Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
Sanja Capan
TRŽIŠTE KAPITALA U REPUBLICI HRVATSKOJ
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2013
1
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
TRŽIŠTE KAPITALA U REPUBLICI HRVATSKOJ
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Međunarodne financije Mentor: prof.dr.sc. Dragoljub Stojanov Student: Sanja Capan
Međunarodno poslovanje 0081114024
Rijeka, 4. rujan 2013.
2
SADRŽAJ
1. UVOD ............................................................................................................... 1
2.FINANCIJSKO TRŽIŠTE .............................................................................. 5
2.1.Pojam tržišta i financijskog tržišta ................................................................................... 5
2.2.Razvoj financijskog tržišta ............................................................................................... 7
2.3.Podjela financijskog tržišta ............................................................................................... 8
2.3.1. Otvorena i ugovorna tržišta .................................................................................. 8
2.3.2.Primarna i sekundarna tržišta ................................................................................. 8
2.3.3. "Spot" tržište i "fjučers" tržište te tržište opcija.................................................. 10
2.3.4. Tržišta novca i tržišta kapitala ............................................................................ 13
2.4. Financijske institucije .................................................................................................... 13
3. TRŽIŠTE KAPITALA ................................................................................. 16
3.1.Pojam i funkcije tržišta kapitala ..................................................................................... 16
3.2.Svrha tržišta kapitala ...................................................................................................... 17
3.3.Sudionici na tržištu kapitala ........................................................................................... 18
3.3.1.Investitori ............................................................................................................. 18
3.3.2. Korisnici kapitala ................................................................................................ 20
3.3.3. Posrednici ........................................................................................................... 20
3.4.Vrste kapitala .................................................................................................................. 19
3.4.1. Trajni kapital ....................................................................................................... 19
3.4.2. Prefercijalni kapital ............................................................................................. 19
3.4.3. Posuđeni kapital .................................................................................................. 19
4. VRIJEDNOSNI PAPIRI .............................................................................. 23
4.1.Pojam vrijednosnih papira .............................................................................................. 24
4.2.Karakteristike i funkcije vrijednosnih papira ................................................................. 25
4.3. Obveznice na tržištu kapitala ......................................................................................... 26
4.3.1. Pojam i karakteristike obveznica ........................................................................ 26
4.3.2. Vrste obveznica .................................................................................................. 27
4.4 Dionice na tržištu kapitala .............................................................................................. 30
4.4.1.Pojam i vrste dionica ........................................................................................... 30
4.4.2. Vrijednost dionice ............................................................................................... 32
5. TRŽIŠTE KAPITALA U REPUBLICI HRVATSKOJ ............................ 34
5.1. Povijesni razvoj tržišta kapitala u Republici Hrvatskoj................................................. 34
5.2. Institucije tržišta kapitala u Republici Hrvatskoj .......................................................... 35
5.2.1. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) .............................. 35
5.2.2. Središnje klirinško depozitarno društvo (SKDD) ............................................... 37
5.3. Burzovno trgovanje u Republici Hrvatskoj- Zagrebačka burza .................................... 39
5.3.1. Povijest Zagrebačke burze .................................................................................. 40
5.3.2.Organizacija Zagrebačke burze ........................................................................... 39
5.3.3. Trgovanje na Zgrebačkoj burzi ........................................................................... 47
5.3.4. Indexi Zagrebačke burze ..................................................................................... 48
5.3.5. Poslovanje Zagrebačke burze u 2012. godini ..................................................... 52
5.4. Budućnost i izgledi Hrvatskog tržišta kapitala .............................................................. 57
6. ZAKLJUČAK ................................................................................................ 59
LITERATURA .................................................................................................. 61
POPIS TABLICA .............................................................................................. 64
3
1. UVOD
U prvom dijelu, Uvodu, posebna pozornost će se posvetiti ovim međusobno povezanim
tematskim jedinicama: 1) problem, predmet i objekt istraživanja, 2) radna hipoteza i
pomoćne hipoteze, 3) svrha i ciljevi znanstvenog istraživanja, 4) znanstvene metode i 5)
struktura djela. U nastavku se objašnjavaju navedeni dijelovi Uvoda.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
U današnjem financijskom svijetu u kojem su promjene vrlo česte i brze, razvoj i značenje
tržišta kapitala je od velike važnosti. Tržište kapitala u Hrvatskoj predstavlja tržište
dugoročnih vrijednosnih papira.
Problem istraživanja je nedovoljno poznavanje općenito značenja tržišta kapitala te
tržišta kapitala u Hrvatskoj s naglaskom na Zagrebačku burzu.
Iz problema istraživanja može se izvesti predmet istraživanja, a to je istražiti sve
karakteristike, funkcije, razvoj i značenje tržišta kapitala u Republici Hrvatskoj.
Objekt istraživanja je Zagrebačka burza.
1.2.Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
Iz problema i predmeta istraživanja postavljena je radna hipoteza koja glasi:
konzistentnim spoznajama o tržištu kapitala moguće je dokazati važnost i situaciju tržišta
kapitala u Republici Hrvatskoj.
Kada je postavljena radna hipoteza, iz nje se izvodi nekoliko pomoćnih hipoteza:
Konzistentnim spoznajama o tržištu kapitala u Hrvatskoj moguće je utvrditi pojam
Zagrebačke burze, te njezin povijesni nastanak i organizaciju rada, tj. osnove tržišta
kapitala u Republici Hrvatskoj.
4
Konzistentnim spoznajama o tržištu kapitala u Hrvatskoj moguće je utvrditi pojam i
strukturu ostalih financijskih tržišta koja su od jednake važnosti za daljnji razvoj
trgovine vrijednosnim papirima.
Konzistentnim spoznajama o tržištu kapitala u Hrvatskoj moguće je objasniti pojam
vrijednosnih papira, trgovanje na Zagrebačkoj burzi, te buduću ulogu razvoja tržišta
kapitala u Hrvatskoj
1.3.Svrha i ciljevi istraživanja
Izravno i u najužoj vezi sa problemom istraživanja, predmetom i objektom istraživanja,
određeni su svrha i ciljevi istraživanja.
Svrha istraživanja je pobliže objasniti tržište kapitala u Republici Hrvatskoj, tržište
kapitala općenito, značenje Zagrebačke burze, njezinu ulogu i karakteristike.
Ciljevi istraživanja su da se jednostavno prikažu i izlože teorijske spoznaje o pojmu, svrsi
i podjeli tržišta kapitala, o važnostima i karakteristikama vrijednosnih papira te je to sve
obrađeno na primjeru Hrvatske i to putem Zagrebačke burze vrijednosnih papira.
Da bi se riješio problem istraživanja, ostvario predmet istraživanja i dokazala postavljena
hipoteza i da bi se postigli ciljevi istraživanja, potrebno je dati odovore na brojna pitanja
kao što su:
1. Što je financijsko tržište?
2. Što je tržište kapitala i koja je njegova svrha?
3. Što su vrijednosni papiri?
4. Što je obveznica, a što dionica?
5. Kako se tržište kapitala u Hrvatskoj razvijalo kroz povijest?
6. Kako trguje Zagrebačka burza?
7. Kakvi su u budućnosti izgledi Hrvatskog tržišta kapitala?
1.4.Znanstvene metode
Korištene znanstvene metode u ovom diplomskom radu su: povijesna metoda, metoda
kompilacije, metoda analize i sinteze.
5
1.5.Struktura rada
Tematika ovog seminarskog rada podijeljena je na na šest međusobno povezanih djelova.
U prvom dijelu, Uvodu, objašnjen je problem, predmet i objekt istraživanja, postavljene su
rana i pomoćne hipoteze, navedeni su svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode koje
su korištene prilikom istraživanja, te je objašnjena struktura seminarskog rada.
Drugi dio ima naslov Financijsko tržište. U njemu je obrađeno četiri tematskih cjelina:
pojam tržišta i financijskog tržišta, razvoj financijskog tržišta, podjela financijskog tržišta
te financijske institucije.
U trećem djelu ovog diplomskog rada, s naslovom tržište kapitala objašnjen je: pojam i
funkcije tržišta kapitala, svrha tržišta kapitala, sudionici na tržištu kapitala, a posebno su
obrađene vrste kapitala u kojima se bolje objašnjava trajni kapital, preferencijalni kapital i
posuđeni kapital gdje su pobliže objašnjene zadužnice, neosigurani zajam preko dionica te
konvertibilne dionice.
U četvrtom djelu pod nazivom Vrijednosni papiri, objašnjen je pojam vrijednosnih
papira, karakteristike i funkcije vrijednosnih papira, a pobliže su objašnjene vrijednosnice
tržišta kapitala: obveznice, i to pojam i karakteristike obveznica te vrste obveznica te se taj
dio dijeli na: državne, hipotekarne, municipalne i korporacijske obveznice. Na kraju se
pobliže objašnjavaju dionice na tržištu kapitala, odnosno pojam i vrste dionica koje se
dijele na: obične i povlaštene dionice te vrijednost dionica.
Peti dio nosi naslov, Tržište kapitala u Republici Hrvatskoj. U njemu su obrađene četiri
temetske cjeline: povijesni razvoj Hrvatskog tržišta kapitala, institucije tržišta kapitala u
RH, i to Hrvatska agencija za nadzor financijskih institucija (HANFA) i Središnje klirinško
depozitarno društvo (SKDD), burzovno trgovanje u RH s naglaskom na Zagrebačku burzu
te se taj dio dijeli na: povijest, organizaciju i trgovanje na Zagrebačkoj burzi, indexe
Zagrebačke burze te poslovanje Zagrebačke burze u 2012. godini. Nadalje, u trećoj
tematskoj cjelini govori se o budućnosti i predviđanju tržišta kapitala u RH.
6
Posljednji, šesti dio ovog diplomskog rada je Zaključak u kojem su sažete sve bitne i
najznačajnije činjenice koje su prethodno iznesene u diplomskom radu, a kojima je
dokazana radna hipoteza.
7
2.FINANCIJSKO TRŽIŠTE
Financijski je sustav bitna sastavnica modernoga gospodarstva. Njegova su tržišta od
neizmjerne važnosti za funkcioniranje gospodarskih subjekata, države, ali i za svakodnevni
život pojedinaca. Prije prije svega potrebno je reći nešto o financijskom tržištu pa se u
ovom dijelu posebna pozornost daje: 1) pojmu tržišta i finanacijskog tržišta, 2) razvoju
financijskog tržišta, 3) podijeli financijskog tržišta te 4) financijskim institucijama.
2.1.Pojam tržišta i financijskog tržišta
Kako bi objasnili pojam financijskog tržišta, prije svega trebamo reći par rečenica što je to
tržište. Tržište je mjesto na kojem se susreću ponuda i potražnja za nekim dobrom. To
mjesto može biti fizički dostupno i prepoznatljivo, ali može biti i apstraktan pojam na
razini nacionalnog gospodarstva na kojem se susreću svi prodavatelji i kupci, bez obzira
kupuju li robu ili usluge i bez obzira na način plaćanja. (Klačmer Čalopa, Cingula, 2009,
1).
Širi pojam od nacionalnog tržišta je regionalno tržište (npr. tžište Europske unije), a opći
pojam je svjetsko ili globalno tržište. Budući da je novac ekvivalent svih ostalih roba i
novac se može promatrati kao roba. Međutim, danas, u suvremenom svijetu novac nije
samo gotovina ili novac na bankovnim računima nego postoje različiti oblici njegova
djelovanja kojima se može utjecati na povećanje novčane mase (npr. mjenice, kreditne
kartice). Mjesto na kojem se susreću ponuda i potražnja za novcem u bilo kojem obliku
naziva se financijsko tržište.
Pojam financijskog tržišta se sastoji od dvije međusobno povezane riječi koje obuhvaćaju
proces financiranja i oznaku mjesta gdje se to financiranje odvija. Stoga opća definicija
financijskog tržišta glasi: „financijsko tržište je zajednički naziv za sva specijalizirana,
međusobno povezana tržišta, na području neke zemlje na kojima se susreću ponuda i
potražnja za različitim financijskim instrumentima (Klačmer Čalopa, Cingula, 2009, 2). A
pod financijskim instrumentima podrazumijeva se novac i njegovi surogati te sve vrste
vrijednosnih papira.
8
Svako financijsko tržište podliježe različitim zakonima i propisima, a to znači da svaka
država samostalno uređuje svoje financijsko tržište. Nacionalna tržišta ne moraju prema
svojim elementima i sastavnicama bitno odgovarati financijskom tržištu neke druge
zemlje, iako elementi međusobne povezanosti moraju postojati jer bez njih ne bi bilo
moguće obavljati gospodarske djelatnosti u različitim zemljama. Dakle, financijska tržišta
moraju omogućiti robnu razmjenu i obavljanje različitih gospodarskih djelatnosti u nekoj
zemlji, ali i među različitim državama. No treba naglasiti da, unatoč toj međusobnoj
povezanosti na nacionalnoj razini, pojedini dijelovi financijskog tržišta unutar
kompleksnog financijskog sustava na državnoj razini, funkcioniraju i kao mogući
konkurenti.
Kao na svakom tržištu gdje se odvija proces ponude i potražnje, tako i na financijskom
tržištu postoje dvije strane koje sudjeluju u takvom procesu, tj. ponuđači i potražitelji za
financijskim sredstvima. Ponuđač raspolaže viškom financijskih sredstava iznad vlastitih
potreba, a potražitelj posjeduje manjak financijskih sredstava, te ima izraženu potrebu za
pokrivanjem vlastitog financijskog deficita. Između ponuđača i potražitelja postoje dva
odnosa, tj. neposredni financijski tok koji se odvija bez izravne intervencije financijskih
institucija, te posredan financijski tok koji je češći i odvija se uz intervenciju financijskih
posrednika (npr. bankarske institucije).
Financijsko tržište u prikupljanju ponude i potražnje, reagira na visinu bilo koje strane što
znači da je u potpunosti otvoreno prema konkurentnom djelovanju. Što znači da ukoliko
dođe do povećanja ponude i smanjenje potražnje, cijene se smanjuju, i obrnuto, ukoliko
dođe do smanjenja ponude i povećanja potražnje, cijene na tržištu se povećavaju. Ako je
novac roba kojom se trguje, onda je državni mehanizam djelovanja na konkurenciju
kamatna stopa koju propisuje središnja banka. Ona djeluje na ponudu i potražnju novca, ali
i svih ostalih instrumenata na financijskom tržištu, kao što su vlasnički i dužnički
vrijednosni papiri.
9
2.2. Razvoj financijskog tržišta
Razvoj financijskog tržišta povijesno je vezan uz razvoj robne proizvodnje i razmjenu
robnih dobara. Razvoj financijskog tržišta moguće je pratiti od 12. stoljeća kada je
uslijedila trgovačka revolucija koja je potaknula robno-novčanu razmjenu. U tom stoljeću
dolazi do osnivanja banaka, razvoja mjenjačkih poslova uz određenu naknadu te se počinju
odobravati krediti trgovcima. Međutim, zamahom trgovačke revolucije u 17. stoljeću.
dolazi do standardizacije i komercijalizacije roba što je omogućilo industrijalizaciju i
snažniji razvoj financijskog tržišta u Europi i Americi. Trgovačka revolucija je kreirala
nove društvene vrijednosti, a to su: bogatstvo kroz akumulaciju kapitala, vlasništvo kroz
kreiranje dioničkih društava i razvoj poduzetničkih inicijativa.
