Fra Ante Čovo / Duje Botteri Križni put - franjevci-split.hr · Fra Ante Čovo / Duje Botteri Križni put u Franjevačkoj crkvi u Makarskoj Franjevački samostan Blažene Djevice

Fra Ante Čovo / Duje Botteri

Križni put

u Franjevačkoj crkvi u Makarskoj

Autor teksta križnoga puta Tebe ću nasljedovati, Gospodine!: fra Ante Čovo

Autor slika postaja križnog puta: Duje Botteri

Predgovor: fra Ante VučkovićPogovor: Akademik Kuzma Kovačić Autor fotografija: Zoran Alajbeg

Grafičko oblikovanje: Kronomedia d.o.oLektura: Mila Bulimbašić BotteriNakladnik: Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja - Samostan Makarska

Naklada: 1000

Makarska 2019.

ISBN 978-953-98195-1-2cip?

Fra Ante Čovo / Duje Botteri

Križni put

u Franjevačkoj crkvi u Makarskoj

Franjevački samostan Blažene Djevice Marije na nebo uznesene

Makarska 2019.

Križni put

predgovor

Fra ante VučkoVić

Pobožnost križnoga puta nastajala je dugo. Stoljećima. Danas je uglavnom oblikovana u četrnaest postaja. Nalazimo ih posvuda. U prirodi, u blizini crkava i samostana, u crkvama i kapelicama. Veliki je i neiscrpan izvor pobožnih i umjetničkih izričaja. To je stoga što dira našu najdublju ljudsku čežnju da svojim mukama, padovima, neuspjesima i nadasve nepravdama pronađemo smisao. Nijedna patnja nije laka. No, patnja bez smisla vapi za razumijevanjem, slikom, odgovorom, svjetlom. Neshvatljivost ljudske patnje zrcali se u neshvatljivosti patnje kroz koju prolazi Bogočovjek Isus. Ako se Isusove riječi uvelike razlikuju od naših i ako su njegova djela nama nedostižna, njegova patnja nam je blizu. U patnji i nepravdi smo blizu. I nigdje nam nije toliko potrebno učiti kao u trenucima kada smo prisiljeni nositi se s patnjom, nasiljem i nepravdom. Tu nam je uzor najpotrebniji. I nigdje nam i nitko nije toliko čist i snažan uzor kao Isus u zadnjim satima svoga života. Njegova patnja nije neki teorijski i domišljeni odgovor na krik patnje. To da on pati je odgovor. Jer on je u svoju patnju ušao zbog nas. Uzeo ju je u svoj slobodi na sebe. Zbog nas. Patnja nam oduzme riječ. Njegova nam patnja vraća snagu, povjerenje i smisao. Nasilje nam oduzme i riječ i dah. Njegove nam reakcije na nasilje i nepravdu vraćaju volju i hrabrost za borbu za bolji svijet. Nepravda nas zgazi do beznačajnosti. Njegovo nam preuzimanje nepravde otvara oči za svijet kojega ne mogu vidjeti ni moć ni nasilje ni nepravda. Taj je svijet vidljiv očima vjere. A oči vjere trebaju uvijek iznova

