Fikret Muslimović - Moralne, političke i vojne strane genocida u Srebrenici

9GRAANIKI GLASNIK 39/XX | POVODOM

Moralne, politike i vojne strane genocida u Srebrenici

Moralne, politike i vojne strane genocida u Srebrenici(povodom 20. godinjice genocida u Srebrenici, od jula 1995.)

Fikret Muslimovi, general major u penziji

Saetak: U prvom dijelu ovoga rada autor nudi opi pogled na fenomen genocida u Srebrenici, osvrui se na uzroke i poslje-dice agresije na Bosnu i Hercegovinu, te podijeljenost i krizu bosanskohercegovakog poratnog drutva, u kome su rezultati agresije i genocida priznati kroz priznanje politikog entiteta zvanog Republika Srpska, gdje ne postoji spremnost za suoa-vanje sa ratnom prolou i odgovornou srpske politike. Ima-jui u vidu da se u Republici Srpskoj javno i sistematski negira genocid u Srebrenici, autor se bavi i pitanjem mogue moralne katarze srpskog naroda, a takoer i pitanjima razliitih vidova i stupnjeva odgovornosti. U drugom dijelu rada pojanjene su vojne okolnosti ofanzive na Srebrenicu 1993. godine, o emu autor govori i u svojstvu neposrednog svjedoka, kao lan taba vrhovne komande Armije BiH. Posebno ukazuje na pokuaje predsjednika Izetbegovia da pomogne opkoljenoj Srebrenici, te opisuje vlastita iskustva u pregovorima sa agresorom na Sa-rajevskom aerodromu, odranim posredovanjem UN-a. Trei dio rada govori o vojnim okolnostima ofanzive na Srebrenicu 1995., pada te enklave i genocidu nad bonjakim stanovni-tvom. Autor posebno analizira vojni angaman Srbije, zatim samu vojnu operaciju zauzimanja Srebrenice i epe, te pasiv-nost UN-a i NATO-a, kao i mjere koje je poduzimalo bosansko-hercegovako politiko rukovodstvo, predvoeno predsjed-nikom Izetbegoviem. etvrti dio analizira ulogu Republike Srpske kao realizatora genocida, ali i stalnu prijetnju buduem miru. U petom dijelu prikazani su oblici maskiranja agresije na Bosnu i Hercegovinu, dok u estom dijelu autor iznosi obimne

POVODOM

GRAANIKI GLASNIKasopis za kulturnu historiju

Broj 39, godina XXmaj, 2015. [str. 9-32]

Monos 2015

10 Moralne, politike i vojne strane genocida u Srebrenici

POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 39/XX

dokaze o dominantnoj ulozi beogradskih vlasti u agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini. Sedmi, posljednji dio, kao svojevrstan zakljuak, osvrt je na sve apsurde tretiranja agresije i njenih posljedi-ca u poslijeratnom dobu.Kljune rijei: Srebrenica, Bosna i Hercegovina, agresija, genocid, Republika Srpska, Srbija, Voj-ska Republike Srpske, Srbijansko-crnogorska voj-ska, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegovi, Ujedinjene nacije, NATO, Zatiena zona,

Opa razmatranja

Sukobi o uzrocima, tokovima i posljedicama agresije

U raspravama o agresiji na RBiH 1992.- 1995., vlada terminoloka zbrka, koja se mora prevazii tako to e se takozvana Re-publika Srpska i takozvana Vojska Republi-ke Srpske tretirati kao sastavni dio aparata pod kontrolom beogradskog reima na elu sa Miloeviem, to podrazumijeva da se rat-ni vojni efektivi u BiH trebaju nazivatisr-bijanska vojska ili Srbijansko-crnogorska vojska, a ne Vojska bosanskih Srba. U tom smislu, Vojsku Republike Srpske treba treti-rati kao formaciju u okviru Srbijanske voj-ske (Srbijansko-crnogorske vojske), a ne kao posebnu vojsku. Tretiranje takozvane Vojske Republike Srpske kao posebne voj-ske podupire tezu o graanskom ratu u BiH, ime se negira istina da je Srbija i Crna Gora, odnosno Savezna Republika Jugoslavija, kao zaraena strana nosilac oruane agresije na RBiH.

Zloini genocida tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.1995. godine, posebno na podruju Srebrenice, u lokalnim, regio-nalnim, evropskim i globalnim okvirima, bili su, sada su i trajno u budue bit e sadraj panje politiara, filozofa, historiara, raznih strunjaka, naunika i cijele javnosti. Identi-ficirani su direktni i indirektni krivci za zlo-ine genocida. Poznati su i oni koji ele da se zloini zaborave, da se prikriju, iskrivljeno

predstave, da se zloinci rehabilitiraju, a neki u historiji predstave junacima. Iako je sve to poznato, rtve zloina, njihovi najblii, gra-ani BiH, a posebno Bonjaci i drava BiH, ne uspijevaju ili teko postiu da se pomou ve rasvijetljene istine o genocidu, zloinci, njihovi podstrekai, politiki i dravni fakto-ri koji su ih organizirali, adekvatno tretiraju i zaslueno kazne.

Tekoe koje se u tom pogledu javljaju, izraz su razliitih tumaenja o uzrocima, to-kovima i posljedicama rata u kome se orua-nom borbom kao osnovnim, ali ne i jedinim sadrajem rata eljela unititi drava Bosna i Hercegovina, sa katastrofalnim posljedica-ma po njene graane, posebno za bonjaki narod. Poslijeratna nepravda koja se ini r-tvama genocida u Srebrenici i irom Bosne i Hercegovine je, ustvari, produetak ratnog zloinstva prema tim rtvama. Nosioci tih zloinstava su entitet Republika Srpska, njeni politiki faktori i lideri koji, uprkos, rasvijetljenoj istini o uzrocima, tokovima i posljedicama agresije na Bosnu i Hercegovi-nu, negiraju, relativiziraju, umanjuju i svoju odgovornost za zloine i genocid prebacuju na stranu rtava.

Odrazi bosanske na svjetsku sigurnostRatnu tragediju koju su pretrpjeli graani

Bosne i Hercegovine, treba smatrati tragedi-jom za itav ljudski rod i civilizaciju. Kad se ve dogodila, onda je odnos prema tragediji najvanije ljudsko pitanje. Neovjean od-nos u tom pogledu moe, potencijalno da nosi vie zla za rtve i cijelo ovjeanstvo, od koliine zla koju je ve donijela konkretna tragedija. Neovjean odnos prema trage-diji Srebrenice indicira zabrinjavajui trend ljudske civilizacije, sa posljedicama koje se mogu proiriti i produbiti do dimenzija ka-tastrofe globalnih razmjera. Civilizacija u kojoj se zlo nagrauje, motivira nove zloi-nake poduhvate. Zato nije sluajno to se, poslije tragedije genocidnih zloina u Bosni i Hercegovini, posebno u Srebrenici, dogodi-

11

GRAANIKI GLASNIK 39/XX | POVODOM


lo vie ratova u kojima neke zaraene strane, motivirane iredentistikim i seperatistikim politikama za sebe trae entitete po uzoru na Republiku Srpsku. Takve ili sline zahtje-ve istiu neke politike snage u Makedoniji, Kosovu, Iraku, Siriji, Ukrajini, Gruziji, Mo-ldaviji itd. U krizama nekih od tih zemalja dogodili su se brojni, teki zloini, kojih, naj-vjerovatnije ne bi bilo ili bi ih bilo manje da je, prethodno u Bosni i Hercegovini sprijee-na uspostava Republike Srpske.

Da li e se pojaviti veliki ovjek meu srpskim liderima?

Velike probleme mogu rjeavati, u moral-nom smislu, veliki ljudi, a u politikom veliki lideri. Tendencija gomilanja, a ne rjeavanja problema je izraz, pored ostalog i liderske krize, nedostatka moralno i politiki veli-kih ljudi meu liderima. Nune su krupne odluke koje ne mogu donositi mali ljudi ili neljudi kao lideri. Krupna odluka bi bila da Srbija sebe pone smatrati odgovornom za oruanu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, da kae istinu koju ona zna bolje od bilo koga: da je njen dravni aparat, u cilju maskiranja agresije i odgovornosti za zloine, osnovao entitet Republiku Srpsku i uinio ga geno-cidnom tvorevinom, da je Vojska Republike Srpske bila sastavni dio Vojske SRJ, te da je Srbija odgovorna za zloine genocida u Bosni i Hercegovini, posebno u Srebrenici. Da li je u aktuelnom vremenu uope mogua pojava tog velikog ovjeka meu relevantnim, naju-tjecajnijim srpskim liderima i da li e meu njima ikada biti mogu takav ovjek koji e biti u stanju rei istinu svom srpskom naro-du, cijelom ovjeanstvu, pa i rtvama po-injenih zloina u Bosni i Hercegovini, po-sebno u Srebrenici? Nikakve presude Hakog tribunala i drugih sudova, ak i ako bi ide-alno pravedno sankcionirali sve odgovorne srpske zloince, ne bi mogle dosegnuti znaaj podrke koju bi srpski narod dao svom lideru ako bi u naprijed navedenom smislu izgovo-rio tu istinu. Treba se nadati da je to mogu-

e, jer njemaki narod, koji je osudio svoje faiste, ne bi trebalo da bude nita bolji od srpskog. Rizici da Njemaka ponovo postane faistika drava su iezli putem pokajanja, katarze, moralnog etikog proienja.1 Takvi rizici nisu iezli u Srbiji. Vjerovatnoa da e se takvi rizici prevazii u Srbiji i Re-publici Srpskoj, srazmjerna je vjerovatnoi da e uslijediti srpsko pokajanje, katarza, moralno etiko proienje.

Dok se to ne dogodi, na javnoj sceni e biti relativiziranje i opravdavanje genocidnih zloina u Bosni i Hercegovini, posebno onih na podruju Srebrenice. Ideologije i politike koje su inspirirale genocid u Bosni i Herce-govini djeluju organizirano, dakle, planski i smiljeno s ciljem da se kroz budua vre-mena postigne ono to nisu sasvim postigle u historijskoj situaciji koju identificiramo kao proces disolucije bive SFRJ. Republika Srpska nije postojala, ona je proizvedena u pripremama oruane agresije i bila je instru-ment zloinada bi se unitila drava Bosna i Hercegovina koja ima svoju milenijsku histo-riju. Proizvodilo se naoruanje da bi se upo-trijebilo za ubijanje u Srebrenici. Oni kojima je u takvim namjerama trebalo naoruanje, proizveli su vojsku za genocidnu ofanzi-vu na Srebrenicu. Proizveli su paradravu Republiku Srpsku za maskiranje agresorske uloge i odgovornosti za genocid Srbije i Crne Gore, odnosno Savezne Republike Jugoslavi-je. Dakle, svi produkti te ratne proizvodnje imaju isti karakter i smisao u pogledu odgo-vornosti i krivnje za zloine genocida u Bo-sni i Hercegovini, posebno u Srebrenici.

Nakon rata, po mirovnom sporazumu unitavali su se stokovi naoruanja. Demobi-lizirala se entitetska vojska, a zatim transfor-mirala u vojsku drave Bosne i Hercegovine. Od instrumenata zloina ostala je Republika Srpska sa tendencijom njenog jaanja. U krajnjem, samo po sebi nije problem ni po-stojanje Republike Srpske, ve su problem 1 Klai Bratoljub, Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1978. godine, strana 675.



ekstremno nacionalistike, faistike ideo-loke i politike osnove njene izgradnje, to se pokazuje ponaanjem utjecajnih srpskih politikih lidera i veeg dijela srpskih inte-lektualaca. U tome se nazire prijetnja novim genocidom.

Razni motivi tumaenja odgovornosti za genocidne zloine u Srebrenici

Politiki motivi tumaenja genocidnih zloina u Bosni i Hercegovini, posebno u Srebrenici treba da imaju naroitu panju naune, strune i ire javnosti. Zabrinjava brojnost onih koji o genocidnim zloini-ma u Srebrenici govore i piu pod motivom relativiziranja, opravdavanja, prebacivanja odgovornosti, prikrivanja zloina, zaborava, iskrivljenog predstavljanja. Isto tako, zabri-njava brojnost onih koji zloine genocida u Srebrenici tumae pod razliitim motivima dnevno-politikih, uskih, stranakih intere-sa i obrauna sa politikim konkurentima u borbi za vlast. Od politiara se oekuje od-govorniji odnos prema rtvama genocidnih zloina u Srebrenici i ire u Bosni i Herce-govini. Od njih javnost treba traiti da se za svoje ocjene i teze, bolje pobrinu za argu-mentaciju, a ne da u svojoj matovitosti, kroz borbu za vlast, bez ikakvih argumenata, za zloine u Srebrenici optuuju lidere, politi-ke, vojne i druge faktore na strani branitelja Bosne i Hercegovine. Podrazumijeva se da bez argumenata nije opravdano optuivati ni lidere, politike, vojne i druge faktore na stra-ni agresora na Bosnu i Hercegovinu.

