FILMSKE I TELEVIZIJSKE IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI

U svijetu vizualnih medija film igra znaajnu ulogu u odgoju i obrazovanju uenika. Uiti o medijima i aktivno se njima baviti jedan je od zahtjeva koji nae kole mogu ukljuiti u europsko pedagoko okruje. Stoga je potrebno u nastavi medijske kulture odreen broj sati posvetiti i nastavi filma, a osim u redovitoj nastavi film se obrauje i na izvannastavnim aktivnostima. S jedne strane, filmske aktivnosti u koli nisu dovoljno razvijene, a s druge strane, uenici nerijetko pokazuju zainteresiranost za film i televiziju, dok pojedinci pokazuju i vie sklonosti i nadarenosti za bavljenje filmom. Upravo zbog toga trebale bi u svakoj koli postojati izvannastavne aktivnosti poput filmskih druina, kinoklubova, RTV sekcija, i sl.

Prema Teaku, tri su naela koja bi se trebala potovati u filmskim izvananstavnim aktivnostima. Prvo je naelo dobrovoljnosti, odnosno slobodnog pristanka uenika na sudjelovanje u ovakvim sekcijama, jer se ipak radi o slobodnim aktivnostima i uenikom slobodnom vremenu. Drugo je naelo stvaralatva, i to stvaralatva u irem smislu: otkrivanje novoga ne za svijet nego za uenika. Ipak, nastavnik treba prepoznati i one nadarene pojedince sklone izvornom stvaralatvu. Tree je naelo povezanosti s redovitom nastavom i izvankolskim aktivnostima. Sustavno i planiralo trebalo bi filmske izvannastavne aktivnosti kooridinirati ili ak zajedniki izvoditi s drugim aktivnostima u redovitoj nastavi, a ponekad je dobro i da se izae izvan kolskih okvira.

Vrabec i Teak navode dvije grane slobodnih aktivnosti u osnovnoj koli vezanih uz film. To su: filmski klubovi, iji je cilj prouavanje filma, i kinoamaterski klubovi s ciljem stvaranja filma. U Metodici nastave filma Teak e navesti slinu podjelu: filmske sekcije ili druine debatnoga tipa i kinoamaterski klubovi. U filmskim sekcijama uenici razvijaju interes za film na vie naina. Jedan od njih je da gledaju film i raspravljaju o njemu. Mogu itati i pisati prikaze, ocjene, polemike, analize filma. U ovom sluaju nastavnik vodi raspravu u poetnoj fazi, a kasnije je inicijator jedino ako se rasprava pretvori u ablonu. Drugi je nain da uenici prouavaju osnove filmske teorije. Tada mogu usvojenu filmsku terminologiju primijeniti i u raspravi o odgledanom filmu. Mogu i itati filmsku literaturu ili gledati obrazovne emisije o filmu. Trei je nain prouavanje povijesti filma, kada uenici prate razvoj filmskih rodova ili imaju teaj povijesti filma pratei kronoloki slijed. etvrti je nain usporeivanje filma sa srodnim medijima (TV, radio, kazalite, strip, knjievnost, ples). Isto tako, uenici mogu propagirati umjetniki vrijedne filmove prikazujui ih u koli, a za tu priliku mogu napraviti plakate, letke, i sl. Iako filmsko stvaralatvo nije osnovni sadraj rada ovakvih sekcija, pohvalno je ako se uenici i u tome okuaju.

Svi gore navedeni sadraji mogu se odrati u nekom od sljedeih oblika rada. Osim redovitih sastanaka, u sluaju pojave nekog problema moe se odrati i izvanredni sastanak. Mogue je odravati povremeno i filmske tribine na kojima bi osim uenika sudjelovali i gosti predavai. Radi promicanja filmske umjetnosti dobro je organizirati i filmske matineje ili izlobe. Mogunosti su velike, a bitno je naglasiti da je cilj filmskih sekcija razviti filmsku kulturu i poticati interes uenika za vrijednim filmskim ostvarenjima.

