1. FINANCIJSKI SASTAV KARAKTERISTIKE I ZADACI Financijski sastav je skup trita i tehnika koje omoguavaju trgovanje novcem, a odreen je drutveno-ekonomskom strukturom svakog gospodarskog sustava. U financijskom sustavu moemo razlikovati 3 razliita podruja: a) financijske institucije (monetarne i nemonetarne), b) podruje ponude i potranje (javljaju se sektori koji mogu biti suficitarni i deficitarni) c) novano potraivanje. Zadaci financijskog sustava: 1. mobilizairati sva novana sredstva koja mogu posluiti kao zajam i prenijeti ih transferirati od tedia onima koji ih trebaju za potronju ili za investiranje. 2. raspoloivi novani kapital usmjeriti u one pothvate koji su profitabilni i ekonomski opravdani. Uz formiranje dovoljnog kapitala i njegovu uspjenu alokaciju, financijski sustav ima i slijedee funkcije: 1. tedna funkcija transfer tednje (iz suficitarnih sektora u deficitarne sektore) 2. platena funkcija (osigurati dovoljan broj alterskih mjesta i bankovnih institucija) 3. gospodarsko-politika funkcija mora podravati temeljne strateke ciljeve gospodarske politike 4. alokativna funkcija je najvanija jer mora osigurati mehanizme koji e tednju alocirati u najprofitnije grane i projekte 5. funkcija uvanja kupovne moi domicilne valute 6. kreditna funkcija ( dostupnost financijskih sredstava svakom gospodarskom subjektu) 7. funkcija sigurnosti i likvidnosti (mogunost brzog pretvaranja vrijednosnih papira u novac) Model financijskog sustava svake zemlje obuhvaa nosioce ponude i potranje, financijske instrumente potraivanja, financijske institucije i financijske tokove koji integrirani u financijskim tritima omoguavaju usmjeravanje novanih vikova na ona mjesta proizvodnje i prometa gdje su oni potrebni i koja mogu ispuniti vladajue trine uvjete. Eksterni imbenici koji utjeu na financijski sustav su: globalizacija elektroniki novac i virtualno bankarstvo jaanje 3 ekonomsko financijska pola (SAD, Japan, EU) nastajanje megabanaka financijske godzile obujam financijskih transakcija je viestruko vei od obujma svjetske proizvodnje i trgovine 5. financijski posrednici se ponaaju po modelu svi nude sve (financijski supermarket) 6. stanovnitvo trai nove oblike investiranja (mirovinski i investicijski fondovi, osiguravajue kompanije) 1. 2. 3. 4. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Interni imbenici su: intenziviranje procesa privatizacije banaka kontrakcija i okrupnjavanje bankarstva znanje i sposobnosti postaju sve vaniji resursi poduzetniko ponaanje i konkurencija meu bankama jaa primjena zakona o steaju i ovrsi mogu period politike nestabilnosti pribliavanje EU otvorit e meunarodne financijske izvore tehnoloke inovacije igraju sve vaniju ulogu jaa strah od dominacije stranog kapitala1

2. PONUDA I POTRANJA FINANCIJSKIH SREDSTAVA U financijskom sustavu javljaju se 4 temeljna sektora: drava poduzea stanovnitvo inozemstvo. Svaki od ovih sektora stvara sredstva i troi sredstva. Najvaniji nositelj ponude financijskih vikova su kuanstva i pojedinci, a najvaniji sektori potranje su poslovna poduzea i drava. Ovakav sektorski raspored ponude i potranje ne znai da u sektoru poduzea nema suficitarnih jedinica, a u sektoru stanovnitva deficitarnih jedinica ve upuuje na osnovne sektorske odnose glede ponude i potranje na financijskim tritima. tednja sektora stanovnitva se formira iz plaa, a moe se investirati u realne ili u financijske investicije. U svim je zemljama tednja ovog sektora vea od ulaganja u investicijsku potronju. Poduzea formiraju svoje prihode prodajom roba i usluga. Njihova bruto tednja koju ine zadrana dobit i amortizacija nije dostatna za financiranje njihovih potreba. Drava svoju tednju formira iz poreza. Ona je u veini zemalja sve aktivniji sudionik i sve znaajniji dunik na financijskim tritima. Sektor inozemstvo, definiran odnosom izvoza i uvoza, upuuje na priljev ili odljev stranog kapitala na nacionalno trite. On moe varirati. U formiranju nacionalne tednje osobna tednja obino sudjeluje sa , poduzetnika sa 1/3 dok preostali dio pripada dravi. 3. FINANCIJSKA POTRAIVANJA I INSTRUMENTI Financijsko potraivanje je mogunost da vlasnik za uloeni dohodak dobije uloeni iznos uvean za prinos u obliku kamata ili dividendi. Financijska potraivanja imaju oblik pisanih ugovora, tj. sve vie oblik vrijednosnog papira (blagajniki zapis, obveznica). Kupnja financijskog potraivanja za novanosuficitarne jedinice obino znai zamjenu jednog likvidnog oblika imovine (novac) za drugi manje likvidan oblik koji osigurava vei budui prinos. Financijska potraivanja u obliku vrijednosnica tritu su prilagoeni oblik, odnosno instrument kojim se trguje na financijskim tritima. Osim klasinih instrumenata depozita i kredita, dionica i obveznica postoji mnotvo izvedenih financijskih instrumenata koji su skrojeni prema sklonostima i potrebama sve ireg kruga investitora. Razlike u dospijeu, utrivosti (likvidnosti), prinosima, rizicima, poreznom tretmanu i sl., omoguavaju brojne kombinacije i nude svakom subjektu mogunosti financijskih investicija i strukturiranja portfelja financijske imovine. Financijski mehanizmi ili tokovi su promjene stanja financijskih instrumenata, a mogu biti: posredni i neposredni. 4. IZRAVNO (DIREKTNO) FINANCIRANJE Direktno financiranje se odvija bez posrednika. DSU izdaje obeanje plaanja i to obeanje plaanja kupuje SSU. Ta obeanja plaanja SSU ima u svojoj aktivi ( to je njemu imovina koja e donijeti prinos). SSU je zamjenio jedan oblik svoje imovine (novac) za financijsko potraivanje (npr. dionica, obveznica). Zadnjih 10 godina uloga direktnog financiranja raste zbog toga to se: a) otklanja problem krojenja duga, te postoji ciljna skupina za koju se emitiraju vrijednosni papiri, problem krojenja duga se stavlja na niu razinu b) ovo trite je veleprodajno trite i kod direktnog financiranja je onemoguen pristup individualnim investitorima i dunicima. Izravno financiranje ima vie ogranienja. teko je skrojiti takva potraivanja koja e2

5. FINANCIJSKA INTERMEDIJACIJA (INDIREKTNO FINANCIRANJE) Indirektno financiranje je nain prijenosa novanih sredstava od krajnjih pozajmljivaa krajnjim uzajmljivaima, kada se izmeu njih pojavljuje financijski posrednik ili intermedijar. Intermedijar kupuje direktna financijska potraivanja jednih karakteristika i pretvara ih u indirektna potraivanja drugih karakteristika. Ti intermedijari su financijske institucije (komercijalne banke, tedionice, tedno-kreditne zadruge, mirovinski fond, skrbnike institucije itd.), a one prikupljaju sredstva na vie naina: a) u obliku depozita b) prodajom osiguranja c) uplatom udjela kod otvorenih i zatvorenih financijskih fondova d) polozima na transakcijske raune itd. glavne prednosti intermedijacije u odnosu na direktno financiranje: mogunost kreiranja potraivanja razliitih nominacija intermedijacija denominacija financijske institucije disperziraju rizik intermedijacija rizika mogunost mijenjanja dospijea potraivanja intermedijacija dospijea (polozi jednog dospijea, a potraivanja drugog) 4. mijenjanje stupnja likvidnosti intermedijacija likvidnosti (intermedijator je u mogunosti preprodavati potraivanje) 5. informacijska intermedijacija 1. 2. 3.

6. ISTINE O RAZVIJENIM FINANCIJSKIM SUSTAVIMA1.

2. 3. 4.5.

razvijeni financijski sustavi osim banaka ukljuuju i mnotvo nebankovnih institucija ine usluge jeftinijima niveliraju i unutarsektorske manjkove (osim meusektorske) prema poticajima s trita omoguavaju imovinsko-financijsko restrukturiranje regulatori su kamatnih stopa i oekivanja o buduim dohocima putem cijena dionica i prinosa po financijskoj aktivi zbog utjecaja na nacionalno gospodarstvo to je najreguliraniji dio gospodarskog sustava

7. FINANCIJSKA PIRAMIDA oekivani prinos / rizikjunk bonds obine dionice preferencijalne dionice; neosigurani krediti neosigurane obveznice; neosigur. tedni ulozi kod banaka dravne zadunice; osigurane obveznice; hipotekarne obveznice gotovina; osigurani tedni ulozi; transakcijski rauni

3

Financijska piramida prikazuje strukturu financijske imovine neke osobe prema kriterijima sigurnosti i profitabilnosti. Portfelj imovine ureuje se tako da su pri osnovici piramide najsigurniji instrumenti manjeg prihoda kako bi se osigurala iroka i stabilna osnova piramide (imovine). Prema vrhu piramide sve manji iznosi ulau se u sve rizinije oblike imovine i sve veeg mogueg prihoda. Na samom vrhu piramide ulaganja mali su iznosi uloenik u instrumente visokog rizika. Ovaj standardni izgled piramide svaki investitor korigira ovisno o nizu imbenika i motiva, a od velikog su znaaja dob, spol, karakterne crte, raspoloiva sredstva, stanje na tritu, preferencije likvidnosti i sl. Pri odreivanju portfelja strunu pomo investitorima pruaju profesionalni analitiari financijskog trita i savjetnici, brokerske kue i posebni bankovni odjeli. 8. SUVREMENE POJAVE U FINANCIJAMA I UZROCI PROMJENA a) b) c) d) a) b) c) d) e) f) Promjene u financijskim sustavima uoavaju se: na primjenjivanim financijskim instrumentima u tehnikama i tehnologiji financiranja u pojavi novih financijskih institucija u regulaciji Poseban poticaj brzim promjenama daje raunalna tehnologija Opi initelji promjena u financijskim sustavima bili su: porast vjerovanja u snagu trita u postizanju ekonomskih i socijalnih ciljeva naftna kriza 70-ih godina poveana tednja kao rezultat razdoblja stabilnoosti i rasto u nerazvijenim zemljama smanjenje stopa inflacije u 80-im godinam i rast povjerenja u vrijednosnice nova financijska trita i instrumenti uvedeni zbog prevladavanja nesigurnosti u razdobljima inflacije i plivajuih teajeva razvoj tehnologije i dostupnost jeftinih raunala

9. DISINTERMEDIJACIJA Disintermedijacija je pojava preseljenja novanih sredstava s indirektnog na direktno i neposredovano trite, ime se zaobilazi posrednika uloga financijskih institucija, a krajnji zajmodavci i krajnji zajmoprimci posluju izravno. Uzroci pojave disintermedijacije su: 1. kod disintermedijarnog trita se kamatna stopa neposredno ugovara, te ne postoje dravni limiti (administrativni) to rezultira time da depoziti u bankama padaju, a rastu depoziti u money-market fondovima. 2. mnoge korporacije imaju bolji bonitet od banaka i novana se potraivanja prema njima na tritu prihvaaju bez rezervi. Prednost disintermedijacije je mogunost krojenja duga. Proces disintermedijacije primjetan je i kao preseljavanje novanih fondova iz financijskih posrednika s ogranienjima kamatnih stopa u one ija djelatnost nije podvrgnuta takvim ogranienjima. 10. INTERNACIONALIZACIJA FINANCIJA Nakon 70-ih godina nastupa razdoblje naglog rasta meunarodnog financiranja. Zbog nacionalnih interesa, sporazumijevanja u trokutu SAD, EU, Japan i zbog harmonizacije propisa unutar regionalnih zajednica (npr. EU) liberalizirani su propisi i omoguena sloboda meunarodnoga kolanja novca i kapitala. Posebno snano internacionalizaciji pridonosi razvoj tehnologije.4

