojoj na njih nitko dois-ta ne obraæa pa<nju. Problem eti-ketiranja doista postoji, no menije osobno va<no reæi da sam fe-ministica. Zar vi niste? Kako jemoguæe ne biti feministica? Isti-

na je ipak da se u Americi samo<ene u profesionalnim <enskimorganizacijama izjašnjavaju kaofeministice!

Umjetnica, a ne opasnost zasvjetski poredak

Gdje ste izlagali svoje radove?Jesu li im galerije uvijek bile ot-vorene?

– Izlagala sam posvuda, no ga-lerije su me manje zanimale. Moj<ivotopis ima 45 stranica vrlositnih slova. Nisam imala proble-ma s time gdje æu pokazati svojeradove. Smiješno je što neki

èlanci koji su izašli upovodu moje retros-pektive pišu o meni kaoda prije nisam postoja-la!

Koliko je retrospekti-va, koja je putovala poAmerici i Evropi, utje-cala na vaš današnjistatus?

– Iznenadila sam sekoliko se toga promije-nilo retrospektivom. Zavrijeme hladnog rata, uThe New York Timesu,novinama koje u NewYorku odreðuju ton os-talom mainstream tis-ku, moj performans ivideo Vital Statistics of aCitizen, Simply Obtai-ned iz sedamdesetih go-dina jedna je autorica

proglasila propagandom! Ha,propagandom za što? To je i ina-èe zanimljiva tema. Kada sam pr-vi put u Rusiji na slajdovima pre-zentirala svoje radove, publika jebila u<asnuta, mislila sam da æepobjeæi iz prostorije. Agitprop isve ono od èega <ele pobjeæi,u<as! No na Zapadu je propa-ganda velika i osvje<avajuæapromjena u odnosu na visokimodernizam. Napokon netkogovori o neèemu!

No da se vratim retrospektivi.Povodom te izlo<be The NewYork Times dobio je priliku obja-viti dva velika èlanka o mom ra-du, kao da o meni nikada prijenisu pisali, kao da nisam postoja-la, kao da sam lutala negdje udivljini. Jest da sam imala tisuæeizlo<bi, ali ne tamo gdje bi to bi-lo va<no… Nevjerojatno! Svakegodine imam desetke izlo<bi, nanajrazlièitijim mjestima i grado-vima, a imala sam i prilièan brojsamostalnih izlo<bi. No u svakojzemlji u kojoj sam imala retros-pektivu tretirali su me kao dasam do tada bila negdje zakopa-na! U Francuskoj su me progla-sili amerièkom pop- umjetni-com!?! Molim? U Beèu mi jenetko poslao èlanak u kojem jemoja izlo<ba prema anketi izab-rana najva<nijom izlo<bom1999. godine. Kao da sam bila ot-krivena! Nakon svi tih izlo<bi! Abilo ih je stvarno puno…

Kako to objašnjavate? Dovo-dite li to u vezu sa spektakulari-zacijom muzejske prezentacije, spromjenama politièkih okolnostiili umjetnièkih trendova?

– Mislim da je to povezano saèinjenicom da je hladni rat zavr-šen. Više se ne moraju zamarati“komunistièkim umjetnicima” ilikako su ih veæ nazivali, opasnim,politièkim, zloèestim... Podjelaje bila jasna: ova vrsta umjetnikapripada nama, a ona vrsta umjet-nika pripada njima. Sve što je po-litièko spada pod istoèni blok,dok sve što je univerzalno, har-monièno, inspiracijsko, eksperi-mentalno, puno rizika, spada knama. A ja sam bila na pogrešnojstrani svih tih pridjeva. Univer-zalni dio mog rada najmanje mezanima, puno sam više zaintere-sirana za pojedinaèno. Buduæi daje doktrina bila protiv partikular-nosti, nisu me baš mogli voljeti.No to me nije spreèavalo da tije-kom posljednjih dvadesetak go-dina redovito izla<em i dr<impredavanja na brojnim školama.Ja sam umjetnica koju svi znaju,ali i ona koju nitko ne zna. Nomoram biti oprezna kada ka<em“nitko”. Svi u umjetnièkom svi-jetu me znaju, ali umjetnièki jesvijet zatvorena kutija iz koje in-formacije ne izlaze. Fotografi sumislili da sam fotograf, videoum-

jetnici da sam videoumjetnica,performeri su mislili da sam fe-ministièka performerica... Vidlji-vi su bili samo dijelovi mene i,moram priznati, bili su shvaæeniozbiljno. A to je vezano uz èinje-nicu da pišem, jer ljudi me mora-ju shvaæati ozbiljno kako im sene bi negdje pojavilo ime … Onošto je retrospektiva promijenilajest da se više nitko ne mora bri-nuti jesam li sovjetska špijunkaili nešto slièno. Nitko takve stva-ri nije izgovarao, no uvijek supostojali nagovještaji da ja na ne-ki naèin radim za sile zla. To jenajni<a razina neizgovorenih op-tu<bi, da radim za zle ciljeve snamjerom uništenja SjedinjenihDr<ava… Ono što je posljedicaretrospektivne izlo<be, koja jeprikupila i u uredan slijed slo<ilarazlièite radove, izlo<be, knjige,slike, èlanke, tekstove i inter-vjue, jest da sada ljudi znaju saèime se povezuje moje ime. I po-èeli su me tretirati ne kao opas-nost za svjetski poredak, veæ kaoumjetnicu.

Tko bi mislio kakoæe reèenica “riješi-mo se komunista”znaèiti raspad socijalnog tkiva

Feminizam se po-novo raða svakiput kada nastajeneki društvenipokret

co.operation

Bringing The War Home, 1967-72.

A Simple Case for Torture, or How to Sleep atNight, 1983.

Semiotics of the Kitchen, 1975.

Rights of Passage, 1995-98.

26 II/41, 26. listopada 2,,,.

Martha Rosler

'enski glas (èinjenièki)Ovo je opera u tri èina. (stanka)

Na ekranu još nema slike. Radnije o percepciji malih èinjenica.Nije o fiziologiji percepcije. Onje o percepciji sebe. O znaèenjuistine. (kratka stanka) Definicijaèinjenice.

Ovo je opera u tri èina. Ili,ovo je svojevrsna opera s nekomvrstom podjele na tri èina. Ovoje rad o tome kada si izraðen.Ovo je rad o uèenju kako misliti.

Ovo je opera u tri èina. Prvièin je u stvarnom vremenu i zav-ršava u monta<i. Drugi èin jesimbolièan: što je isto, što je raz-lièito. Što je vani, što je unutra.Kao bakine kokoši – samo što seovdje bavimo jajima. Treæi èin je

tragièan, strašan, mitski. To jedokumentarni zapis. On je opomnom ispitivanju na masov-noj razini. O onome što je uèi-njeno i što bi moglo biti uèinje-no. Ne treba vas podsjeæati nasustavnu obradu i masovno is-trebljivanje. Vi pamtite znan-stvena ispitivanja ljudskih biæa.

Ovo je rad o prinudi. Prinudamo<e biti brza i brutalna. To jenajgori zloèin. Prinuda se mo<eprotezati preko èitavog <ivota.To je obièan, svakodnevni zloèin.Birokratski zloèin mo<e biti bru-talan ili jednostavno uništavaju-æi. Ne moramo odabirati. Sartreka<e “Zlo zahtijeva samo sustav-nu zamjenu apstraktnoga kon-kretnim”. To jest, zahtijeva samorazgradnju cjelovitog ljudskogstatusa osoba nad kojima izvrša-vaš svoje ideje i planove. (stanka)Statistike.

Da bi neka institucija bila zla,ne treba je voditi Hitler. Kakoprimjeæuje Stephan Kurtz, pot-rebno je tek da je vode bezosje-æajni ljudi, ponekad zvani inte-lektualcima ili znanstvenicima.U ime odgovornosti, domaæe jestanovništvo kolonizirano i po-robljeno, <ivoti <ena, djece i rad-nika (tu upada glas ISPITI-VAÈA) i podanièke populacijeregulirani na svim stupnjevima,“za njihovo vlastito dobro”.

Ovo je rad o tiraniji išèekiva-nja. (nema stanke izmeðu 'EN-SKOG GLASA pripovjedaèa irazmjene ISPITIVAÈ – ISPITI-VANI)

(bijela soba, oštro svjetlo, jakesjene. ISPITIVAÈ, u bijelom la-boratorijskom ogrtaèu, na stolicina EKRANU LIJEVO, ispredkutijastog stola s priborom. ASI-

STENT, još jedan muškarac u bi-jelom ogrtaèu, stoji u SREDIŠTUPOZADINE, ispred velikog bije-log papira na zidu. ISPITIVAÈga gleda)

Ispitivaè: Sljedeæi...(ISPITANIK, mlada 1ena,

ulazi u EKRAN LIJEVO, u si-vim hlaèama, svijetlo1utoj košulji.Prolazi pokraj kablova i sjeda naveliki stolac, kako joj pokazujeISPITIVAÈ. On radi bilješkedok ISPITANIK odgovara na pi-tanja.)

ISPITIVAÈ: Spol?ISPITANIK: (gotovo neèuj-

no) <enski.ISPITIVAÈ: Dob?ISPITANIK: Trideset tri.ISPITIVAÈ: Rasa?ISPITANIK: Kavkaska.ISPITIVAÈ: Etnièko porijek-

lo?ISPITANIK: Austrijsko i rus-

ko.

Stanje kulture nasuprot stanju

prirode. Kako sebe izmjeriti pre-ma stupnju vještine: “kako pre-raditi vanjski izgled tako da si-mulira idealiziranu verziju pri-rodnoga.” Kako je u taj izgledugraðena tjeskoba. Kako dvos-mislenost, neodluènost i nesi-gurnost prate svaki naš pokušajda se vidimo – da se ona vidi ona-ko kako je vide drugi.

Ovo je rad o tome kako misli-ti o sebi. Ovo je rad o tome kakoje ona prisiljena misliti o sebi.Kako ona uèi prouèavati sebe,kako vidjeti sebe kao zemljopis-nu kartu, teren, proizvod koji sestalno obnavlja, centimetar pocentimetar, “istimaren, proizve-den, programiran, reprogrami-ran, kontroliran: servomehani-zam kojim se uèi kako iskoristitisve iskoristive metode povratakako bi kontrola ponovno bilauspostavljena.”

Èitajte iz rada o kibernetiè-

kim servomehanizmima, èitajteiz rada o samoka<njavanju, èitaj-te popis stavki nevjestine opre-me, èitajte popis s kojeg se birajupokloni za mladence, èitajte po-pis stvari koje se smiju i stvarikoje se ne smiju uèiniti, èitajte spopisa glamuroznih prevrata, èi-tajte s popisa stvari koje rademuškarci i stvari koje rade <ene,èitajte s popisa igraèaka za djeèa-ke i igraèaka za djevojèice. Èitaj-te s popisa prosjeènih primanjamuškaraca i <ena. Èitajte knjigurezignacije i poraza.

Èitajte priruènik o revolucio-narnom društvu.

(izvadak iz scenarija, 1977)

;ivotne statistike graðana,pribavljene jednostavnovideorad

Vital Statistics of a Citizen, Simply Obtained, 1977.

The Secret of the Rosenbergs, detalj letka, 1988.

Vital Statistics of a Citizen, Simply Obtained, 1977.

II/41, 26. listopada 2,,, 27

audioradMartha Rosler

/pripovjedaè/

Hermeneutika imena ili što je u njemu

Imenovanje je umjetnost minimalizma,apstraktna umjetnost, ne, maniristièkaumjetnost, simbolistièka umjetnost. To jeumjetnost temeljena na reprezentaciji, naznaèenjskim rijeèima, no ona porièe svojeznaèenje, podr<ava je mre<a stila, primisli iodbacivanja, posramljuju je svojstva onogašto denotira. Imenovanje je poetika zvukai društvenih referenci podlo<no modnimpromjenama. Imenovanje je umjetnostodijevanja, stvaranje nove osobe ili osobekoja æe to tek postati, buduæe odrasle oso-be, trajno društveno odijelo koje karakte-rizira jednako kao poslovno odijelo ili in-dijanska nošnja.

Što je retorika imena?Ime oglašava osobu društvenom svijetu,

grupi. Ono osobu prisvaja grupi i ve<e jeuz nju. Ono urezuje u totalni uzorak iden-titeta sljedeæe rezove: najviše spol, zatimetnièku grupu, kao i razdoblje kada je oso-ba roðena, a èesto i religiju, društvenu kla-su i rasu, takoðer i fikcionalne, politièke ilireligiozne heroje i heroine, kao i senzibili-tet ili nezgrapnost roditelja ili drugih ime-novatelja.

Za što se koristi imeImena imaju privatnu funkcijuobiteljsku funkcijudruštvenu funkcijupolitièku funkcijuImena su funkcionalni entiteti u jeziku.

Njihova je poruka usmjerena djelomiènoprema van, prema obitelji, grupi i kulturiopæenito, a djelomièno prema unutra, pre-ma nositelju imena.

Osobno ime ima nekoliko podruèja oz-naèavanja, od kojih je posljednje doslovnoznaèenje rijeèi i slogova koji ga tvore.

Što je javna funkcija imena? Ime te identificira graðanskim vlastima

svih vrsta, no ime je “mekano”, nije nekiapsolutni identitet, razlièito je od broja,koji je “tvrd”. No imena se obièno zamje-njuju brojem ili brojkama ili nekim još ap-straktnijim identifikacijskim karakteristi-kama, kao što su otisci prstiju i zvuèni za-pisi glasa. Javno “znaèenje” imena njegovaje virtualna identiènost s tobom, i tvoje jeime dostatna identifikacija za veæinu nam-jena u svakodnevnom <ivotu.

Koja je privatna funkcija imena?Ime te poistovjeæuje s tobom, još od

vremena kada se tvoj identitet tek poèeooblikovati. Imena smatramo dijelom “se-be”. Reklame su do ludila razvile teorijuimena kao aure stvari, trošeæi milijune nasmišljanje magiènih imena koja æe upotpu-niti “sliku” kakvu <ele da proizvod stvara.Realnost stvari povlaèi se u pozadinu predsnagom imena i njegovim zamkama. U

reklamama se ime smatra “dušom” robe.Nauèili smo imena smatrati dušom osobe.

Ona: <enska imena.On: Kako napraviti <ensko ime. Prona-

ðite muško ime, ime nekog religioznog he-roja ili nekog sliènog i uèinite mu neštozbog èega æe se èiniti “femininim”. Femi-nizarajte ga. Dodajte a, ine, ina, ette, etta,ita, etha, itha, elle, ella, ille, illa, inde, inda,ie, ye, ili ia.

Ili uzmite muški nadimak i naèinite ime.Ona: Rudolpha, Rudophine, Rudolphi-

na, Rudolphette, Rudolphetta, Rudolphi-ta, Rudolphetha, Rudolphitha, Rudolphel-le, Rudolphella, Rudolphille, Rudolphilla,Rudolphinde, Rudoplhinda, Rudolphie,Rudolphye, Rudolphia, Dolpha, Dolphine,Dolphina, Dolphette, Dolphetta, Dolphi-ta, Dolphetha, Dolphitha, Dolphelle, Dol-phella, Dolphille, Dolphilla, Dolphinde,Dolphinda, Dolphie, Dolphye, Dolphia.

(izvadak iz scenarija, 1977)performansMartha Rosler

Istina je da on, i on, i on je puno nauèioo tome kako misliti o <enama, kako se snjima ponašati ili realistiènije, kako izgle-dati kao da misli na <ene. Istina je, istina je,teško se mijenjati. No stvari se mijenjaju,sve se mijenja. Pesimizam intelekta, opti-mizam volje, Gramscijev slogan, takoðerpostaje utjeha.

Carole King pjeva Zar nitko više ne os-taje na jednom mjestu? Ljubavnici umjet-nici studenti otkrivaju letenje. Ljudi sekreæu. Tu je pitanje ega. “Mobilnost”. Sa-morazvitak. Razvitak sebe, koji uèiš kakose iskljuèiti od drugih, tra<iš najbolje mjes-to poput dragulja.

Sebe, dragocjenog sebe, ne mo<eš izgra-diti kao što gradiš kuæu.

=ena u reklami izjavljuje Ja sam mojdom. Naravno, <ena dom, <ena ognjište,<ena graditeljica gnijezda. Suprotnost do-ma i svijeta. Dinamika dvosmislenosti, po-pis reda i nereda. Kako se odnositi premaekonomskom poretku, ekonomskom ra-tu? A što, na primjer, s ovim: “inflacija jenu<nost”? Kada se tek doselila u Kaliforni-ju, smeða je ri<a koštala 14 centi. Sada je 75centi. Ako ti je smeða ri<a previše organ-ska, grah je koštao 12 centi; sada je 65 do75 centi. Ri<a i grah – namirnice veæineMeksikanaca i Indijanaca. I ljudi poput nje.Preselila se u Kaliforniju da bi dobila pros-tor za disanje, privremeni praznici od grad-ske borbe, prljavštine, zagaðenja, visokihstanarina. Kako se nositi s “promjenjivomcijenom nekretnina”, minimaliziranjemstambenih jedinica, visokim stanarinama,zagaðenjem, urbanizacijom. Nemoguæim

stanarinama, èak je teško naæi stan. Ljudise trude oko zajednièkog <ivota. Zar je toprestalo biti moderno? Dijeliti jedno dru-gome lekcije kada doðu teška vremena.Mo<da se vrati u modu kada vremena pos-tanu još te<a: vidjet æemo. I tako gradišdom, sa sobom, s drugima, prihvaæaš za-datke, èiniš da sve bude racionalno, ekspli-citno, precizno izgovoreno. Imaš popis za-du<enja. Ali sebstvo nije racionalno, što<ene nauèe ako to veæ ne znaju od ranije.Lako se tješiti odreðenim zamislima, nekeod njih su loše, tište, postaješ lijena, malo-dušna, preplašena, dosaðuješ se, ljuta si.Kada prijatelji zahtijevaju promjenu, kadaje prilagodba nu<na. Ili – da preðemo nastvar – kada je promjenu zahtijevala njego-va ljubavnica, shvatio je da je lakše potiski-vati. Stvar je u tome da su muškarci i <ene idalje Muškarci. I. =ene. Ona se poèinjebrinuti, uznemirena je. On potiskuje. Onstvari vidi u prošlom vremenu, iznenada.Gotovo je, više se ne odvija; ona osjeæa boli nesigurnost sada, u kontekstu nastavka,on piše pismo upotrebljavajuæi perfekt.Odselio je u Kaliforniju da bi se promije-nio, ali ne zna toèno kako ni što bi mije-njao. Novi poèetak.

Korisno je, misli ona, razmišljati o nji-hovom neizgovorenom sporazumu. Bio jepristojan, racionalan, reformiran muška-rac. Nje<an ljubavnik. Imao je crtu ljevi-èarskog viteštva koja je ljupka kada djeluje– djeluje li? Ipak, njegova je podrška slu<i-la kao zamjena za intimnost. Nikada nijeèula za takvo što. Ne, to nije istina – jed-nostavno ne mo<e vjerovati da se to mo<eodnositi na nju?

Razmišljati o slobodi. U smislu sebe,“osobna sloboda”. Sloboda kretanja, isto isloboda prekinuti spone i prekršiti obeæa-nje? Mo<da. Muškarci ostavljaju <ene ivlastitu djecu. I <ene ostavljaju. Ona ne ra-zumije. Bilo bi bolje da shvaæa. Stare vri-jednosti, meðu njima bur<oaski moral,stvaraju odreðenu sebiènost ugraðenu uhipokritsku nesebiènost. Nije bio spremanpregovarati oko dijalektike promjene kojatra<i da nauèi biti više sebièan da bi bio ma-nje bezobziran. Nije se smatrao bezobzir-nim; bilo bi to previše. Njegova ga je ira-cionalnost spreèavala da uvidi kako se odnjega tra<i da bude racionalniji. Njegova jeracionalnost prikrivala njegovu iracional-nost. Pisao je: “Stvari bi oèito bile punobolje kad bih mogao biti izravniji. No èinise da to jednostavno nisam u stanju. Povu-kao sam se da bih lizao rane i vje<bao re<a-nje.”

(izvadak iz scenarija, 1981)

Prevela Nataša Iliæ

Djevojèice, kako ti je ime

Martha Rosler èita Vogue

Optimizam / pesimizam: kako izgraditi 8ivot

Vital Statistics of a Citizen, Simply Obtained, 1977, upute za glumce

What's your name, little girl, 1977, detalj originalnog teksta

videoradMartha Rosler

Što je Vogue? Što je moda? Moda jeglamur, uzbuðenje, romansa, drama, <e-ljeti, sanjati, pobjeðivati, uspjeh. To jeluksuz, oèaranje, misterija, romansa, uz-buðenje, ljubav, divota. To je moda, odje-æa, vje<ba, dijeta, modni dodaci! To je vo-ljeti i gubiti, voljeti i pobjeðivati! To je ka-rijera i putovanje, to je znati kako i znatitko i znati kada! To je umjetnost, to jenamještaj, to je arhitektura, to je kozme-tika! To je nova ti, ti koja <eliš biti i kojato mo<eš biti, ona koja <eliš da nisi i višene moraš biti! To je kosa, to su oèi, ko<a,glamurozan stav. Što je Vogue! Èasopis za<enu koja <eli i hoæe i nada se i poistovje-æuje se s društveno boljima od sebe, s bo-gatima, s kraljevskim obiteljima, s komfo-rom, s luksuzom, imati sve, sve, sve, odje-æu, krzna, parfeme, muškarce, skupemuškarce! Skupe parfeme! Likere, SEKS,romanse, ljubav. To je LICE, stas, sreæa,to je kupovanje, i nadanje, i sanjanje i tro-šenje, to si ti koja znaš da si to uvijek htje-la biti! To je VOGUE!!!

Što je Vogue?Fotografija, voajerizam, mistifikacija,

fascinacija, <elja, identifikacija. Narcistiè-ko ili sadistièko lezbijstvo, pornografija iprijetnja, zavoðenje, destrukcija, smrt.Trijumf i moæ, fantazijsko posjedovanjefalusa umjesto bogatstva, moæi, luksuza ipresti<a. To je podlo<nost u liku vještièjemoæi nad muškarcima, nad <enama, nadkarijerama, nad privatnim svijetom. To jeVOGUE.

(izvadak iz scenarija, 1982)

28 II/41, 26. listopada 2,,,.

Nataša Iliæ, Iva R. Jankoviæ

Kako biste opisali poèetkesvojih umjetnièkih aktivnosti?Kako ste se oblikovali kao um-jetnica?

– Ja sam dijete kalifornijskehipijevske obitelji. Moja je majkavrlo rano prišla <enskom pokre-tu, negdje oko 1970. godine. Ro-ditelji su mi se razveli 1972. go-dine, a moja je majka iz tog bra-ka izašla kao lezbijka. Do svojepetnaeste godine odrastala sam snjom, njezinom partnericom isestrom, u posve <enskom ku-æanstvu. U šesnaestoj sam godiniprestala iæi u školu, odselila se uNew York i uskoro se upisala naumjetnièku školu. Moja je majkagodinama slikala, a kasnije je ra-dila performanse i snimala filmo-ve, da bi naposljetku postala psi-holog.

Kao vrlo mlada bila sam izlo-<ena feministièkoj umjetnosti.Sjeæam se da sam sa èetrnaest go-dina s prijateljicom bje<ala izškole u San Francisco, na èuveniDinner Party Judy Chicago uMuzeju moderne umjetnosti.Brojni elementi mojih interesakoji su se oèitovali u vrijeme kadsam upisala umjetnièku školu bi-li su prisutni u mom obiteljskomokru<enju, što je, dakako, priliè-no privilegiran polo<aj. Istodob-no, u amerièkom kontekstu to jei pozicija otuðenja, pozicija zbogkoje nisi baš najbolje prilagoðen.Jedna od glavnih stvari od kojihsam se osjeæala otuðenom bile suinstitucije, obrazovne ustanove,kulturne ustanove, ustanove ko-je prezentiraju ili nameæu autori-tet, patrijarhalni društveni i eko-nomski autoritet. U umjetnièkoj

školi napravila sam svoju prvuizlo<benu publikaciju, koja bimogla biti publikacija neke DeKoonigove izlo<be ili RafaelovihMadona s djetetom, s fragmenti-ma tekstova koji na tipièan naèinopisuju te umjetnike i njihovuprezentaciju <enskih likova. Tapublikacija sadr<i veæinu eleme-nata mojih kasnijih radova. Podolasku u New York ubrzo samuvidjela da su muškarci neki odglavnih kritièara koji su pred-stavljali feminizam. Jedan odnjih bio je Craig Owens s kojimsam studirala i koji mi je vrlo va-<an. U to sam vrijeme upoznalabrojne ljude koji su djelovali namene, Marthu Rosler, BarbaruKruger, Louise Lawler, MaryKelly, Yvonne Rainer... Nekolikogodina kasnije upoznala sam radAdrian Piper, koji mi je takoðeriznimno va<an. U to vrijemekontekst je s jedne strane obli-kovao Benjamin Buchloh, kojipredstavlja svojevrsnu evropsku,maskulinu, frankfurtsko-školskumaterijalistièku tradiciju kon-ceptualne umjetnosti, dok je sdruge strane Craig Owens, kojije feminizam pokušavao dovestiu odnos s poststrukturalistiè-kom teorijom i postmoderniz-mom, oslanjajuæi se uvelike napsihoanalizu. To je bio kontekstsredinom osamdesetih, u vrijemekada sam poèinjala raditi. Èinilomi se da je jasno kako treba po-kušati spojiti ta dva diskursa, usmislu preuzimanja performativ-ne i aktivistièke dimenzije femi-nistièke prakse, kao i feministiè-ke politike, te njezina razvijanjau kritièku intervenciju unutar i usvezi s institucijama umjetnosti.

Muzejsko razgledavanje kaoperformans

To se nastojanje realizira uperformansima u obliku muzej-skih razgleda, po kojima ste naj-poznatiji. Takav je, primjerice,performans Museum Highlights:A Gallery Talk iz 1989, u kojemvodite razgledavanje muzeja uliku muzejske slu�benice JaneCastelton, volonterke, pripadni-ce gornje srednje klase s dovoljnovremena, ekonomskog i kultur-nog kapitala potrebnog za mu-zejski patronat. Kako ste izlagalite radove?

– Godine 1986. napravila samprvi performans s vodstvom pogaleriji. Ukupno sam izvela èetiriperformansa u obliku muzejskogvodstva i napravila jednu videos-nimku, poput onih kakve muzejiobièno produciraju da bi pred-stavili svoje djelatnosti. Perfor-mans funkcionira kao interven-cija u stvarnom muzeju, dok jevideosnimka intervencija u poljumaterijala koji muzej producira.Muzejsko vodstvo èinilo mi seidealnim formatom za mnogerazlièite stvari. Danas brojni um-jetnici rade najrazlièitije vrstetzv. struènog vodstva. No ja seviše ne bih bavila muzejskimvodstvom, mislim da je danas tovrlo problematièan oblik za um-jetnike, jer u svjetlu intenzitetakojim muzeji investiraju u takveforme sa ciljem poveæanja gleda-nosti i slièno sve je te<e preuzeti

takav materijal i uèiniti ga dafunkcionira kao neki oblik kriti-ke. Stvar se industrijalizirala. Da-nas David Bowie i Brian Eno vo-de grupe po muzejima, postojerazgledavanja za zvijezde i onakoja vode zvijezde. Ja sam mu-zejska razgledavanja radila izme-ðu 1986. i 1991. godine i mislimda je tada to bio vrlo djelotvoranoblik koji je u galerijski prostordovodio razlièite diskurse na na-èin koji nije pretjerano tekstua-lan i akademski suh veæ je na du-hovit i neposredan naèin upot-rebljavao institucijske povijesti idiskurse.

No primarno taj se rad bavipitanjem polo�aja �ena u institu-cijama?

– Da, jer obièno su <ene mu-zejski vodièi, pri èemu se uglav-nom radi o volonterkama. Te <e-ne imaju dvostruko problemati-èan polo<aj, jer su s, jedne stra-ne, volonterke, ali nisu bogatimecene, mo<da tek <ele postatibogati mecene, ali nemaju eko-nomski kapital. Istodobno rade sprofesionalnim osobljem, s kus-tosima koji imaju kulturni kapi-tal, pa je to polo<aj koji je upra-vo nigdje, izmeðu ta dva oblikakapitalistièkog vlasništva.

Politika V-Girlsica

Godinama ste radili u �enskojskupini V-Girls. Kakvo je to biloiskustvo?

– Negdje 1986. godine poèelasam raditi u grupi s još èetiri <e-ne, kasnije smo se prozvale V-Girls. U to smo vrijeme bile poz-vane na izlo<bu u galeriji koja jeuz izlo<be uvijek organizirala ijavne tribine. Naš doprinos iz-lo<bi bio je performans u oblikujavne tribine, što je oblik kojimsmo se bavile sljedeæih deset go-dina koliko je grupa ostala zajed-no. Do 1996. godine razvile smojoš tri performansa. Dva su bila uobliku javne tribine, a posljednjise bavio <enskim grupama i gru-pama <ena. Nismo proizvele bašpuno, no jedno smo vrijeme bileprilièno vidljive. Politika V-Girls

razvijala se kao kolektivni proceskoji je uspijevao zadr<ati sve in-dividualne glasove. Radile smoperformans prije svega na aka-demskim konferencijama, a glav-ni je cilj bio razotkriti naèine nakoje akademski diskurs, èak iako se radi o kritièko-feministiè-

kim tekstovima, vrlo èesto pro-ducira odnose dominacije, pozi-cije autoriteta, legitimnosti ilinelegitimnosti koju pokušavakritizirati. Preuzimali smo tajkritièki diskurs, kao i jednostav-no konzervativan akademski dis-kurs, pokušavajuæi izvesti njego-ve kontradikcije, odigrati njego-vu akademsku legitimnost na ne-ki karnevaleskni naèin. Istodob-no, iskorištavale smo vlastiti sta-tus umjetnica da bi se uvukle uakademski kontekst, pokušava-juæi iznutra izboriti drugaèiju vr-stu legitimnosti.

Zašto ste prestale raditi za-jedno?

– Nakon deset godina posta-jalo je sve te<e i te<e dalje se raz-vijati, deset je godina veliki vre-menski period. Posljednji perfor-mans koji smo radile takoðer jeodigrao ulogu u odluci da presta-nemo zajedno raditi. To je bioperformans u kojem smo umjes-to akademske tribine promatralisebe kao grupu, eksplicitno i usamom procesu. Bavile smo se<enskim grupama, grupama <e-na, vrstom opæe dinamike grupe

i specifiènom dinamikom <ena ugrupama. Bio je to va<an i nima-lo lak proces, iz kojeg smo, vje-rujem, sve izašle obogaæene, ali iiscrpljene.

Na koje ste se naèine nastavi-li baviti kritikom institucija ukasnijim samostalnim radovi-ma?

– Devedesetih sam se uglav-nom bavila vrlo suhom, sociološ-ki inspiriranom institucional-nom analizom, pri èemu su miva<nija bila pitanja klase i ukusa,

kulturnog legitimiteta i legitim-ne kulture, pitanja koja, dakako,nisu odjeljiva od feministièkihpromišljanja, no u kontekstu ukojem sam radila va<nija su mibila klasna pitanja nego pitanjaroda. Sada se ponovno vraæamperformansima, no kontekst sepromijenio.

Kritika spektakla i kritika in-stitucija

Osobito su znaèajne promjenekoje se odvijaju u muzejima, jervaš je rad na neki naèin defini-ran statusom muzeja kao obra-zovne institucije.

– Da, sav moj rad ukljuèujeaproprijaciju formi i formata in-stitucionalnog konteksta muzej-ske edukacijske funkcije, njego-ve didaktièke uloge. Ona se izra-<ava u formatu muzejskog vodi-èa i kustoskog koncepta, zvuè-nih razgledavanja, brošura i pos-tera, u diskusijama, predavanjimai razgledavanjima. Posljednjihgodina èini mi se da ta edukacij-ska uloga postaje sve manjekljuèna za definiciju muzeja.Muzeji postaju zabavni parkovikoji se natjeèu s komercijalnom ipopularnom kulturom. U tomkontekstu mijenja se status edu-kacijskh oblika. Razgledavanje svodièem, na primjer, postaju diospektakla, i u tom su smislu da-nas znatno manje zanimljivi zapotencijalno kritièki diskurs.Ono što me danas osobito zani-ma naèini su na koje performansi video postaju središnji oblicimaterijala muzejskog spektakla.Pokušavam to iskoristiti bez pre-

davanja o spektaklu, i to nije la-ko. Vjerojatno mi to neæe poæi zarukom... Veæina umjetnika kojisu pokušavali kritièki iskoristitispektakl, okrenuti spektakl pro-tiv spektakla, završili su s nekomvrsto sado-mazohistièkog djelakoje granièi s fetišistièkim. Ipak,mislim da je va<no pokušati, jeru suprotnom svojevrsna auto-marginalizacija uèinaka koji seoslanjaju na ideale institucije,koja u tom obliku više ne posto-ji, doista postaje pora<avajuæa.