Drugi tip filmskih izvannastavnih aktivnosti jesu kolski kinoklubovi ili kinoamaterske sekcije. Oni su usmjereni na filmsko stvaralatvo, a sloeniji su i plodonosniji od sekcija debatnog tipa. Ovdje se ueniko stvaralatvo ne potie radi otkrivanja buduih umjetnika i flimskih strunjaka, nego je cilj uenike privui umjetnosti. I uenici i uitelji nerijetko se nau pred nekom od zamka do kojih ovakvi klubovi mogu dovesti. Primjerice, mogue je da nastavnik pod krinkom organizatora kinokluba zapravo prikriva svoje neiivljene filmske ambicije pa ak i preoptereuje uenike svojim zahtjevima u njihovo slobodno vrijeme. S druge strane, mogue je da uenici ponu oponaati profesionalne glumce u negativnome smislu, stvarajui tako kult zvijezda. A mogue je i da samo filmsko stvaralatvo ne urodi plodom pa se uenici vie oslone na priu, a manje na reiju i glumu. Da se izbjegnu gore navedene opasnosti rada u filmskim sekcijama, dobro je poznavati nekoliko faza dobrog usmjeravanja i voenja uenikog filmskog stvaralatva. Prva je promatranje okolice kamerom kada uenik otkriva i ono to obino ne registrira. Druga je matanje kamerom to vodi do istraivanja, eksperimentiranja kamerom. Posljednja je faza vrednovanje uenikog filmskog stvaralatva, i tu bi se nastavnik trebao pridravati umjetniko-pedagokih kriterija. To znai da ne bi trebao biti samo umjetnik niti samo pedagog. Isto tako, nastavnik ne smije gledati ueniki filmski ostvaraj samo iskusnim okom znalca, niti se muiti gledanjem kroz oi samog stvaraoca, tj. djeteta. Ono to se vrednuje jest i sadraj i izraz i stvaralaki pomak, odnosno napredak uenika. Pritom procjenjiva mora uzeti u obzir dob autora te provjeriti je li to djelo pojedinca ili kolektiva, je li ueniku moda pomogao filmski strunjak, i sl.

Kao efikasne metode rada u kinoklubu obino se navode debatna metoda, praktian i stvaralaki rad. Debatnom metodom mogu se usvojiti teoretska znanja o filmu koja e koristiti u praksi. Praktian rad odnosi se na ovladavanje filmskom tehnikom, a stvaralaki rad na samo snimanje filmova.

Podjela koju Teak navodi, odnosno podjela na sekcije debatnog tipa i kinoklubove nije jedina podjela. Tako se razvijene filmske izvananstavne aktivnosti mogu organizirati kao filmski klub s vie sekcija: filmski kritiari, povjesniari filma, scenaristika sekcija, proizvodna sekcija. U svakom sluaju, mogunosti rada u filmskim izvannastavnim aktivnostima velike su, a bitno je da godinji plan nastavnik donese u donese u dogovoru s uenicima.

Koliko je film zanimljiv hrvatskim uenicima, govori i injenica da su neke od svjetski poznatih kola filma ba iz Hrvatske. Primjerice, kola animiranoga filma iz akovca (AF) osnovana je 1975. i jedna je od kola koja esto organizira filmske radionice u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom. Postoji i Zagrebaka kola crtanoga filma o kojoj uenici ue u 8. razredu na satovima redovne nastave u okviru medijske kulture, a poznata je po Duanu Vukotiu i njegovu Oscarom nagraenom Surogatu. Svrha ovakvih kola i radionica nije otkrivanje buduih umjetnika ni forsiranje rada uenika, ve razvoj djeje mate, upoznavanje eksperimenta i nove vrste komunikacije.

Iako film ne moemo smatrati novim medijem jer njegova povijest traje ve 100-tinjak godina, za dananjega uenika medij filma i dalje je jako bitan. Ueniku zainteresiranost za film trebalo bi poticati ne samo usvajanjem znanja, razvijenjem sposobnosti i uenike filmske kulture na redovitoj nastavi, nego bi trebalo organizirati i razliite sekcije u sklopu izvannastavnih aktivnosti. Rad takvih sekcija trebalo bi povezati i s radom na redovitoj nastavi i s radom drugih kolskih sekcija pa i izvankolskim aktivnostima. Tako je mogue stvarati drutvo iji su lanovi obrazovani gledatelji s razvijenom filmskom kulturom. 2