Biti odgovoran u irem znaenju rijei odgovornost, moe, a ne mora da znai biti kriv i u pravnom smislu. U krivino-prav-nom pogledu, za zloine u Srebrenici isklju-ena je bilo kakva odgovornost, bilo koga na strani branitelja Bosne i Hercegovine. To ne znai da izvan krivnje u pravnom smislu, na strani branitelja nije bilo greaka i grije-hova, pa i teih. Nije moralno, primicati se zaslugama, a odmicati se od odgovornosti za propuste i negativnosti. Dakle, opravdano je

postaviti pitanje da li je Vrhovna komanda na elu sa Alijom Izetbegoviem, mogla ne-to vie uiniti od onoga to je uinila, ali pri odgovoru na to pitanje nije moralno apstra-hirati ogranienja koja je Vrhovna komanda imala u ostvarivanju svoje uloge. Ima i onih koji iz mrnje, ideolokih i politikih nesla-ganja i nezadovoljstava, zato to nisu mogli ostvariti svoje karijeristike ambicije, o zlo-inima genocida u Srebrenici govore kao da je Vrhovna komanda mogla, a nije htjela osloboditi itavu zemlju i sprijeiti genocid u Srebrenici, pa se u vezi s tim izlazi sa raznim propagandistikim nebulozama izjednaava-nja odgovornosti liderstva na strani agresora i liderstva na strani branitelja. Za ideologe, politike kreatore i izvritelje agresije na Bo-snu i Hercegovinu koji su odgovorni i kri-vi za genocid u Srebrenici, dolaze na strani branitelja kao narueni oni koji se trude da izjednae odgovornost i krivnju liderstva na strani agresora i liderstva na strani branitelja za zloine genocida u Srebrenici. Takvo po-naanje pojedinih Bonjaka ima dalekosene negativne posljedice, pored ostalog i na izo-stajanje ili odlaganje srpske katarze. Drugim rijeima, proizvode efekat odvraanja Srba od eventualnog pokajanja, katarze, moral-nog etikog proienja.

Vojne okolnosti ofanzive na Srebrenici u proljee 1993. godine

Neke od Izetbegovievih aktivnosti radi spaavanja naroda Srebrenice u proljee, 1993.

Vojne i policijske snage u BiH su pod kontrolom Miloevia i Karadia, marta i aprila 1993. godine izvele veliku ofanzivu na slobodne teritorije oko Srebrenice. Jedinice Armije R BiH su bile prinuene na povlae-nje. Stanovnitvo je bjealo prema gradu, u Srebrenicu. Bilo je oko 500 teih ranjenika i bolesnika. To je bila izuzetno teka situacija. Jedinice 2. korpusa, zbog nedostatka munici-je, nisu mogle spolja bitno borbeno djelovati

13



prema snagama A RBiH u okruenju. Pred-sjednik Izetbegovi se tada naao u izrazito tekoj situaciji. Bio sam kod njega u kabinetu dok je razgovarao sa predsjednikom Hrvat-ske Tumanom. Svjedok sam Izetbegovie-vih molbi da Tuman utjee na zapovjednike HVO u Hercegovini da omogue prolaz ne-koliko kamiona sa naoruanjem i municijom, koji su na putu prema Tuzli bili zaustavljeni na nekom dijelu puta preko zapadne Herce-govine. Molei Tumana, Izetbegovi mu je pokuao objasniti da je jako teka situacija oko Srebrenice, da nam je prijeko potrebno oruje i municija iz zaustavljenog transpor-ta, kako bi se spasilo oko 100.000 graana, meu kojima ima mnogo ranjenika.

Tuman je odgovarao Izetbegoviu da je ve poduzimao mjere po njegovim ranijim molbama, u vezi s tim, ali da njegove zapo-vijedi o tome ne izvravaju elnici HVO-a na podruju Hercegovine. To je bila velika Tu-manova la. On se prema Izetbegoviu po-naao oholo i u svemu neiskreno. Ignorirao je Izetbegovievo uvjerljivo objanjavanje da je situacija, u i oko Srebrenice oajna. Uza-lud je Izetbegovi isticao da je borba protiv etnika zajedniki interes Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sjeam se, takoer, da je tom prilikom, nakon razgovora sa Tumanom, Izetbegovi, uzbueno rekao da mu nema ni-ta tee od susreta i razgovora sa Tumanom, te da bi radije podnio noenje velikog tereta uzbrdo, nego razgovarao s njim. Izetbego-vi je morao trpjeti Tumana takvoga kakav jeste, jer je samo od njega ovisilo da li e ili ne, preko Hrvatske i zapadne Hercegovine, prema srednjoj Bosni, proi konvoji sa na-oruanjem, municijom i drugim robama i sredstvima bez kojih nismo mogli preivjeti i ratovati. Tumanova neiskrenost je kota-la ivota mnoge nae borce i graane. Da je Tuman, kako je trebao, dozvoljavao prolaz konvoja sa orujem i municijom, rtve u na-im redovima bi bile mnogo manje.

Izetbegovi je koristio sve raspoloive diplomatske kanale da se od strane meu-

narodne zajednice poduzmu odgovarajue mjere, te spase ugroeni graani, posebno ranjenici. Zahtijevao je da snage UNPRO-FOR-a odu prema Srebrenici, da se zatite graani, da se ranjenici i bolesnici evakuiraju i zbrinu u bolnikim centrima u Tuzli, Zenici i Sarajevu, da se uspostavi prekid vatre i da se etnike snage vrate na poloaje sa kojih su krenule u tadanju ofanzivu. Kanadski bataljon UNPROFOR-a je iz pravca Tuzle krenuo prema Srebrenici, ali je blokiran u rejonu Cerske, to je radikalno otealo si-tuaciju. Izetbegovi je neprekidno boravio u svom kabinetu. Zabrinut za sudbinu Sre-brenice, djelovao je premoreno i iscrpljeno. S obzirom na godine starosti u koje je uao, pitao sam se otkuda mu snaga da izdri tolike psihike i intelektualne napore.

Privremeni prekid vatre i pregovori o Srebrenici na Sarajevskom aerodromu

U takvim okolnostima, posredstvom ko-mandanata UNPROFOR-a, generala Val-grena i generala Moriona, uslijedio je prekid vatre, uz uslov postavljen sa etnike strane da otponu pregovori u kojima bi se rijei-lo pitanje Srebrenice. Razgovori su otpoeli na Sarajevskom aerodromu. U delegaciji A RBiH bili su: Sefer Halilovi, Jovan Divjak, Stjepan iber, Malik kalji i Fikret Musli-movi (potpisnik ovih redova). Prevodilac je bila Amira Kapetanovi. Sa etnike strane u bili su: Ratko Mladi, njegov pomonik za moral Milan Gvero i pomonik za obavjetaj-no-bezbjednosne poslove Zdravko Tolimir.

Razgovori su trajali cijelog dana, 17. 04. 1993. godine. U poetku je general Valgren saopio teme o kojima emo razgovarati: (1) pitanje prekida vatre; (2) kontrola prekida vatre; (3) ojaavanje prisustva UN u Srebre-nici, radi nadgledanja i kontrole situacije; (4) uspostava zranog koridora za Srebre-nicu radi zbrinjavanja i evakuiranja ranje-nika i bolesnika. Nije bilo rezultata. Mladi je bio uporan, zahtijevajui da se okrueno podruje Srebrenice demilitarizira. Pod de-



militarizacijom, Mladi je podrazumijevao i ultimativno zahtijevao: da se pred njim po-stroje jedinice Armije R BiH koje su se na-lazile u okruenom prostoru Srebrenice i da postrojeni borci, pred njim poloe oruje; da UNPROFOR, pod etnikom kontrolom uniti predato oruje; da e on omoguiti da graani koji ele, sa podruja Srebrenice odu prema Tuzli, Sarajevu i Zenici, a da, koji ele, mogu ostati na teritoriji koju e, nakon nae predaje, kontrolirati etnici; da graani koji ostanu na toj teritoriji moraju biti lojal-ni etnikim vlastima; da e on (Mladi), sve pripadnike Armije R BiH, kad predaju oru-je, odvesti na bezbedno mesto. Mladi nije dozvoljavao raspravu o evakuaciji ranjenih i bolesnih iz Srebrenice.

Generali Valgren i Morion su prijetnja-ma pokuali uticati da Mladi popusti. Go-vorili su: Generale Mladiu, ako ne omogu-ite prekid vatre, zamolit u Karadia da Vas oslobodi obaveza, to je znailo da e zamoliti Karadia da smijeni Mladia. Generali Val-gren i Morion su uporno prijetili Mladiu, to je Mladia samo nasmijavalo. Iskazujui svoju prijetnju, Morion je Mladiu govorio: Obeavam vam da e vas Karadi oslo-boditi obaveza, jer o tome ima saglasnost Vaingtona i Pariza. I Valgren e traiti vau smjenu. Dat emo izjavu za medije da samo Vi, Mladiu, ne potujete zahtjeve za prekid vatre, poslije ega slijede neugodne posljedice.

Valgren je isticao da u Srebrenicu mora ui Kanadski bataljon i da e se Srebrenica demilitarizirati, ali da je za takve njegove pla-nove potreban prekid vatre, te da e nakon prekida vatre rasporediti snage UN na po-druju Srebrenice.

Predstavnici Armije RBiH su zahtijevali prekid vatre 17. 04. 1993. godine do 24.00 sati , da se posmatrai UN-a postave na liniju razdvajanja izmeu jedinica Armije R BiH na podruju Srebrenice i etnikih jedinica pod kontrolom Mladia. Zahtijevali su tako-er, da se posmatrai UN postave i na grani-cu BiH sa Srbijom i Crnom Gorom.

Mladi je bio uporan u svojim, naprijed navedenim ultimativnim zahtjevima. Ko-mentariui Seferove zahtjeve o prekidu va-tre i o postavljanju posmatraa UN-a, Mladi je dodatno zahtijevao: da se iz muslimanske vojske povuku sve snage HVO i strani plaenici iz islamskih zemalja; da se omogui sloboda kretanja zatoenom srpskom stanovnitvu iz Sarajeva, Srebrenice, Tuzle, Olova, Zenice, Visokog, Breze, Pazaria, Tarina, Kreeva i Busovae, kao i iz sela oko naprijed nabro-janih gradova; da se prekine pakt izmeu Tumana i Izetbegovia u ratu protiv Srba, a, zatim, je ponavljao da on zahtijeva demilita-rizaciju Srebrenice, da na podruju Srebre-nice ne smije biti vojske nego samo lokalna policija, da civili mogu ostati na podruju Srebrenice i da e on, za civilno stanovnitvo omoguiti dopremu humanitarne pomoi.

Nasuprot tome, predstavnici Armije RBiH su uporno zahtijevali: da Kanadski bataljon, koji je na putu od Tuzle prema Srebrenici za-ustavljen kod Cerske, ue u okrueno pod-ruje Srebrenice; da se etnike jedinice vrate na poloaje sa kojih su krenule u posljednju ofanzivu prema Srebrenici; da se artiljerija, koju etnici imaju na tom dijelu ratita, po-vue na udaljenost sa koje ne moe biti gra-natirano stanovnitvo Srebrenice; da snage Kanadskog bataljona UNPROFOR, efikasno kontroliraju prekid vatre; da se stanovnitvu prognanom u toj ofanzivi, odmah omogui povratak u svoje domove, te da se svi ranjeni-ci i bolesnici evakuiraju u bolnike centre na teritoriji pod kontrolom Armije R BiH.