Najintenzivniji razvoj financijskog tržišta u Europi započeo je nakon Drugog svjetskog
rata kada je zabilježen propulzivan rast broja transakcija i veličine prometa. Američko
tržište se već tada oblikovalo kao tržište sa relativnom razvijenom infrastrukturom i
financijskim institucijama koje su omogućavale neometano odvijanje nadzora nad svim
subjektima tržišta.
Razvoj financijskog tržišta pozitivno se odražava na gospodarski rast i razvoj neke zemlje.
Nekoliko je mogućih načina utjecaja, a to su ( Klačmer Čalopa, Cingula, 2009, 9) :
Razvoj financijskih tržišta utječe na rast kapitala, a postojanje većeg broja kanala
financijskog posredovanja rezultira s otpornošću financijskog sustava.
Razvoj financijskih tržišta utječe na razvoj širokog sloja investitora.
Samo razvijeno i likvidno tržište na strani ponude može odgovoriti potrebama
potražnje koje raste razvojem mirovinskih i investicijskih fondova.
Bez razvijenog tržišta nema ni društvenih slojeva koji obavljaju razvojnu funkciju.
Samo razvijeno tržište kapitala omogućava obavljanje funkcije korporacijske
kontrole (poticanje kvalitetnog korporacijskog upravljanja).
Što se tiče razvoja hrvatskog financijskog tržišta još je puno elemenata koje je potrebno
zadovoljiti kako bi nacionalno tržište moglo parirati razvijenim svjetskim financijskim
tržištima. Procesima pretvorbe i privatizacije započetim početkom 90- tih godina učinjeni
10
su prvi koraci, dok će daljnji razvoj ovisiti o efikasnosti prilagodbe nacionalnog okvira
poslovanja pravnim okvirima burzovnih trgovanja razvijenih tržišta kapitala.
2.3. Podjela financijskog tržišta
Financijsko tržište je vrlo složena pojava koja se sastoji od velikog broja različitih
subjekata i različitih aktivnosti koje se odvijaju među tim subjektima. Financijsko tržište se
može promatrati kao kanal kroz kojeg se odvija kontinuirani tijek financijskih sredstava od
onih koji daju sredstva prema onima koji trebaju sredstva. Financijska tržišta mogu se
podijeliti prema različitim kriterijima, a u nastavku se daje uobičajena podjela prema
nekoliko osnovnih kriterija(Novak, 2005, 13).
2.3.1. Otvorena i ugovorna tržišta
Ako se dionice i obveznice ili drugi vrijednosni papiri prodaju na tržištu onome tko ponudi
najveću cijenu, te se mogu prodavati i kupovati bezbroj puta prije nego dospiju na naplatu i
u cijelosti budu isplaćeni, govorimo o otvorenom odnosno javnom tržištu. Na ovom
tržištu najšira javnost može doći u posjed vrijednosnih papira. Nasuprot tome, ako se
vrijednosni papiri prodaju jednom ili nekolicini kupaca privatnim ugovorom te se kod
kupaca zadržavaju sve do konačne isplate, govorimo o ugovornom tržištu. Na tom tržištu
vrijednosni papiri se pri primarnoj emisiji prodaju unaprijed poznatom investitoru.
Investitor pri tome može biti financijska institucija ili grupa investitora ili jedna fizička
osoba koja raspolaže dovoljno velikom količinom kapitala. Unaprijed dogovorena emisija
vrijednosnih papira ima dva cilja: osiguranje interesa izdavatelja vrijednosnih papira te
smanjenje troškova emisije.
2.3.2. Primarna i sekundarna tržišta
Primarno tržište je ono tržište koje služi za trgovanje novim emisijama vrijednosnih
papira pa se stoga naziva još i tržište primarne emisije. Potencijalnim investitorima nude se
novac i vrijednosni papiri po prvi puta, a cilj takve primarne emisije je pribavljanje
11
novčanih sredstava za nove investicije npr. u zgrade, strojeve, opremu ili zalihe, odnosno
općenito u neki poslovni pothvat.
Primarnu emisiju novca provodi isključivo središnja banka neke zemlje, a primarnu
emisiju dionica i obveznica mogu provesti gospodarski subjekti ili subjekti državne i
lokalne vlasti. Posao vezan uz izdavanje vrijednosnih papira vrlo je kompleksan stoga su
za njegovu realizaciju zadužene specijalizirane financijske institucije, poput banaka i
brokerskih društava za koje se može reći da su vladari primarnog tržišta. Nadzor nad svim
aktivnostima primarnog tržišta posebno je zahtjevan te ga na tržištu novca provodi
središnja banka (Hrvatska narodna banka, HNB), a nadzor na tržištu kapitala provodi
najvažnija nadzorna i regulatorna institucija, a u Hrvatskoj je to Hrvatska agencija za
nadzor financijskih usluga, HANFA.
Sekundarno tržište radi sa vrijednosnim papirima koji su ranije izdani, odnosno koje su
već ranije otkupili neki investitori u vrijednosne papire. To je tržište na kojem se prethodno
izdani vrijednosni papiri mogu preprodati. Njegova je glavna funkcija da osigura likvidnost
investitorima u vrijednosne papire, odnosno da bude sredstvo konverzacije postojećih
dionica, obveznica i drugih vrijednosnih papira u gotov novac. Bez postojanja sekundarnog
tržišta postojao bi mali broj onih subjekata koji bi htjeli vrijednosnice kupiti na primarnom
tržištu, što bi djelovalo na smanjenu ponudu kapitala potrebnog za financiranje razvojnih
projekata, te bi rasli troškovi financiranja i usporavao bi se privredni rast.
Sekundarna financijska tržišta mogu biti organizirana kao burze i kao OTC tržišta, tj.
tržišta preko šaltera. Burza je strogo formalizirano i prema visokim kriterijima
organizirano tržište na kojem se vrijednosnim papirima, odnosno standardiziranom robom i
uslugama trguje prema strogo propisanim pravilima i uzancama. Za razliku od burze, OTC
tržište je manje formalizirano tržište s nižim kriterijima organiziranosti i pravilima
trgovanja. Osnovna karakteristika OTC tržišta je da takva tržišta najvećim dijelom nemaju
strogo propisana utvrđena pravila poslovanja.
Sekundarna tržišta imaju znatno veću ulogu od primarnih tržišta jer se na njima odvija
višestruko veći promet kojim se vrši preraspodjela financijskih sredstava. Međutim, treba
12
naglasiti da sekundarno tržište ne podržava nove investicije. Primarno i sekundarno tržište,
unatoč svojoj jasnoj razdvojenosti, ipak su usko povezani. Na primjer, rast kamatne stope
ili cijena vrijednosnih papira na sekundarnom tržištu obično dovodi do sličnog rasta cijena
ili kamatnih stopa na primarnom tržištu vrijednosnica, no vrijedi i obratno. To se događa
zato što se investitori mogu, a često i prebacuju s jednog na drugo tržište, reagirajući na
cijene i prinose pojedinih vrijednosnih papira.
2.3.3. "Spot" tržište i "fjučers" tržište te tržište opcija
"Spot" tržište je ono tržište na kojem se trguje vrijednosnim papirima ili financijskim
uslugama uz promptnu uslugu (obično unutar jednog ili dva poslovna dana). Ako se na
primjer brokeru da nalog za kupnju dionice nekog društva po današnjoj tekućoj cijeni, to je
transakcija na "spot" tržištu. Ako vlasnik dionica izravno kupcu, bez posrednika, ugovorno
proda dionice uz plaćanje i unos promjene vlasništva u knjigu dionica bez ikakvih
ograničenja , tada je to također transakcija na "spot" tržištu.
"Fjučers" tržište, s druge strane, je stvoreno za trgovanje ugovorima koji zahtijevaju
buduću isporuku financijskih instrumenata ili robe. Na primjer, u zemljama gdje postoje
ova tržišta, moguće je nazvati brokera i zahtijevati da za vas kupi ugovor od drugog
investitora, kojim se zahtijeva isporuka na primjer državnih obveznica za šest mjeseci od
tog dana. Svrha takvog ugovora je da se smanji rizik investitora, time što će cijenu
ugovoriti danas umjesto za šest mjeseci kada cijena državnih obveznica možda može biti
viša, ako dođe do pada kamatne stope.
Tržište opcija također pružaju investitorima na tržištu novca i tržištu kapitala mogućnost
da smanje rizik promjene cijena vrijednosnica. Ova tržišta omogućuju trgovanje opcijama
(pravima kupnje ili prodaje) odabranih dionica i obveznica. Opcije predstavljaju ugovore
koji daju investitoru pravo bilo da kupe ili prodaju određeni vrijednosni papir potpisniku
opcije po zajamčenoj cijeni u svako doba za vrijeme važenja ugovora. Kada sporazum o
opciji istekne, on se više ne može koristiti i postaje bezvrijedan.
13
2.3.4. Tržišta novca i tržišta kapitala
Najvažnija podjela financijskog tržišta temelji se na ročnosti instrumenata kojima se na
njemu trguje, pa stoga razlikujemo tržišta novca i tržišta kapitala. Na tržištu novca obavlja
se promet novčanom masom i instrumentima koji imaju rok dospijeća do godine dana, što
bi značilo da se na tržištu novca trguje kratkoročnim vrijednosnim papirima. Na tržištu
kapitala obavlja se promet vrijednosnim papirima koji imaju rok dospijeća od godine dana
i više ili su trajne vrijednosti, poput dionica.
Jedna od osnovnih funkcija tržišta novca jest da omogući financiranje povremenih potreba
obrtnog kapitala poduzeća, te da osigura državi kratkoročna sredstva dok se ne prikupe
porezni prihodi. Tržište novca također daje i sredstva za špekulativne kupovine
vrijednosnih papira i roba. Funkcija tržišta kapitala je financiranje dugoročnih investicija
od strane poslovnih tvrtki, država i domaćinstava. Trgovanje sredstvima na tržištima
kapitala omogućuje izgradnju proizvodnih pogona, škola, stanova itd.
Financijsko tržište dijeli se na tržište novca i tržište kapitala. Tržište novca se sastoji od
bilateralnih kratkoročnih kredita i multilateralnih kratkoročnih kredita, dok se tržište
kapitala sastoji od tržišta dugoročnih kredita i tržišta dugoročnih vrijednosnih papira.
Tržište dugoročnih vrijednosnih papira sastoji se od primarnog i sekundarnog tržišta, dok
se sekundarno tržište još dijeli na burze i OTC tržišta (Prohaska, 1996, 17). Tržište kapitala
će biti detaljnije obrađeno u poglavlju 3.
2.4. Financijske institucije
Pojam financijske institucije je vrlo širok i obuhvaća sva poduzeća koja egzistiraju na
financijskim tržištima na način da sudjeluju u financijskim transakcijama, većinom kao
financijski posrednici, iako postoje i institucije koje nemaju posredničku ulogu. Također,
postoje i institucije nad kojima država ima neposredan nadzor te može izravno utjecati na
njihov rad. Takva je na primjer Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA),
bez obzira što samostalno djeluje u skladu sa zakonima i ovlaštenjima. Važno je spomenuti
14
i Središnje klirinško depozitarno društvo (SKDD) čija je uloga obavljanje poslova
depozitorija nematerijaliziranih vrijednosnih papira te poslova prijeboja i namire
sklopljenih pravnih poslova s tim papirima.
Financijske institucije, u pravilu, djeluju kao financijski posrednici čiji je zadatak
prikupljanje novčanih sredstava, a zatim plasiranje istih na financijsko tržište. U svijetu
postoji velika raznolikost svih tipova financijskih institucija čime je i njihova podjela
znatno otežana. U najjednostavnijoj podjeli financijskih institucija, one se dijele na
bankovne i nebankovne institucije. Temeljna karakteristika banke kao financijske
institucije je primanje depozita i odobravanje kredita najširoj javnosti. Na prikupljene
novčane depozite ona plaća kamate i usmjerava tako prikupljena sredstva u raznovrsne
kredite, pružajući uz to i novčarske usluge. (www.limun.hr, 2013)
Od siječnja 2009. godine na snazi je Zakon o kreditnim institucijama koji je zamijenio
Zakon o bankama. Drugi pristup podjele je na depozitne i nedepozitne institucije.
Depozitne institucije primaju novčana sredstva u obliku depozita, a zatim ista sredstva
plasiraju na tržište, najčešće u obliku kreditnog plasmana. Upravo je to razlog, koji je
doveo do oblikovanja novog zakonskog okvira pod nazivom Zakon o kreditnim
institucijama.
Najvažnija depozitna institucija je banka, a depozitne su institucije i štedionice, kreditne
službe, štedno-kreditne zadruge i slične ustanove koje primaju depozite. Nedepozitne
financijske institucije prikupljaju novčana sredstva, ali ne kreiraju obvezu primanjem
depozita. Mnogo su brojnije od depozitnih financijske institucije. To su npr. mirovinski
fondovi (državni i privatni), ustanove osiguranja života i imovine, zajednički investitori
(unit i investment trust) u koje se udružuju pojedinačni investitori, državne agencije,
raznoliki fondovi i financijske kompanije, brokerske kuće i sl. Neke od ovih institucija
prikupljaju novčane fondove članarinama i ulozima, neke prodajom polica osiguranja,
treće su čisti posrednici, četvrte usmjeravaju državne fondove, pete rukovode zakladama i
povjerenim sredstvima, a sve ih ulažu u različite plasmane.
15
Teško je povući jasnu granicu podjele na depozitne i nedepozitne ustanove i unutar ovih
grupa. Banke sve više ulaze u sve novčarske poslove, posebno u one uslužne, u vezi s
emisijom i trgovanjem vrijednosnim papirima, a nedepozitne ustanove preuzimaju i
klasične bankovne poslove.
16
3. TRŽIŠTE KAPITALA
Ubrzani razvoj financijskog prometa i modernizacija suvremenih tehnologija upravljanja
vrijednosnim papirima na tržištu kapitala nametnulo je potrebu za postupnim
osamostaljivanjem tržišta kapitala u financijskom sustavu te se zbog toga veća pozornost i
značenje u ovom diplomskom radu posvećuje: 1) pojam i funkcije tržišta kapitala, 2) svrha
tržišta kapitala, 3) sudionici na tržištu kapitala, 4) vrste kapitala.
3.1.Pojam i funkcije tržišta kapitala
Tržište kapitala bitan je segment financijskog tržišta. Afirmacija nacionalnog financijskog
tržišta od izuzetnog je značenja za opći razvoj i izgradnju tržišnog gospodarstva neke
zemlje. Uspostavljanjem makroekonomske stabilnosti te reintegracijom u svjetske
privredne i financijske tokove, stvaraju se povoljni uvjeti za razvoj nacionalnog tržišta
kapitala. Stvarajući prihvatljivo okružje za sustavni razvoj tržišta kapitala, država ujedno
stvara instrumente i modele kojima može djelovati na razvojne ciljeve.