hranu. Trebaju svjetlo. Odozgor. Svjetlo odozgor koje najteže Isusove životne trenutke stavlja u drugi okvir. Širi od nasilja, prodorniji od nepravde i dublji od moći. Okvir otkupljenja i spasenja izgubljenih u patnji, nasilju i nepravdi. Zapadni čovjek sve teže podnosi patnju. Istovremeno sve lakše dopušta sebi prizore užasna i neshvatljiva nasilja. Dok se po virtualnom svijetu množi nasilje i dok ga se proglašava neštetnim, prihvatljivim, unosnim i dobrodošlim, pogled na Raspetoga postaje sve teži. Kao da se zapadni čovjek preseljava iz stvarnoga svijeta u virtualni i kao da mu s porastom lakoće podnošenja virtualnoga nasilja sve više raste otpor prema Raspetome. Pobožnost križnoga puta je vježba ulaska u istinu i zbilju. Ova pobožnost nije virtualna. Ona je zbiljski dodir pojedinca sa Isusovim životom. Dvije stvarnosti se stapaju u jednu. Isusovo podnošenje muke kroz pobožnost križnoga puta postaje i snaga i izvor smisla i utjeha. Pojedincu i zajednici, maloj grupi i cijelome narodu. Umjetnički izričaj križnoga puta Duje Botterija služi pobožnosti. Ovdje se umjetnost ne izdiže iznad zbilje. Nije dostatna samoj sebi. Stavlja se u službu ljudskom duhu koji pobožnošću traga za smislom i utjehom. To što likovi nisu oštri i što boje govore samo strpljivom pogledu mišljeno je kao pomoć pobožnosti. Ona se treba probiti do zbilje u kojoj će vlastiti život doći u svjetlo Isusa patnika. Ove radove nije dovoljno promatrati i nije dostatno analizirati ih. Njihova se dubina otkriva tek onom tko ih susretne u molitvi.

tEBE Ću nASLJEDOVAti, GOSpODinE!uVoDna MoLitVa

Isuse, gledam Tvoj križ koji smo Ti mi ljudi priredili i na njemu vidim neprijateljstvo, zavist, nasilje, mržnju, porugu, osudu i smrt. Taj križ u meni izaziva nemoć, strah, patnju, odbijanje, neprihvaćanje... Isuse, gledam Tebe na tom križu i u Tebi vidim dobrotu, blagost, suosjećanje, milosrđe, ljubav... Ti, Isuse, na križu možeš u meni probuditi ljubav, suosjećanje, supatnju, vjeru,... Kako u Tebi, Isuse, ne prepoznati ljubav koju izričeš zamagljenim očima, osušenim usnama, probodenim rukama i nogama, glasom koji šapuće. Pokazuješ mi da me voliš u svim mojim životnim situacijama, a posebno u onim događanjima moga života koja su ponavljanje Tvojega života. Hvala Ti što nisi prestao patiti i umirati sa mnom i s nama ljudima koji danas živimo, radimo, tražimo, nadamo se, patimo i umiremo. Ti se u meni, u nama, nastavljaš prinositi Ocu nebeskom za spasenje svijeta. Vjerujem Ti, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri. Saberi me, Gospodine. Čitavo moje biće stavi pred sebe, Bože na križu. Ne dopusti mi da pred Tobom išta potisnem: ni osjećaje, ni misli, ni snove, ni nade, ni znanje, ni strah, kako bi se Ti u meni očitovao. Tvoj križni put ne traži od mene da samo razmišljam nego i da idem za Tobom i da sve u meni promijeniš prema sebi. Svojim Svetim Duhom prosvijetli me da pred svojim očima imam tvorca svoje sudbine, Tebe, raspeti Bože i da te mogu slijediti na Tvojem i svojem križnom putu. Amen.

I. POSTAJA: iSuSA OSuĐuJu nA SMrt

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Pilat je doista znao da su Isusa glavari svećenički predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: „Što dakle da učinim s ovim kojeg zovete kraljem židovskim?“ A oni opet povikaše: „Raspni ga!“ (Mk 15,10-14).

Isus je pred Pilatom, a svjetina, vođena glavarima svećeničkim, aktivno promatra što će se dogoditi. Žele njegovu smrt i to glasno izriču „raspni ga, raspni ga“. Na trenutak pokušavam zatvoriti oči, zamisliti tu okrutnu scenu i počuti smrtne pokliče. Onaj Isus koji je gledao u moje oči, koji je čitao unutar moga srca, koji je liječio moje rane, podnosi najokrutniju sudbinu: poniženje, bičevanje, ismijavanje, osudu na smrt.Danas se obavezujem da nikoga više neću osuditi svojim životom, svojim riječima i svojim djelovanjima.Stavljam se pred Tebe, Isuse, i govorim Ti srcem. Vidim Te svezanih ruku pred Tvojim neprijateljima. Sučeljavam se s Tobom. Govorim Ti s ljubavlju. Milujem Tvoje lice, darujem Ti hrabrost. Isuse, volim te. Želio bih Te osloboditi od Te žrtve, ali ne mogu. Oprosti mi, Isuse. Oprosti im.