Razgovori su bili veoma teki. Mladi je ultimativno, uz teke prijetnje nastavkom ofanzive, postavljao svoje naprijed navedene zahtjeve. Euforino je ustajao sa stolice, na-slanjao se jednom rukom na konu oficirsku torbicu, koju je imao ispred sebe na stolu, a drugom rukom, uperenim kaiprstom, ma-hao je i vikao, ponavljajui po nekoliko puta ove rijei: Muslimani, ja sam vam rekao ta morate uraditi: predati vojsku, predati oruje. Ako to ne uradite, sve u spriti to imate u

15



Srebrenici i oko Srebrenice. Nemojte kasnije, kad se to dogodi, a dogodit e se ako ne ispuni-te moje uslove, da govorite kako mi Srbi nismo tolerantni i kooperativni. Ponavljam, ako ne uradite to od vas traim, sve u vas spriti. Artiljerije imam dovoljno. Tenkova imam do-voljno. Municije imam dovoljno. A vi nemate nita, osim ivota koje moete spasiti ako me budete sluali. U nekoliko navrata, tokom sa-stanka, Mladi je iz svoje kone torbice kakva je bila u opremi oficira JNA, vadio flau alko-hola, vjerovatno, rakije, toio u malu aicu koju je imao u torbici iz koje je vadio flau. Takvo njegovo ponaanje mi je vie djelovalo kao oblik provokacije, demonstracije moi i bezobzirnosti, nego to se moglo pretposta-viti da se radi o alkoholiaru, koji ne moe bez alkohola doekati pauzu ili kraj sastanka.

Generali Valgren i Morion su se izjanja-vali u korist naih zahtjeva, ali nisu htjeli pokrenuti inicijativu za borbene operacije NATO-a. Da bi se spasio narod, od meu-narodnih snaga oekivalo se mnogo vie od verbalne podrke.

Ni u popodnevnim i veernjim satima, tog 17. 04. 1993. godine, Mladi nije poputao. Bio je sve otriji. Sve je glasnije prijetio da e, ako ne prihvatimo njegove uslove, svojom ar-tiljerijom spriti sve na ta njegova vojska naie prema Srebrenici. Prijetio je, ako ne prihvatimo njegove ultimativne zahtjeve, da e odmah kad prekinemo pregovore, naredi-ti nastavak ofanzive, to je znailo da e, uz najezdu etnike pjeadije, po naem narodu, sa svih strana, otvoriti masovnu artiljerijsku i tenkovsku vatru.

Kako je nastao sporazum o prekidu vatreU takvoj situaciji, kad smo ve uli u no,

general Morion je predloio da se iz prego-vora povuku Ratko Mladi i Sefer Halilovi, a da pregovore nastavi Radna grupalanovi delegacije koje njih dvojica odrede. Niko nije objanjavao zbog ega Mladi i Halilovi tre-baju biti po strani, a da osobe koje njih dvojica odrede, nastave pregovore. Moda je general

Morion ocijenio da bi njihovim povlaenjem dolo do konstruktivnijeg dijaloga u kojem bi obje strane, u nastupu imale bar priblian nivo autoritativnosti, ali i tolerancije. Poto je napravljena kraa pauza, izali smo iz sale Sarajevskog aerodroma u kojoj smo pregova-rali, u prostorije u kojima smo, inae, koristi-li pauzenaa delegacija u jednu, a njihova u drugu prostoriju. Ratko Mladi i Sefer Hali-lovi su prihvatili prijedlog generala Moriona u vezi sa daljim tokom pregovora. Fikret Mu-slimovi (potpisnik ovih redova) odreen je da predstavlja Armiju R BiH. Sa njim su jo bili Malik kalji, savjetnik u Predsjednitvu R BiH i Amira Kapetanovi, kao prevodilac. U pregovarakoj grupi, sa etnike strane su bili: general Milan Gvero, general Zdravko Tolimir i izvjesni kapetan Magazin.

Glavni problem o kome se nismo mogli dogovoriti bili su Mladievi ultimativni za-htjevi za demilitarizaciju Srebrenice, to je obrazlagao kao obavezu da naa vojska pred njim poloi oruje, a da etnici odvedu nae razoruane vojnike na bezbedno mesto. Najveu brigu smo imali za ranjenike i bole-snike kako ih dovesti na mjesto gdje im se moe pruiti ljekarska pomo.

Nakon to je formirana radna grupa, ka-sno popodne, uli smo u salu za pregovore. Posredovao je general Morion. Zdravko Toli-mir me dobro poznavao. Skupa smo zavrili Vojnu akademiju i jednogodinju kolu bez-bjednosti u Panevu. Gveru sam poznavao iz Visoke vojno-politike kole u Beogradu, u kojoj je on bio nastavnik. U normalna vre-mena, za Tolimira sam mislio da je normalan ovjek. U poetku, sa mnom je pregovarao Milan Gvero, ali je ubrzo inicijativu preuzeo Tolimir. Gvero se prema meni ponaao s res-pektom, ako je to, s obzirom na nae suprot-stavljene pozicije, uope bilo mogue. Toli-mir mi se obraao onako kako me zvao i prije rata Fio, to mi je smetalo, ali je i razbijalo olovnu atmosferu upotpunjenu Mladievom galamom, prijetnjama i ultimatumima.



U poetku, moji pokuaji da preuzmem inicijativu nisu olahko prolazili. Nakon pr-vog sata pregovora, ipak sam unekoliko us-pio. Poeli su sluati dok sam im govorio, nisu me prekidali. Da bismo ubrzali pregovo-re, predloio sam im da odmah oblikujemo tekst sporazuma tako to u ja formulisati reenicu po reenicu, pa ako je oni prihva-taju, da je na i njihov prevodilac prevode na engleski jezik, a potom da se taj prevod otku-ca daktilografskom mainom kod slubenika UNPROFOR-a. Iskreno govorei, oekivao sam da e srpska strana odbiti moj prijed-log, ali to se ipak nije dogodilo. I sam izne-naen njihovim prihvatanjem, odjednom sam se suoio sa tekim, gotovo nerjeivim pitanjima: kako tekstom sporazuma osigurati spaavanje ranjenika i bolesnika, kako izbje-i predaju oruja i na podruje Srebrenice uvesti Kanadski bataljon, a u isto vrijeme za-drati nau vojsku oko Srebrenice. Ne znam kako, u tim trenucima odjednom mi je sinulo rjeenje. Zatraio sam pauzu i svoju zamisao predoio Haliloviu.

Ukratko, poto su etnici, govorei o de-militarizaciji, podrazumijevali demilitariza-ciju ne samo grada Srebrenice, ve i cijelog prostora oko Srebrenice, postojala je mogu-nost da se, prilikom diktiranja sadraja spo-razuma, u jednoj reenici provue i sljede-e: da se demilitarizira grad Srebrenica, ali da nakon njene demilitarizacije u gradu nee ostati oruje, municija, eksploziv ili bilo koja naoruana osoba, osim snaga UNPRO-FOR-a.

Procjenjivao sam da bi ovakvu reenicu protivnika strana mogla shvatiti kao nae veliko poputanje. Objasnio sam Halilo-viu da bi time postigli nae ciljeve, a da, s druge strane, Mladi ne bi dobio ono to je zahtijevaojer bi naa vojska ostala oko Sre-brenice. Raunao sam da bi etnici, ako ne budu dovoljno paljivi, mogli shvatiti da je to, upravo ono, to smo mi do tada uporno odbijali. Jednostavno, izgledalo bi da se time osigurava demilitarizacija cijelog okruenog

podruja iako se ubacivanjem rijei grad to odnosilo samo na ue gradsko podruje. Sa tog podruja uklonili bi se vojnici Armije R BiH, nakon to bi eventualno predali ma-nji broj starih puaka koje bi UNPROFOR unitio, onako kako je traio Ratko Mladi. Kad sam ovaj plan predoio Seferu, on mi je sumnjiavo rekao da pokuam iako ne vjeru-je da e Gveri i Tolimiru ba toliko popustiti panja. Konano, ionako sve podlijee Mla-dievoj kontroli, koji e, svakako, proitati pripremljeni tekst. Ako popusti panja Gveri i Tolimiru, to sigurno nee promaknuti Mla-diu. Naravno, to su bile opravdane sumnje, ali je vrijedilo pokuati jer se time nije imalo ta izgubiti. Nakon to se Sefer sa mnom slo-io, nestrpljivo sam ekao nastavak pregovo-rada pokuam realizirati svoju zamisao. U meuvremenu sam, s gospoom Amirom Kapetanovi dogovorio da se ona, kao pre-vodilac, pobrine da u tekstu na engleskom pie: da nakon demilitarizacije Srebrenice u gradu nee biti oruja i naoruanih osoba.

U nastavku pregovora, 17/18. 04. 1993. godine, ja sam uspio realizirati svoju za-misao. Imali smo tekst Sporazuma koji su usaglasile radne grupe. U prvim pononim satima, Halilovi i Mladi su potpisali Spora-zum u tekstu koji nije mijenjan u odnosu na sadraj koji sam reenicu po reenicu dikti-rao i koji su usaglasile radne grupe. Glavna je bila taka 4. Sporazuma u kojoj je, onako kako sam ja diktirao i navedeno: Demilita-rizacija Srebrenice e se izvriti u roku od 72 sata nakon dolaska jedinice UNPROFOR-a u Srebrenicu (11.00 sati, 18. 04. 1993. godine) ... Svo oruje, municija, mine, eksploziv i bor-bene zalihe (osim medicinskih) u Srebrenici, bie predano UNPROFOR-u, pod nadzorom tri oficira svake strane i sa kontrolom koju e vriti UNPROFOR. U gradu (podvukao F. M.) nee ostati nijedna naoruana osoba ili jedini-ca osim UNPROFOR-a, koji e ostati u gradu, kada se proces demilitarizacije zavri ...2

2 Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice, Sarajevski aerodrom, 18.04.1993. godine, Arhiva.

17



Sporazumom koji je odmah stupio na sna-gu, ozvanieno je da e od 04.59 sati 18. 04. 1993. godine, uslijediti prekid vatre i za-mrzavanje svih borbenih aktivnosti. Omogu-eno je da Kanadski bataljon UNPROFOR-a, zaustavljen u Cerskoj, ue u Srebrenicu do 11.00 sati 18. 04. 1993. godine. Od 12.00 sati 18. 04. 1993. godine, otvoren je zrani koridor izmeu Tuzle i Srebrenice, preko Zvornika radi evakuacije ozbiljno ranjenih i bolesnih, to e trajati sve dok se ne eva-kuiraju svi ranjeni i bolesni. Regulirano je da helikopteri lete od Tuzle prema Zvorni-ku, gdje e se spustiti radi kontrole, jer su se etnici bojali da emo helikoptere iskoristiti za dopremu vojnog materijala na podru-je Srebrenice. Sporazumom je ustanovljena radna grupa koja e, na terenu, odluivati o detaljima provedbe sporazuma. U prvim po-nonim satima 18.04.1993. godine, na Sara-jevskom aerodromu Sporazum su potpisali Sefer Halilovi, general Ratko Mladi i gene-ral Lars-Eric Wahlgren.3

Demilitarizirana zona grada Srebrenice obuhvatala je urbani dio i uu okolinu do ho-rizonta na prvim okolnim brdima, odnosno, do mjesta na tim brdima, sa kojih se ima op-tika vidljivost na cijeli grad. Demilitarizira-na zona je odreena tako da se sa svake take na njenoj granici vidi grad Srebrenica, ali da se ni sa jedne take izvan te granice ne moe otvarati direktna vatra na Srebrenicu. Na sa-mom ulazu u grad i na prvim brdima oko Srebrenice, sa kojih se imala optika vidlji-vost na cijeli grad, UNPROFOR je trebalo da postavi kontrolne punktove. Sve vojne osobe su morale napustiti demilitariziranu zonu. Nikakva nepokretna vojna imovina se nije trebala uvati u toj zoni. Nikakve nepokret-ne instalacije u demilitariziranoj zoni se nisu 3 Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice, Sarajevski aerodrom, 18.04.1993. godine, Arhiva. U vrijeme rje-avanja ovih problema, u Armiji R BiH jo uvijek nije bilo inova. Tada se podrazumijevalo da bi Halilovi trebalo da bude general, pa je uz njegovo ime i prezime, na kraju teksta Sporazuma, gdje su bila imena potpisni-ka, napisano da je i on general.

mogle koristiti za akte neprijateljstva. Vlasti u gradu su imale obavezu da ne uestvuju u sukobima. U toj zoni je trebalo da prestane svaka aktivnost vezana za vojne napore. Arti-ljerija na etnikoj strani se trebala povui od demilitarizirane zone na udaljenost krajnjeg dometa, poveanog za 1.000 metara. Zahtije-vali smo posmatrae na lokacijama raspore-da etnike artiljerije i raketa. Prvi konkretni koraci demilitarizacije Srebrenice su trebali biti predaja oruja, municije, mina, eksplo-ziva i drugih borbenih zaliha, osim lijekova. Objekti vodosnabdijevanja su obuhvaeni zatitom, prema reimu koji je odreen za demilitariziranu zonu grada Srebrenice.

