Geografija Hrvatske

I. GEOGRAFSKA OBILJEŽJA HRVATSKEI. GEOGRAFSKA OBILJEŽJA HRVATSKE

VELIČINA, GEOGRAFSKI SMJEŠTAJ I POLOŽAJVELIČINA, GEOGRAFSKI SMJEŠTAJ I POLOŽAJ

VELIČINA TERITORIJAVELIČINA TERITORIJA

–– prema površini (56 542 km2) i broju stanovnika (4 437 460 stanovnika 2001.) Hrvatska spada u red manjih europskih država–– prema površini se nalazi na 26. mjestu (od 44 države)

površinom veće države: Austrija, Češka, Irska, Litva i Letonijapovršinom manje države: BIH, Slovačka, Estonija, Danska, Švicarska, Nizozemska

–– prema broju stanovnika nalazi se na 27. mjestudemografski veće države: Slovačka, Danska, Finska, Moldavija, Norveškademografski manje države: BIH, Irska, Litva, Albanija, Letonija

–– zbog velike razlike u gustoći naseljenosti Europe (veliki dijelovi su rijetko naseljeni ili nenaseljeni), Hrvatska ima natprosječnu gustoću naseljenosti (78,5 st./km2)

gušće naseljene europske države: Nizozemska (385 st./km2), Belgija (333), Ujedinjeno Kraljevstvo (242), Njemačka (230), Italija (188), Švicarska (176)rjeđe naseljene europske države: Irska (51), Letonija (37), Estonija (32), Švedska (20), Finska (15), Norveška (14)

GRANICEGRANICE

–– Hrvatska ima vrlo duge granice (2028 km kopnene granice) zbog specifičnog lučnog oblika

Tab. 1. Duljine granica Hrvatske sa susjednim državama

Država Duljina granice (km) Udjel (%)Bosna i Hercegovina 932 46,0Slovenija 501 24,7Mađarska 329 16,2Srbija 241 11,9Crna Gora 25 1,2Ukupno 2028 100,0–– granice su djelomično određene na osnovi prirodno-geografskih elemenata i općenito su potvrđene međudržavnim ugovorima–– granične rijeke:

a) Mura, Sutla, Bregana, Kupa, Čabranka i Dragonja – prema Slovenijib) Mura i Drava – prema Mađarskojc) Sava, Una, Glina i Korana – prema BIHd) Dunav – prema Srbiji

–– granične planine:a) Plješivica, Dinara, Kamešnica – prema BIHb) Žumberačka i Maceljska gora – prema Sloveniji

–– morska granica Hrvatske – najduža granica: 930 km

JADRANSKO MOREJADRANSKO MORE

–– rubno more Sredozemnog mora–– relativno malo (135 000 km2) i relativno plitko (1233 m)–– zbog svojih hidrogeografskih obilježja i položaja (duboke uvučenosti u europsko kopno) ima veliko značenje za Hrvatsku i

kontinentalne zemlje srednje i jugoistočne Europe–– hrvatsko obalno more zauzima 31 067 km2 (sastavni dio državnog teritorija) – 12 nm (22,2 km) od zamišljene crte koja

povezuje najisturenije točke otoka ili kopna ispred kojeg nema otoka–– unutrašnje morske vode – između obale kopna i zamišljene linije–– teritorijalno more – izvan zamišljene linije–– epikontinentski pojas – pojas od morske granice hrvatske do „linije sredine“ nad kojim Hrvatskoj po međunarodnom pravu

pripada prvenstvo na istraživanje i iskorištavanje prirodnih bogatstava mora i podmorja

1

–– gospodarsko značenje Jadranskog mora – tradicionalne djelatnosti (ribarstvo, pomorstvo, turizam) i eksploatacija zemnog plina iz novootkrivenih ležišta u sjevernom Jadranu

–– dužina kopnene obale (bez otoka): 1777 km – najduža kopnena obala u Jadranskom moru–– dužina obale otoka: 4058 km–– ukupna dužina obale: 5835 km – 74% ukupne dužine obale Jadranskog mora–– zračna udaljenost obale (ušće Dragonje – rt Oštro): 524 km → koeficijent razvedenosti obale: 3,4; ako se u obzir uzme i dužina

obale otoka, koeficijent razvedenosti iznosi 11,1 (jedna od najrazvedenijih obala u svijetu)–– veliki broj otoka – ukupno 718, od čega je 47 naseljenih

Tab. 2. Najveći hrvatski otoci prema površini i broju stanovnika 2001.

