SVEUČILIŠTE U ZAGREBU AGRONOMSKI FAKULTET

POVIJESNI PREGLED PERMAKULTURE I NJEN ZNAČAJ

ZAVRŠNI RAD

Igor Baričević

Zagreb, rujan 2017.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU AGRONOMSKI FAKULTET

Preddiplomski studij: Ekološka poljoprivreda

POVIJESNI PREGLED PERMAKULTURE I NJEN ZNAČAJ

ZAVRŠNI RAD

Igor Baričević

Mentor: prof. dr. sc. Alen Džidić

Neposredni voditelj: doc. dr. sc. Dragica Šalamon

Zagreb, rujan 2017.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU AGRONOMSKI FAKULTET

IZJAVA STUDENTA

O AKADEMSKOJ ČESTITOSTI

Ja, Igor Baričević, JMBAG 0178098791, izjavljujem da sam samostalno izradio završni

rad pod naslovom:

Povijesni pregled permakulture i njen značaj Svojim potpisom jamčim: da sam jedini autor ovoga završnog rada; da su svi korišteni izvori literature, kako objavljeni tako i neobjavljeni, adekvatno citirani

ili parafrazirani, te popisani u literaturi na kraju rada; da ovaj završni rad ne sadrži dijelove radova predanih na Agronomskom fakultetu ili

drugim ustanovama visokog obrazovanja radi završetka sveučilišnog ili stručnog studija; da je elektronička verzija ovoga završnog rada identična tiskanoj koju je odobrio mentor; da sam upoznat s odredbama Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu (Čl. 19). U Zagrebu, dana 14. srpnja 2017. ______________________

Potpis studenta

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU AGRONOMSKI FAKULTET

IZVIJEŠĆE

O OCJENI I OBRANI ZAVRŠNOG RADA

Završni rad studenta Igora Baričevića JMBAG 0178098791, naslova

Povijesni pregled permakulture i njen značaj

obranjen je i ocijenjen ocjenom ____________________ , dana 20. rujna, 2017 .

Povjerenstvo: potpisi:

1. prof. dr. sc. Alen Džidić, mentor ____________________

doc. dr. sc. Dragica Šalamon, neposredni voditelj ____________________

2. izv. prof. dr. sc. Željka Zgorelec, član ____________________

3. prof. dr. sc. Milan Mesić, član ____________________

Sadržaj

Sažetak ............................................................................................................... 1

Summary ............................................................................................................ 2

1. Uvod ............................................................................................................ 3

1.1. Cilj rada ........................................................................................................ 3

2.1. Povijesni aspekt današnje poljoprivrede ..................................................... 4

2.1.1. Neolitska revolucija - porijeklo poljoprivrede .............................................. 4

2.1.2. Druga agrarna revolucija ........................................................................... 5

2.1.3. Treća agrarna revolucija – ''zelena revolucija'' ........................................... 5

2.1.4. Genetička modifikacija ............................................................................... 7

2.2. Promjene danas .......................................................................................... 8

2.2.1.Šume .......................................................................................................... 8

2.2.2. Klima ....................................................................................................... 10

2.2.3. Tlo ........................................................................................................... 11

2.2.4. Voda ........................................................................................................ 11

2.3. Povijest permakulture ............................................................................... 14

2.3.1. Prvi svjetski nastup .................................................................................. 14

2.3.2. Međunarodni rast ..................................................................................... 16

2.3.3. Druga generacija permakulture – integralna permakultura ...................... 18

2.4. Permakulturna etika i rješenja ................................................................... 19

3. Zaključna razmatranja .................................................................................. 21

4. Popis literature .......................................................................................... 21

1

Sažetak

Završnog rada studenta Igora Baričevića, naslova

Povijesni pregled permakulture i njen značaj

Rad prikazuje kontekst povijesnog razvoja i revolucija u poljoprivrednoj proizvodnji koji je utjecao na razvoj današnje konvencionalne poljoprivrede i kao odgovor na to, povijesni pregled permakulturnog dizajna poljoprivrede. U rezultatima rada kroz pregled poljoprivrednih revolucija, biti će prikazane promjene koje su one donijele a odnose se ponajprije na percepciju hrane, kao jedinog neophodnog energenta, te stupnjevitog ali konstantnog udaljavanja prosječnog čovjeka od esencijalnog znanja o uzgoju hrane. Kroz osnove ekologije ukazujem koliko i na koji način utječemo na sustave o kojima ovisimo. Od gubitaka obradivih površina do sječe šuma i zagađivanja mora zbog naših uzgojnih praksi i načina života koji naprosto nije održiv te kroz rad biti će naglašena promjena svjetonazora kao nužnost koja prethodi promjeni svijeta. Također, kroz pregled povijesti razvoja permakulture objašnjava se priroda tog pokreta te njegov utjecaj na društvo i pojedinca. Ključne riječi: poljoprivredne revolucije, uzgojne prakse, ekologija, hrana

2

Summary Of the final work - student Igor Baričević, entitled

Historical review of permaculture and its importance

Considering the entire historical development of agriculture and its revolutions, the thesis shows the context that shaped the conventional agriculture as we know it today. Also, the historical review of permaculture as the reaction to the conventional agriculture is shown. In the results of the work trough agricultural revolutions the changes they brought are explained, especially on the perception of food, as the only essential energy source, as well as constant distancing between the average person and the knowledge of growing food. Trough basics of ecology the impact of unsustainable food production is explained. Trough the work I point out the necessity of changing ourselves before changing the world. Through the historical review of the development of permaculture I show the true nature of the movement and its effects on a society and the individual.

Keywords: agricultural revolutions, food production practices, ecology, food

3

1. Uvod U preglednoj kompilaciji koja pokriva dvadeset šest literaturnih navoda iz tri područja biti će

obrađena tri aspekta: povijest poljoprivrede kroz tri ključne revolucije koje su je formirale u

današnji oblik; osnove ekologije bitne za održivost proizvodnih sustava u svojim ključnim

aspektima; povijest razvoja permakulture od početaka u Tasmaniji do globalnog pokreta.

Biti će dano iscrpno objašnjenje permakulture, te će se temeljem izloženog predstaviti

permakultura i njen utjecaj na okoliš, društvo i pojedinca.

Permakultura je svjesno oblikovanje i održavanje cijelih ekosustava koje odlikuje

produktivnost, bioraznolikost, stabilnost i prilagodljivost. To je prije svega način razmišljanja,

a potom i praksa koja obuhvaća tradicionalna saznanja ali i moderne spoznaje. Čini zajednice

neovisnijim i podiže kvalitetu života.

1.1. Cilj rada

Cilj ovog rada je odgovoriti na pitanje zašto je poljoprivreda danas u obliku u kojem jest i razviti

bolje razumijevanje poljoprivrede kao gospodarske djelatnosti iz globalnog aspekta održivosti

prirodnih resursa nužnih za opstanak i napredak čovjeka. Uzimajući u obzir cjelokupni kontekst

povijesnog razvoja i revolucija u poljoprivrednoj proizvodnji, rad će prikazati što je to

uvjetovalo razvoj koncepta permakulturnog dizajna poljoprivrede i dati globalni pregled

povijesti permakulture.