Nacionalna trita su internacionalizirana, a svjetsko trite postalo je sloen spoj nacionalnih i posebnih meunarodnih financijskih trita: a) eurotrita b) offshore trita c) trita dravnog duga d) deviznog trita. Dionice i obveznice kotiraju i na vie burzi u inozemstvu, kamate i dividende isplauju se u vie valuta i u vie zemalja za istu vrijednosnicu. Nacionalna OTC trita uvrtavaju i inozemne vrijednosnice. Instrumentima dravnog duga trguje se na svim vanijim tritima. Svaki subjekt u skladu s vlastitim motivima premjeta se sa trita na trite, a osnovni pokretaki initelj im je razlika u prinosima. Meunarodni sustav financiranja donosi rizike teajnih razlika, likvidnosti i promjena kamatnih stopa, ali je ve stvorio i zatitne mehanizme. Meunarodno financijsko trite je veleprodajno trite. Off-shore kompanije osnivaju svoje podrunice koje nisu zahvaene strogim propisima koji za osnivae vrijede u njihovim sjeditima. Uvoenje jedinstvene europske valute (Eura) jo je jedan znaajan korak k integraciji i internacionalizaciji financijskih trita. 11. SEKURITIZACIJA AKTIVE Sekuritizacija je pozajmljivanje na otvorenom tritu putem vrijednosnih papira. To je proces kreiranja utrivih vrijednosnih papira na temelju neutrive aktive. Takvo se financiranje naziva financiranje na osnovi aktive, a takve vrijednosnice su vrijednosnice osigurane aktivom. Sekuritizaciju su razvile financijske organizacije i velike korporacije da bi iz bilance izvukle potraivanja podlona promjenama kamatnih stopa, kreditnom riziku i dr. Da bi aktivu uinili nerizinom, kompletnu aktivu stavljamo na hrpu, sastavljamo pool, na temelju njega emitiramo udjelne vrijednosne papire ili obveznice. Ti papiri moraju imati iste iznose visine anuiteta i datume dospijea kao i potraivanja u aktivi kompanije. Taj POOL se povjerava treoj osobi na uvanje koja se brine o naplati potraivanja, a POOL se brie iz bilance. Za uspjenu primjenu sekuritizacije nuna je raunalna tehnologija, koja omoguava uredne evidencije, sniava trokove i omoguava krojenje raznovrsnih skupova potraivanja, angaman drave (kroz sustav kupovine ili jamenja hipotekarnih kredita) i odgovarajua porezna politika. 12. REGULACIJA, DEREGULACIJA, REGULACIJA U FINANCIJAMA Bankovni sustav je najregularniji dio svakog gospodarstva zbog toga da bi osigurali suficitarne sektore, radi osiguranja vlasnika banaka i baninih dioniara. Bez obzira na vlasnitvo, banka je javno dobro. Propau banke najvie gubi zajednica, a propast jedne banke povlai za sobom propast drugih banaka (domino efekt). U cilju ove reguliranosti postoje posebne institucije koje kontroliraju banke, a u RH je to Sektor bonitetne i prudencijalne kontrole banaka. Deregulacija je uklanjanje brojnih regulatornih odredbi koje su odreivale osnivanje i poslovanje banaka, ali i drugih financijskih institucija, tj. liberalizacija propisa o bankarskom poslovanju. Prva ga je donijela SAD 1980. godine, a zove se Zakon o regulaciji, monetarnoj kontroli monetarnih institucija. Deregulacijom se omoguio ulaz bankama na financijsko trite i brokersko dilerske aktivnosti. Pojava deregulacije naziva se jo regulacija u financijama. Ogranienje bankama:JAMSTVENI KAPITAL JK

10% = -----------------------------------------------------------------------AKTIVA + AKTIVNE IZVANBILANNE STAVKE (akreditivi, garancije)

10% = -------A + AIS

5

13. TEHNOLOKA REVOLUCIJA U FINANCIJAMA, UTJECAJ ELEKTRONIKE Razdoblje nakon 1970. godine smatra se razdobljem tehnoloke revolucije u financijama koja jo traje. Uvoenje elektronikog bankarstva je smanjilo trokove i ubrzalo bankarske poslove. Tehnologija je bankama omoguila uvoenje novih proizvoda i obavljanje onih poslova koje do tada nisu radile. Elektronika je omoguila bankama poslovanje sa milijunima graana (retail banking maloprodajno bankarstvo), prihvaanje i najmanjih poslova i servisiranje malih tedia. Elektroniko bankarstvo je ukinulo teritorijalna ogranienja, te omoguilo internacionalizaciju u financijama. Elektronski prijenos novca (EFT ili EPT) odvija se preko bankomata kao kompjuterizirane zamjene za blagajnike poslove (ATM strojevi) ili jednostavnijih varijanti isporuitelja gotovine (Cash Dispenser), POS teminala i sustava plaanja rauna telefonom. POS terminali (point of sale) instalirani su na prodajnom mjestu i omoguuuju plaanje karticom. U meunarodnim plaanjima dominantnu ulogu preuzela je mrea SWIFT koju je osnovalo udruenje za meunarodne meubankovne financijske telekomunikacije 1973. godine, preko koje se najbre, najsigurnije i najjeftinije obavljaju meunarodna plaanja. Temeljena je na kompjuterkom sustavu u kojem svaka banka ima svoj kod. U mreu je ukljueno 4000 banaka. Putem SWIFT naloga se obavljaju sve financijske transakcije jedne banke sa bankama u inozemstvu. Kod je razdijeljen na 3 dijela, tehnoloki je onemogueno da jedan ovjek da SWIFT nalog. Telebanking je obavljanje bankovnih poslova iz kue ili iz ureda terminalima koji ih povezuju s bankovnim raunalima. Na taj nain je mogue otplaivati kredite, plaati raune, prenositi sredstva s rauna na raun, otvarati depozitne raune, pribavljati izvode, informacije i sl. 14. FINANCIJSKE INOVACIJE Brojne financijske inovacije javljaju se iz 2 razloga: a) to je zadravanje postojeeg trinog udjela b) poveanje postojeeg trinog udjela. Inovacije se pojavljuju kao novi proizvodi: a) nul-kupon ili zero-kupon obveznice b) junk bonds c) debt-equity i druge zamjene (swap) d) prodaja vrijednosnica uz duboki diskont e) tednotransakcijski rauni... Inovacije se pojavljuju kao novi procesi: a) ATM b) POS terminali c) automatski kliring (ACH) d) drive-in bankarstvo e) SWIFT... Uzroci inovacija su: a) u promjenjivoj inflaciji i kamatnim stopama, b) regulaciji, c) poreznim propisima, d) napretku tehnologije i znanosti. Temeljne posljedice su to: a) financijska trita postaju konkurentnija i djelotvornija b) mare financijskog poslovanja su nie c) fininancijske usluge su jeftinije.6

15. SUSTAV OSIGURANJA DEPOZITA ILI TEDNIH ULOGA Sustav osiguranja depozita polazi od pretpostavke da prosjeni tedia nije u stanju procijeniti bonitet banke ili tedionice. Moralni hazard je situacija u kojoj se banina uprava poinje osjeati presigurnom jer zna da e njene probleme sanirati drava. Zbog toga se osigurava jedan dio tednih uloga. tedni ulozi su kunska i devizna novana sredstva fizikih osoba, oni ne ukljuuju iro i tekue raune. RH je do 1997. godine imala 2 sustava osiguranja depozita: tedni ulog do 30.000 kn pokrivala u 100%- tnom iznosu, a od 30.000-50.000 kn u 75%-tnom iznosu. Nakon toga, svi tedni ulozi su osigurani do iznosa 100.000 kn i te uloge isplauje Dravna agencija za osiguranje tednih uloga i sanaciju banaka. Svaka banka duna je uplatiti Agenciji jednokratno 0,3% temeljnog kapitala i onda kvartalno 0,6% od iznosa tednih uloga. 16. DRAVNI VRIJEDNOSNI PAPIRI I NJIHOVO TRITE Dravni vrijednosni papiri su vrijednosnice koje izdaje drava kako bi dola do sredstava potrebnih za financiranje javnih potreba ili za pokrie proraunskog deficita. Na financijskom tritu su instrument ulaganja najmanjeg rizika jer za njih jami drava, a esto se nude i porezne olakice. U potranji za financijskim sredstvima drava izdaje vrijed. papire na tritu kapitala i tritu novca gdje se natjee s ostalim sudionicima trita. Postoje dvije vrste dravnih vrijednosnih papira: a) utrivi kojima se moe trgovati na sekundarnom tritu b) neutrivi koji se izdaju neposredno dravnim agencijama, a otkupiti ih moe jedino drava. Dravni vrijednosni papiri su: 1. GILT EDGED SECURITIES obveznice, vrijednosni papiri sa zlatnim rubom, sinonim ulaganja u vrijednosne papire visoke kvalitete, maksimalne sigurnosti, visoka prihoda, osloboene poreza na prinos i sl. 2. TREASURY BILL trezorske mjenice, blagajniki zapisi u Americi. Dospijee im je 1 godina, kotiraju na treasury marketu (specijalno trite za te vrijednosne papire) 3. BOT su dravne vrijednosnice Italije. To je nerizini plasman niskog prinosa, likvidne su i njima se trguje na svjetskom tritu 4. TREASURIES su zadunice drave. To su nerizini plasmani niskih prinosa; indikator su kretanja na tritu; izdaju ih ministarstva financija ili dravne agencije; kotiraju na Treasury marketu u SAD-u; njihov najvei izdavatelj je SAD jer je to najvei transfer za pokrie duga SAD-a; 45% javnog duga pokriva se zadunicama 17. ULOGA DRAVE NA FINANCIJSKOM TRITU Drava je najvaniji regulator financijskog sustava. Ona zakonima regulira monetarno podruje, poslovanje banaka, kreditni i novani sustav, uvjete emisije vrijednosnih papira i funkcioniranje financijskog trita. Drava obavlja nadzor monetarnom i prudencijalnom kontrolom putem centralne banke ili posebnih dravnih agencija. Osim toga, drava se javlja na fin. tritu kroz politiku javnog duga da bi nabavila dodatna sredstva ona moe poveati poreze ili emitirati vrijed. papire kao to su blagajniki zapisi, dugorone obveznice, tedni certifikati, moe prodavati fin. aktivu (isti swap), zaduivati se kod banaka i kod centralne banke. Poseban sudionik fin. trita je ministarstvo financija koje izdaje: blagajnike zapise (do 1 godine, prodaje se s popustom ili diskontom), note (1-10 godina) i obveznice (preko 10 godina, one kao i note donose polugodinju kamatu koja se oporezuje). Dravni vrijed. papiri su zaajni jer se po njima odreuju referentne stope novanog trita. Osim dravnih vrijed. papira su izuzetno znaajne municipalne note (vrijed. papiri lokalne samouprave). Drava se na fin. tritu javlja i preko izvanproraunskih agencija za poticanje izvoza, razvoj poljoprivrede, stanogradnje itd.7

18. FINANCIJSKE INSTITUCIJE POJAM Financijske institucije su intermedijari na financijskom tritu, one prikupljaju novana sredstva, a onda taj novac plasiraju u obliku kredita, te za svoj posao zaraunavaju kamate. Mogu obavljati itav niz neutralnih poslova: 1. depo poslovi (poslovi uvanja vrijednosti) 2. poslovi platnog prometa 3. poslovi kupoprodaje valuta 4. poslovi trgovanja s vrijednosnim papirima za raun drugih 5. savjetodavni poslovi Financijske institucije dijelimo na: 1. monetarne (depozitne): banke, tedionice, kreditne unije i tedno-kreditne zadruge, stambena drutva, hipotekarne tedionice, potanske tedionice, blagajne uzajamne pomoi... 2. nemonetarne (nedepozitne): dravni i privatni mirovinski fondovi, osiguravatelji ivota i imovine, institucije socijalnog osiguranja, investicijski fondovi, financijske kompanije i konglomerati, dravne agencije, investicijske banke, brokeri i dealeri itd. 19. DEPOZITNO-KREDITNI KOMPLEKS I NEDEPOZITNE FINANCIJ. INSTITUCIJE Teko je povui granicu izmeu depozitnih i nedepozitnih financijskih institucija jer depozitne ulaze i u investicijsko poslovanje, a nedepozitne ulaze u isto bankovno poslovanje. U uem smislu, depozitno-kreditni kompleks su banke i tedionice, a karakteristika ima je da simultano primaju depozite i odobravaju kredite. Postoje 4 vrste depozitnih sredstava: 1. sredstva na transakcijskim raunima 2. depoziti a vista (po vienju) 3. oroeni depoziti, 4. depoziti posebnih namjena, a mogu biti: a) vezani uz kredit b) preduvjet za obavljanje odreenog posla Depozitne institucije moraju posebnu brigu voditi o likvidnosti s obzirom da imaju funkciju multiplikacije novca. Glavni instrument plasiranja depozita je kredit. Postoje razne vrste kredita: 1. lombardni, 2. kontokorentni, 3. avalni, 4. akceptni, 5. hipotekarni, 6. potroaki, 7. kredit po gospodarskim sektorima. Nedepozitne institucije sve su interesantnije financijske institucije koje se bave financijskim derivatima (fortfaiting, leasing i faktoring tvrtke, institucije koje su izdavai kreditnih kartica, clearing institucije, garantne agencije). Nedepozitne institucije ulaze u isto bankarsko podruje, ali ne smiju kreirati obveze primanjem depozita.