Otok Površina(km2) Otok Br.st. (2001.)1. Krk/Cres 406 1. Krk 17 6002. Brač 395 2. Korčula 16 2003. Hvar 300 3. Brač 14 0004. Pag 285 4. Hvar 10 8005. Korčula 276 5. Rab 9 4006. Dugi otok 114 6. Lošinj 84007. Mljet 100 7. Pag 8400

GEOGRAFSKI SMJEŠTAJGEOGRAFSKI SMJEŠTAJ

–– krajnje točke:a)a) jug – otok Galijula u Palagruškoj skupini (42°23`N)b)b) sjever – Žabnik u Međimurju (46°33Ń)c)c) zapad – rt Lako u Istri (13°30É)d)d) istok – Rađevac (dio Iloka) (19°27É)

–– prema geografskim obilježjima Hrvatska je srednjoeuropsko-sredozemna zemlja, smještena na dodiru panonskog, dinarskog, jadranskog i predalpskog prostora (različitost prirodno-geografskih i društveno-geografskih obilježja)

–– velike prirodne cjeline Hrvatske:1)1) panonsko-peripanonska regija2)2) gorsko-planinska regija3)3) mediteranska regija ili hrvatsko primorje

Panonsko-peripanonska regijaPanonsko-peripanonska regija

–– površinom najveća (54,4% površine) i najmnogoljudnija (67,2% stanovništva) regija Hrvatske–– građena je od tercijarnih i kvartarnih naslaga na kojima se razvilo plodno tlo (50% površine je obradivo) pa su se razvila

najvažnija poljoprivredna područja (Slavonija)–– na dodiru s gorskom Hrvatskom u južnom dijelu (Kordun) prevladava krški reljef–– glavna ležišta nafte i zemnog plina u Hrvatskoj – savska i dravska potolina–– prirodno-geografski najraznovrsnija hrvatska regija – dvije osnovne cjeline:

1)1) Istočna Hrvatska – pravi panonski prostor na istoku (ravnica visine do 100 m), a prijelazni na zapadu gdje se izdiže nekoliko gora do 1000 m (Psunj, Papuk, Dilj, Krndija…)

2)2) Središnja Hrvatska – peripanonski prostor – izmjenjuju se riječne doline i manje ravnice s pobrđima do 500 m visine i izdvojenim gorama višim od 500 m (Žumberačka gora s najvišim vrhom Svetom Gerom, 1181 m, Ivanščica, Medvednica, Samoborska gora, Strahinščica, Plešivica…)

–– naselja – u brežuljkastim krajevima raštrkana, a u nizinama i riječnim dolinama zbijena naselja–– Središnja Hrvatska – najvažniji dio Hrvatske u prometnom, demografskom i gospodarskom smislu–– posebno važnu ulogu ima Zagreb (683 000), jedno od najvažnijih čvorišta ovog dijela Europe–– u Zagrebu se križa devet prometnih pravaca, od kojih su neki i dijelovi transeuropskih prometnih koridora (najkraća veza

Podunavlja i Jadrana; kontakt dinarskog i predalpskog prostora)

–– veći gradovi nizinske Hrvatske:Osijek (91 000)Slavonski Brod (57 000)

2

Karlovac (49 000)Sesvete (43 000)Varaždin (41 000)Sisak (37 000)Vinkovci (34 000)Velika Gorica (33 000)Bjelovar (27 000)Koprivnica (25 000)Vukovar (24 000)Požega (21 000)Đakovo (20 000)

Gorsko-planinska regijaGorsko-planinska regija

–– površinom najmanja (14%) i naslabije naseljena regija (2,1% stanovništva)–– glavne prirodne cjeline:

LikaGorski kotarOgulinsko-plaščanska udolina

–– rijetka naseljenost posljedica je nepovoljnih prirodno-geografskih i društveno-geografskih faktora–– relativno visok krški prostor, građen od mezozojskih vapnenaca, nepovoljan za intenzivnije gospodarsko iskorištavanje–– u reljefu se izmjenjuju nizovi visokih gora i planina međusobno odvojenih dolinama i poljima u kršu (Ličko, Gacko,