Tržište kapitala je organizirano financijsko tržište određeno ponudom i potražnjom
slobodnih vrijednosnih papira. To je mjesto koje uspješno povezuje ponudu i potražnju za
kapitalom, na kojem se susreću imatelj viška financijskih sredstava s jedne strane, te
tražitelj financijskih sredstava s druge strane. Tržište kapitala u sustav djelovanja uključuje
skup različitih financijskih institucija kako bi se transakcije kapitala odvijale u okviru
zakonskih i pravnih regulativa. Ono što je cilj svakog tržišta kapitala je uspostava pravno
sigurnog, transparentnog i likvidnog tržišta.
To je tržište dugoročnog kapitala, odnosno tržište dugoročnih vrijednosnih papira. Izuzetno
je važno sa stajališta pribavljanja novca za poslovanje i proširenje poslovanja poduzeća jer
se na tržištu kapitala zadovoljava najveći dio potreba poduzeća za kapitalom
(www.limun.hr, 2013). Samim time dolazi se do zaključka da kapital koji predstavlja
novac stvoren na tržištu kapitala ima osnovnu svrhu i ulogu, a to je njegovo korištenje u
investicijske svrhe.
17
Osnovna i najjednostavnija podjela tržišta kapitala bila bi njegova geografska podjela na
nacionalno i međunarodno tržište kapitala (Klačmer Čalopa, Cingula, 2009, 55). Na
nacionalnom tržištu susreću se ponuda i potražnja unutar jedne zemlje, a ponuda odnosno
prodaja se obavljaju u nacionalnoj valuti, dok se na međunarodnom tržištu kapitala trguje
između različitih zemalja i u različitim valutama. Jedno nacionalno tržište je sastavni dio
međunarodnog tržišta kapitala. Na međunarodnom tržištu mogu se nabaviti vrijednosni
papiri pojedine zemlje, ali ono što je karakteristično jest činjenica da pristup
međunarodnom sekundarnom tržištu imaju samo ovlaštene pravne osobe, kao što su
brokerska društva, banke ili investicijski fondovi.
Tržište kapitala je po pravilu organizirano tržište, no može postojati kao neorganizirano
tržište koje funkcionira mimo postojećih financijskih ustanova. Organizirana tržišta
kapitala mogu biti strogo formalizirana. U tom se slučaju radi o burzama vrijednosnih
papira. Organizirana tržišta koja nisu strogo formalizirana nazivaju se tržištima preko
šaltera. Osnovni instrumenti tržišta kapitala su obveznice, založnice i dionice.
Ono što je važno istaknuti jest da tržište kapitala nesumnjivo ima jak utjecaj na nacionalno
gospodarstvo neke zemlje u kojoj djeluje. Takva konstatacija proizlazi iz činjenice da se na
tržištu kapitala prijenos novčanih sredstava može vršiti od subjekta s viškom financija
prema onima s novčanim manjkom. Pokrivanje financijskog manjka postiže se prodajom
vrijednosnih papira onim subjektima koji su voljni investirati, odnosno prenijeti višak
svojih financijskih sredstava iz štednje u aktivne gospodarske tokove.
3.2.Svrha tržišta kapitala
Imajući na umu ono što smo prethodno saznali u vezi s tržištem kapitala, pokušava se naći
odgovor na pitanje: Koja je svrha tržišta kapitala?
Motivi tvrtki koje puštaju u opticaj vrijednosnice tržišta kapitala i ulagača koji ih kupuju
mnogo se razlikuju od motiva aktera na tržištima novca. Tvrtke i pojedinci primarno
koriste tržište novca da bi uskladištili sredstva tijekom kratkih vremenskih razdoblja sve
dok se ne pojavi važnija potreba ili neki produktivniji način upotrebe tih sredstava, dok
18
suprotno tome, tvrtke i pojedinci koji koriste tržište kapitala za dugoročna ulaganja. Tržišta
kapitala su npr. alternativna ulaganja u imovinu kao što je to zlato ili nekretnina.
Osnovni i bitan razlog odabira pojedinca i tvrtki dugoročne posudbe jest smanjiti rizik
promjene kamatnih stopa prije nego što otplate svoj dug, ali svaka redukcija rizika ima
svoju cijenu pa tako i ova redukcija jer većina dugoročnih kamatnih stopa je viša od
kratkotrajnih radi premija rizika. Što znači da je kamatna stopa na tržištu kapitala rezultat
ponude i potražnje kapitala i veća je od kamatne stope koja se oblikuje na tržištu novca
(www.limun.hr, 2013).
3.3.Sudionici na tržištu kapitala
Sudionici na tržištu kapitala najčešće se grupiraju kao: investitori (oni koji posjeduju
slobodna financijska sredstva), korisnici kapitala (trgovačka društva ili drugi pravni
entiteti koji vrše emisiju vrijednosnih papira), posrednici (banke, burze i ostale financijske
institucije) i država.(Klačmer Čalopa, Cingula, 2009, 54).
3.3.1.Investitori
Investitori predstavljaju najvažniju kategoriju sudionika bez koje tržište ne bi moglo
djelovati. Njihovo uspješno ulaganje s ciljem ostvarivanja dobiti temelji se na uspješnoj i
točnoj prosudbi vrijednosti investicije u koju se ulaže. Bit uspješnosti je kupovanje u
pravom vremenskom trenutku odnosno kada je cijena investicije niža u odnosu na svoju
pravu vrijednost. Koliko u danom trenutku može pomoći ili ne financijski savjetnik ovisi
isključivo od njegove stručnosti, znanja, ali u većini slučajeva i individualne procjene dane
situacije.
Investitori se mogu podijeliti prema više kategorija. Jedna od kategorija je podjela na
domaće i strane investitore, ali u kontekstu prisutnosti na tržištu mogu se podijeliti na
pojedinačne investitore (fizičke osobe), pravne osobe i institucionalne investitore. Oni se
međusobno razlikuju prema stupnju educiranosti, prihvaćanju, odnosno sklonosti riziku te
19
prema analitičkom pristupu u razumijevanju aktivnosti, reakcija i posljedica na tržištu
kapitala.
Pojedinačni investitor je svaka fizička osoba koja samostalno ili uz savjet ovlaštenih osoba
kupuje i prodaje vrijednosne papire. Svaki pojedinačni investitor može investirati vlastiti
novac u svoj osobni portfelj vrijednosnih papira. Međutim, ovakva aktivnost investiranja
zahtjeva znatna financijska sredstva da bi se utjecalo na raspršivanje rizika. Ujedno,
investiranje u različite oblike vrijednosnih papira zahtijeva i određena stručna znanja o
načinu i mogućnostima investiranja, a naravno važan čimbenik je vrijeme koje je potrebno
da bi se izvršila kupoprodajna aktivnost. Stoga je danas na tržištu kapitala mnogo prisutniji
trend da pojedinačni investitori ulažu u investicijske fondove, jer oni raspolažu sa stručnim
kadrom koji posjeduje odgovarajuće stručno znanje za obavljanje aktivnosti investiranja.
Početkom 21.stoljeća popularnost institucionalnih investitora postaje sve veća, što izravno
utječe i na povećanje njihove snage i moći. U sustav institucionalnih investitora ubrajaju se
investicijski fondovi, kao trenutačno najsnažniji financijski posrednici, zatim mirovinski
fondovi, osiguravajuća društva i dr. Formiraju se kao društva koja vlastiti kapital, te kapital
prikupljen od pojedinca ili poduzeća investiraju, odnosno ulažu na način da formiraju
portfelj vrijednosnih papira. Takvim pristupom oblikovanja portfelja umanjuju rizik
investirajući u široki spektar vrijednosnih papira. Time čine investicije sigurnijima, što je
ujedno i jedan od glavnih razloga rastuće popularnosti investicijskih fondova. Kako
raspolažu velikim kapitalom, njihova financijska snaga u većini slučajeva može utjecati na
formiranje cijena na tržištu kapitala. Uključivanje takvih društava u procese koji se
dešavaju na tržištu kapitala, financijska tržišta postala su dinamičnija, što je ujedno i
dovelo do potrebe boljeg praćenja i izvođenja potrebnih informacija za daljnji rast i razvoj
takvih globalnih investicijskih posrednika.
Među najstarije institucionalne investitore ubrajaju se ubrajaju se osiguravajuće kuće koje
su i danas vrlo aktivne i uspješne, a njihovo područje rada najviše je orijentirano na
područje nekretnina. Međutim, najveći svjetski rast, između svih institucionalnih
investitora, zabilježili su investicijski fondovi. U Hrvatskoj su započeli djelovati 1995.
godine i danas predstavljaju vrlo atraktivne financijske institucije. To su specijalizirano
20
fondovi kojima upravljaju fond menadžeri s ciljem što boljeg plasiranja sredstava malih
investitora koji za uzvrat dobivaju vlasništvo nad fondom, tj. određeni broj vrijednosnih
papira.
Za razliku od njih, mirovinski fondovi bave se osiguranjem stabilnosti prihoda pojedinca u
razdoblju kad svoj radni vijek pojedinci privode kraju. Novčana sredstva pribavljaju
uplatama- doprinosima članova za njihova radnog vijeka, obećavajući im redovne
mjesečne isplate tako ušteđenih sredstava zajedno s prinosima poslije njihova odlaska u
mirovinu. (www.Wikipedia.hr, 2013)
U institucionalne investitore, osim nabrojenih spadaju i velika financijska poduzeća i
fondovi, ali svi oni po svom obujmu trgovanja spadaju u znatno manje sudionike n tržištu
kapitala.
3.3.2. Korisnici kapitala
Korisnici kapitala su izdavatelji vrijednosnih papira koji u emisiji prikupljaju kapitala za
proširenje svojih djelatnosti. Oni dolaze do kapitala na različite načine (osim prodajom
vrijednosnih papira, mogu se zadužiti kod bankara ili kod dobavljača opreme), a odabir
financiranja emisijom vrijednosnih papira pokazuje kako oni žele imati u bilanci što veću
vlastitu glavnicu spram posuđene imovine.
3.3.3. Posrednici
Posrednici na tržištu kapitala su najmalobrojniji, ali ujedno i najvažniji sudionici na tržištu
kapitala. Mogu se pojaviti u ulozi investitora ili u ulozi korisnika kapitala, a djeluju na
način koji je propisan zakonima i pod strogim je nadzorom državnih tijela među kojima je
najvažnija Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, HANFA. Upravo taj nadzor i
visoka profesionalnost brokera, trebaju omogućiti da korisnici kapitala ne prevare
investitore uzimajući eventualno njihov novac za sumnjive projekte i osobno bogaćenje.
21
3.4.Vrste kapitala
Struktura kapitala poduzeća može se sistematizirati u tri sljedeće skupine: 1) trajni
kapital, 2) prefercijalni kapital 3) posuđeni kapital.
3.4.1. Trajni kapital
Trajni kapital predstavljaju obične dionice, a imaoci dioničkog kapitala su vlasnici ili
članovi poduzeća. Dionička potvrda predstavlja stupanj vlasništva poduzeća te istodobno
određuje odnos među dioničarima. Vlasništvo se evidentira ulaskom u knjigu članova
poduzeća prije nego posjedovanjem određene dioničke potvrde. Statutom poduzeća su
definirana razna prava različitih kategorija dioničara kao što su npr. dividende, glasanje te
procedura likvidacije poduzeća. Postoje dvije osnovne kategorije trajnog kapitala, a to su
obične dionice i preferencijalne dionice.
3.4.2. Prefercijalni kapital
Prefercijalni kapital čini dio trajnog kapitala poduzeća te vlasnici prefercijalnog kapitala
imaju određene povlastice za razliku od vlasnika običnih dionica. Preferencijalne dionice
su one dionice koje imaju prioritet pred običnim dionicama, a prioritet se odnosi na
dividende i otplatu kapitala u slučaju likvidacije. Preferencijalne dionice su iskupive i
iskup se može izvršiti iz profita ili novcem nove emisije.
3.4.3. Posuđeni kapital
Posuđeni kapital (obveznice) uključuje zadužnice, neosigurane zajmove preko dionica i
konvertibilne obveznice. Kamata se plaća na obveznice bez obzira o profitu poduzeća.
Većina posuđenog kapitala je iskupiva, premda je moguće imati i neiskupive zajmove
preko obveznica. (Foley, 1993, 12.)
22
Zadužnice
Zadužnice su vrijednosni papiri koje izdaje poduzeće na tržištu kapitala, koristeći vlastitu
imovinu kao osiguranje. Pojavljuju se u nekoliko različitih oblika kao što je npr. u obliku
fiksnog iznosa naspram imovine ili promjenjivog oblika ili oboje. Promjenjivo zaduženje
odnosi se na postojeću i buduću imovinu poduzeća bez naznake neke određene imovine te
na taj način omogućuje poduzeću da slobodno koristi imovinu bez obveze obraćanja
vlasniku zadužnice ili hipoteke za osiguranje dozvole, ali u slučaju neizvršenja obveza
plaćanja kamata ili stečaja, vlasnici zadužnica imaju pravo intervencije. Zadužnice imaju
najviši prioritet prilikom plaćanja kamate i isplata kapitala po likvidaciji.
Neosigurani zajam preko dionica
Neosigurani zajam preko dionica ne povlači za sobom određena zaduženja na imovinu
poduzeća i radi toga je po prioritetu ispod zadužnica, a kao posljedica nižeg stupnja
prihoda i sigurnosti kapitala, kamatna stopa je viša, nego za zadužnice koje je izdala ista
organizacija. Vlasnici neosiguranog kredita imaju povjerenika koji ima dužnost da pazi da
emitent ispunjava uvjete kredita.
Konvertibilne obveznice
Konvertibilne obveznice se izdaju u mnogim različitim oblicima kao što su npr.
konvertibilni neosigurani zajam ili konvertibilne preferencijalne dionice. Slične su
uobičajenom zajmu na temelju dionica i preferencijalnim dionicama utoliko što vlasnik
ima pravo na fiksni kupon sve dok se ne realizira opcija konverzije, ali također nose i
pravo konverzije u obične dionice prema nekom određenom omjeru (Foley, 1993, 12). Ovo
se pravo realizira na određeni datum tijekom niza godina.
Konvertibilni vrijednosni papiri su mješovite vrijednosnice s kombiniranim značajkama
trajnog kapitala i duga i u toj mjeri mogu biti uočeni kao oblik odgođenog trajnog kapitala
23
jer se prilikom konverzije vlasnik odriče prava na fiksni kupon, a stječe prava običnog
dioničara.
24
4. VRIJEDNOSNI PAPIRI
Vrijednosni papir predstavlja dokument kojim se dokazuje vlasništvo, tj. određeno pravo
u gospodarskom odnosu. Vrijednosni papiri su pisane isprave iz kojih proizlaze neka prava
koja, u pravilu, bez sačinjavanja pismene isprave ne mogu nastati, bez prijenosa tog papira
ne mogu biti prenijeta, a bez predaje papira dužniku ostvarena. (www.limun.hr, 2013). Pri
tome termin "pisane", treba shvatiti uvjetno, jer se u suvremenim uvjetima, vrijednosni
papiri, u pravilu, javljaju u nematerijalnom obliku, danas kao zapisani u elektronskom
obliku. (Orsag, 2003, 80)
Da bi se bolje razumjelo značenje vrijednosnih papira posebno se objašnjavaju: 1) pojam
vrijednosnih papira, 2) karakteristike i funkcije vrijednosnih papira, 3) obveznice na
tržištu kapitala, 4) dionice na tržištu kapitala
4.1.Pojam vrijednosnih papira
Pod pojmom vrijednosni papiri danas se smatraju dionice dioničkog društva industrijske i
državne obveznice, investicijski certifikat o sudjelovanju u investicijama, rudarski kuksi te
mnogi drugi vrijednosni papiri kojima trguje burza.