KKaakkoo ssppeekkttaakkll ookkrreennuuttii pprroottiivv ssppeekkttaakkllaaAndrea Fraser, amerièka umjetnica

Muzeji postaju zabavni parkovikoji se natjeèu skomercijalnom ipopularnom kultu-rom. U tom kon-tekstu mijenja sestatus edukacijskihoblika

performance Daughters of the ReVolution, EA-Generali Foundation, travanj 1996.

co.operation

Andrea Fraser (roðena 1965) ug-ledna je amerièka umjetnica i kriti-èarka, koja se od sredine osamde-

setih godina bavi institucijskom kritikom idekonstrukcijom akademskog kritièkog dis-kursa. Najpoznatija je po performansimakojima simulira muzejsko vodstvo i ostaleoblike muzejske edukacijske djelatnosti, ra-zotkrivajuæi odnose dominacije i diskrimi-nacije upisane u muzejski diskurs. Od naj-ranijeg samostalnog performansa The FairyTale: A Gallery Talk iz 1986. godine AndreaFraser muzejski diskurs tretira ne samo kaodikurs reprezentacije, veæ naglašava pro iv-ljene odnose unutar institucija, pokušavaju-æi ujediniti aktivistièku praksu feministièkeumjetnosti s postmodernistièkom kritikominstitucija. Školovana sredinom osamdese-tih na School of Visual Arts i na programuWhitney Museum Independent Study u NewYorku sudjeluje u postmodernistièkim ras-pravama koje obilje avaju amerièku scenutog vremena. Od 1986. do 1996. djeluje kaoèlanica grupe V-Girls (Martha Baer, JessicaChalmers, Erin Cramer, Marianne Weems) skojima radi performanse kao što su Daug-hters of the ReVolution, The Question of Ma-net's Olympia: Posed and Skirted, Academiain the Alps: In Search of the Swiss Mis(s),Sex and Your Holiday Season, koji se uglav-nom izvode u izvangalerijskom kontekstuuniverziteta i akademskih konferencija.Posljednjih godina izla e samostalno u Ev-ropi i Americi, predaje na uglednim umjet-nièkim školama kao što su Center for Cura-torial Studies, Bard College i UCLA Depar-tment of Art, te objavljuje kritièke tekstoveu brojnim èasopisima (Texte zur Kunst, Oc-tober, Art in America...).

II/41, 26. listopada 2,,, 29

Meðunarodni seminar“media.art.theory.week” u organizaciji LABinarya, 20-25. rujna

Eeljko Blaæe

organizaciji LABinaryja tijekomTransart festivala, od 20. rujna do25. rujna 2000. u Labinskom Kul-

turnom Centru Lamparna odr<an je me-ðunarodni seminar iz podruèja teorijemedijske umjetnosti "media.art.theory.-week". Zamišljen kao jednotjedni regio-nalni susret mladih teoretièara, umjetnika,kritièara i producenata iz tog podruèja,okupio je dvadeset meðunarodnih sudio-nika te pet predavaèa.

Zašto ? Hrvatska kultura javnost odnedavno je

nakon sivih devedesetih ponovno poèelaetablirati svoju znatno zanimljiviju kul-turnu prošlost 60-ih i 70-ih, tra<eæi se nasvjetskoj sceni gdje je tada zauzimalaznatno vidljivije mjesto. Osim (sluèaj-nog) sinkroniciteta struènih konferencija,predavanja, izlo<bi, TV-programa, a odne-davno i publikacija o tom periodu, Hrvat-skoj kulturi tek predstoji teški proces asi-miliranja tih iskustava/saznanja u main-stream kulturu.

Zapostavljanja dosega medijske umjet-nosti i teorije 60-ih i 70-ihjasno potvrðuje da druš-tvo spektakla ne prepoz-naje pionirske dosege akoizostaje njihovo kontinui-rano p(r)ozivanje. Dok senove generacije odgajajuna kulturološki jednoob-raznom materijalu, redo-vitim višesatnim izletimau 3D simulacije, participi-ranjem u on-line zajedni-cama ili konzumiranjem24-satnog satelitskogprograma, njihov odnosprema medijskom "vir-tualnom" prostoru najma-nje je kritièan. Istodobnogeneracije koje imaju pio-nirska iskustva u mediji-ma gube uporišta za svojukompetenciju u svakomnovom tehnološkom valukoji ih sve dalje nosi odsuvremenih surfera.

Zbog svega navedenogpotrebu za ponovnomevaluacijom prošlosti,problematiziranjem sa-dašnje medijske kulture iumjetnosti smatramonu<nom za buduæu pro-dukciju i percepciju me-dijske umjetnosti i medijaopæenito. Nedostatakedukacije na ovom pod-ruèju u školskom/akademskom sustavuobrazovanja pokušali smo ubla<iti otvore-nim tipom edukacije seminarskog tipa nu-deæi ga kao jedan od moguæih modela zarješavanje problema. U 90-im smo uz ne-minovni generacijski rascjep postali i <r-tve regionalnog rascjepa kao posljediceglobalizacije i opæe vanjske politike prošle

vlasti prema “dalekom i nedosti<nom za-padu”. Potreba za regionalnim kontek-stom u kojemu se afirmira kulturna, povi-

jesna i politièka sliènost, a ne prvenstvenotehnološka i ekonomska/potrošaèka (do-minantna u procesu globalizacije) ponu-kala nas je da uz meðunarodne predavaèepozovemo i goste iz Èeške, Slovaèke iSlovenije kao zalog buduæoj intenzivnijojrazmjeni iskustava, inicijativa i programa(distribucije, prezentacije i produkcije)unutar regije.

Novi mediji, nova edukacija ...Program jednotjednog susreta s eduka-

cijskim ciljevima osmišljen je kao niz pre-zentacija, diskusija i predavanja iz podruè-ja eksperimentalnog filma, videoumjet-nosti i net-arta. Upravo kao što je u pre-poruci projekta istaknuo HrvojeTurkoviæ, ovakav naèin neformalne edu-kacije o novim medijima neophodno jepodr<avati i promovirati jer na sebe preu-zima teret bavljenja podruèjima koja sukod nas još uvijek izvan dosega akadem-skih programa umjetnièkih akademija, in-stituta, struènih škola. Kako je najèešæiproblem u medijskoj edukaciji izostanaktemeljnog povijesnog pregleda i uvida uspecifiènosti medija, svaki od pozvanihpredavaèa na zamolbu organizatora odr-<ao je uvodno predavanje koje je davalotemeljni okvir za daljnu diskusiju. Veæidio seminara èinilo je fokusiranje na po-sebne probleme medija unutar recentneprodukcije i prezentacija rada predavaèa ipopratne diskusije.

Program umjesto plana programaNa podruèju eksperimentalnog filma

imali smo priliku ugostiti profesora Mal-colma LeGricea (Ujedinjeno Kraljevstvo)koji je govorio o povijesti hipermedijal-nog i interaktivnog u radovima pioniraeksperimentalnog filma poput Maye De-ren do interaktivnih CD-ROM-ova grupenjegovih bivših studenata "antirom". Pre-davanjem o apstraknom u filmu povezao

je prve eksperimente u filmskoj produkci-ji i svjetlosnim instalacijama sa suvreme-nim kompjutorski generiranim videora-dovima/softwareima, te je sve oduševiomultiprojekcijom svojih recentnih radovakoji odišu svje<inom susreta digitalnogmedija s iskustvom jednog od najstarijihautora, teoretièara i pedagoga s podruèja

eksperimentalnog filma i videa. Keiko Sei(Japan), videokuratorica i teoretièarkanovih medija, govorila je o razlièitostipercepcije videoumjetnosti u zapadnom iistoènom kulturnom krugu te o konver-genciji komercijalnog i umjetnièkog ureklamnoj industriji Japana. Predstavljaju-æi u brzom sa<etku povijest videoumjet-nosti, sumirala je genealogiju pojedinihpravaca (formalni video, videoperforma-ns, muzièki video, videoinstalacije, vi-deoskulpture ...) te se kritièki osvrnula nakuratorsku praksu muzeja i videozbirki(selektivnost prema produkciji u kojoj sejoš tra<i objekt za tr<ište umjetnina).

Vjerojatno najzanimljivija predavanjaodr<ala je Olia Lialina (Rusija), jedna odprvih net-artistica i odnedavno predavaèna visokoj umjetnièkoj školi u Stuttgartu.Iz tradicije narativne kulture Rusije teosobnog iskustva video-filmske kritièarkezapoèela je posebni <anr unutar net-um-jetnosti "net- film", koji se umjesto for-malno vizualnim problemima etablira kaonarativno-tehnološki eksperiment. Zbogposebnosti ovog smjera umjetnièke pro-dukcije posebno je istakla odnose s insti-tucijama koje još djeluju po modelimaprenesenim iz sfera fine umjetnosti(problemi izlaganja, vlasništva, selekcije,promocije) ... Slikovit primjer MOMA-ekoja odustaje od otkupa njenog rada, ali je

ipak promovira kao kuriozitet na svom si-teu, jer nije u stanju dokuèiti problem me-dija koji ne samo da pretpostavlja multip-liciranje i reprodukciju (kao film i video),nego još i kontinuirano mijenjanje i mre<-nu distribuciju. Neodvojivost od komuni-kacijske tehnologije najoèitiji je izazovkoji novi mediji nameæu zastarijelim mu-

zeološko-arhivskim konceptima "izlaga-nja" umjetnièkih trofeja. O problemimavideoarhiva govorila je posebna gošæa se-minara amerièka videokuratorica ChrisHill, upoznavši sudionike seminara sosobnim iskustvom kuratorsko-istra<i-vaèkog rada na jednoj od najveæih video-retrospektiva << REWIND: Video artand alternative media in the United States1968 -1980 (1996) dajuæi istovremenonjen kratki pregled. U svom programuprikazala je glasoviti Spin (1992 – 1996)Briana Springera u kojem autor koristimedijsko "prisluškivanje" satelitskog vi-dea skupljajuæi sirovi satelitski signal (bezreklama, jinglova i editiranja) iz predsjed-nièkih kampanja, otkrivajuæi propagandnistroj koji se krije iza kamera i re<iranjejavnih nastupa politièara kojima spin doc-tor suflira odgovore na neugodna pitanjagledatelja tijekom talk-show emisija(primjerice Larry King - Clinton).

Ladislav Galeta predstavio je svoju ra-nu produkciju strukturalistièkih eksperi-mentalnih filmova te neke od novih vi-deoradova koji uz specifiènu senzualnostkritièki aludiraju na ekološku tematiku.Kako su svi od pozvanih predavaèa i gos-tiju istovremeno i pedagozi koji se baveproblemom edukacije medijske umjet-nosti, iskorištena je prilika da se odr<i ok-rugli stol na tu temu. Problem edukacije

medijskih um-jetnika i opæe-nito edukacijeu medijimatrenutno jejedno od na-jaktualnijih pi-tanja u Hrvat-skoj koja jošnema posebnistudiji multi-medije, a Aka-demija likov-nih umjetnostiu Zagrebu iU m j e t n i è k aakademija uSplitu tek su upoèecima raz-voja programaza ova usmje-renja i trenu-taèno pro<iv-

ljavaju poroðajne muke (opre-ma, kadrovi, prostor, integraci-ja s ostalim programima samosu neki od goruæih problema).

Post festum...Nakon završetka i pozitiv-

nih reakcija na organizaciju ikoncept seminara od stranepredavaèa i sudionika nadamose da æe ova i sliène inicijativenaiæi i na pozitivan odjek u ši-rem društvenom kontekstu teda æe biti više konkretne podr-ške od institucija koje se bavesrodnim podruèjima. Posebnoapeliramo kao organizatoriovog skupa na institucije èije jedjelovanje usmjereno na poma-ganje ovakvih inicijativa, jersmo imali priliku okusiti sveprobleme produkcije koja setemelji na entuzijazmu, a prob-leme otklanja improvizacijama.Cjelokupnu organizaciju pro-jekta ostvarili su ispred LABi-naryja Teodor Celakoski i au-tor ovog teksta te neizbje<niMultimedijalni institut u Zag-rebu (tehnièki dio), uz materi-jalnu potporu Culture Linka teinfrastrukturnu od strane KCLamparna, dok se eventualnapotpora Ureda za udruge VladeRepublike Hrvatske još oèeku-

je kako bi i postprodukcijski dio bio pri-veden kraju (arhiviranjem materijala naInternetu i izdavanjem posebnog dvoje-ziènog broja LABinary newslettera s tek-stovima predavaèa i referentnim informa-cijama).

Za više informacija o djelovanju LABinarja http://www.LABinary.org/

media.art.theory.week

Ovakav naèin neformalne eduka-cije na sebe preuzima teret bavlje-nja podruèjima koja su kod nas jošuvijek izvan dosega akademskihprograma umjetnièkih akademija,instituta i struènih škola

30 II/41, 26. listopada 2,,,.

Jadranka Vinterhalter

ranice su linije razdvajanja, Granicekao koncept izlo<be jesu mjestasusreta i interakcije. Za kustosa iz-

lo<be Darka Šimièiæa, koordinatora Insti-tuta za suvremenu umjetnost Zagreb, bilasu izazovna dva momenta – elaborirati te-mu granica upravo u Slavonskome Brodu,na povijesnom graniènom podruèju dr<a-va i kultura te umjetnièkim intervencija-ma aktivirati prostor Brodske tvrðave igradske jezgre. Odabrani umjetnici uglav-nom su iskoristili moguænost prethodnogupoznavanja s prostorom grada i stvara-njem "site specific” radova, a njihova kon-centriranost na razlièite medije spojila seu koherentnu izlo<benu cjelinu. Izlo<base odvija u galerijskim prostorima Likov-nog salona Vladimir Beciæ i Galerije um-jetnina grada Slavonskog Broda, te uspješ-no iskoraèuje u urbani prostor, na gradskeulice i fasade, i – što je posebno zapa<eno– u tvrðavu koja je desetljeæima, sve donapuštanja vojnih poligona JNA poèet-kom devedesetih, bila zabranjena zona, atime sasvim nepoznata i za Broðane i zaširu javnost.

Mljekarstvo, industrijski gigant i grana-te

Èetrnaest umjetnika iz Hrvatske, Èeš-ke Republike i Bosne i Hercegovine raz-mišljalo je o aktualnoj temi grani-ce/graniènog i interpretiralo je u njezinimraznolikim aspektima. U konaènici ni<use radovi koji se mogu grupirati u skupi-ne:

a) radovi koji se referiraju na društvenustvarnost i prošlost;

b) radovi koji propituju aktualni jezik imedij umjetnièke prakse te

c) granièni radovi koji uz formalistièkipristup mediju ujedno problematizirajuopæe i globalne teme.

Kristina Leko (Zagreb) realizirala je vi-deoinstalaciju Mlijeko kojom nastavlja so-ciološka istra<ivanja lokalne sredine zapo-èeta videoradovima nastalim u Gdanjsku,1999. i 2000. godine. Kako je mljekarstvokarakteristièna djelatnost istoènoslavon-ske regije, uz to jedno tipièno “<ensko”zanimanje, umjetnica pose<e za lokalnimambijentima kako bi realizirala rad višez-naènih konotacija i simbolika. A oneobuhvaæaju od socijalnih istra<ivanja i go-vora o <enskim temama do <enske senzi-bilnosti u umjetnosti. Videoinstalacija uk-ljuèuje gornji plan (videoprojekcija) s pri-zorom <ena koje na tr<nici prodaju mlije-ko i mlijeène proizvode, a u donjem planu(TV-monitor) prizore iz obli<njeg sela,

staje s kravama, odlazak na pašnjak itd.Paralelne slike ni<u se bez teksta i objaš-njenja s autentiènim zvucima i razgovori-

ma. Uz televizor u galeriji nalazi se starin-ska, metalna posuda za mlijeko, posuðenas tr<nice.

Rad Ive Šeremeta (Slavonski Brod)zvuèna je instalacija, zabilje<ena na kase-tofon koja se sastoji od umjetnikova èita-

nja teksta iz lokalnih novina o poduzeæuÐuro Ðakoviæ unazad, od zadnje rijeèinatpisa do prve rijeèi naslova èlanka. Pro-èitani tekst nema znaèenja, ali pojedinekljuène rijeèi èine kontekst prepoznatlji-vim i tim više apsurdnim, upravo kakvo je

i stanje tog negdašnjeg socijalistièkog in-dustrijskog giganta koji se privatizacijomi pretvorbom sveo na nekoliko malih i

beznaèajnih firmi.Apsurd teksta inter-vencijom umjetnikaprelazi na apsurdnostzbilje, kao još jedanprilog promišljanjadruštvenog kontek-sta.

Na cesti na ulazu utvrðavu izveden je rad Zlatka Kopljara(Zagreb). Vizualno je reduciran na brojkekoje èine datum: 23091992, ispisan ispodèetverokuta. U jednostavnoj formi iscrta-noj bijelom bojom na asfaltu, poput pro-metne signalizacije, krije se krajnje dra-matièni sadr<aj. Na tom je mjestu, u naz-naèenom vremenu, u automobilu poginuootac Zlatka Kopljara, pogoðen granatomtijekom napada na grad. Pozivom na izla-ganje umjetnik je dobio priliku realiziratidavno osmišljeni rad, a Kopljar ga je izveojednostavno, bez dodatnih rijeèi i pateti-ke. Djelo postaje èinjenica, kao indivi-dualni zapis – trag osobne i obiteljske tra-gedije.

Najpo6eljniji bo6iæni poklonBoris Cvjetanoviæ (Zagreb) izlo<io je

seriju dokumentarnih fotografskih zapisanastalih za dana <alosti nakon smrti Fra-nje Tuðmana, vremenski podudarnih sprosinaèkom, predblagdanskom potro-šaèkom groznicom. Umjetnik fokusiraprizore uliènih izloga u Zagrebu sa slikompokojnog predsjednika, u socrealistièkojikonografiji za prigodu slu<bene "<alosti ikomemoracije". Prizori kièa, neukusa i ap-surda granièe s nevjerojatnim, pri èemuNajpo1eljniji bo1iæni poklon izjednaèavamobitel i fotografiju pokojnika. Tim seciklusom Cvjetanoviæ potvrðuje kao fo-tograf senzibilan za prizore svakodnevicekoji za prosjeènog promatraèa i prolazni-ka na ulici ostaju nezapa<eni. Kada se niztakvih autorskih zapisa zgusne jedan dodrugog, potencijal "drugaèijeg pogleda",izoštrene percepcije stvarnosti, dobiva nasnazi.

Anonimni autor izlo<io je Projekt Bun-keri Sjeverne Hrvatske (Koprivnica). Bun-keri, obrambena arhitektura graðena nagraniènim podruèjima izmeðu dva svjet-ska rata ostala je bez svoje funkcije i po-put odbaèenih predmeta do<ivjela inter-venciju umjetnika koji ih presvlaèi oboje-nim, šarenim zidnim tapetama. Kako jeumjetnik anoniman i kako se akcije "redi-zajniranja" bunkera odvijaju noæu, krio-mice, na dane dr<avnih praznika sadašnjeHrvatske i svih prošlih dr<ava na ovomprostoru, logièno je da je njihova pojava ujavnosti i medijima do<ivjela razlièite in-terpretacije – od djelovanja vanzemaljacado akcije policajaca. Uz fotografije bun-kera umjetnik izla<e i dokumentaciju, no-vinske isjeèke, zaokru<ujuæi rad interpre-tacijom promatraèa.

Od Brodske tvrðave do robne kuæeInstalacija na zelenoj, travnatoj zaravni

bedema tvrðave, rad Vesne Pokas (Zag-reb), kontinuitet je njezinih site specific iz-vedbi (Dubrovnik Otok, 1996). Minimal-ni materijal, kao i geometrijski èista for-ma, nose slojeviti i senzibilni naboj. Drve-ni kolèiæi zabijeni u zemlju grade rasterkoji se vizualizira napinjanjem bijelih ko-nopaca. Forma rada je trokut, koji proiz-lazi iz umjetnièina analiziranja zvjezdoli-kog tlocrta fortifikacije. Unutar trokutalinije nategnutih konopaca grade struktu-ru labirinta, što je prostorno rješenje kojeVesna Pokaz oblikuje i u ranijim radovi-ma. Meðutim, to nije labirint iz kojeg bis-mo krenuli tra<iti izlaze, veæ splet linija,granica što vizualno o<ivljavaju arhitektu-ru tvrðave.

Igor Kuduz (Zagreb) postupkom "ski-danja" detalja reprodukcija iz magazina zamaketare i njihovim uveæavanjem u vlasti-tim fotografijama shvaæa medij fotografi-je kao ready made. Radove kaširane na iz-du<ene podloge postavio je nonšalantno ineobavezno u još neureðeni, sirovi pros-tor barutane. Takve dobivene instalacije s

fotografijama nose prizore iz svakodnevi-ce: obiteljske kuæe i vrtove s ljudskim fi-gurama – na prvi pogled malograðanskaidila kojom umjetnik komunicira s kon-kretnim mjestom i prostorom, genius locisasvim drugaèijeg predznaka.

Lukáš Jasanský i Martin Polák (Prag),dvojica èeških fotografa koji rade u tande-mu, okom fotoaparata hladno registrirajugradske vizure. Izlo<ili su crno-bijelu ve-dutu St. Petersburga s trima vodoravnimvrpcama – rijeke Neve, grada i neba. Up-ravo kako se oslikava i Slavonski Brod ujednom imaginarnom pogledu s drugestrane Save, iza granice. Bez obzira na ne-podudarnost dimenzija dva grada i tipolo-gije njihove arhitekture, urbano polje za-jedno s poljima vode i neba èini tri hori-zontale koje se prote<u u beskraj, a istov-remeno su i univerzalne granice trijustruktura, triju kvaliteta.

U izlo<bu su ukljuèeni mladi brodskiumjetnici kao prilog lokalnog stvaralaštvameðunarodnom projektu. Tihomir Mile-tiæ na fasadi robne kuæe VESNA izveo jegrafite sa svedenim, ornamentalnim pri-kazom tlocrta tvrðave. Otvorenje izlo<bebilo je obogaæeno modnom revijom krea-tora Tonija Brekala, èije su manekenkenosile varijacije veèernjih haljina u zele-nim tonovima s kojih su se odmatali svitcis intrigantnim, a publici nedokuèivim gla-goljièkim natpisima.

Zastave i pegliceU gradskom središtu, na proèelju kina

Brod, Damir Babiæ (Zagreb) u dr<aèe zazastave instalirao je svoj rad Izbor koji èi-ne dvije "zastave". Jedna je sastavljena odplahti spojenih zavezanim èvorovima,asocirajuæi "plahte za bje<anje", druga jenaèinjena od u<adi spojenih èvorovimanalik "u<adi za vješanje". Obje varijantevizualno iscrtavaju siluete zastava koje vi-jore, bijelih na <utoj podlozi fasade. Bezobzira na formu, logika zastave razbija seèitanjem koda, te se znaèenje zastave po-ništava, a istovremeno umno<ava. Èini seda je apsurdnost ponovo rijeè kojom seopisuje situacija proizvedena ovom insta-lacijom.

Nebojša Šeriæ Šoba (Sarajevo/Amster-dam), izlo<io je fotografiju u boji s prizo-rom dva automobila ("peglice") obojena ucrno i <uto u inverziji – na jednom je karo-serija crna, a vrata <uta i obrnuto. Prizorgovori o tome da su automobili zateèeni,odavno parkirani i napušteni u dvorištuzgrade. Osjetljivost umjetnika za prizorezateèenog stanja, kao odraza realnosti na-bijene zaèudnim, izokrenutim, èak nad-realnim situacijama, dovela je do ovog,tek jednog u nizu radova Nebojše ŠeriæaŠobe gdje namjerni izbor sluèajnog prizo-ra unosi humor i ironiju.

Serijom crno-bijelih fotografija MladenStilinoviæ (Zagreb) u tvrðavi u sekvenca-ma je dokumentirao postupak nastankasvog rada Bol. Na tri stara, odbaèena mad-raca umjetnik je ispisao rijeè BOL. Naprostoru iza barutane bagerom su iskopa-ne tri rupe, "grobovi" u koje su polo<enimadraci, zatim zatrpani zemljom, a nahumke su stavljene drvene nadgrobneploèe s ispisanom rijeèju BOL. Višegodiš-nje problematiziranje smrti i boli nastavakje Stilinoviæeva traganja za individualnim iuniverzalnim pitanjima èovjekova bitka.Granice su najèešæa podruèja ratova, o èe-mu upravo Slavonski Brod svjedoèi svo-jom poviješæu, a grobovi su mjesta sjeæa-nja, memorije.

Galerija umjetnina grada SlavonskogaBroda godinama s puno struènog i profe-sionalnog mara i entuzijazma razvija pro-jekte Donacije i Otvorenog depoa BrankaRu<iæa, koji æe u perspektivi biti smješte-ni u renovirani prostor Brodske tvrðave, aunazad godinu dana pokreæe i Art radio-nicu Barutana. Galerija se pokazala kaoefikasan partner organizaciji ovog meðu-narodnog projekta, dakako uz obilnupodršku Gradskog poglavarstva, a za uz-vrat su Granice 2000 pomaknule granicedjelovanja institucije šireæi krug umjetni-ka izlagaèa i osvajajuæi prostor grada i nje-zine tvrðave kao prostora umjetnièkih in-tervencija.

GGrraanniiccee 22 00 00 00U pripremanju izlo1be bila su iza-zovna dva momenta – elaboriratitemu granica upravo u Slavonsko-me Brodu, na povijesnom graniè-nom podruèju dr1ava i kultura teumjetnièkim intervencijama akti-virati prostor Brodske tvrðave

Granice 2000, Slavonski Brod, 30. rujna do30. listopada 2000. Kustos izlo6be: DarkoŠimièiæ, Institut za suvremenu umjetnost,Zagreb. Koordinator izlo6be: Ivo Šere-met, Art radionica Barutana, Slavonskibrod. Organizatori izlo6be: Institut za suv-remenu umjetnost, Zagreb i Galerija um-jetnina grada Slavonskoga Broda. Izlo6busu financijski potpomogli: Gradsko pogla-varstvo grada Slavonskoga Broda i Kultur-Kontakt Austrija

Zlatko Kopljar, K 6, 2000.instalacija na cesti, Slavonski Brodsnimio: Damir Babiæ

Igor Kuduz, Bez naziva, 2000.Barutana, tvrðava, Slavonski Brodsnimio: Damir Babiæ

Mladen Stilinoviæ, Pokopana - bol, 1993 - 2000.instalacija, tvrðava, Slavonski Brodsnimio: Damir Babiæ

Damir Babiæ, Izbor, 2000.instalacija na kinu "Brod", Slavonski Brodsnimio: Damir Babiæ

II/41, 26. listopada 2,,, 31

Danijel Dragojeviæ

Šuma13. IX. Hodam. Tama šume je danas

zatvorena u ljetnom danu. Izvana i iz-nutra dogovor traje. Ona uspješnobrani to što korake opèinjava. – Prijenekoliko godina slušao sam na radijurazgovor s èovjekom u zatvoru koji jeu Zapadnoj Njemaèkoj bio osuðen napetnaest godina zbog špijuna<e zaRuse, veæ je bio u posljednjoj godini.Vrlo inteligentan i <iv razgovor, sup-tilno pravdana pozicija i potreba izda-je. O, taj ogranièeni i bez nijansi Dan-te, i taj njegov naivni deveti krug! Me-ðutim, mnogo, gotovo sve sam zabo-ravio od tog razgovora, ostao je tekopæi dojam. Ipak, nisam zaboravio, nasamom kraju razgovora, jedno pitanjei jedan odgovor. U njemu sam, u tomodgovoru, skoro svaki èas. Pitanje jeglasilo: Sada kada poslije petnaest go-dina izaðete iz zatvora što æete prvouèinit? Odgovor je bio: Sa svojim si-nom hodat æu šumom. Stao mi je dah.Uèinilo mi se da nikada nisam èuoljepšu <elju. Jedna od onih u kojima jesve, a što je to sve ne znaš. Kao da jevrijedilo, zbog Rusa ili bilo kakve dru-ge ludosti, biti zatvoren da bi ta <eljanastala (nastajala) i da bi na kraju bilaispunjena. Šuma je, to se u trenucimasabranosti doista mo<e osjetiti, mjes-to gdje sloboda, neka vrsta inicijacijeza slobodu, mo<e poèeti.

Bachova godina

Slušam jednu od onih kratkih Bac-hovih skladbi kojima se obièno ne znaili zaboravlja ime, a koje su jasne, èis-te, spontane, da pomisliš da je Bachupravo na njih mislio kada je rekao daradi u slavu Bo<ju i za radost èovjeka.Pršte od reda kao da æe se svaki èaspretvoriti u nešto drugo, stvoritimjesto i vrijeme u kojima se susreæuBog i èovjek. Slušam, dakle, jednu odtakvih krilatih stvari i mislim: jesam litamo odakle to dolazi ikada bio, moguli stiæi tamo? Tonovi se javljaju, radu-ju, nestaju, pitanje je mo<da ishitreno(izmišljeno), upravljeno na nemoguæiput, a ipak ne mogu ga se osloboditi:da li sam tamo ikada bio, jesam li sadabar malo tamo? Istina je, nedostaje misporosti, mira, perika ispod koje subrojevi radosnog svršetka, nedostajemi mnogo, ali s posljednjim tonom, uprvom èasu tišine kupe se strane vre-mena i postaju pozdrav, odgovor i ut-jeha.

I lijepa i ru6na

I lijepa i ru<na, i ni lijepa ni ru<na, ijedno i drugo, i ni jedno ni drugo, imogla bi u ljepotu i u ru<noæu, i ne bimogla ni u ljepotu ni u ru<noæu, bu-duæi i lijepa i ru<na, i ni lijepa ni ru<na,i jedno i drugo, i ni jedno ni drugo.

Vokativ

Malo više vokativa – eto, to bi mitrebalo. Dolazi proljeæe. Bilo da se ra-di o pticama, bilju, djeci, <ivotinjama,knjigama, ljudima, zraku i bilo èemudrugom, to je vrijeme vokativa. Stabloje tako, ako ga gledamo s male daljine,puno vokativa. Ulica takoðer. Ja sampak, što se vokativa i uzvika tièe, uposljednje vrijeme, u priliènom manj-ku. Pogledam taj svoj avijarij i vidimgotovo je prazan. Ne mislim da bi miih trebalo mnogo. Ionako ne znam štobih s njima. Ali bilo bi ih lijepo imatibez obzira na moguænosti i <elju zaupotrebom. S vokativom u glavi, u bli-zini jezika, èovjek se osjeæa bolje,spreman je. A ako ih upotrebljavamo iu tuzi, i ona je lakša, protoènija, manjesama. Zato molim Boga da mi, u ovimdanima kada daje, udijeli malo više ve-selih, tu<nih, sjetnih, mirnih i neznam sve kakvih vokativa. Ako to neuèini, ne znam kako æu mu se obratiti.

Dobro

Dr<im kamen u ruci, toplo, obuh-vatno. Nešto što ima površinu, uveæa-no unutra i prostrano vani. Nagnut nadvije i više strana, konaèno sam smješ-ten u toèki. Dr<im kamen, kristal usvojoj ruci, prostor zauvijek, i radu-jem se. Ni du<nik, ni krivac, ni slikaobješena iznad slike. Nagovor s bo<jestrane kojemu sam se odupirao govo-rio je: bez ljubavi niti æeš doæi niti oti-æi. I niti sam došao niti otišao, u<ivampovlasticu kose kiše i zbrkana rjeèni-ka. Izbjegao sam pokret kao što to èi-ni katedrala u svim godišnjim dobima.O, ta ravnodušnost za sve sporednošto naiðe u visinsku i dubinsku geo-metriju, u prostornu ru<u s bilo kojezvijezde.

Knjiga

Proèitao sam knjigu o Svetom Fra-nji, o njegovu <ivotu i radu. Proèitaosam je i odmah skrio u drugi, treæi redna polici, gdje je neæe nitko otkriti igdje æu je i ja, nadam se, zaboraviti.Ako me netko pita (Bog, èovjek, dije-te) jesam li je proèitao, reæi æu neznam, ne sjeæam se, mo<da ali davno.Neoprezan sam. Èesto posegnem zanekom takvom knjigom. Ona me, ka-ko se ka<e, uhvati pospanog, poka<emi gdje sam, što radim i ne radim, ka-<e mi da nisam sam i upozorava, naposredan i neposredan naèin, kako bihse trebao mijenjati. Ja se branim. Biosam je pripravan primiti samo kaouvid u neko drugo iskustvo, kao ne-kog starog i zaboravljenog pjesnika,tako nešto: knjigu meðu knjigama, aona me, eto, <eli pomaknuti iz polule-<eæeg polo<aja, budi u meni neku sta-ru i novu krivnju, <eljela bi da nije

knjiga nego osoba koja otvara vrata. Jajoj ka<em nisam to htio, knjiga si, nes-preman sam, i bez tebe je teško, samsam, gluh, mutav i svakakav, a onda ine dovršivši, ustajem, idem do prozo-ra, kuhinje, druge sobe, ne znam ka-mo, ustvari bilo gdje.

Jabuka

Ona guli jabuku (ona je Eva) i usit-njava je ribe<om. Jedan lijep obliknestaje. Nestaju oblina, simetrija, bo-ja, te<ina, moguænost kotrljanja, mo-guænost da jabuku <elimo, da joj se di-vimo. Sve prièe, rijeèi, slike, pogledinapuštaju je. Nije više plod, nije jabu-ka, ne znamo što je, nema ime. Narav-no, to se dogaða jabuci, ali i bilo èemu,svemu. Tako se odr<ava i traje <ivot. Aipak, kada se takva promjena dogodi,nešto se u nama pomakne na tamnustranu, stranu tuge.

(A kako je tek takav prizor bio <a-lostan za Cézannea? Njegova veza sjabukom bila je jaèa i posebnija odonih u drugih smrtnika. Kada je likèovjeka, u jednom trenutku, otišao saslike, stvari koje su ga okru<ivale osta-le su same. Slikari su ih, kako su umje-li i znali, najèešæe s mnogo pozornos-ti, prihvaæali i divili im se. To jeCézanne uèinio s mnogim stvarima.Osobito s jabukom. Onako kako jeon vidio i slikao jabuku, prije njega ni-je to radio nitko. Prihvatio ju je i htiood nje napraviti mali centar, ikonustvarnog, nešto èvrsto i neuništivo:epifanièni trenutak. Pogled, pa i misaona ribe<, koji se na francuskom ka<erâpe, mora da je stoga kod njega izazi-vao bijes, kojemu je uostalom biosklon.)

San

Tmurni dani, listopad, u mojoj gla-vi pèele. Naradile su se, naletjele i sadaspavaju zimski san. Moja glava je kaostvorena za njih, èekala ih je. Sljedeæihdana, mo<da i mjeseci, bit æu s njima.Znam što su èinile gdje su bile, sviralesu nešto gdje ni jedna nota nije moglabiti preskoèena – bit æe to izuzetansan i bit æe lijepo biti u njemu. Pozna-jem svoju pohlepu da budem u svaèi-jem spavanju. Gdjegod vidim da sespava hrlim tamo, zatvaram oèi i ka-<em èekao sam vas, nisam to mogaopropustiti, sada smo zajedno.