U Srebrenicu je trebalo javiti da se iz grada ukloni vojska; da u gradu ne smije biti oruja, jer, u protivnom, ono mora biti predato UNPROFOR-u radi unitenja; da se prema sporazumu, evakuiraju ranjenici i da se maksimalno uvrsti odbrana na dosti-gnutim linijama. Precizno, u kojem i kavom sadraju je Sefer prenio naredbu, nije mi po-znato.

Nakon 72 sata, pregovaraki timovi su se ponovo sastali na Sarajevskom aerodromu. Doli su svi lanovi etnikog tima. Mladi je galamio. Govorio je da su Muslimani laovi, da su i ovoga puta Srbi pokazali kako su lju-di od rijei, jer su ispunili sve to su Sporazu-mom preuzeli kao obavezu. Mi nismo htjeli diskutirati sa Mladiem, ekali smo da zva-nino otpone sastanak pod rukovodstvom generala Moriona. Otvarajui sastanak, Mo-rion je ocijenio da su strane realizirale spora-zum, da u gradu Srebrenici nema vojske i da su svi ljudi koji se nalaze u Srebrenici samo narod. Mladi se suprotstavio, rekavi, da Muslimani nisu nita uradili to su spora-zumom bili obavezni, dodajui: ...predali su samo nekoliko starih puetina, a vojsku ostavili i dalje naoruanu. Morion je sugeri-rao Mladiu da proita odredbu sporazuma, po kojoj se demilitarizira grad Srebrenica. Stekao sam utisak da je Mladi tek tada shva-tio da sam ih prevario.



Interesantno je da se Sefer Halilovi kasni-je, ak i u nekim svojim spisima, hvalio kako je on svojom diplomatskom vjetinom sve to postigao, spasio ranjenike i na podruje Srebrenice uveo Kanadski bataljon, ime su se promijenile okolnosti u vezi sa kontrolom prekida vatre. ak je isticao da ga je i pred-sjednik Izetbegovi pohvalio kao dobrog pre-govaraa. Ja sam bio mnogo puta u situaciji da ispriam Predsjedniku pravu istinu, ali je bilo neumjesno da ga o tome zamaram, kako bih sam sebe hvalio.

Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice i epe

Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice, potpisan 18.04.1993. godine, nije bio dovo-ljan. Njime nije tretirana epa. Mi smo po-stigli nae osnovne ciljeve oko uvoenja Ka-nadskog bataljona na podruje Srebrenice, evakuirali smo ranjenike i bolesnike, ouvali smo nae jedinice i izbjegli Mladieve ulti-matume za predaju oruja. Meutim, stanje na terenu se i dalje kompliciralo. Srebreni-ca i epa su, prema Rezoluciji 824 Savjeta bezbjednosti UN bile u statusu sigurnosnih zona. etnika artiljerija je bila nadomak tih podruja, a trebalo je istu povui na od-stojanja sa kojih, prema svom dometu, nee moi ugroavati sigurnosne zone Srebreni-ce i epe. U cilju reguliranja tih pitanja, na Sarajevskom aerodromu smo, poetkom maja, nastavili pregovore.

Nakon nekoliko dana pregovora, u kojima je, izmeu Mladia i Halilovia, posredovao general Morion, konano, 08.05.1993. godi-ne, potpisan je Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice i epe.

Sporazum je reafirmirao Rezoluciju 824 Savjeta bezbjednosti, kojom se epa i Sre-brenica i njihova okolina proglaavaju si-gurnosnim zonama na kojima se ne trebaju poduzimati oruani napadi ili bilo kakve dru-ge neprijateljske akcije. Sporazumom je po-tvreno da e strane u sukobu primjenjivati odredbe enevske konvencije od 12. augusta

1949. godine, to se odnosi na zatitu rtava meunarodnih oruanih sukoba.

Posebno je vano to je u preambuli tog Sporazuma, istaknuto da se, prema ranijem Sporazumu od 18.04.1993. godine, reafir-mira demilitarizacija grada (podvukao F. M.) Srebrenice, te da se na tim osnovama trebaju potovati i realizirati slijedee odredbe: da e UNPROFOR na terenu odrediti i obiljeiti precizne granice demilitarizirane zone; da e se iz demilitarizirane zone povui svaka vojna ili paravojna jedinica; da e se UN-PROFOR-u predati naoruanje, municija, eksploziv i druge borbene zalihe; da e UN-PROFOR kontrolirati demilitarizirane zone Srebrenice i epe; da e se omoguiti odra-vanje objekata od znaaja za preivljavanje stanovnitva, posebno objekata za vodosna-bdijevanje; da e se garantirati evakuacija ra-njenika i bolesnika u bolnice prema njihovoj elji; da e obje strane UNPROFOR-u dati podatke o minskim poljima; te da e se oko epe i Srebrenice povui artiljerijsko naoru-anje na udaljenje izvan krajnjeg dometa, na pozicije sa kojih nee predstavljati prijetnju za demilitarizirane zone.4

Vojne okolnosti genocida u Srebrenici 1995. godine

Vojno angairanje Srbije u ulozi agresora na BiH

Vojne okolnosti genocida u Srebrenici uglavnom su poznate. Agresor je sprjeavao svaku vezu Srebrenice sa epom. Obje ove enklave je izolirao od teritorija pod kontro-lom Armije RBiH.

Krajem 1994. godine, srbijanska vojska je poraena na podruju Treskavice i Kupresa, a poetkom 1995. godine i na podruju Vla-ia. Na mnogim dijelovima ratita, borbene

4 Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice i epe od 08.05.1993. godine, tab Vrhovne komande OS R BiH, broj 02/1594-332, od 26.02.1994. godine, potpisnici Sefer Halilovi, general Ratko Mladi i general Filip Morion, Arhiva.

19



linije su pomjerene u korist branitelja Bosne i Hercegovine. Moral u redovima agresor-ske vojske je opadao. Agresor je pojaavao opsadu Sarajeva i odolijevao pokuajima branitelja da ga deblokiraju. Jakim snagama je osiguravao put koji iz pravca Beograda izvodi preko Brkog i Banja Luke do Knina. Tim putem, Srbija je kao agresor snabdijeva-la srpsko stanovnitvo i vojsku u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Juna 1995., protivzrane snage srbijanske vojske, kojima se komando-valo iz Beograda, oborile avion NATO-a u zranom prostoru BiH. Avijacija NATO-a nije reagirala iako je imala obavezu da to ui-ni. Jula 1995., sa poloaja srbijanske vojske u Hrvatskoj, po Buimu su ispaljene dvije ra-kete zemlja zrak, tipa Volhov. Miloevi je postavljao i razrjeavao oficire i generale u jedinicama srbijanske vojske u BiH. Svi vojni kadrovi angairani u BiH bili su na platnim spiskovima Generaltaba SRJ.

Tokom ljeta 1995., sa teritorija Srbije i Crne Gore, helikopterima i putevima koji izvode u istonu Hercegovinu, na Romaniju i Posavinu, srbijanskim trupama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kontinuirano su pri-stizala pojaanja u ljudstvu, oruju i ratnom materijalu. U organizaciji Svjetskog svesrp-skog saveza, u snabdijevanje agresorske voj-ske u BiH, ukljuila se i etnika emigracija iz svih dijelova svijeta. U saradnji sa Glavnim odborom Socijalistike partije Srbije, jula 1995., ta etnika emigrantska organizacija je za potrebe agresorske vojske u BiH odrala veliki donatorski skup u Sremskoj Kamenici.5

Srbijanska vojska se naroito angairala na sprjeavanju ulaska humanitarnih konvo-ja u zatiene zone Srebrenice, epe i Bihaa. Za oko 60.000 ljudi u Srebrenici, veinom izbjeglica iz mnogih ve okupiranih podrinj-skih mjesta, bile su potrebne vee koliine lijekova, hrane i odjee. O nestaici i huma-nitarnoj katastrofi, predsjednik Ratnog pred-sjednitva Srebrenice, Osman Sulji, za radio

5 Kozar uro, Osloboenje, 05.07.1995. godine.

BiH, 09.07.1995. godine je rekao: Prema planovima UNHCR u Srebrenicu je trebalo da ue 77 konvoja za est mjeseci. Meutim, Srbi su propustili samo 19 konvoja, to je tek dio naih potreba. Te koliine su bile dovoljne za raspodjelu po 260 grama brana, 13 grama eera, 20 dcl ulja i 5 grama soli po osobi ... Mora se obezbijediti zatita konvoja od strane UNPROFOR-a, ako neko hoe pomoi stanov-nitvu. S druge strane mi emo traiti ponovo pokretanje akcije padobran. ta e sa naim zahtjevima biti ne znamo.6

Vojna operacija genocida u SrebreniciJuna i jula 1995., pojaane su ofanzivne

aktivnosti srbijanske vojske prema takozva-nim enklavama Bihaa, Srebrenice, epe, Gorada, na sarajevskom, zvorniko-kale-sijskom, posavskom, olovskom, teanjskom, maglajsko-zavidovikom, mostarskom, ko-njiko-jablanikom i drugim bojitima. Na prostoru Bosanske Krajine, po poloajima 5. korpusa i civilima, kao sastavni dio srbi-janske vojske djelovala je i Narodna odbrana Fikreta Abdia.

Od 06. 07. 1995. godine, agresor je maksi-malno pojaao artiljerijske, tenkovske i pje-adijske napade u pravcu Srebrenice, gdje je nastala dramatina i katastrofalna situacija. Borbeno je djelovao po rejonima Potoara, Sueske, Pribievca, Biljega, Ljubisavia, Sla-povia, Javora, Zelenog Jadra, Kiprova, Ko-tura, Bljeeva, izmia ... Sedmicu poslije, odmah nakon agresorskog osvajanja Srebre-nice, slino je bilo i u epi, ije je Ratno pred-sjednitvo izvjetavalo da su u toku najei artiljerijski napadi agresora od poetka agresi-je.7 Takve informacije su stizale i iz Gorada.