Kupuju se i prodaju na burzovnom tržištu, dok burze i državne ustanove paze o njihovoj
sigurnosti i valjanosti radi očuvanja svoga poslovnog ugleda i sigurnosti
kupaca.(www.dionice.com, 2013). Na burzovnom tržištu se ne bi smjeli pojaviti
vrijednosni papiri tvrtki koji za njih nemaju pokriće u sredstvima i imovini.
Vrijednosni papiri se kupuju radi zarade na temelju dividende i kamata ili na temelju
njihove prodaje.
Vrijednosni papir kao pravni pojam moguće je odrediti kao: (www.wikipedia.hr, 2013)
ispravu
pravni posao
stvar
25
Vrijednosni papir je isprava o imovinskom pravu čije ostvarenje je uvjetovano držanjem
isprave, tj. njen izdavatelj obvezuje se ispuniti obvezu upisanu na toj ispravi, njenom
zakonitom imatelju. Može se pojaviti i u obliku elektroničkog zapisa.
Vrijednosni papir je jednostrani pravni posao kojim se njegov izdavatelj obvezuje ispuniti
određenu činidbu u njemu naznačenom ovlašteniku, a obveza iz vrijednosnog papira
nastaje u trenutku kada ju izdavatelj vrijednosnog papira preda njegovu korisniku.
Vrijednosni papir je stvar, tj. objekt stvarnih prava kao što su pravo vlasništva i založno
pravo.
U vrijednosne papire koji sadrže neko imovinsko pravo ubrajaju se: mjenica, ček,
obveznica, teretnica, dionica, certifikat, skladišnica, blagajnički zapis, komercijalni zapis,
trezorski zapis, kreditno pismo, trgovačka uputnica, polica osiguranja, certifikat o
depozitu, itd. (wikipedia.hr 2013)
4.2.Karakteristike i funkcije vrijednosnih papira
Karakteristike vrijednosnih papira se razlikuju od jedne vrijednosnice do druge, ali su u
pravilu slične. Isprave i vrijednosni papiri su usko povezani pa se upravo radi toga kaže da
je pravo utjelovljeno u ispravi. Pravo iz vrijednosnog papira ne može nastati bez isprave, a
da bi se neka isprava uopće mogla kvalificirati kao vrijednosni papir ova tri elementa
moraju biti navedena.
Značajka vrijednosnog papira kao pravnog posla je sljedeća: vrijednosni papir je uvijek
formalni pravni posao. Legitimirani iz papira ne mora uvijek biti nositelj prava na papir,
nego to može biti posjednik vrijednosnog papira.
Vrijednosni papiri mogu se razlikovati prema: (www.limun.hr, 2013)
karakteru financijskog odnosa koji se njima uspostavlja
vremenu trajanja financijskog odnosa uspostavljenog emisijom vrijednosnih papira
karakteru nakanade za sredstva uložena u vrijednosne papire
načinu na koji je naznačena osoba korisnik prava iz vrijednosnih papira
26
mogućnostima konverzije vrijednosnih papira u druge vrijednosne papire
Funkcije vrijednosnih papira su sljedeće:(wikipedia.hr, 2013)
platežno sredstvo- ček, kreditno pismo
kreditno sredstvo- mjenica
sredstvo robnog prometa- skladišnica, vozni list, teretnica
Najvažnije vrijednosnice tržišta kapitala su obveznice i dionice o kojima se govori u
nastavku.
4.3. Obveznice na tržištu kapitala
Obveznice su vrijednosnice koje predstavljaju dug ulagaču. Obveznica je pisana
vjerovnička isprava kojom se izdavalac obvezuje da će osobi navedenoj u obveznici ili po
njezinoj naredbi, odnosno donosiocu obveznice isplatiti određenog dana iznos naveden u
obveznici, odnosno iznos anuitetnog kupona. (Orsag, Gulin, 1991, 31)
4.3.1. Pojam i karakteristike obveznica
Obveznicom se izdavatelj obvezuje da će imatelju obveznice u određenom roku i to dužim
od jedne godine vratiti pozajmljeni iznos uvećan za kamte. (Prohaska,1996, 31).
Obveznice su dugoročni dužnički vrijednosni papiri koje izdaju države, lokalne uprave i
korporacije kako bi financirale dugoročne investicije(http://obveznice.info/ ).
One moraju glasiti na ime ili na donosioca, a moraju sadržavati nominalnu vrijednost,
kamatnu stopu, seriju i broj.(wikipwdia, 2013). Nominalna vrijednost obveznice je iznos
koji izdavatelj mora platiti po dospijeću. Kuponaska stopa je kamatna stopa koju izdavatelj
mora platiti i stopa se uglavnom fiksira za trajanje obveznice i ne fluktuira s kamatnom
stopom na tržištu. Ako se ne zadovolje uvjeti navedeni u obveznici, vlasnik obveznice
stječe prava na imovinu izdavatelja.
27
Obveznice se sastoje od različitih opcija. Opcije omogućavaju obveznici da promjeni svoje
karakteristike kada to imatelj želi, odnosno kada je to u njegovom interesu. Osnovno
obilježje svake obveznice je njezina konvertibilnost i mogućnost opoziva. U trenutku kada
imatelju odnosno izdavatelju obveznice to najbolje odgovara.
Jedna od osnovnih karakteristika obveznice jest mogućnost konverzije u drugi oblik
vrijednosnog papira, a u većini slučajeva u redovne dionice koje je izdao isti izdavatelj.
Takve obveznice nazivaju se konvertibilne obveznice. One predstavljaju svojevrsnu
kombinaciju dvaju oblika vrijednosnih papira, ali pod uvjetom da su emitirani od istog
poduzeća. Najčešće se izdaju od strane manjih poduzeća, te su u većini slučajeva kao takve
neosigurane. Također, obveznice mogu sadržavati pravo opoziva, odnosno priliko emisije
obveznica izdavatelj obveznica može u njih ugraditi pravo opoziva i otkupa tih opozvanih
obveznica.
4.3.2. Vrste obveznica
Dugoročne obveznice kojima se trguje na tržištu kapitala uključuju dugoročne državne
obveznice, hipotekarne obveznice, municipalne obveznice i korporacijske obveznice.
Državne obveznice
Državne obveznice su obveznice centralne vlade ili federalnih vlasti. Imaju vrlo niske
kamatne stope jer nemaju rizika neplaćanja. Iako ulagači ponekad zarađuju manje od stope
inflacije, uglavnom je kamatna stopa na državne obveznice iznad one na vrijednosnice
tržišta novca radi rizika kamatnih stopa.
Obveznice bez kupona su obveznice koje se prodaju po diskontnoj cijeni, a otkupljuju se
po nominalnoj cijeni i za razliku od standardne obveznice ne nose kamatu u određenim
vremenskim intervalima do dospijeća.
28
Obveznice s promjenjivom kamatom su dividende obveznica, tj. obveznice kod kojih
vjerovnici imaoci čvrstih kamata sudjeluju s promjenjivim dijelom u podjeli dobitka.
Zamjenjive obveznice jamče imaocu da unutar određenog roka mogu obveznice pretvoriti
u dionice ili im daju pravo prvenstva pri upisu novih dionica.
Rizik obveznica državnih agencija vrlo je nizak jer se one uglavnom osiguravaju
kreditima koji se ostvaruju sredstvima sakupljenima prodajom tih obveznica. Mnogi
ulagači osjećaju da agencijske obveznice predstavljaju alternativu rizičnima s niskom
kamatnom stopom.
Hipotekarne obveznice
Hipotekarne obveznice su vrijednosni papiri koje investitor može kupiti na sekundarnom
tržištu ili odmah u trenutku njihova emitiranja. Garancija da će se izvršiti isplata
potraživanja je hipoteka koja je stavljena na postojeću imovinu izdavatelja obveznice.
Najveći kupci hipotekarnih obveznica su institucionalni investitori. Oni kupnjom
hipotekarnih obveznica stječu vlasnički interes nad hipotekarnim kreditima koje daju
poslovne banke. Nakon što hipotekarni dužnik podmiri svoje obveze prema banci,
investitoru se isplaćuje glavnica zajedno s unaprijed dogovorenom kamatom. Hipotekarna
garancija čini ih zanimljivima iz razloga što osigurava visoku sigurnost povrata uloženih
sredstava.
Municipalne obveznice
Municipalne obveznice su vrijednosni papiri koje izdaju lokalne- općinske, županijske i
državne vlasti. Utržak od ovih obveznica koristi se za financiranje projekata od javnog
interesa kao što su škole, komunalije, sustavi za transport itd. (Mishking, Eakins, 2006,
250). Municipalne obveznice koje se izdaju radi plaćanja nužnih javnih projekata izuzete
su od saveznih poreza. To omogućuje općinskim upravama da posuđuju po nižoj cijeni, jer
29
će ulagači biti zadovoljni s manjim kamatama na obveznice izuzete od poreznih davanja.
Postoje dvije vrste municipalnih obveznica, a to su opće i prihodne obveznice.
Opće obveznice nemaju neka određena sredstva kao osiguranje niti imaju neki izvor
prihoda određen za njihovu uplatu te umjesto toga njih podupire dobra vjera i bonitet
izdavatelja. Većinu izdanja općih osiguranih obveznica moraju odobriti porezni obveznici
jer su se porezni organi Vlasti založili za njihovu otplatu.
Prihodne obveznice podupiru novčani tijek određenog projekta koji stvara prihode kao
npr. Prihodne obveznice se mogu izdati da bi se izgradila autocesta, a cestarina je jamstvo
otplate. Ako prihodi ne bi bili dovoljni da otplate obveznice, moglo bi se dogoditi da ne
ispune ugovorene obveze, a investitori bi tada mogli pretrpjeti velike gubitke.
Korporacijske obveznice
Korporacijske obveznice su dužnički vrijednosni papir koje emitiraju privatna ili javna
poduzeća. Novcem prikupljenim od emisije obveznica financirat će se tekući projekti i
planovi poduzeća, kao npr. kupnja opreme, uređenje i proširenje poslovnog prostora,
investicija u proširenje poslovanja i sl.
Nose veću kamatnu stopu, a tome je razlog veći rizik za investitora koji "posuđuje" novac
poduzeću. Međutim, njihov stupanj rizičnosti je znatno manji nego kad je riječ o
dionicama poduzeća. To proizlazi iz činjenice da ukoliko se poduzeće nađe u
likvidacijskom postupku imatelj obveznice će se iz likvidacijske mase isplatiti prije od
vlasnika poduzeća odnosno dioničara.
Korporacijske obveznice s obzirom na osiguranje koje daju mogu biti osigurane ili
neosigurane obveznice. Kao element osiguranja kod osiguranih korporacijskih obveznica
može se koristiti fizička i financijska imovina poduzeća. A kao element osiguranja kod
neosiguranih korporacijskih obveznica jest ugled poduzeća koje vrši emisiju obveznica.
30
4.4 Dionice na tržištu kapitala
Dionica je vrijednosnica koju izdaje dioničko društvo te ona označava dio temeljnog
kapitala tog društva, a njome je izraženo članstvo imatelja i s njom povezana prava i
obveze.
4.4.1.Pojam i vrste dionica
Udjel u dioničkom kapitalu tvrtke predstavlja vlasništvo, a dioničar posjeduje postotak
udjela u poduzeću, u skladu s postotkom državnih dionica. Dionica je vrijednosni papir
kojim uplatitelj dokazuje svoj ulog u temeljni kapital dioničkog društva. (wikipwdia,
2013). Jedno od osnovnih svojstva dionice je da donosi dividendu, što znači, sudjelovanje
vlasnika dionice u profitu koje u određenom razdoblju (po pravilu svake godine) ostvari
dioničko društvo.
Imajući na umu sve ono što smo prethodno saznali o dionici, pokušava se naći odgovor na
pitanje: Što je to dionica?
Ako zamislimo jedno poduzeće kao tortu, te da bi to poduzeće postalo dioničko društvo,
mi tu tortu moramo prerezati na komade. Svaki komad predstavlja jednu dionicu u ovom
slučaju to je prikazano na grafikonu br. 1. ako takvu tortu čini 10 komada (dionica), tada je
vlasnik jednog komada i vlasnik 1/10 torte (poduzeća), tj. Vlasnik 10% poduzeća. Ako to
poduzeće ostvari dobit od 100KN i ako vlasnici tog poduzeća odluče da se ta dobit
podijeli, tada vlasniku 1 dionice pripada 10KN, tj. dividenda.
31
Grafikon 1. Dionice
Izvor: http://www.inf.inet.hr/dionice.html
Kao vlasnik dionica, dioničar ima ova prava:(www.fiba.hr, 2013)
1) pravo glasa na godišnjoj skupštini društva
2) pravo na udio u dobiti, isplativ u obliku dividende
3) ograničenu odgovornost u slučaju likvidacije društva
4) proporcionalni udio u imovini društva u slučaju likvidacije društva (nakon što se
namire potraživanja vjerovnika)
5) pravo prvokupa u slučaju novog izdanja dionica društva te ograničeni pristup
poslovnim knjigama društva
Na tržištu kapitala postoje dvije vrste dionica, obične (redovne) i povlaštene.
Obične ili redovne dionice
Udjel redovnih dionica u poduzeću predstavlja vlasnički udjel u tom poduzeću. Osnovna
karakteristika redovnih dionica proizlazi iz ostvarenja prava vlasnika. Prava su utvrđena na
temelju statuta poduzeća, odnosno određena su ugovorom kojim se definira emisija
dionica.
Pa su tako redovne dionice dionice koje imatelju daju: (www.fiba.hr, 2013)
1) pravo glasa u glavnoj skupštini dioničara,
2) pravo na isplatu udjela dobiti društva (dividenda),
3) pravo na isplatu dijela ostatka likvidacijske, odnosno stečajne mase društva.
32
Postoje različiti razredi redovnih dionica te ih se obično obilježava kao tip A, tip B i tako
dalje, ali nažalost, tip ne predstavlja standardizirano značenje koje bi vrijedilo u svim
tvrtkama. Razlike među tipovima uključuju ili distribuciju dividendi ili glasačka prava.
Važno je da ulagač u dionice zna točno koja prava idu uz udjel dionice o kojemu razmišlja.
Povlaštene dionice
Povlaštene dionice su dionice koje imatelju daju neka povlaštena prava, kao što je npr.
pravo na dividendu u unaprijed utvrđenom novčanom iznosu ili postotku od nominalnog
iznosa dionice, pravo prvenstva pri isplati dividende, isplati ostatka likvidacijske, tj.
Stečajne mase i druga prava u skladu sa zakonom i statutom društva.
Povlaštene dionice kombiniraju karakteristike redovne dionice i obveznice, a koje su
povlaštene u odnosu na redovne dionice. Predstavljaju alternativu ulaganja potencijalnog
investitora.(Klačmer Čalopa, Cingula, 2009, 141.) Povlaštena dionica može biti
kumulativna i participativna.