Krbavsko, Ogulinsko, Plaščansko, Koreničko, Gračačko, Delničko…)–– obradivo je samo 11% površine – uglavnom u poljima u kršu i riječnim dolinama–– pod šumama je 50% površine gorske Hrvatske–– gospodarstvo – ograničeno na ekstenzivno ratarstvo, stočarstvo, tradicionalno šumarstvo i drvnu industriju pa se nisu razvila

veća naselja–– veća naselja gorske Hrvatske:

Ogulin (8 800)Gospić (5 800)Delnice (4 500)Otočac (4 300)Gračac (2 600)Vrbovsko (1 900)Ravna Gora (1 900)Brinje (1 700)Lički Osik (1 700)Plaški (1 600)Korenica (1 500)

–– ostala naselja imaju manje od 1000 stanovnika, a većina i manje od 100, s tendencijom daljeg smanjivanja uslijed negativnih demografskih procesa

–– gorsko-planinska regija ključna je u smislu povezivanja hrvatskih krajeva – dinarski gorski niz u tom području je najniži i naprohodniji, s nekoliko planinskih prijevoja preko kojih prolaze ceste i željezničke pruge koje povezuju panonsko-peripanonski i primorski dio Hrvatske

–– prometnice su stare i ne odgovaraju današnjim zahtjevima pa se pristupilo njihovoj modernizaciji, što je jedan od preduvjeta budućeg razvoja i djelomične revitalizacije tog područja

–– regija ima velike mogućnosti za razvoj turizma

Mediteranska regija ili hrvatsko primorjeMediteranska regija ili hrvatsko primorje

–– obuhvaća 31,6% površine i 30,6% stanovništva Hrvatske–– podjela mediteranske regije (uzdužno):

1)1) otoci2)2) usko obalno područje3)3) zaleđe

3

–– podjela u smjeru sjever-jug:1)1) sjeverno hrvatsko primorje – Istra, Kvarner, Podvelebitsko primorje s otocima2)2) južno hrvatsko primorje ili Dalmacija – sjeverna, srednja i južna

–– vapnenačka građa, krški reljef i hidrografija s malo plodnog tla (oko 15% površine) ograničenog na polja u kršu i flišna područja – uzgoj vinove loze i mediteranskih kultura

–– najvažnija flišna područja: unutrašnja Istra, Vinodol, dijelovi Krka i Raba, Ravni kotari, Kaštela, Poljica, dijelovi Makarskog primorja i Konavle

–– važno poljoprivredno područje je delta Neretve–– najvažnija poljoprivredna područja u Dalmatinskoj zagori su Sinjsko i Imotsko polje

–– mediteranska regija je prostor najstarije urbanizacije – najstariji gradovi nastali su u razdoblju grčke i rimske kolonizacije (prvo su kolonizirani otoci, a poslije i obala)

–– najveći grčki gradovi: Issa (Vis), Pharos (Stari Grad na Hrvaru), Korkyra Melaina (Korčula), Tragurion (Trogir)–– rimsko razdoblje – dominantno značenje kao središte rimske provincije Dalmatiae imala je Salona (tada najveći grad na

istočnoj obali Jadrana s oko 60 000 stanovnika)–– zbog duge urbane tradicije, slabijih mogućnosti razvoja poljoprivrede u zaleđu i procesa litoralizacije hrvatsko primorje je do

danas ostalo najurbaniziraniji dio Hrvatske–– najveći gradovi mediteranske regije:

Split (174 000)Rijeka (143 000)Zadar (69 000)Pula (58 000)Šibenik (37 000)Dubrovnik (30 000)Solin (16 000)Rovinj (14 000)Metković (13 000)Makarska (13 000)Sinj (11 000)Knin (11 000)Trogir (11 000)Poreč (10 000)

–– dominantno značenje u gospodarstvu danas ima turizam pa se hrvatska obala ubraja među važnije turističke regije Sredozemlja

–– osim turizma razvijeni su industrija, ribarstvo, pomorstvo, poljoprivreda…

GEOGRAFSKI POLOŽAJGEOGRAFSKI POLOŽAJ

–– osnovna odrednica geografskog položaja Hrvatske je kontaktnost – na dodiru različitih europskih civilizacijskih krugova:1)1) srednjoeuropski civilizacijski krug – utjecaji sa sjevera preko Germana (Nijemaca i Austrijanaca) i Mađara;

katoličanstvo, protestantizam i judaizam2)2) sredozemni civilizacijski krug – sa zapada preko Talijana (katoličanstvo)3)3) jugoistočnoeuropski ili balkanski – s istoka i jugoistoka preko Srba (pravoslavlje) i Turaka (islam)