Smiluj se nama, Gospodine! Smiluj se nama!

II. POSTAJA: iSuS uziMA tEšKi Križ


Kaže im Pilat: „Zar kralja vašega da razapnem?“ Odgovoriše glavari svećenički: „Mi nemamo kralja osim cara!“ (Iv 19, 15).

Kako su tužni ti ljudi. Čitav jedan život su iščekivali Mesiju da ih oslobodi ropstva i ugnjetavanja. Imaju Isusa pred sobom koji je hranio, ozdravljao, liječio, opraštao, poučavao novi jezik ljubavi, a oni Pilatu govore: „Naš kralj je Car!“ Što si iskusio, Isuse, kad si čuo da Tvoj narod govori: „Mi nemamo drugog kralja doli cara!“ Što si kušao, Isuse, kad si čuo presudu: „Neka se razapne!“Ne želim svojim životom stavljati križeve na druge. Želim s Tobom podnositi klevete, uvrede, ali ne želim da iz mene ikada više iziđe zlo.Gospodine, zamišljam se među svjetinom. Ja nisam vikao „neka se raspne“. Vikao sam: „nedužan si“, ali sam bio usamljen. Moj se glas nije čuo. Svi drugi su bili kao razjareni psi protiv tebe. Što si zla učinio? Želio sam zaustaviti vojnika koji Te je nemilosrdno šibao. Zatim Ti staviše onaj teški križ na ramena. To drvo bijaše teško kao svi grijesi svijeta. I Ti si ih uzeo na sebe. Oprosti mi, Gospodine. Oprosti nam.


III. POSTAJA: iSuS pADA prVi put pOD KrižEM


Zlostavljahu ga, a on pustaše, i nije otvorio usta svojih. Ko janje na klanje, odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih (Iz 53,7).

Slijedim Te, Gospodine. Tu sam odmah iza svjetine. Plačem zbog Tebe, Gospodine. Netko me vidi i izruguje mi se: „Zar još vjeruješ u njega? Zar ne vidiš kako će završiti tvoj Mesija“. Mislim na ono što sam danas od tebe učinio. Ti si netko komu se obraćam: „Trebaš!... daj mi!.. želim!“... A zatim? Ako me uslišiš, vraćam se, bez Tebe, svojim svakodnevnim poslovima do nove potrebe. Ako me ne uslišiš, spreman sam reći: „Ne vjerujem više!“ Težina Te iscrpljuje i padaš na zemlju. Ta Tvoja gesta ljubavi me spašava. Moje lice uprljano blatom, Ti si oprao.Gospodine, želim biti Tvoja ljubav u svijetu. Želim biti onaj maleni oganj koji gori i izgara i, dok se daruje, daje malo nade i ljubavi ovoj zemlji u kojoj bi svatko imao svoje pravo mjesto.Gledam Te i vidim kako nosiš taj križ, u šutnji, s ljubavlju. Gledam sebe u teškim trenucima patnje. Ne prihvaćam uvijek ono što mi se događa. Pitam se: „Zašto, Gospodine? Zašto baš meni“? Sa svim današnjim ljudima ne prihvaćam više patnju i potpisao sam njezin kraj sa slatkom smrću. Gospodine, u tenutku boli, patnje, ne napusti me. Ostani uz mene i pomozi mi nositi križ i ako padnem, ne ostavi me na zemlji. Ponovno me podigni, Gospodine.


IV. POSTAJA: iSuS SuSrEĆE SVOJu SVEtu MAJKu

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

A i tebi će samoj mač probosti dušu... A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu (Lk 2, 35. 51).