Kumulativna povlaštena dionica daje imatelju dionice, u skladu s odlukom o izdavanju
dionice, pravo naplate kumuliranih neisplaćenih dividendi prije isplate dividendi
vlasnicima redovnih dionica.
Participativna povlaštena dionica daje imatelju dionice, u skladu s odlukom o izdavanju
dionica, pravo da pored određene dividende naplati i dividendu koja pripada imateljima
redovnih dionica.
4.4.2. Vrijednost dionice
Cijena udjela u dioničkom kapitalu je sadašnja vrijednost očekivanih budućih novčanih
tokova, koji se sastoje od dividendi i konačne prodajne cijene dionice.(Mishkin, Eakins,
2006, 260). Prilikom prodaje, dionica ne vrijedi onoliko koliko piše na njoj ili koliko ju je
netko platio, nego vrijedi onoliko koliko je za nju netko u trenutku prodaje spreman platiti.
33
Mnogi koji se susretnu sa dionicama ostaju zbunjeni jer su za njihovu kupnju morali platiti
iznos različit od naznačenog u dionici. Nije neobično da se dionice nominalne vrijednosti
od 100KN prodaju po 30,40 ali i 130 ili više kuna. Nominalna vrijednost, iznos naznačen
na dionici, prvenstveno je računovodstvena kategorija te ona označava knjigovodstvenu
vrijednost dionice u trenutku kada se ona izdala.
Cijena dionice nije njena nominalna vrijednost, nego njena tržišna vrijednost. A
tržišna vrijednost nastaje odnosom ponude i potražnje na burzi i ne utvrđuje se jednom
zauvijek, veće se uvijek iznova određuje. Tržišna vrijednost se utvrđuje na tržištu u prvom
redu prema očekivanim budućim prihodima dotičnog dioničkog društva.
Ukoliko mnogo ljudi želi kupiti određenu dionicu, njoj će tržišna cijena rasti, bez obzira na
nominalnu vrijednost i obrnuto, ako je slab interes za kupnju određene dionice, bez obzira
na nominalnu vrijednost, njena će tržišna cijena padati. Na ponudu i potražnju za
dionicama utječu razni domaći i međunarodni činitelji, prije svega sadašnja poslovanja
dioničkog društva i očekivanja o budućem poslovanju.
34
5. TRŽIŠTE KAPITALA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Tržište kapitala predstavlja bitan segment financijskog tržišta u čitavom svijetu pa tako i u
Republici Hrvatskoj, te mu se u ovoj cjelini pridaje znatna uloga. Objasnit će se 1)
povijesni razvoj tržišta kapitala u RH, 2) institucije tržišta kapitala u RH, 3) burzovno
trgovanje u RH- Zagrebačka burza, 4) budućnost predviđanja tržišta kapitala u RH
5.1. Povijesni razvoj tržišta kapitala u Republici Hrvatskoj
Hrvatska je svoju prvu burzu uspostavila u prosincu 1918. godine, a prva trgovina
vrijednosnim papirima objavjena je u travnju 1919. godine, a od kolovoza 1919. godine
počelo se trgovati i robom. Tadašnji predmeti trgovanja razvrstavali su se u sljedeće
kategorije: zemaljski proizvodi, ostala roba, vrijednosni papiri, mjenice, devize, valute,
plemenite kovine i kovani novac. Za vrijeme velike ekonomske krize 1931. godine, promet
vrijednosnicama je obustavljen, a nakon 2. svjetskog rata imovina burze je konfiscirana u
korist države. Nakon toga koristio se jedan dio mehanizma financijskog tržišta i to onaj
koji je obuhvaćao bankovno poslovanje u dijelu klasičnih kredita, građanske štednje i
platnog prometa pravnih osoba. Tek nakon osamostaljenja, Hrvatska je uložila napore da
se stvore svi uvjeti za daljnji razvoj tržišta kapitala, te osnivanje Zagrebačke burze i
Varaždinske burze, kao prvog hrvatskog uređenog javnog tržišta vrijednosnim papirima.
Dioničarstvo je počelo svoj razvoj iz temelja ranih devedesetih godina kada je donesen
Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća i Zakon o privatizaciji. No usprkos društvenom
vlasništvu mnoga poduzeća uspješno su djelovala i parirala svjetskoj konkurenciji kao npr.
u brodogradnji, proizvodnji bijele tehnike, prehrambenoj i tekstilnoj industriji. Pretvorbom
društvenih poduzeća u privatna, i razvojem privatnog vlasništva i sustava dioničarstva,
počela je i era suvremenog razvoja tržišta kapitala u Republici Hrvatskoj.
Nakon prvih nespretnih koraka u provedbi i privatizaciji, stvorili su se preduvjeti za razvoj
tržišnog gospodarstva i tržišta kapitala, koja svugdje imaju značajnu gospodarsku ulogu u
posredovanju prijenosa kapitala između onih koji imaju previše (investitori) i onih koji
imaju premalo. Investicija je za one koji investiraju dobra prilika za zaradu, a za one koji
35
kapitala trebaju pitanje opstanka i razvoja. Investitore privlače zemlje u kojima vlada
politička stabilnost jer se kapital seli iz zone visokog rizika u mirnija područja na kojima se
osjeća veća sigurnost. Osim političke stabilnosti u zemlji, za povjerenje investitora važna
je i monetarna stabilnost koja uključuje brigu o tečaju domaće valute te mogućnost protoka
kapitala s domaćeg na međunarodna tržišta i obratno. Gospodarska stabilnost je također
izuzetno bitna za razvoj tržišta kapitala, ali bez razvijenog tržišta kapitala nema niti
gospodarske stabilnosti. Dakle, da bi kapital mogao slobodno kolati bez smetnji, potrebno
je imati sve političke, pravne, gospodarske preduvjete, a lokalno tržište treba biti uključeno
u sve vidove međunarodnog trgovanja.
5.2. Institucije tržišta kapitala u Republici Hrvatskoj
Djelovanje institucija na tržištu kapitala uređeno je zakonima i internim pravilima samih
ustanova koje reguliraju i nadgledavaju aktivnosti na tržištu kapitala. Institucije za nadzor i
regulaciju hrvatskog tržišta kapitala jesu: Hrvatska agencija za nadzor financijskih
usluga (HANFA) te Središnje klirinško depozitarno društvo (SKDD). Ostali sudionici
na tržištu kapitala su brokeri, brokerske kuće, Zagrebačka burza, HNB, osiguravajuća
društva, investicijski fondovi, izdavatelji vrijednosnih papira, investitori.
5.2.1. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA)
Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga počinje sa radom 01. siječnja
2006.godine, tj. Stupanjem na snagu Zakona o hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih
usluga (NN. 140/05). HANFA je najvažnija nadzorna institucija na tržištu kapitala i
njezina se funkcija izjednačuje sa Hrvatskom narodnom bankom koja predstavlja
najvažniju nadzornu i regulativnu instituciju na tržištu novca.
Prema Zakonu o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga, temeljni ciljevi
HANFA-e jesu: (Narodne novine, 2013)
– promicanje i očuvanje stabilnosti financijskog sustava i
36
– nadzor zakonitosti poslovanja subjekata nadzora.
Temeljna načela HANFE su transparentnost, izgradnja povjerenja među sudionicima
financijskog tržišta te izvješćivanje potrošača. HANFA ima upravu koja se sastoji od pet
članova od kojih je jedan predsjednik. Predsjednika i članove uprave imenuje i razrješava
Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. Predsjednik uprave zastupa
HANFA-u i rukovodi njenim radom, te imenuje svog zamjenika iz reda ostalih članova.
HANFA je direktno odgovorna Hrvatskom saboru, te je dužna jednom godišnje za proteklu
kalendarsku godinu podnijeti Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom saboru izvješće o
svom radu i stanju financijskih institucija i tržišta koji ulaze u njen djelokrug i nadležnost.
Pod direktnim nadzorom HANFE su 26 društva za upravljanje investicijskim fondovima,
116 otvorenih investicijskih fondova, 4 zatvorena investicijska fonda, 1 braniteljski fond, 1
umirovljenički fond, 99 brokera, 80 investicijskih savjetnika te 15 vezanih zastupnika.
(HANFA, 2013)
HANFA obavlja poslove iz svog djelokruga i nadležnosti u sljedećim organizacijskim
jedinicama:(www.sabor.hr, 2013)
1) Sektor za licenciranje i provođenje zakonskih mjera
2) Sektor za superviziju I
3) Sektor za superviziju II
4) Sektor za procjenu rizika, istraživanje, statistiku
5) Sektor za suradnju i unaprjeđenje poslovanja
Sektor za licenciranje i provođenje zakonskih mjera izdaje i oduzima dozvole,
odobrenja i suglasnosti, donosi propise i provodi druge mjere iz djelokruga i nadležnosti
Agencije.
Sektor za superviziju I obavlja nadzor nad poslovanjem društava za osiguranje,
mirovinskih osiguravajućih društava, zastupnika i posrednika u osiguranju i pravnih osoba
koje se bave poslovima leasinga i factoringa unutar svoje registrirane djelatnosti, prikuplja,
obrađuje i analizira nadzorna i financijska izvješća subjekata nadzora.
37
Sektor za superviziju II obavlja nadzor nad poslovanjem burzi i uređenih javnih tržišta,
ovlaštenih društava i izdavatelja vrijednosnih papira, brokerskih društava, brokera,
investicijskih savjetnika, institucionalnih ulagatelja, investicijskim fondovima,
mirovinskim fondovima, Umirovljeničkom fondu, Središnjim registrom osiguranika,
prikuplja, obrađuje i analizira nadzorna i financijska izvješća subjekata nadzora.
Sektor za procjenu rizika, istraživanje i statistiku izrađuje makroekonomske analize,
procjenjuje potencijalne rizike unutar pojedine financijske grane i grupe, izrađuje
aktuarske izračune i modele, istražuje međuovisnost zakonodavne regulative, sistemskih i
specifičnih rizika te objavljuje podatke od javno interesa iz područja poslovanja
nebankovnog financijskog sektora.
Sektor za suradnju i unaprjeđenje poslovanja surađuje s ostalim nadzornim, upravnim i
pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj, sa Hrvatskom narodnom bankom, srodnim
inozemnim institucijama koje obavljau nadzor odnosno superviziju financijskih institucija i
tržišta, provodi mjere zaštite potrošača, vrši edukaciju i provodi mjere radi unaprjeđenja
supervizije, upravlja i brine o edukaciji supervizora, korisnika financijskih usluga,
djelatnika u medijima te pruža informacije i podatke važne za nositelje ekonomske politike
Republike Hrvatske. (www.sabor.hr, 2013)
5.2.2. Središnje klirinško depozitarno društvo (SKDD)
Središnje klirinško depozitarno društvo (SKDD) osnovano je 18. travnja 1977. godine
temeljem tada aktualnog Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima i Zakona o
trgovačkim društvima kao dioničko društvo pod imenom Središnja depozitarna agencija
(SDA). Promjena naziva tvrtke u Središnje klirinško depozitarno društvo provedena je 13.
ožujka 2009. godine.
SKDD je središnji registar nematerijaliziranih vrijednosnih papira, tj. mjesto na kojem se u
obliku elektroničkih zapisa u računalnom sustavu vode podaci o izdavateljima,
vrijednosnim papirima i vlasnicima tih vrijednosnih papira na razini cijele Republike
Hrvatske. Osnivači SKDD bila su brokerska društva i burze koje temeljem osnivačkih
38
udjela imaju pravo sudjelovati u nadzoru društva, ali je zadaća društva u praćenju prometa
na burzama ponajprije važna zato da se omogući što brži i sigurniji prijenos prodanih
dionica na novog vlasnika. Rad Središnje klirinško depozitarnog društva nadzire HANFA.
SKDD je organizirano kao dioničko društvo i kao takvo upisano u trgovački registar.
Njegovi članovi mogu postati svi izdavatelji i drugi subjekti određeni Zakonom o tržištu
kapitala koji udovoljavaju uvjetima za primitak u članstvo koje određuje SKDD. Članovi
se dijele u dvije skupine: članovi depozitorija i članovi sudionici. Vlasnička struktura
SKDD-a prikazana je na sljedećoj tablici.
Tablica 1: Vlasnička struktura SKDD-a
IMATELJ POSTOTAK KOLIČINA
Republika Hrvatska 62,3 37380
Financijska agencija (FINA) 16,61 9964
Sudionici tržišta kapitala (banke,
brokerske kuće, izdavatelji, organizirana
tržišta)
21,09 12656
Ukupno 100 60000
Izvor:http://www.skdd.hr , preuzeto 18.07.2013.
Najveći vlasnik Središnje klirinško depozitarnog društva je Republika Hrvatska s nešto
više od 62 % udjela u vlasničkoj strukturi. Slijede razni sudionici tržišta kapitala, kao što
su banke, brokerska društva te organizirana tržišta sa 21,9%. dok najmanji udio vlasništva
od 16,61% ima jedna od vodećih državnih financijskih institucija, a to je Financijska
agencija (FINA).
Prema Čl. 506 Zakona o tržištu kapitala Središnje klirinško depozitarno društvo može
obavljati sljedeće djelatnosti:
poslove vođenja središnjeg depozitorija nematerijaliziranih vrijednosnih papira,
poslove vođenja središnjeg registra financijskih instrumenata,
39
poslove upravljanja sustavom poravnanja i namire transakcija sklopljenih na
uređenom tržištu i MTP-u ili izvan uređenog tržišta MTP-a,
usluge vezane uz korporativne akcije izdavatelja nematerijaliziranih vrijednosnih
papira,
poslove pohrane dionica u svezi s preuzimanjem dioničkih društava,
poslove u svezi isplata i drugih prinosa iz nematerijaliziranih vrijednosnih papira i
drugih financijskih instrumenata,
usluge povjereništva
usluge glasovanja u svojstvu opunomoćenika na glavnim skupštinama,
određivanje jedinstvene identifikacijske oznake nematerijaliziranih vrijednosnih
papira,
prodaja i održavanje računalnih programa koje razvija za obavljanje usluga kojima
se bavi,
poslove Operatera Fonda za zaštitu ulagatelja, u skladu s odredbama Zakona o
tržištu kapitala
vođenje službenog registra propisanih informacija, u skladu s odredbama članka
444. Zakona o tržištu kapitala,
druge usluge u svezi poslovanja s nematerijaliziranim vrijednosnim papirima,
odnosno drugim financijskim instrumentima, ispunjenjem obveza iz istih, te
utvrđenja i ostvarenja prava koja iz njih proizlaze.
5.3. Burzovno trgovanje u Republici Hrvatskoj- Zagrebačka burza
Burza se odnosi, prije svega na burzu koja djeluje na sekundarnom tržištu kapitala. Od
osamostaljenja Hrvatske razvoj tržišta kapitala i trgovanje vrijednosnim papirima bilo je
organizirano kao Varaždinsko tržište vrijednosnica, kasnije Varaždinsku burzu, te
Zagrebačku burzu koja djeluje i danas. Varaždinaska burza pripojena je Zagrebačkoj burzi
2007. godine.