O paklenoj situaciji u Srebrenici, u in-tervjuu za Radio BiH, predsjednik Ratnog

6 Sulji Osman, intervju za Radio BiH, Dnevni infor-mativni bilten Uprave za moral Generaltaba Armije RBiH, Godina II, broj 533 od 10.07.1995. godine.7 Dnevni informativni bilten Uprave za moral Generaltaba Armije RBiH, Godina II, broj 534 od 11.07.1995. godine.



predsjednitva Srebrenice, Osman Sulji je 09.07.1995. godine, rekao: Od deset sati u subotu traju estoki artiljerijski napadi na na grad, civilne objekte i stanovnitvo, ali i na bazu i osmatranicu Holandskog bataljona mirovnih snaga ... Osim to napada naa nase-lja, agresor granatira i bazu Holanana, elei da ih otjera iz Srebrenice. Nae Predsjednitvo je u stalnim kontaktima sa UN vojnicima i kako su nas izvijestili, traili su zranu zatitu NATO-a. Prema njihovim rijeima, odgovore-no je da nema aviona. Na ovo smo ostali nije-mi i potpuno svjesni da Srebrenici niko ne eli pomoi. Ovakav odnos meunarodnih inila-ca ... svi ustupci Karadievim Srbima znae samo jedno: natjerati Srebreniane da se isele iz svog grada i da se stvori etniki ist prostor u ovom dijelu nae zemlje ...8

Radi zatite civila, vlasti Srebrenice su od Holandskog bataljona UNPROFOR-a, sa oko 400-500 vojnika, traili potivanje za-tiene zone. Ti zahtjevi su, naalost, igno-rirani. UNPROFOR je pasivno posmatrao srbijansku ofanzivu po civilnim ciljevima u zatienoj zoni Srebrenice i povlaio se sa svojih osmatrakih punktova, koje je agresor odmah posjedao. Dana 08.07.1995., artiljeri-ja srbijanske vojske je djelovala po rasporedu snaga UNPROFOR-a. Tek tada, komandant tih snaga je zatraio akciju NATO avijacije. Tokom 09. 07. 1995., UNPROFOR je napu-stio punktove na Biljegu, Slapoviima i Ja-glici, kada je poginuo jedan pripadnik UN-PROFOR-a, a 15 ih je zarobljeno i odvedeno u Bratunac. Borbena tehnika UNPROFOR-a je postala ratni plijen agresora. Neprijateljski tenkovi su, prvo doli na dva kilometra ju-no od centra grada, te uli u demilitarizirani prostor, a ubrzo zatim doli do grada i, to-kom 11. 07. 1995., iz pravca Zelenog Jadra, uli u grad. Hiljade civila je naputalo grad, najvie u pravcu Potoara, traei spas od smrtonosnih projektila. Ofanziva je nastav-

8 Sulji Osman, intervju za Radio BiH, Dnevni in-formativni bilten Uprave za moral Generaltaba Ar-mije RBiH, Godina II, broj 533 od 10.07.1995. godine.

ljena sjevernije, prema Potoarima, uz pre-grupisavanje radi napada na epu, sa sjevera i juga. Teror je poprimao masovne razmjere u raznim oblicima ubijanja i zlostavljanja, ukljuujui i odvajanje mukaraca od ena i djece. Mnogi su, bjeanjem preko okolnih uma, pokuavali spasiti ivot. Krici i zastra-ujui zvuci praeni smrtonosnim rafalima su se mogli uti iz sekunde u sekundu. Tih dana, agresorska vojska je ubijala Bonjake, gdje god je kojeg stigla i pronala. To su bili masovni zloini genocida nad Bonjacima ija su tijela zvjerski pobacana u brojne ma-sovne grobnice. Za Bonjake Srebrenice, to su bili stravini dani i noi uasa. Egzekucije su se dogaale iz dana u dan sve do kraja jula 1995. godine, pa i kasnije. Mnogi su zatoeni u seoskim kolama i drugim javnim objekti-ma, a zatim odvoeni na ubijanje.

Tragedija epeTokom genocidne operacije na Srebreni-

cu, angairanjem jedinica dovedenim iz Sr-bije, agresor je napadao na zatienu zonu epu, gdje je bilo oko desetak hiljada Bonja-ka, uglavnom izbjeglica iz okolnih mjesta. S njima je bilo nekoliko desetina vojnika Ukra-jinskog bataljona UNPROFOR-a, koji su se ponaali korektno i dobro saraivali sa op-koljenim stanovnitvom. Iz pravca Han Pije-ska, Podeplja i Rogatice, napadi na epu su maksimalno intenzivirani 12. 07. 1995. go-dine, odmah nakon zauzimanja Srebrenice. Agresor je zahtijevao da branitelji epe pre-daju oruje. Nadlijetanjem avionima iznad epe, NATO je samo demonstrirao silu. Bra-nitelji epe su hrabro odolijevali napadima srbijanskog agresora. Ipak, rasli su rizici da narod epe doivi tragediju isto kao Srebre-niani. Kad je dramatino stanje u epi bilo na vrhuncu, Ratno predsjednitvo epe je, 20. 07. 1995. poruilo: Pomozite napaenom epskom narodu. Ne dozvolite da se u epi ponovi tragedija Srebrenice. Pozivamo meu-narodne organizacije koje su izgleda epu za-boravile da dou i budu svjedoci svih strahota

21



koje ovaj narod preivljava. Ovaj narod ima pravo da ivi.9

epljaci su se hrabro, junaki branili. Agresor je insistirao na predaji epe. Dok je situacija u epi bila dramatina, o stanju u toj zatienoj zoni, Izetbegovi je telefo-nom razgovarao sa amerikim predsjedni-kom Klintonom. Prije i poslije tog razgovora, Izetbegovi je poduzimao razne mjere utje-caja na zvaninike meunarodne zajednice, da se spasi narod epe. Oekivalo se uki-danje embarga na oruje i konkretna akcija NATO-a da se zatiti narod Srebrenice, epe i ostalih takozvanih zatienih zona.

Slijedile su aktivnosti evakuacije stanov-nitva iz okruene epe. Krajem jula 1995., u Tuzlu, Zenicu, Sarajevo, poele su pristizati prve grupe prognanih epljaka.

Pasivnost UN-a i NATO-aUloga meunarodne zajednice u tragedi-

ji Srebrenice je vrlo negativna. Braniteljima BiH je zavela embargo na oruje. Kada je u proljee 1993. godine, Srebrenica bila pred katastrofom, umjesto efikasne borbene upo-trebe NATO-a, uspostavom zatiene zone meunarodna zajednica je preuzela odgo-vornost za sigurnost oko 60.000 Srebrenia-na, veinom prognanika sa okolnih okupira-nih teritorija. Zatim je, tokom 1994. i 1995. godine, poela srbijanskog predsjednika Slobodana Miloevia tretirati mirotvorcem. Znailo je to da je Miloevi bio uspjean u maskiranju agresorske uloge, lanim pred-stavljanjemda Srbija, odnosno SRJ nije za-raena strana, ve da je u BiH na sceni gra-anski rat. Iako se srbijanska agresija odvijala intenzivno, od oktobra 1994., meunarodna zajednica je ublaila sankcije koje su bile po-duzete prema SRJ, te se poelo zagovarati nji-hovo potpuno ukidanje, to je bio veliki zao-kret u politici Zapada prema ratnoj situaciji

9 Dnevni informativni bilten Uprave za moral Generaltaba Armije RBiH, Godina II, broj 544 od 21.07.1995. godine.

u BiH, uprkos Miloevievom odbijanju da prizna BiH.

Sredinom 1995. godine, u BiH su angai-rane NATO-ve snage za brzo reagiranje, ali je njihova misija definisana da uvaju mir kojega u BiH nije bilo, umjesto da prinude srbijansku agresorsku stranu da prizna BiH i prihvati Plan Kontakt-grupe. SAD i evrop-ski saveznici su smatrali da e dovoenjem u BiH i koncentracijom vojnih efektiva za brzo reagiranje postii efekat prijetnje i priti-ska prema srbijanskom agresoru da prihvati mirovni Plan Kontakt-grupe, to se pokazalo iluzornim.

Od strane meunarodne zajednice bilo je sramno to je specijalni izaslanik UN-a Jasui Akai, iako je vidio razmjere genocidnih zlo-ina, za medije, 11. 07. 1995. godine, rekao da e zrani udari NATO-a biti razmotreni u sluaju da se Srbi ne budu pridravali jako strogog upozorenja. Tada emo morati raz-motriti sva mogua sredstva.10 To su sramne rijei izgovorene kada je agresorska vojska u znaajnoj mjeri ve realizirala svoj genocidni plan, pobila i prognala Bonjake Srebrenice. Bilo je oito da utjecajni meunarodni zva-ninici sarauju sa Miloeviem i Karadi-em, obeavi im da ih nee ometati u pro-vedbi paklenog, genocidnog plana. Zrana akcija NATO-a, po tenkovima srbijanske vojske, sa nekoliko aviona je uslijedila, tek 11. 07. 1995. godine u 14.30 sati, nakon to je srbijanska vojska zauzela Srebrenicu, to je bilo prekasno.

Pozitivnije ponaanje meunarodne za-jednice u BiH, nagovijeteno je Londonskom konferencijom o BiH, 21. 07. 1995. godine, na kojoj je britanski premijer Mejder re-kao: Vjerujem da smo doli do prekretnice za misiju UN-a ... Srpski agresor treba da bude spreman plaati veoma visoku cijenu ukoliko napadne zatienu zonu UN Gorade. Odgo-vorit emo veoma otro ... Kada jasno sagle-

10 Jasui Akai, Dnevni informativni bilten Uprave za moral Generaltaba Armije RBiH, Godina II, broj 535 od 12.07.1995. godine.



damo posljedice, moramo zaista uraditi ono to kaemo i moramo biti odluni da izvrimo ono to obeamo.11 Kao to je opepoznato, narednih mjeseci, meunarodna zajednica je, pored ostalog i upotrebom sile protiv voj-nih snaga pod kontrolom beogradskog agre-sorskog reima, bitno pozitivno utjecala da se zaustavi rat u BiH.

Reagiranja predsjednika Izetbegovia i premijera Silajdia

U ljeto 1995. godine, predsjednik Izetbe-govi je prihvatio Plan Kontakt-grupe, a Srbi su ga odbacili zbog ega je rat nastavljen. S obzirom da srbijanska strana nije prihvatila taj mirovni plan, a da je nastavila kriti za-branu leta i ugroavati zatiene zone, pred-sjednik Predsjednitva R BiH, Alija Izetbe-govi je zahtijevao da se prekine ublaavanje sankcija zavedenih protiv Srbije. Vidjevi da UN, NATO, EU, SAD ne poduzimaju nita u odnosu na maksimalan intenzitet napada na zatienu zonu Srebrenice, Izetbegovi je posredniku EU Karlu Biltu saopio da me-unarodna zajednica gubi povjerenje naroda i institucija Bosne i Hercegovine, a da se to povjerenje moe povratiti samo prinudom agresora da prestane ugroavati zatiene zone, te da se u zatiene zone dopremi humanitarna pomo. Generalne sekretare, UN-a, Butrosa Galija i NATO-a, Vilija Klas-sa, Izetbegovi je upozoravao na sluajeve kr-enja zone zabrane letova, blokadu humani-tarnih konvoja i agresorsko koritenje hrane, vode, plina i elektrine energije kao sredstava rata. Drugog dana agresorske ofanzive na Srebrenicu, kada je nastala izuzetno kriti-na situacija, Izetbegovi se ponovo obratio svjetskim zvaninicima. Pismom ameri-kom predsjedniku Bilu Klintonu, Izetebgo-vi je traio hitnu akciju SAD-a, NATO-a i Vijea sigurnosti. Zahtijevao je spasavanje ugroenog stanovnitva u takozvanoj za-

11 Mejder Don, Dnevni informativni bilten Upra-ve za moral Generaltaba Armije RBiH, Godina II, broj 545 od 22.07.1995. godine.

tienoj zoni Srebrenice: Ve due vreme-na traje kriza oko Srebrenice, ove od poetka rata opkoljene regije u istonoj Bosni. Regija je rezolucijom Vijea sigurnosti UN broj 826 i 836, proglaena zatienom zonom UN. Uz to, dogovorom sa UNPROFOR-om regija je 1993. demilitarizovana. Uprkos ovim injeni-cama grad i okolina bili su izloeni stalnom granatiranju, meutim, od jue, srpski agresor je na ovu zonu pokrenuo masovan mehani-zovano-pjeadijski napad. Malobrojne snage UNPROFOR niti su voljne, niti su u stanju zatititi napadnuti grad, sa preko 60.000 sta-novnika, od kojih su veina djeca, ene i stari ljudi nala u smrtnoj opasnosti. Molim Vas da upotrijebite svoj utjecaj da meunarodna zajednica ispuni svoje obaveze prema ovoj demilitarizovanoj zoni UN i sprijei akt geno-cida i terorizma nad nezatienim narodom Srebrenice ...12 Istovremeno, pisma slinog sadraja, Izetbegovi je poslao njemakom kancelaru Kolu, francuskom predsjedniku iraku i premijeru britanske Vlade Mejderu.

Kao i predsjednik Izetbegovi, meuna-rodnim zvaninicima su se obraali i premi-jer Haris Silajdi i ministar vanjskih poslova Muhamed airbegovi. Drugog dana agre-sorske genocidne ofanzive na Srebrenicu, od generalnog sekretara NATO-a Vilija Klassa, Silajdi je zahtijevao: Molim Vas da me hitno obavijestite da li su UN zatraili inter-venciju NATO-a, ako je ona zatraena, zato NATO do sada nije reagovao. Da li se radi o namjernoj opstrukciji mandata koji vre od-govorni funkcioneri UN ili je rije o promjeni odluke NATO-a u odnosu na Bosnu i Herce-govinu?13

Nakon pada Srebrenice, Izetbegovi je od UN-a, NATO-a i UNHCR-a traio pomo za izbjeglo stanovnitvo, insistirajui da poduz-

12 Izetbegovi Alija, pismo Bilu Klintonu, Dnevni informativni bilten Uprave za moral Generaltaba Ar-mije RBiH, Godina II, broj 533 od 10.07.1995. godine.13 Silajdi Haris, pismo Viliju Klasu, Dnevni in-formativni bilten Uprave za moral Generaltaba Ar-mije RBiH, Godina II, broj 533 od 10.07.1995. godine.