8

20. DEFINICIJA I OBJANJENJE BANAKA Banka je najvanija financijska posrednika institucija. Novana sredstva banka prikuplja primanjem depozita i plasira ih uglavnom u kredite, bavei se uz to i financijskim uslugama (posredovanje u domaem i meunarodnom platnom prometu, na fin. tritima itd.). Na prikupljene depozite banka plaa pasivnu, a na odobrene kredite naplauje aktivnu kamatu. Openito, banka se definira kao financijska institucija koja u pasivi bilance ima depozite koji su po svojoj prirodi novac, a u aktivi uglavnom ima kredite. Banka je ono poduzee koje dobije odobrenje za rad u skladu s posebnim zakonom o bankama. Hrvatski zakon o bankama odreuje banku kao dioniko drutvo iji je predmet poslovanja primanje novanih depozita i davanje kredita i drugih plasmana. 3 temeljna postulata bankovnog poslovanja su likvidnost, sigurnost i rentabilnost, iz kojih se izvodi profitabilnost. Vrste banaka: a) centralne banke (emisijske, kontrolne), b) komercijalne banke (depozitne, kreditne), c) investicijske banke, d) razvojne banke (hipotekarna, poljoprivredna, graevinska), e) poslovne banke, f) multinacionalne banke i g) ostale banke (trgovake, klirinke itd.). RH nema investicijskih banaka, sve su univerzalnog oblika. 21. KOMERCIJALNE I RAZVOJNE BANKE Komercijalne banke su banke kratkoronog financiranja tekue proizvodnje i prometa. Izvori sredstava su im kratkoroni, a to su iro i tekui rauni, a vista depoziti, kratkorona oroenja i posuena kratkorona sredstva od drugih banaka. Razvojne banke su banke koje odobravaju dugorone kredite. Najvanije meu njima su investicijske banke. Razvojne banke sredstva prikupljaju emisijom obveznica, emisijom dionica, oroavanjima, uzimanjem dugoronih kredita, formiranjem zajednikih fondova i pribavljanjem sredstava drave, javnih ustanova i meunarodnih kredita. Razvojne banke nemaju znaajne monetarne efekte jer im je cilj retransfer sredstava. 22. OBLICI OKRUPNJAVANJA BANAKA Do udruivanja banaka dolazi zbog ostvarivanja vie profitabilnosti, zbog lakeg obavljanja poslova, boljeg poreznog tretmana, lakeg obavljanja meunarodnog poslovanja, izbjegavanja zakonskih propisa i sl. Oblici okrupnjavanja banaka su: bankovni holding, bankovni konzorcij, mulitnacionalna banka i kupovni ili bankovni sindikat. BANKOVNI HOLDING je oblik okrupnjavanja banaka u kojem jedna banka kupuje udjel u drugoj banci. Ona koja kupuje udjel naziva se banka majka ili vrna banka, a banka koju kupuju naziva se banka ker, podrunica ili subsidijarija. Banka ker zadrava pravnu samostalnost. Cilj preuzimanja je kontrola porezne politike i to preko organizacije i top managementa. Holding moe biti: 1. jednobankovni (npr. PBZ podrunica Krapina, Dubrovnik) i 2. multibankovni. Jednobankovni holding nastaje kada banka majka kontrolira jednu banku i vie nebankovnih financijskih podrunica. Multibankovna holding grupa nastaje kada jedna banka ili nebankovna tvrtka posjeduje vie banaka i nebankovnih financijskih institucija.9

BANKOVNI KONZORCIJ je ugovorno povezivanje banaka koje dolazi slobodnom voljom banaka radi odreenog posla kojeg nisu u stanju obaviti pojedinano (kreditiranje nekog investicijskog projekta). Banke udruuju samo dio svog poslovanja. Ciljevi konzorcija mogu biti kratkoroni (npr. odobravanje kredita) ili trajni (odravanje likvidnosti). Za trajanja konzorcija banke zadravaju pravnu samostalnost, a konzorcijem rukovodi vrna banka koja se naziva gestor. Npr. da bi se pokrio dug Privredne banke, sve banke su ule u konzorcij koji se zvao Udruena banka RH i sve su morale davati dio svojih depozita. MULTINACIONALNA BANKA je ona koja obavlja sve bankovne poslove. U internacionalnom je vlasnitvu i posluje na meunarodnom tritu. Profit zarauje na razlici teajeva i na razlici cijena na pojedinim financijskim tritima. KUPOVNI ili BANKOVNI SINDIKAT je grupa investicijskih banaka koja prema sporazumu upisnika kupuje novo izdanje vrijednosnica velike vrijednosti od emitenta s ciljem raspodjele investitorima na primarnom financijskom tritu. 23. NEBANKOVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Nebankovne financijske institucije se razlikuju od banaka po tome to ne obavljaju depozitno-kreditne poslove kao svoju osnovnu djelatnost, obavljaju ih za ogranieni segment trita (kao npr. tedne depozitne institucije), obavljaju samo jedan od tih poslova (kao npr. odobravaju kredite) ili naprosto nisu odgovarajuim zakonima uvrtene u skupinu institucija koje se mogu nazivati bankama. Najvanije nebankovne institucije su: 1. tedne depozitne institucije (tedionice,tedno-kreditne zadruge, tedne banke, kreditna udruenja, blagajne uzajamne pomoi), 2. ugovorne tedne institucije (osiguravatelji ivota i imovine, dravni i privatni mirovinski fondovi), 3. investicijski fondovi, 4. financijske kompanije, 5. investicijske banke, 6. brokeri i dealeri, 7. stambena drutva, 8. fortfaiting, faktoring i leasing institucije, 9. raznovrsni fondovi, 10. dravne agencije (poljoprivredne, razvojne stambene) itd. 24. TEDNE DEPOZITNE INSTITUCIJE Jedan od tradicionalnih oblika ulaganja stanovnitva je i ulaganje kod raznovrsnih depozitnih tednih institucija. tedne depozitne institucije nadziru isti organi kao i banke. Nakon 1980. godine u veini zemalja mogu uzajmljivati od sredinje banke, ali su isto tako dune i izdvajati obveznu rezervu. Depoziti su im do odreenih limita osigurani kod posebnih dravnih institucija. U tedne depozitne institucije ubrajamo: tedionice, tednokreditne zadruge, kredittne zadruge, potanske tedionice. TEDIONICE se javljaju prije 200 godina. Temelje se na principu uzajamnosti i meusobne pomoi. Osnivaju se na kapitalskoj osnovi i sudionici su financijskog trita. Zbog zatite malih tedia pod kontrolom su drave. Centralna banka kontrolira tedionice, te one moraju izdvajati obveznu rezervu, a negdje i osigurati depozite. Izvori sredstava su: a) imovinsko tedni rauni, b) depoziti po tednim, tekuim i iro raunima, c) udjelni rauni i d) tedni planovi.10

U aktivi su najee stambeni i osobni krediti. Odobravaju uglavnom potroake, stambene i osobne kredite graanima lanovima. Neuposlene vikove ulau u razliite plasmane, sve do financiranja izvoza. Udruuju se u sustave sustavi tedionica su moni financijski posrednici. Kod nas su marginalizirani (moraju se reorganizirati u poslovne banke). TEDNO-KREDITNE ZADRUGE osnivaju se radi dodjele kredita lanicama zadruge. Sredstva prikupljaju tednim ulozima, pozajmicama i emisijom vrijednosnica. Najee su stambene tedno kreditne zadruge. Krediti su osigurani hipotekom. Osnivaju se na lokalnoj razini, u prvo vrijeme unutar odreenih zajednica ili prema djelatnosti lanova, na naelu uzajamnosti, a danas ire strukturu svojih komitenata pretvarajui se u kapitalske organizacije koje svojim dioniarima dijele dividendu. Nisu sudionici financijskog trita. Kao zadruge se najee registriraju poduzea koja se bave financijskim posredovanjem. KREDITNE ZADRUGE su manje tedne institucije u vlasnitvu lanova tedia. U pravilu uivaju porezne olakice i neprofitne su institucije. U njih se udruuju stanovnici nekog sela, grada, etvrti, radnici tvornice, studenti sveuilita i dr. Odobravaju kredite samo lanovima. Rauni tednje u njima nazivaju se udjelni rauni na temelju kojih se stjee pravo upravljanja, ali ne dijele dividendu, ve je korist lanova u viim kamatama na tednju i niim na kredite. Svojevrsne su blagajne uzajamne pomoi kakve postoje i kod nas u pojedinim poduzeima i institucijama. POTANSKE TEDIONICE u pravilu ne kreditiraju svoje lanove, ve se prikupljena sredstva usmjeravaju u programe komunalne infrastrukture na podruju gdje je tednja prikupljena. Uspjeh im se temeljio na rairenosti i dostupnosti potanskih altera, sigurnosti za malog tediu i ekovnom platnom prometu za iroki krug graana. Danas se preko njih graanima plasiraju i razliite dravne zadunice. U zadnje vrijeme gube na znaenju. U RH ne postoji kao posebna tedna institucija. 25. STAMBENA DRUTVA (BUILDING SOCIETES) Stambena drutva imaju osobine tedno-kreditne institucije, hipotekarne banke, ali i fonda zajednikog investiranja. Prikupljaju kratkorone oblike osobne tednje i plasiraju ih u dugorone stambene kredite osigurane hipotekom. Sredstva prikupljaju: a) raznovrsnim tednim planovima namijenjenim fizikim osobama obinim i posebnim udjelnim raunima, b) tednim depozitima, c) posebnim planovima s poreznim olakicama, d) emisijama certifikata o depozitu namijenjenih poduzeima e) pozajmicama veih iznosa na financijskom tritu. Osim odobravanja stambenih kredita lanovima, zbog ega se i osnivaju, financiraju i farmerske objekte i industriju, ulaze u poslovanje s kreditnim karticama, putnikim ekovima i ulau u likvidne dravne vrijednosnice. Uivaju porezne olakice. Pod nadzorom su drave koja im povremeno daje i financijsku potporu. RH je Zakonom o fondu za dugorono financiranje stanogradnje uz potporu drave i Zakonom o stambenoj tednji i dravnom poticanju stambene tednje (1997. godine) omoguila osnivanje stambenih tedionica koje bi uz predvienu dravnu potporu trebale ispunjavati one ciljeve koje su u nekim zemljeme u prolosti uspjeno ostvarivala stambena drutva.

11

26. UGOVORNE TEDNE INSTITUCIJE (Mirovinski fondovi i osiguravatelji) MIROVINSKI FONDOVI su vrsta ugovorne tedne organizacije. Pribavljaju sredstva iz doprinosa lanova za vrijeme radnog vijeka u zamjenu za obeanja isplate mjesene mirovine po odlasku u mirovinu. Likvidnost im nije problem jer mogu precizno predvidjeti budui priljev. Mirovinski fondovi su neprofitne institucije to znai da steenim prihodima poveavaju uplate. Mirovinskim fondovima upravljaju ili banke ili financijske kompanije. Primarna ulaganja mirovinskih fondova su: a) dugorone korporacijske obveznice b) sigurne obine dionice c) dugorone hipoteke d) depoziti kod banaka. Prvi fond nastao je 1875. (SAD) na eljeznici - American Express Company. Kod amerikih mirovinskih fondova postoje dvije znaajke: 1.) mogu svoja sredstva prenijeti na drugu osobu, 2.) kod naputanja poduzea zadravaju pravo na uplaeni iznos. Postoje dvije vrste fondova: 1. dravni mirovinski fondovi prosvjeta, policija, vojska, fond direktora FED-a 2. privatni mirovinski fondovi fondovi iz podruja usluga, trgovine, industrije... OSIGURAVATELJI IVOTA I IMOVINE prikupljaju sredstva dugoronim ugovornim aranmanima i plasiraju ih na tritu kapitala. Osiguravatelji imaju 3 velika znaenja: a) gospodarsko b) socijalno c) psiholoko. Osnovna svrha osiguravatelja je disperzija velikih i kumuliranih rizika. Osiguravatelji takoer akumuliraju sredstva za razvoj gospodarstva. Postoje 3 vrste osiguranja: 1. ivotna i imovinska 2. dobrovoljna, obvezna, individualna i socijalna 3. granska osiguranja gdje se opasnosti ukljuuju u jednu grupu ili granu Osiguravatelji po zakonu mogu ulagati: a) odobravati zajmove pravnim i fizikim osobama b) ulagati u vrijednosne papire c) ulagati u zemljita i graevinske objekte d) ulagati u depozite banaka. Sva ova ulaganja su jako restriktivna (samo 20% premije mogu ulagati u zajmove). Jedino je slobodno ulaganje u 100%-tnom iznosu u dravne vrijednosne papire. U RH ima 27 osiguravajuih drutva, gro njih su mala osiguravajua drutva (15 drutva ima udjel u ukupnoj premiji manji od 3%, a 12 drutva manje od 1%). Policom osiguranja ivota osiguravateljna tvrtka obeava platiti odreenu odtetu korisnicima u sluaju osiguranikove smrti ili samom osiguraniku iznos osiguranja ako doivi dospijee police. Zdravstveno osiguranje omoguava nadoknadu ekonomskog gubitka zbog rizika gubitka zdravlja. Uplauju ga obino tvrtke za svoje zaposlene, ali ga mogu uplaivati i pojedinci. U sluaju bolesti, osiguravatelj nadoknauje trokove bolnikog lijeenja i sline trokove, to ovisi o opsegu zdravstvenog osiguranja.