40
5.3.1. Povijest Zagrebačke burze
Zagrebačka burza osnovana je 1991. godine na temelju 25 banaka i 2 osiguravajuća
društva kao centralno mjesto trgovine vrijednosnim papirima u Republici Hrvatskoj. Od
početnih dvadeset pet članova (brokerskih kuća),rastom i razvojem trgovanja broj se
povećao na četrdesetak aktivnih trgovaca: banaka i privatnih brokerskih kuća. U samim
počecima trgovalo se na velikim dražbama koje su organizirane u sjedištu Burze na
Ksaveru i na kojima su svi brokeri bili fizički prisutni. Godine 1994. uveden je elektronički
trgovinski sustav koji omogućava da brokeri članovi Burze budu telekomunikacijski
povezani i trguju na Burzi ne napuštajući svoje urede diljem Hrvatske.
Koliko se brzo razvijalo dioničarstvo i burzovna trgovina u nas najbolje je vidljivo iz
podatka da je u prvih pet godina nakon uvođenja elektroničkog sustava trgovanja, dakle od
1995. pa do 2000. godine, vrijednost tržišta Zagrebačke burze narasla gotovo 10 puta
(982.6%). Zagrebačka burza vrlo je aktivna i na međunarodnom planu: osnivač je i član
Federacije Euro-Azijskih burzi i dopisni član Federacije Europskih burzi. Značajnu
suradnju u domeni izrade načela korporativnog upravljanja ostvarila je s Organizacijom za
ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), a u pojedinim projektima Zagrebačke burze
sudjelovali su ili bili konzultirani djelatnici Londonske i Pacifičke burze te stručnjaci
američkog SEC-a. (ZSE, 2013)
41
Slika 1: Zagrebačka burza danas
Izvor:http://www.business.hr/hr/Naslovnica/Burza/Zagrebacka-burza-dobila-Odbor-za-
sukob-interesa
Osim sustava elektroničkog trgovanja Zagrebačka burza putem internet stranica (tzv.ZSE
monitor) pruža i distribuira relevantne informacije u realnom vremenu koje su dostupne
svim dioničarima, investitorima, menadžerima, analitičarima i svima ostalima o trenutnom
stanju na burzi, cijenama dionica, dnevnom prometu, kretanju burzovnih indexa i druge
vrlo značajne i vrijedne informacije u vezi s tržištem kapitala.
5.3.2.Organizacija Zagrebačke burze
Organizacija Zagrebačke burze određena je Statutom, i drugim aktima burze koje je
odredila HANFA. Burza na temelju Statuta ima sljedeće organe: Upravu društva,
Nadzorni odbor, Skupštinu društva te članove burze (ZSE, 2013). Uprava društva
odlučuje o unutarnjoj organizacijskoj strukturi društva i sastoji se od dva člana i imenuju se
na rok od najviše pet godina. Uz dva člana, Nadzorni odbor imenuje predsjednika uprave, a
42
funkcioniranje i rad Uprave utvrđuju se Poslovnikom o radu Uprave koji donosi Uprava,
uz suglasnost Nadzornog odbora.
Uprava može samo uz suglasnost Nadzornog odbora odlučivati o: (ZSE,2013)
Sklapanju ugovora kojim se stvara materijalna obveza veća od 500.000,00 kn
kumulativno u toku kalendarske godine za istu namjenu;
Sklapanju ugovora vezanih uz kupnju i prodaju nekretnina, njihovo opterećivanje,
te davanje i primanje u zakup/najam;
Izmjenama i dopunama Pravila Burze;
Izmjenama i dopunama Cjenika burzovnih usluga;
Donošenje plana poslovanja i plana investicijskih ulaganja.
Odluke Uprave unose se u knjigu odluka Uprave. Odluke se u knjigu uvode po
godinama i moraju biti numerirane. Knjiga odluka Uprave čuva se u prostorijama
društva u sjedištu društva.
Članovi Nadzornog odbora biraju se pod uvjetima i na način sukladan odredbama propisa
kojima se uređuje tržište kapitala, te osnivanje i poslovanje trgovačkih društava. Nadzorni
odbor društva sastoji se od devet članova. Glavna skupština društva bira osam članova
Nadzornog odbora, dok jednog člana imaju pravo imenovati radnici sukladno odredbama
posebnog zakona kojim se uređuje rad i radno-pravni odnosi, dok za to postoje uvjeti
propisani predmetnim zakonom koji je na snazi. Glavna skupština bira Nadzorni odbor na
rok od dvije (2) godine.
Nadzorni odbor, u okviru svojeg djelovanja:(ZSE, 2013)
Izabire iz svojih redova predsjednika i zamjenika predsjednika Nadzornog odbora;
Imenuje i opoziva Upravu društva;
Zastupa društvo prema Upravi;
Sklapa ugovore o radu s Upravom društva;
Nadzire rad i poslovanje društva;
Daje suglasnost na odluke i druge akte Uprave društva kad je to propisano
zakonom ili Statutom;
Podnosi Glavnoj skupštini godišnje izvješće o obavljenom nadzoru;
43
Utvrđuje pročišćeni tekst Statuta društva;
Odlučuje o izmjeni Statuta društva ukoliko se radi o usklađivanju njegova teksta sa
odlukama nadležnih tijela društva;
Imenuje i razrješava članove svojih komisija u svrhu pripreme odluka koje donosi i
nadzire njihovo provođenje;
Odlučuje o drugim pitanjima koja su mu zakonom ili odredbama ovog Statuta
stavljena u nadležnost;
Donosi Poslovnik o svom radu, ukoliko utvrdi da je to svrhovito.
Glavna skupština je nadležna odlučivati o sljedećim pitanjima: (ZSE, 2013)
Odlučuje o izboru i opozivu članova Nadzornog odbora koji su izabrani na Glavnoj
skupštini;
Odlučuje o nagradi za rad članovima Nadzornog odbora;
Odlučuje o razrješnici članovima Uprave i Nadzornog odbora društva;
Odlučuje o izmjenama Statuta;
Odlučuje o imenovanju revizora društva;
Odlučuje o povećanju i smanjenju temeljnog kapitala društva;
Odlučuje o statusnim promjenama i prestanku društva;
Donosi poslovnik o svom radu, ukoliko utvrdi da je to svrsishodno;
Odlučuje o ostalim pitanjima koja su joj zakonom ili odredbama ovog Statuta
dodijeljena u nadležnost.
Rad burze organiziran je kroz pet odjela: (ZSE, 2013)
1) Odjel za tehnologiju;
2) Odjel za trgovinu, nadzor i statistiku;
3) Odjel za uvrštavanje;
4) Odjel za računovodstvo i financije;
5) Odjel za pravne i opće poslove
Poslovanje i rad burze, te odjela uređen je Pravilima burze koje je HANFA odobrila dana
19.05.2011. g. te njihove izmjene i dopune odobrene dana 24.11.2011. g., 23.05.2012. g. i
13.12.2012. g.
44
Pravilima burze određeni su: (ZSE pravila, 2013)
1) ciljevi, načela, djelokrug i organizacija poslovanja
2) članstvo (prava i obveze članova burze)
3) tržišta i instrumenti
4) uvrštenje (odredbe i uvjeti)
5) obveze nakon uvrštenja
6) prestanak uvrštenja
7) multilateralna trgovinska platforma
8) trgovina
9) transparentnost trgovine
10) sukob interesa
11) nadzor (nad trgovinom, članovima i izdavateljima)
12) odbor za disciplinske mjere
13) mjere zaštite tržišta
14) prijelazne i završne odredbe
Dioničari Zagrebačke burze su većinom banke i brokerske kuće. Vlasnička struktura
Zagrebačke burze na dan 31. srpnja 2013. godine prikazana je u tablici br.2.
Tablica 2: Vlasnička struktura na dan 31.07.2013.g.
R.
Br.
Naziv računa Stanje % udjela u
temeljnom kapitalu
1 HRVATSKA POŠTANSKA BANKA D.D./ZBIRNI RAČUN ZA
KLIJENTE BANKE
8,345 20.6519
2 INVESTCO D.O.O. (1/1) 4,018 9.9436
3 INTERKAPITAL D.D. (1/1) 3,479 8.6097
4 HYPO ALPE-ADRIA-BANK D.D. (1/1) 1,338 3.3112
5 HRVATSKA POŠTANSKA BANKA D.D. (1/1) 1,338 3.3112
6 BAJAKIĆ RATKO (1/1) 1,333 3.2989
45
7 PBZ D.D. (1/1) 1,331 3.2939
8 ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK D.D. (1/1) 1,331 3.2939
9 ZAGREBAČKA BANKA D.D. (1/1) 1,331 3.2939
10 RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D. (1/1) 1,330 3.2914
11 SBERBANK D.D. (1/1) 1,329 3.289
12 GALINEC JOSIP (1/1) 1,224 3.0291
13 KARLOVAČKA BANKA D.D. KARLOVAC (1/1) 1,212 2.9994
14 OTP BANKA D.D. (1/1) 1,212 2.9994
15 LUX ULAGANJA D.D. (1/1) 1,138 2.8163
16 SOCIETE GENERALE-SPLITSKA BANKA D.D. (1/1) 906 2.2421
17 EXPORTDRVO D.D. (1/1) 900 2.2273
18 TIPURIĆ DARKO (1/1) 816 2.0194
19 STUHNE MILJENKO (1/1) 800 1.9798
20 C.B.B. D.O.O. (1/1) 588 1.4552
21 JADRANSKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO (1/1) 508 1.2572
22 ISTARSKA KREDITNA BANKA UMAG D.D. (1/1) 423 1.0468
23 SKANSI DAMIR (1/1) 412 1.0196
24 CENTAR BANKA D.D. (1/1) 378 0.9355
25 PAPIĆ GORAN (1/1) 350 0.8662
26 FIM AKTIV D.O.O. (1/1) 332 0.8216
27 MARIVID D.O.O. (1/1) 332 0.8216
28 NEČUJAM D.O.O. (1/1) 332 0.8216
29 PALIĆ ANTON (1/1) 322 0.7969
46
30 OSTRIČKI MLADEN (1/1) 300 0.7424
31 PERIĆ ŽARAN (1/1) 192 0.4752
32 PERIĆ ANKA (1/1) 192 0.4752
33 AKTIV BROKER D.O.O. (1/1) 183 0.4529
34 SEGEDI KREŠIMIR (1/1) 175 0.4331
35 LONČAR SUZANA (1/1) 100 0.2475
36 SAMOBORSKA BANKA D.D. (1/1) 100 0.2475
37 INTERKAPITAL D.D. (1/1) 100 0.2475
38 STUHNE MILJENKO (1/1) 88 0.2178
39 STARIĆ DRAGO (1/1) 88 0.2178
40 PRUŽEK SNJEŽANA (1/1) 80 0.1980
41 LOCUSTA INVEST D.O.O. (1/1) 50 0.1237
42 PODRAVSKA BANKA D.D. (1/1) 37 0.0916
43 HATVALIĆ IVANA (1/1) 30 0.0742
44 VRIJEDNOSNICE OSIJEK D.O.O. (1/1) 0.0124
Izvor: http://www.zse.hr/UserDocsImages/vlas/2013-07-31-vlasnicka-struktura.pdf ,
pristup 5.8.2013.
Iz tablice je vidljivo da najveći paket dionica ima Hrvatska poštanska banka i to 20,65 %
udjela u temeljnom kapitalu. Zatim ju slijede Investco d.o.o. sa 9,94 % udjela, te
Interkapital d.d. sa 8,61 % udjela u temeljnom kapitalu i dalje redom drugi dioničari sa sve
manjim udjelima. Pa tako, najmanji udio u temeljnom kapitalu imaju Vrijednosnice Osijek
d.o.o. sa 0,012 %. također je vidljivo kako niti jedna pravna ili fizičak osoba nema većinski
paket udjela, te da su dioničari Zagrebačke burze, banke i institucije koje sudjeluju i imaju
interes u samom radu burze.
47
5.3.3. Trgovanje na Zgrebačkoj burzi
Zagrebačka burza predstavlja tržište kapitala Republike Hrvatske i upravlja uređenim
tržištem i multilateralnom trgovinskom platformom tzv. MTP tržištem. Uređeno
tržište trgovinski je segment kojim upravlja Zagrebačka burza i na kojem je moguće
trgovanje uvrštenim instrumentima. Osnovna razlika uređenog tržišta i MTP-a jest razina
transparentnosti. Transparentnost uključuje dostavu svih zakonom i Pravilima Burze
propisanih informacija o izdavatelju i uvrštenim financijskim instrumentima koji mogu
utjecati na cijenu instrumenta.
Uređeno tržište dijeli se na: (ZSE, 2013)
1) vodeće tržište
2) službeno tržište
3) redovito tržište
Vodeće tržište najzahtjevniji je tržišni segment u smislu zahtjeva koje postavlja pred
izdavatelja, osobito glede transaprentnosti. Redovito tržište obvezuje izdavatelja na
dostavu samo minimalnih infromacija propisanih Zakonom o tržištu kapitala, dok za
Službeno i Vodeće tržište postoje dodatne obveze propisane pravilima Burze.
Na uređenom tržištu može se trgovati svim financijskim instrumentima za koje Burza ima
odobrenje HANFE ili to odobrenje proizlazi direktno iz odredaba ZTK, kao što su:
dionice ili potvrde o deponiranim dionicama
obveznice ili potvrde o deponiranim obveznicama
komercijalni zapisi
dionice zatvorenih investicijskih fondova
strukturirani (prenosivi) vrijednosni papiri
svi drugi financijski instrumenti koji prema pravima koja su u njima sadržana
odgovaraju naprijed navedenim instrumentima bez obzira na naziv.
Uz uređeno tržište, Zagrebačka burza upravlja i Multilateralnom trgovinskom platformom
(MTP-om). Sukladno odredbama Zakona o tržištu kapitala, MTP nema isti status kao
uređeno tržište. Obzirom na niže zahtjeve koji se postavljaju pred izdavatelje instrumenata
48
i instrumente kojima se trguje na MTP-u, rizik investiranja u takve instrumente može biti
veći od rizika investiranja u instrumente kojima se trguje na uređenom tržištu.
Neovisno o navedenom, za instrumente primljene na MTP postoji minimum javno
dostupnih informacija kako bi se ulagateljima omogućilo donošenje utemeljenih
investicijskih odluka.
MTP Zagrebačke burze podijeljen je na:(ZSE, 2013)
1) Domaći MTP
2) Inozemni MTP
Domaći MTP namijenjen je prijamu instrumenata izdavatelja sa sjedištem u Republici
Hrvatskoj, pri čemu ne postoji obveza paralelnog uvrštenja na nekom drugom tržištu. Dok
je inozemni MTP namijenjen je prijamu instrumenata izdavatelja iz drugih država, pri
čemu je nužno da instrument za koji se traži prijam bude uvršten na burzu ili uređeno
tržište druge države.
Na MTP-u se može trgovati: (ZSE, 2013)
svim financijskim instrumentima kojima je moguće trgovati na uređenom tržištu
pravima
trezorskim zapisima
blagajničkim zapisima
svim drugim financijskim instrumentima koji prema pravima koja su u njima
sadržana odgovaraju naprijed navedenim instrumentima, bez obzira na naziv.