23



mu aktivnosti putem kojih e pokazati da ne prihvataju legalizaciju sile i izvreni genocid. Traio je da specijalni predstavnik UN-a u BiH, Jasui Akai podnese ostavku, smatraju-i ga krivcem to nije insistirao na pravovre-menoj zranoj akciji NATO-a.

Agresorski plan za genocidTakozvane zatiene zone su se pokazale

kao oportun, licemjeran oblik utjecaja meu-narodne zajednice na problem sistematskog ugroavanja i ubijanja civila irom Bosne i Hercegovine. To je bila uasna prevara jer je ugroenom stanovnitvu obeano ono to nije ispunjeno.

U politikim ciljevima i ratnoj praksi agresora, nesrpsko stanovnitvo, posebno bonjako je bilo glavni cilj usmjeravanja borbenih operacija. Stavljanje tog civilnog stanovnitva u vojno okruenje po pojedi-nim dijelovima ratita u BiH, realizirano je poetnim operacijskim planom za raspored vojnih efektiva pod kontrolom Generaltaba JNA, odnosno pod kontrolom srbijanskog vostva na elu sa Miloeviem. Poetni, ratni operacijski plan je diktiran politikim stavovima etnikog ienja i uspostave pro-irene drave Srbije u kojoj bi ivjeli samo Srbi. U stjecaju tih okolnosti i Tuman je osjetio ansu da i on uspostavi proirenu dr-avu Hrvatsku u kojoj bi ivjeli samo Hrvati. Po njihovim planovima, bonjakom naro-du je presueno da nestane. Zato je vojno okruenje pojedinih lokalnih i regionalnih prostora, na kojima SDS i HDZ nisu imali apsolutnu kontrolu, pored ostalog diktirano i politikim stavovima iz sporazuma Tumana i Miloevia u Karaorevu. Po tom spora-zumu, snage odbrane Bosne i Hercegovine, na cijelom ratitu su dovedene u vojno okru-enje, koordiniranim angairanjem orua-nih snaga Srbije i oruanih snaga Hrvatske. Saveznike srbijanskog agresora na Bosnu i Hercegovinu, treba smatrati pomagaima u pripremama i izvoenju genocida u Srebre-nici. Naalost, i Tuman je, putem saradnje

sa Miloeviem, indirektno pomogao da se genocid dogodi, odnosno pomogao u sprje-avanju snaga odbrane Bosne i Hercegovine da budu sposobnije za zatitu stanovnitva i oslobaanje zemlje.

U takvim uslovima, totalna izolacija sna-ga odbrane Bosne i Hercegovine na pojedi-nim dijelovima ratita kao to su Srebrenica, epa, Sarajevo, Teanj, Maglaj, Vitez, Gora-de, Mostar i Biha, imala je smisao duplog vojnog obrua. To su bili strani uslovi psi-holokog iznurivanja. Odnos meunarodne zajednice prema ogromnim humanitarnim problemima, bio je daleko ispod razine mo-ralnih, etikih i civilizacijskih obaveza.

Politiki i dravni faktori, kao i razne drutvene institucije u dravama koje su bile zaraene strane, naprijed iznesene okolnosti razliito tumae, uglavnom s ciljem da se od-govornost za uzroke i zloinake posljedice rata, prebaci sa Miloevia, Tumana i njiho-vih sljedbenika, na politike i vojne faktore odbrane Bosne i Hercegovine, odnosno da se odgovornost prebaci na stranu politikih i vojnih faktora ugroenog stanovnitva koji nisu mogli izbjei rat jer im je nametnut. S ciljem maskiranja odgovornosti za uzroke i posljedice rata, ak se neistinito nominiraju zaraene strane. Ignoriraju se obimne i uvjer-ljive injenice da su zaraene strane u Bosni i Hercegovini bile Savezna Republika Jugosla-vija (Srbija i Crna Gora), Republika Hrvatska i Republika Bosna i Hercegovina, odnosno ignoriraju se injenice da je rat u Bosni i Her-cegovini imao karakter meudravnog oru-anog sukoba, a ne karakter graanskog rata.

Republika Srpska eksponent beogradskog reima realizator je genocida

Republika Srpska kao utjeha velikosrpskim ideolozima

Kad se izjanjavaju o ishodu rata, srbijan-ski lideri, autoriteti u ratovodstvu, rado sebi pripisuju sve to im je u sadraju Dejtonskog



sporazuma, povoljno i utjeno. Republiku Srpsku smatraju svojim historijskim dosti-gnuem. Rado se identificiraju kao zasluni u borbi za interese Srbije i srpskog naroda, onako kako su sami definirali te interese i ciljeve, ali se uporno distanciraju od onih posljedica njihove oruane agresije na dra-vu Bosnu i Hercegovinu koje ih kompromi-tiraju, i pred srpskim narodom i pred jav-nou cijelog svijeta, i pred meunarodnom zajednicom. Republika Srpska kao rezultat, u Beogradu pripremljene, oruane agresije na dravu Bosnu i Hercegovinu, srpskim li-derima, pred srpskim narodom slui kao ar-gument kojim opravdavaju to su poeli rat, to su ga vodili onako kako su ga vodili i to su ga okonali onako kako su ga okonali po Dejtonskom sporazumu. Kao svoj politiki i vojni rezultat, priznaju Republiku Srpsku, ali ne priznaju da su upravo oni u Beogra-du donosili glavne politike i vojne odluke koje su pod njihovom kontrolom, u smislu provedbe, dovele do genocida u Srebrenici i irom Bosne i Hercegovine.

Hvalei se nekim rezultatima, postignu-tim na osnovama upotrebe oruane sile pro-tiv drave Bosne i Hercegovine i nesrpskog naroda, posebno protiv Bonjaka, politiki i vojni autoriteti ratovodstva Srbije u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, ublaavaju nezado-voljstvo zbog tekih gubitaka na svim dije-lovima ratita koje se protezalo na teritorije dviju nezavisnih susjednih drava, Republi-ke Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovi-ne. Tako naprimjer, hvalei se za uspostavu i legaliziranje Republike Srpske, autoriteti srbijanskog ratovodstva u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, obmanjuju srpski narod da se tim rezultatom mogu opravdati ogromni srpski gubici, kako u pogledu ljudskih rta-va, tako i u pogledu naputanja teritorija na kojima se kroz prolost ostvarivala srpska hegemonija. Republiku Srpsku smatraju re-zultatom kojim se mogu opravdati i rtve na njihovoj strani i genocid u Bosni i Hercego-vini, posebno u Srebrenici.

Ista politika proizvela je i genocid u Srebrenici i Republiku Srpsku

Meunarodna zajednica ne pridaje, kako bi trebala, panju injenici da je ista politika proizvela i genocid u Srebrenici i Republiku Srpsku kao institucionalno sredstvo kojim je taj genocid izvren. Ista je politika moti-vacija i za osnivanje Republike Srpske i za izvedbu genocida u Srebrenici. Postavljaju se pitanja: kako u moralnom i etikom smislu, s tom injenicom mogu ivjeti graani, naro-di i drave Balkana, Evrope i cijeloga svijeta? Republika Srpska i genocid u Srebrenici su djela iste politike i ratne prakse, pod kontro-lom srbijanskog reima na elu sa Miloe-viem. Politike osnove Republike Srpske i politike osnove genocida u Srebrenici su iste, bez obzira koliko je ko spreman a koliko ne, vidjeti i priznati tu istinu. Ratni autoriteti i sljedbenici Republike Srpske su egzekutori genocida u Srebrenici.

Negiranje te injenice moe se, bez ikakvog pretjerivanja porediti sa tvrdnjom da je operacija protiv SAD, 11. 09. 2001. go-dine, bila zloinako djelo, ali da je, istovre-meno, organizacija koja stoji iza tog zloina prihvatljiva i da treba postojati. Objektivni i dobronamjerni ljudi se zgraavaju i zbog sa-mog postojanja takvih organizacija (El-Kai-de i njoj slinih) i zbog njihovih teroristikih djela. Zato se ne zgraavati i nad genocidom u Srebrenici i nad Republikom Srpskom iji su politiki i vojni autoriteti, po planu i pod kontrolom Beograda izveli genocid u Bosni i Hercegovini, posebno u Srebrenici?

Republika Srpska kao prijetnja novim genocidom

Autoriteti Srbije i Republike Srpske su znali da su poinili ogromno genocidno zlo. Zato su se angairali da to zlo sakriju, da ga maskiraju. Zar nije, u moralnom i etikom smislu, za cijelo ovjeanstvo poraavajue to to se irom Bosne i Hercegovine skuplja kost po kost bonjakih rtava. Dok bonja-ki narod suzama zalijeva i masovne grobnice

25



i mezare, u koje se sputaju kosti stradalih Bonjaka irom Bosne i Hercegovine, sljed-benici zloinake politike koja je ubijala i komadala tijela bonjakih rtava, kao da su time dodatno ohrabreni, jo uestalije, drski-je i bezobzirnije govore da treba od Repu-blike Srpske i stvarno i formalno napraviti dravu, a da dravu Bosnu i Hercegovinu treba i stvarno i formalno unititi. Jaanje Republike Srpske je srazmjerno poveava-nju koliine dokaza, naroito u obliku ma-sovnih grobnica da je Republika Srpska kao okupacijska forma agresorske uloge Srbije, odgovorna i kriva za genocid u Bosni i Her-cegovini, posebno u Srebrenici. Dakle, to je vie stravinih dokaza o zloinima genocida, vea je politika mo Republike Srpske.

To su opasne prijetnje miru i sigurnosti. Ima sumnji da e u takvim uslovima, aktuel-no prisustvo meunarodne zajednice u obli-ku OHR-a, OESS-a, EUFOR-a, NATO-a, sve sa ciljem provedbe Dejtonskog sporazuma, poprimiti isti karakter kao i prisustvo snaga UNPROFOR-a u Srebrenici 1995. kada je izvren genocid nad Bonjacima. Smatra se da oportuno ponaanje meunarodne zajed-nice u odnosu na prijetnje miru koje sim-bolizira Republika Srpska na elu sa Do-dikom, moe rezultirati eskalacijom nasilja nad bonjakim stanovnitvom. Prijetnje tim nasiljem dolaze od etnike teroristike or-ganizacije koja je masovna i rasprostranjena, a inspirirana Dodikovom politikom. Ta or-ganizacija je transparentno djelovala i onda kada je svoje teroristike grupe simboliki postrojavala usred Srebrenice i onda kada je spreavala postavljanje kamena temeljca za obnovu poruene damije Ferhadije u Banjoj Luci, i onda kada je na isti nain spreavala obnovu poruene Osmanija damije u Trebi-nju.

Ekstremne etnike teroristike organiza-cije su ohrabrene politikom glavnih autorite-ta Republike Srpske, koji su njihovi politiki i ideoloki pokrovitelji. Sutinski, gledano sa stajalita univerzalnih ljudskih vrijednosti,

nema nikakve razlike izmeu teroristike organizacije El-Kaide i etnike teroristike organizacije koja je prijetnja miru u Bosni i Hercegovini i ire u regionu Balkana. Zato to je Dodikova politika inspiracija etni-kim teroristima, isto kao to je Bin Ladenova politika inspiracija teroristima El-Kaide, me-unarodna zajednica bi morala na isti nain poeti tretirati, i Dodika i Bin Ladena, odno-sno njegovog nasljednika Aymana al-Zawa-hirija.

utanje o tome je ohrabrenje za politiku kojom se negira drava Bosna i Hercegovi-na. Ne reagira se kako bi trebalo, kao da rijei negiranja milenijske drave Bosne i Herce-govine, izgovaraju sljedbenici humanistike, a ne sljedbenici zloinake i genocidne po-litike, u ulozi glavnih autoriteta Republike Srpske. Zanimljivo je od kuda se crpi tolika koliina neljudskosti, da se povodom svake novoidentificirane masovne grobnice, tokom ekshumacije, dodatno pojaava mitologijska svijest o Republici Srpskoj, uz istovremeno negiranje drave Bosne i Hercegovine. Zato masovne grobnice slue kao dodatna inspi-racija srpskim nacionalistima na elu sa Do-dikom da sve upornije i upornije, sve bezo-bzirnije i bezobzirnije djeluju protiv drave Bosne i Hercegovine? Zato srpski narod u svojim redovima tolerira takva ponaanja? emu to vodi, ako se zna, a zna se da su rtve genocida u Srebrenici, dodatna obaveza za sadanju i budue generacije patriota BiH da ne dozvole rastakanje drave BiH?