12

27. INVESTICIJSKE BANKE I INVESTICIJSKO BANKARSTVO 1933. g. odvojene su investicijska i komercijalna banka. Investicijske banke su financijski specijalisti koji pomau emitentima vrijednosnica pri njihovoj emisiji i rasprodaji na primarnom financijskom tritu. Investicijske banke obavljaju 6 poslova: 1. otkup cjelokupne emisije, pri emu banka preuzima rizik 2. rasprodaja emisije preko dealera 3. savjetovanje emitenta i investitora (kupca) o mogunostima prodaje emisije 4. usluge klijentima na sekundarnom tritu 5. akvizicije ili stjecanje kontrole nad drugim poduzeem, fuzije i druge operacije imovinsko-financijskog restrukturiranja 6. operacije za vlastiti raun. Investicijska banka nije depozitna institucija, ne obavlja multiplikaciju depozita, nema primarnog novca, ima posredniku ulogu. U RH ne postoji niti jedna investicijska banka, ali sve nae banke imaju sektore za investicijsko bankarstvo. Ti sektori obavljaju ovih 6 poslova. Taj proces je poeo 1975.g. i prva banka koja je stvorila nukleus bila je Privredna banka formiran je odjel za trgovanje vrijednosnim papirima. 28. BROKERI I DEALERI Brokeri i dealeri su specijalisti za prodaju i kupnju vrijednosnica na sekundarnim financijskim tritima. Najvei dio sredstava potrebnih za poslovanje brokera i dealera osigurava se kreditima od banaka i sredstvima klijenata na posebnim raunima koja se koriste za kupnju vrijednosnica. Dealeri nastupaju kao principali, kupujui i prodajui vrijednosnice za vlastiti raun, oekujui dobit i preuzimajui rizike promjena cijena i kamatnih stopa. Brokeri su posrednici izmeu kupaca i prodavaa koji posluju za njihov raun i naplauju posredovanje u obliku provizija naknada. Brokeri su trini posrednici, meetari koji pruaju trinu uslugu ne preuzimajui rizike. Posluju sa irokom javnou, ali i sa dealerima. Osim brokera vrijednosnica postoje i specijalizirani brokeri za odreena trita, kao npr. hipotekarni brokeri. Tvrtke za potpunu brokersku uslugu posluju sa irokim krugom investitora, u kontaktu su s veinom sudionika trita, bave se savjetovanjem i strukturiranjem portfelja svojih klijenata. Diskontni brokeri su brokerske kue amerikog financijskog trita koje, za razliku od ostalih brokera, klijentima pruaju ui obujam usluga i uz znatno niu cijenu od uobiajene. Obino ne posluju uz proviziju, ve sa klijentom ugovaraju fiksni iznos naknade. Posluju na veliko i specijaliziraju se za manji broj vrijednosnica ili usluga. 29. FINANCIJSKE KOMPANIJE Financijske kompanije osnivaju velike proizvoake i trgovake korporacije, banke, osiguravateljna drutva i druge financijske institucije. Banke osnivaju financijske kompanije da bi ulazile u nebankovne financijske poslove koji su im obino zabranjeni ili ogrnieni. Financijske kompanije ne uzimaju depozite od iroke javnosti, ve sredstva pribavljaju na veliko emisijama komercijalnih papira i dugoronih obveznica (3/4 izvora), uzimanjem kredita od banaka i emisijom dionica. Tako pribavljene izvore plasiraju na malo u obliku kredita stanovnitvu i poduzeima. Glavni im je zadatak da kao specijalisti osiguraju kratkorone i srednjerone kredite potronji i poduzeima.13

Velike korporacije osnivaju financijske kompanije da bi ule u financijske poslove. Motiv osnivanja im je financiranje prodaje proizvoda korporacije (osnivaa) kreditiranjem kupaca, financiranje vlastite proizvodnje ili zarada na financijskim transakcijama. Sve vie preuzimaju i poslove leasinga, kreditnih kartica, financiranja obnove kua i sl. Pri tom su financijske kompanije odvojene od poslovanja korporacije koja ih osniva, ali ostvaruju njezine interese. Kroz financijske kompanije, poduzea odvijaju financiranje od proizvodnje ili prodaje, osiguravaju novani kapital za vlastite potrebe, ali obavljaju i one profitabilne financijske poslove koje inae ne bi obavljala kao proizvoaka poduzea. Financijske kompanije esto se nazivaju korporacijskim bankama, kunim banakma, a u nas bi im odgovarao naziv interne banke. Vrste financijskih kompanija su: 1. Potroake financijske kompanije izravno odobravaju kredite potroaima uglavnom za kupnju robe. Takve kompanije obino su vlasnitvo zainteresiranih proizvoaa ili trgovaca, a mogu biti i u vlasnitvu banaka. 2. Prodajne financijske kompanije financiraju kupce uglavnom otkupom kreditnih ugovora od maloprodaje ili dealera koji prodaju proizvode tvrtke osnivaa. 3. Poslovne financijske kompanije financiraju posebne potrebe poduzea kao npr. leasing ili kupnju potraivanja uz diskont faktoringom. Najvra interesna veza uspostavlja se internim ugovorima korporacija i internih financijskih podrunica koje financiraju veleprodaju i otkupljuju potraivanja korporacija. 30. FONDOVI ZAJEDNIKOG INVESTIRANJA - INVESTICIJSKI FONDOVI Fondovi zajednikog investiranja su institucionalni investitori, registrirani kao tvrtke, koji prikupljaju novana sredstva iroke javnosti (individualnih investitora), ali manjim dijelom i poduzea i financijskih institucija i plasiraju ih u dugorone, nekad i kratkorone financijske instrumente. Novana su sredstva lanova udjeli u fondu pa lanovi ulaganjem stjeu udjelne certifikate. Udjeli se razlikuju od dionica jer daju pravo na dobit iz plasmana fonda, ali ne daju pravo upravljanja ili je to pravo ogranieno. Osnivai fonda preuzimaju na sebe profesionalno upravljanje. Pojedinanom investitoru fondovi pruaju mogunost: a) irenja portfelja i izbjegavanja rizika, b) smanjuju prometne trokove transakcija na veliko, c) osiguravaju likvidnost i odgovorno profesionalno upravljanje d) omoguavaju porezne olakice. Interes organizatora fonda je u naknadama koje ubire, u mogunostima da u fond ukomponira vrijednosnice koje sam posjeduje, u vezivanju depozita kod sebe i sl. Fondova ima vie vrsta. Razlikuju se po pravnom statusu, organizaciji, naknadama organizatoru, pravima lanova, motivima ulaganja, osnovnoj strukturi ulaganja, metodama kupnje i prodaje udjela. Neki fondovi ulau u ope dionice, neki strukturiraju portfelj kombinirajui dionice i obveznice, neki nose fiksni prihod i sl. Osnovna podjela razlikuje otvorene i zatvorene fondove. Investicijski fondovi nove su financijske institucije u hrvatskom financijskom sustavu i od njih se oekuje brz i uspjean razvoj. Usporavajui imbenici mogli bi biti plitkoa, nerazvijenost i netransparentnost sekundarnog trita. Odobrenje za osnivanje fonda mora dati Komisija za vrijednosne papire. Investicijske fondove mogu osnivati i njima upravljati samo posebna drutva za upravljanje fondovima, koja se osnivaju kao d.d. ili d.o.o, osiguravajua drutva, banke i investicijske kue. Temeljni kapital drutva mora iznositi 1 milijun kuna kod otvorenog fonda, a kod zatvorenog 4 milijuna kuna. Do sada su u RH osnovani samo Hrvatski domovinski fond i Proinvest fond Kaptol banke Zagreb.14

31. OTVORENI I ZATVORENI INVESTICIJSKI FONDOVI Otvoreni fondovi (open-end fund) imaju promjenivi broj udjela. Ulaganjem novca u fond kreiraju se novi udjeli i poveava se veliina fonda. Fond je na zahtjev lana duan reotkupiti prodane udjele pa svaki takav reotkup znai smanjivanje broja udjela i veliine fonda. Kod ovog fonda ne postoje ogranienja u broju udjela i takvi se fondovi poveavaju odnosno smanjuju zavisno od ponude i potranje za udjelima. Otvoreni fondovi egzistiraju u 34 zemlje. (Unit Trust, Mutual Fund, Money Market Mutual Funds) Zatvoreni fond (closed-end fund) formira pool vrijednosnih papira, emitira ga i prodaje u kratkom roku. Tu nema limitiranja sa poetnom cijenom, ve se pool prodaje po ponuenoj cijeni. Broj udjela je fiksan i ne moe se vriti reotkupljivanje. Udjeli se prodaju na sekundarnom tritu ili se mogu ponuditi reorganizatoru fonda. Zatvoreni fond je izuzetno siguran i kod njega se radi o vrijednosnim papirima najvieg boniteta. Vrijednost udjela i fonda kalkulira se dnevno kao NAV vrijednost ili neto vrijednost fonda: to je ukupna vrijednost svih vrijednosnica u fondu umnoenih s njihovom dnevnom trinom cijenom uveana za vrijednost ostale aktive. NAV po udjelu se dobije podjelom ukupne vrijednosti fonda s brojem udjela. (Investment Trust, Real Estate Investment Trust) 32. DRAVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Dravne financijske institucije preuzimaju financiranje sektora ili grana koje su od interesa za dravu. Ti sektori ne nailaze na potporu privatnog kapitala. To su: stambena izgradnja, izvoz, poljoprivreda, stipendije studenata. Svrha ovih institucija je da se ovi sektori ne financiraju iskljuivo iz proraunskih sredstava ve da se pokua ukljuiti i privatni kapital. Izvori financiranja u zatvorenima sustavima su: a) proraunska sredstva b) selektivni krediti centralne banke c) doprinosi poduzea. U otvorenim sustavima osim dravnih sredstava privlae se i sredstva iz privatnih izvora. 1. izvozne financijske institucije i osiguravatelji: a) dravne institucije (EXIM banka-SAD, KfW-Njemaka) b) privatne institucije u vlasnitvu banaka (AKA-Njemaka) c) javno-privatna udruenja (Francuska,HERMES-Njemaka osigur. izvoz. poslova) Izvori sredstava su proraun, sredinja banka, pozajmice od poslovnih banaka, emisija obveznica, pozajmice na eurotritu. Osim osiguranja, kreditira inokupce, domae izvoznike, refinancira izvozna potraivanja, 2. financijske institucije s potporom drave bave se kreditima, garancijama, sekuritizacijom, otkupom potraivanja i emisijom obveznica. Najzaajnije su u SAD-u GSE (1996. godine su imale preko 1600 mlrd. sredstava) EXIM banka provodi financijsku politiku na podruju izvoza i uvoza. Sredstva joj osigurava drava. Kreditira zajmoprimce izvan SAD-a (poduzea, vlade). Osigurava izvozne kredite na rok od 181 dan do 5 godina. Da bi dala kredit zajmoprimcu trai ispunjenje dva uvjeta: a) zajmoprimac mora osigurati 15% sredstava od izvoznog posla, i b) od zajmoprimca za preostalih 85% trai pokrie u mjenici ili promesi. Kamatna stopa na njene kredite je 1% manja od kamate komercijalnih banaka. Uobiajena konstrukcija kod financiranja izvoznog posla: 15% financira kupac, 65% EXIM banka, 20 % komercijalna banka. HABOR je Hrvatska banka za obnovu i razvoj. AKA je privatna kompanija sa ogranienom odgovornou. Vlasnici su 28 njemakih banaka. Osnovna djelatnost je financiranje izvoza kapitalnih dobara. Izvori sredstava: 70% osiguravaju osnivai, a 30% pribavlja reeskontom mjenica kod centralne banke.15