–– različiti utjecaji potvrdili su se kroz različitu političku pripadnost Hrvatske ili njezinih dijelova kroz povijest–– Hrvatsko primorje je od 1410. do 1797. bilo u političkom zajedništvu s Venecijom (dijelovi su i u 20. st. bili pod upravom Italije)–– nizinska i gorska Hrvatska, a u 19. st. i cijela Hrvatska bili su pod autrijskom (i mađarskom) upravom–– utjecaji jugoistočnoeuropskog kulturnog kruga očitovali su se kroz susjedstvo s proširenim Osmanskim Carstvom, a u 20.

st. i u zajedničkoj Jugoslaviji–– utjecaji srednjoeuropskog i sredozemnog kulturnog kruga bili su dugotrajniji pa su ostavili jači utisak na društveno-gospodarska

obilježja Hrvatske, dok je utjecaj jugoistočnoeuropskog kulturnog kruga bio kratkotrajniji pa su i utjecaji slabiji–– Hrvatska se nalazi na razmeđi Istoka i Zapada, a takav položaj se u prošlosti zbog sukoba negativno odražavao na razvoj i

teritorijalni integritet Hrvatske–– teritorijem Hrvatske je dugo vremena prolazila vojna granica između dvaju svjetova te je ometala normalan razvoj–– od 1102. do 1991. Hrvatska nije bila samostalna, nego je pripadala drugim državnim zajednicama

PROMETNI POLOŽAJPROMETNI POLOŽAJ

–– prometni položaj Hrvatske je križišno-tranzitni – područjem Hrvatske prolaze neki važni transverzalni i longitudinalni prometni koridori međunarodnog značenja

4

–– najvažniji prometni koridori:Beč – Zagreb – SplitBudimpešta – Zagreb – Rijeka (Vb)posavski koridor (tunel kroz Karavanke – Posavina – Srbija – Makedonija, Rumunjska, Bugarska, Grčka, Turska) (X)bosansko-neretvanski koridor (Budimpešta – Pečuh – Osijek – Sarajevo – Mostar – Ploče) (Vc)jadranski koridor (Trsr, Rijeka, Split, Dubrovnik, Tirana, Atena)

–– prometnice koje prolaze tim koridorima imaju važno značenje i za povezivanje naših krajeva–– prometnim značenjem najviše se izdvaja Središnja Hrvatska – ima najpovoljniji položaj s obzirom na oblik nacionalnog

teritorija i smjerove glavnih prometnica–– posebno je važna uloga grada Zagreba, koji predstavlja jedno od najvažnijih prometnih čvorišta ovog dijela Europe. U Zagrebu

se križa 9 važnih prometnih smjerova, a neki su od međunarodnog značenja.–– potencijalno važno koridori su:

podravski koridor – povezivanje srednje i jugoistočne EuropeDunav – potencijalno važan za povezivanje srednje Europe i Crnog mora (unutrašnji plovni put)

–– Hrvatska je važna tranzitna zemlja za neke europske kontinentalne zemlje bez izlaza na more pa svoj izlaz na more ostvaruju preko Hrvatske (Mađarska, Austrija, Češka, Slovačka, Srbija…)

–– posebnu važnost u tranzitnom smislu imaju hrvatske luke kao početne/završne točke na prometnim koridorima–– budući da zbog oblika teritorija najkraće veze istočne Hrvatske i Dalmacije prolaze preko BIH, ona ima veliku važnost za

povezivanje pojedinih dijelova Hrvatske (bosansko-neretvanski koridor) → Hrvatska i BIH u prometno-geografskom smislu čine čine jednu cjelinu

–– brodskim vezama Hrvatska je povezana s Italijom

GEOMORFOLOŠKE OSOBINE HRVATSKEGEOMORFOLOŠKE OSOBINE HRVATSKE

–– područje Hrvatske pripada Euroazijskom sustavu mlađeg ulančanog gorja (dio zapadne, sredozemne oblasti)–– osnovne geomorfološke jedinice (odgovaraju geotektonskim jedinicama) su:

1)1) gorski sustav Dinarida2)2) Panonska međugorska zavala3)3) Jadranska međugorska zavala

–– s egzogeno-geomorfološkog aspekta reljef Hrvatske pripada fluvijalno-erozijskoj oblasti umjerenog pojasa – prevladava fluvio-denudacijski i fluvio-akumulacijski reljef, a u prostoru s vapnenačko-dolomitnim sastavom prevladavaju krški i fluviokrški geomorfološki procesi i oblici