Maskiranje agresije

Zaraene strane:injenice, bitne za identifikaciju dravnih

faktora koji su donosili odluke o zapoinja-nju, voenju i prekidu rata u Bosni i Hercego-vini, argumentiraju da je Srbija i Crna Gora, odnosno, Savezna Republika Jugoslavija, u ulozi agresora, bila jedna od zaraenih stra-na. Prema tome, izvrilac oruane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu su Oruane



snage pod kontrolom Miloevievog reima. Taj reim je postavio ciljeve agresije prema velikosrpskoj ideologiji o ujedinjenju srpskih zemalja u jednu dravu. Iz ekstremno nepra-vednih ciljeva agresije, proizali su radikalni zadaci koji su realizirani zloinakim, naj-grubljim metodama progona, etnikog ie-nja, masovnih ubijanja civilnog stanovnitva, te unitavanja raznih objekata, materijalnih i duhovnih vrijednosti vjekovnog ivota ne-srpskog, naroito bonjakog stanovnitva u Bosni i Hercegovini. Metode u zloinima nad civilima, posebno u Srebrenici, jula 1995. go-dine, ilustriraju karakter politike vladajuih srbijanskih partija i politikih lidera na elu sa Miloeviem, jer se u ratu, samo zloina-ka, genocidna politika mogla sluiti u tolikoj mjeri monstruoznim metodama masovnih zloina nad civilima, na svim ratitima, a po-sebno u BiH.

Miloevieva vojska nelegalno rasporeena u tri drave (problem legalizacije)

U toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, u sastavu Oruanih snaga pod kontrolom Miloevievog reima, bile su vojne i policijske snage, rasporeene na te-ritorijama tri drave: Saveznoj Republici Ju-goslaviji (SRJ), Republici Bosni i Hercegovini (RBiH) i Republici Hrvatskoj (RH). U odno-su na dijelove Oruanih snaga angairanih u agresiji na R BiH i RH, Miloeviev reim je imao potrebu rjeavati dva krupna pitanja: (a) legalizirati raspored vojnih potencijala pod svojom kontrolom, a borbeno angaira-nih na teritorijama susjednih zemalja; i (b) maskirati vlastitu ulogu vrhovnog, civilnog i vojnog komandovanja tim dijelovima svo-jih Oruanih snaga. Ova dva pitanja lega-lizacije i maskiranja, Miloeviev reim je rjeavao uspostavom para-drava, u RBiHKaradieve Republike Srpske i Abdieve Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna, a u RH Republike Srpske Krajine, to je korite-no za isticanje teza o graanskim ratovima.

Od navedene tri para-drave, kao simbol zloinake prakse Miloevievog reima, jo uvijek postoji Republika Srpska.

Genocidni metodi upotrebe vojne sile, izraz nepravedne, zloinake politike

Uz oruanu agresiju na R BiH, Miloevi-ev reim je primjenjivao politike, diplo-matske, propagandne, obavjetajne i druge akcije, s jedinstvenim ciljem da se, uz to pot-punije maskiranje oruane agresije, postignu genocidni ciljevi. Sutinski, uloga Beograda u toku priprema i izvoenja agresije na R BiH, nije se mijenjala. Formalno, mijenjali su se nazivi institucija preko kojih se ostvarivala takva uloga. Najtransparentnije je to priznao general Veljko Kadijevi, koji je u svojoj knji-zi Moje vienje raspada napisao: Komande i jedinice JNA su inile kimu vojske Republike Srpske sa kompletnim naoruanjem i opre-mom.14 Vojska Republike Srpske, u toku agresije na R BiH nije bila vojska posebne drave. To je bila vojna formacija u sastavu Vojske Savezne Republike Jugoslavije. To-kom agresije, nije se dovodio u pitanje odnos nadreenosti civilne Vrhovne komande i Ge-neraltaba iz Beograda spram svojih jedinica koje su u R BiH, u svrhu maskiranja agresije, objedinjene kroz formu Vojske Republike Srpske. Neki elementi takvog odnosa su odr-ani i poslije rata. Nazivi: Republika Srpska i Vojska Republike Srpske su komponente stratekog maskiranja agresorske uloge Srbi-je i Crne Gore, odnosno Savezne Republike Jugoslavije. Upravo zbog toga, Srbija je trpi-la sankcije meunarodne zajednice, ali nije htjela priznati BiH.

Dominantna uloga vlasti u Beogradu

Beograd pripremao, naredio i kontrolirao operaciju genocida u Srebrenici

U pogledu politike, tabno-planske, vojno-mobilizacijske, logistike, obavjetaj-14 Veljko Kadijevi, Moje vienje raspada, Politika, Izdavaka delatnost, Beograd, 1993. godine, strana 148.

27



ne, propagandne i druge brige i podrke u pripremama i izvoenju vojnih operacija u agresiji na R BiH, svi elementi para-dravne, politike, vojne, policijske, privredne, kultur-ne i propagandne strukture Miloevievog reima instaliranog u BiH, dnevno su komu-nicirali sa odgovarajuim, sebi nadreenim elementima na vrhu piramide tog reima u Beogradu. Sve teritorije u Bosni i Hercego-vini i Hrvatskoj, koje je elio i koje je uspio okupirati, Miloevi je tretirao jedinstvenim prostorom srpske drave. Taj prostor je, fik-tivno, razdvajan samo u svrhu maskiranja agresije.

Politike, diplomatske, vojne, policijske, propagandne, obavjetajne i druge akcije u agresiji na R BiH su se, od strane najviih fak-tora vlasti u Beogradu, pripremale i izvodile planski i koordinirano. Oruane snage Save-zne Republike Jugoslavije su imale discipli-niran sistem komandovanja. Izvjetavanje o dogaajima u i oko Srebrenice, te neposred-no prisustvo vojnih i politikih autoriteta iz Beograda na ratitu u BiH, su bile glavne komponente efikasnog komandovanja i kon-trole. To je omoguilo Miloeviu da, jula 1995. godine, u ulozi vrhovnog komandan-ta, bude dobro informiran o dogaajima na svim dijelovima ratita u BiH, pa i na pro-storu Srebrenice i epe. Radi toga je, prema Miloeviu, djelovalo vie linija izvjetavanja i to: linija partijskih lidera; linije funkcionera para-dravnog aparata RS prema Vladi SRJ; vertikala komandanata u Vojsci SRJ (RS); Vojna, obavjetajno-bezbjednosna sluba; civilna policija preko ministra unutarnjih poslova u Vladi SRJ; civilna Sluba dravne bezbjednosti SRJ. To je bio razgranat sistem koji je Miloeviu garantirao potpuno i pra-vovremeno informiranje o stanju na ratitu, kako bi mogao procjenjivati i donositi odlu-ke o angairanju resursa, okupacijskog, agre-sorskog prisustva u Bosni i Hercegovini.

Neki od dokazaDominantan uticaj raznih faktora iz Beo-

grada na ratna zbivanja u BiH moe se pred-staviti i slijedeim injenicama u vezi sa ge-nocidom u Srebrenici:

- Pred ofanzivu na okruene teritorije Srebrenice i epe, krajem juna i poetkom jula 1995. godine, u Karadieve i Mladieve tabove iz Beograda su dolazili lideri raznih srbijanskih politikih partija. Podrka Ka-radiu i Mladiu, meu njima je bila vaan parametar za dokazivanje, partijskog veliko-srpskog patriotizma. U tom pogledu teko su se mogle izdvojiti razlike izmeu vladajue i opozicionih partija. Naprimjer, Srpski ra-dio je 04. 07. 1995. godine javljao da su naj-vii funkcioneriKaradi, Krajinik, Ostoji i Buha, na Palama primili delegaciju Demo-kratske stranke u kojoj su bili potpredsjednik te stranke Miodrag Perii i profesor dr. Mi-roljub Labus. Raspravljali su o planovima za integraciju RS i RSK. Lideri iz Beograda su istakli da predstavljaju nacionalnu stranku koja djeluje radi jaanja svesrpskog jedin-stva. Ekstremista Ostoji je pohvalio politi-ko djelovanje lidera Demokratske stranke.15 Tri dana nakon ove posjete, odnosno, drugog dana julske ofanzive na Srebrenicu, 07. 07. 1995. godine, Srpski radio i TV su javljali da je predsjednik Demokratske stranke, Zoran ini, rekao da meunarodno priznata BiH predstavlja vetaku tvorevinu koja za godinu dve vie nee postojati.16

- Srpski mediji su javljali da je poetkom jula 1995. godine, upravo u zavrnoj fazi pri-prema za ofanzivu na Srebrenicu, lidere RS-a na Palama posjetio i patrijarh Pavle. Razgo-

15 Pregled agresorske propagande broj 544., za 04.07.1995. godine, Generaltab Armije R BiH, Uprava za moral, prema tonskom i video-snimku Srpskog ra-dija i Srpske TV sadraji programa emitirani u 16.00, 19.00 i 20.30 asova 04.07.1995.godine, Arhiva.16 Pregled agresorske propagande broj 547., za 07.07.1995. godine, Generaltab Armije R BiH, Uprava za moral, prema tonskom i video-snimku Srpskog ra-dija i Srpske TV sadraji programa emitirani u 16.00, 19.00 i 20.30 asova 07.07.1995. godine, Arhiva.



varali su o tada aktuelnoj vojnoj situaciji, to znai i o predstojeoj ofanzivi prema Srebre-nici i epi. Ova posjeta je izazvala panju i najuticajnijih medija u svijetu. Srpski mediji su ih demantirali u pogledu informacija da je patrijarh Pavle sa Karadiem razgovarao o vojnoj situaciji i o vojnim planovima. Ubrzo se pokazalo da su, u vezi s tim, strani mediji bili u pravu, jer je patrijarhova posjeta imala znaaj mentalnih priprema za predstojeu zloinaku ofanzivu prema Srebrenici i e-pi.17

-Iz tog vremena, naroito su vane ak-tivnosti iz Generaltaba Vojske Jugoslavije, s ciljem da se jedinice, pod neposrednom komandom Ratka Mladia, osposobe za odbranu od djelovanja zranih snaga NA-TO-a. Komandant Ratnog zrakoplovstva i protivzrane odbrane Vojske Jugoslavije general-potpukovnik Ljubia Velikovi je 07. 07. 1995. godine, dakle, drugi dan julske ofanzive na Srebrenicu, ohrabrio uesnike te ofanzive u pogledu mogunosti za borbu protiv zranih udara NATO-a. Radio i TV Srbije i RS-a su prenosili slijedeu izjavu ge-nerala Velikovia: Avijacija NATO ranjiva je kao i sve druge avijacije, a vojnici Republike Srpske imaju sredstva, srce i ponos i ne ele da budu ponieni, a to je odluujue u svakom ratu.18 Prema tome, teroristika formacija, pod nazivom korpioni samo je jedan mali dio u irokoj lepezi raznovrsnih snaga i mje-ra, poduzimanih iz Beograda, radi priprema i izvoenja ofanzive na okruene teritorije Srebrenice i epe.

- Kao problem strategijskog maskiranja je bilo pitanje mobilizacije na teritoriji Srbije i

17 Pregled agresorske propagande broj 545., za 05.07.1995. godine, Generaltab Armije R BiH, Uprava za moral, prema tonskom i video-snimku Srpskog ra-dija i Srpske TV sadraji programa emitirani u 16.00, 19.00 i 20.30 asova 05.07.1995. godine, Arhiva.18 Pregled agresorske propagande broj 547., za 07.07.1995.odine, Generaltab Armije R BiH, Uprava za moral, prema tonskom i video-snimku Srpskog ra-dija i Srpske TV sadraji programa emitirani u 16.00, 19.00 i 20.30 asova 07.07.1995.godine, Arhiva.