Financira privatne kredite s rokom duim od jedne godine. Trai 10 15% sudjelovanja kupca u poslu. Posebno forsira kredite izravno inozemnim kupcima. 33. KONKURENCIJA BANAKA I NEBANKOVNIH INSTITUCIJA Od 70-ih godina, pojava novih konkurenata (direktnog trite i financijskih posrednika) dovodi do despecijalizacije banaka i njihovog preoblikovanja ne samo u univerzalne banke ve i u financijske institucije potpune usluge, kakve nastoje postati i sve druge financijske institucije. Na tom su podruju dva velika konkurenta: a) mirovinski fondovi b) osiguravatelji ivota i imovine. Razlozi despecijalizacije banaka su: 1. zbog regulacije su u nepovoljnijem poloaju bankama se administrativnim mjerama limitirala visina kamatnih stopa 2. banka ovako rigidnom definicijom svojih poslova nije mogla zadovoljiti sve zahtjeve svojih komitenata i zahtjeve trita banke se poinju okretati novim financijskim proizvodima Taj trend rezultira da je u SAD-u 1946. g. trini udjel banaka bio 57%, a koncem 90-ih 25%. U Francuskoj 1960. g. je udjel aktive banaka u ukupnoj iznosio 60%, a poetkom 90-ih 27%. Takav trend smanjenja udjela banaka u financijskim tritima prati trend nestajanja banaka s financijskog trita (zatvaranje). 1975. g. u strukturi 300 najveih financijskih institucija banke su inile 41%, 1990. g. samo 19,6%. 34. FINANCIJSKA TRITA ULOGA I FUNKCIJE Financijska trita ine osobe, financijski instrumenti, tokovi i tehnike koji na posebnim mjestima ili u ureenim sustavima trgovanja omoguuju razmjenu novanih vikova i manjkova, tj. novca, kapitala i deviza i odreuju cijene po kojima se ta razmjena obavlja. Financijska trita dijelimo na: 1. kreditna trita na kojima se trguje zadunicama i kreditima 2. trita vlasnikih udjela na kojima se trguje dionicama i od njih izvedenim oblicima. Najea podjela financijskih trita je na: 1. trite novca i kratkoronih vrijednosnih papira, 2. trite kapitala, 3. devizno trite. U praksi postoji niz trita: a) trita dionica, b) obveznica, c) dravnih vrijednosnih papira, d) kredita, e) opcija, f) futures trita, g) potraivanja po kreditnim karticama, h) leasing, i) izvozna potraivanja... Uloga financijskog trita je: 1. rastresanje imovine imovinsko financijsko restrukturiranje (financijsko trite omoguuje da iz svoje aktive i pasive izbacimo sve rizino, nekamatonosno) 2. brisanje granica izmeu likvidnih i nelikvidnih sredstava (blagajniki zapis se moe trenutno pretvoriti u gotovinu na Zapadu, kod nas za 93 dana) 3. disperzija rizika kroz strukturiranje portfelja (krediti stanovnitvu, dravi, poduzeima) 4. prilagoavanje ronosti izvora i plasmana (mora posojati rona usklaenost izmeu kratkorone aktive i pasive i dugorone aktive i pasive) 5. dezinvestiranje odnosno bijeg iz odreenih plasmana16

6. mijenjanje oblika imovine prema prinosima 7. vrednovanje sudionika trita 35. TEDIE, INVESTITORI, INSTITUCIONALNI I INDIVIDUALNI INVESTITORI tedie svoja sredstva ulau najee u obliku depoozita. inom ulaganja oni ne biraju plasman svojih sredstava, a to je temeljna razlika tedie od investitora. Depoziti se pretvaraju u depozite a vista i nose kamatu. Institucionalni investitori za razliku od individualnih investitora disperziraju rizik i to tako da formiraju razliitu strukturu ulaganja. Institucionalni investitor kupuje najvei dio vrijednosnih papira na financijskom tritu, a veliinom utjeu na cijene i uvjete na tritu. Institucionalni investitori mogu imati razliite organizacijske oblike, to mogu biti: a) banke, b) mirovinski fondovi, c) osiguravatelji, d) zaklade, e) sindikalni fondovi i f) trust institucije one prikupljaju udjele i tednju od velikog broja malih investitora, i onda te male unite zajedniki plasiraju na trite kao pool. 36. PRIMARNO FINANCIJSKO TRITE Primarno (emisijsko) trite je ono na kojem se prodaju nova izdanja vrijednosnica. Prodajom emisije vrijednosnica prikuplja se nova novana tednja ili trenutno nezaposleni novac. Novom emisijom dionica poveava se kapital izdavatelja, a novom emisijom obveznica uzajmljuju se dodatna dugorona novana sredstva. Izdavanjem vrijednosnica i njihovom rasprodajom zavrava ivot toga instrumenta na primarnom tritu, a sve ostale prodaje odvijat e se na sekundarnom tritu. Sve poslove za poduzee na primarnom tritu obavljaju investicijske banke: 1. analiza trita, 2. ocjena, 3. odreivanje uspjeha emisije, 4. vrste i cijene vrijednosnih papira, 5. registracija emisije, 6. raspisivanje poziva na upis, 7. distribucija. Velike investicijske banke najee otkupljuju emisiju i tako preuzimaju rizik, a emisiju prodaju na sekundarnom tritu. Posebno znaenje na primarnom tritu imaju informacije: a) bonitetu emitenta vrijednosnica i b) rejtingu tvrtke. Bonitet je izraz koji sintetiki izraava vrijednost, pouzdanost, poslovnu i kreditnu sposobnost. Ocjene o bonitetu i rejtingu emitenta slue investitorima pri ocjeni rizika, a emitentima pri utvrivanju trine pozicije, a time i cijene vrijednosnice na emisijskom tritu. 37. SEKUNDARNO FINANCIJSKO TRITE Na sekundarnom financijskom tritu se odvija stalna kupoprodaja ve emitiranih vrijednosnih papira koji su u ruke investitora doli prethodnom rasprodajom na primarnom tritu. Tu se mijenjaju vlasnici ve emitiranih vrijednosnica, odnosno vrijednosnice se prodaju prije njihovog dospijea. Zato se ovo trite zove i transakcijsko trite, ili trite druge ruke. Sekundarno trite je posebno organizacijski i pravno regulirano da bi se zatitili sudionici. Funkcija sekundarnog financijskog trita je odravanje likvidnosti sudionika i17

oslobaanje novanih sredstava za plasmane. Transakcije se obavljaju najee u bankama, na burzama, na OTC tritu, i iz ruke u ruku. 38. BURZA VRIJEDNOSNICA Burza vrijednosnica je organizirano i centralizirano fiziko mjesto trgovanja dionicama i obveznicama na kojem lanovi burze trguju prema specifinom skupu pravila i regulacije i to kao posrednici (brokeri) ili za vlastiti raun (dealeri, traderi). Organizacijska struktura je organizirana kao udruenje lanova. Trguje se samo listiranim uvrtenim vrijednosnicama. Dokaz o ispunjavanju uvjeta za uvrtenje: 1. godinja dobit, 2. broj dionica ponuenih javnosti, 3. broj krupnih dioniara, 4. neto-aktiva, 5. minimalne trine vrijednosti, 6. minimalni broj vlasnika po 100 dionica i sl. Tvrtka mora podnositi godinja i periodina izvjea, organizirati skupove dioniara i iznositi u javnost financijske informacije. Najvei promet na sekundarnom tritu ostvaruje se preko burzovnog trita. Pri tome se na burzi najvie trguje obinim dionicama, obveznicama, a poneto i preferencijalnim dionicama. Burza je pokazatelj stanja i kretanja privrede. Burzovni indeksi i prosjeci pokazatelji su stanja na burzovnim tritima. Indeksi su: DJIA, S&P 500, NASDAQ i Nikkey. 39. OTC FINANCIJSKO TRITE OTC trite (over the country) drugi je vaan oblik organiziranog sekundarnog trita. Na njemu se trguje dionicama i obveznicama manjih ili novijih tvrtki koje najee nisu, ali mogu biti uvrtene i na burzama. U svijetu ga je 1971. godine formiralo udruenje amerikih dealera kao sustav automatskih kotacija na mrei spojenih raunala (dealeru je u svakom trenutku ostvarena mogunost da sazna ponudbenu i kupovnu cijenu). Posao se zakljuuje telefonom, telefaksom ili teleksom, bez fizikog susreta sudionika. Na amerikom OTC tritu kotira 40.000 vrijednosnih papira, od kojih je aktivno 15.000, a dnevno se trguje sa oko 3.000 vrijednosnih papira. Ovo trite se dijeli na podtrita, kao to su: a) trite certifikata o depozitu, b) trite bankarskih akcepata c) trite federalnih fondova. 40. NOVANO TRITE: SUDIONICI, INSTRUMENTI, GOSPODARSKE FUNKCIJE Temeljni zadatak novanog trita je svakodnevna opskrba banaka novcem, a cilj je ostvarenje likvidnosti koja omoguuje tekua plaanja komitenata. Na ovom tritu se trguje bankovnim likvidnim rezervama i kratkoronim vrijed. papirima. Dospijee likvidnih rezervi banaka je od jednog do 1 godine. Centralna banka moe, a i ne mora sudjelovati na ovom tritu. U inozemstvu na ovom tritu sudjeluju i nebankovni subjekti (fondovi, osiguravatelji...). Dospijee kratkoronih vrijednosnih papira koji kotiraju na ovom tritu je od nekoliko dana do 1 godine. To su ovi instrumenti: a) blagajniki zapisi, b) certifikati o depozitu (CD), c) komercijalni papiri (CP), d) bankovni akcepti (B/A), e) sporazumi o reotkupu (REPOS). Novano trite je nepersonalno, veleprodajno, posluje se na rije telefonom, teleksom, telefaksom. Osim odravanja likvidnosti, omoguava i ukamaivanje kratkoronih vikova novca, smanjujui oportunitetni troak njihovog dranja u likvidnom (novanom) obliku. Gospodarska funkcija je prilagodba likvidnosti banaka i ostalih sudionika tog trita.18

41. INSTRUMENTI NOVANOG TRITA Likvidne rezerve banaka kod sredinje banke pozajmljuju se na kratke rokove od jednog do nekoliko dana (daily money, overnight money), na vie dana, do opoziva (call money), na mjesec dana ili do 1 godine. Kratkorone dunike vrijednosnice imaju vrlo mali rizik neplaanja ili su potpuno nerizine (blagajniki zapisi drave ili sredinje banke), a rokovi dospijea su im: a) blagajniki zapisi 13 do 52 tjedna, b) utrivi certifikati o depozitu 14 do 120 dana, c) komercijalni papiri 1 do 270 dana, d) bankovni akcepti 30 do 180 dana, e) REPO sporazumi 1 do 15 dana. Svi odreda visokog su stupnja utrivosti. Navedeni instrumenti obino su potraivanja sredinjih banaka, poduzea i tvrtki za poslovanje s vrijednosnicama, a obveza su drave. Banke i druge depozitne institucije imaju ih i u pasivi i u aktivi to ovisi o individualnoj razini likvidnosti. 42. TRITE KAPITALA: FUNKCIJE, SUDIONICI, INSTRUMENTI Trite kapitala je skup institucija, financijskih instumenata i mehanizama pomou kojih se dugorono slobodna sredstva tednje prenose od suficitarnih deficitarnim jedinicama koje ulau u fiksne fondove i opremu. Mnoge institucije na ovom tritu su posrednici koji povezuju kratkorona i dugorona trita. Sudionici su: investicijske banke, ustanove kreditnog rejtinga, regulatorne i nadzorne institucije, brokerske i dealerske institucije, centralna banka, poslovne banke. Na ovom tritu kupuju se i prodaju instrumenti s dospijeem preko 1 godine. a to su: a) korporacijske obveznice, b) dravne obveznice, c) obveznice lokalnih vlasti, d) hipotekarne obveznice i note, e) korporacijske dionice, f) dugoroni krediti banaka (pojavljuju se kao predmet trgovanja sitnih investitora). Dunike instumente kupuju kuanstva i pojedinci direktno preko institucionalnih investitora. Na ovom tritu se pojavljuje i komisija za odobravanje izdavanja vrijednosnih papira. Njena uloga je vana jer komisija izdaje certifikat da odreeni vrijednosni papir ispunjava uvjete kotacije na burzi. 43. HIPOTEKARNI KREDIT Hipotekarni kredit posebna je vrsta izrazito dugoronog kredita. Banke, tedionice i specijalizirane hipotekarne institucije odobravaju ga graanima i poduzeima na osnovi pokria u nekretninama. Vraanje kredita osigurano je realnim pokriem dunika: a) stambenim i gospodarskim zgradama, b) poslovnim prostorom, c) skladitima, d) zemljitem. Sigurnost vraanja kredita nije u bonitetu dunika ve u vrijednosti nekretnine. Kredit se odobrava u iznosu niem (50 80%) od prometne ili procijenjene vrijednosti nekretnine, to kreditoru osigurava da e, ako dunik ne izvrava uredno svoje obveze po kreditu, moi iz prodajne vrijednosti nekretnine naplatiti svoje potraivanje. Rokovi vraanja ovih kredita su od 10 do 20, a izuzetno i do 30 godina. Mogue je uspostaviti i vie hipoteka na istoj nekretnini pod uvjetom da su pravno ureeni redoslijed i prioriteti kreditora. Izuzetno se ovi krediti odobravaju i na osnovi pokretnih (prometnih)19