Kemijske olovke

Izgubila se kemijska olovka. Toènotako, izgubila se a ne izgubio sam je.Pratim veæ dugo, godinama, njihovonestajanje. Èim se okrenem, njih višenema. Nikada ih više ne naðem. Štopoènem s jednom moram završiti sdrugom. Ne znam što im je? Dojadilo

im je valjda što ih upotrebljavam ova-ko kako ih upotrebljavam: za nešto iz-meðu mutne utjehe i nejasna oèaja.Kao da svaka ponovo ka<e to nije zapisanje. U redu. Ali neka znaju da ne-æu popustiti. Odmah èim izaðem ku-pit æu drugu. Kupit æu odjednom ne-koliko istih. Ne vjerujem u moguæno-st skupne pobune. Dok budu nestaja-le jedna za drugom, <eleæi me omesti,nadam se da æu uspjeti napisati što ka-nim, te male smetenosti protiv kojihsu se urotile.

Trenutak smetenosti

U antikvarijatu, s priruènikom zauèenje plivanja u rukama. Nevelikaknjiga, sa suhim i nezanimljivim crte-<ima, izdana pedesetih godina za voj-nike. Ni lijepa ni atraktivna dakle, aipak nalazi put do moje <elje: <elim jekupiti. Zašto? Znam plivati, znaju i svimoji, ne <elim tome nikoga pouèavati.Zapravo ne znam što bih s knjigom.Nadrealist iz kojih ranih godina kojinikada nije posve odselio osjeæa bes-mislenost situacije: uzmi, kupi, kasni-je æeš vidjeti što æe biti, što æe pod-staknuti. Mo<da ga treba poslušati.Uèiti plivati (obnavljati taj èas), bavitise svojim tijelom koje tone, koje setopi i guši, svladavati to, mnogo je vi-še nego znati plivati. Gledati kako sepliva isto je što i pratiti kako se misli:to je gotovo uvijek više od misliti, pamo<da i od plivati. Ne znati misliti, neznati plivati, kao i bezbroj drugih neznati i ne moæi, prva su i prava osjeæa-nja i stanja. To što se zna, ka<u, tako jetanko i ugro<eno da se bez ikakva na-pora, brzo i lako pretvara u neznanje.Ne znati, to tako slièi na sve, omra<e-ni totalitet. Uzmi i rugaj se (ka<e mojpratilac) znanju i neznanju, pusti da teoni poni<avaju, raduju. Znao i ne znaoplivati, ionako ne znaš plivati, zabora-vio si, toneš, nema toèke o koju semo<eš oduprijeti i tome slièno. Pris-podoba, metafora, simbol? Ni govora.Mnogo obiènije, jednostavnije, sva-kodnevnije: ti si u moru.

Drugo

Ka<em prijatelju, televizijskom re-<iseru, kako bih <elio napisati nešto ostra<njim stranama crkava, onimmjestima gdje je crkva posve anonim-na i neinteresantna, gdje su obièno ne-ke sjene stare koliko i crkva, a mo<dai starije, gdje se uz najbolju volju nijemoguæe sjetiti nièega s portala, unut-rašnjosti, pa ni sveca kojemu je crkvaposveæena. Kao da je tu nešto od našihbiografija, ka<em mu i predla<em data bo<ja i ljudska leða, što li veæ jesu?snimi, mirno i statièno, ne pokušava-juæi dodati ono što ona nemaju. Ku-mulacija tog motiva mogla bi reæi neš-to što nismo oèekivali, mogla bi naspribli<iti skromnosti, pa i kontempla-ciji, što na mjestima obilja obièno nijemoguæe naæi. Ne treba se skrivati usjenama, ka<e prijatelj, neæemo tamohrliti i tra<iti; ono što nema nièegatreba da bude pušteno miru: gdje ne-ma nièega, nema nièega. Da bi to sni-mili, dodaje, moralo bi biti ljeto, tre-balo bi èekati da doleti golub, proðejedan èovjek, drugi, pa onda mnogonjih s djecom i torbama. Ali to je neš-to drugo, ka<em. Da, to je nešto dru-go, ka<e on.

Bachova godina

32 II/41, 26. listopada 2,,,.

DDrraaggoo GGllaammuuzziinnaaŠPILJA PLIVAÈAEngleski pacijent

Kroz mrak špilje dopiralisu odlomci nerazumljiva jezikakoji se uplitao meðu naše jezike,šifrirao naše poljupce.Još juèe skrivali smo se od tvog mu<ana tr<nici u Tripoliju, a kad je pustinjski vjetarpodigao tvoje haljinei kad su Arapividjeli da ne nosiš gaæice -skoèili su na stolove,porušili piramide od lubenica datulja i rogaèa, i frkæuæi pokušavali te dohvatiti u gu<vi.

Drhtala si kao Nessimovo <drijebeiza rebrenica pansionagledajuæi kako tvoji progoniteljiurlièu na ulici, i smiju sedr<eæi se za jaja.Ka<i mi što ka<u, rekla sidok su se odlomci nerazumljiva jezikauplitali meðu naše jezike,a onda smo slušali kako pijesaksipi po prozoru.

Kao kiša u Doveru,rekla si.

A sutra.Poslat æeš me u pustinjuda tra<im Rommela.Prije nego odem gurnut æeš miprste u usta i na jeziku ostavitikamenèiæoko kojeg æe se skupljati voda.

(Priredio: Rade Jarak)

Milko ValentSVILA, VANILIJA, JAZZ(improvizacije prije spavanja)tamo gdje je noæ nemaizlaza. zato anðeli invalidika<u laku noæ. boje seprostora slobode. bolje bibilo da èitaju grafite. lijepoka<e jedan: ostajte ovdje.poruka vapi do neba i znaèida izlaz nije potreban jer kaosje vjeèno zaigrano noæno cvijeæe.kaos je raj na zemlji, vanilijau našim oèima. to je shvatioanonimni pozitivni anðeo kad jenapisao grafit na školi crnogturnusa koji glasi: neki piju odsreæe, neki piju od tuge,ja pijem do jutra. u prijevoduto znaèi da je kaos onaj svemirkoji je zaostao u razvoju. naovom mjestu Silva ima primjedbu,ka<e da ona nije zaostala.stvarno nevjerojatna djevojka.na svjetski dan nepušenja onanaravno puši. vozi auto dokjoj iz punih usta visi bijeli ronhill.dim anðelima ide u oèi. ljute se.pri punoj svjetlosti danaka<u pakosno Silvi da se svemirširi, da je to znanstveno dokazano.o da, svemir se širi kad djevojkesviraju violonèelo, vragoljastoka<e Silva i namigne mi u smisluko ih jebe, mi æemo uskoro stiæikuæi i širiti vesele krugove mesa.njima æemo brzo zanijekatisurovu školu crnog turnusai lizati vaniliju dok æe Monikasvirati glazbu kaosa: vjeèni jazz.glazba budi sjeæanja. na primjerono kad si ponavljala rimskogradivo i uvje<bavala kurvu.kad si pojela sirovu punjenulignju znao sam da si na rubu noæi,na izvoru slobode, usred vanilije.zbunjeno ali pametno rekla siozbiljno: vidiš trun u bratu okasvojega, a ne vidiš balvan plusbrvno u susjednom oku. teško jetu išta dodati. jednostavno æu uæi uistinu. Nietzsche je zagrlio konja.ja sam bio hrabriji, zagrlio sam<enu i zavolio vruæu logiku bezsilogizama praznine. zavolio sammeso u krugovima koji se širekroz svilu, vaniliju i vjeèni jazz.zavolio sam topli neuro-neurotamo gdje je noæ i noæ i dan.zavolio sam istovremenu ljepotu,muški i <enski neuro-neuro:vjeèno cvijeæe tamo gdje je noæ.

ilko Valent roðen je 1948. u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, romane, eseje, spek-

takle, polemike, drame, radiodrame… Pjesnik je specifiènog, eksperimental-

nog stila, u svojim pjesmama poigrava se razlièitim jeziènim, stilskim i moral-

nim normama. Manji dijelovi iz njegova opusa prevedeni su na nekoliko stranih jezika.

Donosimo ulomak iz duge poeme Tamo gdje je noæ (uski krugovi mesa).

rago Glamuzina roðen je 1967. u Vrgorcu. Diplomirao je komparativnu knji- evnost i filozofiju u Zagrebu. Radi kao novinar. Poeziju i kritiku objavljivao jeu èasopisima, novinama i na radiju. U Nakladi MD uskoro mu izlazi knjiga

Mesari, iz koje objavljujemo pjesmu Špilja plivaèa.

Parnim valjkom u diplomacijuBranko Kostelnik

duæi tjedan, toènije 31. listopada, gospodin Zorislav Preksavec, no-va akvizicija Ministarstva vanjskih poslova, stupa na du nost sav-jetnika za kulturu pri hrvatskom veleposlanstvu u Ljubljani. Ako

slabijim poznavateljima domaæe medijske scene otkrijemo da je rijeè o basis-tu zagrebaèke mainstream pop-rock grupe Parni valjak, poznatom po na-dimku Preksi, nikad diplomiranom studentu zagrebaèkog Fakulteta politiè-kih znanosti, onda je odluka o njegovu imenovanju na znaèajno mjesto kojese financira iz bud eta hrvatskih poreznih obveznika u najmanju ruku èud-na. Kada se tomu doda i intervju koji je gospodin Preksavec povodom svogimenovanja dao poèetkom mjeseca Globusu, cijela stvar dobiva okvire sra-motne prièe s, u najmanju ruku, blagim okusom skandala.

Vraæanje dugaNaime, nije samo problem u tomu što u kulturnu misiju u de elu odlazi

trideset šestogodišnji sviraè bez iskustva, znanja i obrazovanja za obavljanjetako ozbiljnog posla. Nitko normalan, pa ni potpisnik ovih redova, nema niš-ta osobno protiv samog Preksavca, nego je rijeè o tomu da se – nakon dese-togodišnjeg monopola jedne stranke – pokušaju definirati kriteriji i principiprema kojima æe se rješavati kadrovska problematika u novoj, demokratskojLijepoj našoj. Koji su kriteriji potrebni za kvalitetnog kulturnog atašea? Je lito znanje, sposobnost, obrazovanje, društveni ugled, diplomatsko iskustvo iliiskustvo djelovanja u burnom kulturnjaèkom miljeu u Hrvata? Je li mo da zatakav posao potrebno brzo »cimati« gitarske ice ili imati feeling za dobarritam u pjesmi? Ili je i dalje, po starom dobrom obièaju, potrebno samo poz-navati ljude koji odluèuju? Jedan du nosnik Ministarstva vanjskih poslova,koji je naravno elio ostati anoniman, rekao mi je u razgovoru da su struè-njaci u Ministarstvu konsternirani Preksavèevim imenovanjem. Jer rijeè je ovrlo ozbiljnu poslu za koji je potrebno imati i znanja i iskustva. Brojni, jošuvijek mladi kadrovi u Ministarstvu završili su potrebne diplomatske škole iakademije te kotiraju kao struèan i obrazovan kadar bez stranaèke pripad-nosti. Mnogi od njih trenutaèno ne rade gotovo ništa pa je anga iranje Prek-savca tim još èudnije. Branko Èegec, pomoænik ministra kulture, mi je pak,na moj upit je li u ovom sluèaju mo da konzultirano Ministarstvo u kojemradi, odgovorio da ih nitko iz MVP-a o takvim i sliènim sluèajevima ne kon-zultira. A Goran Rotim, glasnogovornik MVP-a, na pitanje novinara Globusazašto Preksavca dr e kompetentnim za obavljanje diplomatskog posla izjav-ljuje: “Ministarstvo upravo provodi preustroj diplomatskih kadrova i pritomodabire one osobe koje svojim struènim kvalitetama, osobnim postignuæem idruštvenim ugledom mogu zadovoljiti potrebe hrvatske vanjske politike”.Nisam baš siguran da se Preksavec uklapa u opisano. Kakav ugled on posje-duje? To što æe ga na ljubljanskim ulicama nekoliko tinejd erki prepoznatinakon završene ljubljanske ga e? Ili je pak sve vraæanje duga èlanovima Par-nog valjka što su u predizbornoj kampanji svirali za pobjednièku koaliciju?“Ne vidim ništa loše što smo svirali u predizbornoj kampanji. Pa i BarbraStraisand je pjevala u Clintonovoj predizbornoj kampanji” – brani se Prek-savec. Jest, ali nije nakon toga imenovana kulturnim atašeom u Kanadi iliMeksiku.

Vjeèni studentJoš nekoliko Preksavèevih izjava, pravih bisera, zaslu uje posebnu po-

zornost i govori da je rijeè o talentiranom diplomatu. “Netko od uglednihpolitièara iz sadašnje vlasti, ne sjeæam se više tko, predlo io mi je da razmis-lim o novom poslu. Mo da bih stvarno mogao nekog vraga promijeniti usvom ivotu”. Doista diplomatski, ali krajnje neuvjerljivo zvuèi izjava da neznaš tko ti je promijenio ivot. “Smatram se autsajderom i bojim se nove od-govornosti i svjestan sam svojih nedostataka. Moje je znanje podosta rupi-èasto, ima segmenata koje ne poznajem i uopæe me ne bi èudilo kada bi dip-lomatski profesionalci u Ljubljani zakljuèili da nisam kompetentan za tajposao i poslali me natrag u Hrvatsku”, izjavljuje naivno Preksi i ostaje iv.Dakle, èovjek je svjestan svojih nedostataka i otvoreno govori da ide uèiti naraèun hrvatskih poreznih obveznika. Zanimljivi su i njegovi planovi da nam-jerava završiti fakultet. Zbog obveza u matiènom bandu nije stigao diplomi-rati, ali æe sada, kada ima novi posao za koji nije osposobljen i na kojem æemorati povuæi dvaput više, stiæi spremati ispite. Ipak, najsna nije je odjek-nula izjava novoimenovanog kulturnog atašea da je trenutno na obuci. “Do-bio sam mnoštvo knjiga i CD-ROM-ova i ubrzano uèim o hrvatskoj i sloven-skoj kulturi”. O, majko moja. Bio sam uvjeren da je prošlo doba šnelkursevau kojima se za par dana ili tjedana mo e nauèiti baš sve. Da nije tu no bilobi doista smiješno.

Tisuæljeæima nije bilo rijeèi koja bi se dosljedno upotrebljavala za psiho-loški fenomen “ elje za priznanjem”. Platon govori o thymosu ili duševnosti,Macchiavelli o èovjekovoj te nji za slavom, Hobbes o njegovu ponosu ili taš-tini, Rousseau o amour-propre, Aleksander Hamilton o ljubavi spram slave,James Madison o ambiciji, Hegel o priznanju, a Nietzsche o zvijeri s crvenimobrazima. >elja za priznanjem je, navodi Fukuyama, najspecifièniji politièkidio ljudske osobnosti jer potièe ljude da se nameæu drugima i time uèvršæujuKantovo stanje “asocijalne društvenosti”. Stoga nas ne mora iznenaditi štoje toliko mnogo politièkih filozofa središnji problem politike shvaæalo kaoproblem kroæenja ili zauzdavanja elje za priznanjem koje bi bilo korisno zapolitièku zajednicu u cjelini. Stoga s ove pozicije, a u iluziji da novoimenova-ni kulturni ataše u okviru svoje dvotjedne obuke èita hrvatske kulturne novi-ne, pa i Zarez, kao i onima koji su ga imenovali poruèujem: “GospodinePreksavec, najljepše Vas molim, zauzdajte svoju elju za priznanjem”! I po-vucite se na vrijeme, dakle odmah!

II/41, 26. listopada 2,,, 33

Rade Jarak

Roman Simiæ je urednik èasopisa Quo-rum, piše poeziju i prozu, dobitnik je dru-ge nagrade na Goranovom proljeæu1993/94. Nedavno je objavio prvu zbirkuprièa Mjesto na kojem æemo provesti noæ.

Kakva je geneza izmišljenog svijetatvojih pripovjedaka i koliko one dugujutvome iskustvenom �ivotu, a koliko proèi-tanom, to jest literaturi?

–Baš u vezi toga zgodna se stvar dogo-dila neki dan, kada mi je Goran Rem, na-kon nekoliko prelistanih stranica i nekoli-ko imena proèitanih u knjizi, rekao da kadsljedeæi put nešto prevedem, da mu oba-vezno pošaljem. To je, onako prijateljskisa<eto i efektno, procjena omjera iskus-tvenog i proèitanog u Mjestu na kojem æe-mo provesti noæ. Druga bi mogla biti onaza koju æu se sam radije odluèiti, a kojaka<e da je taj omjer uvijek omjer kojiomoguæava ravnote<u, onaj koji lektiruukotvljuje u iskustvu, a iskustvu daje ob-lik unutar nekog od proèitanih obrazaca.Istina je da ovim mojim prièama na raziniradnje, prostora, vremena zaista nedosta-je referenci na Hrvatsku, ali im sigurno nenedostaje referenci na ono što sam ja, <i-veæi u Hrvatskoj, osjeæao i bio. To mo<dane olakšava stvari èitatelju, ali ih meni za-sigurno olakšava. Jasno mi je da je jednaod stvari na koje se u Mjestu... najlakšespotaknuti upravo odstupanje od onogašto na prvoj razini prepoznajemo kao na-šu zbilju, a jasno mi je i zašto. Ali mi sesvejedno èini da se takvo èitanje, ako jetvrdo i iskljuèivo, iz jedne druge vizuresâmo razotkriva kao ogranièeno. To neznaèi da vruæi kesten "krivnje u tekstu"pokušavam prebaciti u ruke èitatelja. Zna-èi samo da pri<eljkujem da se o knjizi neprièa kao o onoj-koja-promašuje-jer-odstu-pa od nekog samorazumljivog modela,nego kao o tekstu koji unutar korica po-kušava stvoriti svijet koji æe èitatelj prosu-ðivati po njegovoj dopadljivost, sugestiv-nosti, i – ako je vjernost u pitanju – vjer-nosti samom sebi. Ne vjerujem u samora-zumljive modele, ni u <ivotu ni u knji<ev-nosti. Ne vjerujem ni u to da pisac moraispunjavati neku zadaæu, koliko god onava<na bila, niti da je vrijednost teksta raz-mjerna vjernosti njegova prikazivanja"zbilje". A kad to ka<em, ne ciljam naknji<evnoteorijske razbibrige i pitanja po-put: Reci ti meni, što je to uopæe zbilja? Su-ludo bi bilo opravdavati se zbog toga štou knjizi koju sam napisao nema dovoljnošuga za povjesnièare proteklih desetak go-dina u Hrvatskoj. A opet, uvijek se neka-ko uhvatim u opravdavanju. Zato se trebamalo praviti lud. Da sam u prièe ubacionekoliko uglancanih svemirskih brodovaumjesto crvenih chevroleta, ili prièesmjestio u neko tolkinovsko Meðuzem-lje, sve bi, èini se, bilo prihvatljivije. Ja bihdobio svoj rezervat, a èitatelji udobanpogled kroz uske <anrovske naoèale.

Hoæeš li nastaviti s prièama na sliènutemu?

–To me više ne zanima. Ova knjiga na

neki je naèin bila gotova i prije negoli jedovršena. Paralelno s "prièama s kraja svi-jeta" nastajale su druge i drugaèije, trebao

mi je drugi prostor, zanimalo me drugovrijeme, druge stvari u knji<evnosti. Ne-kako prirodno dogodilo se i ono za štosam bio siguran da æe se dogoditi, samo

nisam znao kada. Da parafraziram popu-larni slogan – uz kupovanje i lizanje poèe-lo se i pisati hrvatsko. Nije bilo nikakvihrepova, prièa, motiva ili zapleta zaostalihiz “pustinjske faze”, iz jednostavnog raz-loga što ih nije moglo biti, jer – na sreæuili nesreæu – Mjesto na kojem æemo proves-ti noæ nije kompatibilno s bilo kojim dru-gim tekstom na kojem radim ili bih u bli-<oj buduænosti <elio raditi. Inaèe, što sesame strukture tièe, prièe bi se mogle ni-zati do u nedogled, kao Rocky ili Rambo

ili meksièke sa-punice, dodat æezlobnici.

Postoji li od-reðena kartogra-fija tvoga pata-fizièkog svijeta?Na sjeveru jeConn, a na juguYopa. Gdje se natoj karti nalazePuertomarin iPanamatta? Imali prostora za jošgradova?

– Pustara ukojoj se sve prièedogaðaju zamiš-ljena je kao og-roman, nepreg-ledan teritorij,prostor u kojemrijetki izgubljenigradovi funkcio-niraju kao oaze,u kojem sve sto-ji, a mjesto mije-njaju samo ek-scentrièni hig-hwaynauti, kojisu u ovom svije-tu pokretaèi istranci u svakomsmislu te rijeèi.Gradovi poputConna, Yope iliPanamatte naj-èešæe su samohrpa nagomila-nih kuæa kojeoko sebe okup-ljaju ne trgoviveæ, ako se to ta-ko mo<e nazva-ti, izuzetni ljudi.Ali postoje i

èudniji gradski izdanci, prazne gradskeljušture koje mirišu na europejstvo, naseljakoja ljubomorno mantraju svoju nemuštugradskost, poput Puertomarina koji more

pamti samo u imenu i koji je do srca pus-tinje s neke obale dovukla <ilava starica dabi nasukala ribetinu što njezinoj obiteljirastura snove otkad je svijeta i vijeka. Utom svijetu pravu je kartu teško nacrtati,jer je teško odrediti mjerilo. Udaljenost jesve i sve je udaljenost. U svakom sluèajuuvijek postoji razlog za ostanak i mirova-nje, tako da svi ti gradovi više slute negošto zapravo znaju jedan za drugoga. Ame-rièki krug i hispanski krug, protestanti ikatolici, to je ta neka panamerièka preda-pokaliptièka pustinja ili postapokaliptiè-ka, zavisi kako se gleda na stvari.

Zašto tvoje prièe pru�aju èitatelju takomalo podataka, za razliku od klasiènogpripovijedanja?

– Ne mislim da tih podataka, pogotovou nekim prièama, ima baš toliko malo. Pri-èe o kojima govoriš, one koje se uglav-nom zasnivaju na dijalozima i jako šturimopisima, prièe su u kojima se pustinja na-selila i u stil i u jezik, ali one nisu domi-nantne ili ih bar ja tako ne do<ivljavam.Ali istina je da sam neko vrijeme bio fas-ciniran dijalogom, upravo zbog toga jersam sumnjao da je moguæ. Svijet Mjesta nakojem æemo provesti noæ zamišljen je kaosvijet u kojem su svi razgovori veæ potro-šeni, u kojem je govor beskoristan alatkoji se zadr<ava još samo iz lijenosti ilisentimenta. Uopæe, to je svijet koji bolujeod nedostatka uzroèno-posljediènih veza,što malo ote<ava komunikaciju (ili olak-šava, kad se i ako se navikneš). Redukcijao kojoj govoriš s druge se strane mo<eobjasniti mojom neupuæenošæu u svijet okojem pišem, knji<evnim utjecajima, lije-nošæu… ali sve to vrijedi i za one druge, iza rasprièane prièe kojih u knjizi nemamalo.

Tko su tvoji knji�evni uzori, naravnouz Márqueza?

– Izgleda da je to neminovno pitanje, ida æu na njega morati poèeti smišljati no-ve odgovore ili se potruditi èitati više. Ne-ki od pisaca koje bih mogao navesti kaosvoje knji<evne uzore nemaju nikakve ve-ze s ovom knjigom, a neki drugi opet da.Spomenuo si Márqueza, ja dodajem He-mingwaya, onda æeš ti reæi Salingera, jaÈehova, ti Faulknera, ja… itd. Svaki odtih pisaca na neki je naèin uvuèen u tekst,tekst mu se utjeèe ili mu okreæe leða. Li-kovi se èesto razotkrivaju kao posuðeni, upripovjedni svijet unosi se slutnja napisa-nosti, sumnja da negdje jako blizu postojineko moæno svjetlo koje bi sve to mogloosvijetliti na drugi naèin i zauvijek promi-jeniti. Zato i tolika ponavljanja, kontra-dikcije, isti likovi u razlièitim ulogama,èudna ljubav vremena i prostora...

Razgovori Roman Simiæ, pisac

Kontinent nove proze

Istina je da mojim prièama na razi-ni radnje, prostora, vremena zais-ta nedostaje referenci na Hrvat-sku, ali im sigurno ne nedostajereferenci na ono što sam ja, 1iveæiu Hrvatskoj, osjeæao i bio

34 II/41, 26. listopada 2,,,.

Trpimir Matasoviæ

akon što je prošla koncertna sezonazavršila u velikom stilu nekolici-nom znaèajnih gostovanja, ova je

poèela na isti naèin. U desetodnevnomokviru izredali su se na podiju Koncertnedvorane Vatroslav Lisinski Kraljevski škot-ski nacionalni orkestar (7. listopada), Hel-sinška filharmonija (12. listopada) i Ber-linski simfonijski orkestar (17. listopada).Kako veæ i prilièi u takvim prigodama, svasu tri orkestra sa svojim dirigentima i so-listima pripremili reprezentativne progra-me u standardnoj formi uvertira-koncert-simfonija. Na taj je naèin ostvarena mo-guænost sagledavanja kvalitete svakog odovih ansambala iz triju razlièitih vizura.

Od èarolije do tragedijeUvertira ili kakva kraæa orkestralna

skladba obièno ima dvojaku ulogu – s jed-ne strane, slu<i svojevrsnom "zagrijava-nju" orkestra i publike, dok, s druge stra-ne, mo<e biti dobra prilika da se orkestar idirigent od samog poèetka predstave u štoje moguæe boljem svjetlu, a publiku natje-ra da s pozornošæu prati cjelokupni kon-certni program.

U skladu sa svojom reputacijom "fil-mskog" orkestra (Titanic, Dan nezavis-nosti, Batman) Kraljevski škotski nacional-ni orkestar zapoèeo je svoj koncert Duka-sovim Èarobnjakovim uèenikom, djelomovjekovjeèenim u Disneyjevoj Fantaziji.Zvuk ovog orkestra uistinu posjeduje od-reðene osobine karakteristiène za filmskuglazbu – besprijekorna tehnika i savršenausklaðenost tona svih sekcija rezultirajukompaktnim i ujednaèenim zvukom, ukojem æe se meðutim uvijek naæi dovoljnoprostora za kreativne solistièke istupe,gdjegod to zadane partiture iziskivale. Dane bi sve završilo na razini holivudskogkièa á la Stokowski, pobrinuo se dirigentWalter Weller. Ne potiruæi filmski imid<Dukasove partiture, on svoju interpreta-

ciju nadograðuje upravo ondje gdje glazbanaizgled prestaje – njegove ukusno od-mjerene dramatske pauze dale su tako èi-

tavom djelu dimenziju koja ga èini dostoj-nom Goetheova pjesnièkog predloška.

Helsinška filharmonija na poèetku jesvog programa išla na sigurno. Glinkinauvertira Ruslan i Ljudmila omiljeni je do-datak na programima virtuoznih orkesta-ra. Njenim uvrštavanjem na sam poèetakkoncerta dirigent Leif Segerstam odmahnam je jasno dao do znanja da pred sobomimamo vrhunski orkestar. Za razliku odgotovo impersonalno kolektiviziranogKraljevskog škotskog nacionalnog orkestra,glazbovanje Helsinške filharmonije odli-kuje se visokom razinom individualnostisvih glazbenika. Oni stoga djeluju na na-èin komornog glazbovanja, u kojem æeupravo maksimalni anga<man svakog po-jedinca dovesti do skladnog suzvuèja raz-nolikih glazbenièkih osobnosti.

Pomalo pretenciozno, Berlinski simfo-nijski orkestar svoj je koncert zapoèeoBrahmsovom Tragiènom uvertirom. Prem-da je rijeè o tek èetvrtom od ukupno èeti-riju ansambala tog tipa, Berlinski simfo-nijski orkestar nije loš orkestar i zacijelobi ostavio bolji dojam da se pred njim naš-lo neko od uglednih dirigentskih imena skojima ovaj orkestar redovito suraðuje.Umjesto toga u Zagrebu se pojavio stano-viti Jac van Steen, dirigent èija je interpre-tativna kreativnost svedena na puku met-ronomsku razinu. Brahmsovu se glazbumo<e i ne mora voljeti, no jedno je sigur-no –ona nije "štreberska", a pogotovo nijeili barem ne bi smjela biti dosadna. No Ja-cu van Steenu uspjelo je tek BrahmsovuTragiènu uvertiru uèiniti uistinu tragiè-nom.

Autoritet u dodacimaAtraktivnosti ovih triju listopadskih

koncerata svakako su bitno pridonijelaautoritativna imena solista koji su nastu-pili uz tri gostujuæa orkestra. Najviše semo<da oèekivalo od nastupa ruskog basaJevgenija Nesterenka uz Helsinšku filhar-moniju, kako zbog Nesterenkove impo-zantne operne karijere tako i zbog jedna-ko impozantnog diskografskog opusa.No, kako to èesto biva, velike nade èestorezultiraju velikim razoèaranjima. Uzasvu Nesterenkovu ljepotu glasa i ekspre-sivnu interpretaciju Pjesama i plesova smr-ti Musorgskog ipak se sjeæamo i iz boljihizvedbi, primjerice onih Marjane Lipov-šek i Irine Arhipove. Nesterenku u ko-naènici nije pomogla ni naglašena afekta-

cija, a cjelokupnom dojmu nije pogodova-la ni borba s nespretnom instrumentaci-jom Kalevija Ahoa.

Ipak, Nesterenkove nedaæe nisu ništa uusporedbi s onim sa èime se morao boritiPeter Donohoe. Hodnja BartókovimDrugim koncertom za glasovir i orkestarbila je uvelike ometana nesposobnošæu Ja-ca van Steena da pohvata sve konce nima-lo jednostavne partiture, a spas se donekleukazao tek u trenutku kad su èlanovi Ber-linskog simfonijskog orkestra uvidjeli da imje pametnije slijediti solista, a ne dirigen-ta. Da nevolja bude još i veæa, rashodova-ni je Steinway u Dvorani Lisinski teškoodolijevao Bartókovim gotovo nepresta-nim tokatnim martellato udarcima. Uzasve to Donohoe se ipak pokazao kao pr-voklasni solist, ne dajuæi se smesti pro-zaiènim izvanjskim okolnostima. Svojuvelièinu mo<da je najbolje dokazao u dru-gom stavku Koncerta, istièuæi turobnuBartókovu meditativnost, ali i èesto olakozanemarenu lirsku crtu.

Za razliku od Nesterenka i DonohoeaBoris Pergamenšèikov imao je privilegijuizvesti Elgarov Koncert za violonèelo i or-kestar u gotovo idealnim okolnostimaneometane suradnje s Walterom Welleromi Kraljevskim škotskim nacionalnim orkes-trom. Njegova se interpretacija, potpunou skladu s Elgarovom partiturom, zasni-vala na savršenom ovladavanju Elgarovomoksimoronskom introvertnom ekspresiv-nošæu. Ne upadajuæi u zamku u koju upa-daju mnogi njegovi sunarodnjaci, poputprimjerice Nesterenka, Pergamenšèikovnikad nije došao u opasnost da pretjera-nom ekspresivnošæu preðe granicu dob-rog ukusa koju postavlja Elgarova tipiènoengleska diskretna suzdr<anost.

Donohoe i Pergamenšèikov ipak sunajviše zasjali u svojim solistièkim dodaci-ma. Nakon tokatnog Bartóka, Donohoeje prešao na jedan izrazito lirski BrahmsovIntermezzo, pokazujuæi nam da formomsmirene minijature vlada jednako dobrokao i širokom koncertnom formom, èak ina jednom veæ potpuno posustalom Stei-nwayu. U kontrastiranju koncerta i do-datka još je dalje otišao Pergamenšèikov.Nije doduše neuobièajeno da violonèelistiu svojim dodacima posegnu upravo zastavkom jedne od Bachovih Suita za vio-lonèelo solo. No, za razliku od primjericeDavida Geringasa, zvijezde ovogodišnjegizdanja Vara1dinskih baroknih veèeri, Per-gamenšèikov Bachu ne prilazi iz perspek-tive romantièarske ekspresivnosti, veænaprotiv pronalazi dovoljno izra<ajnihmoguænosti i u okvirima smirenog nonvibrato sviranja, kao i u baroknoj orna-mentaciji koja diskretno dovodi u pitanjediktat taktne crte. Bilo je uostalom i vrije-me da se u našoj sredini konaèno èuje ijedno povijesno obaviješteno viðenje Bac-hova pisanja za violonèelo – ako veæ ne uVara<dinu, a onda barem u Zagrebu.

Simfonijska trijadaKruna orkestralnog koncerta gotovo je

u pravilu simfonija. Njome æe se svaki or-kestar najpotpunije predstaviti, dok æe di-rigent dobiti priliku za sukreiranje najveæeorkestralne forme. Walter Weller odluèioje s Kraljevskim škotskim nacionalnim or-kestrom predstaviti rijetko izvoðenu Petusimfoniju Aleksandra Borodina. Slušanjeove simfonije jasno otkriva uzroke njenetek sporadiène prisutnosti na koncertnimpodijima – rijeè je o uredno instrumenti-ranom djelu jednako uredne formalneokosnice, koje meðutim u sebi ne krijegotovo nikakvih osobitih izazova ni za iz-voðaèe ni za slušateljstvo. Pa ipak, Wellerje upravo ovom simfonijom izveo pravitour de force, pokazujuæi da vrhunski or-kestar pod ravnanjem vrhunskog dirigen-ta mo<e stvoriti pravi glazbeni dogaðajèak i od interpretacije jednog u osnovi ne-zanimljivog djela.

Leif Segerstam posegnuo je pak za Si-beliusovom Drugom simfonijom. Ovakavizbor bio je dvostruko opravdan – Helsin-ška filharmonija je orkestar koji je praiz-veo veæinu Sibeliusovih orkestralnihskladbi, dok je Segerstam dirigent èiju u<uspecijalnost predstavljaju upravo višesloj-ne partiture skladatelja na razmeði 19. i20. stoljeæa, poput primjerice Mahlera iSibeliusa. Simultanost raznolikih glazbe-nih misli u Sibeliusovu simfonizmu podSegerstamovom je palicom uoblièena usklad koji prije svega proizlazi iz veæ spo-menutog pristupa orkestru kao skupukvalitetnih komornih glazbenika.