4

2.1. Povijesni aspekt današnje poljoprivrede Globalno tržište i konvencionalna poljoprivreda učinili su hranu dostupnijom, jeftinijom, ali i

manje nutritivnom i uz dugotrajne posljedice na okoliš. Takav način proizvodnje nije održiv

niti je zdrav. U sagledavanju povijesti poljoprivrede možemo uočiti tri bitne vremenske točke

u kojima su se desile promjene te su dovele poljoprivredu u oblik koji poznajemo danas:

- Prva poljoprivredna revolucija ili Neolitska revolucija

- Druga poljoprivredna revolucija ili Agrarna revolucija

- Treća poljoprivredna revolucija ili Zelena revolucija

2.1.1. Neolitska revolucija - porijeklo poljoprivrede Neolitik ili mlađe kameno doba (prije 7000 do 10000 godina) se odnosi na povijesni period

nakon paleolitika, a karakterizira ga korištenje poliranog kamenog oruđa, razvoj trajnih

nastambi, napretke poput keramike, pripitomljavanja i domestikacije životinja i biljaka, uzgoja

žitarica i voćaka, te tkanja. Promjena iz lovačko/sakupljačkog u sjedilački način života

predstavlja toliku promjenu u načinu života da se ova promjena često karakterizira kao

Neolitska revolucija. Poljoprivreda kroz povijest može se promatrati kao niz otkrića koji

uključuju domestikaciju životinja i biljaka te čovjekovo upravljanje njima. Carl O. Sauer

(1952) je smjestio početke poljoprivrede u jugoistočnoj Aziji. Njegova teorija temelji se na:

- Velikoj bioraznolikosti

- Blagoj klimi

- Mogućnosti uzdržavanja stanovnika od lova i ribolova

- Bogatoj flori, osobito biljaka koje se mogu jednostavno vegetativno razmnožiti. Vrlo je

vjerojatno da je sadnja biljaka prethodila sjetvi sjemenja.

Arheološki dokazi ipak stavljaju suvremenu poljoprivredu prije 7000 do 9000 godina u riječnim

dolinama na tri lokacije :

- Rijeke Tigris i Eufrat (Mezopotamija-današnji Irak)

- Rijeka Ind

- Rijeka Nil

Najraniji dokazi o razvoju poljoprivrede javljaju se u području poznatom pod imenom 'Plodni

polumjesec' (Današnji Irak, Sirija, Libanon, Izrael). Poljoprivreda se razvila i u drugim

područjima, kao što su Kina i Srednja Amerika, ali nešto kasnije.

5

Prelazak na sjedilački način života i bavljenje poljoprivredom stvorilo je višak hrane. Taj

višak je u populaciji doveo do novog slobodnog vremena te je omogućio razvoj nove klase

stručnjaka: obrtnika, činovnika i svećenika.

2.1.2. Druga agrarna revolucija

Počeci druge agrarne revolucije u zemljama Europe datiraju različito, ali svakako sežu u

razdoblje prosvjetiteljstva, vrijeme 17, 18. i 19. stoljeća. Obilježena je uvođenjem novih

ratarskih kultura, integracijom stočarstva i ratarstva, te uvođenjem krmnog bilja u

poljoprivrednu proizvodnju. Agrarna revolucija je prethodnica industrijskoj revoluciji (Benc,

1976). Zemljište se uvođenjem plodoreda više ne ostavlja na ugaru, te se počinje intenzivno

uzgajati stoka. Izumom parnog stroja, u poljoprivredi razvijenih zemalja počinje se

primjenjivati teška mehanizacija te proizvodnost rada se drastično povećala. Jedan čovjek je

tada mogao proizvesti hranu za 100 ljudi. Puno brže nego u drugim djelatnostima, te je to dovelo

do smanjivanja cijena poljoprivrednih proizvoda. Smanjenjem fizičkog udjela rada sve se više

smanjuje postotak ukupnog stanovništva koje se bavi poljoprivredom, znanje se unaprjeđuje a

proces mehanizira.

2.1.3. Treća agrarna revolucija – ''zelena revolucija'' ''Zelena revolucija'' je bila tehnološki odgovor na svjetsku nestašicu hrane koja je bivala sve

veća u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Transformirala je uzgojnu praksu u mnogim

regijama kao što su mnogoljudne zemlje u razvoju (Indija, Kina, Meksiko…), gdje su glavni

prehrambeni usjevi bili riža, pšenica i kukuruz. Uvođenje visokorodnih sorti te njihovo uzgoj,

koji zahtjeva umjetna gnojiva, pesticide i herbicide, poznat je kao „Zelena revolucija“. Te

visokorodne sorte nisu bile plod genetskog inženjeringa, bile su rezultat tradicionalnih metoda

oplemenjivanja bilja, u kojima su proizvedeni hibridi. Oni ovise o velikoj količini unosa u

sustav njihove proizvodnje, bez kojeg imaju slabiji prinos nego autohtone sorte. U Indoneziji

se od 1975. godine s 25 kg/ha korištenje umjetnih gnojiva popelo na 150 kg/ha do 1990. godine.

Kao što je prikazano u slici 2.1., u Indiji se korištenje umjetnih gnojiva od 1979. godine sa 26

kg/ha popelo na 75 kg/ha do 1989. godine. To nisu izolirani primjeri, slični slučaji su zabilježeni

u većini zemalja u razvoju. Umjetna gnojiva su samo dio unosa, tu je još i nužnost

navodnjavanja, te pesticida i mehanizacije (Fitzgerald-Moore i sur. 1996.).

6

Slika 2.1. Prinos rižinih polja i količine korištenih umjetnih gnojiva u Indiji, slika preuzeta sa

(http://people.ucalgary.ca/~pfitzger/green.pdf)

Također intenzivno korištenje gnojiva degradira tlo i okoliš tako da, ako se to ne promjeni,

prinosi će biti manji.

Nasljeđe zelene revolucije je da se u poljoprivrednoj proizvodnji počeo gledati isključivo prinos

po kvadratu obradive površine zbog potreba brzo rastuće populacije. Uzgoj visokorodnih sorti

prehranio je većinu tada gladnih u svijetu. Stvarane su nove sorte sa sve većim brojem i

krupnijim sjemenjem i sve većom nadzemnom masom, te neosjetljivošću na duljinu dana (što

je proširilo uzgojno područje). Uzgojem tih novih sorti, i uvođenjem monokulture smanjila se

drastično genetska raznolikost usjeva a samim time i njihova otpornost. Povećana potreba za

vodom na globalnoj skali uzrokuje iscrpljivanje svjetskih rezervoara vode, što ograničavanjem

regeneracije obnovljivih i crpljenjem neobnovljivih rezervoara slatke vode.