Zamišljam ovaj susret. Nesebično davanje bez obzira na bol. Isusove i Marijine oči su uprte jedne u druge. „Sin moj“... „Majka moja“... Marijo, ti ne plačeš jer trebaš dati snage Isusu. Ti Isuse, ne želiš tužiti se, jadikovati, jer trebaš dati snage majci. Tako u tom pogledu živi velika ljubav. Marijo, s ljubavlju si ga nosila u utrobi, štiteći ga od svake opasnosti. S ljubavlju si ga odgajala. S ljubavlju ga sada prinosiš za spasenje čovječanstva. Ali, kako majka može vidjeti smrt svoga sina? Samo ljubav mijenja naše svjetove i nemoguće čini ostvarivim.Pred vama, Isuse i Marijo, obećavam da ću gledati što treba drugome, a ne meni. Želim biti uza sve majke koje su iskusile smrt vlastitog djeteta. Marijo, molim te da svim majkama izmoliš strpljivost, razumijevanje, prihvaćanje i ljubav prema vlastitoj djeci. Meni, Isuse, udijeli poštovanje i zahvalnost prema svim majkama.


V. POSTAJA: šiMun CirEnAC pOMAžE iSuSu nOSiti Križ


I prisiliše nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ (Mk 15, 21).

Možda su se pomalo sažalili nad Tobom, Isuse ili su se žurili da Te što prije smaknu kako bi se, rukama uprljanim krvlju i grijehom, vratili svojim kućama. I tako prisile nekog čovjeka da uzme tvoj križ. Nazvaše ga Cirenac. I svaki put kad mi moj križ postane pretežak, tražim od Tebe: „Gospodine, pošalji mi nekog Cirenca“. Siguran sam da Ti, Isuse, nisi nikad zaboravio tog čovjeka koji Ti je barem malo ublažio Tvoje patnje.Obvezujem se da neću zatvarati oči kako bih izbjegao pogled koji me poziva, koji me očekuje, koji me treba,...Moj Gospodine, ne mogu se osloboditi ove strašne patnje, ali u šutnji i u svojoj neznatnosti tu sam s Tobom. Podržavam ovaj ogromni teret. I dok ja podržavam Tebe, ustvari Ti daješ snage meni. Znam, Gospodine, da si u mojoj boli. U patnji me Ti ne napuštaš, a u suzama Ti si moja utjeha. Hvala Ti, Gospodine.


VI. POSTAJA: VErOniKA pružA iSuSu ruBAC


Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja (Iz 53, 2-3).

Isuse, tek smo na pola puta. Tvoje je lice iznakaženo, neprepoznatljivo. Neka žena pronalazi hrabrosti izazvati okrutnost vojnika. Približava Ti se i naslanja na Tvoje lice komad tkanine da Ti dadne barem malo utjehe. Isuse, ni s njom nisi ostao u dugu. Na gestu ljubavi uzvraćaš gestom ljubavi. Ostavljaš joj utisnuto svoje lice na komadiću platna.Zauzimat ću se, Isuse, i kada je zgodno ili nezgodno i kada je lako ili teško, iskoristiti svaku priliku za činiti dobro.Želio bih imati hrabrost Veronike i napraviti sebi prostor među narodom kako bih se bacio na koljena pred Tobom i dodirnuo Tvoje lice. Želio bih imati odvažnosti da mogu braniti svoju vjeru i svoje vjerovanje. Želio bih imati hrabrosti da se Tebe nikada ne zastidim.


VII. POSTAJA: iSuS pADA DruGi put pOD KrižEM


Ja sam čovjek što upoznah bijedu pod šibom gnjeva njegova. Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje. Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakopao me u pepeo (Tuž 3, 1-2.9.16).

Pasti. To je glagol koji se savršeno slaže s mojom ljudskom naravi, jer ja i svi ljudi neprestano padamo. Ti, Isuse, padaš po drugi put pod križem jer su fizičke snage opale. Ponovno si s licem na zemlji u prašini. Padaš i ponovno ustaješ i nastavljaš put sve više oslabljen.Obvezujem se da neću nikada nikome podmetati da padne na svojem ljudskom i kršćanskom putu.Ne mogu Te više gledati, Gospodine. Želio bih se umiješati. Želio bih vikati: „Stanite, zaustavite se! Koje je zlo učinio moj Isus? Stanite!“, ali nemam vjere. Zaboravio sam Tvoje čudesne znakove, Tvoje blagoslove. Da, ja sam samo čovjek. Olako zaboravljam primljena dobročinstva. Isuse, oprosti mi i ulij u moje srce trajnu zahvalnost za Tvoja svakodnevna dobročinstva.