5.3.4. Indexi Zagrebačke burze
Indexi Zagrebačke burze dijele se na dioničke indexe i obvezničke indexe. Dioničke
indexe čine: CROBEX, CROBEX10, CROBEXindustrija, CROBEXkonstrukt,
CROBEXnutris, CROBEXplus, CROBEXtransport, CROBEXturist. Obvezničke indexe
čine: CROBIS i CROBISTR.
49
CROBEX je službeni index zagrebačke burze koji se počeo objavljivati 1. rujna 1997.
godine. Bazni datum je 1. srpnja 1997. godine a bazna vrijednost 1.000. CROBEX je index
koji je vagan na osnovi "free float" tržišne kapitalizacije pri čemu je težina pojedine
dionice ograničena na 10%. ukoliko se nekom od dionica koje sačinjavaju CROBEX nije
trgovalo predmetnog dana uzima se zadnja cijena. Uvjeti za uključenje neke dionice u
index CROBEX je samo ukoliko se dionicom trgovalo više od 90% ukupnog broja
trgovinskih dana u šestomjesečnom razdoblju.
Tablica 3: Dionice koje sastavljaju CROBEX na datum 22. srpanj 2013. godine (25
dionica izdavatelja)
Izdavatelj Broj
dionica Zadnja cijena Tržišna kapitalizacija Težina
Atlantska plovidba d.d. 1.116.416 307 342.739.712,00 2,71
Končar - elektroindustrija d.d. 1.676.733 710 1.190.480.430,00 9,43
Kraš d.d. 961.535 399 383.652.465,00 3,04
Podravka d.d. 4.336.002 262,99 1.140.325.165,98 9,03
Zagrebačka banka d.d. 12.809.678 28,97 371.096.371,66 2,94
Dalekovod d.d. 2.723.902 26,4 71.911.012,80 0,57
Ericsson Nikola Tesla d.d. 732.408 1.519,99 1.113.252.835,92 8,82
Atlantic Grupa d.d. 1.333.720 670 893.592.400,00 7,08
Petrokemija d.d. 1.670.559 197,15 329.350.706,85 2,61
AD Plastik d.d. 2.729.730 123,9 338.213.547,00 2,68
Viadukt d.d. 365.450 328 119.867.600,00 0,95
Luka Rijeka d.d. 1.495.119 110,82 165.689.087,58 1,31
Ledo d.d. 141.264 8.000,00 1.130.112.000,00 8,95
Adris grupa d.d. 4.436.715 278,5 1.235.625.127,50 9,79
Tisak d.d. 310.256 200 62.051.200,00 0,49
Valamar Adria Holding d.d. 3.360.256 163 547.721.728,00 4,34
Luka Ploče d.d. 317.225 500 158.612.500,00 1,26
Ingra d.d. 12.867.940 3,24 41.692.125,60 0,33
Vupik d.d. 602.189 124,74 75.117.055,86 0,6
50
Viro tvornica šećera d.d. 416.000 613 255.008.000,00 2,02
Dioki d.d. 1.010.515 28,75 29.052.306,25 0,23
INA d.d. 308.794 4.260,00 1.315.462.440,00 10,42
Belje d.d. Darda 2.053.872 63 129.393.936,00 1,02
Đuro Đaković Holding d.d. 1.942.241 67,48 131.062.422,68 1,04
HT d.d. 5.928.932 177,7 1.053.571.216,40 8,35
Izvor: ZSE, http://www.zse.hr/default.aspx?id=44101&index=CROBEX
Svakom od navedenih kriterija propisuje se težina od 50% te se izračuna srednji udio, tj.
vagani tržišni udjel. U sastav indexa CROBEX ulazi 25 dionica s najvećim srednjakom
udjela. Ukoliko izdavatelj ima više redova dionica koje zadovoljavaju uvjete za ulazak u
CROBEX, u index ce se uključiti samo jedan red dionica i to onaj s najvećim rangom. Na
dan 22. srpnja 2013. godine, kao što je vidljivo iz tablice, najveću težinu imale su dionice
INA d.d. 10,42%, dok su najmanju težinu imale dionice Dioki-a d.d. od 0,23%.
Index CROBEX10 počeo se objavljivati 7. rujna 2009. godine. Bazni datum je 31. srpnaj
2009. godine ,a bazna vrijednost 1.000. CROBEX10 je vagan na osnovi free float tržišne
kapitalizacije, pri čemu je težina pojedine dionice ograničena na 20%. Ukoliko se nekom
od dionica koje sačinjavaju CROBEX10 nije trgovalo predmetnog dana, uzima se
prethodna zadnja cijena. Index CROBEX10 čini 10 dionica, a one su prikazane u sljedećoj
tablici.
51
Tablica 4: Dionice u sastavu CROBEX10 na dan 22. srpanj 2013. godine
Izdavatelj Broj dionica Zadnja cijena Tržišna
kapitalizacija Težina
AD Plastik d.d. 2.729.730 123,9 338.213.547,00 2,75
Adris grupa d.d. 6.784.100 278,5 1.889.371.850,00 15,36
Atlantic Grupa d.d. 1.333.720 670 893.592.400,00 7,26
Ericsson Nikola Tesla d.d. 732.408 1.519,99 1.113.252.835,92 9,05
HT d.d. 12.103.263 177,7 2.150.749.835,10 17,48
INA d.d. 615.857 4.260,00 2.623.550.820,00 21,32
Končar - elektroindustrija d.d. 1.800.483 710 1.278.342.930,00 10,39
Valamar Adria Holding d.d. 3.360.256 163 547.721.728,00 4,45
Podravka d.d. 4.336.002 262,99 1.140.325.165,98 9,27
Petrokemija d.d. 1.670.559 197,15 329.350.706,85 2,68
Izvor: ZSE, http://www.zse.hr/default.aspx?id=44101&index=CROBEX10
CROBIS je obveznički index Zagrebačke banke koji se počinje objavljivati 1. listopada
2002. godine. Kao bazni datum utvrđen je 30. rujna 2002. godine, a bazna vrijednost
postavljena je na 100 bodova. CROBIS je cjenovni index vagan na osnovu tržišne
kapitalizacije pri čemu težina pojedine obveznice u indexu ne može prijeći 35%. Index se
računa na kraju svakog trgovinskog dana na način da se koristi prosječna dnevna cijena
ponderirana količinom za sve obveznice koje se nalaze u indexu. U slučaju da sa nekom
obveznicom koja je uključena u index nije bilo transakcija, za izračun indexa se uzima
prosječna dnevna cijena od prethodnog dana, odnosno od zadnjeg dana kada je
obveznicom trgovano
52
Tablica 5: Obveznice u sastavu Indexa CROBIS na dan 22. srpanj 2013. godine
Simbol Nominalni iznos Valuta Dospijeće Kamata Cijena Težina
RHMF-O-157A 350.000.000,00 EUR 14.7.2015 4,25 102,87 5,66
RHMF-O-15CA 5.500.000.000,00 HRK 15.12.2015 5,25 104,2 11,95
RHMF-O-167A 3.500.000.000,00 HRK 22.7.2016 5,75 104,74 7,64
RHMF-O-172A 5.500.000.000,00 HRK 8.2.2017 4,75 101,45 11,64
RHMF-O-17BA 4.000.000.000,00 HRK 25.11.2017 6,25 108,1 9,02
RHMF-O-19BA 500.000.000,00 EUR 29.11.2019 5,38 107,55 8,45
RHMF-O-203A 5.000.000.000,00 HRK 5.3.2020 6,75 109 11,36
RHMF-O-203E 1.000.000.000,00 EUR 5.3.2020 6,5 108,73 17,08
RHMF-O-227E 1.000.000.000,00 EUR 22.7.2022 6,5 109,44 17,2
Izvor: ZSE, http://www.zse.hr/default.aspx?id=44101&index=CROBIS
U sastav Index CROBIS na dan 22. srpanj 2013. godine ulazi devet obveznica. U index se
uključuju državne obveznice i obveznice državnih agencija koje su uvrštene na Zagrebačku
burzu uz sljedeće uvjete: (ZSE, 2013)
nominalna vrijednost izdanja veća ili jednaka 75 milijuna eura
dospijeće obveznica veće od 18 mj
obveznice imaju fiksnu kamatnu stopu, uz isplatu glavnice jednom, po dospijeću.
5.3.5. Poslovanje Zagrebačke burze u 2012. godini
Kada bi se 2012. na domaćem tržištu kapitala iščitavala isključivo iz statističkih burzovnih
pokazatelja, ne bi bilo lako pronaći svjetliju stranu izvješća: redovni promet dionicama
praktički je prepolovljen, a pad ukupnog prometa veći od -35% donekle je ublažen
porastom redovnog prometa obveznicama većim +107%. Dionički indeksi CROBEX i
CROBEX10 na gotovo su bili na bod jednakim razinama kao u 2011.godini.
Ipak, 2012. ostat će ponajviše u znaku početka trgovine strukturiranim vrijednosnim
papirima: prvi put od osnutka Burze omogućena je trgovina novom vrstom instrumenta, a
riječ je i o prvim vrijednosnim papirima primljenima na Inozemni MTP te o prvom
53
stranom izdavatelju na Zagrebačkoj burzi. Osim što je time proširen spektar investicijskih
proizvoda u koje je moguće ulagati na domaćem tržištu, otvorena je mogućnost ulaganja u
vrste imovine koje bi inače bile teško ili potpuno nedostupne, a s krajem godine na
Zagrebačkoj burzi bilo je moguće trgovati s ukupno 16 certifikata, kojima su temeljna
imovina zlato, nafta, njemačke obveznice i indeks DAX. Interes ulagatelja je velik te je od
sredine rujna - kada je započela trgovina certifikatima - do kraja godine ostvaren promet
strukturiranim vrijednosnim papirima u iznosu od gotovo 52 milijuna kuna. Nadalje,
promet Zagrebačke burze se smanjio za 34,9% u 2012.g u odnosu na 2011. godinu , što je
prikazano u sljedećoj tablici.
Tablica 6 : Promet Zagrebačke burze u 2011.i 2012. godini (u mil.kn)
2011. godina 2012. godina % promjene
REDOVNI PROMET
Dionice 5.233.192.378 2.914.904.102 -44,30%
Obveznice 137.445.272 285.319.563 107,6%
Prava 3 160 5233,3%
Komercijalni zapisi 2.741.568 49.800 -98,2%
Strukturirani vrijednosni
papiri
0 51.764.819 -
BLOK PROMET DIONICA 135.280.171 192.446.362 42,3%
BLOK PROMET
DUŽNIČKIH VP
415.645.066 409.457.471 -1,5%
SVEUKUPNI PROMET 5.924.304.457 3.853.942.277 -34,9%
Izvor: ZSE, preuzeto 23.7.2013.godine, http://zse.hr/UserDocsImages/reports/ZSE-
2012.pdf
Iz tablice je vidljivo kako je redovni promet dionica pao u 2012. godini za 44,30% u
odnosu na 2011. godinu. Pad je još vidljiv kod komercijalnih zapisa i to skoro za 100%, te
kod bloka prometa dužničkih vrijednosnih papira od 1,5 %. veliko povećanje i to od
54
5233,3% vidljivo je kod prava u odnosu na 2011. godinu, a osim toga povećanje se zbilo i
kod obveznica i bloka prometa dionica. No unatoč tome, sveukupni promet na Zagrebačkoj
burzi smanjio se za 34,9 %.
U 2012. godini najveći ukupni promet na Zagrebačkoj burzi ostvarila je brokerska kuća
Interkapital vrijednosni papiri d.o.o. sa oko milijardu i pol kuna prometa, tj. Sa 21,09 %
udjela u ukupnom prometu. Zatim slijede Erste&Steiermarkische Bank d.d. sa oko milijun
kuna prometa, te HITA vrijednosnice d.d. Rang lista prvih 10 brokerskih kuća s najvećim
ukupnim prometom u 2012. godini prikazana je na sljedećoj tablici.
Tablica 7: Rang lista brokerskih kuća prema ukupnom prometu u 2012.god.
RANG BROKERSKA KUĆA UKUPNI PROMET (HRK) UDJEL (%)
1 Interkapital vrijednosni papiri d.o.o 1.625.553.807,26 21,09
2 Erste&Steiermarkische Bank d.d 974.797.706,53 12,65
3 HITA vrijednosnice d.d. 867.769.906,22 11,26
4 Zagrebačka banka d.d. 832.216.650,93 10,8
5 Agram brokeri d.d 774.920.481,16 10,05
6 Privredna banka Zagreb d.d 599.547.727,79 7,78
7 Raiffeisenbank Austria d.d. 566.584.044,95 7,35
8 Fima vrijednosnice d.o.o. 461.394.654,97 5,99
9 Centar banka d.d. 202.879.625,60 2,63
10 Antea brokeri d.o.o. 142.467.859,91 1,85
Izvor: ZSE, preuzeto 25. svibnja 2013.godine, http://zse.hr/UserDocsImages/reports/ZSE-
2012.pdf
Uvrštenih vrijednosnih papira (dionica, obveznica i strukturiranih vrijednosnih papira) u
2012. godini je bilo ukupno 291. Od toga je najviše bilo dionica, 226, što je manje za 28 u
odnosu na prethodnu 2011. godinu. Uvrštenih obveznica je u 2012. godini bilo 49, što je za
55
1 manje u odnosu na 2011.godinu, te je strukturiranih vrijednosnih papira u 2012. godini
bilo 16 što je prikazano na sljedećem grafikonu.
Grafikon br. 2: Broj uvrštenih vrijednosnih papira u 2012.godini.
0
50
100
150
200
250
Dionice Obveznice Strukturirani vrijednosni
papiri
2012.god
Izvor: izradio autor
Na Zagrebačkoj burzi najviše se trguje dionicama što je i vidljivo iz prethodnog grafikona.
Najveći promet u 2012. godini, što se tiče dionica, imala je brokerska kuća Interkapital
vrijednosni papiri d.o.o sa 15,48% udjela u prometu. Najveći porast cijene u dionici
ostvario je Viadukt d.d. kojem je cijena u 2011. godini iznosila 105,00kn, a u 2012. godini
gotovo 200% više, odnosno 319,99kn. Dok je najveći pad u cijeni dionice ostvarilo
poduzeće Validus d.d. koje je u stečaju. Njegova cijena dionice u 2011.godini iznosila je
8,11, a u 2012. godini 0,50kn, što je za oko 94% manje u odnosu na prethodnu godinu.
Dionice s najvećim prometom u 2012.godini prikazane su u nastavku.