Druga simfonija, ali Brahmsova, bila jena rasporedu i koncerta Berlinskog simfo-nijskog orkestra. Na ovu meðutim izvedbune treba trošiti previše rijeèi. I ovdje senaime interpretacija Jaca van Steena svelamanje-više na metronomsko "hodanje pojajima", od èega je u konaènici ostao tekmuæak.

Kako lijeèiti kompleks manjevrijednosti?

Gostovanja stranih solista i ansambalaza našu su sredinu višestruko pouèna.Uvid u inozemnu glazbenu reproduktivumo<e biti kvalitetan putokaz i uzor našimorkestrima, solistima i dirigentima. Kra-ljevski škotski nacionalni orkestar i Helsin-ška filharmonija primjeri su vrhunskih or-kestara koji dolaze iz sredina koje inaèenemamo obièaj smatrati velikim glazbe-nim centrima. Prema tome, ako prvoraz-redni orkestri mogu djelovati u jednomGlasgowu ili Helsinkiju, teoretski nemanikakvog razloga da barem jedan takav or-kestar ne bi postojao i u Zagrebu. S drugestrane, gostovanje Berlinskog simfonijskogorkestra pokazuje nam i da naš kompleksmanje vrijednosti pred velikim glazbenimsredištima nerijetko proizlazi iz odreðe-nih mitova i iluzija koje imamo o tim sre-dištima. Nije zlato sve što sja, pa nije sto-ga ni svaki berlinski orkestar Berlinska fil-harmonija. No, hoæe li se Zagreb ugledatina Glasgow, Helsinki ili Berlin, još uvijekovisi ponajprije o nama, a ne o njima.

Milan Manojloviæ Mance, Èovjek izKatange/Plavi bar, Arkzin d.o.o.,Zagreb, 2000.

Karlo Nikoliæ

lbum Milana ManojloviæaMancea napokon se mo<evidjeti i u izlozima proda-

vaonica nosaèa zvuka. Premdaiza sebe ima dug kantautorskista<, dosad se njegove radovemoglo nabaviti samo nakon nas-tupa ili posredstvom poznansta-

va od producenta Kornela Šerpe-ra. Mance je još krajem sedamde-setih, suraðujuæi s Rundekom i

Kugla-glumištem, poèeo graditisvoj namjerno nepromišljen stilda bi se u devedesetim, koncerti-rajuæi uz gitaru i povremeno pra-æen trubom rado viðenog gostaIgora Pavlice, dokazao kao najo-sebujnija autorska osobnostglazbe u Hrvata. Njegove pjesmeponešto od zagrebaèkih šansoni-jera, ponešto od crnaèkih bluesmajstora, beogradskog novogvala, Dylana, Cohena, Cavea,Waitsa, Bowiea, no, za razliku odnavedenih, Mance ne prièa prièe

niti šalje poruke. Ni<uæi duhovi-tosti, gorke 1ivotnosti i potpunebesmislice stvara svojevrsni glaz-beni pandan teatru apsurda. CDsadr<i 26 dojmljivih beckettov-skih skladbi te bonus track kultneJavorove grane, cvrkuta ptica ikoraèanja. Na snimanju su uzveæ spomenutog Pavlicu gosto-vali Ivan Marušiæ Klif (udaraljke)i izvjesni Ivana i Hrvoje (glas), aautor ilustracija na omotu sam jegospodin Manojloviæ. Slušati po-zorno (i oprezno).

TTrroossttrruukkii ppoouuèèaakkAko prvorazredni orkestri mogudjelovati u jednom Glasgowu iliHelsinkiju, nema nikakvog razlogada barem jedan takav orkestar nebi postojao i u Zagrebu

Glazbena kronika

BBeecckkeetttt ss ggiittaarroomm

II/41, 26. listopada 2,,, 35

CD-vodièu Zlatka Gallaveæ je pisano i u Zarezu idrugdje, no u Londonu,

gdje <ivim, do knjige i recenzijadošao sam nešto kasnije. Èini mise, meðutim, da ima nekolikorazloga da se o knjizi ponovnopiše. Dok se u recenziji objavlje-noj u posljednjem predljetnombroju Zareza Branko Kostelnikispravno više bavio formom,strukturom i naslovom ove en-ciklopedije, smatram da trebaupozoriti i na niz detalja i fak-tografskih propusta oko CD-vo-dièa. Èini se naime da na velikombroju mjesta Gallovi podaci neodgovaraju èinjenicama.

Na poèetku, primjerice, u na-tuknici o grupi ABC spominjeTrevora Horna kao producenta,ali pogrešno navodi ime njegovegrupe: umjesto Buggles, napisaoje da mu se grupa zvala Budgie.To nije tiskarska greška zato štoje u sedamdesetima postojalagrupa tog imena, svirali su hardrock, a voða im je bio basist i pje-vaè Burk Shelly. Za Janis Joplinnapisao je da je drugi album Pea-rl snimila s Kosmic Blues Ban-dom i da su se na toj ploèi našle,

izmeðu ostalog, pjesme Try iKozmic Blues. Kao prvo, Pearl jojnije drugi, nego èetvrti album i

nije ga snimila s ovom grupom,nego s grupom Full Tilt BoogieBand, a kao drugo, spomenutepjesme uopæe se nisu našle natom albumu, veæ na I got dem ol’kozmic blues mama. U naslovunatuknice o Ianu Duryju takoðerje napisao da se njegova grupazvala Ian Dury and the Bollocks(umjesto Blockheads) kao i da segitarist grupe Roxy Music zoveRay Manzanera, a ne kao što misvi mislimo Phil. Oèito ga jepobrkao s Rayom Manzarekomiz Doorsa. Za J. J. Calea ka<e daje snimio dvanaest albuma od1972. do 1976. godine, što nestoji, a njegov album iz 1990.umjesto Travel-log naziva Flightlog. Mo<da ovo nekome izgledakao cjepidlaèenje, ali ako se piše“enciklopedija” onda barem èi-njenice trebaju biti toène, a pro-pusta (ovdje nisu navedeni svi) jepreviše da bi moglo biti rijeè otiskarskim greškama.

Smatram da vrijednost Vodièaumanjuje i stalno korištenje šab-lona u pisanju, od kojih je autorunajdra<a emocijama natopljeni.Za Petera Greena je rekao da sumu fluidna bluesom oznaèena so-la – što to znaèi? Pa èovjek jeblues gitarist. Takoðer, kolikogod Gall upozoravao da je nje-gov izbor nu<no subjektivan,propusta u spominjanju va<nijih

autora i izvoðaèa ima zaèuðujuæepuno za takvo izdanje. Jasno seosjeæa koji su mu <anrovi omilje-ni, kao i koji bendovi i desetljeæa(osamdesete i devedesete – o to-me je najviše pisao, vjerojatno jerima najviše podataka). Tome sekao njegovu osobnom izboru iukusu ne smije prigovarati, nosmatram da je zbog toga izosta-vio mnogo bendova i autora kojisu se trebali naæi u izdanju oesencijalnim albumima, kako ka-<e nadnaslov Vodièa.

Oèito je da autor favoriziracountry, folk i tzv. indie muziku,jednom rijeèju bjelaèku muziku(što je veæ stari problem na ovimprostorima). Crnaèka muzika sepo starom obièaju najèešæe igno-rira, a kad se to ne mo<e, pišu sekratke, šture natuknice. Kakoinaèe objasniti èinjenicu da je, naprimjer, napisao dvije i pol stra-nice o Emmylou Harris i po stra-nicu i pol o Merleu Haggardu,Cowboy Junkies i Tindersticks, arecimo o Lee “Scratch” Perryjuispiše tek osamnaest redaka, oMetersima pet, a o Robertu Joh-nsonu šesnaest. Takoðer je teškonaæi objašnjenje za gotovo pot-puno ignoriranje rapa i hip hopa,mo<da i najrelevantnijih muziè-kih <anrova devedesetih. Spomi-nje jedino Public Enemy, a meðuonima od kojih je barem još ne-koga trebalo spomenuti spadalibi, recimo, Eric B. And Rakim,Jungle Brothers, A Tribe CalledQuest, Run DMC, De La Soul,EMPD, Boogie Down Produc-tion.

Poseban je problem nespomi-njanje onih koji su direktno utje-cali na autore i izvoðaèe koji jesuzastupljeni u knjizi, pa tako Gallpiše o Guns’n’ Roses i Metallici, a

izostavlja Taste, Grand Funk,Roryja Gallaghera i Humble Pie.Potpuno je jasno da ni u kakvomvodièu ne bi bilo mjesta za sveizvoðaèe i za nabrajanje svihonih koji su utjecali na va<nijepredstavnike pojedinih glazbe-nih <anrova, no radi bolje slike u

nastavku prila<em popis nekihod zastupljenih imena èiji pret-hodnici i uzori nisu uvršteni uVodiè, a mislim da im je tamomjesto.

Siniša Bogunoviæ, London

Dalibor Petkoviæ

ruppo delle azioni progressive, jedinihrvatski free jazz-bend, osnovan je1996. godine. Od tada su u sastavu

Jerko Valdevit i Luka Peršiæ na tenor-sak-sofonu i alt-saksofonu, Dejan Potkonjakna basu i Borna Šercar na bubnjevima, ko-ji je nastupao na festivalima u Italiji, Slo-veniji, Maðarskoj i Hrvatskoj. Godine1998. snimili su svoj prvi i zasad jedini al-bum Konture Dinida. Svoju glazbu opisu-ju kao improvizacijsku, u kojoj kolektiv-no i individualno improviziraju na nekuvlastitu ili standardnu jazz-temu. U im-provizacijama spajaju utjecaje afrièke i in-dijske glazbe s onima iz suvremene evrop-ske tradicije.

O free jazzu, ali i onom obiènom u, ka-ko to vole reæi na Dnevniku HTV-a, u Hr-vatskoj i svijetu, razgovarali smo sa sakso-fonistima tog jedinog hrvatskog free-jazzbenda, Lukom Peršiæem i Jerkom Valdevi-tom.

Kakav je osjeæaj biti jedini free-jazzband u hrvatskoj?

— Luka: O. K. Imamo kompletni mo-nopol nad cijelom hrvatskom free-jazzscenom.

Zašto baš free-jazz?— Jerko: To je najte<e pitanje. Svirali

smo i tradicionalne oblike jazza, no neštonam je falilo. Free nam je došao spontano,a ne iz nekakvog revolta. Jednostavno

imamo osjeæaj za tu muziku. Da smostvoreni da sviramo nešto drugo, svirali binešto drugo.

Kako je izgledao vaš prvi koncert?— Luka: Kao da smo nekome bacili

teške note u glavu.Kakava je perspektiva free-jazza?— Luka: Perspektiva je odlièna jer ne-

ma nikoga osim nas.— Jerko: Ima ljudi koji <ele svirati free.

No, druga je stvar kako æe publika reagi-rati. To je kod nas nešto novo, publika ni-je još s tim upoznata.

Kako publika reagira na vašu muziku?— Luka: Oni koji dolaze dobro reagi-

raju. To je uglavnom mlaða publika, veæi-nom studenti.

Što je publici teško u free-jazzu?— Jerko: Jezik. Tako da se i mi mora-

mo otvarati. Ne bi imalo smisla kad binam muzika bila hermetièna.

— Luka: Pokušavamo organizirati mu-ziku stvari tako da se ona pribli<i publici,a tu se stvaraju kompromisi.

Gdje se oèituju kompromisi?— Jerko: U temama, a pokušavamo

svirati i što više organiziranih dijelova,dakle, s manje slobodne improvizacije.

— Luka: Nastojimo više svirati u veza-nom ritmu, tako da publici bude lakše slu-šati, iako i u free jazzu ima harmonije koja

nije na prvi pogledvidljiva. Kao i ukaosu, tako i ovdjeima nekog reda.

Kako je to doæina stage i sviratimuziku koju volišpred jedva pet-naest ljudi?

— Luka: Odav-no smo ispucali svefrustracije, tako dasada sviramo zbogmuzike, a i nije bašèesto da dobivamopriliku svirati, panam je bolje da jeiskoristimo. Steve

Lacey je svirao pred praznim klubom.— Jerko: To je stvar reputacije profe-

sionalnog muzièara. I taj jedan èovjek ko-

ji doðe zaslu<uje da se svira za njega. Iakou zadnje vrijeme ima više ljudi na našimkoncertima nego prije.

Kako vidite jazz u u hrvatskoj?— Luka: Ne znam za druge gradove,

ali u Zagrebu su pomaknuti kriteriji. Nijeu redu da se npr. Boilersi smatraju ekspe-rimentalnim bendom ili Cubismo nekomvrstom latinskog jazz-benda. Ipak, mislimda nije stvar u muzici, veæ u organizaciji.

— Jerko: Situacija je sada ipak bolja.No, teško je uhvatiti publiku za rep. Naprimjer na festivalu u Splitu pojavilo sepuno ljudi, a onda u Zagrebu jako malo.

Spomenuli ste organizaciju i festivale uhrvatskoj. Što je s klubovima?

— Luka: B.P. je jedini pravi jazzklub,no ni on nema jam session, gdje bi glazbe-nici mogli doæi i uz jednu stalnu ritamskusekciju mogli svirati. Zapravo, to je jednaod stvari koje nedostaju, tradicija jam ses-siona.

— Jerko: U Evropi nisu toliko naglaše-ni klubovi koliko festivali. Uobièajeno stim festivalima ide neki popratni program,tako da se privuèe što veæi broj publike ida se svi dobro zabave.

Kakva je situacija s jazzom danas?— Jerko: Danas više sviraju bijelci ne-

go crnci. Bolje reèeno, Evropljani i Ame-rikanci.

No je li dobro raditi rasne razlike ujazzu i uopæe u muzici?

— Jerko: To se nameæe samim socijal-nim, kulturnim i povijesnim okvirima.

— Luka: To je više stvar razmišljanjanegoli boje ko<e. Crnci o muzici razmiš-ljaju na emotivan naèin, a bijelci racional-no, kako æe što odsvirati.

Za jazz se ka�e da nije isplativa profe-sija. Jedan gitarist je rekao da se u jazzumo�e zaraditi milijun dolara ako prvozaradite dva.

— Luka: Na jazzu se ne mo<e zaraditi.Kako vi pre�ivljavate, s obzirom da ste

profesionalni muzièari?— Jerko: Radim u školi. Bubnjar je u

Big Bandu, a basist je u Exportdrvu. Valj-da zato i svira kontrabas.

— Luka: Ja tra<im posao i dajem in-strukcije.

Razgovor: Jerko Valdevit i Luka Peršiæ, èlanovi Gruppo delle azioni progressive

Jedini slobodni u Hrvatskoj

Autor fotografije: Istvan Szomi

Odavno smo ispucali svefrustracije, tako da sadasviramo zbog muzike

Pismo iz LondonaUz Enciklopedijski CD-vodièZlatka Galla, Mozaik knjiga, Zagreb, 2000.

Enciklopedija s propustima

CD-Vodiè spominje: CD-Vodiè ne spominje:

Chemical Brothers D. A. F. , Heaven 17

The ORB Tangerine Dream

Cabaret Voltaire This Heat, Eyeless In Gaza

John Mayall Alexis Korner, Graham Bond

Mano Negra Salif Keita

King Sunny Ade Fela Anikulapo Kuti

Madness The Beat

Johnny Winter Edgar Winter

Cliff Richard Hollies, Tremeloes, Pretty Things

Indigo Girls The Slits, Funny, Cookie Crew

Janet Jackson Betty Davis

Amon Dull 2 Neu, Guru-Guru, Birth Control

Erykah Badu D'angelo

The Beasty Boys 3rd Bass

Robert Cray Sonny Boy Williamson, Son House

Earth,Wind And Fire War

Lenny Kravitz Wilco Johnson

Jamiroquai Bobby Womack, Bobby Byrd

Offspring Undertones

Clannad Incredible String Band

Joan Armatrading Tracy Chapman

UB40 Linton Kwesi Johnson, Burning Spear

Carter USM Cockney Rebel

Hall and Oates Staple Singers

Frankie Goes To Hollywood Slade

Donovan Cat Stevens, Lloyd Cole

Stereolab Residents, Magma, Henry Cow

Weather Report Mahavishnu Orchestra, Return To Forever

Billy Joel James Chance, James "Blood" Ulmer

36 II/41, 26. listopada 2,,,.

Juraj Kukoè

eðunarodni festival novogfilma u Splitu dobio je, na-kon mnogo godina nepra-

vednog medijskog ignoriranja,publicitet koji zaslu<uje. Ali, sa-mo kolièinski. U medijima se,naime, digla prilièna halabukazbog organizacijskog nereda ukojem se festival odvijao. Ne ne-girajuæi opravdanost mnogih odpritu<bi, ipak treba istaknuti ne-koliko va<nih èinjenica. Iako jefestival ove godine, za razliku odprijašnjih, dobio veæu kolièinunovaca od Grada, ukupna finan-cijska potpora i dalje je mizerna(oko sto tisuæa maraka), a o pod-ršci lokalne sredine dovoljno go-vori èinjenica da organizatori zaotvaranje nisu uspjeli dobiti kinoCentral. Prigovaralo se zbog kas-nog odreðivanja satnice, ali u uv-jetima u kojima organizatori neznaju kad æe i hoæe li stiæi filmkoji se dva dana prije <eljeneprojekcije prikazuje na festivalunpr.u Turkmenistanu, te su pri-tu<be ako ne neopravdane, ondanepotrebne. Treæe i najva<nije,neizmjerno je nepravedno takooštro kritizirati festival koji uzAnimafest jedini u Hrvatskojima va<no mjesto na svjetskojfestivalskoj karti, a nastaje u takooèajnim uvjetima.

Mnogi æe reæi da se nakon petgodina postojanja ovakve organi-zacijske greške više ne mogu to-lerirati te da se kritikama samo<eli pomoæi festivalu. Meðutim,mnogi su ljudi festival pratili sa-mo preko novina, a u njima se vi-še pisalo o organizaciji nego ofilmovima. Pozitivna kritika tre-bala bi uzeti u obzir i kolièinu vr-hunskog programa koji je festi-val ove godine ponudio i ne nas-jedati dojmu da je festivalu ovegodine puno lakše samo zbog to-ga što ima podršku vlasti, jer odveæe naèelne podrške se ne <ivi.

Prevelika ambicioznost Ove je godine pripremljen od-

veæ ambiciozan program i to jenajbitniji razlog zbog kojeg jeorganizacija bila slabija nego pri-jašnjih godina. Sljedeæe æe godi-ne glavni zadatak festivala bitiprilagoditi se skromnijim mo-guænostima. Mnogo stvari kre-nulo je krivo upravo zbog nemo-guænosti kontroliranja (i oglaša-vanja) tolikih zbivanja, a gleda-telj zbog preklapanja terminateoretski nije mogao vidjeti višeod treæine programa koji sednevno poèeo prikazivao tekoko 17 sati. Osnovno pravilotrebalo bi biti da se bar terminivideo i filmske konkurencije nepreklapaju, što nije bio sluèaj.Dok sam trèao od jedne do dru-ge projekcije pokušavajuæi uhva-titi što više filmova, palo mi je napamet da bi agent Ethan Hunt,koji rješava svoje nemoguæe mi-sije bez problema, u Splitu naišaona nerješive probleme. Zbog ne-moguænosti da budem na dva

mjesta u isto vrijeme, skoro okopolovice filmova iz konkurenci-je, ukljuèujuæi i veæinu nagraðe-

nih, nisam odgledao. Ocjena velikog broja kritièara,

gostiju i èlanova <irija jest da jeglavni festivalski program, pogo-tovo videokonkurencija, pomalorazoèarao. Autori su u nedostat-ku ideja vrlo èesto posezali zastarim oprobanim formulamaeksperimentalnog filma. Uspje-šan je primjer film poznatog fin-skog umjetnika Petrija Huurinai-nena Beyond the Skin, u kojemautor stvara jezovitu atmosferutrinaest minuta obasjavajuæi umraku svjetiljkom dijelove svo-jeg tijela koje se u mutnoj siluetiistièe na pozadini. Uzdi<uæi tje-lesnost kao va<an vid postojanjaautor ne stvara mo<da ništa no-vo, ali poentu posti<e vrlo efek-tno. Andrej Zdraviè, koji je pobi-jedio pretprošle godine radom Vsteklu reke, oduševio je filmomOtkucaj srca, novim radom koji inije baš novi. Godine filmskogdjelovanja koje je posvetio prou-èavanju ritma prirode Zdraviè jespojio u jedan film u kojem je,koristeæi snimke iz svojih ranijihradova, usporedio otkucaje srca sritmom pokreta u prirodi i krvnisustav s eko sistemom okoline.Pobjednik videokonkurenciješvedski Gemini Andreasa Gedi-na prikazuje dva blizanca (zapra-vo ista osoba na dvije poloviceekrana) koji èitaju tekst o zajed-nièkom <ivotu, tako da svaki iz-govara polovicu svake rijeèi u re-èenici.

Dokumentarna igra i deformi-ranje slike

Filmski su radovi vizualno bilipuno privlaèniji od videokonku-rencije, iako su i oni, na<alost,uglavnom prikazivani na videu.Za razliku od videoradova filmo-vi su veæinom imali narativni si-<e, što govori u prilog tvrdnji dasu primjeri brisanja granice iz-meðu filmske i videoprodukcijezasad sporadièni i da još uvijekpostoji tehnološki i stilski jaz iz-meðu ova dva medija. Jedno odnajzapa<enijih ostvarenja bio jedugometra<ni film Killer. Ber-lin.doc Tine Ellerkamp i JörgaHeitmanna. Rijeè je o mješavinidokumentarnog i fikcionalnogkroz stvarno odigranu i doku-mentiranu igru u kojoj deset lju-di dobije zadatak pratiti jednidruge i smisliti savršeno uboj-stvo. Sasvim je drugaèiji filmBlack XXX-mas Belgijanca Pie-tera van Heesa, koji kroz stilizi-rani groteskni si<e daje crnohu-mornu sliku gore buduænosti ko-ja je veæ poèela. Film je vrlo du-hovita odlikuje se kompaktnomcjelinom.

Grand Prix dodijeljen je dva-ma radovima. Austrijski Izvana(Outer Space) Petera Tscherkas-skyja doista ga je zaslu<io. Kad-rovi iz nekog holivudskog filmas Barbarom Hershey deformira-ni su udvostruèivanjem i treš-njom slike, poigravanjem s fil-mskom vrpcom, manipuliranjemteksturom slike, jezovitim zvu-kovima, èudnom monta<om dabi se dobila mraèna, klaustrofo-bièna atmosfera. I na alternati-van se neholivudski naèin mo<euspješno prikazati horor-puto-vanje u mraène predjele uma.

Nešto slièno izveo je s erotskimpredznakom Stuart Pound u vi-deofilmu 9 1/2 tjedana u 8 minu-

ta. Drugi je dobitnik Zona Benavan Lieshouta, dokumentarac oponi<avajuæem <ivotu prostitut-ki. Od nenarativnih radova spo-menimo vrlo dobar film Pod-nevna sjena Nicka Collinsa kojiduhovito usporeðuje sjene kojedaju goli kamenjar i gusta šuma,vizualno istièuæi kontrast ovadva prirodna okru<enja.

Dugometra<ni film ove je go-dine bio bitno zastupljeniji negoprošlih, a osobito se istièu dvamaðarska rada. Prvi je novi film

Bele Tarra Werkmeisterove har-monije. Za razliku od Sotonskogtanga, ovaj film traje samo dva ipol sata ali Tarr ostaje vjeransvom znanom stilskom postup-ku dosljedne upotrebe dugihkadrova. Tarr je najavio da æe gaprikazati i u Zagrebu, naravno,bude li udovoljeno njegovimperfekcionistièkim kriterijima.Drugi je sjajan film Simon èudot-vorac redateljice Ildiko Enyedi, as Tarrovim ga povezuje perfek-cionizam. Radnja se odigrava usuvremenoj Francuskoj, a glavnanarativna linija sadr<i niz fantas-tiènih elemenata i govori o vi-dovnjaku Simonu i njegovu èa-robnjaèkom konkurentu koji gastalno nagovara da se s njim nat-jeèe u disciplinama koje bi posra-mile i Davida Copperfielda. Dru-gi narativni rukavac sentimental-ne je naravi i govori o Simono-vim ljubavnim pokušajima dapridobije djevojku koju uopæe nerazumije jer ne zna francuski.Konflikt Simonova natprirodnogdara i te<nje za obiènim <ivotompredoèen je spajanjem stilizira-nog nadrealnoga ugoðaja sa stil-skom jednostavnošæu mirnihkadrova u sporoj izmjeni.

Obavijesna vrijednostJedna od profilirajuæih znaèaj-

ki festivala bila je te<nja informa-tivnosti. Ne insistirajuæi na stro-go estetskim kriterijima, izbor-nici programa èesto su odabiraliona ostvarenja koja najbolje pri-kazuju aktualni ili povijesni tre-nutak društvenog i kulturnog <i-vota raznih podneblja, od namabliskih do prilièno udaljenih sre-dina. Od filmova vrlo niske es-tetske, ali dragocjene informativ-ne vrijednosti tu su dvije retros-pektive, Umjetnost današnjice jeotpor, posveæena amaterskim ra-dovima koji prikazuju otpor aus-

trijskog naroda protiv desnièar-ske vlasti na èelu s Haiderom teretrospektiva dokumentaraca oeskimskoj kulturi. Toj se grupiniskom kvalitetom pribli<avaambiciozni hrvatsko-nizozemskidokumentarac Svebora Krantza(odvjetnik iz filma Mondo Bobo)Zanimanje: izbjeglica, koji ane-mièno i površno prikazuje sudbi-ne izbjeglica iz raznih krajevasvijeta, od Tibeta do Hrvatske.Kombinaciju prljavog i zaostalogmongolskog <ivota i bogatstvatradicije prikazuje razvikani, apotpuno kaotièan State of Dogsbelgijsko-mongolskog redatelj-skog dvojca Brosens-Turmunkh.U "naše" krajeve sti<emo =ilni-kovim Kud plovi ovaj brod, koji<eli šarmirati potpunom pripov-jedaèkom anarhijom u kojoj seizmjenjuju likovi raznih nacio-nalnosti i predjeli od Italije doCrne Gore u cilju prikaza raznihbalkanskih i inih mentaliteta. In-formirali smo se još, na bolje iligore naèine, o Karad<iæu, poho-du po Nigeru, ratu u Èeèeniji,<ivotu u finskoj provinciji, Ga-dafijevoj ideji o navodnjavanjupustinje, njemaèkim skitnicama,graðanskom ratu u Gruziji, <i-dovskom progonu, butanskojsvakodnevici.... Ciklus Image bioje posveæen filmovima o umjet-nicima. Uz dokumentarce oiranskom filmu, Ejzenštajnu,Hitchcocku i Selznicku najvišepa<nje dobio je dokumentaracChrisa Markera o TarkovskomJedan dan u 1ivotu Andreja Arse-nevièa.

Neizmjerno vrijedna bila jeretrospekcija filmova braæe Whi-tney, prvaka apstraktnog filma iprethodnika upotrebe kompju-torske grafike u umjetnosti. Bra-æa (od kojih je filmski aktivnijibio John) su veæ krajem 50-ih ra-dila apstraktnu kompjutorskugrafiku koju su zamislili kao vi-zualni ekvivalent glazbenom di-jelu, a preferirali su klasiku, jazz iistoènjaèku glazbu. Dragocjeno

je u njihovim filmovima to štopokreti njihovih linija i toèkicane slijede na doslovan naèin glaz-beni ritam, veæ posjeduju i svojautonomni <ivot. Gledatelj jeuvuèen i u misaoni proces kojimpokušava shvatiti logiku povezi-vanja i razdvajanja linija, toèkicai geometrijskih tijela.

Izostanak hrvatskogFestivalskoj direkciji treba

èestitati što je saèuvala segmentNovih medija iako je on zahtije-vao najveæi dio proraèuna. Ova-kav program instalacija, CD-ROM-ova, internetskih-projeka-

ta i performansa zaista je dragoc-jen i jedinstven u ovom dijeluEurope. Nagradu o ovoj katego-riji pokupio je hrvatski internet-ski-projekt, koji, uz neodr<anGrimanijev performans, retros-pektivu Toma Gotovca (inaèedobitnika nagrade za <ivotnodjelo) i Krantzov dokumentarac,upotpunjuje mršavu hrvatskuponudu. Loše je to što se izbor-nici nisu smilovali u konkurenci-ju ugurati koji hrvatski film, dokje sramotan izostanak makar bilokakve odvojene projekcije našenovije produkcije. Ovakav festi-val bez lokalne prepoznatljivostimogao se odr<avati i u Tad<ikis-tanu.

Nagraðeni internetski projektZatvorena zbilja-embrio djelo jegrupe autora (Andreja Kulunèiæ,T. Lane, G. Radak, M. Puzar, I.Martinoviæ) i dio opse<nijegprojekta o biogenetici koji uklju-èuje istra<ivanja, predavanja, iz-lo<be. Korisniku je omoguæenoda na Internetu, skupa s drugimkorisnikom, stvori bebu birajuæijoj svojstva. Ideja manipuliranjaizgledom i osobinama buduæegèovjeka vrlo je zanimljiva, ali tekje u poèetnoj fazi razade, jer svo-ju bebu za sada neæete moæi vid-jeti ni gledati kako raste. Zbogspomenutih nedostataka mo<e-mo zakljuèiti da je <iri pomalo ipretjerao u lokalnom favorizira-nju jer je veæina ostalih radovabila puno bogatija.Poznati spisa-telj John Rechy zamislio je svojrad Searching the World of JohnRechy kao putovanje po glavnimpunktovima svoje autobiografije,od djetinjstva do spisateljske ka-rijere. Najdramatiènije je Rechyprikazao sukob izmeðu svog kr-šæanskog odgoja i homoseksual-ne opredijeljenosti u prizoru cr-kve u kojoj se ikone kri<nog pu-ta pretvaraju u prikaze sado-ma-zo igrica. Debra Petrovich otkri-va nam na poèetku rada UncleBill okolinu malograðanske pro-vincije i obiteljskog <ivota, aulaskom u kuæu i kopanjem ponjenim ormarima i sobama pola-ko doznajemo sve mraène tajne"sretne" obitelji, od seksualnognapastvovanja do fizièkog ka<-njavanja. Od instalacija treba is-taknuti spektakularni rad Nizo-zemca Cälina Dana HappyDoomsday! koji koristi sprave zafitness kao joysticke za upravlja-nje ratnom igrom na dva ogrom-na ekrana, a koristeæi teške spra-ve igraè se i fizièki umori dokpokušava uništiti neprijatelja.Od najavljena tri performansaizveden je samo jedan, sjajnifrancuski Metamkine J. Noetin-gera, C. Augera i X. Querela. Upotpunom mraku po platnublješte kaotiène slike zastrašuju-æeg hipnotizirajuæeg dojma uzpovremenu pojavu ljudskog ob-lika, a sve je praæeno neobiènomglazbom, stvorenom na licumjesta.

Razmišljajuæi o znaèenju i bu-duænosti festivala treba ozbiljnouzeti u obzir zakljuèak organiza-tora jednog poljskog festivalaPiotra Krajewskog, izreèen naokruglom stolu Pristup europskojfilmskoj baštini: pristup naslijeðui festivalske inicijative za oèuva-nje filmskog i videostvaralaštva.Po njemu, festivali danas zamje-njuju ulogu art-centara i umjet-nièkih zbirki, koji u mnogo sre-dina ni ne postoje, pa njihovasvrha nije samo prezentacija, veæi cirkulacija i arhiviranje filmova.Cilj je festivalâ i upoznavanje au-tora i razmjenjivanje filmova iideja.

Informativnost i umjetnostPeti meðunarodni festival novogfilma, Split, 23 - 30. rujna, 2000.

Loše je to što se iz-bornici nisu smilo-vali ugurati u kon-kurenciju koji hr-vatski film, dok jesramotan izosta-nak makar bilokakve odvojeneprojekcije naše no-vije produkcije

Neizmjerno jenepravedno takooštro kritiziratifestival koji uz Animafest jedini uHrvatskoj imava6no mjesto na svjetskoj festivalskoj karti, a nastaje u takooèajnim uvjetima.

II/41, 26. listopada 2,,, 37

Ana Wild

Vaš film Blagajnica hoæe iæina more hrvatsku je premijeruimao na Filmskom festivalu uPuli, a meðunarodnu na onom uSarajevu. Je li ponuðen i nekimdrugim festivalima?

– Da, bili smo na festivalu Film by the Sea u Nizozemskoj, asada èekamo seriju jakih festivalatipa Mannheim, Rotterdam. Ber-lin je teško dobiti, ali pokušat æe-mo. Prihvatili bismo ga u bilo ko-joj opciji. U<asna je konkurenci-ja u smislu kvantitete. Takoðerplaniramo iæi u Kijev, a sada su gaveæ zvali svugdje, u Skopje, Bu-garsku… Riješili smo ovaj istoèniblok festivala, u Nizozemskoj

smo lovili ovaj zapadni.Jeste li ga ulovili?– Da, super je bilo. Svi su su-

per reagirali na film.

Prije projekcije u Sarajevu, film je bio predstavljen kao me-lodrama s primjesama komiènos-ti, a prepoznaje se i ozbiljna kri-tika društva te poruka o socijal-noj nepravdi kao svakodnevici.Kako su reagirali gledatelji?

– Nekim ljudima iz Njemaèkenajviše se sviðalo što je svaki ka-dar <estoka kritika, ali u razlièi-tim metaforama i simbolima.Mislim da je bio plan da se sup-tilnijom varijantom izlo<i cijeliniz malih ironiènih detalja, e sadkoliko je tko otkrio u filmu… Ja

mislim da je cijeli film lagan, a uPuli su mi neki stranci rekli da sucijeli taj duæan shvatili kao meta-foru Hrvatske. Do sada su ljudinametali kritike društva, a menise to nikako ne sviða.

Izgleda da se nitko u Hrvat-skoj ne dotièe ozbiljno pitanjapolitike i bivšega re�ima. Misliteli da bi se to uskoro moglo pro-mijeniti?