5

OPĆE MORFOLOŠKE OSOBINEOPĆE MORFOLOŠKE OSOBINE

–– od krede traju intenzivni endogeni (boranje, rasjedanje, epirogeneza) i egzogeni procesi koji su rezultirali izrazito diferenciranom reljefnom strukturom područja Hrvatske

Hipsometrijske osobine reljefaHipsometrijske osobine reljefa

–– Hrvatska je pretežno nizinska zemlja–– 0-200 m – 53% površine; obuhvaća nizine, brežuljkasta područja nižih pobrđa, predgorske stepenice, lesne i krške zaravni–– 200-500 m – 26% površine; brežuljkasti krajevi i pobrđa–– 500-1000 m – 17% površine; gore–– 1000-1500 m – 4% površine; sredogorja–– više od 1500 m – 0,2%; najviši dijelovi Dinare (1831 m), Kamešnice, Biokova, Velebita, Plješivice, Velike Kapele, Risnjaka,

Svilaje i Snježnika–– zonalnost visinskih kategorija od sjevera prema jugu:

nizinski krajevi prevladavaju u panonskom prostorubrežuljkasta područja i pobrđa prevladavaju u peripanonskom prostorusredogorski i visokogorski reljef prevladava u Dinaridimaniže gore, pobrđa i niske zaravni najzastupljenije su u jadranskom primorju

Vertikalna raščlanjenost ili energija reljefaVertikalna raščlanjenost ili energija reljefa

–– visinske razlike između najviše i najniže nadmorske visine na jediničnoj površini (1 km2)–– 0-5 m/km2 (16%) – nizine:

akumulacijske fluvijalne nizine panonskog prostoranajniži dijelovi većih kotlina i zavala unutar gorskog područjadijelovi zaravni u kršu dolinske ravni vodotoka

–– 5-30 m/km2 (37%) – slabo raščlanjene ravnice:područje lesnih zaravnidisecirane riječne teraseniži dijelovi predgorskih stepenica

–– 30-300 m/km2 (26%) – slabo do umjereno raščlanjeni reljef:pobrđaviši dijelovi predgorskih stepenica i nižih gorja

–– 300-800 m/km2 (21%) – izrazito raščlanjeni reljef – sredogorska i visokogorska područja (Velebit, Biokovo, Dinara)

Nagib padinaNagib padina

–– manji nagibi (0-2° i 2-5°) – fluvijalne nizine i lesne zaravni–– veći nagibi (5-12° i 12-32°) – pobrđa i sredogorja–– veliki nagibi (32-55 i 55+°) – visoka gorja i strme obale

STRUKTURNO-GEOMORFOLOŠKE I MORFOGENETSKE OSOBINE RELJEFASTRUKTURNO-GEOMORFOLOŠKE I MORFOGENETSKE OSOBINE RELJEFA

–– prema obliku, visini, raščlanjenosti i nagibima u Hrvatskoj se može izdvojiti šest osnovnih tipova reljefa:1)1) nizinski ili ravničarski – poloji, terasne nizine, riječne terase, fluvio-močvarne nizine, fluvio-eolske nizine2)2) ravnjačarski ili zaravanski – lesne zaravni i predgorske stepenice3)3) brdski – pobrđa, polja u kršu, zaravni u kršu, flišne udoline4)4) gorski ili planinski – gromadna i otočna gorja, gorski masivi i hrptovi5)5) podmorski – prečage i zavale6)6) obalni – klifovi, rijasi, delte, žala i otoci

6

–– prema strukturno-geomorfološkim osobinama reljef se dijeli na:1)1) denudacijsko-tektonski – gorski ili planinski reljef2)2) denudacijsko-akumulacijski – ravnjačarski i brdski reljef3)3) akumulacijsko-tektonski – nizinski reljef

DENUDACIJSKO-TEKTONSKI GORSKI RELJEFDENUDACIJSKO-TEKTONSKI GORSKI RELJEF

–– reljef nastao aktivnim tektonskim procesima tijekom alpske orogeneze (traje i danas)–– oblikovanje gorskog sustava Dinarida i otočnih gora i zavala u širem Panonskom prostoru–– karakteristični su velika vertikalna raščlanjenost i nagibi – prevladavaju denudacijski geomorfološki procesi–– prema geološkim osobinama, nastanku, razvoju i dinamici na području Hrvatske se mogu izdvojiti:

1)1) gromadna gorja2)2) gorski masivi i hrptovi Unutrašnjih Dinarida3)3) gorski masivi, hrptovi i grede Vanjskih Dinarida

Gromadno gorjeGromadno gorje

–– stijenski kompleksi borani su tijekom paleozoika (kaledonska i hercinska orogeneza), zatim su sniženi i zaravnjeni i ponovno su izdignuti rasjednim pokretima tijekom neogena i kvartara

–– u tektonskom smislu predstavljaju ih stršenici (horstovi) – remobilizirani mlađi gorski masivi i hrptovi–– u geomorfološkom smislu to su otočne gore središnje i istočne Hrvatske (sredogorja i niska gorja)–– istočna Hrvatska – Papuk (953 m), Krndija, Psunj, Požeška gora–– središnja Hrvatska – Moslavačka gora, Medvednica, Kalnik, Ivančica, Strahinjčica, Ravna gora…

Gorski masivi i hrptovi zone Unutrašnjih DinaridaGorski masivi i hrptovi zone Unutrašnjih Dinarida

–– područje Zrinske, Trgovske, Petrove, Žumberačke gore i Kremešnice–– hrptovi i masivi oblikovani su na sedimentno-metamorfnoj osnovi te su naknadno disecirani riječnim dolinama–– kao posljedica višestrukog izdizanja i smirivanja tektonske aktivnosti te prevladavanjem denudacije oblikovan je stepeničas

tlocrt poprečnih profila gora–– smjenjuju se strme padine i zaravnjeni nivoi (stariji i mlađi pedimenti); gore često nemaju izražen smjer pružanja

Hrptovi, masivi i grede zone Vanjskih DinaridaHrptovi, masivi i grede zone Vanjskih Dinarida

–– područje Ćićarije, Risnjaka, Kapele, Plješivice, Dinare, Velebita, Moseća i Mosora–– ulaze u kategoriju mlađih tipova morfostruktura alpskog orogena–– na dominantno karbonatnoj osnovi (vapnenci, dolomiti) oblikovali su se linearno izduženi ulančani nizovi gorskih hrptova,

greda i masiva međusobno odijeljenih međugorskim potolinama (zavalama tektonskog podrijetla)–– gorska uzvišenja pružaju se u dinarskom pravcu (SZ-JI)–– podudarnost tektonske strukture i reljefa – uzvišenja odgovaraju antiklinalama i antiklinorijima, a udubljenja sinklinalama i

sinklinorijima–– zbog karbonatne podloge prevladavaju krški i fluviokrški reljef–– najviši dijelovi gora (viši od 1400 m) imaju tragove pleistocenske glacijacije (Risnjak, Velebit, Biokovo, Dinara) – ledenjačke

doline, cirkovi, morene

Zaravni u vapnencimaZaravni u vapnencima

–– nivoi zaravnjavanja nastali kao posljedica smirivanja tijekom izdizanja gorskih sustava Dinarida–– prevladavaju denudacijski procesi (korozija, fluvijalna erozija)–– Sjevernodalmatinska i Južnoistarska zaravan

DENUDACIJSKO-AKUMULACIJSKI RELJEFDENUDACIJSKO-AKUMULACIJSKI RELJEF

–– osnovne morfostrukture denudacijsko-akumulacijskog tipa reljefa su:7

1)1) ravnjačarski ili zaravanski – lesne zaravni i predgorske stepenice2)2) brdski – pobrđa, polja u kršu i flišne udoline

Lesne zaravniLesne zaravni

–– oblikovane su akumulacijom debelih naslaga (30-60 m) lesa ili lesu sličnih naslaga na zaravnjenim tektonskim blokovima–– izvorne naslage su preoblikovane korozijsko-sufozijskim, padinskim i fluvijalnim procesima–– čisti korozijsko-sufozijski reljefni oblici – lesne doline i lesne ponikve–– heterogeni korozijsko-sufozijsko-fluvijalno-padinski reljefni oblici – lesne piramide, lesni bunari, lesne provalije, lesni

strmci, surduci–– s povećanjem vlažnosti i oglinjenosti lesnih naslaga, vodeću ulogu preuzimaju potočna ili riječna erozija, jaruženje i spiranje