VIII. POSTAJA: iSuS tJEši JEruzALEMSKE žEnE


Isus se okrene prema njima pa im reče: „Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisam koje ne dojiše.’ Tad će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima : ‘Pokrijte nas!’ Jer ako se tako postupa sa zalenim stablom, što li će biti sa suhim?“ (Lk 23,28-31).

Isuse, pozivaš me da plačem nad sobom. Pozivaš majke da plaču nad svojom djecom. I bio si u pravu. To su Tvoje proročke riječi. Imam razloga plakati nad svojom zlom. Kolike suze liju majke i žene naših dana. Suze prolite zbog nasilja, nezaposlenosti, teške bolesti, beznađa,... Kolike prolite suze zbog smrti vlastitih sinova zbog rata, terorizma, krađa, droge, ceste. Stalni pokolji koji se događaju na svakom kutu ove zemlje. Iza svake smrti sina ili kćeri stoji more suza neke majke.Zauzimat ću se da svojim riječima i djelima nikada ne uvrijedim i ražalostim nijednu majku.Gospodine, daj da današnje majke ne plaču više zbog zla i mržnje. Obriši, Gospodine, suze onih majki koje su razočarane i koje se bore. Utješi, Gospodine, patnje onih žena koje se svakodnevno bore s gorčinom i tugom života.


IX. POSTAJA: iSuS pADA trEĆi put pOD KrižEM


Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti. Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu; neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade. Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom. Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek, jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi (Tuž 3, 27-31).

Zadnji čin Tvoga puta, Isuse, prema Kalvariji je treći pad pod teretom drva križa. Što se više približavaš odredištu i cilju, sve je u Tebi manje fizičke snage. Tvoje poslanje treba biti ispunjeno do kraja. Ne možeš ga prekinuti na nekom dijelu puta spasenja, koje želiš izvršiti. Padaš zauvijek i ustaješ zauvijek. Tvoje padanje i ponovno ustajanje je jasni i očiti znak da su dobro i zlo u stalnom međusobnom sukobu, ali da uvijek na kraju pobjeđuje dobro i da je s Tobom moguće doseći najuzvišeniji vrhunac ljubavi i supatnje.Gledajući Tvoj treći pad obećajem Ti, Gospodine, stalni hod u Tvojoj ljubavi, da moj hod s Tobom uvijek bude siguran i blagoslovljen.Isuse, Ti si moja snaga, Ti si moje sigurno utočište. Ako me svi napuste i ako me svi zaborave, Ti me nećeš nikada. Isuse, daruj mi samu svoju unutarnju snagu da nikada ne klonem duhom i da nikada ne ostanem zauvijek s licem na zemlji.


X. POSTAJA: iSuSA SVLAČE


Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzet (Mk 15,24).

Dragi moj Isuse. Konačno si stigao. Više ne moraš hodati. Ne moraš više nositi onaj teški križ. Sada ga trebaš čitavoga zagrliti. Trebaš s njim postati jedincata stvarnost. Ali prije moraš biti pot-puno razodjeven. Skinuli su Ti odjeću. Tvoja su ramena jedincata rana krvi. Oprosti mi, Isuse. Ne mogu Te više gledati. Osjećam malaksalost. Oprosti mi, Gospodine, za svaki put kad sam Te šibao svojim grijehom. Oprosti mi, Gospodine, za svaki put kad sam svojim nedostojnim djelovanjem, svojom rukom, stavljao trnovu krunu na Tvoju glavu. Oprosti mi, Gospodine, jer još uvijek nisam shvatio tko si Ti.Obećajem da nikog nikada više neću izvrgavati sramoti. Pomozi mi. Želim Te pronaći. Spasi me. Želim Te ljubiti. Zagrli me. Ne dopusti da se utopim u zlu svoga života bez Tebe. Svukli su Te, Gospodine... Svuci i Ti mene od svakoga mog grijeha. Obuci me svojim svjetlom.