Također su se češće počeli javljati problemi sa zdravljem zbog manjih prehrambenih vrijednosti

visokorodnih sorti i jednoličnosti prehrane. Svjetska populacija danas svoje prehrambene

potrebe zadovoljava većinom sa svega 3 biljke (kukuruz, pšenica i riža), pogotovo u zemljama

u razvoju. Promjena omjera unosa vitamina, minerala i proteina dovela je do zdravstvenih

problema u populaciji. Prema procjenama WHO-a (World Health Organisation) 13.8 miliona

djece pati od problema s vidom povezanih s nedostatkom vitamina A, te je to najveći uzrok

sljepoće kod djece u svijetu. Samo u Indiji oko 15000 predškolske djece godišnje oslijepi zbog

nedostatka vitamina A u prehrani. (Pratinidhi 1984). Nedostatak vitamina A uzrokovan je

7

nepravilnom prehranom, specifičnije sorta riže IR8 koja je nahranila milijune u Indiji, manjka

beta karotena u odnosu na autohtone sorte.

Ocem ''Zelene revolucije'' smatra se Norman Borlaug (1914 – 2009.) te je za svoja postignuća

nagrađen Nobelovom nagradom za mir 1970.

2.1.4. Genetička modifikacija Genetička modifikacija biljaka i drugih oblika života nastala je u SAD-u kasnih 1970-ih

Tijekom 1980-ih, Reaganova uprava je djelovala u ključnim područjima ekonomske politike na

način koji je sličio i potpomagao radikalnu politiku Britanske premijerke Margaret Thatcher.

Obje države su bile predani zagovornici radikalne politike slobodnog tržišta i manjeg

angažmana politike u ekonomiji, prenoseći privatnom sektoru sve više moći. Pod izlikom brige

za čovječanstvo, te činjenicom da se svjetska populacija povećava eksponencijalno, a

poljoprivredna proizvodnja linearno i zastrašivanjem o gladnoj budućnosti u ranim

osamdesetima, brojne korporacije su bile u 'zlatnoj groznici' te su razvijali GMO biljke, stoku i

GMO životinjske lijekove. Zakonski regulacijski sustavi nisu se stigli tako brzo razvijati da bi

kontrolirali razvoj, određivali rizike i prodaju proizvoda (Engdahl 2007). Kroz tridesetak

godina to je rezultiralo drastičnim smanjenjem genetske raznolikosti, kako prestankom

uzgajanja tradicionalnih sorti, tako i slučajnim križanjem na polju sa susjednim tradicionalnim

usjevima.

8

2.2. Promjene danas Zelena revolucija je omogućila veći prinos po hektru, te je to na kraju dovelo do ekoloških

problema i dugoročnog smanjivanja površina na Zemlji povoljnih za poljoprivredu. Stvoren je

kontra-učinak. Prinosi iz godine u godinu opadaju. Sve nas je to dovelo do promjena na Zemlji

čineći ju nepovoljnijom za ljudsko preživljavanje. Permakultura adresira baš taj problem,

poboljšavajući kvalitetu tla te dugoročno gledajući prinosi rastu.

Održiva poljoprivreda zadovoljava naše potrebe bez ugrožavanja potreba budućih generacija.

Ne koristi neobnovljive prirodne resurse, te one obnovljive koristi u skladu sa stopom obnove.

Iako se svijest i briga za Zemlju povećavaju, i dalje danas u svijetu traje trend eksploatacije

okoliša.

2.2.1.Šume Šume su vitalne za ljudsko preživljavanje. Ublažuju ili sprječavaju eroziju, igraju bitnu ulogu

u ciklusima kruženja energije, proizvode tla i kisik te pružaju još nebrojene koristi. Od šuma,

vazdazelene šume su od ključne važnosti. Jedna od njih je ekvatorska prašuma, a druga hladna

crnogorična šuma ruske i kanadske tundre. Kišne šume su od ključne važnosti u ciklusu kisika,

i atmosferske stabilnosti zbog karakteristike da ublaže sve klimatske ekstreme. Šume

ublažavaju prekomjerne zime i vrućine, prekomjerni odljev vode, prekomjerno onečišćenje.

Bez šuma, klimatski ekstremi su neizbježni. Velika količina šumskih proizvoda se koristi u vrlo

privremene svrhe – karton, papir, osobito novine, s prekomjernom potražnjom (Mollison 1981).

Tako je na svjetskoj razini ukupni gubitak šumskih površina, s deforestacijom uključenom u

izračun, od 1990 do 2000 iznosio 2,7 milijuna hektara godišnje, te se povisio na 6,3 milijuna

do 2005. godine. Od 3800 milijuna hektara, ukupnih površina šuma, u 15 godina izgubilo se

oko 60 milijuna hektara. Problem deforestacije nije ravnomjerno rasprostranjen na svijetu. Tako

u Južnoj Americi 2,8 milijuna hektara šume godišnje je nestalo u periodu od 1990 do 2000, te

od 2000 do 2005 taj broj iznosi 4,3 milijuna hektara godišnje (Lindquist i sur. 2012). Biomasa

šuma se troši neodrživom eksploatacijom šuma. Mi smo ovisni o šumama da sekvestiraju

ugljični dioksid. Šume sadržavaju oko 45 % sveukupnog ugljika, te pola primarne terestričke

bioprodukcije otpada na njih (Bonan 2010). Sječom šuma mi ne samo da umanjujemo količinu

apsorbiranog CO2 već i oslobađamo CO2 pohranjen u drvnoj biomasi u atmosferu.

9

Drugi veliki razlog deforestacije je oslobađanje zemljišta za poljoprivredu. Ona se provodi od

Željeznog doba, s vrhuncem u Srednjem vijeku, kada je nestala šumska površina koja je

prekrivala čitavu Europu. To nije slučaj samo u prošlosti, i danas to se nastavlja. Prašume sve

više ustupaju prostor poljoprivrednim zemljištima kao pašnjacima ili plantažama.