Predgorske stepenicePredgorske stepenice

–– brežuljci uz gore ili blage kosine u njihovom podnožju (npr. Medvednice, Velebita, Dinare)–– prevladava rebrasti reljef – izmjena rebara i potočnih dolina–– nastale su usporedno-unazadnim pomicanjem gorskih fasada djelovanjem padinskih procesa u razdoblju smirivanja

tektonske aktivnosti i plošne denudacije u suho-toplim i suho-hladnim klimama (pliocen i pleistocen)–– prema ekspoziciji u panonskom i peripanonskom dijele se na prigorja (jug) i podgorja (sjever)

PobrđaPobrđa

–– veća zrelost i dinamika reljefa od predgorskih stepenica i izraženiji utjecaj tektonike u razvoju–– zbog veće visine (200-500 m) i pošumljenosti u nazivu sadržavaju „gora“ (Bilogora, Pakračka gora)–– pobrđa predgorskog karaktera – geomorfološki i položajno su povezana s gorama (predgorja Papuka i Psunja)–– samostalna pobrđa – tektonski (rasjednim zonama) i reljefno su izolirana od okolnog područja (Marija-goričko pobrđe, Macelj,

Vukomeričke gorice, Banijsko pobrđe, Erdutski brijeg, Dilj gora, Bilogora…)

Polja u kršuPolja u kršu

–– nastanak polja u kršu vezan je uz Dinarski gorski sustav–– znatan utjecaj na oblikovanje imali su tektonika, fluvijalna erozija i akumulacija, jezerska, padinska i glacijalna akumulacija te

korozija–– većina polja u kršu predstavlja dno većih tektonskih potolina (rovovi, sinklinale, sinklinoriji) – Gacko, Ličko, Krbavsko,

Sinjsko, Imotsko…–– polja u kršu često imaju složenu morfogenetsku strukturu reljefa

Udoline u flišuUdoline u flišu

–– područje Ravnih kotara, Raba, Krka i Vinodola–– mekši i nepropusniji flišni „pojasevi“ ukliješteni između otpornijih vapnenačkih krških uzvišenja sniženi su fluvijalnom erozijom i

padinskom destrukcijom (spiranje, jaruženje, kliženje)–– na flišnim naslagama oblikovao se brežuljkasti ili niski akumulacijski reljef (fluvijalne ili jezerske nizine; Vransko jezero)

AKUMULACIJSKO-TEKTONSKI RELJEF – NIZINEAKUMULACIJSKO-TEKTONSKI RELJEF – NIZINE

–– najrasprostranjeniji je u Panonskoj zavali, a predstavljen je bazenima, zavalama i potolinama–– strukturno-geomorfološki to su akumulacijske nizine međugorskih zavala–– nastala su egzogenim modeliranjem (fluvijalno, jezersko, padinsko, eolsko) u okviru potolinskih struktura oblikovanih

diferencijalnim spuštanjem stare Panonske mase i dijelova Unutrašnjih Dinarida–– primjeri akumulacijskih nizina međugorskih zavala – dolina Save, Drave i Dunava–– nizine se dijele na:

8

polojeterasne nizinefluvijalno-močvarne nizinefluvijalno-eolske nizine

RELJEF OBALE I PODMORJA JADRANSKOG MORARELJEF OBALE I PODMORJA JADRANSKOG MORA

–– Jadransko more je potopljena međugorska zavala između Dinarida, Alpa i Apenina–– unutar zavale Jadranskog mora mogu se izdvojiti reljefni oblici nižeg reda veličine:

1)1) zavale – sjeverozapadna i jugoistočna2)2) pragovi (prečage) – Palagruški i Otrantski

PragoviPragovi

–– prag (prečaga) – podmorsko uzvišenje nastalo rasjednim pokretima (prisutan vulkanizam)–– Palagruški prag – široko i zaravnjeno uzvišenje građeno od mezozojskih, tercijarnih i kvartarnih sedimenata probijenih

eruptivima–– pruža se od Mljeta, Visa i Palagruže na SI do Gargana na JZ i dijeli pliću SZ od dublje JI zavale–– Otrantski prag – dijeli zavalu Jadranskog mora od zavale Jonskog mora