Crne Gore radi angairanja ljudi, jedinica i materijalnih resursa na ratitu u BiH. Potre-be u tom pogledu su rasle srazmjerno jaa-nju borbene inicijative Armije R BiH. U tom pogledu su se javljale brojne prepreke, jer je stalna mobilizacija demaskirala agresiju, a vojni obveznici su izbjegavali mobilizaciju radi odlaska na ratite u BiH. U kulminaci-ji takvih problema, skraivanje frontova bi omoguilo da se uz manje mobilizacijske napore u Srbiji i Crnoj Gori ispune sve vee potrebe za ljudstvom i ratnim materijalnim sredstvima. Pored irih politikih, to su bili glavni vojni razlozi da autoriteti iz Beograda, od Karadia i Mladia zahtijevaju radikalno eliminiranje enklava Srebrenice i epe, da bi se vojni potencijali s tog prostora, preusmje-rili na druge dijelove ratita.

- Ofanziva prema Srebrenici i epi je izve-dena u uslovima snanih ideolokih i politi-kih utjecaja iz Beograda, s ciljem ujedinjenja srpskih zemalja. Brojne posjete iz Beograda, pred ofanzivu na Srebrenicu i epu, su odre-dile sadraj djelovanja Vlade para-drave RS-a i liderskih struktura SDS-a. Srpski radio je 02. 07. 1995. godine javio da je tog dana odrana sjednica Vlade RS na kojoj je, izme-u ostalog, razmotrena informacija o pripre-mama neophodnih zakona o ujedinjenju RS i RSK.19 Taj posao je koordiniran sa najvieg politikog nivoa u Beogradu.

- Dok su dnevno komunicirali sa svojim nadreenim u Beogradu, od poetka jula 1995. godine, Karadi i Mladi su, svakod-nevno, boravili u Zvorniku, gdje su pripre-mali tamonje vojne i politike strukture za predstojeu ofanzivu. Tada su srpski mediji, radi maskiranja teita borbenih djelovanja prema Srebrenici i epi, izvjetavali da Ka-radi i Mladi borave na drugim dijelovima ratita.

19 Pregled agresorske propagande broj 542., za 02.07.1995. godine, Generaltab Armije R BiH, Upra-va za moral, prema tonskom i video-snimku Srpskog radija sadraji programa emitirani u 16.00, 19.00 a-sova 02.07.1995. godine, Arhiva.

29



- Ideoloki, politiki i vojni razlozi su uslo-vili da se lino Karadi, boravei u Zvorni-ku, maksimalno angaira u pripremama ofanzive prema Srebrenici i epi. Vojni plan za eliminiranje enklava Srebrenice i epe je podran opsenim politikim mjerama. Srp-ski radio i TV su javljali da je u Zvorniku 05. 07. 1995. godine, znai dan uoi poetka jul-ske ofanzive na Srebrenicu, odrana sjednica zvornikog odbora SDS srpskih zemalja, na kojoj su prisustvovali Karadi, Ostoji i Kra-jinik. Raspravljali su o vojnim i politikim pitanjima. Karadi je govorio o disciplini unutar srpskih politikih faktora, da se ne moe nita raditi od svoje volje, te da se mora iskazati lojalnost i odanost narodu.20 Taj sa-stanak je bio zavrnica ideolokih, politikih i vojnih priprema za zloinaki pohod na Srebrenicu i epu.

- Kad je ofanziva na Srebrenicu intenzivi-rana, predsjednik Izvrnog odbora SDS svih srpskih zemalja Velibor Ostoji je obznanio da e se skuptina SDS srpskih zemalja, za-kazana za Petrov dan, odloiti za 21. juli, jer je stanje na ratitu takvo da lanovi SDS-a ne mogu prisustvovati sjednici, na kojoj e se razmatrati tekst konvencije ujedinjenja SDS-a svih srpskih zemalja, a narodu predo-iti koncept ujedinjene nacionalne srpske dr-ave.21

- U cilju motiviranja Miloevieve i Ka-radieve vojske za izvrenje zloina u Sre-brenici, koristile su se institucije i dogaaji u oblasti kulture i sporta. U takvim dogaa-jima, isto kao u politikim i vojnim, Bosna i Hercegovina se, takoer smatrala kao dio ukupnog prostora na kome se ostvariva-

20 Pregled agresorske propagande broj 545., za 05.07.1995. godine, Generaltab Armije R BiH, Uprava za moral, prema tonskom i video-snimku Srpske TV sadraji programa emitirani u 20.30 asova 05.07.1995. godine, Arhiva.21 Pregled agresorske propagande broj 548., za 08.07.1995. godine, Generaltab Armije R BiH, Upra-va za moral, prema tonskom i video snimku Srpskog radija sadraji programa emitirani u 16.00 i 19.00 08.07.1995. godine, Arhiva.

lo svesrpsko jedinstvo. Radio i TV Srbije i RS-a su u najveem intenzitetu priprema za ofanzivu na Srebrenicu i epu, 04. 07. 1995. godine prenosili estitke Karadia i Mladi-a, Koarkakom savezu Jugoslavije, jer je ko-arkaka reprezentacija na prvenstvu Evrope u Atini osvojila zlatnu medalju. U Karadi-evoj estitki se, izmeu ostalog, istie da za srpski narod nema granica koje ga mogu rastaviti. Mladi je u svojoj estitki nagla-sio: ... izraavam vrsto uverenje da emo uspeti ... da srpski narod ivi u miru, slobodi i jedinstvenoj srpskoj dravi ...22

Ve 03. jula 1995. godine, putem Srpskog radija i TV-a, general Ratko Mladi, indirek-tno nagovjetava ofanzivu prema enklava-ma u istonoj Bosni. Pravdajui se srpskoj javnosti za gubitke na frontovima irom BiH, Mladi istie da Armiju R BiH, meunarod-ni sponzori snabdijevanju novim koliinama oruja i municije, a zatim zakljuuje da vie nema mjesta njegovoj taktici ogranienog djelovanja. Tako je Mladi nagovijestio da predstojea ofanziva prema Srebrenici i epi nee imati karakter ogranienog,23 ve, na-protiv, da e imati karakter radikalnog dje-lovanja, to se i obistinilo. Slino je govorio i Karadi. On je poslije opinske sjednice SDS-a, odrane u Zvorniku 05. 07. 1995. go-dine, tokom ofanzive na Srebrenicu, o kojoj su tada srpski mediji utali, govorio da e Srbi prei iz pasivne u aktivnu odbranu, pa i kontraofanzivu.24 Krajinik je ukazivao na

22 Pregled agresorske propagande broj 544., za 04.07.1995. godine, Generaltab Armije R BiH, Uprava za moral, prema tonskom i video-snimku Srpskog ra-dija i Srpske TV sadraji programa emitirani u 16.00, 19.00 i 20.30 asova 04.07.1995. godine, Arhiva.23 Pregled agresorske propagande broj 543., za 03.07.1995. godine, Generaltab Armije R BiH, Uprava za moral, prema tonskom i video-snimku Srpske TV sadraji programa emitirani u 20.30 asova 03.07.1995. godine, Arhiva.24 Pregled agresorske propagande broj 546., za 06.07.1995. godine, Generaltab Armije R BiH, Uprava za moral, prema tonskom i video-snimku Srpskog ra-dija sadraji programa emitirani u 12.00 i 16.00 asova 06.07.1995. godine, Arhiva.



Mapa dogaaja u podruju Srebrenice i epe jula 1995. (preuzeto sa http://bs.wikipedia.org/wiki/Genocid_u_Srebrenici)

31



obaveze prema srpskim rtvama, da se biva BiH mora podeliti po avovima po kojima je prethodno popucala ... To je ve uraeno i na tome se mora istrajati, rekao je Krajinik.25

Apsurdi u agresijiReagiranja na posljedice ratova koje je

uzrokovao, zapoinjao i vodio Miloevi, obi-luju apsurdima. Apsurd je toleriranje daljeg postojanja glavnih mehanizama zloinake politike i prakse Republike Srpske, njene vojske i policije. Apsurd je, takoer, to reagi-ranja na prikazani snimak o svirepom ubija-nju estorice djeaka sa podruja Srebrenice ne obuhvataju, onako kako treba, konstata-cije da su takvim i jo svirepijim metodama ubijanja napunjene sve masovne grobnice irom BiH. Prikazani snimak je vaan doku-menat direktne odgovornosti Miloevievog reima u vezi s tim. Apsurd je to se vojni resursi paradrave Abdieve APZB jae i jasnije ne tretiraju kao dio borbenog poretka etnikih snaga u BiH. Abdiev DNZ je bio ogranak Karadievog SDS-a. Vojska Fikreta Abdia, pod nazivom Narodna odbrana, je bila dio sveukupne etnike vojske.

Apsurd je, to Bonjaci moraju dokazivati ono to je dokazano. To je najinteresantniji oblik nepravde prema Bonjacima. Da u svi-jetu ima vie pravde, Miloevievi postupci u pogledu maskiranja da je bio vrhovni ko-mandant snagama koje su izvodile oruanu agresiju na R BiH, bili bi okvalificirani kao njegovo mangupiranje. Umjesto toga, u ne-kim krugovima postoje dileme da li je na R BiH izvrena agresija ili ne, da li je on ili ne odgovoran za zloinaka djela nad Srebreni-anima, jula 1995. godine, da li je on ili ne znao da se planira tragina julska operacija, da li je znao da e se izvriti zlodjela ili ne, odnosno, da li je poslije izvedene operacije

25 Pregled agresorske propagande broj 547., za 07.07.1995. godine, Generaltab Armije R BiH, Uprava za moral, prema tonskom i video-snimku Srpskog ra-dija sadraji programa emitirani u 16.00 i 20.30 asova 07.07.1995. godine, Arhiva.

znao ili ne za zlodjela uinjena nad Srebreni-anima. Naalost, uz postojanje takvih dile-ma, u svijetu se nasjeda priama srpskih lide-ra da treba ouvati mehanizme zloinakog djelovanja. Zalaganje za ukidanje Republike Srpske bi trebalo biti jedini validan pokaza-telj o spremnosti obrauna sa zloinakom politikom i praksom. Obraun samo na polju emocija, praznih fraza i demagokih tvrdnji o spremnosti za borbu protiv nosilaca tero-rizma kao najveeg zla i prijetnje sigurnosti ovjeanstva u 21. stoljeu, bez radikalnog obrauna sa snagama, nosiocima, egzekuto-rima i institucijama zloinake politike, nije nikakav obraun. To je demagogija koja pro-izvodi nove opasnosti.

SUMMARYEthical, Political and Military Aspects of Srebrenica GenocideIn the first part of this paper, the author offers a general view on the phenomenon of genocide in Srebrenica in a broader context, referring to the causes and consequences of the aggression on Bosnia and Herzegovina, and the post-war crisis and disharmony in Bosnian society, in which the results of aggression and genocide were recog-nized through recognition of the political entity called Republika Srpska (Republic of Srpska). In this entity there is no willingness to face the war past and responsibility of Serbian politics. Bearing in mind that authorities in the Republika Srpska systematically denies the genocide in Sre-brenica, the author deals with the issue of possi-ble moral catharsis of the Serbian people, and also issues of various forms and degrees of responsi-bility for the tragedy. Second part of the paper clarified the circumstances of military offensive on Srebrenica in 1993, where the author speaks as direct witness, as a member of the Supreme Command Staff of the Army of Bosnia and Her-zegovina. In particular, he points to the efforts of President Izetbegovi to help the besieged town of Srebrenica, and describes his own experience in negotiations with the aggressor at the Sarajevo airport, held through the mediation of the United



Nations. The third part of the paper discusses the military aspects of the offensive on Srebrenica in 1995, the fall of the enclave and the genocide against the Bosniak population. The author also analyzes military engagement of Serbia, then the very military operation takeover of Srebrenica and epa, and the passivity of the United Nations and NATO, as well as measures undertaken by Bosnia and Herzegovinas political leadership led by President Alija Izetbegovi. The fourth section analyzes the role of the Republika Srpska as im-

plementers of genocide and a constant threat to future peace as well. In the fifth part the author presents the forms of masking aggression on Bos-nia and Herzegovina, while in the sixth part, he submits comprehensive evidence of the dominant role of the Belgrade authorities in aggression and genocide in Bosnia and Herzegovina. In the sev-enth, the last part, by way of conclusion, the focus has been on all the absurdities of treating aggres-sion and its consequences in the post-war period in Bosnia and Herzegovina.

Documents

Fikret Muslimović - Moralne, političke i vojne strane genocida u Srebrenici