– Mislim da se uopæe ne trebadotaknuti pitanja politike i biv-šega re<ima, mislim da to trebashvatiti kao razdoblje neke dep-

resije, da se treba ubaciti u nor-malno filmsko razmišljanje. Mis-lim da se svaka tema mo<e napra-viti filmski, mo<e se napraviti iDomovinski rat, i Sabor i spro-vod bivšega predsjednika, alimislim sa se uopæe ne treba zadr-<avati na takvim glupostima.Govorim naroèito o glupostimakoje su se dogaðale izmeðu 1995.i nulte godine. Mislim da se trebaokrenuti totalno drugim stvari-ma, stvarima koje bi zanimaleljude vani.

Na primjer?– Vidjet æete u iduæem filmu.Kakve se moguænosti pru�aju

mladoj generaciji redatelja u Hr-

vatskoj?– Hm, ne znam. Ne znam što

da ti ka<em. Po tom pitanju, na<alost, nema pravila i mogu jasad prièati da æe svi jednog danaraditi nešto, da æe svi raditi fil-move, ali to je malo utopistièki.Pitanje je borbe, koliko se tkobori da napravi film. Najglupljeje èekati i sjediti, èekati da ti gadr<ava dâ.

Film je raðen u produkcijiHrvatske televizije. Koliki je biobud�et i koliko je dugo sniman?

– Kada ovdje ka<em ljudimakoji su došli izvana koliki je biobud<et, malo me èudno gledaju.Iznosi 250.000 amerièkih dolarazajedno sa ovom majicom nameni. To je malen bud<et, ali kodnas televizijska produkcija oèitone mo<e imati velike novce. Mi

smo probali napraviti film kojiizgleda kao film za treæinu bud-<eta pravog filma, ali smo zatotrebali napraviti stampedo od 25radnih dana, 30 pozicija kamere,a svatko tko radi film znat æe oèemu se radi.

Tko je smislio naslov i je li bi-lo drugih prijedloga?

– Od prvog se dana tako zvao.Uvijek se šalim kako je naslovfilma takav radi toga da bih kadame pitaju o sadr<aju mogao reæida se on vidi iz naslova; tako dane moram puno prièati o tome.To je bio prvi i jedini radni nas-lov, koji sam vukao od poèetka.Ljudi su se èesto èudili, èak je bi-

lo i dosta šala i zabuna. Prvi jenaslov uvijek najbolji naslov.

Kada ga mo�emo oèekivati ukinima?

– Baš prolazimo kroz teškufazu. Jedan dio prikazivaèa nematermina, jedan dio nije zaintere-siran za domaæi film. To je katas-trofalna borba. U<asna je konku-rencija jer sada dolaze Clint Eas-twood i takvi filmovi. Naišli sa-mo na malo bezobrazan stav,morat æemo nekim zakonomreagirati i zaštiti film… Mislim,zašto hrvatski film ne bi bio gle-daniji od nekog amerièkog? Ka-ko sada stvari stoje, neæe se pri-kazivati prije dvanaestog mjese-ca. Foršpan je skoro gotov i radi-mo promotivne materijale.

Neki æe se glumci iz Blagajni-ce pojaviti u novom projektu.

– Neki da, ali æe biti dosta no-vih glumaca. Simpatièno mi jeotkrivati neka nova imena. Imasamo jedno pravilo: kome pašekoja uloga. Ja sam uvijek smatraoda i najgori glumac mo<e fun-kcionirati ako dobro radiš s njim.Mislim, postoje i nemoguæi ljudi,ali i ljude koji su se najviše is-kompromitirali mo<e se iskoris-titi za neke stvari.

O èemu æe biti rijeè u novomfilmu?

– Bit æu dosta škrt. Rijeè je ofilmu ceste. To uvijek naglaša-vam zato što je jako smiješno ra-diti film ceste u zemlji gdje odtoèke a do toèke b stigneš za petsati. To znaèi nije Texas, Colora-do, gdje ti putuješ danima, ali utome je kvaka cijeloga filma. Ri-jeè je o jednom emotivnom ak-cijskom filmu ceste. Sada završa-vam scenarij, a film se spremamraditi film u proljeæe.

Mojca Rapo

rošlog je mjeseca u Ljub-ljani gostovao Peter Gree-naway. Promocijom knjige

Peter Greenaway's book, koja do-nosi tekstove znanih slovenskihautorica i autora Renate Salecl,Majde Širca, Ljiljane Stepanèiè,Jure Miku<a, Stojana Pelka i A.B. Kovacsa, zapoèeo je tjedannajrazlièitijih dogaðanja poveza-nih s ovim znamenitim autorom.Bila je to prigoda za filmske ret-rospektive slovenske kinoteke,sinkronizirane kinematografskepredstave, izlo<be i razgovore.Sve je to bio svojevrstan uvod usredišnji i završni dogaðaj koji sezbio 30. rujna, kada je na Ljub-ljanskom gradu publika, veæimdjelom pod kišobranima, imalapriliku vidjeti projekt A Map toParadise from Ljubljana / Kartaza raj iz Ljubljane, koji je dio me-ðunarodnog projekta Serendipity1-5. Nakon uvodnih rijeèi minis-tra za kulturu Rudija Šeliga, ljub-ljanske gradonaèelnice ViktorijePotoènik i britanskog veleposla-

nika u Sloveniji, publici se, iz njesame, obratio i Peter Greenaway.

Taj znameniti i kontroverznifilmaš, slikar, kustos intrigantnih

muzejskih izlo<bi, autor arhitek-tonskih instalacija (u =enevi, Ve-neciji, Bologni i dr.) i re<iseropernih predstava roðen je uNewportu 1942. godine. Studi-rao je slikarstvo na Waltsham-show College of Art, nakon èegase bavio monta<erstvom i doku-mentarcima. Njegovi kratko-metra<ni filmovi pod utjecajemsu strukturalistièke lingvistike ifilozofije. Osamdesetih godina,filmovima temeljenim na formal-nim igrama, numerologiji, kata-logiziranju i strukturalizmu, po-staje jednim od najekstravagan-tnijih suvremenih filmaša. Nje-gov bogat filmski opus (npr.ZOO, Okna, Kuhar, lopov, nje-gova 1ena i njezin ljubavnik), uzprepoznatljivu glazbu MichaelaNymana, odlikuje jasno izra<enakonstrukcija i izvanredna kom-pozicija filmske slike. Filmovi sumu povezani i s poviješæu slikar-stva, a slikarstvo mu je, kako samka<e, najpoticajniji naèin kultur-nog izra<avanja.

Meðunarodni projekt Seren-dipity 1-5 ostvaren je uz pomoæniza slovenskih kulturnih i znan-stvenih institucija, od Zavoda zaumjetnièku produkciju, posre-dovanje i izdavaštvo do Regio-nalnog centra za zaštitu prirodnei kulturne baštine, a financijski

su ga poduprli Gradska opæinaLjubljana, Ministarstvo za kultu-ru Republike Slovenije te Britan-sko veleposlanstvo. Projekt pre-

dstavlja svjetske autore kojima jezajednièko upisivanje senzibili-teta u lokalne osobitosti grada.Za Greenawayem æe slijediti èe-tiri umjetnika iz Japana, Europe,Amerike i Australije, a njihovi seradovi prote<u od arhitekturekao najšireg podruèja, prekoopere, baleta i kazališta do re<ije,a zadiru u samu gradsku jezgru,naglašavajuæi tako znaèaj i polo-<aj nekog grada u svijetu. Svrha iprimarni cilj ovog projekta mije-njanje je svijeta u kom <ivimo,ondje gdje <ivimo, a sredstvo zanjegovo dosezanje je misao suv-remenih umjetnika.

Pozdravni darovi i znakovismrti

Peter Greenaway zato svojprojekt zapoèinje vlastitom ma-pom za raj, apliciranom na kon-kretan prostor grada Ljubljane.

Svaki je posjetitelj likovnogdogaðaja na Ljubljanskom gradumogao dobiti i paket u kome jeizmeðu ostalog mogao otvoriti,pronaæi ili proèitati, odgonetnutivrlo zanimljive misli, predmete istvari. Ambivalentnost gradskogizvanjskog i unutarnjeg podrum-skog, kazamatskog prostora ujednom trenutku ovog likovnogdogaðaja zanimljivo je presjeèe-na izlaskom na otvoren prostor

Ljubljanskog grada te ponovnimvraæanjem iz stvarnog prostora uprostor izlo<be. Nekad je tajprostor bio zatvor u kom su spa-vali bjegunci, od èetrnaestog dodvadesetog stoljeæa tamo su zat-vorenike bacali u okove, a zidoviovih podruma bili su prepuni za-zidanih prozora, la<nih vrata, ka-nala i enigmi. Ljubljanska je kar-ta sastavljena od dvanaest dijelo-va, mo<da kri<nih postaja, pove-zanih s talismanima, perima, kr-pama, vrpcama, ostacima odjeæe,u<etima, kolutima i krugovima,koji mogu biti shvaæeni ludièki,ali i kao simbolièka svjedoèan-stva. Pomoæu talismana i atributaprostor je razdijeljen na tri dijela,u prvom su znakovi smrti, u dru-gom rastanka i odlaska, a u tre-æem pozdravni darovi povezani srajem. Od znakova smrti mo<e-mo izdvojiti vosak, koji je bioznak autoriteta, pravednosti, aistovremeno i znak peèaæenjaUsuda, ili vezice za cipele, zapli-jenjene zatvorenicima, za koje sutamnièari mislili da bi mogli pre-variti praviènost svoje smrti. Pis-ma, kao znakovi rastanka, uglav-nom su bila ljubavna te su mo<dabila posljednja korespondencijaduše na njezinu ili njegovu putu.Od pozdravnih darova spomeni-mo zlatne kolute i perâ. Zlatni sukoluti talismani mornara, a sim-bolika im potjeèe od plaæanja vo-zarine preko rijeke Stiks. Sto la-buðih pera na zadnjem uskompanelu moglo bi biti ponuðenoanðelima kao zamjena za krila.

Prema Greenawayu svi smosada kartografi, svi sastavljamokarte za raj, a za taj bi nam pot-hvat mogle, izmeðu ostaloga,trebati obiène olovke, bijela kre-da, crne vezice za cipele, ljestve,drveno ili metalno ravnalo te raz-

ne boje, od kobaltno plave do<ute poput jajeta. Greenawayaosobito privlaèe zemljovidi kojinisu samo geografski, veæ svijettumaèe na simbolièkoj i figura-tivnoj razini. U programu on pi-še: Prve su karte prikazivale ideje,a ne geografiju. U desetom su sto-ljeæu kršæani najviše cijenili kartena kojima je Jeruzalem bio središ-te svijeta, a nebo i pakao na kraj-njem sjeveru ili jugu. Takve kartedanas su izgubile vrijednost i pos-tale dokumentima. Suvremenimkartama divimo se ponajprije zbognjihove toènosti. Postale su oruðeza osjeæaj orijentacije, a ne nacrtiza shvaæanje neke ideologije ilipjesnièke zamisli. Karte, po Gree-nawayu, djeluju neizravno. Ni-kada nisam ni vidio ni naišao naili èuo kartu koja vrišti. One ti upotaji ka1u gdje si bio, gdje jesi igdje æeš biti, gdje bi mogao biti, ilisi bio ili æeš dalje biti. Karte trebada budu kombinacija javnih i pri-vatnih govora, u omjeru 1:1, mo-raju navoditi na tjelesnu aktivno-st, tako da ih mo1emo prohodativodoravno i okomito, zahtijevatiod nas penjanje i skidanje nerav-nih površina, tako da ih mo1emodo1ivjeti trodimenzionalno. Kada(pro)naðem takve karte, pokuša-vam odgonetnuti njihovo znaèe-nje i izreæi da je stvarno rijeè okartama koje nas mogu odvesti neu Berlin, New York, Tokio iliLjubljanu, Parmu ili Vilnius,premda to mo1da usput uèine, veæu raj. I svatko vjerojatno zna gdjeje njegov raj, problem je kako donjega doæi.

Za sve one koji <ude za otkri-vanjem dobrih stvari, sluèajnonesluèajne namjernike i ostaledobrodošle izlo<ba Map to Para-dise from Ljubljana ostaje otvo-renom do 8. studenoga.

Dalibor Mataniæ, redatelj

SSaaddrr88aajj vviiddlljjiivv iizz nnaasslloovvaaSmiješno je raditi film ceste uzemlji gdje od toèke a do toèke bstigneš za pet sati

I najgori glumac mo6e funkcionirati ako dobro radiš s njim

alibor Mataniæ apsolvent je filmskere ije na ADU. Radio je na doku-mentarnim filmovima Metropola

(nagrada FRKA), Bag, Sretno i Kad našaglazba zagrmi, te na pilot epizodi sapuniceNovakovi. Takoðer je napravio špicu Moto-vunskog festivala i ovogodišnjeg Pulskog.Trenutaèno na festivalima predstavlja novikratki film Tišina te dugometra ni Blagajni-ca hoæe iæi na more.

Greenawayeva ljubljanska karta za rajIzlo1ba Petera Gree-nawaya na Ljubljanskomgradu

38 II/41, 26. listopada 2,,,.

Nataša Govediæ

vako Arendtova (Izvoritotalitarizma): "Koncen-tracioni logori i logori

smrti totalitarnim re<imima slu-<e kao laboratoriji u kojima sedokazuje osnovno uvjerenje to-talitarizma, naime da je sve mo-guæe." Gledati beogradsku pred-stavu u kojoj barem zakratko ni-je moguæe prešutjeti vezu Milo-ševiæeve Srbije i nacistièke Nje-maèke svakako je politièki i/ilidemokratski dobrodošla gesta –u Beogradu. U Zagrebu je pak ri-jeè o konvencionalnom ili prih-vaæenom stavu. Zagrebu nedos-taje predstava koja bi adresiralakoncentracijske logore za koje jeodgovorna Hrvatska, ponovnozato da u Hrvatskoj ne bi bilo"sve moguæe". Pa i zato da presta-ne biti moguæe izjednaèavati hr-vatsku i srpsku odgovornost zarat na tlu bivše Jugoslavije: Srbisu vodili osvajaèke ratove protivgotovo svih "nacionalnih manji-na" (èitaj: ne-srpskih etniciteta)bivše Jugoslavije, u periodu oddeset godina, s posljedicama og-romnog broja ljudskih <rvi. Hr-vati su vodili obrambeni rat kojiipak nije ostao imun na najte<epovrede ljudskih prava, a u od-nosu na Bosnu i Hercegovinukrivi smo i za šestogodišnji pe-riod sramotno ekspanzionistièkepolitike. No èak i ako se slo<imooko toga da je razlika izmeðuMiloševiæa i Tuðmana simetriènarazlici Hitlera i Franca, ta razlikaipak postoji. Nije "sve svejedno"i nije "sve moguæe", kao što niodgovornost za rat Hrvata i Srbanije "podjednaka". Nije èak nislièna.

Srbija još uvijek Najveæa �rtva Problemi poèinju kada izaðe-

mo iz šarmantnog okvira doma-æe "politièke korektnosti" (daklestava kako sve što nije zadojenonacionalizmom, a dolazi izBeograda, ujedno predstavlja isnage demokracije) te razmisli-mo o estetskom, ali ništa manje iideologijskom kroju beogradskepredstave. Krenimo od njezinedramaturgije. Model teatra/su-dnice omoguæio je redateljici AniMiljaniæ da izvede na pozornicuknjigu privatne korespondencijeizmeðu Hermanna Brocha i Vol-kmara von Zühlsdorffa (pismanastala u razdoblju 1945-1949),dakle dijalog jednog vrhunskogknji<evnika i osrednjeg politiè-kog aktivista, u kojem, u najbo-ljoj tradiciji srednjovjekovne de-bate Osvete i Opraštanja, ovdjepak implicitno Demona (Broch)i Anðela (Zühlsdorff), dok biviktorijanci rekli Razuma i Osje-æaja, raspravljaju o krivnji netompora<ene njemaèke nacije. Pa

dok Broch svugdje vidi nastavakravnodušnosti prema Drugome(u kojoj je, podsjetimo, "sve mo-guæe"), a koja je po njegovu miš-

ljenju i dovela do nacizma,Zühlsdorff u njemaèkim ruševi-nama vidi tek glad, bolest i bije-du. Zühlsdorff èak smatra da bi=idovi koji su pre<ivjeli Holo-kaust sada morali financijski po-moæi Nijemcima, jer da je sadaš-nja glad uvijek iznad bivših poli-tièkih nepravdi. Na Brochovo pi-tanje ne bi li =idovi ipak trebalipomoæi, recimo, osiromašenim iizgnanim =idovima prije negoNijemcima, Zühlsdorff odgova-ra: Dajte da ljubavlju i prijatelj-stvom zapoènemo jedno novobratstvo; neka sudi Bog, a ne mi.Vidimo da je temeljna razina ka-zališne debate rezervirana zaspor kršæanskog milosrða(Zühlsdorff) naspram politièkogpragmatizma (Broch), pri èemuje va<no naglasiti da apel za op-raštanjem zloèincima ne dolazini iz Auschwitza ni iz Dachauani iz Buchenwalda (dopisujem:ni iz Prištine ni iz Sarajeva ni izVukovara), nego upravo od onihaktera koji su "sada" na redu zauspostavu povijesne odgovor-nosti. Što se pak tièe apela zasveopæim bratstvom (po Levinasudemagoške i totalitarne porukepar excellance), pitam se ne bi liprije provedbe kolektivnog za-boravljanja i pankršæanske eksta-ze ipak trebalo obaviti sve te"prizemno" sekularne poslovekao što je Haški sud i uopæe us-postava graðanskog društva (paonda i pravne dr<ave) na tlimabivše Jugoslavije? Tek toliko danas opet ne pogodi stanje u ko-

jem je sve moguæe – ukljuèujuæigenocid blagosiljan sveæenièkomrukom. Drugim rijeèima, perja-nici srpske demokracije, skupini

pod nazivom Centar za kulturnudekontaminaciju, ne bi se trebalotoliko <uriti da Srbe proèitaju ukljuèu najveæe 1rtve srpske politi-ke. Ako je vjerovati =arani Papiæ,nezavisnoj srpskoj politologinji,Srbija je od poèetaka rata na tli-ma bivše Jugoslavije svoja zvjer-stva opravdavala upravo tobo<-njim "stanjem viševekovne <rtve"srpskog naroda; propagandomda je "konaèno" došao trenutak

da "<rtva" svih tih povijesnihnepravdi "zgrabi" svoj dio terito-rijalnog kolaèa. Pozicija <rtvekoristila se kao alibi za "osvete" idaljnja ubijanja. Osim toga, èitavniz suvremenih sociologa i psi-hologa ionako je uvjerljivo poka-zao da preuzimanje uloge <rtveUVIJEK dohranjuje i jaèa pozi-ciju njezinog krvnika. Ako O

Nemaèkoj nastoji suvremenu Sr-biju prikazati kao ispaæeno dnotzv. Balkana, zašto nam se novaapoteoza srpske <rtve suptilnosugerira usporedbom Berlina1945. godine i Beograda 2000.godine, tobo<e podjednako razo-renih bombardiranjem savezni-ka? To je, naime, ponovno prin-cip brze i površne identifikacije,da ne ka<em la<i: orden "veæe <r-tve" u ovoj usporedbi dokazivoje na strani Berlina. Nadati se daSrbija ima još poneki identitetosim ovog trajno <rtvovalaèkog.

Obespravljeni Brecht i 6lièicaArendtove

Daljnja razina elegantne zlou-potrebe politièkog teksta dogaðase uz pomoæ jednoèinke BertoltaBrechta pod nazivom Onaj kojigovori DA i onaj koji govori NE.Prepiska Broch/Zühlsdorff do-datno je, naime, dramaturškizaokru<ena izvedbom spomenu-ta Brechtova kratkog komada, ito tako da posljedice pristankauz dr<avni aparat ("onaj koji go-vori DA") otvaraju predstavu,dok bi je posljedice nepristanka("onaj koji govori NE") trebalezatvarati. No elegièna nota ko-jom završava beogradska pred-stava, nagovješæujuæi kako æeonaj tko izra<ava neslaganje sgrupom ionako nastradati na istinaèin kao i onaj koji se ranije sgrupom slo<io, još jednom naspodsjeæaju na osnovni stav pred-stave o tobo<njoj "uzaludnosti"protesta; oèito jedini izlaz iz to-talitarizma videæi u Zühlsdorffo-vu kršæanskom milosrðu (jedvase suzdr<avam da ne napišem ko-ju o historijski nemilosrdnokompromitiranoj majèici Crkvi),a ne u politièki odgovornom gra-ðaninu. Na pozornici se zakrat-ko pojavljuje i Hannah Arendt,još jedan briljantan filozofski umte egzilant Hitlerova re<ima kojasvoj glas udru<uje s Brochovim(tvrdeæi da njemaèki malograða-nin i na ruševinama ostaje jedna-ko ovisan o la<ima i ravnoduš-nosti koje su ga do ruševina i do-

vele), ali bljesak njezina malenoggovora ne mo<e se mjeriti s go-vorancijama dvojice centralnihprotagonista predstave. Uopæebismo mogli ustvrditi da je oz-biljni nedostatak predstave ONemaèkoj njezino paternalistiè-ko oslanjanje na logocentrièkiautoritet; zamrzavanje glumaca(Brocha igra Predrag Ejdus,Zühlsdorffa Ljubivoje Tadiæ,Arendtovu Marija Opsenica, akor/studente MiloradDamjanoviæ, Vladislava Ðorðe-viæ i Marko Gvero) u polo<aj go-voreæih drvenih lutaka koje namse obraæaju sa suèeljenih katedri.Polarizaciju uloga prati i vizualnapodloga predstave: insistiranjena crno-bijelim ideološkim rješe-njima u pratnji jednako tako cr-no-bijele scenografije sitnih koc-kica iza i ispod glumaca (njezinautor je Branko Paviæ). O Ne-maèkoj ostavlja dojam sterilne,cerebralne i hladne predstave, ane provokativnog ili ma po èemudrskog politièkog cabareta koji bi(u teoriji) u raspravu mogao uk-ljuèiti i publiku.

Too little, too lateOvaj tekst dakako pišem u

trenutku u kojem Hrvatska pro-lazi kroz vrlo muèno suoèavanjes vlastitim ratnim zloèinima, alitim više se ne bih slo<ila s tezomkako ad hoc legitimacija opæegopraštanja predstavlja najboljinaèin nošenja s ratnom kriv-njom. Da preformuliram Zühls-dorffa: oprostit æe Nebesnici, a naljudima je da sude (demokracijazato i njeguje niz korisnih stvar-èica koje još zovemo i Ustav,Krivièno pravo, Graðansko pra-vo, Imovinsko pravo, Ratno pra-vo, Meðunarodni sud u Haaguitsl). To isto tako ne znaèi damislim da srpski (ili bilo koji)narod "zaslu<uje" godine gladi,nezaposlenosti i smrzavanja naulicama, ali ne bi li veæ jednom,nakon pomoæi izvana, netko izsrpske sredine mogao prihvatiti ièinjenicu da æe si kad-tad moratipomoæi i iznutra, primjerice us-postavom novih, vrlo pragmatiè-nih kriterija ekonomskog razvo-ja te politièke odgovornosti? Uprogramskoj knji<ici uz predsta-vu saznajem kako DrinkaGojkoviæ dr<i da Srbima "nijepotreban srpski Brandt", znaèinije im potrebno da se isprièajustradalnicima srpskog re<ima.Vjerojatno ti Drugi doista nisubitni narodu èiji je novoizabrani,trijumfalno demokratski pred-sjednik Vojislav Koštunica (akoje vjerovati The New York Time-su) izjavio kao smatra normal-nim da predsjednik neke dr<aveautomatski bude i nacionalist. Jeli to demokratska retorika!? Je limo<da u Srbiji preko noæi nasta-la nekakva nova i djelotvornaopozicija onome što Ivan Èolo-viæ naziva "etnonacionalistièkimmitom"!? Ili samo slušamo bla<everzije iste logike koja je kralje-vala i za Miloševiæeva re<ima?Moj je odgovor podosta pesimis-tièan. Što se tièe predstave, osta-jem pri stajalištu kako u Zagrebunije gostovao nikakav revolucio-narno hrabri kazališni dogaðaj,veæ zanatski osrednja i politièkidemagoška, starim mitovima is-punjena predstava. Njezino"slatko" rješenje kršæanskog mi-losrða ravno je malograðanskomapelu za rastapanje u sentimen-talnosti po cijeni od Brechtoveopere za tri novèiæa. Brecht, sje-tite se, licitira i parodira poziciju"<rtve" kao poziciju apsolutnogkonformizma.

BBiittkkaa zzaa ssttjjeeccaannjjee ppoovveelljjee NNaajjvveeææee ;8 rrttvveeUz gostovanje beogradskepredstave

O Nemaèkoj u zagrebaèkojTvornici

U Zagrebu nijegostovao nikakavrevolucionarnohrabri kazališni dogaðaj, veæ zanat-ski osrednja i poli-tièki demagoška,starim mitovima is-punjena predstava

II/41, 26. listopada 2,,, 39

Lada Èale Feldman

remda ravnatelj gorespomenutogkazališta nije Zarez poèastio bes-platnim ulaznicama (njegova volja,

«pate» ionako Slovenci), mamac veæ višegodina provjeravanog jamstva da æe gos-tovanje Slovenskog narodnog gledališèabiti jedan od «dogaðaja sezone» nadišao jemoguæe trenje izmeðu <elje za privatnimgledateljskim u1itkom i uskogrudno shva-æene profesionalne du1nosti: Slovencimase jednostavno mora odati poèast kojuzaslu<uju! Unaprijed <alim što æe ovo iz-vješæe biti tek blijeda i opsegom nedostoj-na crtica o èetirima odgledanim predsta-vama (Vita&Virginia Eileen Atkins u re<i-ji Borisa Cavazze, Lorenzaccio Alfreda deMusseta u re<iji Sebastijana Horvata,Idiot Fjodora Mihajlovièa Dostojevskog ure<iji Mile Koruna i Èekajuæi Godota Sa-muela Becketta u re<iji Dušana Jovanovi-æa), koje bi više zaslu<ile ili ushiæeno bun-canje nemuštih superlativa ili pak, svakazasebice, pomne kritièke osvrte-studije.Isto mi je tako <ao što æu morati biratiimena iz tog iznimnog ansambla, u koje-mu je podjela na «velike» i «male» glumceili uloge izgubila svaki smisao – svi su «ve-liki»!

Tako i epizodni, prgavi Pietro StrozziBojana Emeršièa veæ sutradan mo<e na-rasti do studiozne ekshibicionistièke sa-modestrukcije Hipolita Dostojevskog, dabi treæe veèeri zasjao kao prostodušniklaun-klošar Estragon. Modernistièka re-vija SNG-a, s jednim krakom u romantiz-mu (Musset) i drugim u postmodernizmu(Beckett), ispucala je ovom prilikom sa-mo èetiri od èak dvanaest svojih godišnjihpremijernih aduta, opskrbivši nas u jed-nom hipu i èetirima omanjim (ukusno op-remljenim i ilustriranim) zbornicima, kat-kad prete<ito stranih, katkad «domaæih»,ali u svakom sluèaju relevantnih i nerijet-ko svje<ih teorijskih radova na temu sva-kog od spomenutih predlo<aka napose,od kojih se jedan, onaj Eileen Atkins, èakdonosi u cijelosti preveden. To su, zamis-lite, «kod njih» ono što mi zovemo «kaza-lišnim ceduljama», «programom» ili pak«knji<icom»!

Od redatelja k glumcu Poèelo je s muškobanjastom, neinhibi-

ranom, a ipak ranjivom Vitom Saše Pav-èek & strogom, kontemplativnom, èasprecizno pronicavom, èas u prazno zagle-danom Virginijom Silve Èušin te se u kre-šendu nastavilo sve do grotesknog, sab-la<njivo komiènog i karikaturalno tragiè-nog Luckya Alojza Svetea, posvema pret-vorenog u kostur presvuèen ko<om pre-bijenog, a ipak <ilavog, ucviljenog psa.Re<ija u našem smislu, naime i najinertni-joj svijesti u gledalištu osjetno doznaèena«redateljska koncepcija» s nu<nim brojemupamtljivih ishitrenih iritacija oka, uha iduha, u ovdje predoèenu nizu slovenskihpredstava mogla bi se krstiti «diskretno-m», te bi joj po namjerice izazvanu suko-bu stilskih registara predloška i izvedbe-nog tumaèenja najbli<a bila postava Lo-renzaccia Sebastijana Horvata, ali, avaj, itu glumci i predobro znaju zašto rade svešto rade, pa i kad, premda u ulozi firentin-skih plemiæa, opušteno puækaju i cokæu uopatièkoj odori, polugoli poziraju za slikuili u slo<noj hrpici cupkaju za svojim dos-kora ubijenim i le<erno zamjenjivim voj-

vodom. Nema nesretnog sraza vizualnebri<ljivosti – èistih linija dekora, prigušenisvjetala pod kojim se ljudske figure doi-

maju kao isklesani hladni kamen što istièetiraniju ljepote svojstvenu renesansnimskulpturama, kao i freski katedrale proji-ciranih na zasunima ili na pozadini pozor-nice – i govornièkog nehaja, te nam tre-nutni maðionièarski nestanak stola za ko-jim sjede potencijalni urotnici protiv me-dièejske tiranije jednako plijeni pozorno-st koliko i odu<i Lorenzacciov monologšto ga hamletovski neodluèan, mekoputniBranko Šturbej – sljedeæe veèeri posve op-reèni knez Miškin – izgovara pod izne-nadnim jarkim svjetlom proscenija.

Ovaj je rijedak repertoarni izbor uèi-njen u duhu suvremene svijesti o onemo-æalom antijunaèkom raspolo<enju svoj-stvenom svim aktualnim revolucionarnimprevratnicima, koji svoje teroristièke istu-pe danas prije mogu zaodijevati u ruho«bezrazlo<nih èinova» negoli u progra-matski profiliranu borbu za bolje politiè-ko sutra: i sam je Lorenzaccio upleten udekadentnu komediju brzo potrošive<udnje i pogubno uèinkovite fikcije moæi,u nama lako samoprepoznatljivu «paralizudruštva koje se ne mo<e obnoviti i preob-raziti, pa tetura izmeðu prošlosti i buduæ-nosti», kako se povodom Mussetova djelaizrazio Robert Abirached. To teturanje umraku apatije i poteza bez osiguranih te-melja osobito je doèaralo pomiješano zna-kovlje kostimografkinje Belinde Škarice,pa Aljoša Koltak kao mladi slikar i plaæeniubojica Tebaldeo – pred kojim udosaðenodruštvance s bahatim Aleksandrom (IgorSamobor) na èelu lelujavo pozira u kakvojmitološki ovjerenoj pozi – nosi spoj tre-nirke i plemiækog plašta na ramenima,dok brbljave i pohotne, lako odbacive dje-ve firentinskog dvora šeæu pripijene ve-èernje haljine dubokih izreza s današnjihmodnih pista, koje æe isticati slobodnurasprodaju tijela, ali i obrise njihovih zam-jenjivih silueta, i kao umišljajnih prikaza ikao lomljivih kipova.

Zakutci reinterpretacijeLorenzaccia je za izvedbu prilagodio

Primo< Vitez, reduciravši bujnu Musseto-vu retoriku, kojoj æe Horvat redovitopodmetati drastièni raskorak tjelesne «si-tuacije». Nasuprot tomu, drugi «pravov-jerno dramski» predlo<ak ovojesenskeslovenske posjete, Èekajuæi Godota, izve-den je s klasicistièkom pobo<nošæu premasvakom uzdahu, rijeèi, pauzi: do zla bogaservilno, rekli bismo, i sasvim passé, kadnas glumaèki virtuozi ne bi tako djelot-vorno podsjeæali da se «novost» izvedbe-nog preinaèivanja rasporeda punova<nih imarginalnih naglasaka katkad mo<e ocrta-vati i u kutku zajedljivo iskrivljenih usana,iznenadnoj kretnji i zamahu glave (reci-mo, dirljivo okrutnog Pozza Jerneja Šug-mana), ne samo u opæem komešanju uz-nemirenih struktura navodno korijenski«centristièke» dramske i kazališne kohe-rencije. Tako su tu upravo fabularno bes-pomoænije karike u èatveroèlanom lancu,Estragon i Lucky, odnosile nesumnjivu iz-vedbenu «pobjedu» u cirkuskim nadmud-rivanjima, ostavivši otvorenima sve Bec-

kettove enigme, poèevši od one kljuène –tko je Godot i zašto ga (neki) èekaju (da ine govorimo o nezanemarivu pitanju zaš-to mi tom èekanju prepunom neispunjivihvremenskih i znaèenjskih rupa i dalje –ako nas, kao ova slovenska, predstava «na-govori» – pristajemo nazoèiti). Èetvorkase akrobatskom spretnošæu i preciznošæu

borila za svoj štedljivo us-tupljeni prostor, smjenju-juæi svoje polo<aje u la<lji-voj razmjeni egzistencijal-ne ili pak refleksiv-no/djelatne «statike» i «di-namike» te gurajuæi se nastrmoj polutki kakve exu-périjevski-maloprinèevskeplanete, koja je svojomsmeðom spu<vastošæu do-zivala asocijacije u rasponuod mekanog krila «majkezemlje» do blatnog izmet-nog otpatka, a svojom is-prekidanom naboranošæusasušenog brabonjka paro-dirala potrebu starice Eu-

rope da marketinškim liftinzima izglaèabrazde nacionalnih granica. Ako i jest –kako zli jezici vole otpisati «klasiku» –odabir Becketta djelomice bio uvjetovanpotencijalnom uporabivošæu predstavljaè-kog inputa na satovima školske lektire,onda su zasigurno Dušan Jovanoviæ i nje-govi nesputano komièni, inteligentniglumci barem pru<ili dobre razloge zanešto voljkiji interes spram toga herme-tiènog autora, umjesto da ga monotoni-jom svojih zaumnih htijenja «novijim na-raštajima» za sva vremena zgade.