''Najznačajnije pitanje koje se postavlja kod deforestacije Amazone nije kolika je površina šume

posječena već kako se koristi ta površina zemljišta, i dali će način korištenja popuniti u

potpunosti potencijal ovog važnog resursa koji bi trebao zadovoljiti rastuće potrebe

stanovništva amazonskih zemalja u vidu produkcije, zaposlenja, prihoda i socijalne stabilnosti''

(Hect, 1981). Ljudi koji nemaju izbora nego koristiti tu šumu kao resurs, imaju potpuno pravo

na to. Ne možemo štititi okoliš i u isto vrijeme ne štititi čovjeka. Lako je nama govoriti o

degradaciji okoliša i zaštiti planeta iz naših pozicija, u okolišu u kojem je deforestacija stvar

prošlosti jer praktički nema više prašuma za posjeći. Veliki predatori su praktički istrijebljeni,

te se ljudi bave poljoprivredom već tisućljećima, u okolišu koji je prilagođen potrebama

modernog čovjeka. Smatram da bi u ovom slučaju deforestacije šumskih površina Južne

Amerike i potreba siromašnog stanovništva, permakultura bila od velike pomoći. U

permakulturnim imanjima proizvodnja biomase je mnogo veća nego u konvencionalnim

imanjima, što je još važnije ta proizvodnja je održiva, te je samodostatna. Također peta zona

permakulturnog imanja je dio u kojem čovjek ne vrši nikakve intervencije. Prema Mollisonu

(1981), oko četvrtina hektara je potrebna da prehrani jednu osobu. To se postiže

multifunkcionalnošću prostora i poljoprivredom na manjoj skali koja je produktivnija. Površina

koju je zadesila deforestacija u Južnoj Americi u proteklih 15 godina iznosi 50,5 milijuna

hektara te bi samo ta površina bila dovoljna teoretski za 202 milijuna ljudi. Permakulturna

imanja ne moraju se podizati samo u šumama i selima, tu je i potencijal za urbano vrtlarenje i

reanimaciju degradiranih okoliša. Permakultura proširuje pojam 'obradivo tlo' te ga dugoročno

poboljšava. To sigurno ne bi riješilo sve probleme, kako s okolišem tako i u društvu, međutim

smanjio bi se pritisak na ostatak šume, spriječila degradacija tla, i barem djelomično pokrilo

osnovne potrebe stanovništva za hranom. Stabilan temelj za daljnji razvitak. No to bi

zahtijevalo mnogo veći postotak populacije koji bi se bavio poljoprivredom.

Promjene u klimi oslabljuju šume, te ih napadaju štetočine. Tako je i slučaj sa šumama na

području Sierre Nevade u SAD-u. ''Uz uobičajeno suha ljeta, pojavile su se jednogodišnje ili

višegodišnje suše u skoro svakom desetljeću ovog stoljeća.'' (Graumlich 1993). ''Podatci

pokazuju da povećana smrtnost stabala, uzrokovana potkornjacima, potaknuta je sušama''

(Ferrell 1996). Suše nisu jedini način, kisele kiše, zagađivanje zraka, fragmentacija šume i

10

mnogi drugi načini dodatno oslabljuju već oslabljene šume. Oslabljena i ozlijeđena stabla

savršeno su stanište za štetočine, međutim treba zapamtiti da su one indikator, a ne uzrok

problema.

2.2.2. Klima

Klima se neprestano mijenja. Neupitno je da čovjek svojim aktivnostima utječe na nju, međutim

obzirom da je to veliki sustav, teško je razlučiti antropogene i prirodne faktore promjene. To

dovodi do različitih mišljenja. Jedan od najvećih promjena danas je promjena globalne

temperature tj. zatopljenje. Teorija globalnog zatopljenja tvrdi da čovjek svojim djelovanjem

narušava temperaturnu ravnotežu Zemlje čineći je toplijom i manje gostoljubivom za ljudsko

obitavanje. Prema GISS-u (Geodard Instutute for Space Studies) prosječna temperatura Zemlje

povećala se za 0,8 Celzijevih stupnjeva u periodu od 1880-ih, tj. od prvih mjerenja temperature

do danas.

Uz očite promjene koje možemo očekivati-povišenje razine mora, suše, smanjene prinose... ono

će imati i mnogo veće, ne tako očito povezane posljedice. Zabilježeno topljenje permafrosta na

Sjevernom polu, otpustilo je u naš okoliš kukce, bakterije i viruse koji su bili prisutni za vrijeme

njegovog stvaranja. Znanstvenici su pronašli ostatke gripe koja je zarazila 500, a pobila 100

milijuna ljudi 1918. godine. U tom ledu nalaze se i Bubonička kuga i drugi patogeni, neki

kojima čovjek nikada nije bio izložen. Također povećanje količine CO2 u zraku smanjuje

kognitivnu sposobnost te čak na društvenoj razini povećava šansu oružanih sukoba (Wallace-

Wells 2017). To su samo neke od promjena koje su predviđene, na sveobuhvatnu promjenu kao

temperatura sigurno je da će doći i do posljedica koje nismo predvidjeli.

Pobornici globalnog zatopljenja vide te činjenice kao dokaz da čovjek narušava energetsku

ravnotežu. Međutim, prije 1880-ih godina možemo jedino rekonstruirati globalnu temperaturu.

To dovodi do različitih rezultata i posljedično različitih mišljenja. Oni koji nisu pobornici,

teorije globalnog zatopljenja govore da je to dio normalnog ciklusa koji najviše ovisi o Suncu i

vulkanskim erupcijama. Podatci od kojih se formiraju ta oprečna mišljenja su različiti. Mnogo

je različitih interesa uključeno, te to otežava razlučivanje istine. Nije uopće važno koju teoriju

smatramo ispravnom. Naravno da bi trebali prestati nemilosrdno iskorištavati Zemlju i njene

resurse i zagađivati ju ali na kraju jedino nam ostaje da se prilagodimo na trenutnu situaciju bez

ugrožavanja potreba drugih.

11

2.2.3. Tlo

Tlo nastaje trošenjem stijena i razgradnjom organskog materijala. Mnogo čimbenika utječe na

dinamiku tog procesa. Na trošenje stijena najviše utječu oborine, a na razgradnju organskog

materijala temperatura i oborine. Prema Mollisonu (1981) tla se stvaraju prosječno oko 4 tone

po hektaru godišnje, manje u aridnim, a više u vlažnim područjima.

Prema Oldemanu i sur. (1991) od 2. Svjetskog rata do 1990., na svjetskoj razini izgubili smo

oko 23 % tala koje koristimo zbog degradacije (u to nisu uključena tla koja su unatoč degradaciji

povoljna za poljoprivrednu proizvodnju). Međutim, s obzirom da glavni čimbenik antropogene

degradacije tala uzrokuje poljoprivreda, najpogođenija skupina su poljoprivredna tla. Na

svjetskoj razini u tom istom periodu degradirali smo 38 % površina. Dakle u 50 godina

poljoprivrede se intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom reduciralo trećinu poljoprivredne

površine. Za svakog stanovnika Zemlje godišnje se troši oko 12 tona tla, ako jede žitarice iz

intenzivne proizvodnje (Mollison 1981).

Velika potreba za mineralnim NPK gnojivima dovela je do velikog interesa za fosfatnu rudaču.

Iako je moguća proizvodnja fosfatnih gnojiva iz koštane srži ili neke druge organske materije,

daleko najisplativija je fosfatna rudača (Kauwenbergh 2010). To je dovelo do pitanja održivosti

rudarenja ovog resursa, obzirom na zanemarivu globalnu stopu obnove. Prema istraživanju koje

je 2010. godine objavio IFDC (International Fertilizer Development Center) fosfatne rudače

ima dovoljno za predvidljivu budućnost, točnije sljedećih 300 – 400 godina prema trenutnom

tempu (Kauwenbergh 2010). Prema Jasinskom (2005) rezerve u Floridi će biti potpuno

potrošene za 50 godina, a nakon što se iscrpe trenutni veći rudnici, velika većina rudače nalaziti

će se u Maroku. 2010. godine Maroko je imao 5200 milijuna tona rezervi, Kina, druga po redu,

3350 milijuna tona, dok je SAD imao 1000 milijuna tona, s time da nalazišta u Maroku nisu do

kraja istražena. Ipak je nejasno u kojem će smjeru ići proizvodnja mineralnih gnojiva jer ona

ovisi najviše o potražnji za fosfatnim rudačama.