sredstava velike vrijednosti, kao to su brodovi i avioni. Zbog jednostavnosti hipotekarni su krediti u svijetu u irokoj primjeni. 44. HIPOTEKARNO TRITE I SEKURITIZACIJA HIPOTEKARNIH POTRAIVANJA Hipotekarno trite je podvrsta trita kapitala, ali i jedan od njegovih najvanijih pojedinanih oblika u razvijenim zemljama. Visoki iznosi i dugi rokovi hipotekarnog kredita imobiliziraju aktivu kreditora. Zato se potraivanjima osiguranim hipotekom sve ee trguje na sekundarnom tritu hipoteka. To se odnosi na standardne hipotekarne kredite, a jo vie na raznovrsne sekuritizirane oblike hipotekarnog kredita. Razvoju ovog trita kroz sustav garantiranja i osiguranja hipotekarnih kredita znatno potpomae drava. Na osnovi odobrenih hipotekarnih kredita i budueg priljeva po otplatama glavnice i kamata, hipotekarne institucije ili posebne dravne hipotekarne agencije emitiraju dugorone dunike vrijednosnice (obveznice i note) ili udjelne certifikate i rasprodaju ih javnosti. Nagloj sekuritizaciji i razvoju sekundarnog trita pridonosi pravno reguliranje, dravna potpora i nadzor i osiguranje hipotekarnih kredita od strane drave, to i kredite i hipotekarne zadunice ini nerizinima. Vano je napomenuti da hipotekarna institucija i dalje ostaje vlasnikom hipoteka koje je stekla na osnovi dodijeljenih hipotekarnih kredita, a isplata kamata i glavnice obveznica osigurana je otplatama iz prethodno odobrenih hipotekarnih kredita. Rokovi i dinamika isplata po obveznicama usklaeni su sa rokovima i dinamikom otplata hipotekarnih kredita koji im slue kao kolateral. 45. DEVIZNO TRITE Devizno je trite dio ukupnog financijskog trita, a na njemu se prema utvrenim uvjetima i pravilima trguje stranim valutama, odnosno razmjenjuju devize. Temeljni mu je zadatak opskrbiti sudionike stranim sredstvima plaanja za plaanje uvoza. Devizni teaj formira se pod utjecajem ponude i potranje i predstavlja cijenu 1 jedinice strane valute izraenu brojem jedinica domae valute. Devizno trite nije centralizirano ve ga ini svjetska mrea sudionika meusobno povezanih suvremenim komunikacijskim sredstvima. Dijeli se na: a) devizne burze u svjetskim centrima i b) interbankovno devizno trite. Trgovanje se odvija na specijaliziranim deviznim burzama i u sutavu povezanih banaka. Sudionici su: komercijalne banke, brokeri i dealeri, komercijalni kupci deviza (kompanije) i centralne banke. Na tritu postoje velike komercijalne banke (market makersi) koje su u svakom trenutku spremne prodati i kupiti devize. Ne sudjeluju: manje banke, filijale stranih banaka, poduzea. Veliki centri su:New York, London, Zurich, Tokio, Frankfurt, Singapore. Devizno trite je trite potpune konkurencije to znai da ni jedan sudionik ne moe utjecati na cijenu, tj. na veliinu ponude i potranje za devizama. Transakcije na deviznom tritu odvijaju se na relaciji: 1. poslovne banke komitenti, 2. izmeu poslovnih banaka u zemlji, 3. izmeu komercijalnih banaka i njihovih filijala u inozemstvu ili s korespondentima u inozemstvu, i 4. izmeu centralnih banaka. Cijene koje se formiraju na devizno tritu su: a) ponuene (bid) cijene po kojima je kupac spreman kupovati devize i b)zahtijevane (offered ili asked) cijene po kojima je prodavalac spreman prodati devize. Devizno trite moe se podijeliti na 2 podtrita: promptno (spot) devizno trite zadovoljava funkciju devizne likvidnosti transaktora, a predstavlja devizne aranmane s dnevnom cijenom i izvrenjem zakljuene transakcije u roku 2 radna dana, i terminsko (forward) devizno trite obuhvaa transakcije s isporukom deviza preko 2 dana, s efektivnom realizacijom u standardnim ugovorenim rokovima od 30, 90 ili 180 dana.20

U RH se trguje izmeu ovlatenih banaka, izmeu HNB-a i ovlatenih banaka, izmeu banke i komitenta. Trite novca organizacijski je institucionalizirano, no devizna burza jo nije ugledala svjetlost dana. 46. FUNKCIJE I KARAKTERISITKE SREDINJE BANKE Sredinja banka je posebna, najvanija monetarna institucija i vrhovna novana vlast svake moderne drave. Po svojim funkcijama i karakteristikama bitno se razlikuje od svih drugih financijskih institucija jer kontrolira zakonima uspostavljeni jedinstveni novani, kreditni i bankovni sustav, a sve vie i sustav depozitno-kreditnih financijskih institucija. Ponekad se naziva i banka banaka. Temeljni joj je zadatak ouvanje vrijednosti nacionalnog novca i utjecanje monetarnom politikom na gospodarska kretanja. Sredinja banka je neprofitna institucija. Trokove poslovanja pokriva: a) prihodima od kamata na kredite poslovnim bankama, b) od kamata na vrijednosnice koje dri u aktivi, c) od prihoda koje ostvari plasmanom deviznih priuva. Ne posluje izravno s poduzeima. Samostalnost se osigurava imenovanjem lanova uprave koje obino imenuje sabor, zabranom dugoronog kreditiranja, zabranom ukljuivanja lanova vlade u uprave sredinjih banaka. Samostalnost osigurava sredinjoj banci neovisnost u voenju novane politike, ali isto tako uskrauje dravi mogunost da svoje potrebe financira iz primarne emisije sredinje banke (bez stvarnog pokria). Karakteristike su: svaka centralna banka ima monopol na izdavanje novca, i sve banke dune su kod nje drati obveznu rezervu. Najvanije funkcije sredinje banke su: 1. reguliranje koliine novca u optjecaju i kreditne aktivnosti banaka (odravanje likvidnosti privrede) Ovu funkciju centralna banka ostvaruje instrumentima monetarno-kreditne politike: eskontnom-diskontnom stopom, kupnjom i prodajom vrijednosnica na otvorenom tritu, politikom obvezne rezerve, ponekad selektivnom kreditnom politikom ili izravnim kvantitativnim odreivanjem kreditne aktivnosti banaka. 2. odravanje likvidnosti banaka i tednih depozitnih institucija 3. odravanje meunarodne likvidnosti, tj. briga za bilancu plaanja propisivanjem monetarnih mjera koje na nju utjeu, formiranjem deviznih priuva, sudjelovanjem na deviznom tritu, reguliranjem i kontrolom platnog prometa i kreditnih poslova s inozemstvom, deviznom kontrolom. 4. emisija novca: sredinje banke su jedine institucije koje su od drave ovlatene emitirati tzv. primarni novac kroz kreditiranje banaka, kupnju dravnih vrijednosnica, kupovinu deviza i sl. Kao pasivna protustavka ovim poslovima u bilanci sredinje banke nalaze se depoziti banaka i gotovina sredinje banke u opticaju 5. suradnja s meunarodnim i regionalnim monetarnim i financijskim institucijama, ostvarivanje meudravnih financijskih sporazuma i suradnje i sl. 6. poslovi analiza, statistike, pribavljanja informacija i prikupljanja podataka 7. odreeni poslovi za raun drave 47. HRVATSKI FINANCIJSKI SUSTAV STRUKTURA, PROBLEMI, PROMJENE Korjenite promjene u financijskom sustavu poele su odmah po osamostaljivanju RH. 1991. godine uinjena je valutna reforma, a po uzoru na razvijene zemlje formirana je Narodna banka Hrvatske, neovisna o dravnoj administraciji, a odgovorna Hrvatskom dravnom saboru. Monetarno osamostaljivanje utvreno je uvoenjem privremenog novca, hrvatskog dinara u prosincu 1991. g., a krajem svibnja 1994. g. uveden je i trajni hrvatski novac kuna. U prosincu 1997. g. sredinja banka dobila je naziv HNB. HNB je znatno izmjenila instumentarij reguliranja koliine novca u opticaju:21

1. 2. 3. 4.

modernizacijom sustava obvezne rezerve, uvoenjem prozoria - discount window-a i politike otvorenog trita, kupnjom i prodajom blagajnikih zapisa, i deviznim REPO operacijama. Deviznim zakonom iz listopada 1993. g. znatno je liberaliziran devizni reim. Dolazi do reforme sustava domaih plaanja, organiziran je i sustav kreditnih odnosa sa inozemstvom. Za RH karakteristina je dominacija univerzalniha banaka, a ostale nebankovne financijske institucije ili jo ne postoje ili ne djeluju kao trine fin. institucije. Problemi iz prethodnog socijalistikog sustava u kojem su banke bile distributeri kredita, umnoeni problemima ratnih razaranja i tranzicijskim problemima bili su prisutni u naslijeenim starim hrvatskim bankama. Takvo stanje banaka nametnulo je potrebu donoenja tritu odgovarajueg zakona o bankama, ali i njihovu sanaciju i organizacijsko, kadrovsko i poslovno restrukturiranje koje je u najveim bankama otpoelo 1997. g. Prvi pravac promjena u proteklom razdoblju bio je usmjeren stvaranju zakonodavstva koje e omoguiti nastajanje i znaajniju ulogu i onih financijskih institucija koje uz banke obino ine infrastrukturu razvijenih financijskih trita. Institucionalno ureenje trita vrijednosnih papira zapoeto je Zakonom o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima kojim je utvren zadovoljavajui zakonski okvir primarnog i sekundarnog transakcijskog trita vrijednosnica. Financijske institucije u RH: HNB, depozitne financijske institucije (banke, tedionice, tedno-kreditne zadruge, stambene tedionice), nedepozitne financijske institucije: ugovorne tedne institucije (osiguravateljne institucije, mirovinski fondovi), investicijski fondovi (investicijski fondovi univerzalnog tipa, PIF - privatizacijski investicijski fondovi), brokerske tvrtke drutva za poslovanje vrijednosnicama, ostale financijske institucije (leasing tvrtke, izdavai kreditnih kartica), ostalo (ZAP, Agencija za osiguranje depozita i sanaciju banaka, Zagrebaka burza, Trite novca, Varadinsko trite vrijednosnica, Komisija za vrijednosne papire, sredinja depozitarna agencija). 48. HRVATSKA NARODNA BANKA HNB je banka drugog stupnja zato to su njene funkcije drugog stupnja: 1. emitiranje primarnog novca, 2. transakcije vrijednosnih papira, 3. poslovi fiskalnog agenta za dravu i 4. poslovi refinanciranja. HNB ima dva temeljna cilja: 1. odgovorna je za stabilnost valute i 2. opu likvidnost plaanja u zemlji i inozemstvu. HNB podrava ciljeve ekonomske politike, ali samo u mjeri koja ne ugroava njena 2 temeljna cilja. HNB je odgovorna za stabilnost cijena i za likvidnost i solventnost ukupnog bankovnog sustava. Da bi HNB ostvarila ciljeve, ona poduzima itav niz mjera: 1. utvruje koliinu novca u opticaju, 2. utvruje opu likvidnost banaka, 3. brine se o odravanju ope likvidnosti u plaanjima prema inozemstvu, 4. izdaje novanice i gotov novac, 5. obavlja odreene poslove za RH, 6. usklauje informacijski sustav za svoje potrebe. 49. INSTRUMENTI HNB-a ZA REGULIRANJE KOLIINE NOVCA U OPTICAJU Za reguliranje koliine novca u opticaju HNB primjenjuje 5 instrumenata: 1. diskontnu politiku, 2. politiku otvorenog trita,22

3. politiku obvezne rezerve, 4. kvantitativnu politiku (u visokoj inflaciji limitiranje plasmana) i 5. kvalitativnu politiku (emisijom primarnog novca stimuliramo gospodarske sektore). 50. ODRAVANJE LIKVIDNOSTI BANAKA KAO FUNKCIJA HNB-a 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. HNB odreuje likvidnost poslovnih banaka kroz 7 mjera: propisuje obveznu rezervu propisuje posebnu rezervu likvidnosti za rizine poslove (za avaliranje ili garantiranje) propisuje minimalni iznos sredstava koje banke moraju drati kod sebe propisuje ronu strukturu izvora i plasmana odobrava kredite za likvidnost poslovnim bankama propisuje uvjete kreditne sposobnosti banaka odreuje datum od kojega je banka nelikvidna i o tome obavjetava ZAP

51. ODRAVANJE MEUNARODNE LIKVIDNOSTI KAO FUNKCIJA HNB 1. 2. 3. 4. 5. 6. Odravanje likvidnosti prema inozemstvu HNB ostvaruje: rukovanjem deviznim rezervama propisuje obvezu banaka da dre odreeni iznos u devizama kupuje i prodaje valutu RH u inozemstvu propisuje opseg i strukturu koritenja inozemnih kredita osigurava provedbu platnih ugovora s inozemstvom zaduivanjem u inozemstvu

52. DEVIZNE REZERVE: STRUKTURA I VRSTE Devizne rezerve trebaju osigurati meunarodnu likvidnost zemlje u uvjetima interne konvertivbilnosti kune. Devizne rezerve ine: 1. potraivanja HNB i ovlatenih banaka u konvertibilnim devizama na raunima u inozem 2. vrijednosni papiri koji glase na konvertibilnu stranu valutu, kojima raspolau HNB i ovlatene banke; 3. monetarno zlato u vlasnitvu RH; 4. rezervna trana pri MMF-u; 5. specijalna prava vuenja pri MMF-u; 6. efektivna strana valuta Ukupne devizne rezerve dijele se na dvije kategorije: a) kojima upravlja HNB: efektiva u trezoru i stalne devizne rezerve b) kojima upravljaju ovlatene banke 1. 2. 3. 4. 5. 1. 2. 3. 4. HNB dolazi do deviznih rezervi: kupnjom deviza od banaka na aukcijama povlaenjem trani od MMF-a iz prihoda od kamata na devizne depozite prinosom od portfolio managementa prodajom efektivnih kuna stranim bankama Bruto devizne rezerve su: aranmani sa MMF-om sredstva prikupljena s obvezom reotkupa (SWAP aranmani) blagajniki zapisi u stranoj valuti sredstva poslovnih banaka na deviznim raunima HNB-a23