XI. POSTAJA: iSuSA priBiJAJu nA Križ


A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegov-oj krivici: „Kralj židovski.“ A zajedno s njime razapnu i dva razbojni-ka, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva (Mk 15,25-27).

Velika je tišina. Gledam što će se dogoditi. Jedan udarac... jedan jauk... Toliki udarci... toliki krici. Začipam uši... Saginjem glavu... Ne mogu slušati... Ne mogu gledati... Moj Isus... Onaj koji je jednog dana prošao i pozvao me i preobrazio zauvijek moj plač u ples, moju bol u radost, moju žalost u osmijeh... Isus je tu... Viče, a ja ne mogu učiniti ništa. Udarci su završili... Nastala je tišina... Isus je na križu.Isuse, obećavam da neću oko sebe širiti kukanje, razočaranje, tjeskobu, beznađe i depresiju nego radost, nadu i novi život. Isuse, molim Te da mi oprostiš jer ne znam što činim. Oduzmi mi kameno srce, a daruj mi srce koje zna i hoće ljubiti. Pomozi mi vratiti se na tvoj put ljubavi koji vodi u život. Uvjeri me da smrt nije kraj, ako živim životom koji ostavlja dobar trag. Isuse, smiluj se meni!


XII. POSTAJA: iSuS uMirE nA Križu


A o šestoj uri nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete. O de-vetoj uri povika Isus iza glasa: „Eloi, Eloi lama sabahtani?“ To znači: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“ (Mk 15, 33-34.37.39).

Još jednom se ukrižuju Marijine i Isusove oči i gledaju se s neizm-jernom ljubavlju. Majko, sada doista ne možeš više ništa učiniti za svoga Sina. Sada on čini ono zbog čega je došao na ovaj svijet. Možeš samo sve čuvati i prebirati u svom srcu, a i ja zajedno s tobom. Hvala ti, Isuse, za toliku ljubav. Hvala ti što si rekao: „Umirem da bih uskrsnuo!“Mislim na sve očeve i majke koji se svakodnevno bore za kruh svagdašnji svojoj djeci. Mislim na sve očeve i majke koji se bore s opakom bolešću, a ipak trebaju biti radosni, jer ih kući čakaju djeca koja žele vidjeti snažne i hrabre roditelje.Zauzimam se da ću pomagati, podržavati, ohrabrivati takve očeve i majke.Marijo, želim Tvoju vjeru. Želim tvoju hrabrost, tvoju poniznost i tvoju veliku ljubav. Želim poput tebe u svom srcu čuvati i prebi-rati sve što je Isus za mene učinio.


XIII. POSTAJA: iSuSOVO tiJELO u MAriJinOM nAruČJu


A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kralje-vstvo Božje, odvaži se, uđe Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Josip kupi platno i skine tijelo (Mk 14, 42-43. 46).

Sada trebam zašutjeti, jer je čas plača. Isus i Marija su tu i gov-ore mi... Svaki dan mogu Isusa ponovno staviti na križ i to činim površnošću i lakoćom života jer mislim da će mi svakako biti oprošteno. Ali ne mislim na mač koji probada Marijino srce. Ne mislim na Isusove čavle. Ne mislim da Bog vidi i da mu je žao, da ga činim nesretnim. Hranim se njegovim Tijelom i njegovom krvl-ju, a grijehom pogrđujem i gazim njegovo Tijelo i njegovu Krv.Obećajem da ću odsada dobro promislit prije nego li bih opet svojim grijehom ražalostio svoga Isusa.Isuse, koji si veći od svake moje žalosti i koji preobražavaš svaku moju bol, pomozi mi vedro živjeti i radosno i odgovorno izvršavati svoje poslanje kao iščekivanje radosti blažene vječnosti s Tebom.