2.2.4. Voda

Sve manje vode sudjeluje u ciklusu vode. Oko 97 % vode je zaključano u sustavima, a samo 3

% kruži, te se taj postotak smanjuje. To uzrokuje proširivanje pustinje što je je vidljivo iz zraka,

a time potičemo migracije stada i ljudi iz Sahare. Sječom šuma, kraćenjem vodotoka rijeka i

12

betoniranjem površina voda se puno slabije infiltrira u zemlju i brže putuje prema moru. Osim

toga, voda se crpi prekomjernom brzinom iz podzemlja.

Nedavno je zabilježeno i neodrživo iscrpljivanje podzemnih voda na globalnoj razini. Akviferi

predstavljaju ležišta podzemne vode sa stopom punjenja većom od 2 mm3 godišnje. Igraju

centralnu ulogu u navodnjavanju, opskrbljuju vodu milijunima ljudi i utječu na zdravlje mnogih

ekosustava. Ekološki otisak na podzemne vode (eng. groundwater footprint, GF) definira se

kao površina Zemlje na kojoj svi korisnici vode (ljudi i ekosustavi) bivaju snabdjeveni njome

iz istog akvifera. Dokumentirano je crpljenje velikih akvifera koji su važni za poljoprivredu, te

je procijenjeno da je 1.8 milijardi ljudi živi u područjima u kojima se prekomjerno crpi voda.

Čak 80 % od svih akvifera na svijetu ima ekološki otisak manji od svoje stvarne površine, što

znači da većina vode na svijetu se crpi iz svega 15 akvifera. Kao što je prikazano na slici 2.2.

sjeverno arapski akvifer, južno arapski akvifer, zapadno meksički akvifer i perzijski akvifer su

među najugroženijima s obzirom da su to fosilne vode sa zanemarivom stopom nadopunjavanja

a i opskrbljuju velika područja.

Slika 2.2. Svjetski akviferi s ekološkim otiskom na iste, slika preuzeta sa

(aquifiers_nature11295 pdf)

Na slici 2.2 je prikazano crpljenje akvifera u svijetu s njihovim pripadajućim površinskim

sustavima. GF (groundwater footprint) je podijeljen sa Aa (aquifer area) te ako je koeficijent veći

13

od 1, ti akviferi smatraju se ugroženim tj. crpljenje je prekomjerno. U gornjem desnom kutu slike

2.2. prikazan je graf koji pokazuje količinski koliko ima akvifera po kojoj razini stresa.

(Gleeson i sur. 2012)

Crpljenjem podzemne vode, zagađivanjem okoliša i neracionalnim korištenjem preostale vode,

čovjek si trenutno smanjuje količine slatke vode na raspolaganju.

14

2.3. Povijest permakulture Kao odgovor na deforestaciju, smanjenje količina pitke vode i ostalih prirodnih resursa, u

društvu se pojavila potreba za drugačijim načinom razmišljanja. Razvili su se različiti putevi ka

održivosti. U Tasmaniji Bill Mollison i David Holmgren utemeljili su interdisciplinarnu praksu

- permakulturu.

Bill Mollisom rođen je 1928. u ribarskom selu Stanely u Tasmaniji. Radio je 9 godina u CSIRO

(Commonwealth Scientific and Industrial Research Organisation) u sekciji nadzora divljih

životinja i u IFC (Inland Fisheries Commission) u Tasmaniji. Provedeno vrijeme na tim

poslovima oblikovalo je njegovo shvaćanje prirode, te je shvatio kako namiriti ljudske potrebe

pomoću poljoprivrede koristeći prirodne strukture i procese koje je promatrao. Već 1968.

počinje raditi na Tasmanijskom sveučilištu u Hobartu gdje predaje okolišnu psihologiju. Tamo

je upoznao studenta Davida Holmgrena, koji je učio okolišni dizajn. Mollison i Holmgren su

zajedno formirali koncept permakulture od 1972. do 1974. godine. U to vrijeme bilo je vrlo

malo ekološke svijesti. Svijet se je kretao u smjeru, u kojem se kreće i danas, a to je neodrživ,

autodestruktivan smjer. Tada je eksploatacija i zagađenje okoliša rasla iz godine u godinu a

zakoni za zaštitu okoliša još se nisu stigli razviti. Objavljivanjem izvješća 'Limits of Growth'

(1972) od strane Rimskog Kluba (međunarodne nevladine nezavisne organizacije) porasla je

briga vlada i bankara zbog nedostataka resursa na svijetu. Nitko nije ponudio rješenja, te je sam

Mollison odlučio stvoriti 'vojsku' permakulturnih vrtlara koji će širiti ideje o održivoj

proizvodnji.

Ekološka svijest koja se šezdesetih razvila u Tasmaniji, bila je plodno tlo za razvitak

permakulturnih ideja, usmjerenih prema očuvanju prirode. Kada se dostigla razina samosvijesti,

formirao se Tasmanijski pokret za okoliš, koji se odmah preselio u oporbenu politiku, a bio je

vrlo važan jer su prijetnje okolišu bile značajne. To je bio početak masovnog pokreta koji će

kulminirati u pobjedu na rijeci Franklin (jedna od najznačajnijih kampanja za zaštitu okoliša u

australskoj povijesti). Godine 1972. formirana je United Tasmania Group (UTG), koja se

kasnije razvila u Tasmanian Greens – prva zelena politička stranka u Australiji.

2.3.1. Prvi svjetski nastup Permakultura je napravila svoj prvi nastup na svjetskoj sceni 1976. u Tasmanijskom organskom

poljoprivrednom biltenu (Tasmania’s Organic Farmer and Gardener newsletter). Taj bilten se

zvao ''Permakulturni sustav za južno australske uvjete''. Permakulturni pionir u Australiji, bio

15

je Max Lindegger, koji je kasnije dizajnirao prvo svjetsko permakulturno eko-selo, Crystal

Waters. Već 1976. je formirao drugu permakulturnu skupinu u postojanju, Permaculture

Nambour.

Godine 1978. pod zajedničkim autorstvom Mollisona i Holmgrena izdana je prva knjiga o

permakulturi – Permaculture One (Permakultura jedan). Te godine također je počeo izlaziti prvi

časopis o permakulturi, nazvan 'Permakultura'. Urednik časopisa ,Terry White, je intervjuirao

Billa Mollisona i toliko ga je se dojmilo da ga je odlučio pozvati u svoj grad, Maryborough.