5. devize kupljene na domaem tritu HNB sa bruto deviznim rezervama upravlja pasivno to znai da ako HNB eli braniti teaj kune na deviznom tritu, to moe samo sa sredstvima koje je kupila na aukcijama, a ne moe blagajnikim zapisima. Devizne rezerve se mogu ulagati u slijedee instrumente: 1. vrijednosne papire, 2. depozite, 3. sporazume o reotkupu, 4. u instrumente financijskih institucija 5. u management (sredstvadana na ulaganje stranim investitorima). 10% deviznih rezervi dnevno mora biti likvidno. Udio USA i EURA u strukturi rezervi moe varirati 5% od udjela tih valuta u strukturi plaanja uvoza i otplate kredita. Ulaganja u jednu zemlju su ograniena na 30%, osim za SAD i Njemaku 50%. Zemlja mora imati investicijski rejting barem AA. Meunarodne devizne rezerve se ulau kod meunarodnih financijskih institucija, sredinjih banaka, komercijalnih banaka i investicijskih kua. Kod jedne banke moe biti najvie 5% deviznih rezervi s tim da tih 5% ne smije prei 2% kapitala te banke. Portfolio management moe iznositi najvie do 15% deviznih rezervi. Portfolio management je ulaganje u vrijednosne papire , a ronost tih papira je slijedea: a) dravni vrijednosni papiri do 3 godine b) ostali instumenti financijskih organizacija do 1 godine c) depoziti, certifikati i reotkup do 3 mjeseca d) prosjek papira ne smije biti vei od 6 mjeseci 53. REGULIRANJE KREDITNIH ODNOSA SA INOZEMSTVOM Posebni utjecaj HNB na zasnivanje kreditnih odnosa s inozemstvom ogleda se u tome to: 1. propisuje obvezu obavjetavanja o namjeri zakljuivanja kreditnog posla s inozmstvom 2. propisuje obvezu podnoenja prijave o zakljuenom ugovoru po svim zakljuenim kreditnim poslovima s inozemstvom 3. propisuje obveze podnoenja odreene dokumentacije 4. prati koritenje, otplate, eventualne raskide ugovora o kreditu 5. utvruje opseg i namjenu zaduivanja i odobravanja financijskih kredita 1. 2. 3. 4. 5. Pri reguliranju kreditnih odnosa s inozemstvom HNB uzima u obzir: stupanj vanjske zaduenosti iznos deviznih priuva ronost obveza i potraivanja strukturu primljenih i datih kredita po vrstama druge imbenike vane za odravanje meunarodne likvidnosti

54. REGULIRANJE PLATNOG PROMETA S INOZEMSTVOM U okviru ove zadae HNB: 1. osigurava provedbu platnih i financijskih ugovora s inozemstvom 2. izdaje bankama ovlatenja za obavljanje platnog prometa i kreditnih odnosa s inozemstvom (velika ovlatenja) 3. odobrava poslovanje sa stranim sredstvima plaanja u zemlji (mala ovlatenja) 4. propisuje nain i uvjete iznoenja i unoenja u zemlju domae i strane valute, ekova i drugih vrijednosnica 5. propisuje nain obavljanja mjenjakih poslova24

6. odobrava posebne naine plaanja i naplate s inozemstvom, plaanja unaprijed, produljavanje rokova naplate i sl. 7. prodaje efektivne kune inozemnim bankama 8. organizira meunarodni platni promet i daje tehnika uputstva za njegovo obavljanje 55. KONTROLA I NADZOR BANAKA Dijeli se u 3 grupe poslova: 1. bonitetni nadzor: bonitetna i prudencijalna kontrola 2. provedba mjera monetarno-kreditne politike 3. devizna dokumentirana kontrola Bonitetna kontrola kontrolira izloenost banke, prati ostverivanje kapitalnih koeficijenata, da li je banka prela limit. Prudencijalna kontrola: 1.) prikuplja i analizira podatke o poslovnim bankama (najvie gleda koliko su banke izloene deviznom riziku, likvidnost i kuporodaju deviza), radi dnevna, dekadska, kvartalna i godinja izvjea, a te podatke prati banka na temelju 24 indikatora likvidnosti; 2.) offsite kontrola bave se analizama poslovnog bankarstva na temelju obraenih podataka koje nam alju banke; 3.) onsite kontrola to su izvjea koja rade inspektori HNB-a u poslovnim bankama (na licu mjesta). Provedba mjera monetarno-kreditne politike analizira iro raune poslovne banke, obveznu rezervu, da li je koristila kredit za likvidnost, iznos meubankarskih kredita i utvruje minimalnu likvidnost banaka (za svaku banku), Devizna dokumentirana kontrola prati ispravnost izvozne i uvozne dokumentacije, brine o unoenju deviza u zemlju u propisanim rokovima itd. To je posao ministarstva financija. itav sektor je odgovoran za pripremu i analizu dokumentacije za osnivanje banaka i izbor predsjednika i lanova uprave. Sama obrada je zakonski limitirana na 6 mj. 56. STANJE U BANKOVNOM SEKTORU REPUBLIKE HRVATSKE Analiza stanja u hrvatskom bankarskom sustavu ukazuje na otvorene ili prikrivene probleme, ali i znaajan napredak uinjen nakon 1990. i na zakonskom ureenju sustava i na njegovom funkcionalnom osposobljavanju. U 1997. u RH djelovalo je 60 banaka. Od toga su 24 banke 1989. obnovile dozvole poslovanja. Nakon 1989. osnovane su 32 privatne banke 6 subsidiarija starih banaka. Dvije banke izgubile su tijekom 1995. i 1997. dozvole za rad. 8 novoosnovanih banaka u vlasnitvu su austrijskih (4), talijanskih (2) i njemakih banaka (2). Prema pravnom statusu 56 banaka su d.d., a 4 banke su d.o.o. Krajem 1997. godine 87% banaka bilo je u privatnom i preteito u privatnom vlasnitvu. Privatne banke sudjelovale su sa 64% u ukupnoj aktivi i sa 61% u ukupnom kapitalu bankovnog sektora. Ukupno 9 banaka u dravnom vlasnitvu raspolagalo je sa 29,8% kapitala. Hrvatske banke su univerzalne, nespecijalizirane i regionalne. Glavnina bankarstva koncentrirana je u Zagrebu, ali je i unutranjost zadovoljavajue pokrivena. Ovlatenje za obavljanje platnog prometa i kreditnih poslova s inozemstvom posjeduju 53 banke. Ve u oujku 1990. hrvatska je Vlada preuzela najvei gubitak u bilancama banaka po tzv. staroj deviznoj tednji u protuvrijednosti 2,5 mlrd. USD. U svibnju 1991. izdane su dravne obveznice u iznosu od 1 mlrd. USD i veim dijelom dodijeljene javnim i velikim poduzeima radi podmirenja njihovih obveza prema bankama. Najvei dio nenaplativih kredita banke su pretvorile u trajne vlasnike udjele u poduzeima. Ta je imovina krajem 1997. iznsila 5 mlrd. kuna. Glavni problem hrvatskih banaka u proteklom razdoblju bio visoki udjel imobilizirane aktive. Prema ocjeni HNB u strukturi ukupne bilance banaka udjel dobre aktive iznosi25

88,9%, a udjel loe aktive 11,1%. Problem imobiliziranosti aktive pokazuje se kao problem prihoda banaka jer vei dio ove aktive ne nosi prihod ili je on minimalan. Preostala, operativna aktiva banaka premala je da bi zadovoljila potranju to uvjetuje visoke kamatne stope banaka. Sanaciji su podvrgnute Splitska, Rijeka, Slavonska i Privredna banka Zagreb. Kljunim problemima hrvatskog bankarstva mogu se oznaiti: a) loa kvaliteta aktive, b) loa kreditna politika i pozajmljivanje povezanim osobama, c) previsoke kamatne stope i neiskustvo u procesima likvidacije, steaja, pripajanja i preuzimanja banaka. Ovakve probleme odreuje stanje u 10 najveih starih banaka koje imaju najvee znaenje jer je visoka koncentracija bankarstva i oligopolska struktura bankovnog sustava. Najvea privatna banka je Croatia banka (1989. g.). 57. CILJEVI HRVATSKIH ZAKONA O BANKAMA Do 1993. RH je preuzela zakon o bankama kojeg je donijela Jugoslavija. U njemu se banka prvi put definira kao d.d. Ciljevi Zakona o bankama su: a) privatizirati banke, b) osloboditi banke utjecaja politike, c) iskljuiti dunike iz nadzornih odbora, d) liberalizirati ulazak inozemnog kapitala, e) uvoenje trinog kriterija u poslovanje banaka, f) banka okrenuta trinom poslovanju, g) razviti konkurenciju meu bankama. I prvi i drugi zakon su raeni na temelju njemako-austrijskog modela, s tim da je podruje nadzora i kontrole banaka raeno pod utjecajem MMF-a i Banke za meunarodne obraune ili izravnanja (BIS). Njemako-austrijski model je korigiran 1998. godine smjernicama EU. Pri uvoenju Zakona se pazilo da ne izazove lomove. 58. TIJELA (ORGANI) BANKE 1. Uprava mora brojati najmanje 2 lana, a lan ne moe biti onaj koji je lan Savjeta HNB ili lan Nadzornog odbora bilo svoje ili neke druge banke. Da bi postao lan polae kod nje ispit da bi dobio licencu. Treba imati pravni ili ekonomski fakultet. 2. Nadzorni odbor u njemu ne moe biti lan savjeta HNB ili zaposlenik HNB-a. esto nadzorni odbor na sebe preuzima odobravanje plasmana preko milijun maraka, najee se sastaje 1 put mjeseno 3. skuptina ine ju dioniari, sastaju se 1 put godinje da bi razmotrili financijsko izvjee banke 59. OSNIVANJE, POSLOVANJE I VRSTE BANAKA U RH Imamo 2 zakona iz 1993. godine i iz 1998. godine koji je restriktivniji. Zakon iz 1993. godine je koncipiran u 2 sistema: a) treba liberalizirati ulazak novih banaka na trite b) pojaana bonitetna kontrola banaka (dana su vea ovlatenja)

26

Prema Zakonu iz 1998. godine, banke se mogu organizirati iskljuivo kao dionika drutva. Osnivai banke mogu biti i pravne i fizike osobe s tim da broj osoba Zakon nigdje ne spominje. Implikacija je da samo jedna fizika osoba moe osnivati banku. Strane osobe isto mogu biti osnivai, ali Zakon propisuje obvezu reciprociteta, a ona znai da stranac moe biti osniva banke ako u njegovoj zemlji naa osoba moe osnovati banku. Zahtjev za davanje odobrenja za rad banke osnivai podnose HNB-u. Oblik i sadraj zahtjeva propisuje HNB. Uz zahtjev se mora priloiti: 1. statut budue banke 2. dokaz da se raspolae s kapitalom (20, 40 ili 60 mil. kuna); 20 mil. kuna je minimalni iznos kapitala koji banka mora mati i uplatiti prije upisa u sudski registar 3. zavisno od kapitala s kojim se raspolae treba priloiti i detaljan opis poslova 4. broj osnivaa i podatke o njima 5. financijsko stanje osnivaa 6. imena lanova uprave i nadzornog odbora 7. dokaz da se raspolae prostorom, kadrovima, tehnologijom... Odobrenje (licencu, dozvolu) za osnivanje banke daje Savjet HNB-a. Savjet HNB-a mora odgovoriti u roku od 6 mjeseci od dana zaprimanja zahtjeva. U sluaju pozitivnog ishoda, banci se izdaje odobrenje za obavljanje svih ili samo pojedinih bankovnih poslova. HNB moe i odbiti davanje odobrenja, a u pojedinim sluajevima moe ga i ukinuti. Da bi osniva stekao vie od 10% dionica banke mora za to dobiti posebno odobrenje HNB-a. Dionice banke glase na ime. Sve hrvatske banke dijelimo na: a) banke s malim ovlatenjem (inicijalni kapital je 20 mil. kuna) b) banke s srednjim ovlatenjem (inicijalni kapital je 40 i vie mil. kuna) c) banke s velikim ovlatenjem (inicijalni kapital je 60 mil. kuna) Banke s malim ovlatenjem mogu raditi slijedee poslove: 1. imati depozite u domaoj i stranoj valuti 2. obavljati mjenjake poslove 3. odobravati kredite, jamstva, garancije domaim pravnim i fizikim osobama 4. izdavati vrijednosne papire 5. obavljati platni promet 6. poslovati sa ekovima, mjenicama i certifikatima Banke s srednjim ovlatenjem mogu osim prethodnih poslova: 1. otvarati akreditive 2. odobravati sve vrste depozita, kredita i garancija 3. poslovati sa: a) opcijama, b) terminskim ugovorima, c) kreditnim karticama i mogu se koristiti: d) leasingom i e) factoringom u poslovanju Banke s velikim ovlatenjem osim poslova malih i srednjih banaka mogu obavljati i kreditne poslove s inozemstvom. Cilj je svake banke da dobije srednje ili veliko ovlatenje jer su provizije po deviznim poslovima visoke to utjee na povoljnu bilancu poslovnih banaka. Novoosnovane banke ne smiju 3 godine po osnivanju obavljati bankovne poslove prikupljanja depozita i tednje graana u domaoj i stranoj valuti.