Dramskost epistula i romanaMeðutim, SNG je došao pokazati kako

se nosi i s dvama izvorno nedramaturškimizvedbenim povodima, s adaptacijom au-tentiène epistolarne «graðe» (pisama Vir-ginije Woolf i njezine prijatelji-ce/ljubavnice/konkurentice Vite Sackvil-

le-West) iz dramaturškog pera engleskeglumice Eileen Atkins, kao i s Koruno-vom adaptacijom Idiota F. M. Dostojev-skog. Èega da se prije dohvatim? Ima li,kako bi mo<da netko priupitao, «danassmisla» adaptirati bilo epistolarni bilo rea-listièko-modernistièki roman za pozorni-cu? George Steiner, jedan od onih zamor-nih staraca koji više nisu «in», mislio je daima: pomno razjasnivši okolnosti pod ko-jima se u drugoj polovici 19. stoljeæa dra-maturško umijeæe povuklo u poeziju i ro-man. U svojoj je knjizi što dijeli «epsko-ga» Tolstoja od «dramskog» Dostojev-skog (1960) u prilog kazališnosti potonje-ga ispisao neke od najuzbudljivijih strani-ca idiotologije. Istim je povodom, neæetevjerovati, naveo i Goetheovu misao o dra-maturškoj prilagodljivosti epistolarnihromana, zbog toga što se u pismima pri-povjedno «ja» izravno obraæa svojemu im-plicitnom sugovorniku. Bojala sam se daæe se Eileen Atkins, a s njome i Cavazza iÈušin i Pavèek, odati pobudi umjetnekonstrukcije <iva komornog dijaloga uza-jamno izravno suèeljenih <enskih spisa-teljskih lica, u doslovnom smislu, ali onisu se odluèili za tvorbu i gusto nabijenopresijecanje dvaju frontalno odigranih, in-

timnih, osobnih prostora unutar kojih senaizmjence i usporedno grade monološkaobraæanja, stvaraju opsesivne ideje o blis-kosti i zavisti, ljubavi i napuštenosti, hineuzajamne ravnodušnosti i iskreno lijusuzne ispovijedi, smišljaju osvete i pru<a-ju ruke u pravcu nedohvatnog tijela pis-motvoraèke dru<benice. Kako su se pismanadohranjivala glumaèkim domišljajimanjihovih pozadinskih strasti, nepriznatihtvrdih crta grimasa, zatomljenih gestiproklinjanja i zagrljaja što su nad njimalebdjela? Saša Pavèek kao Vita grabila jeprostor, srljala da nam se utisne u pamæe-nje, odva<no klizeæi i osvajajuæi poglede,protejski mijenjajuæi kostimografske naz-nake, sretna u svojem tijelu, pokretna inadmoæna poput autentiène aristokratskeputnice koju nam je htjela doèarati u svojnjezinoj vitalistièkoj seksualnoj neobuz-danosti koja je Virginiju toliko privlaèila iplašila. Silva Èušin zgrèeno se oslanjala nastolicu, prigušeno i jetko prigovarala, zat-varajuæi se u orahovu ljusku gdje æe sroèi-ti svoju šaljivu, hvalospjevnu i pakosnuromanesknu odu Viti, njezino «najdu<eljubavno pismo», Orlanda. No nismo sa-mo, gledajuæi te dvije promišljene glu-maèke odèitavateljice ljubavno-spisatelj-ske seizmografije, protrèali jednom intri-gantnom ljubavnom putanjom što je raz-mjenjivala tekstualne medijacije tragiènihsolipsistièkih pokušaja da se za sebe pris-voji ili pak sobom obdari ona Druga: gle-dali smo i maštovito rekonstruirane istoè-njaèke krajolike kojima je komentatorskisoèno i hirovito prohodala Vita, vidjelibombe što su Virginiju skrenule u fatalnu,samoubilaèku rijeku, htjeli da im se rukespoje kada su se razilazile i plakali što seVirginijina glava smirila na Vitinu krilutek u sumraèju rata, u auri smrti.

A Idiot, ta naizgled kazališno nepreg-ledna prozna «paleta» posvajaèkog be-zumlja modernog, novcem i društvenimdekorumom opsjednutog egoizma? Napoèetku predstave zgromi nas postrojeniniz brojnih glumaèkih pogleda uprtih ugledalište: veæ prepoznasmo i «èistoga»,ali odluènoga Miškina (Branko Šturbej) iubojitog, strašæu zarobljenog Rogo<ina(Jernej Šugman) i Nastasju Filipovnu(Nataša Barbara Graèner) prièljivo bolneljepote, nepokolebljivu u ponosnoj ob-znani svojeg uništenog dostojanstva i raz-ma<enu, bistru Aglaju (Polona Juh) pr-kosna duha, i ostale, nezaslu<eno ovdjeprikraæene Osobe – znam, kvaliteta kojabi pristajala mo<da kakvom Stanislavski-jevom ansamblu, no slijedilo je munjevitonizanje malenih glumaèkih traktata o sva-kom liku posebice, «polifonijski», rekaobi Bahtin, ukrštenih u zakletom metafi-zièkom okršaju, što su pronicljivo sjedi-njivali u<ivljavateljsku predanu transfigu-raciju u sukobljene sile ruskoga salona ireklo bi se brehtijansku hladnoæu karak-terološke vivisekcije. Je li to, dakle, bila«poetsko-realistièka» predstava, zorno,dovitljivim znacima optoèeno, «èitanjeteksta» kakvih nam je veæ na vrh glave?Unutar prostora proscenija vrzmao se us-kiptjeli slovenski ansambl, u borbi na <i-vot i smrt, kao da æe, ne uvjere li nas kakose razrješenje njihova tragièkog uloga uis-tinu i baš sada zbiva, izgubiti nešto pre-sudno, nešto vitalno, što æe ih natjerati daugasnu, upravo na naèin Pirandellove uc-viljene Majke i ustreptalog Oca što su naspoput sablasnih simbola nedosezive um-jetnièke snage, nedavno, u kontroverznojsplitskoj, ne baš posvema zadatku doras-loj izvedbi, posjetili na pozornici HNK-a.Zatim bi se, na znak da moraju ustuknuti,slovenski glumci povukli u pozadinu, ka-ko bi mirno sjedeæi i promatrajuæi situaci-ju iz koje su izbaèeni i u koju moraju dos-kora upasti prièekali svoj sljedeæi «izlaz».Mo<da je upravo tu vrstu potpune glu-maèke investicije i ujedno intelektualnedistance utopijski, ali s nevjericom, sanjaoPirandello kada se rugao nemoæi kazališnedru<ine da doista "pro<ivi" tragediju Šestosoba. Korun i njegov ansambl opasno suse toj utopiji pribli<ili, toliko opasno dasam bila sklona zazorno pomisliti kako sebolje i ne mo<e. Moglo se samo pljeska-ti.

Èakajoè SlovenceUz gostovanje Slovenskog narodnog gledališèa iz Ljubljane,

5-9. listopada u Dramskom kazalištu Gavella

Mo6da je upravo tu vrstu potpune glumaèkeinvesticije i ujedno intelektualne distanceutopijski, ali s nevjeri-com, sanjao Pirandellokada se rugao nemoæikazališne dru6ine dadoista "pro6ivi" tragedijuŠest osoba

Gregor Bakoviæ, Bojan Emeršiæ, Alojz Svete, prizor iz predstave

40 II/41, 26. listopada 2,,,.

Ana Janjatoviæ-Zorica

Za one koji su srasli sastolicom

Misliš da bi razgovor o ovojmetodi mogao biti zanimljiv zanovinu koja se bavi kulturnim idruštvenim pitanjima? Ima li tupreviše “mistike”, “iscjeljenja” isliènih tema?

– Upravo suprotno! Intelek-tualci su ljudi koji se, vrlo èesto,uz veliko korištenje svojih inte-lektualnih sposobnosti i znanja,vrlo malo kreæu. Sjede, èitaju,razgovaraju, pišu…i vrlo èestozaboravljaju na svoje tijelo! To seuostalom èesto dogaða i drugimkategorijama odraslih osoba.Kretnje nam postaju automatizi-rane, rigidne, ponavljamo ih uobrascima. Kao djeca kretali smose spontano, prirodno, prelazeæiiz jednog ritma u drugi. No podutjecajem društvenih uvjeta mise prilagoðavamo prevladavaju-æem ritmu i on postaje naš obra-zac i ujedno naš kavez. Zaroblje-ni, odvojeni od raznolikosti rit-mova pre<ivljavamo osiromašeniza bogatstvo koje oni donose, jersvaki ritam ima specifiènu kvali-tetu i osobitu energiju.

Koji su to ritmovi? Mogu li seoni verbalizirati?

– Mogu pokušati. Oni su zap-ravo vrlo jednostavni, a opet, teš-ko ih je ukratko obuhvatiti. Naj-bolje se razumijevaju tjelesnimprola<enjem. Grafièki bi se nji-hov tijek mogao prikazati u obli-ku Bellove krivulje, jer ritmovi uenergetskom obliku èine val,imaju prirodan kronološki slijed:tekuæi, staccato, kaos, lirski i du-boka tišina. Samo vje<banje petritmova vrlo je jednostavno:pokretima slijedimo njihovu

energiju praveæi oblike koji imodgovaraju. Vje<bajuæi te oblikeoslobaðamo tijelo i vraæamo ga utijek <ivota. Tekuæi ritam je

zaokru<en, <enski, uzemljen.Pokreti su obli, prelijevaju se je-dan iz drugoga, šire se i otvaraju.Staccato je ritmièan, linearan,muški – ritam srca. Kaos je kom-binacija tekuæeg i staccatta – pa-radoksalan jer je istovremeno te-kuæi i ogranièen. Slijedi ga lirskafaza, u kojoj su pokreti lagani izaigrani. Duboka tišina ili miro-vanje je sporo svjesno kretanje,plesna molitva. Nakon prolaskaprethodnih ritmova pokreti suopušteni, vrlo lagani i meki. Pro-la<enje kroz ritmove je putova-nje u našu unutrašnjost. Svakoputovanje donosi nešto novo idrugaèije.

E-motionPokretanjem tijela pokreæe se

energija i što još?– Pokretanje i oslobaðanje ti-

jela je kljuèno. Ples poma<e lju-dima da se iz glava spuste u tijeloi o<ive ga, jer tijelo je mjesto ukojem spajaju energije. Kako sekroz ples tijelo poèinje slobodni-je kretati, tako se pokreæu i emo-cije. Prostor emocija je prostorneprestanih promjena (e-mo-tion). Nekim se ljudima dogaðada ostanu u jednoj emociji cijeli<ivot, pa su ljuti ili tu<ni ljudi.Plešuæi 5Ritmova vje<bamo pok-retanje vlastite energije, prelaskeiz ritma u ritam i iz emocije uemociju. Prolazimo kroz strah,ljutnju, tugu, radost i suosjeæanjei na taj ih naèin dopuštamo iupoznajemo – povezujemo se svlastitim emocijama. Sljedeæi ko-rak je povezivanje s osobnim <i-votnim razdobljima – vraæanje uprostore djetinjstva ili adoles-cencije u kojima su èesto pohra-njeni razlièiti traumatièni do<iv-ljaji koji utjeèu na naš sadašnji <i-vot. Kroz ples se mo<emo vratitiu prošlost i osloboditi zaostaluenergiju. Plesanje 5Ritmova po-ma<e nam da uvidimo vlastitudubinu, jer mi smo zapanjujuæabiæa. Otvaramo svjetove unutarsebe i bolje vidimo vanjski svijetkoji postaje sve fascinantniji.

Kako si se ti zainteresirao zaistra�ivanje ritmova i postao nji-hov uèitelj?

– Kao dijete sam, kao i svi mi,bio povezan s prirodnim <ivot-nim ritmovima i kasnije se odnjih odvojio. Ipak, mogu reæi dasam ih tra<io na razlièite naèine.Ponekad bih im bio blizu doksam èitao knjigu, koji put u pla-ninama, ponekad igrajuæi nogo-met. Bilo je trenutaka u kojimasam osjeæao kako se moja energi-ja kreæe. Kao dvadesetogodiš-njak poèeo sam vje<bati yogu.Puno sam meditirao. Znao sam

satima nepomièno sjediti u loto-s-poziciji i zanemarivati bol. Ta-ko sam ozlijedio koljeno. Meðu-tim, nauèio sam tehnike disanja inaèine “prebacivanja” energije teiskusio promijenjena stanja svi-jesti. Nakon toga razdoblja punosam boravio vani – pješaèio, ba-vio se speleologijom i drugim ak-tivnostima koje su povezane spovišenom razinom adrenalina.Privlaèilo me uzbuðenje i strah.U to vrijeme radio sam kao soci-jalni radnik s maloljetnim delin-kventima. Sudovi bi, umjesto daih stave u zatvor, meni povjera-vali brigu za te mlade ljude. Vo-dio sam ih u prirodu, radili smopredstave, glumili, svirali, pjevalii dru<ili se.

Tako si zapravo radio na sebii u isto vrijeme pomagao timmladim ljudima.

– Poma<uæi njima pomagaosam sebi. U njihovoj sam nepri-lagoðenosti vidio svoju. Pokuša-vao sam im pomoæi da se uklopeu društvo, da ne uništavaju samisebe, ni druge ljude. No shvatiosam da postoji još nešto dublje.Ponekad su se dogaðale situacijeu kojima bi oni osjetili neštostvarno i podijelili to s drugima,energija bi potekla – negdje uprirodi ili u dramskoj grupi. Titrenuci zapravo su mi bili poticajza prouèavanje psihologije, psi-hodrame i terapije dramom. Za-nimala me dubinska psihologijate moguænosti otpuštanja, oslo-baðanja energije, a osobito ri-tualni aspekti razlièitih ceremo-nija i njihov utjecaj na ljudskoponašanje. Htio sam vidjeti da libi rituali mogli pomoæi mladimljudima kao obredi inicijacije,npr. ulaska u svijet odraslih. Takosam krenuo istra<ivati druge kul-ture i došao do šamanizma. Po-vezao sam se s ljudima koji su odamerièkih Indijanaca uèili drevnerituale i obièaje. Boravili smo uprirodi, skupljali ljekovito bilje,gradili kolibe za znojenje poku-šavajuæi iskusiti tradicionalneplemenske oblike iscjeljivanja.Tada sam proèitao prvu knjiguGabrielle Roth Mape do ekstaze –uèenje urbanog šamana koja meje privukla i zainteresirala.

Ništa bez IndijanacaKako je zapoèeo tvoj rad s

Gabrielle i plesom 5Ritmova?– Gabrielle je ubrzo u središtu

Londona odr<ala radionicu “5ritmova” koja me je “rasturila”.Iz prirode sjeverne Engleske do-šao sam u srce Londona, u funkyhotel u koji su dolazile rock-zvi-jezde i sudjelovao na radionicišamanskog plesa, što je u najma-nju ruku bilo neobièno. No Gab-rielle je gradsko dijete, Njujor-èanka. Njoj su vrlo bliske ulicevelegrada sa svim neobiènim fa-cama i likovima koji tamo <ive injihovim ritualima. Gabrielle po-put plemenskog vraèa iz Amazo-ne lijeèi plemena u gradovima –zato je ponekad nazivaju grad-skim šamanom iako je sada višeusmjerena prema re<iranju i ur-banoj kulturi. Na toj sam radio-nici otkrio ples. Gabrielle u svo-me radu ocrtava ono što nazivamapama ili kartama – prostore iliteritorije. Poziva te da u te pros-tore uðeš kroz ples i praæenje rit-mova. Ona ne govori kako ti

prostori izgledaju. Spominje sa-mo stvari koje mo<eš sresti, dajesmjerove i postavlja putokaze.Ples nam nudi moguænost iscje-ljivanja tijela, emocija, uma i du-ha, postignuæe stanja èudesnogspoja i ravnote<e koje Gabriellenaziva ekstazom. Ona nas pou-èava ula<enju u prostor ekstazekoja je normalan oblik funkcio-niranja naše energije – kad smoprisutni!

Zaèuðuje tvrdnja da je eksta-za normalna pojava. Rekla bihda su ljudi sve prije nego li eksta-tièni. Kako bi ju definirao?

– Plešuæi najprije iscjeljujemoodvojenost od svojih tijela, uèimose kretati. Pa iscjeljujemo odvoje-nost od emocija da mo<emo po-novno osjeæati. Iscjeljujemo od-vojenost od uma da mo<emo po-novno znati. Iscjeljujemo odvoje-nost od duha – da se mo<emo po-novno povezati sa svime i svakim.Zašto se iscjeljujemo? Jer <elimobiti cjeloviti, <elimo biti sveti, <e-limo se dobro osjeæati. Sve du-hovne tehnike nam poma<u isci-jeliti tu odvojenost. A ples je me-ditativna praksa u kojoj se doga-ðaju trenuci u kojima prestajemobiti plesaèi i postajemo ples! Ucjelovitosti se zapravo gubimo,paradoksalno, stapamo se s rit-mom u trenutku. Tada do<ivljava-mo cjelovitost, ekstatiènost ono-ga što zapravo jesmo. U plesu, upokretu ti mi se trenuci dogaðajuèešæe negoli dok sjedim u lotosu idugo meditiram, pokušavajuæi nemisliti o svojem koljenu. No, ek-staza nije cilj. Cilj je iscjeljenje, aekstaza je nusproizvod koji seprirodno dogaða.

Dobna demokracija Ovaj sustav plesa je demokra-

tièan – iz njega nitko nije isklju-èen. Plesati mogu svi – bez obzi-ra na spol, dob, prethodna iskus-tva, velièinu i oblik tijela.

– Plesanje je naše roðenjemsteèeno pravo. Mi ne postajemoplesaèi – mi smo svi roðeni plesa-èi. Odrastajuæi na<alost nauèimokako zaustaviti svoj ples. Vraæa-njem u cjelovitost prisjeæamo sesvog plesa/èice/èa. Uèimo kakoosloboditi pokret. Pojavljuje sespontanost koja dolazi iz našegvlastitog izvora, a ne nekog kon-dicioniranog dijela. Plešuæi ugrupi povezujemo se sa drugimljudima. Naime, poduèavaju nasodvojenosti, pripadnosti odreðe-nom plemenu i odvojenosti oddrugoga. Identificiramo se nanegativan naèin. Nismo ovo iliono. Vraæajuæi se izvoru vraæamose onom što zapravo jesmo kaoljudska biæa. Kad smo u prirod-noj energiji, to je jezik koji ne la-<e i koji komunicira kroz rasnaogranièenja, kulturne razlike,dob i povezuje nas. Jer se radi ouniverzalnom neverbalnom jezi-ku. Va<no je da shvatimo da sunaše sliènosti veæe nego naše raz-like. I to slavimo, slavimo našurazlièitost i našu sliènost - kaoljudska biæa roðena za ples.

Plesne radionice 5Ritmovarade se i s djecom, starcima, bo-lesnima.

– To je još jedan oblik iscjelji-vanja odvojenosti – od naše za-jednice u kojem su i djeca i starcii bolesni. Odvojenost nas èininezadovoljnima, nenahranjeni-ma, s osjeæajem nepotpunosti.Na prvoj razini iscjeljujemo se-be, a na drugoj razini svoju pove-zanost s drugima: s osobama ko-je su nam bli<e (partnerima, ro-diteljima, djecom, prijateljima,šefovima) dok na treæoj razini is-cjeljujemo odvojenost od svojezajednice. Plesno iskustvo nam

poma<e da pronaðemo moguæ-nost komunikacije srcem, krozsuosjeæanje. Gabrielle smatra daje va<no povezati se s djecom,adolescentima, starijim ljudima,ljudima koji imaju razlièite prob-leme i više ne funkcioniraju nauobièajen naèin. Meðutim, i onikao i svi ostali, kada to <ele, pro-nalaze moguænosti kretanja, bezobzira na svoju dob,konfekcijskibroj ili dijagnozu. Pronalaze na-èine stapanja sa svojom zajedni-com, plemenom rasplesanihljudskih biæa. To je zapravo jedi-no “èlanstvo” koje trebamo.

All That Jazz Glazba je va�an dio radioni-

ca. Kakvu glazbu koristiš impro-viziraš li pri tome?

– Ritam je srce glazbe. Glazbaje jezik duše. Plešuæi se spajamos našim srcem, tijelom i dušom.5Ritmova su univerzalni i prisut-ni u glazbi svih kultura, vremenai stilova, od klasiène do country& western glazbe. Potièe menevjerojatno bogata knji<nicasvjetske muzike. Takoðer radimsa <ivim muzièarima, ponekadsam bubnjam te radim s tišinom.Ranije sam pravio popise glazbe-nih brojeva, preslagivao ih iprovjeravao. Ponekad se prisje-tim tih popisa i vidim da sam ihradio dobro. Sada znam raditi sjednim te istim brojem više puta.To omoguæuje plesaèu da dubljeuðe u ritam.

Osim pokreta i glazbe na ra-dionicama se koriste i druge vrstekreativnog izra�avanja: slikanje,gluma, izrada maski itd.

– Plesom se oslobaða nevjero-jatna kolièina kreativne energijekoju se povremeno kanalizira uneki umjetnièki izraz. To nisunu<no remek-djela, nego su zap-ravo vrlo iskreni izrazi trenutkapojedine osobe i mogu im punoznaèiti. Zaista je sjajno kolikomoguænosti ljudi u sebi kriju! Jermi smo roðeni umjetnici: glumci,pjesnici, slikari, iscjelitelji. Ple-som pozivamo svoje izgubljeneumjetnike. Ako pokrenemo tije-lo, ono æe spontano naæi naèinakako da se osjeti i izrazi. Uz po-moæ boja i kista, gline ili pera mo-guæe je isto. Samo je va<no pres-koèiti nauèenu prepreku koja naj-èešæe zvuèi: “Ti to ne mo<eš!”

Prizma povrede Koristiš se i ritualnim teatrom.– Da. Ritualni teatar je sred-

stvo kojem me nauèila GabrielleRoth. Kroz njega postajemo vid-ljivi ostatku plemena. Odabire-mo trenutke u kojima smo bilipovrijeðeni, bolne i teške trenut-ke i ritualiziramo ih kroz pokreti/ili izjave. Ostatak plemena snama suosjeæa, prepoznaje bolnetrenutke iz vlastita <ivota. Priz-nata energija se poèinje mijenja-ti. Tako rade šamani, a i u teatruod njegovih poèetaka – nije biloodvojenosti gledatelja i glumaca ipublike – svi su bili dio istog ri-tuala. Ritualni je teatar moæniproces iscjeljenja.

Upravo pripremaš performa-ns u Gavelli u sklopu projekta“Teatar i mit”?– Da, i jako sam uzbuðen oko to-ga. Gavella je pru<ila prostorumjetnicima da istra<e temu“Teatar i mit”, od instalacija doperformansa. No suština 5Rit-mova sigurno nije u pokazivanju,u predstavljanju. Grupa ljudi ko-ja je sa mnom plesala proteklihgodinu dana pokušat æe istra<itipovezanost izmeðu osobnogprocesa, nastupanja i javnog ri-tuala. Rezultat æemo pokazatipoèetkom prosinca.

Razgovori: John Kelly, plesaè

UUppoozznnaavvaattii ssee kkrroozz pplleessPlešuæi najprije iscjeljujemoodvojenost od svojih tijela,uèimo se kretati. Pa iscje-ljujemo odvojenost odemocija da mo1emo po-novno osjeæati. Iscjeljuje-mo odvojenost od uma damo1emo ponovno znati

kot John Kelly, uèenik GabrielleRoth i priznati uèitelj 5Ritmova,specifiène metode plesa kao oblika

meditacije, odr ava plesne radionice u Hr-vatskoj veæ godinu dana. Završio je studijpsihologije, uèitelj je yoge i usvojeni èlanšamanske grupe Deer Tribe. Na plesnom pu-tu je deset godina. Za to vrijeme vodio je ra-dionice 5Ritmova u Velikoj Britaniji, Teksa-su i sada u Sloveniji.

5Ritmova je metoda plesa i pokreta ko-ja pretpostavlja spontanost i elju za kreta-njem – nema zadanih koraka ili pokreta.Tjelesnim praæenjem tijekova izmjene rit-mova plesaè, a to mo e biti bilo tko od nas,prolazi kroz individualno iskustvo koje mo- e biti vrlo zanimljivo, opuštajuæe i/ili poti-cajno (i obratno). Metodu je osmislila Ame-rikanka Gabrielle Roth (r. 1940), umjetnicakoja se bavi plesom, kazališnom re ijom iglazbom. Kao “dijete cvijeæa” provodila jenoæi slušajuæi rock’n’roll i prepuštajuæi seritmovima. Otkrila je da je pokretanjem ti-jela moguæe ulaziti u razlièita, dotada ne-poznata iskustva ili razlièita stanja svijesti.Tako je za nju ples postao meditacija i mo-guænost o ivljavanja koju nudi ljudima kojisu voljni upustiti se u tu avanturu.

II/41, 26. listopada 2,,, 41

Suzana Marjaniæ

ada je Hugh Kenner pisao o Bec-kettovim dramskim i romanesknimbiciklistima, primjerice o Molloyu i

njegovoj moæi da sa svojim invalidskim,trpeæim tijelom vozi bicikl – prisjetimo sekako je štake uèvršæivao na bicikl – zak-ljuèio je: “Kartezijanski Kentaur je èovjekkoji vozi bicikl.” U usporedbi s navede-nim hibridom koji ostvaruje harmoniènuspregu tijela i uma Indošev hibrid u an-tiautomobilskom, što æe reæi biciklistiè-kom, i heraklitovskom performansu'estoka vo1nja ili o duši figurira kao an-ðeoski “èovjek bicikl” koji priziva bo<an-sku harmoniju tijela i duše, a koja se mo<edesiti kada bi ga usmrtio potencijalni me-talni ubojica na “divljim” ulicama gradabez biciklistièkih staza. Tako performan-som izra<ava zahvalnost svima onima kojinisu iskoristili moguænost da postanu su-dionici njegove uliène egzekucije.

Heraklitovski performans'estoka vo1nja ili o duši ne nastaje na

tragu kolektivistièkih akcija RTS-a (Rec-laim the Streets) s anti-roads protestima,veæ na intimnoj, autobiografskoj projek-ciji kojom propituje “Kakav æe biti mojubojica”. U kontrapunktu izmeðu realite-ta urlièuæe vo<nje biciklom i moguæegapostojanja duše, ukoliko ga neki automo-bil, agresivni neprijatelj <ivota” smrtonos-no udari, D. B. Indoš doslovno nastojiprevesti dva Heraklitova fragmenta nascenu. Zanimljivo je što pritom zagrebaè-ki ZET ispada iz muèke igre. Dio Herakli-tova 76. fragmenta – “Vatra 1ivi smræuZemlje,/ Zrak 1ivi smræu Vatre,/ Voda 1ivismræu Zraka,/ Zemlja 1ivi smræu Vode.« –prevodi na scenu èinom kada se premazu-je blatom, pri èemu Zemlju na svom tijelu

uzima kao metaforu za smrt. Naime, uHeraklitovu odreðenju najgušæi dio Vatrepostaje Zemlja, a Vatra je Duša kao <ivot-vorno naèelo. Heraklitov 36. fragmentDuša i voda scenski je preveden trenut-kom kada ulijeva vodu u “obrednu posu-

du kadu” i trenutkom kada na sebe pos-tavlja metalni “kostur prsa” kojim pros-torno odreðuje dušu. Time se induciraocjelokupan dogaðaj smrti. Duša, koja napostmortalnom putovanju izlazi iz prsiju,obuzima i metalne ubojice, pro<imajuæinjihovo tijelo i izlazeæi kroz njihov kostur– auspuh, ispušnu cijev duše. Prijelazomgranica mirovanja i smrti duša ulazi u pri-jelazna stanja – kretanje i (novi) <ivot. Iscenska prisutnost Heraklitove Vatre, ina-èe u njegovoj dijalektici poimane kao sim-bola vjeènoga kretanja (izgaranja), ozna-èena je vatrenom rotacijom u unutraš-njosti dvaju metalnih valjaka, što predo-èuje energiju (znoj) koja je utrošena u1estokim vo<njama biciklom kada je, alisasvim iznimno, moguæe ostvariti tran-scendentalan susret s vlastitom dušom.Do Indoševa heraklitovska performansanisam prisustvovala scenskom prikazu ne-materijalne duše, koja je ipak prema našimshvaæanjima duboko materijalizirana, jerje prostorno – kako neki pomišljaju –

smještena u prsima ili se razumijeva u od-nosu s protokom krvi. D. B. Indoš ostva-rio je prikaz psihonavigacije kao rijedakkazališni primjer. Ako ne i jedini ove vrste(?)

Dobar i zao biciklPored dobrog bicikla, danskoga Cen-

turiona, što mu ga je u Kopenhagenupoklonio Zlatko Buriæ-Kiæo, a o èemu D.B. Indoš govori u Pjesmi o Centurionu,postoji i zao bicikl, austrijski Puch, èiju je

sudbinu opjevao u recitalu O Puchu. Ri-jeè je o biciklu što ga je pronašao krajEbenseea, nedaleko ostataka ograde kon-centracijskog logora, o biciklu koji je usvom kosturu upio zlo prostora na koje-mu je pronaðen. Vozeæi Puch, D. B. Indošzadobio je udarac u “ko<nu glavu« i, kakonavodi, “ludistièkom« interpretacijomproglasio ga zlim. Trenutak stradanja nazlom biciklu scenski prikazuje premaziva-njem lica i tijela crvenom bojom (krvi),nakon èega u scenskom ispisu teksta tije-la slijedi intenzivna izmjena prstiju i is-krivljavanja, kri<anja ruku u podruèjuglave (o izvedbenoj simbolici rada prsti-ma i ruku usp. razgovor s D. B. Indošemu Zarezu 1. listopada 1999). Tako je zapotrebe svojih metalnih scenografskih in-stalacija, ili kao što ih naziva – duhovnoreciklirano smeæe, upotrijebio i dijelovenavedenih biciklâ, prinoseæi ih kao <rtveza potrebe predstave. Rijeè je o mrtvimbiciklima koji su osakaæeni za glavu (gu-vernal) i za nogu (jedan kotaè).

Glazba, video, strip o “èovjeku biciklu”

Nicole Hewitt videosnimkom koja sesimultano prikazivala na videozidu i TV-ekranima monta<no je secirala ritmièkeisjeèke kretanja <utog automobila prema“kraju” tunela, pri èemu kretanje završavabljeskom svjetla ili bjeline duše u svijetlojsmrti. Uz strip, koji je nacrtala na temuperformansa Indoševa kæi Hana, projici-ran je i novinski èlanak o prvoj ljudskoj<rtvi u automobilskoj nesreæi. Rijeè je oHenryju Haleu Blissu kojega je 13. rujna1899. usmrtio elektrièni automobil u NewYorku.

Eksperimentalnu glazbenu pozadinuostvario je beèki glazbenik Helge Hinte-regger (inaèe djeluje u bendu Charhizma) isaksofon Damira Price Kafke, a u izvedbe-nom dijelu performansa sudjeluje vjeènapratilja u Indoševu <ivotu i na sceni Dub-ravka Šikiæ (koja je i autorica simbolièkenaslovnice kataloga predstave). Ostvarenaje apsolutna korespondencija izmeðu uru-šavajuæe Hintereggerove glazbene pozadi-ne i Indoševa sviranja na duhovno reciklira-nom smeæu. Industrijsko-metalurška glaz-ba škripe, cviljenja, udaranja, turpijanja nakonstrukcijama metalnih otpadaka, insce-nacija buke i Indoševa bajajuæe-šamanistiè-koga glasa kroz metalne lijevke (megafo-ne) kao izvora transa transponiraju bol ti-jela u arhitekturalnu scenu duševnih patnjianðeoskoga “èovjeka bicikla”. Na<alost,mraèna utroba Tvornice pokazala se og-romnom za intimne svjetove Indoševihzvuènih skulptura.

Promjena brzineAntiautomobilski performans D. B.

Indoš izveo je i u sklopu Dana bez auto-mobila (22. rujna) koji ukazuje na ekološ-ki prihvatljivije moguænosti kretanja. I ti-me je iz apstinencije bavljenja politièkimkazalištem ponovno vraæen iz svog du-hovno recikliranog smeæa u borbu protivdruštveno opasnijeg smeæa. Pritom, i poli-tièko i religiozno Kuglino kazalište, kojese sada pojavljuje pod imenom D. B. In-doš – House of Extreme Music Theatre, ob-jedinjeno je šamanistièkim odstranjiva-njem sistema protivnih Prirodi i Èovjeku.

Ostaje nada da se neæe ostvariti Bec-kettov Svršetak igre gdje postoji samoprisjeæanje na vrijeme kada su još posto-jali bicikli; jer kako je najavljeno premaprijedlogu prometnog rješenja General-nog urbanistièkog plana grada – u sljede-æih dvadeset godina Zagreb æe dobiti 240km biciklistièkih staza. A do tada – kakonavodi D. B. Indoš – “=ivot (<estoka vo<-nja) se nastavlja!”

Premijere

Sceniènost dušeUz premijeru multimedijalne predstave4estoka vo5nja ili o duši Damira Bartola In-doša i grupe “D. B. Indoš – House ofExtreme Music Theatre”, 20. rujna 2000. uTvornici

Damir Bartol, prizor iz predstave

42 II/41, 26. listopada 2,,,.

Neven Jovanoviæ

amislimo – probabile est – da netkopo<eli napisati povijest knjiga is-psovanih na pasja kola. Takva povi-

jest morat æe istaknuto mjesto odvojiti zaDiscussiones Peripateticae (Peripatetièkerasprave) Crešanina Franje Petriæa (1529– 1597). Ovo je djelo, naime, temeljito iz-nerviralo nikog drugog do Giordana Bru-na; slavni je mislilac, kozmolog i višekrat-ni izopæenik (iz razlièitih je vjeroispovi-jesti ekskomuniciran barem tri puta) opa-lio našeg sunarodnjaka i svog suvremeni-ka rafalom zloèestoæe, uz završnu tvrdnjuda bi Petriæevu knjigu "u ruke trebao uze-ti onaj tko <eli vidjeti u koliku se ludost iispraznost mo<e strovaliti i stropoštatipedanterija." Knjiga koja je GiordanuBrunu toliko išla na jetra zavrijedjet æe,mislim, barem prstohvat radoznalosti de-kadentnog XXI. stoljeæa.