Gradu koji je bio pogođenim degradacijom okoliša i nezaposlenošću na kraju postao bitan

centar za promicanje permakulture. Permaculture One printana je u Maryboroughu. Prvi

permakulturni tečaj, održan je tijekom tri tjedna 1979. godine, sa 18 sudionika pozvanih iz svih

dijelova zemlje. Taj tečaj je polaznicima promijenio život i oni sami su postali pokretačka sila

pokreta.

Od tada desetci tisuća ljudi su krenuli širiti ideju i još važnije krenuli sa projektima u vlastitim

zajednicama diljem svijeta. Godine 1979., Mollison je objavio knjigu 'Permakultura dva'.

Godine 1981., dobio je međunarodno priznanje 'Right Livelihood Award', koja se naziva i

"alternativna Nobelova nagrada". U svom govoru, on je rekao: "Cijeli život smo bili u ratu s

prirodom. Ja se samo molim da izgubimo taj rat jer nema pobjednika u tom ratu ... "

Godine 1980. se prvi put objavio časopis 'Permakultura' koji je bio vitalan u širenju sustava

dizajna permakulture. Kao i njegov eventualni nasljednik, PIJ ('Permakulture International

Journal'), spajao je zajedno geografski razbacane mreže te je 'Permakultura' prva publikacija

koja je istaknula važnu ulogu medija u širenju sustava dizajna permakulture. To se je pokazalo

istinitim kroz slijedećih 15 godina s emitiranjem 'Global Gardener' (Globalni Vrtlar)

televizijskog programa. Permaculture International Journal su pisali volonteri te je prvi koji je

postao 'mainstream' tj. prvi časopis vezan za permakulturu koji se mogao kupiti na kiosku. Na

prijelazu desetljeća, permakulturni sustavi se šire i, prema Whiteu, do sredine osamdesetih od

deset permakulturnih grupa u Australiji nastalo je oko 80 širom svijeta. Godine 1987. s

pojavljivanjem Robyn Francis, 'Permaculture International Ltd' je registriran te je proširio

distribuciju časopisa 'Permaculture International Journal' i pružio potporu za rastuću globalnu

mrežu. Permakultura je također i dalje napredovala, posebno kada je, Mollison 1988, objavio

knjigu, 'Permaculture – A Designers’ Manual' (Permakultura – dizajnerski priručnik) Taj

period obilježila je Rosemary Morrow, koja je zaslužna za modernizaciju permakulture. Prema

16

njoj rani dani permakulture (sedamdesete, početak osamdesetih) su bili kaotični i nepravilni, s

nesistematiziranim informacijama, dok danas to više nije slučaj. Ekstravagantne i nerealne

informacije micala je iz koncepta permakulture uz pomoć znanstvene mreže. Za permakulturne

tečajeve postavljeno je mjerilo vještine i znanja koje sudionici trebaju dobiti do kraja tečaja.

Sredinom 1990-ih izdala je knjigu 'Earth User's Guide for Permaculture'(1994) (Permakulturni

vodič za korisnike Zemlje), a zatim je napisala priručnik o spašavanju sjemena za uporabu u

zemljama u razvoju.

2.3.2. Međunarodni rast

Godine 1984. na Alternative Economics Summit-u (Alternativni Ekonomski Samit)

permakultura je predstavljena ekonomiji te su 1987. godine počela prva ulaganja u

permakulturu na način da je uspostavljena Maleny socijalno odgovorna kreditna unija. Tim

novcem održane su prva i druga međunarodna permakulturne konferencije, te su održani prvi

permakulturni tečajevi dizajna u Nepalu, Indiji i Zimbabveu, a zatim treća međunarodna

konferencija na Novom Zelandu. Te godine otvorio se 'Crystal Waters' prvo permakulturno eko

selo, projekt potaknut Max Lindeggerom (sada u mreži Global Ecovillage Network) i njegovim

timom. Declan i Margrit Kennedy, u Njemačkoj, održali su prvi urbani permakulturni tečaj,

koji je po prvi puta predstavljao permakulturu izvan ruralnog područja. Kanađanin, Michael

Linton, uveo je LETS (Local Exchange Trading System –sistem lokalne razmjene i trgovine) u

Australiju. Godine 1988., Bill Mollison je održao prvi permakulturni tečaj aboridžinskoj

zajednici u Alice Springs-u, a desetljeće je kulminiralo objavljivanjem Mollisonove knjige

'Permaclture - A Designers Manual' (Permakultura – dizajnerski priručnik), najznačajniju

permakulturnu knjigu. Krajem desetljeća potaknuti interesom šire publike ABC (Australian

Broadcast Company) je stavio u program dvije emisije koje je vodio Bill Mollison. Godina

1990. donijela je daljnji rast interesa za permakulturu na način da je, Robyn Francis započela

projekt, Jalanbah Ecovillage, u ruralnom Nimbinu (selo u New South Walesu), gdje se

podučavala permakultura i načinjen je permakulturni demonstracijski centar, Djanbung

gardens. Do sada Mollison je uspostavio ugled kao autoritet permakulture te je postao javni

glas pokreta.

Druga međunarodna konferencija o permakulturi bila je održana na Evergreen State College-u,

Olympia, Washington (SAD) 1986. godine i predstavljen je ne samo Mollison, nego i glasoviti

japanski filozof, utemeljitelj metode 'Natural farming' i autor knjige 'The One Straw

Revolution', Masanobu Fukuoka. Prema Guy Baldwin-u, osnivaču i uredniku aktivističkog

17

magazina permakulture, konferencija je bila ključna u donošenju permakulture za širu publiku

u SAD-u. Izvan SAD-a došlo je do konferencija i tečajeva u raznim mjestima, uključujući Novi

Zeland, Nepal, Zimbabve i Danska uključujući i međunarodni skup je održan u Sao Paulo u

Brazilu u svibnju 2007. godine, koji je okupio alternativne i inovativne mislioce iz cijelog

svijeta (Grayson 2007).

Masanobu Fukuoka i Bill Mollison Masanobu Fukuoka (2. veljače 1913. – 16. kolovoza 2008. otok Shikoku, Japan) je utemeljitelj

'Natural farming' (prirodna poljoprivreda) metode čija uzgojna tehnika je slična permakulturi.

Ne ore se tlo, ne koristite se pripremljeni komposti, pesticidi, herbicidi, niti se orezuje drveće i

pljevi. Njegova metoda ne stvara zagađenje i ne zahtijeva fosilna goriva. Zahtijeva manje rada

nego bilo koji druga metoda, ali prinosi u voćnjacima i poljima mogu se usporediti s

najproduktivnijim japanskim farmama. Fukuokina farma vrlo je slična permakulturnoj.