56
Tablica 8: Dionice s najvećim prometom u 2012.godini
RB OZNAKA IZDAVATELJ PROMET (HRK) UDJEL (%)
1 HT-R-A Hrvatski Telekom d.d. 599.892.872 20,06
2 PTKM-R-A Petrokemija d.d. 179.611.893 6,2
3 ADRS-P-A Adris grupa d. d. 175.211.460 6,0
4 INGR-R-A Ingra d.d. 139.414.069 4,8
5 INA-R-A Ina d.d. 120.772.894 4,1
6 ERNT-R-A Ericsson Nikola Tesla d.d. 118.400.805 4,1
7 KORF-R-A Valamar Adria Holding d.d. 114.503.973 3,9
8 ADPL-R-A AD plastik d.d 105.338.737 3,6
9 DLKV-R-A Dalekovod d.d. 83.387.774 2,9
10 KOEI-R-A Končar - elektroindustrija d.d. 77.933.058 2,7
Ostali 1.200.436.567 41,2
Ukupno 2.914.904.102
Izvor: ZSE, pruzeto 25.svibnja 2013.godine, http://zse.hr/UserDocsImages/reports/ZSE-
2012.pdf
U tablici je prikazano prvih 10 dionica Zagrebačke burze koje su ostvarile najveći promet u
2012. godini. Prvo mjesto su zauzele dionice Hrvatskog telekoma d.d. sa 599.892.873
HRK što je 20,06% udjela u prometu. Iza HT-a slijede dionice Petrokemije d.d., Adris
grupe d.d. te Ingre d.d. Na desetom mjestu nalaze se dionice Končara sa 2,7 % udjela u
prometu. Ostali čine 41,2% udjela u prometu odnosno 1.200.436.567HRK. Ukupni promet
po dionicama u 2012. godini iznosi 2.914.904.102HRK.
57
5.4. Budućnost i izgledi Hrvatskog tržišta kapitala
Tržište kapitala u RH već je godinama suočeno sa krizom. Vrijednosti indeksa tržišta
kapitala većinom su ispod svojeg kratkoročnog i dugoročnog prosjeka, a povećan je i broj
indeksa čija je vrijednost ispod srednjeročnog prosjeka. Također, Hrvatsko tržište kapitala
prolazi kroz fazu čišćenja, u kojoj će s njega sigurno otići dio tvrtki koje na burzi nisu niti
trebale biti i prepustiti mjesto izdavateljima koji bi, uslijed niže sklonosti banaka za rizik
financiranja realnog sektora, radije prikupili dionički umjesto dužničkog kapitala, što je
prilika za institucionalne ulagače.
Danas je na Zagrebačkoj burzi previše problematičnih, prerizičnih tvrtki, a institucionalni
ulagači, uglavnom mirovinski fondovi, sve češće od nekvalitetnih dosadašnjih uprava
preuzimaju aktivnu ulogu u vođenju restrukturiranja, odnosno umjesto investitora postaju
klasični dioničari. U posljednih pet godina s Burze otišlo ukupno 68 trgovačkih društava.
S ulaskom Hrvatske u Europsku uniju smatra se da će doći do pozitivnih efekata na
domaćem tržištu kapitala, iako se ne očekuje se da će odmah doći do porasta likvidnosti na
domaćem tržištu i jačanja Crobexa i ostalih indeksa ali čim dođe do barem nekakvog
poboljšanja trendova u domaćem gospodarstvu, doći će i do toga. Također je moguć veći
interes kompanija iz zemalja koje nisu članice EU-a, primjerice iz Rusije i Turske, za
ulazak u hrvatske kompanije. Tim više što je u Republici Hrvatskoj mnogo kompanija u
predstečajnoj nagodbi, koje traže izlaz iz krize, pa možda neke 'zapnu' za oko stranim
investitorima.
I domaće kompanije mogle bi s ulaskom u EU intenzivirati aktivnosti spajanja i akvizicija,
uslijed nastojanja da se bolje nose s konkurencijom izvana, odnosno ojačaju svoje
postojeće pozicije na tržištima gdje su aktivne.
Financijski sektor, odnosno tržište kapitala u RH dobro je je pripremljeno i većina
brokerskih kuća posjeduje mogućnost trgovanja na domaćim i inozemnim burzama, kao i
stabilnu bazu klijenata, a sama baza klijenata mogla bi se upravo i proširiti novim stranim
investitorima. Isto tako neka strana brokerska društva na domaćem tržištu mogla bi
nastupati partnerski s domaćim brokerskim kućama, radije nego osnivati vlastite. Sada, kad
58
je Republika Hrvatska članica EU moguće je lakše i jednostavnije zaduživanje države u
inozemstvu.
Time bi se mogla povećati kreditna aktivnost banaka prema gospodarstvu, a to bi
potaknulo oporavak poslovanja kompanija i njihovih financijskih rezultata. U konačnici,
sve bi to moglo utjecati i na cijene dionica tih kompanija, odnosno na oporavak Crobexa
koji je u 2011. i 2012. godini gotovo na istom bodu.
59
6. ZAKLJUČAK
Financijske institucije imaju vrlo važan utjecaj na funkcioniranje ekonomije u cjelini i bez
financijskih institucija, financijska tržišta ne bi mogla funkcionirati, a samim time ni tržište
kapitala u Republici Hrvatskoj.
Financijsko tržište je zajednički naziv za sva specijalizirana, međusobno povezana tržišta,
na području neke zemlje na kojima se susreću ponuda i potražnja za različitim financijskim
instrumentima. A pod financijskim instrumentima podrazumijeva se novac i njegovi
surogati te sve vrste vrijednosnih papira. Financijska tržišta obično se dijele na otvorena i
ugovorna tržišta, primarna i sekundarna tržišta, "spot" tržište i "fjučers" tržište te tržište
opcija, te tržišta novca i tržišta kapitala.
Tema ovog diplomskog rada je Tržište kapitala u Republici Hrvatskoj pa je veća pozornost
posvećena općem značenju tržišta kapitala i vrijednosnicama kojim se trguje na
navedenom tržištu. Tržište kapitala je organizirano financijsko tržište određeno ponudom i
potražnjom slobodnih vrijednosnih papira. To je mjesto koje uspješno povezuje ponudu i
potražnju za kapitalom, na kojem se susreću imatelj viška financijskih sredstava s jedne
strane, te tražitelj financijskih sredstava s druge strane. Tržište kapitala u sustav djelovanja
uključuje skup različitih financijskih institucija kako bi se transakcije kapitala odvijale u
okviru zakonskih i pravnih regulativa.
Tržište kapitala je tržište dugoročnog kapitala, tj. Tržište dugoročnih vrijednosnih papira,
osnovna i najjednostavnija podjela tržišta kapitala bila bi njegova geografska podjela na
nacionalno i međunarodno tržište kapitala. Glavni sudionici na tržištu kapitala su
investitori, korisnici kapitala i posrednici.
Dionice i obveznice su glavni instrumenti tržišta kapitala. Obveznice su vrijednosnice koje
predstavljaju dug ulagaču. Jedna od osnovnih karakteristika obveznice jest mogućnost
konverzije u drugi oblik vrijednosnog papira, a u većini slučajeva u redovne dionice koje je
izdao isti izdavatelj. Obveznice mogu biti državne, hipotekarne, municipalne te
korporacijske. Dionica je vrijednosnica koju izdaje dioničko društvo te ona označava dio
60
temeljnog kapitala tog društva, a njome je izraženo članstvo imatelja i s njom povezana
prava i obveze. Na tržištu kapitala postoje dvije vrste dionica, obične (redovne) i
povlaštene. Cijena dionice nije njena nominalna vrijednost, nego njena tržišna vrijednost.
Hrvatsko tržište kapitala razvija se još od 1918. godine kada se uspostavila prva burza. Do
2007. godine na Hrvatskom tržištu kapitala djelovale su Zagrebačka i Varaždinska burza,
međutim od 2007. godine Varaždinska burza pripojena je Zagrebačkoj burzi. Burza na
temelju Statuta ima sljedeće organe: Upravu društva, Nadzorni odbor, Skupštinu društva te
članove burze. Zagrebačka burza predstavlja tržište kapitala Republike Hrvatske i upravlja
uređenim tržištem i multilateralnom trgovinskom platformom tzv. MTP tržištem. Uređeno
tržište trgovinski je segment kojim upravlja Zagrebačka burza i na kojem je moguće
trgovanje uvrštenim instrumentima. Osnovna razlika uređenog tržišta i MTP-a jest razina
transparentnosti.
Temeljni kapital Zagrebačke burze je 40.408.000HRK, a u 2012. godini ukupni promet
smanjio se za 34,9 % u odnosu na prethodnu 2011.godinu. Dioničari Zagrebačke burze su
većinom banke i brokerske kuće. U 2012. godini dionica sa najvećim prometom bila je
dionica Hrvatskog Telekoma d.d. sa 599.892.873 HRK što je 20,06% udjela u prometu a
ukupni promet po dionicama u 2012. godini iznosi oko 3milijarde kuna.
Može se pretpostaviti da će ubrzani razvoj proizvodnih snaga u 21. stoljeću potencirati
nagli razvoj međunarodne robne razmjene, suvremenih tehnologija transporta, tokova
kapitala, prijenosa znanja i radne snage te da će se takav tijek događaja nastaviti i u
budućnosti te da će to utjecati na razvoj tržišta kapitala u Republici Hrvatskoj, tj. na razvoj
Zagrebačke burze.
61
LITERATURA
1 ) KNJIGE
Foley, J.B., (1993), Tržište kapitala, Mate, Zagreb
Klačmer Čalopa, M.,Cingula, M. (2009), Financijske institucije i tržišta kapitala,
Fakultet organizacije i informatike, Varaždin
Mishkin, F.S., And Eakins, S.G., (2006), Financijska tržišta + institucije, Mate,
Zagreb
Novak, B., (2005), Financijska tržišta i institucije, Tisak grafika, Osijek
Orsag, S., And Gulin, G.D., (1991), Uvod u ekonomiku vrijednosnih papira, Institut
za javne financije, Zagreb
Orsag, S., (1997), Financiranje emisijom vrijednosnih papira, Zagreb
Orsag, S., (2003), Vrijednosni papiri, Sarajevo
Prohaska, Z., (1996), Anaiza vrijednosnih papira, Infoinvest, Zagreb
2) WEB IZVORI
www.limun.hr
financijske institucije, dostupno na http://limun.hr/main.aspx?id=17063&Page ,
preuzeto 4.7.2013.
tržište kapitala, dostupno na http://limun.hr/main.aspx?id=13772 , preuzeto
6.7.2013.
tržište kapitala, dostupno na http://limun.hr/main.aspx?id=10209, preuzeto
6.7.2013.
vrijednosni papiri, dostupno na http://www.limun.hr/main.aspx?id=23054&Page ,
preuzeto 10.7.2013
vrijednosni papiri, dostupno na http://www.limun.hr/main.aspx?id=13719 ,
preuzeto 10.7.2013.
62
www.wikipedia.hr
dionica, dostupno na http://hr.wikipedia.org/wiki/Dionica , preuzeto 15.7.2013.
mirovinsko osiguranje, dostupno na
http://hr.wikipedia.org/wiki/Mirovinsko_osiguranje , preuzeto 6.7.2013.
obveznice, dostupno na http://hr.wikipedia.org/wiki/Obveznica , preuzeto
12.7.2013
vrijednosni papir, dospupno na https://hr.wikipedia.org/wiki/Vrijednosni_papir ,
preuzeto 10.7.2013
www.dionice.com
dostupno na http://www.dionice.com/sto-je-vrijednosni-papir.php , preuzeto
10.7.2013.
www.obveznice.hr
obveznice, dostupno na http://obveznice.info/ , preuzeto 12.7.2013.
.www.inf.inet.hr
dostupno na http://www.inf.inet.hr/dionice.html , preuzeto 15.7.2013.
www.fiba.hr
dostupno na http://www.fiba.hr/clanci5.htm , preuzeto 15.7.2013.
www.narodne-novine.hr
dostupno na http://narodne-novine.nn.hr/default.aspx , preuzeto 16.7.2013.
www.hanfa.hr
dostupno na http://www.hanfa.hr/index.php?LANG=HR&AKCIJA=1005,
preuzeto 18.7.2013.
www.sabor.hr
Sabor, statut, članak br.6 i br. 7, dostupno na
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=8180 , preuzeto 18.7.2013
www.skdd.hr
SKDD, Dostupno na http://www.skdd.hr , preuzeto 18.7.2013.
www.zse.hr
organizacija, dostupno na http://zse.hr/default.aspx?id=27 , preuzeto 20.7.2013.
uprava, dostupno na http://zse.hr/default.aspx?id=32902 , preuzeto 20.7.2013.
63
indeks CROBEX, dostupno na
http://www.zse.hr/default.aspx?id=44101&index=CROBEX , preuzeto 24.7. 2013
index CROBEX10, dostupno na
http://www.zse.hr/default.aspx?id=44101&index=CROBEX10 , preuzeto
24.7.2013
index CROBIS, dostupno na
http://www.zse.hr/default.aspx?id=44101&index=CROBIS , preuzeto 24.7.2013.
Pravila , Zagreb, lipanj 2012.god., dostupno na
http://www.zse.hr/UserDocsImages/legal/Pravila-izmjene-2012/Pravila%20-
%20procisceni%20nesluzbeni%20tekst%20-%20prosinac%202012.pdf , preuzeto
1.8.2013.
Vlasnička struktura , Zagreb, 31.7.2013., dostupno na
http://www.zse.hr/UserDocsImages/vlas/2013-07-31-vlasnicka-struktura.pdf,
preuzeto 5.8.2013.
uređeno tržište, dostupno na http://www.zse.hr/default.aspx?id=36768 , preuzeto
5.8.2013.
dostupno na http://www.zse.hr/default.aspx?id=144 , preuzeto 5.8.2013.
Pregled trgovine u 2012. godini, Zagreb, siječanj 2013. godine, dostupno na
http://zse.hr/UserDocsImages/reports/ZSE-2012.pdf , preuzeto 14.8.2013.
64
POPIS TABLICA
Broj Naziv tablice Stranica
Tablica 1 Vlasnička struktura SKDD-a 36
Tablica 2 Vlasnička struktura na dan 31.07.2013.g. 42
Tablica 3 Dionice koje sastavljaju CROBEX na datum 22. srpanj 2013. godine
(25 dionica izdavatelja)
47
Tablica 4 Dionice u sastavu CROBEX10 na dan 22. srpanj 2013. godine 49
Tablica 5 Obveznice u sastavu Indexa CROBIS na dan 22. srpanj 2013.
godine
50
Tablica 6 Promet Zagrebačke burze u 2011.i 2012. godini (u mil.kn) 51
Tablica 7 Rang lista brokerskih kuća prema ukupnom prometu u 2012.god. 52
Tablica 8 Dionice s najvećim prometom u 2012.godini 54
POPIS GRAFIKONA
Broj Naziv garfikona Stranica
Grafikon 1 Dionice 29
Grafikon 2 Broj uvrštenih vrijednosnih papira u 2012.godini. 53
POPIS SLIKA
Broj Naziv slike Stranica
Slika 1 Zagrebačka burza danas 39
65
IZJAVA
Izjavjujem da sam diplomski rad pod naslovom Tržište kapitala u Republici
Hrvatskoj izradila samostalno pod nadzorom i uz stručnu pomoć prof. dr. sc. Dragoljuba
Stojanova. U radu sam primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila
literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.
Studentica
Sanja Capan
![QHSULKRGXMXüHL]ORåHQRVWL o izmjeni Uredbe …...HR 2 HR inovativna poduzeća koja brzo rastu. Iako je projekt unije tržišta kapitala usmjeren na olakšavanje pristupa nebankovnom](https://img.pdfslide.tips/doc/110x75/5e58de8bff068432c3047b0b/qhsulkrgxmxhlorhqrvwl-o-izmjeni-uredbe-hr-2-hr-inovativna-poduzea-koja.jpg)