Franjo Petriæ u jednom autobiograf-skom tekstu spominje kako je na mletaè-koj galiji sudjelovao u pomorskoj bici sTurcima; imao je tada devet godina. Podovim znakom drame sa zaèkoljicom, u ti-pièno renesansnom vrtlogu hirovitih spo-jeva, proteæi æe i ostatak Petriæeva <ivota:putuje, filozofira, upoznaje buduæe pape,Turci mu kvare trgovinu s Grcima, putuje,sakuplja grèke kodekse i objavljuje knjige,dospijeva u financijski škripac te prodajekodekse knji<nici španjolskog kralja Fili-pa II, putuje, dr<i sveuèilišne katedre,oduševljava se Zoroastrom i HermesomTrismegistom, polemizira s Ariostom dr-<eæi stranu Tassu, dospijeva na crkveni in-dex librorum prohibitorum.

Nešto ranije, nepuno stoljeæe prije Pet-riæa, zahvaljujuæi ponajviše padu Konstan-tinopola, Zapadna je Evropa sa zaprepaš-tenjem upoznala jednog novog Aristote-la; na Zapad je s grèkim školnicima stigaoAristoteles Graecus, svestraniji i drugaèijiod logièara kojeg je poznavala i kanonizi-rala skolastika. U eksploziji otkriæa poèe-la su kolati mnoga nepoznata Aristotelo-va djela, ali i mnoga koja su filozofu izStagire pogrešno pripisana. Pojavile su setako i moguænost i potreba da netko kri-

tièki odredi pravu fizionomiju aristote-lovske filozofije; 1571. godine to je poèeoèiniti Franjo Petriæ prvim sveskom Peri-patetièkih rasprava.

Aristotel njim samimRenesansni corpus Aristotelicum sadr-

<avao je podjednako autentiène spise kaoi spuria, podjednako izvorne Aristoteloveformulacije kao i mjesta iskvarena ili ne-toèno protumaèena. Franjo Petriæ <elio jeprodrijeti do Aristotela palimpsesta, is-pod slojeva komentara i spuria; u tompothvatu odluèio je Aristotela tumaèitinjim samim, odrediti izvorna filozofovauèenja metodom prikupljanja identiènihmjesta iz ukupnosti Aristotelova korpusa.Tu metodu, kako se sam Petriæ èudi, nisuprimjenjivali ni grèki, ni latinski, ni arap-ski komentatori; oni su se ogranièavali naprouèavanje pojedinih Aristotelovih djela,ne èitavoga korpusa. Nadalje, Petriæ je od-redio kriterije kojima æe odijeliti original-ne Aristotelove tekstove od apokrifnih.Napokon, najva<nija Petriæeva metoda is-tra<uje originalnost samog Aristotela;Petriæ odvaja izvorne Aristotelove idejeod onoga što su Stagiraninu donijeli pret-hodnici i tradicija (meðu Aristoteloveprethodnike Petriæ ubraja Platona i pred-sokratovce, ali i spise pripisivane bo<an-stvu Hermu Trismegistu; ovi su tekstoviza Petriæa bili stariji od Mojsijeva doba, aza nas predstavljaju plodove helenistièkog"popularnog platonizma", pripadaju, dak-le, dobu nakon Aristotela).

Discussiones Peripateticae pretisnute suprošle godine kao deveta knjiga znanstve-nog niza Quellen und Beiträge zur kroatis-chen Kulturgeschichte (Vrela i prinosi za

hrvatsku kulturnu povije-st); u ovom nizu pojavilisu se npr. pretisci djelaJurja Dragišiæa i BartolaKašiæa te znanstveni rado-vi o povijesti franjevaca uBosni i Hercegovini kao ioni o nastanku hrvatskogknji<evnog jezika. Petriæe-va analiza Aristotela pro-

te<e se na èetiri toma; u izdanju iz 1581.godine bile su to èetiri fizièki odijeljeneknjige, u pretisku iz 1999. g. one su obje-dinjene. U prvom svesku Petriæ prikupljai kritièki ocjenjuje dotad poznate podatkeo Aristotelovu <ivotu, knjigama, tumaèi-ma i nastavljaèima, ali i o onome što je uAristotelovu uèenju najbolje te o naèeli-ma i metodama Aristotelove filozofije.Drugi svezak razmatra podudaranja izme-ðu Aristotela i filozofa koje Petriæ smatraAristotelovim prethodnicima, i to podu-daranja na podruèju logike, metafizike,teologije, matematike, filozofije prirode ifilozofije morala. Treæi svezak analizirasuprotan pol, odstupanja Aristotela odhermetièkih tekstova, od predsokratovacai Platona. Napokon, èetvrti donosi Petri-æevu ocjenu izvornih Aristotelovih filo-zofskih uèenja.Izdanje iz 1999. g. pretiskuje, naravno, icjelovite popratne tekstove uz Discussio-nes iz 1581. godine. To su uobièajena pos-vetna pisma – zanimljivo je da treæi svezakPetriæ posveæuje "bo<anskoj <eni" Tarqui-ni Molzi iz Modene, koju je uèio grèki; je-dino za Tarquinu filozof sastavlja stihove,parafrazira Katula – ali i opse<an stvarni iimenski indeks; sastavljen u renesansi,koristan je i danas.

Šamari Giordana BrunaPrireðivaè modernog pretiska na neko-

liko stranica Discussiones ispravio je pog-

rešnu paginaciju (savjesno ipak èuvajuæisvjedoèanstvo o izvornoj grešci) i upozo-rio na postojanje odreðenih manjkavostipredloška. Pretisak je osuvremenjen i od-liènim uvodnim tekstom Elisabeth vonErdmann-Pand<iæ o Petriæevu <ivotu, okontekstu u kojem su nastale Discussionespa i o modernosti i ispravnosti pojedinihPetriæevih metoda pri prosudbi Aristote-lova opusa. Uvod Erdmann-Pand<iæ i lai-cima æe pru<iti kako probitak tako i u<i-tak; autorica ne gnjavi propovijedima oPetriæevoj va<nosti, veæ uvjeravanje pre-pušta snazi argumenata, iznesenih jednos-tavno, precizno, razlo<no. U<itak pojaèa-va i uvodni gambit teksta; Erdmann-Pand<iæ prièu o Petriæu poèinje upravo ša-marima koje je Peripatetièkim raspravamaopalio Giordano Bruno, uz opširan tali-janski citat odgovarajuæeg mjesta (istra<i-vaèi Petriæa skloni su, inaèe, èedno zabo-raviti barem citiranje toène stranice nepo-voljne Brunove kritike, a ja sam autorièi-nu gestu, kao što ste vidjeli, sa zadovolj-stvom ukrao; nema boljeg aperitiva od èa-šice skandala). Uvodu je dodan još bib-liografski opis 26 Petriæevih djela te vrlointernacionalan i a<uran izbor iz sekun-darne literature s daljnjim bibliografskimputokazima.

Rašèlamba Aristotela koju je poduzeoPetriæ mukotrpan je i pipkav posao; to je,u biti, filološko seciranje jednog <ivog or-ganizma koji je nastajao stoljeæima, kojije, putem svake puti, <iveæi postao nepra-vilan, neèist, nepredvidljiv. Petriæ, radišancrv i marljiv mrav, lako æe probuditi anti-patiju svakoga obdarenog i najmršavijomromantiènom <icom, svakoga tko dijelinièeovsku antipatiju filozofa prema filo-lozima. Osim toga, Petriæevo èišæenjeAristotela od komentara stvorilo je – da-nas bismo ironièno pripomenuli "dakako"– novi komentar, ni posljednji ni malen.Discussiones Peripateticae knjiga su kojafizièki zastrašuje: èetiri sveska prote<u sena ukupno petstotinjak nepreglednihstranica sitnog i gustog tiska, gdje svakihdesetak redaka tekst (na latinskom!) pre-kidaju citati Aristotela (na grèkom!), slo-

<eni renesansnim grèkim slogom, èrèka-ma još sitnijim od ostatka teksta i za da-našnje oko beznadno enigmatiènim. I<iv-ciranost Giordana Bruna pred ovim kolo-som razumljiva je ne samo laicima, veæ ionima kojima je suvremeni pretisak Ras-prava kao izdanje graðe (Studienausgabe)prvenstveno namijenjen: <iteljima znan-stvene republike.

No, premda moderno doba tu malu is-tinu nije sklono isticati, i mi, divovi, ba-lansiramo na ramenima prethodnika. Jas-no je da bez anga<mana legije zastarjelih izaboravljenih petriæa danas na polici ili ukompjutoru ne bismo dr<ali spartanskujednostavnost oksfordskih izdanja, Aris-totelov tekst srezan do maksimalne filo-loške aerodinamiènosti; ne bismo danasmogli ni posezati za kompendijima, leksi-konima i analizama njegova uèenja, sveknjigama oku zavodljivim, istra<ivaèu ko-risnim, a znanstveno a<urnim. Opet, jas-no je i neumitno da i sam komentar jed-nom postaje predmet komentara, izvorspoznaje ne o svome predmetu, veæ o sa-mome sebi, svome autoru i svome vreme-nu. Napokon, sad veæ govoreæi posvepragmatièno: <elimo li imati Petriæa kaofilozofa, kao renesansnog filozofa, kaohrvatskog renesansnog filozofa (pogod-nog za jaèanje identiteta i organiziranjeznanstvenih skupova), nama je Petriæaèitati. A za to moramo prvo imati tekst.

Pretiskane peripetije peripatetikaFranjo Petriæ 1elio je prodrijeti doAristotela palimpsesta, ispod slo-jeva komentara i spuria; u tompothvatu odluèio je Aristotela tu-maèiti njim samim

Franciscus Patricius, Discussiones Peripate-ticae. Nachdruck der vierbändigen AusgabeBasel 1581, izdao Zvonko Pand6iæ, Köln,Weimar, Wien: Böhlau, 1999.

Aristotelove izreke

o, kako imaju veze s njegovim ka-rakterom i postupcima, na ovomæu mjestu donijeti Aristotelove

aforizme i izreke koje sam uspio prona-æi. Kad su ga pitali koja je korist la<ljiv-cima od laganja, odgovorio je: "Kad go-vore istinu, ne vjeruju im." Kad ga je net-ko izgrdio što je udijelio milostinju pok-varenom èovjeku, rekao je: "Nisam sesa<alio nad karakterom, nego nad èovje-kom." Znao je èesto govoriti uèenicima iprijateljima: "Kao što vid svjetlo dobivaod zraka, tako i duša od znanosti." Go-vorio je da su Atenjani otkrili i <ito i za-

kone, da se <itom koriste, ali zakonimane. "Korijeni su obrazovanja gorki, aplodovi ugodni." Pitali su ga što odmahostari: "Uèinjeno dobroèinstvo." Zapita-li su ga što je nada: "San na javi." Diogenmu je nudio kolaè, a Aristotel je naslutioda ga, ako kolaè ne primi, èeka neki Dio-genov aforizam, pa reèe: "PropadošeDiogenu i kolaè i aforizam." "Obrazova-nju je potrebno troje: priroda, discipli-na, praksa." Èuo je da ga je netko olaja-vao; "Dok me nema," reèe, "neka me slo-bodno i bièuje."

(Franjo Petriæ, Peripatetièke rasprave, sv. 1, knj. 1, str. 12)

ristotelove la<i protiv Platona ispi-tao je tek Petriæ, tisuæu osamstogodina kasnije

Dvjema se stvarima najviše èudim.Jedno je što Aristotel, tako ugledan filo-zof, onaj koji izjavljuje da istinu smatrava<nijom od prijatelja, va<nijom od svo-jih vlastitih spisa, posvuda protiv Plato-na iznosi bjelodano la<ne i neosnovaneprigovore; zaista, da su propale Platono-ve knjige, kako se desilo s drugim starim

misliocima koje Aristotel napada, Aris-totelova istina bila bi prihvaæena beztrunka sumnje. Drugo je što se meðu to-likim tisuæama aristotelovskih i platoni-èarskih filozofa nije našao nitko da uAristotelu ispita istinitost ovih zamjerki,nego su meni ostavili da nakon tisuæu iosamsto godina budem prvi na tom po-lju.

(Franjo Petriæ, Peripatetièke rasprave, sv. 3,knj. 7, str. 359)

II/41, 26. listopada 2,,, 43

Tomislav Bogdan

tihovi iz glasgowskoga ru-kopisa Maruliæevih latin-skih djela nedvojbeno su

jedan od najznaèajnijih marulo-loških nalaza uopæe. Njihovo nasje otkriæe suoèilo s drugaèijim,novim Maruliæem, prisililo da re-vidiramo svoje viðenje Marulovaknji<evna lika. Štoviše, knji<evnaevolucija koju nam predoèujupokazala se relevantnom ne sa-mo za knji<evnog povjesnièara,veæ i za biografa. Škotska je sen-zacija bila toliko djelotvorna dasu o<ivljene neke davno margi-nalizirane pretpostavke o radi-kalnim mijenama u Maruliæevojbiografiji.

Kodeks koji se danas nalazi uglasgowskoj Sveuèilišnoj knji<-nici nastao je po svemu sudeæi uSplitu, nedugo nakon Marulovesmrti i vrlo je vjerojatno pripa-dao nekom od humanista iz obi-telji Papaliæ. Prvi ga je pomnopregledao Darko Novakoviæ1995. godine da bi sljedeæih go-dina priredio editio princeps nje-govih stihova te u nekoliko nav-rata objavio prijevode pojedinihpjesama. Rukopis inaèe sadr<i iMaruliæev prozni epigrafski og-led In priscorum epigrammatacommentarius, poznat i iz drugihizvora, no svakako va<niji i za-nimljiviji njegov dio je zbirka sa141 pjesmom. Sve su pjesme urukopisu nazvane epigramima,ali premda je uglavnom rijeè okraæim sastavcima, ne zadovolja-vaju svi tu <anrovsku odrednicu.

Novo lice Maruliæa

Što je to novo i va<no u glas-gowskome otkriæu? Prije svegaono poveæava Maruliæev latinski

opus za 130 nepoznatih pjesama(ukupno 596 stihova) i omogu-æuje obuhvatan kronološki preg-led njegova latinskog versificira-nja. Glasgowska zbirka naimeobuhvaæa pjesme koje nisu samotematski vrlo raznolike, veæ su inastajale u razlièitim i vrlo uda-ljenim razdobljima Maruliæeva<ivota. Njezina pak najva<nijanovost razmjerno je skromnazastupljenost religioznih tema teèinjenica da se Maruliæ u njoj po-javljuje kao ljubavni pjesnik inesmiljeni satirièar, a nekolikopjesama, uglavnom u obliku epi-tafa, posveæuje i <ivotinjama.

Najveæi dio Maruliæeva kraæeglatinskog pjesništva poznatogprije škotskih novosti potpuno

se uklapao u ukorijenjenu sliku oprvenstveno religioznom autoru,kršæanskom moralistu posvespecifiènih knji<evnih interesa.Poznate Carmen de doctrina,Hymnus ad Deum ili De duode-cim Apostolis pjesme su koje,primjerice, govore o svetopisam-skim osobama ili tematizirajuneke od osnovnih kršæanskihdogmi.

Nepoznati Maruliæ stoga naj-više iznenaðuje kao ljubavnipjesnik kojemu nije strano ni tje-lesno ni lascivno. Lirski subjektnjegovih epigrama u jednoj pri-godi zavidi seksualnom napasni-

ku, a u drugoj je impresioniranuèinkovitošæu jednog erotoma-na. Upoznajemo autora obrazo-vanog na svim podruèjima kla-siène literature, humanista sklo-nog svjetovnom Ovidiju, Pro-perciju, Katulu, pjesnicima svojemladosti koje je kasnije poèistioiz vlastite biblioteke. Maruliæevoljubavno pjesništvo najviše du-guje antièkim uzorima, ponajpri-je rimskim ljubavnim elegièari-ma, ali jedan se tekst, što je oso-bito zanimljivo, dotièe i petrar-kistièke elokvencije. U epigramupod brojem 36 lirski subjekt ko-risti petrarkistièku antitezu top-log i hladnog obraæajuæi se iro-nièno nekom splitskom Tomikoji se zbog ljubavi smrzava i iz-gara izvan sezone.

Marulova novootkrivena sati-rièka lirika vjerna je Marcijalovu<anrovskom predlošku. Njezinabrojnost i beskompromisnostpokazuju Maruliæa kao strasnog iustrajnog satirièara, autora kojini u poodmaklim godinama nijeoklijevao napasti, i to u nadgrob-nici. Nerijetko lokalizirani, sati-rièki epigrami ne prezaju odpodsmijeha tuðoj nevolji, nasla-ðivanja nad bespomoænošæu for-tunine <rtve ili ismijavanja tjeles-nih nedostataka i nakaznosti.Maruliæev humor rijetko kad jesubverzivan, ne dolazi odozdo,veæ se strogo i superiorno okom-ljuje s visoka, s pozicije moæi.Osim što su dio <anrovske kon-vencije, Marulovi otvoreni sati-rièki napadi i nadmoæno izrugi-vanje govore, izgleda, nešto i oantropološkim strukturama du-goga trajanja u splitskome kraju.

Marulovi mitoviOd ostalih novina glasgowske

zbirke valja spomenuti mitološ-ke distihe koji, zauzimajuæi šesti-nu svih stihova, ocrtavaju likoveiz Ovidijevih Metamorfoza. Rijeèje, smatra se, o ranim školskimvje<bama, koje dokazuju kakoMaruliæa za njegova humanistiè-kog obrazovanja nipošto nisusabla<njivale mitološke skice slascivnim aluzijama. Niz prigod-nih tekstova ukljuèuje Maruliæe-vu posljednju pjesmu – pozdrav-nicu papi Klementu VII. nastaluu posljednjem mjesecu pjesniko-va <ivota, kao i stihove posveæe-ne Hanibalu Luciæu, koji pred-stavljaju prvi spomen Luciæevaknji<evnoga stvaranja. Nekepjesme vrlo su brzo stekle “anto-logijski” status, a vjerojatno naj-

poznatija od njih tu<aljka je zaubijenim psom Morom, jedna odtriju pjesama posveæenih <ivoti-njama i mo<da najemotivniji sas-tavak cijele zbirke. I meðu jeda-naest otprije poznatih tekstovanalazi se nekoliko neprijepornihhitova, poput poslanice FraniMartinèiæu o tegobama starostiili elegije o dnevnom snu. Pos-ljednje mjesto u zbirci pripada,znakovito, epigramu koji stoji unajoštrijoj suprotnosti s Maruli-æem kakav nam je bio poznat pri-je glasgowskoga otkriæa. Rijeè jeo opscenoj pjesmi koja apostro-fira Prijapa, antièko bo<anstvoplodnosti obdareno ogromnimfalusom, i tematizira istospolnumušku ljubav.

Zaokret prema religioznomIstaknuta svjetovnost zamaš-

nog i vjerojatno mladenaèkog di-jela Maruliæevih stihova kao i nji-hova rezerviranost prema svako-me moraliziranju i didaktiènostiuvjerili su Novakoviæa u oprav-danost pretpostavke o pjesniko-vu naglom knji<evnom, ali i <i-votnom zaokretu prema reli-gioznom. Tako je, što se Maruli-æeve konverzije tièe, posljedica uvidu poetièkog procjepa rehabili-tirala stara svjedoèanstvao presudnom znaèenju uzroka -smrti pjesnikova brata Šimuna.Tko zna, mo<da ni legendarnikolotur kojim su se Marul iPapaliæ noæu uspinjali zajedniè-koj ljubavnici nije potpuno ispaoiz igre.

Èetiri godine nakon senzacio-nalnog otkriæa glasgowski su sti-hovi zahvaljujuæi Darku Nova-koviæu doèekali svoje dvojeziènoukorièenje. Latinski izvornik injegov potpuni hrvatski prijevodpopraæeni su vrsnim Novakovi-æevim pogovorom, izdašnim ko-mentarima uz svaku pjesmu, bo-gatim kritièkim aparatom tekomparativnim tekstološkimupuæivanjima na Maruliæeve an-tièke i humanistièke izvore. Èi-tatelj koji se navikao vraæati sti-hovima uzalud æe tra<iti kazalopjesama s njihovim naslovima, aliu njegovu nedostatku sasvimdobro u snala<enju poma<u ka-zalo imena i index nominumovoga izvrsno opremljenog izda-nja. Nejasna, lutalaèka sudbinaglasgowskoga kodeksa teško semogla sretnije okonèati. Nova-koviæevo izdanje njegovih stiho-va vrhunski je marulološki i filo-loški dogaðaj.

Milan Pavlinoviæ

sluèaju francuskog crtaèa stripaJean-Marc Reisera (1941–1983)izdavaèka kuæa Šareni duæan vrlo

je agilna. Nakon izdavanja stripova'ivot na friškom zraku i 'ivot beštijadobili smo i treæe 1itije, 'ivot okorjelogpokvarenjaka. Ljubitelji undergroundstripa koji su upoznali Reisera u Poletuili u novim šarenoduæanskim izdanjima

pretpostavit æe o èemu je i u ovom al-bumu rijeè. 'ivot okorjelog pokvarenja-ka još je jedna provala odvratnosti, nas-tranosti, gadosti i degutantnosti dove-

denih do vrhunca.Reiser, suvremenik šezdesetosmaša i

idol mnogih anarhista i punkera, ovajput nas upoznaje s bezimenim (anti) ju-nakom èija se zabava i društvena djelat-nost svodi na prduckanje u liftovima,kopanje nosa, pokazivanje penisa, hva-tanje <ena po busevima ili mokrenje saskakaonice u bazen. Baèvolikog izgleda,ogromne trbušine, i kratkih udova, od-jeven jedino u poluspuštene, rastegnuteklokan-gaæe, isflekane najrazlièitijim(muškim) izluèevinama autorov likpredstavlja najgoru noænu moru zapristojan graðanski ukus. Inaèe, staripokvarenjak najèešæe izruguje i izluðu-

je osobe nje<nijeg spola, razotkrivajuæiih do kostiju, što se ne bi svidjelo nijed-noj feministkinji. No, pogledavši kakoje prikazan naš junak, a i ostali machoi ustripu, muški rod bi se trebao crvenjeti.

Naravno, na udaru Reiserova crnog dre-k-humora našli su se svi i svašta: od hra-ne, <ivotinja, trudnica, pohotnih slije-paca pa do graðanskog morala, demok-racije i Boga.

Taj vam se prizemni humor mo<e svi-ðati ili ne, ali nije toliko ni banalan nijednostran koliko izgleda. U liku osam-ljenog, samoironiènog outsidera autornas cinièki, pronicljivo i vrlo inteligen-tno suoèava s onim što dobro znamo dapostoji u svima nama: bestijalna i naka-radna ljudska priroda što te<i zadovo-ljenju najni<ih nagona. Dok èitate ovajstrip, Reiser æe vam izvuæi utrobu i nap-raviti fileke, nasmijati vas do tragiko-miènosti i razotkriti apsurdnost <ivlje-nja. Što je mislio o ovome svijetu, svje-doèe posljednji tabloidi stripa u kojimaotu<ni samac, nakon inspirativne druš-tveno-sociološke analize konzerve gra-ha i sarkastiènoga obraæanja Bogu, iz-govara "=ivot je samo jad i tuga" re<uæivene poklopcem te iste konzerve.

Od papa do PrijapaNepoznati Maruliæ najvišeiznenaðuje kao ljubavnipjesnik kojemu nije stranoni tjelesno ni lascivno

Marko Maruliæ: Glasgowski stihovi,preveo i priredio DarkoNovakoviæ, Matica hrvatska, Zag-reb, 1999

Samoironièni outsiderJean-Marc Reiser, 4ivot okorjelog pokvarenjaka,prevela Biljana Grubaèeviæ, Šareni duæan, Koprivnica, 2000.

44 II/41, 26. listopada 2,,,.

Sanja Jukiæ

edan od uvodnih citatakojim su urednici bezkonvencionalnoga uvoda

odluèili otvoriti prièu o NewYorku i potvrditi opravdanostovakvoga Quoruma, ka<e: NewYork, grad šest milijuna stranaca,metropolis je znati1elje i sumnje.To je grad bez meðaša, dom trajnenestalnosti, dinamiène nepokret-nosti. (Malcolm Cowley). U tedvije reèenice iskazana je poseb-nost ovoga monumentalnogagrada metropole koji je unutarsvoga prostornoga okvira zgus-nuo svijet. Simultano postojanjekulturnih, nacionalnih, vjerskih,politièkih i socijalnih razlièitostipo<eljno je i èini ga košnicompojedinaènih kreativnih senzibi-liteta što istodobno, implicitnoili eksplicitno, daje uvid u global-ni svjetski dijakronijsko-sinkro-nijski poredak. New York je,dakle, specifièna multikulturnameka (gradonaèelnik RudolphGiuliani je podrijetlom Talijan)sa sna<nim ehom identiteta i ut-jecajima i izvan granica svogaotoèkoga carstva èiji nam kola<-ni portret nudi ovaj tematskibroj Quoruma. O njujorškojumjetnièkoj sceni imali smo veæprilike èitati u starijim brojevimaQuoruma, koji su se njome bavi-

li u pojedinaènim svojim seg-mentima (umjetnošæu u slikama,crte<ima, performansima, skul-

pturama, multimedijalnim pro-jektima 80-ih, amerièkim gay-pjesništvom, suvremenom ame-rièkom prozom, filmom…).Ovaj broj pokušao je naèinitisveobuhvatniji prikaz reprezen-tativnih imena i podruèja umjet-nièkoga rada u New Yorku, snaglaskom na 90-ima, definiraju-æi, izmeðu ostaloga, i mjerila ko-ja ga odreðuju kao prostor met-ropole preko teorijsko-povijes-nog pristupa (Dieter Hoffmann-Axthelm opisuje suegzistencijurazlièitih jezika, naroda i kulturate postanak metropola od Alek-sandrije do New Yorka), krozprizmu individualnoga iskustva(Florentia Costa u metonimijskisroèenoj razglednici New Yorka,Tarik Kulenoviæ, Dragan Jurak,Damir Uzunoviæ, Jimmy Jelli-nek) te kroz prizmu literature(Stipe Grgas o romanu JosephaMcElroya).

Prozni New YorkBlok Knji1evne prakse donosi

izbor iz njujorške poezije i proze90-ih te iz hrvatske prozne pro-dukcije o New Yorku. Proza je

predstavljena pripadnicima dvijurazlièitih generacija. S jedne stra-ne to je mladi njujorški pisac <i-

dovskoga podrijetla Nathan En-glander èija je prièa The Gilgul ofPark Avenue iz zbirke For the Re-lief of the Unbearable Urges u ci-jelosti prevedena. U razgovoruEnglander otkriva zašto svojeprièe do<ivljava kao amerièkiproizvod iako su opèinjene <i-dovskim kulturnim i religijskimnaslijeðem. Drugoj generacijipripada jedan od najznaèajnijihpisaca suvremene amerièke knji-<evnosti (o èijem smo djelu veæèitali u jednom od ranijih brojevaQuoruma) Paul Auster, pred-stavljen ulomcima iz autobiog-rafske Crvene bilje1nice i najno-vijega romana Timbuktu uz kri-tièki osvrt Filipa Krenusa. Isjeè-kom iz romana Zavezanih oèijuèitateljstvu je predstavljena ame-rièka spisateljica Siri Hustvedt, atu su još i tekstovi Lyne Tillmani Williama T. Volmanna koji sejavljaju poèetkom 90-ih nastav-ljajuæi se (samo vremenski!) nahit-prozu 80-ih Jaya McIner-neya, Tame Janowitz, Breta Eas-tona Ellisa, Davida Leavita o ko-joj se takoðer pisalo u ranijimbrojevima Quoruma. Hrvatskaproza se na razlièite fikcionalne(Dragan Koruga, Tatjana Gro-maèa, Lucija Stamaæ, KrešimirPintariæ, Stjepan Balent, Rade Ja-rak, Robert Mlinarec, MiroslavKirin) i fikcionalno-nefikcional-ne naèine (Igor Rajki, Tanja Tar-buk) referira na New York, asvim je tekstovima zajednièkopostojanje podvojenoga osjeæajaspram grada – znati<elja pomije-šana s kritièko-ironijskim odma-kom od onoga što uz takvu met-ropolu ide, dostupnost svega pa ionoga što u našim prilikama iza-ziva skanjivanje.

Pjesnièka šarolikost

Njujorška poezija 90-ih potvr-

ðuje bogatstvo i raznolikostpjesnièke scene pjesmama autorarazlièitih generacija, socijalnoga iobrazovnoga statusa i razlièitihpoetskih usmjerenja – od seman-tièki hermetiènih kombinacija is-kidanoga svakodnevnoga iskus-tva (John Ashbery), preko istra-<ivaèkih pohoda na prostor Dru-goga (Sophie Cabot Black), fe-ministièko-buntovnièkih teksto-va (Maggie Estep), filozofijsko-intertekstualnih igara (DanielHalpern, Carolyn Kizer), meta-tekstualno-narativnih plutanja(Billy Collins), poetskih rekon-strukcija autentiènoga neameriè-koga podrijetla pri èemu su zam-jetna dva tipa odnosa prema tra-diciji: afirmativno (Nick Carbo,Martin Espada) i negativno ko-notiran (Wang Ping). Slijedepjesnièke posvete Kurtu Cobai-nu (Jim Carroll, inaèe i autor ro-mana Dnevnik košarkaša), pa svedo potresnih referenci na sr-psko-bosanski rat (NicholasChristopher). Tu je, naravno, ne-moguæe spomenuti sve pjesnikeobuhvaæene izborom. Neki se odnjih osim pisanjem poezije bave ipisanjem dramskih tekstova pasu im djela èak izvoðena na Broa-dwayu (James Merrill, KennethKoch). New York ima i kultniNuyorican Poets Cafe u kojemuse èetvrtkom i petkom odr<avajujavna èitanja poezije, a izdana je iantologija Aloud gdje su uvrštenii neki pjesnici iz Quorumova iz-bora.

Scenski 6ivotGlazbeni dio "pokrivaju" Ante

Perkoviæ, Dragan Teodoroviæ iTonèi Ko<ul. Ante Perkoviæusustavio je abecedu 60-ih i 70-ih(Lou Reed, Nico, Velvet Under-ground, John Cale, Ramones,Suicide, New York Dolls, PattiSmith, Talking Heads, RichardHele), a Dragan Teodoroviæ po-zabavio se 80-ima i 90-ima nas-tavljajuæi se na Perkoviæevu pri-èu. Piše o punku u socijalnomokru<ju, o društveno anga<ira-nom punku (Dead Kenedys, Bla-ck Flag), o paralelizmu u razvojulikovne i glazbene njujorške sce-

ne (Marcel Duchamp/VelvetUnderground, primjerice), o ak-tualnoj hip-hop kulturi te ples-nim pravcima izniklim iz nje, ocrnaèkoj (funky, hip-hop, rap;Public Enemy, Wu-Tang Clan) ibjelaèkoj glazbenoj sceni (SonicYouth, Swans, Pussy Galore,Cramps, Laurie Anderson, Nir-vana, Smashing Pumpkins, Sun-dgarden te postbluzerski bendo-vi kao što je Madder Rose). Pos-ve drukèije intoniran je tekstTonèija Ko<ula koji kritiziraglazbenu scenu u New Yorku 90-ih tvrdeæi kako dugo nije bilamarginalnija.

Kazališni dio prièe potpisujuSanja Nikèeviæ, Sreæko Borse,David Lefkowitz i Dubravka Vr-goè. Nikèeviækin Teorijsko-puto-pisni vodiè po Broadwayu (pomome sudu jedan od najuspješ-nijih tekstova) izvrstan je iscrpniinformator o prostornim i termi-nološkim putokazima vezanimuz Broadway, o povijesnom raz-voju broadwayskoga kazališta, ogubitku i razlozima gubitka ne-kadašnjega ugleda i znaèenja, ooff i off-off kazalištu te o njiho-voj vezi s Broadwayem, o kaza-lišnoj kritici i njezinoj (presud-noj) ulozi u kreiranju statusapredstave, o publici i o mnogimdrugim segmentima. "Hrvatskiizvedbeni umjetnik" Sreæko Bor-se govori o predstavama koje jeradio u njujorškim off-off kaza-lištima La Ma Ma i PS 122 te ovlastitu, više negativnom negopozitivnom stavu o njujorškomkazališnom <ivotu. David Lef-kowitz autor je prikaza najuspje-lijih predstava na off-broa-dwayskoj sceni, a Dubravka Vr-goè nudi sliku njujorškoga teatras kraja 1999. godine.

Stripovskim dijelom zatvarase transmedijalni prikaz NewYorka. Goran Sud<uka piše ojednoj od najveæih amerièkih iz-davaèkih kuæa u svijetu stripaDC Comics, èije junake, crtaèe iscenariste predstavlja.

Primijetit æete da nema filma90-ih, ali to nekom drugom zgo-dom, mo<da u New Yorku II.

Petar Pelepiæ

uorum broj 2/2000 predstavlja ovogodišnjegdobitnika nagrade Goran za mlade pjesnikeBojana Radašinoviæa. Radašinoviæeva poezija

uklapa se u najnoviji «narativni» trend mlade hrvat-ske poezije. Takoðer, Quorum donosi izbor iz poezi-je pohvaljenih mladih autorica Darije Kovaèiæ i An-drijane Jukiæ koje su bile samo na korak do nagrade.U bloku poezije mo<emo proèitati i pjesme IvanaHercega, Rade Jarka i Sime Mraoviæa, a eseji o Rada-šinoviæevu i Maruninu pjesništvu izašli su iz peraKrešimira Bagiæa i Tvrtka Vukoviæa.Rubrika kojasustavno predstavlja hrvatske pisce u ovom broju re-zervirana je za Zorana Feriæa. Unutra se nalazi jednaFeriæeva prièa Smrt djevojèice sa 1igicama, eseji o nje-govim djelima Krune Lokotara i Leone Baumann, ta-koðer i veæ uobièajeni autopoetski esej, koji nam izbroja u broj na zaista zanimljiv naèin predstavlja do-maæe autore.

Slijedi veæ ustaljena Kratka prièa Comonwealtha.Zastupljeni su pisci Ian McEwan, Graham Swift iDavid Malouf, prevoditelji su Radakoviæ i Koruga.Potom se upoznajemo s autorom scenarija za kon-troverzni jugoslavenski film Bure baruta DeanomDukovskim i mo<emo proèitati ulomke iz njegova

dramskog teksta. Na kraju, èitamo nekoliko eseja natemu kloniranja koje je priredio Hrvoje Juriæ. U Off-lineu je portugalski pjesnik Al Berto, koji je veæinu<ivota proveo kao skitnica i klošar – èitamo dobarprijevod Tanje Tarbuk. Broj je ukrašen fotografijamamladog dubrovaèkog fotografa Marka Ercegoviæa.