Zanimljivo je da Fukuoka i Mollison, radeći samostalno, na dva različita kontinenta u potpuno

različitim ekološkim uvjetima su došli do sličnih rješenja. Obojica tvrde da se njihov sustav

može prilagoditi bilo kojem klimatskom području. Dok se permakultura oslanja na ljudski

intelekt da bi osmislio strategiju za dobar život u izobilju koji je održiv u prirodi, Fukuoka vidi

ljudski intelekt kao 'krivca' koji samo odvaja ljude od prirode. Njegova metoda i filozofija našli

su put u jednostavnosti. On je pažljivo promatrao te češće ne djelovao nego djelovao na prirodu,

suprotno uvriježenom mentalitetu, ali mu je trebalo trideset godina da postigne tu jednostavnost.

Moglo bi se reći da 'Natural farming' i permakultura su dva različita puta do istog cilja. Također

jedno drugo potpomažu, npr. Fukuokina metoda uzgoja žitarica se uključuje u permakulturne

lekcije. Također, sadnja povrća kao divljih biljaka. Isto tako permakulturni pokret je inspiracija

Fukuoki. Dugi niz godina radio je praktički sam u svom polju. Većinu njegovog života Japan

nije bio otvoren za njegove poruke (Korn 2003) .

Što je vrlo bitno, obojica smatraju da je ozdravljenje Zemlje i pročišćavanje ljudskog duha jedan

proces, te predlažu način života i način uzgoja u kojem se taj proces može odvijati. "Prirodna

poljoprivreda nije samo za uzgoj usjeva," kaže Fukoka, "to je za uzgoj savršenog ljudskog

bića."

18

2.3.3. Druga generacija permakulture – integralna permakultura Do nedavno permakultura je bila usredotočena na preobrazbu vanjskog svijeta oko pojedinca.

S obzirom na to da vanjski svijet koji gradimo odražava naš unutarnji, da bi se postigla istinska

promjena moramo proći i kroz unutarnju (duševnu) promjenu. Da bi se potpuno mogao razviti

sustav za održivu budućnost prema Dawborn-u i Smith-u (2011) sljedeća faza u razvoju

permakulture je unutarnji razvoj pojedinca. Kao što je prikazano u tablici 2.1. permakultura

ima potencijal se razviti u sva četiri područja čovjekovog razvitka.

Tablica 2.1., Wilber- ova četiri kvadranta čovjekova razvoja primijenjena za permakulturu

Unutarnji Vanjski

Osobni Rad na sebi – osobni rast, učenje

novih znanja, prilagodba na nove

situacije, prihvaćanje odgovornosti,

promjena vrijednosti, osvještavanje

duhovne dimenzije, poštivanje i

povezanost sa prirodom

Znanstveno – tehnološki osnovi –

znanje o fizičkoj geografiji, ekologiji,

ciklusima nutrijenata, prijenosima

energija, tlu, biologiji biljaka i životinja

i pripadajućoj tehnologiji

Kolektivni Ekološka osviještenost, obnova

lokalne kulture, reevaluacija

zajedničkog života, uzimanje

odgovornosti za dobrobit u vlastitoj

zajednici, samodostatnost, obnova

međuljudskih odnosa, razvoj etike

Razumijevanje dizajna i sustava, kako

prirodnih tako i ljudskih (agrikultura,

hortikultura, urbano planiranje),

razvijanje ekološki održivih sustava,

adaptacija, evolucija i otpornost

preuzeto sa : (http://foresightinternational.com.au/wp-

content/uploads/2015/09/Smith_Permaculture2_History__Futures.pdf)

Promjena iz konzumerističke kulture u onu održivu ovisi o promjeni svjetonazora i sustava

vrijednosti. Potrebno je izbjeći linearne, pojednostavljene odgovore na situacije. Permakultura

ima potencijala postati integralno rješenje problemu. Zato što se sam dizajner aktivno uključuje

u dizajn tu se stvara šansa za učenje, rast, prilagodbu i razvoj. Postaje jasnije da je prava moć

permakulture je u njenom osobnom prakticiranju. Kroz to, ljudi iskuse promjenu osnovnih

vrijednosti i svjetonazora koja im omogućava da svijet vide i stvaraju drugačije. Rad u skladu

sa permakulturnim načelima je isto toliko osoban, za neke i duhovan koliko je znanstveno –

tehnološki i sistematičan (Smith 2011).

19

2.4. Permakulturna etika i rješenja Permakulturna rješenja nastoje zadovoljiti većinu ljudskih potreba (ne samo onu za hranom) na

ekološki održiv i etičan način. Čovjekova djelovanja vraćaju nazad energiju u prirodni ciklus

kruženja energije (bez 'prečaca'), kao dio većeg cikličkog sustava koji ne stvara otpad i ne troši

uzalud energiju. Također tradicionalna znanja povezuju se s modernim spoznajama.

Kao što je prikazano na slici 2.3. u permakulturnom cvijetu su sažeta većina permakulturnih

principa te su ponuđena rješenja u većini područja čovjekovog djelovanja. On predstavlja

povezanost rješenja i principa tj. skladnost čovjekovog djelovanja (Bakula 2015).

Slika 2.5. Permakulturni cvijet – što je sve obuhvaća dizajniranje održivog sustava, preuzeto

od (Bakula 2015)

U suštini permakulturnog dizajna nalazi se etika. Ona je konstanta, bez obzira na situaciju.

Etički principi mogu se sažeti kao :

Briga za Zemlju – potrebno je prepoznati Zemlju kao osnovu svog života, i još važnije nas

kao neodjeljivi dio tog sustava, te se ponašati u skladu s tim

Briga za ljude – pružati podršku te potpomagati druge u ciljevima koji ne štete nama niti

planeti. Senzibilizirati se na potrebe drugih, poboljšati međuljudske odnose (jednostavno, za

20

početak reći susjedu 'Dobar dan.'). Načelo briga za ljude neposredno je izvedeno iz načela

'Briga za Zemlju' jer kao što je prije navedeno, svi smo mi dio Zemlje

Pravilni udjeli – Shvatiti da Zemlja nema nepotrošivih resursa. Također staviti pod kontrolu

pohlepu i ljudsku gramzljivost. Češći problem naše civilizacije je neravnopravna raspodjela

resursa, a ne njihov opći nedostatak.

Permakulturno imanje podijeljeno je u 5 zona. Zone su rangirane su po razini intervencije

koje vršimo u okolišu. Najbliže područje je ono na koje vršimo najviše intervencija, a na

najdaljem ne vršimo nikakve. 'Nulta zona' nije formalno svrstana u Mollisonovim knjigama,

ali se ju može tumačiti kao naš dom, osoban čak i unutarnji prostor. S obzirom na input,

permakulturni sustavi su mnogo isplativiji od konvencionalnih.

Iako sustavi s niskim inputima daju manji prinos po kvadratu, prema Mollisonu (1981), prinos

ne mora biti samo masa određenog proizvoda (npr. količina uzgojenih rajčica) kakvo je

uvrijeđeno mišljenje već prinos možemo promatrati kao zbroj korisnih energija pohranjenih u

nekom sustavu. On ovisi o našoj percepciji korisnog te je teoretski neograničen. Dakle prinos

ovisi o našoj razini shvaćanja sustava a za te stvari odgovoran je najviše ljudski intelekt, a ne

vanjski faktori.