60. OGRANIENJA PREUZIMANJA PREVELIKIH RIZIKA (IZLOENOST BANKE) Da banka ne bi upadala u rizik postoji grupa koeficijenata koje je propisala HNB i oni se moraju potivati. Koeficijenti se temelje na baninom kapitalu koji se sastoji od: a) temeljni kapital banke koji banka dobiva prilikom osnutka putem emisije baninih dionica27

dopunski kapital koji se sukcesivno stvara kroz banino poslovanje; bez obzira koliki je, on moe ui u iznos baninog kapitala najvie do iznosa temeljnog kapitala Zbroj ova dva kapitala ini jamstveni kapital banke (JK=TK+DK). Po starom Zakonu o bankama prvi i osnovni koeficijent je odnos jamstvenog kapitala i banina aktiva. Ova aktiva je ponderirana po stupnjevima rizika + aktivne izvanbilanne stavke (to su potencijalne obveze banke akreditivi, garancije, jamstva). 1.) JK / AK + AIS = 8% - po starom Zakonu ovaj odnos nije smio biti manji od 8% koef. adekvatnosti kapitala 2.) VK = 20% JK - stari Zakon je imao koeficijent VK veliki kredit jednom zajmoprimcu nije smio prei 20% jamstvenog kapitala 3.) NMK = 30% JK - NMK najvei mogui kredit jednom zajmoprimcu mogao je biti 30% jamstvenog kapitala 4.) VK + NMK = 200% JK - suma velikog kredita i najveeg mogueg kredita na razini banke je mogla biti 200% jamstvenog kapitala 5.) VK + RA = 70% JK - veliki kredit + ulaganja u realnu aktivu RA (zgrade, oprema, strojevi) na razini banke ini 70% jamstvenog kapitalab)

NOVI ZAKON: 1.) JK / AK + AIS = 10% - novi Zakon o bankama je koeficijent adekvatnosti kapitala digao na 10% 2.) 1 osoba = 25% JK - novi Zakon definira povezanu osobu i jednu osobu (povezana osoba u pozadini stoji 1 vlasnik; jedna osoba pravni entitet koji sam odgovara za svoje obveze) - banka moe biti izloena prema jednoj osobi do 25% jamstvenog kapitala 0.) dioniari sa 3% dionica banke = 5% JK - dioniari koji imaju do 3% dionica banke mogu koristiti kredit najvie u visini 5% jamstvenog kapitala - dioniar se nebi smio zaduivati kod svoje banke 4.) velika izloenost prema 1 osobi = 10% JK - velika izloenost je 10% jamstvenog kapitala prema 1 osobi, da bi 1 osoba dobila taj kredit treba postojati jednoglasna odluka nadzornog odbora 5.) sve izloenosti = 400% JK - ukupna suma svih velikih izloenosti je 400% jamstvenog kapitala 6.) dioniara sa preko 5% dionica = 25% JK - ako dioniar ima preko 5% dionica banke, sve takve dioniare banka zbraja, i krediti koje takvi dioniari koriste ne smiju prei 25% jamstvenog kapitala dionice banke se ne mogu koristiti kao sredstvo osiguranja kod te banke (dioniari ponitavaju kapital banke) koeficijenti su znaajni zbog toga to u sluaju odstupanja HNB moe dati poslovnoj banci rok za usklaenje ili uvesti povjerenika: a) off side kontrola banke b) on side kontrola banke 61. TEDIONICE, TEDNOKREDITNE ZADRUGE, STAMBENE TEDIONICE

28

tedionice su ureene kao kapitalske institucije. Osnivaki kapital tedionica ne moe biti manji od milijun DEM. Vlasnici im mogu biti i domae i strane osobe. tedionica prikuplja tednju graana u domaoj valuti, ali izmjenama zakona omogueno im je i poslovanje s devizama. tedionca moe: voditi iro raune, tekue raune i depozitno poslovanje graana i radnji, obavljati platni promet u zemlji za graane i radnje odobravati kredite u prvom redu graanima. Slobodna sredstva koja ne iskoristi za odobravanje kredita graanima tedionica moe koristiti za odobravanje kredita malim i srednjim poduzeima, za potrebe stambene izgradnje, a vikove moe plasirati bankama. tedionice imaju obvezu: a) dostaviti podatke HNB-u b) izdvajati obvezne rezerve c) pribaviti suglasnost pri izboru uprave. Krajem 1997. godine u RH je poslovalo 33 tedionice, od ega su 22 bile organizirane kao d.o.o., a 11 kao d.d. Sve tedionice su u privatnom vlasnitvu. Ulogu tedionica prema novom Zakonu o bankama preuzimaju banke malih ovlatenja. Sve tedionice, ukoliko nastavljaju s poslovanjem, moraju se preregistrirati u d.d. i ukoliko na dan 26.12.1998. nisu imale minimalni kapital propisan Zakonom dune su najkasnije do kraja 2001. godine poveati temeljni kapital na iznos od najmanje 20 milijuna kuna ili e se nad njom provesti postupak likvidacije. tedno-kreditne zadruge su mjeovite ili dionike financijske organizacije. Osnivaju se na lokalnoj razini, nisu sudionici financijskih trita, to su najee poduzea koja se bave financijskim posredovanjem. Pribavljaju sredstva prikupljanjem uloga svojih lanova ili uzimanjem kredita od poslovnih banaka. Sredstva plasiraju iskljuivo lanovima zadruge. krediti su osigurani hipotekom. Izvori sredstava su im stabilni jer je tednja srednjerona i dugorona. Ukupan iznos zadrunih udjela prilikom osnivanja zadruge ne moe iznositi manje od 100.000 kuna. lanovi su ravnopravni bez obzira na veliinu zadrunog udjela koji posjeduju. Zadruga moe: a) prikupljati tedne uloge u domaoj valuti od zadrugara, b) voditi zadrugarima iro i tekue raune i platni promet u zemlji c) odobravati kredite Odobrenje za rad izdaje Ministarstvo financija uz miljenje HNB-a. Njom upravljaju skuptina, nadzorni odbor i upravitelj zadruge. To je neprofitna institucija koja posluje po naelima likvidnosti i sigurnosti. tedni ulozi nisu osigurani kod Agencije za osiguranje deepozita i sanaciju banaka. Za njih jame zadrugari svojim udjelima. Poslovanje nadzire financijska policija. U RH su pod tim nazivom u osnovi ozakonjene uzajamne, neprofitne tedno-kreditne zadruge (potroake zadruge), koje prikupljaju tedne udjele i odobravaju kredite lanovima ali i nelanovima. Stambene tedionice su specijalizirane tednodepozitne institucije koje prikupljaju namjensku tednju s ciljem financiranja izgradnje obiteljskih kua, izgradnje i kupnje stanova, kupnje i opremanja graevinskih zemljita. Osnivaju ih banke ili tedionice, a vode tednju samo u kunama. Drava im prua potporu iz dravnog prorauna preko posebnog fonda koji se vodi u HBOR-(Hrv. banka za obnovu i razvoj). Ta je potpora namijenjena mladim obiteljima do 35 godina starosti. U RH postoje od 1998. godine. 62. NEBANKOVNE ORGANIZACIJE U RH Nebankovne organizacije su osiguravatelji ivota i imovine. U RH ima 27 osiguravajuih drutva, gro tih osiguravajuih drutava su mala osiguravajua drutva. Postoje 2 tendencije: a) koncentracija i okrupnjavanje29

b) da e osiguravajui portfelj zavriti u rukama ino-kupaca. Sva su drutva osnovana kao d.d. Dio drutva je u dravnom vlasnitvu, dio je u mjeovitom vlasnitvu zajedno sa stranim osobama, a vlasnici najveeg broja drutava su domae pravne i fizike osobe. Najvee osiguravajue drutvo je Croatia osiguranje iz Zagreba. Nadzor nad osiguravajuim drutvima provodi Direkcija za nadzor. Djelatnost osiguravajuih drutva regulirana je Zakonom o osiguranju (1994.), a novi zakon iz 1997. godine zaotrava uvjete poslovanja posebno u pogledu zatite osiguranika i preuzimanja velikih rizika. Poetkom 2000. godine bruto premija osiguravatelja je preko 4,3 mlrd kuna. Struktura premija je nepovoljna jer je samo 15% ivotno osiguranje (u Europi preko 50%), a zdravstveno osiguranje je takoer malo, samo 6,7%. 63. TRITE VRIJEDNOSNICA U RH Temelji se na Zakonu o izdavanju i prometu vrijednosnih papira iz 19955. godine (NN107 / 27.12.1995.). Komisija za vrijednosne papire ima 5 lanova i odgovara Saboru koji ju i bira; nezavisna je i samostalna. funkcije komisije za vrijednosne papire: a) izdavanje dozvole za emisiju b) nadgledanje pravila trgovanja c) nadziranje drutava za poslovanje s VP (burze, izdatnici VP, investicijski fondovi, drutva za upravljanje investicijskim fondovima) d) poduzimanje mjera za uspjeno funkcioniranje trita VP e) propisivanje sadraja informacija f) odreivanje mjera uvjeta koje moraju zadovoljiti oni koji se profesionalno bave trgovanjem VP U RH to je trite jo u nastajanju, javljaju se blagajniki zapisi, dugorone obveznice denominirane u kunama, dionice iz privatizacije, nema kratkoronih zadunica. Zakonom je ureeno: a) emitiranje VP javnom ponudom b) definirane su osobe ovlatene za obavljanje poslova u svezi s VP c) njihove ovlasti d) burze e) zabrane i ogranienja poslova u svezi s VP f) zatita investitora g) sredinja depozitarna agencija h) prijenos vlasnitva i i) drugi elementi o kojima ovisi uinkovitost i regularnost trita VP BLAGAJNIKI ZAPIS je kratkoroni VP (rok dospijea do 1 godine, uobiajeno 91 i 182 dana). Izdaje ga Ministarstvo financija i HNB. U RH funkcija mu je odravanje likvidnosti i instrument je politike otvorenog trita (strerilizacija koliine novca u opticaju). Postoje: a) kunski b) devizni blagajniki zapisi. U literaturi se jo zovu i trezorske mjenice. DIONICE - korporativni VP koji prezentira dio vlasnitva dionike tvrtke. To su dugoroni VP bez utvrenog dospijea. Drutvo njima osigurava poslovni kapital, a vlasnicima udio u dobiti ili likvidacijskoj masi. Najee se dijele na: a) prioritetne ili redovne, b) na ime (indosamentom) ili donosioca (predajom).

30

OBVEZNICE su zajmovni dugoroni VP. Ako ih emitira poduzee zovu se korporativne obveznice, a mogu ih emitirati sve pravne osobe. Razlikuju se s obzirom na: a) karakter naknade b) amortizaciju c) osiguranje d) opcije Najee su: a) obveznice s fluktuirajuim stopama (prinos ili prema trinoj stopi ili prema referentnim financijskim institucijama) b) participativne obveznice (niska kamatna stopa, pravo udjela u dobiti) c) obveznice bez kupona (prodaju se uz duboki diskont; este su u Americi). 64. NUNOST DOGRADNJE FINANCIJSKOG SUSTAVA RH Hrvatski financijski sustav je duboko integriran u europski financijski sustav, a ta integracija temelji se na nekoliko pokazatelja: a) burzovni indeks zagrebakog trita kapitala (CROBEX) se kree u uskoj korelaciji sa cijenama dionica hrvatskih tvrtki na londonskoj burzi b) veina europskih banaka i velikih financijskih grupacija je prisutna na hrvatskom financijskom tritu - najvea grupacija su Zagrebaka i Varadinska banka koje ine 1/3 hrvatske bankarske industrije. Na hrvatskom tritu su prisutne 4 velike banke: 1. Raifaissen banka (ima najprofitabilniju mreu u tranzicijskim zemljama) 2. Hypo banka 3. Volks banka 4. Erstesteiermarkische banka - najvea osiguravateljska kua je Allianz osiguranje. Trend je padanje aktivnih kamatnih stopa na financijskom tritu, potkraj 1999. godine je aktivna kamatna stopa iznosila 19%, a posljednji podatak je 9,9%. Glavni uzrok financijske promjene je: a) spremnost prodaje domaih banaka, b) globalni trendovi koje strane banke donose na nae trite. Uloga banaka u tim tokovima: 1. banke su poele dovlaiti kapital u zemlje gdje je on bio izuzetno skup, kao posljedicu toga t