IIzz NNeeww YYoorrkkaa ii oo NNeeww YYoorrkkuuNew York je specifiènamultikulturna meka sasna1nim ehom identiteta iutjecajima i izvan granicasvoga otoèkoga carstva

Quorum – tematski broj posveæenNew Yorku, èasopis za knji6evno-st, godina XV, broj 5-6, Zagreb1999.

NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!N

OVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NO

VO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOV

O!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!

NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!NOVO!

Fantastièni bestijarij Hrvatske

Dr. H. C. Zabludovsky

Osigurajte na vrijeme svoj primjerak

Tel.: 01 / 46 77 431

Èasopisi

Quorum, èasopis za knji6evnost, Naklada MD, Zag-reb, br.2/2000, urednici Miroslav Miæanoviæ, RomanSimiæ

Jurica Pavièiæ

astavljajuæi nedavno vir-tualne hrvatske knji<evnereprezentacije osamdese-

tih i devedesetih Robert Perišiæje u Globusu napisao kako bi seta dva odabrana sastava poklapa-la samo u jednom imenu: negdjeu sredini terena, rekao je, bio biGoran Tribuson. U tome ima is-tina. Sve nacionalne knji<evnevedete osamdesetih – Ugrešiæ,Aralica, Pavlièiæ, Drakuliæ, IrenaVrkljan, Šnajder, Anka =agar – udevedesetima su u Hrvatskojimale rubnu ulogu: neki zato jersu bili fizièki ili politièki distan-cirani od nacionalne kulture, ne-ki zato što nisu pisali, neki zatošto jesu pisali, ali knjige kojimanisu obranili steèeni ugled.

Goran Tribuson pred petnaes-tak je godina u odnosu na spo-menute ljude bio ipak u drugomplanu. Bio je popularan, èitan ikritici simpatièan, ali ipak nijeimao dignitet znaèajne knji<evneèinjenice. Tribuson je od svih hr-vatskih pisaca srednje generacijepokazao da najbolje zna starjeti.I on se, doduše, ponavljao i po-katkad reciklirao isto, ali recikli-rao tako da bi makar za mini-mum pomicao stvar naprijed inabolje. Njegov autobiografskiciklus – vjerojatno najbolje što jenapisao – nadograðen je potkraj

devedesetih dvjema knjigamaeseja koji se po duhovitoj evoka-ciji komunizma mogu mjeriti i sVieweghom. Ciklus krimiæa s

Nikolom Baniæem neposredno jenakon Oluje nadogradio dotadnajboljim – Noænom smjenom.Odustao je od samoprokazivanjavlastitih fantastièarskih knji<ev-nih poèetaka i pristao objaviti iz-bor svojih ranih horor-prièa Os-mi okular koji je za mnoge mlaðeèitatelje bio istinsko otkriæe.Novouspostavljeno primirje svlastitim borhesovsko-bulgakov-ljevskih ranim danima zapeèatioje i ne tako dobrom zbirkomZvijezda kabarea.

Ciklus o Nikoli BaniæuTribuson je i u osamdesetima i

danas nepravedno bio najpozna-tiji po svojim krimiæima. Cikluso Nikoli Baniæu vjerojatno jenajva<niji vezani ciklus knjiga hr-vatske kriminalistièke literature.On ima boljih knjiga (Zaviriva-nje) i manje dobrih (Siva zona).Nijedna od tih knjiga ne mo<e semjeriti s Tribusonovim highlig-htsima poput Povijesti pornogra-fije ili Mirisa lizola, ali bi svakuod njih èovjek rado proèitao.

Tribusonovi krimiæi uvijek su

se sastojali od dvaju odjelitih sve-mira. Prvi svemir bio je onajamerièke <anrovske tradicije cr-nog filma, Chandlera i Hammeta.

Tribusonov mi-t o l o g i z i r a n iBaniæ slušao jeCheta Bakera,pušio marlboro,poput Marlowea

obavljao poslove za ambivalen-tne i mraène sjevernozagrebaèkebogataše, bio zgu<van, razvedeni sve u svemu gubitnik. Drugisvemir bio je onaj jugoslavenskei hrvatske društvene zbilje: mla-dih kapitalista, komunistièke eli-te, kontroliranih medija, svijet ukojem likovi voze Baniæev renau-lt 4. Teolozi još od vremena rato-va s monofizitima ka<u kakoIsus ima dvije prirode i kako sute dvije prirode – ljudska i Bo<ja– nepomiješane. Tako su i dvijeprirode Tribusonovih krimiæa –amerièka i istoènoeuropska –suprisutne, supostojeæe, ali unjegovim romanima kao da iz-meðu njih teèe <ièana ograda selektriènom strujom i ne da imnikad da se pomiješaju. Tako jeto i u najranijim romanima i uonim iz devedesetih. Razlika jetek u tome što su se akcenti mi-jenjali. Rani Tribusonovi krimiæiprete<no su èisti hardboiled smalo socijalistièkog zaèina u iko-nografiji i tipologiji likova. Noæ-na smjena, a pogotovo najnovijikrimiæ Bijesne lisice u velikoj sumjeri socijalni romani razapeti nakostur chandlerovskog modela.

Duhoviti satirièar hadezeizmaBijesne lisice napisane su za

posljednjih godina tuðmanizma,a spletom okolnosti izišle su kadje on, ako ne umro, onda barempao. To ne znaèi da æe iduæa reèe-nica glasiti "šteta što roman nijeizišao odmah", jer je to glupost:takva teza podrazumijeva da jepisanje romana natjecanje u gra-ðanskom neposluhu, ali i to da suèitatelji idioti koji se ne sjeæajuambijenta u kojem su <ivjeli jošpred deset mjeseci.

Tribuson ne eksperimentirapreviše sa <anrovskom formom.

I Bijesne lisice su èistokrvni har-dboiled sa svim motivskim istrukturnim atributima. Baniæponovno dobiva posao od gla-muroznog podsljemenskog bo-gataša, ponovo imamo posla snestankom glamurozne bogata-šice, Baniæ se opet naðe negdjena treæini knjige umlaæen i poni-<en da bi krenuo u protunapad iraskrinkao vlastita poslodavca.Tu su i druge uobièajene sastav-nice baniæijane: Tribusonov vje-èiti operater Pako i njegovi pos-lovni podvizi halo-bing-kako-brat, Baniæeva kæi i bivša <ena.Sukladno logici baniæijane obi-teljski trio u svakom romanu na-govještava velik korak naprijed,pa bismo veæ u iduæem romanuNikine roditelje mogli vidjeti na-novo vjenèane.

Tribusonu èesto ozbiljnozamjeraju predvidljivost i recikli-ranje dobro provjerenog recepta.U odreðenoj su mjeri ti prigova-ratelji u pravu: Tribusonu sedoista ne da eksperimentirati iinovirati i udobno se smjestio uuspješnu formulu. S druge stra-ne, valja imati na umu da je takvarepetitivnost legitimna <anrov-ska osobitost po kojoj se Tribu-son ne razlikuje znatno od svojihkanoniziranih amerièkih uzora.

Ono u èemu je Tribuson vo-ljan istra<ivati nije si<e i <anr, ne-go diskurs. Baš kao i u Noænojsmjeni, u Bijesnim je lisicama Tri-buson otvoreni i eksplicitni druš-tveni kritièar, mo<da i najotvore-niji unutar korpusa cijelog hrvat-skog romana devedesetih. Svo-jim autobiografskim knjigamaTribuson se posljednjih godinanametnuo i kao izvrstan humori-st. Ta se znaèajka prvi put u Bi-jesnim lisicama seli i u njegovekrimiæe: Tribuson u ovoj knjizite<i i najèešæe i uspijeva biti du-hoviti satirièar hadezeizma.

Politièki fatalizam i urbani rasi-zam

Nastale u fazi raspada tuðma-novštine, Bijesne lisice nisu, me-ðutim, vedro satirièna knjiga. Toje knjiga koja zrcali gnjile< i ukojoj je smijeh sarkastièan i go-

rak. To je i prvi svezak o Baniæubez stvarnog hepienda, osim akohepiendom ne shvatimo završnimasakr kad oèajni veteran, kojemsu tajkuni ubili brata, u suicidal-nom masakru ne poubija èitav rojnegativaca. Sjetimo se, takav sliè-ni gorki kraj Tribuson je upotri-jebio i u scenariju Ogrestine Cr-vene prašine.

Bijesne lisice nisu samo gorka,nego i fatalistièka knjiga. Središ-nji ideologem knjige ujedno je injen naslov: bijesne lisice. Kaošto se u uvodu knjige navodi dabijesne lisice sa Sljemena nasræuna grad, tako je kod Tribusonagrad na udaru društvenih bijes-nih lisica: tajkuna, novokompo-niranih bogataša, dinarskih pri-mitivaca, nove destruktivne elite,balkanskog divljaštva. U Bijes-nim lisicama ta zaraza bjesno-æom prestaje biti samo proizvodstanovite politike i društvenihprilika i postaje fatalistièki po-razni usud poput velike kuge ilisocijalnih boginja. Tribusonovgroteskni prikaz hrvatske upperclass devedesetih gotovo da sepribli<ava groteskama Ive Breša-na. I kod Tribusona imamo poslas neiskorjenjivim, samoniklim ivjeènim divljaštvom koje æe nasnepovratno zagušiti.

Bijesne lisice u <anrovskom susmislu najzamršeniji, a u kontek-stualnom najbogatiji Tribusonovkrimiæ. Istovremeno, to je knjigakoja poèiva na dvjema antipatiè-nim premisama. S jedne strane,poèiva na jednoj vrsti politièkogfatalizma prema kojem su bijesnelisice hrvatski kulturni usud. Sdruge strane, poèiva na natruha-ma onog što naši desnièarski ko-lumnisti zovu "urbani rasizam":na neodreðenom osjeæaju da suza sve što nam se dogaða kriviDinarci, divlji Balkanci, selo, pre-ciznije (premda neizreèeno) Vla-ji i Hercegovci, bijesne lisice ko-je se uvijek, a danas više negoikad, s obronaka brda obrušavajuna grad.

Rade Jarakbirka pripovijetki Grimizne usne iz-bor je iz djela amerièkog pisca našegporijekla Josipa Novakoviæa, a pred-

stavlja pravo prozno osvje<enje. Novakoviæje dosad objavio tri zbirke prièa: Apricotfrom Chernobyl, Yolk i Salvation and OtherDisastres. No, na neki naèin nije potpunoamerièki pisac. Znaèajan je i za domaæu knji-<evnu scenu, iako piše na engleskom, jer sunjegove teme zapravo naše i tièu se razdob-lja o kojemu piše veæina suvremenih pisaca uHrvatskoj. Odmah moram reæi da su rijetkihrvatski pisci koji imaju tako dobre ratne fa-bule i koji su tako dobro pogodili bit rata ietnièke mr<nje. Moram priznati da sve donedavno nisam èuo za Josipa Novakoviæa.Kad se iznenada, kao grom iz vedra neba,pojavi novi pisac, dobar pisac, onda ga pub-lika i kritika prilièno teško primaju. Teško jepriznati i reæi: ovaj iz Amerike nadmašujeveæinu domaæih pisaca. Bolje se ku<i u našestvari, bolje opisuje rat, etnièku mr<nju i ap-surd takvog <ivota, bolje nego mi, domaæi,

pogaða bit prob-lema. Teško je topriznati “stran-cu” koji piše naengleskom i <iviu Americi. I tkoje uopæe taj ame-rièki baptist kojije došao dijelitipravdu u našemdvorištu?

Engleski jezikna kojemu pišesamo je jedan odNovakoviæevihparadoksa. Nai-me, iz Hrvatskeje emigrirao

1976. godine i s vremenom djelomièno za-boravio jezik. Dakle, imamo èovjeka, pisca,koji izuzetno dobro poznaje prilike kod nas,a ne zna dobro naš jezik, pa imamo još jed-nog zapadnjaka koji stvari bolje poznaje odnas samih. Na stranu politika, to je za piscaizuzetna pozicija. Egzil je odlièna stvar za tuvrstu mazohizma, sjetimo se, na primjer, daje Günter Grass napisao Limeni bubanj, za-vièajnu epopeju o Danzigu, za vrijeme bo-ravka u Parizu.

Egzil kao prostor nostalgijeEgzil otvara prostor nostalgije:

Novakoviæ na jednom jeziku tra<i ono što jeizgubio u drugom. On je mo<da <elio re-konstruirati stari, izgubljeni svijet. U tomeje uspio, a to je prije svega uradio za zapad-nu, amerièku publiku. Taj odmak, svojevrsnididaktièki ton, pomalo vrijeða domaæeg èi-

tatelja, jer mu objašnjava tko je tko, kao dato na Balkanu veæ svi odavno ne znaju. Inaèeto je jedan od temeljnih problema svih onihkoji pišu na hrvatskom, a bili su dovoljnoambiciozni da zamisle da æe se to mo<dajednog dana prevesti na neki svjetski jezik.Treba li u tom sluèaju zamišljenom èitateljuopisivati tko je bio ban Jelaèiæ, kako izgledanjegov bronèani kip i u kojem je smjeru ok-renuta njegova sablja?

Novakoviæeva proza funkcionira na svimrazinama. Svladao je jezik realistièkog pismai s njime majstorski barata. U korištenju po-redbi, toplom i sentimentalnom tonu pripo-vijetki podsjeæa na Danila Kiša (obiteljskiciklus), naroèito kratka prièa Led. Ne samoda podsjeæa, veæ mjestimièno dose<e kišev-ske visine. Po udjelu religijskog podsjeæa ina ruske <idovske pisce, primjerice Kanovi-èa. Ipak, baptizam je u Novakoviæevu pismuèudno isprepleten s grijehom, sa seksualnimprijestupima. Njegovo pismo ima odreðenu<icu ironije prema religiji i <icu duboke po-bo<nosti. Sam za sebe ka<e: “Ja sam povr-šinski ateist, a dubinski teist.” Stoga se nje-gov stav mo<e usporediti s neobiènim, dvos-trukim Rushdijevim odnosom prema religi-ji. Pogledajmo, na primjer, ulogu falusa sta-rog baptista zidara kao algoritma dobra i zlau prièi Kraj. S druge strane, osjeæa se tek ma-li utjecaj amerièke proze, u apsurdu, u neu-rotièno-filozofskoj reèenici sliènoj Pyncho-nu.

Mit o vjeènom zluU moralnom ili etièkom pogledu, onoj

diskurzivnoj razini koja bi se morala nalazitiu temeljima svakog literarnog djela, takoðer

je korektan. Dokazuje nemoguænost i glu-post uopæavanja, apsurd rata, u<as kolektiv-ne mr<nje, ratno profiterstvo itd. Mo<da jenajuvjerljiviji u onim prièama u kojima kriti-zira amerièki imigracijski sustav. Dakle, s testrane ništa mu se ne mo<e prigovoriti. Sto-ga je na ovom mjestu potreban manji eksku-rs, moraliziranje o moraliziranju. Mo<dapostoji jedna jedina stvar koja, iznimno me-ni, smeta. Zašto se Novakoviæ utjeèe neu-mitnom kru<enju zla? On je vrlo blizu fata-listièkoj tezi o zamršenim i skoro vjeènimspletkama izmeðu balkanskih plemena.Mo<da to ima veze s njegovom baptistiè-kom tradicijom (i baptizam je još jedan raz-log njegove drugosti, stranosti). Na taj na-èin povratkom na ciklièko kru<enje zla,povratkom u skute balkanske mitologije, onzaista ima èudan odnos prema ratu i mr<nji.U okviru svoje naratologije eksploatira ga –i kao što sam ka<e u jednom razgovoru –profitira, postaje ratni profiter, na indirektannaèin, naravno.

Dakle, mitologija zloèina, uranjanje umitski Balkan ima ponešto andriæevsko,dobro za zapad, a loše za nas ili sam mo<daspomenuo Andriæa ondje gdje ne treba. Ka-kav bi bio drugi pristup, mo<da razlièit odonog koji priznaje primat i snagu zlu? Neznam. Mo<da jednostavno manje pesimisti-èan, ako je to uopæe moguæe.Stoga, treba èitati Novakoviæa i treba prihvatitiNovakoviæa. Jer iako govori sa zapadne strane iza zapadnu publiku, rijeè je o izuzetno poštenompiscu, piscu – moramo priznati – vrlo visokog sti-la. Ako ništa drugo, Amerikanci bar znaju otkritiknji<evni talent i odati mu priznanje.

II/41, 26. listopada 2,,, 45

Bijesne lisice nasræu na gradU ovoj je knjizi Tribusonotvoreni i eksplicitni druš-tveni kritièar, mo1da i na-jotvoreniji unutar korpusacijelog hrvatskog romanadevedesetih

Goran Tribuson, Bijesne lisice,Školska knjiga, Zagreb, 2000.

Pisac sa zapadne straneIako govori sa zapadne strane i zazapadnu publiku, rijeè je o izuzet-no poštenom piscu, piscu – mora-mo priznati – vrlo visokog stila

Josip Novakoviæ, Grimizne usne, Meandar,Zagreb 2000

46 II/41, 26. listopada 2,,,.

Zloèin i kritikaReagiranje na tekst Neinformiranostkritièara, Zarez, br. 39

Marin Bla�eviæ

Èlanovima Upravnog odbora Hrvatskogcentra ITI, Ivanu Matkoviæu, Sanji Nikèeviæ,Gordani Ostoviæ, Denisu Perièiæu, Borisu Sen-keru, Sreæku Šestanu i >eljki Turèinoviæ!

Štovani kolege,u vašem zajednièkom i poimence potpisa-

nom pismu u kojem me prozivate, ni više nimanje zbog navodne «neinformiranosti»,potkralo se upravo nekoliko nepreciznih in-formacija te konstatacija.

1. Ne zovem se Dalibor nego Marin Bla e-viæ, što vam je uspjelo pogoditi tek u drugompokušaju.

2. Nakon što ste nanizali imena sudionikaMeðunarodnog foruma kazališnih kritièaraodr anog u o ujku u organizaciji Hrvatskogcentra ITI-UNESCO, izrazili ste zadovoljstvošto se i u Zarezu "našlo mjesta za kritièke,manje ili više izravne osvrte na te dane, kao iza problemske èlanke o kazališnoj kritici".Moram vas, štovani kolege, ipak zamoliti daponovo proèitate moj prilog, ne biste li uvid-jeli da nisam, naime, pa èak ni pod pseudoni-mom Dalibor Bla eviæ, objavio ni "kritièki",ni "manje ili više izravan", ni "osvrt", ni "nate dane", ni "èlanak o kazališnoj kritici".Naprotiv, poveo sam fiktivni razgovor sBrankom Gavellom, uglavnom o odnosukazališne kritike i knji evnosti: naslov: Kriti-èar je literarni struènjak.

Razgovor uopæe nije voðen o "tim danima"ni povodom "tih dana", ali, istina, najavljeneteme diskusija na Seminaru za mlade kritièa-re, kao samo jednom od zbivanja u sklopu va-šeg Foruma, same su se nametnule kao poti-caj za razgovor i pru ile priliku za soèan u-vod.

3. Prozvali ste zatim krug suradnika Zare-za te ustvrdili da su oni "jednodušno doveli upitanje nakane organizatora foruma i dvajuseminara, napose onoga za naše mlade kri-tièare i struènu kompetenciju njihovih vodi-telja." Kako se u cijelih pet stupaca razgovoras Gavellom nijednom rijeèju ne spominje vašForum, pretpostaviti je da ste do takve kon-statacije došli iskljuèivo na temelju mojeguvodnog pitanja postavljenog sugovorniku.Volio bih, meðutim, da ste u pismu u kojem setako zdušno zala ete za «informiranost kriti-èara», ipak toèno informirali èitatelje: kojomsam reèenicom ili dijelovima reèenice doveo upitanje "nakane" i, konkretno, neèiju "kom-petenciju"? Postavljajuæi prvo pitanje Gavellinaglasio sam da mi se iz subjektivne perspek-tive teme Seminara za mlade kritièare – aline i "nakane" Foruma, ni teme simpozija Ka-zališna kritika u novom tisuæljeæu koje stepedantno nabrojali – èine (!) "neopisivo tri-vijalnima", te primijetio da tako postavljeneteme Seminara podilaze krajnje omalova ava-juæem stavu veæine tzv. praktièara o kazališnojkritici. Rijeè je, dakle, o imanju i izricanju mišl-jenja, koje bi tek posredno moglo biti proèitanokao dovoðenje u pitanje neèijih "nakana" i"kompetencija" da sam uistinu i napisao"osvrt" ili "èlanak" o Seminaru za mlade kri-tièare. A nisam. Ni ja, ni Dalibor.

4. U pravu ste, "ni u èemu nisam sudjelo-vao, osobno ništa od svih tih zbivanja nisampratio". Ali zašto bih? Zar sam pisao o sudje-lovanju, praæenju ili slušanju? Zar sam uopæepisao o tom vašem Forumu (vidi pod 2.)? Bri-ne me ipak to što ka ete da "ni s kim o raduna seminarima nisam iscrpnije razgovarao".Ma ja sam bio uvjeren da je Gavella pohaðaobarem taj Seminar za mlade hrvatske kazališ-ne kritièare!

5. Netoèno je da sam "sve svoje dojmove,zakljuèke i sudove izveo iz dvije-tri 'radne te-ze' prepisane s popratnih letaka". Prvo, pisaniizvor koji me samo potaknuo na prvo pitanjepostavljeno Gavelli ne sadr i dva-tri, nego se-dam pitanja, a cijeli je sluèaj utoliko sramot-niji ukoliko su to za vas uistinu bile, kako sa-mi ka ete, "teze", pa makar i radne. Ukolikoinsistirate da vaša pitanja, poput Što korum-pira kazališnog kritièara? Što je najveæi 'zloèi-

n' koji mo e poèiniti kritièar? Jesu li veze o-pasne? Tko æe primijetiti ako kritièari nesta-nu? itd. ipak shvatimo kao vaše "teze" (npr.kritièari ionako èine zloèine, a pitanje je samošto je zapravo njihov najveæi zloèin), dopusti-te da primijetim kako bi monta om takvih"teza" netko lako mogao slo iti i presudu:kritièari su uglavnom korumpirani zloèinci ivalja ih eliminirati.

Drugo, nisu ta pitanja usput nabaèena na"popratni letak" koji se dijelio na cesti ili ba-cao iz aviona, nego je rijeè, štovani kolegeèlanovi Upravnog odbora, o pozivu na sudje-lovanje i slu benom programu jednog Semi-nara u organizaciji Hrvatskog centra ITI-U-NESCO, o dvije gusto ispisane stranice A4 pa-pira koje su prilo ene zajedno s prijavnicom,programskom materijalu cijelog Foruma, akoji sam primio poštom kao i svi drugi bivši isadašnji èlanovi vašeg tzv. Instituta. Teze, ka-ko vi pišete, uredno su razvrstane po danimaSeminara te uvrštene u raspored Seminara zasvaki pojedini dan, gdje su se našle zajedno srazgovorima u povodu predstava te uvodnimizlaganjima voditeljice seminara o uistinu ši-rokom rasponu kazališno-kritièarske prakse:od amerièke, preko britanske do ju noafrièke.

Èin nekritièkogobo8avateljaReagiranje na tekst Estetika marksis-tièkog linèa Nataše Govediæ iz Zare-za br. 39, 28. rujna 2000.

Nebojša Jovanoviæ

Poštovana gospoðo Govediæ,“vi ironièno pozivate na moju medijsku

likvidaciju”:Molit æu Vas da mi povjerujete na rijeè da

svojim reagiranjem zaista nisam smjerao ni-kakvu medijsku likvidaciju. Baš kao što Vitvrdite da njegujete upuæenost u mišljenjadrugaèija od Vaših, i ja to mogu ponoviti gle-de Vas: uistinu mislim da za Vaše tekstove uZarezu mora biti mjesta, jer volim biti upuæenkakve oblike banalnost danas mo e poprimi-ti.

“Namijenivši tekst reagiranja glavnojurednici Zareza lijepo ste pokazali i kako povašem mišljenju funkcionira hijerarhija umarksistièkom kljuèu: kao apel ‘vrhu hijerar-hije’ za likvidaciju nepodobnih ‘ni ih’ èlanovapartije.”: Hvala na ovoj fantazmi o uredniš-tvu Zareza: da u gospoði Zlatar vidim ono štoVi tvrdite da vidim, sigurno joj ne bih slao po-ruku namijenjenu rubrici reagiranja. Dakle,bez obzira na formu moje poruke njezin je is-tinski adresat jasan. I da ne bude zabune:provjerite kako poèinje, primjerice, reagira-nje Neinformiranost kritièara, objavljeno naistoj stranici gdje i Vaša Estetika marksistiè-kog linèa. Nevjerojatno, ali poèinje sa: “Poš-tovana gospoðo Zlatar!” Jesu li time potpisni-ci tog reagiranja pokazali kako po njihovommišljenju “funkcionira hijerarhija u marksis-tièkom kljuèu”?

“No buduæi da vi niste upregli svoje argu-mente u obranu Jamesona…”:

Duhovito, nema zbora. Da je u Vašem tek-stu iznesena kakva argumentirana kritika,mo da sam i mogao doæi u napast da, silan lisam i mrijeti naviknut, jednog Jamesona bra-nim. Ili, postavimo to ovako: Vaš tekst ne ra-èuna sa samim Jamesonom kao moguæim ad-resatom, jer da raèuna – nekakve bi vra jeargumentacije u njemu moralo biti. Moj tekstpak, naravno, iskljuèivo raèuna s Vama i op-æim mjestima koja ste izruèili.

‘Zahvaljujem vam što ste usput tako èitkoizrazili i ortodoksno šovinistièki stav o tobo e‘nepobitnoj’ zaglavljenosti enskog uma nakognitivnoj orijentaciji sapunica”:

Kako bi se enski um mogao zaglaviti naneèemu poput kognitivne orijentacije sapuni-ce, k tomu još i tobo e “nepobitno” (molimVas, mogao bi netko zbog ovih navodnika još ipomisliti da sam negdje rabio tu rijeè, te dame Vi citirate) nije mi posve jasno, a kad stesve to popepelili mojim “èitko izra enim” or-todoksnim šovinistièkim stavom, nije mi bilodruge do posegnuti za vlastitim tekstom. Ukojemu sapunicu (Esmeralda), orijentirana knekom meni neshvatljivom sjeveru i smjeru,spominjem u sljedeæoj reèenici:

Odnosno, ako ste propustili više od 70 epi-zoda Esmeralde pa vam ovaj trolist pouèakanije jasan, evo pojašnjenja: imamo posla sa“sviješæu kako se uz ponešto duha i humoramo e pre ivjeti i u najcrnjim te najusamljeni-

jim uvjetima, boreæi se s obiteljskim, i škol-skim i tr išnim i klasnim nasiljem.”

Zahvaljujuæi odgovarajuæem fontu, mojaje reèenica uistinu èitka, no gdje su ovdje en-ski um i njegova nekakva tobo nja “nepobit-na” zaglavljenost, ostaje mi, priznajem, ne-dokuèivom misterijom. No, dozvoljavam da uuniverzumu gdje me promoviralo u marksistujer sam urednicu Zlatar zazvao pismenim vo-kativom, mogu postati i ortodoksnim šovinis-tom jer sam spomenuo Esmeraldu. Ili mo daèak ni to nije razlog? Jer “odmah” ste Vi vid-jeli kako ja znam “gdje je mjesto enama, agdje Velikim Uèiteljima”! Moje èestitke, ta Viste telepatsku vezu uspostavili ne samo s uliè-nim maèkama, nego i sa mnom! Šalu nastra-nu, ali od titule ortodoksnog šovinista neæebiti siguran nijedan posjednik muških gona-da, sve dok se feminizmom kite telepate kojepresijecaju da što je feminizam, a što šovini-zam (ove odrednice, izgleda, kod njih fun-kcioniraju u nekakvoj dihotomiji). Kazati “onje ortodoksni šovinist” najveæi je domet ovogkvazifeminizma, ter je on, paradoksalno, uvi-jek u zenitu.

“Ljubazno bih vas nadalje molila da mi,èak ni u funkciji >i ekova prevodioca, ne nas-tavite objašnjavati kako bi bilo bolje da ko-naèno ‘izaðem na pravi put’ marksistièke kri-tike”:

U ovakvim prepiskama nije po eljno bitialjkav s navodnicima (prvo s “nepobitnom”zaglavljenošæu, a evo sada i s “izlaskom napravi put”), ali se uzdam da æe pozoran èita-telj shvatiti kako me ipak ne citirate, jer ni-kad nikome nisam objašnjavao kako bi bilobolje da konaèno “izaðe” na bilo kakav put.Glede >i eka: hvala, premda je rijeè o neèemušto se ne treba posebno isticati. Naime, o ini-cijaciji je rijeè: tek kada ispunite kvotu prije-voda >i eka, mo ete postati punopravnimpripadnikom dragog Vam >i ek-kulta. Inaèe,dajem sve od sebe, pomalo prevodim i Salec-lovu i Bronfenovu, teško je, znate, stiæi nasve.

“Ako je vaš tekst nova varijanta prikrive-ne polemike izmeðu Zareza i Arkzina…”:

Nije. Nije, jer objaviti javno reagiranje,kako sam uradio, sve je samo ne nova vari-janta neèega prikrivenog. I uopæe, nije mipoznata nikakva “prikrivena polemika izme-ðu Zareza i Arkzina”. Znam za polemiku kojauopæe nije bila prikrivena, paèe otvorena isvima je bila na uvidu, a bit æe da i Vi na njumislite jer poimenice prozivate njene sudioni-ke.

“Ne shvaæam zašto uopæe pišete agresivnupolemiku na moj tekst koji, kako velite, emnije dostojan pa nje, em ga smatrate bjeloda-no i banalno pogrešnim”:

Da Vaš tekst nije dostojan pa nje, to veliteVi, ja ništa slièno napisao nisam. Uostalom,bar ova moja reagiranja pokazuju da nalazimda su Vaši tekstovi pa nje vrijedni. ShvaæamVašu zapitanost: premda ste i sami napisaliagresivan komentar neèega (Jamesonovo pre-davanje) što smatrate bjelodano i banalnopogrešnim, to Vam iskustvo ne mo e pomoæida shvatite moju odluku da uèinim nešto sliè-no. Jer, ipak je na djelu potpuno odsustvo si-metrije – Vi o Jamesonu pišete znajuæi da onVaš tekst neæe ni proèitati, ja o Vama pišemznajuæi da æete moj tekst Vi proèitati i odgo-voriti na njega. Otud moje reagiranje prijemo ete shvatiti kao èin “nekritièkog obo a-vatelja” Igora Mandiæa, nego “nekritièkogobo avatelja” Fredrica Jamesona. (Znam daje Mandiæa malo te e potopiti u marksistièkuturšiju, no ako Vam je to uspjelo sa mnom, iza Polemièara ima nade).

“Rastanimo se naposljetku…”: Na alost, za razliku od “Velikog Uèitelja”

nisam imao èast sastati se s Vama, ter se odVas ne mogu ni rastati. Ukoliko pak mislite naVaš susret s mojim reagiranjima, tada dopuš-tam da æete se Vi rastati od mojih tekstova,no ja od Vaših baš i neæu. U trenutcima kad sene predajem lakanovsko-marksistièkom ri-tualnom transu s inim pristašama >i ek-kul-ta, kako veæ natuknuh, èitam Zarez.

Preporuke za knji nicu: hvala, FrançoisaFureta zaista nisam imao prigodu èitati i da-jem èasnu pionirsku rijeè da æu pokušati naæispomenutu mu knjigu. Glede djeèje literature,sjeæam se da su za mog djeèaštva bibliotekeVjeverica i Lastavica bile sjajne. Sluèajan uzo-rak: Andersen, Lovrak, Schwabb, Æopiæ, Ku-šan. Pretpostavljam da Vam neæe biti teškoodrediti spol njihove fikcije. Paèe, mo da suupravo neki od njih posijali u meni klicu mar-ksistièkog šovinizma, no dozvoljavam da bistemogli u ivati u njihovim djelima.

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Hebrangova 21, Zagreb

telefon: 4855-449, 4855-451fax: 4856-459

e-mail: zarez@zg.tel.hrweb: www.zarez.com

uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.

za nakladnika: Boris Marunaposlovna direktorica: Marcela Ivanèiæ

glavna i odgovorna urednica: Andrea Zlatarpomoænice glavne urednice: Katarina Luketiæ, Iva Pleše

redaktor: Boris Beckredakcijski kolegij:

Sandra Antoliæ, Tomislav Brlek, Grozdana Cvitan, Dean Duda, Nataša Govediæ, Giga Graèan, Nataša Iliæ,

Rade Jarak, Agata Juniku, Pavle Kaliniæ, Branimira Lazarin, Jurica Pavièiæ, Dušanka Profeta,

Dina Puhovski, Srðan Raheliæ, Sabina Saboloviæ, David Šporer, Igor Štiks, Gioia-Ana Ulrich,

Davorka Vukov Coliægrafièki urednik: �eljko Zorica

lektura: Marko Plaviætajnica redakcije: Nataša Polgar

priprema: Romana Petrinectisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20a

Tiskanje ovog broja omoguæili suInstitut Otvoreno društvo Hrvatska

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Cijene oglasnog prostora1/1 stranica 4500 kn1/2 stranice 2500 kn1/4 stranice 1600 kn1/8 stranice 900 kn

PRETPLATNI LISTIÆizrezati i poslati na adresu:

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Hebrangova 21

Kelim se pretplatiti na zarrez:

6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 kn

Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove testudenti i uèenici mogu koristiti popust:

6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 kn

Za Europu godišnja pretplata 100,00 DEM, zaostale kontinente 100,00 USD.

PODACI O NARUÈITELJU

ime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoruèni potpis:

Uplate na 1iro-raèun kod Zagrebaèke banke:30101-601-741985. Kopiju uplatnice prilo1itilistiæu i obavezno poslati na adresu redakcije.