XIV. POSTAJA: iSuSOVO tiJELO pOLAžu u GrOB


Josip zavije tijelo Isusovo u platno te položi u grob, koji bijaše iduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu (Mk 15, 46-47).

Grob nakratko čuva Tvoje dragocjeno Tijelo kao što neka škrinja čuva neprocjenjivo blago. Sada znam: Ti ćeš uskrsnuti jer si Ti Gospodin. Shvatio sam. Da bih uskrsnuo trebam umrijeti. Da bih imao život, trebam se odreći samoga sebe. Da bih živio blaženu vječnost trebam se odreći svijeta.Isuse, odričem se svijeta i njegovih zavodljivosti. Odričem se sotone i njegovih napasti, iako je on lukavac koji me olako zave-de. Ostani sa mnom zauvijek. Uzmi me za ruku i ne ostavljam me nikada.Konačno sam sve shvatio. Sada znam komu sam predao svoj život: Gospodinu, Gospodina, Tebi, Isuse. Otvori me, Isuse, snazi mo-litve, radosti meditiranja, utjehi pomirenja i sigurnosti uskrsnuća.


tEBE Ću nASLJEDOVAti, GOSpODinE!zaVršna MoLitVa

Podigao sam svoje oči i vidio sam križ. Kolika ljubav prema meni. Kolika ljubav prema nama.Pognuo sam svoje oči i vidio sam sebe i vidio sam nas. Kolika bijeda! Koliko siromaštvo!Podigao sam oči i molio sam Te za pomoć. Pognuo si svoj pogled i rekao mi: „Pomažem ti!“Uzdigao sam svoj pogled i molio sam Te da mi oprostiš! Sagnuo si svoj pogled i rekao mi: “Opraštam ti!“Protegnuo sam svoje ruke i tražio od Tebe: „Obuhvati me“. Raširio si svoje ruke i spasio si me.Otvorio sam Ti svoje srce i rekao Ti: „Isuse, učini moje srce po srcu svom“. Otvorio si mi svoje srce da u njemu nađem mjeru svoga srca.Znam da sam Ti najbliže kad sam slab. Znam da me držiš za ruku i kad padam. Vjerujem, Gospodine, da si mi u križu ponudio spas. Ako u Tebe uprem svoj pogled, na pola pada teret moj, jer ne trpim više sam, nego sa mnom trpi moj raspeti Gospodin i ja. Amen.

Križni put nA SLiKAMA DuJE BOttEriJA

pogovor

kuzMa koVačić

Umjetnik, bilo slikar bilo kipar, kad oblikuje Spasiteljevu Muku, dramu Križnoga puta, suosjeća sa Isusom Bogočovjekom i ta stvaralačka empatija očituje se koliko u prizorima Muke toliko i u jeziku svake umjetnosti. U likovnoj umjetnosti to se naglašeno i najpotpunije događa zbog posebnoga razloga –tvoriva, tjelesnosti kiparske, odnosno slikarske tvari, kojom se najbolje izražava Utjelovljenska tajna, tajna Bogočovjeka. Kipar Duje Botteri tu je istinu, tu tajnu izrazio u svojim slikama – četrnaest postaja Križnoga puta – u drevnoj slikarskoj tehnici (tvorivu) pčelinjega voska pomiješanog s pigmentima – enkaustici , tehnici pomalo zaboravljenoj i napuštenoj u suvremenom slikarstvu. No, slikar Duje Botteri nije tu tehniku i postupak izabrao zbog mjere neobičnosti ili zanimljivosti, nego zato, vjerujem što je ta slikarska tvar puna svjetlosti, otajne svjetlosti darovana pčelama, Gospinim pratiteljicama na čuvanje, da svjedoče čudesnost Božjega stvorenja. Tom mističnom svjetlošću obojenoga