Također ti sustavi mogu biti potencijalno posvuda, a zemljište se poima trodimenzionalno, a

ne kao površina. To su dvije najvažnije stvari koje sam naučio proučavajući permakulturu.

Svatko od nas, koliko mu je u mogućnosti, trebao bi uzgajati vlastitu hranu. Čak iz čisto

ekonomskog aspekta, isplativo je iako koristi su višestruke.

21

3. Zaključna razmatranja Održiva poljoprivredna proizvodnja je integrirani uzgoj biljaka i životinja koji zadovoljava

trenutne prehrambene potrebe, te ne degradira okoliš i ne zagađuje ga. Ne koristi neobnovljive

prirodne resurse kao rude fosfora i neobnovljive akvifere. Obnovljive prirodne resurse kao

obnovljivi akviferi, humus troši brzinom kojom se i nadomješta. Također, poboljšava kvalitetu

života farmera, te je ekonomski isplativa. Dok u svijetu traje trend povećanja unošenja energije

u sustave za uzgoj hrane, održivi sustavi i zdrava hrana znatno potpomažu ekonomiju i čine

državu mnogo stabilniju u vidu hrane. Novi Zeland kao koljevka permakulture danas je postao

međunarodni centar širenja permakulture i održive poljoprivrede. I u Hrvatskoj postoje udruge

sa imanjima koja se bave promicanjem permakulture. Udruga ZMAG (Zelena mreža

aktivističkih grupa) u Vukomeriću, održava tečajeve permakulturnog dizajna s međunarodnim

certifikatom (PDC). Permakultura obuhvaća održivost u svim područjima čovjekovog

djelovanja. Poboljšava kvalitetu tla, sustavima lokalne razmjene jača lokalna mala

gospodarstva i smanjuje ovisnost o gorivima, manje su potrebe za navodnjavanjem (ušteda

pitke vode)... Smatram da je permakultura prirodni odgovor društva na posljedice zelene

revolucije. U današnjem svijetu kao mjera standarda države mjeri se BDP, a standard države se

često izjednačava sa kvalitetom života. To može biti vrlo opasno. Permakultura podiže kvalitetu

života te čini zajednice neovisnijim o vanjskim faktorima. Na temelju iznesenog zaključujem

da prava moć permakulture je to što sadrži etiku. Otupili smo na potrebe drugih, ignoriramo

ratove. Permakultura ima potencijal promijeniti svijet na bolje, ali prvo kroz samog čovjeka

(gradeći sebe gradimo svijet oko sebe). Permakultura nije jedino rješenje za nahraniti svijet, ali

je zasigurno jedan od cjelovitijih pokušaja rješenja problema hrane u svijetu.

4. Popis literature

22

1. Bakula M. (2015). Permakulturni alati principi i dizajn, (Diplomski rad Marijan

Bakula konačna verzija.pdf)

2. Benc M.(1976). Osnovni tokovi difuzije inovacija na individualnim gospodarstvima

Slavonije i Vojvodine, Zagreb.

3. Bonan B. G. (2010), Forests and Climate Change: Forcings, Feedbacks, and the

Climate Benefits of Forests,

4. Engdahl W. (2007). Seeds of Destruction : The Hidden Agenda of Genetic

Manipulation, Centre for Research on Globalization Publishing, Kanada

5. Dawborn, K. i Smith, C. (2011). Permaculture Pioneers: Stories from the New

Frontier, Mellidora Publishing, Australija

6. Ferrell G. T. (1996) , The Influence of Insect, Pests and Pathogens on Sierra Forests,

Sierra Nevada Ecosystem Project: Final report to Congress volume 2, SAD

7. Fitzgerald-Moore and B.J. Parai, (1996). The Green Revolution

(http://people.ucalgary.ca/~pfitzger/green.pdf)

8. Grayson R.(2007) . A short and incomplete history of permaculture, [online]

(http://pacific-edge.info/2007/07/a-short-and-incomplete-history-of-permaculture/)

9. Graumlich, L. J. (1993.), A 1000-year record of temperature and precipitation in the

Sierra Nevada. Quaternary Research, SAD

10. Hecht Susana (1981), Deforestation in the amazon basin : magnitude, dynamics and

soil resource effects, Brazil

11. Korn L. (2003). Masanobu Fukuoka's Natural Farming and Permaculture, [online]

(http://www.permaculture.com/node/140)

12. Jasinski, S.(2005). Phosphate Rock Reserves in the

United States, SAD

13. Lindquist E. J. i sur. (2012), Global forest land use change, 1990 -2005, FAO, Italija

14. Mollison B.(1981). Introduction to permaculture, Yankee Permaculture, SAD

15. Mollison B. (1981). Permaculture : A Designers Manual, Tagari, Australija

16. Mollison B., Homlgren D. (1978). Permaculture One, Tagari, Australija

17. Mollison B. (1979). Permaculture Two, Tagari, Australija

18. Morrow R. (1994). Earth User's Guide for Permaculture, Cangaroo press, Australija

19. Oldeman, Hakkeling and W. D. Sombroek , (1991.) World map of the status of

human- induced soil degradation, International Soil Reference and Information

centre, Nizozemska

23

20. Pratinidhi A K, Bapat V S, Shah U. (1984), Magnitude of vitamin A deficiency in

primary school children of Sirur, Indian Pediatrics, Indija

21. Purdue Agriculture, Neolithic Revolution and the Discovery of Agriculture

(https://hort.purdue.edu/newcrop/Hort_306/text/lec03.pdf)

22. Saucer. C. O. (1952), Agriculture origins and dispersals, The American

Geographical Society, George Grady Press, SAD

23. Smith C. Permaculture – history and futures,

(A_History_of_Australian_Futures_PERMACULTURE.pdf)

24. Steven J. Van Kauwenbergh (2010) World Phosphate Rock Reserves and

Resources, IFDC, Muscle Shoals, SAD

25. Tom Gleeson, Yoshihide Wada, Marc F. P. Bierkens, Ludovicus P. H. van Beek,

(2012). Water balance of global aquifers revealed by groundwater footprint,

Macmillan Publishing, UK (aquifiers_nature11295 pdf)

26. Wallace-Wells D. (2017). The Uninhabitable Earth, New York Magazine, [online]

(http://nymag.com/daily/intelligencer/2017/07/climate-change-earth-too-hot-for-

humans.html)

5. Životopis

Igor Baričević rođen je 16.6.1994. godine u Rijeci. Pohađao je Prirodoslovno i

grafičku školu u Rijeci, smjer Prirodoslovna gimnazija od 2009. do 2013. te je tada

upisao Agronomski fakultet u Zagrebu. Posjeduje vozačku dozvolu B kategorije.

Trenutno živi u Rijeci.