voska naslikao je dirljive prizore „Krista osuđuju na smrt“, „Isus susreće jeruzalemske žene“, „Kalvarija“, „Isusa polažu u grob“ gotovo elfajumskom ljepotom minucioznih, plemenitih namaza boje i poteza kista, sve do zahtjevnoga Kristova lika („Isusa svlače“, „Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ“ i druge), figure zaodjenute simboličnim crvenilom što se pretvara u čistu slikarsku riječ.Vrhunac pak postiže u mističnoj svjetlosti Kristova lica i auri koja kruni njegov lik, svjetlosti što naviješta veličanstveni Uskrs. Prijelaz iz Muke i smrti u Uskrsnuće, taj neopisiv spasenjski događaj, može se naslikati samo u likovnome jeziku i pripadajućem mu tvorivu – jedinstvu duhovnoga i tvarnoga. Do te je spoznaje i njenoga obilatog ploda autora ovoga Križnoga puta vodilo nadahnuće Odozgor te iskreno poštivanje davnih i bližih predšasnika, tako da je uspio povezati vremena koja dijele naše od „onih dana“ i približiti nas Ljubavi Božjoj.

1Enkaustika (grč. enkaiein - paliti) Enkaustike je jedna od najstarijih slikarskih tehnika. Prirodni pigmenti se miješaju sa zagrijanim pčelinjim voskom. Tako pripremljena boja vruća se

nanosi na drvenu podlogu. Najsačuvanije slike u povijesti umjetnosti nastale su u ovoj tehnici.2El Faiyûm, mjesto u Egitu. Najznačajnije slike nastale u tehnici enkaustike pronađene su u ovom mjestu a nastale su između 100 i 300 godine.

DuJE BOttEri

životopis

Duje Botteri rodio se u Splitu 26. ožujka 1985. godine. Nakon završenog školovanja na srednjoj Umjetničkoj školi upisuje Kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu gdje je 2008. godine i diplomirao. Tom prigodom mentor prof. Kuzma Kovačić otvorio je njegovu izložbu pod nazivom: Pustinjaštvo u kamenu. Kao student sudjelovao je na nekoliko zajedničkih izložbi. - 2008. postaje članom Franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja. Djelujući u franjevačkoj zajednici oblikovao je čitav niz likovnih rješenja od kojih možemo izdvojiti:- 2012. tvrđava Sinj, II. postaja križnog puta, Isus uzima križ, bronca - 2013. Sumartin, Župna crkva sv. Martina, Središnji oltar i ambon, kamen - 2013. Dubrava kod Šibenika, Župna crkva Gospe od Zdravlja, Središnji oltar i ambon, kamen - 2014. Split, Trstenik, Franjevački samostan sl. Božjeg fra Ante Antića, idejno rješenje prostora samostanske kapele - 2015. Lećevica, Kapela Gospe Lurdske, oblikovanje liturgijskog prostora

- 2016. umjetnička grafika s likom Gospe Sinjske u prigodi tristote obljetnice krunjenja slike (1716. – 2016.), prihod od prodaje grafike namijenjen je korisnicima Fonda Gospe Sinjske - od 2010. do 2016. radi u staklu djelo: Pjesma stvorenja sv. Franje Asiškog za Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske- 2017. Runovići, Krist, raspeti i uskrsli, bronca - 2018. nakon deset godina provedenih u samostanu nastavlja svoj put u svijetu- 2019. postaje članom Hrvatske udruge likovnih umjetnika – Split- 2019. Makarska, Franjevački samostan Blažene Djevice Marije na Nebo uznesene, križni put, enkaustika na drvu- 2019. Vinjani Donji, Župna crkva sv. Roka, Središnji oltar i ambon, kamen - 2019. Samostalna izložba: Iskanje, zgrada Stare gradske vijećnice u Splitu

Živi i djeluje u Splitu. Umjetničkim radom u tišini ateljea posvećuje se traženju svjetla oblikujući umjetnički izričaj radom u različitim kiparskim i slikarskim tehnikama.

iSBn 978-953-98195-1-2

Franjevačka provincija Presvetog otkupitelja - Samostan Makarska

Documents

Fra Ante Čovo / Duje Botteri Križni put - franjevci-split.hr · Fra Ante Čovo / Duje Botteri Križni put u Franjevačkoj crkvi u Makarskoj Franjevački samostan Blažene Djevice