ZavaleZavale

–– zavale – najveći reljefni oblici; prostrana udubljenja–– SZ zavala – plitka potolina dubine manje od 100 m (osim Jabučke kotline s dubinom od 200 m)–– JI zavala – manja i dublja (do 1400 m) od sjeverozapadne; nastala je rasjednim pokretima–– SZ i dio JI zavale morfogenetski su dio šelfa–– na površini prevladavaju fluvijalni sedimenti (iz rijeke Po, alpskih i apeninskih rijeka) doneseni većinom za vrijeme sušnijih i

hladnijih intervala u pleistocenu (razina mora bila je niža za 96 m)–– u pleistocenu je nataložena velika količina eolskog materijala (lesa) – erozijski ostatak debelih eolskih sedimenata su otoci

Susak i Unije

Nastanak današnje obaleNastanak današnje obale

–– današnja obalna linija nastala je transgresijom mora i lokalnim tektonskim spuštanjem u postpleistocenskom razdoblju–– dio Jadrana SZ od linije Mljet-Palagruža-Garagano u potpunosti je oblikovan u holocenu, a potopljene su i brojne riječne doline

(Neretva, Krka, Zrmanja)–– kanali, vrata i prolazi najčešće su tektonskog (sinklinale) ili erozijskog porijekla, a otoci predstavljaju antiklinale–– hrvatski dio jadranske obale strmiji je od talijanske – prevladavaju stjenovite obale građene od otpornijeg vapnenca i dolomita–– utjecaj abrazije izrazitiji je na pučinskoj strani vanjskog niza otoka, južno od Dubrovnika i u zapadnoj Istri–– pravih klifova ima vrlo malo zbog vapnenačkog sastava obale i razmjerno kratkotrajnog djelovanja mora i mlata valova (oko 10

000 godina), a „klifovi“ su zapravo strmci rasjednog ili strukturnog porijekla (JI Krka, Kornata, Dugog otoka, Hvara…)–– mnogi zaljevi nastali su prodiranjem mora preko uskog antiklinalnog hrpta u sinklinalnu udolinu (Bakarski i Šibenski zaljev)–– rijasi – potopljena riječna ušća strmih obala; česta u Istri (Limski zaljev)–– deltasta ušća – nastala su akumulacijom materijala erodiranog u izvorišnim područjima (Rječina, Krka, Cetina, Neretva…)

Dimenzije Jadranskog moraDimenzije Jadranskog mora

–– duljina Jadranskog mora: 870 km (Maranska laguna – Butrint)–– prosječna širina: 159 km; najveća širina: 217 km (Stobreč – Vasto)–– najveća dubina: 1233 m (Fasano – Budva)–– obujam Jadranskog mora: 35 000 km3

–– površina šelfa: 74% (pliće od 200 m)–– najplići dio – SZ od linije Pula-Ancona – 2% obujma Jadranskog mora (pliće od 50 m)

9

KLIMA, VEGETACIJA I TLOKLIMA, VEGETACIJA I TLO

KLIMATSKI FAKTORIKLIMATSKI FAKTORI

1)1) Geografska širina – zbog relativne blizine Atlantika, osjeća se utjecaj zapadne zonalne cirkulacije2)2) Geografska raspodjela kopna i mora

–– Hrvatska je smještena između kopnene mase Euroazije i sjeverne Afrike te Atlantskog oceana i Sredozemnog mora–– raspodjela kopna i mora ima veliki utjecaj na karakteristike zračnih masa koje dolaze u Hrvatsku (važan

modifikatorski utjecaj Sredozemnog mora)–– Atlantski ocean tijekom cijele godine i Sredozemno more zimi su važna ciklogenetska područja (ciklone s polarne i

arktičke fronte zahvaćaju i prostor Hrvatske)3)3) Sekundarna cirkulacija – često se ne može identificirati samo zonalna zapadna cirkulacija4)4) Reljef – utječe na klimu visinom i pružanjem

–– konkavni oblici reljefa – u hladnom dijelu godine na dnu se akumulira hladni zrak (inverzija temperature), a ljeti se jače zagriju i topliji su od okolnog prostora (Panonska zavala, kotline, doline rijeka, polja u kršu…)

–– konveksni oblici reljefa – Dinaridi se pružaju paralelno s jadranskom obalom pa je termički utjecaj mora ograničen na uski priobalni pojas (osim u Istri i Ravnim kotarima)

–– Jadransko more jače utječe na padaline nego na temperaturu unutrašnjosti – Dinaridi su u sjeverozapadnom dijelu najniži i najuži, a panonsko-peripanonski prostor je najbliži moru

TEMPERATURATEMPERATURA

SiječanjSiječanj

–– velike termičke razlike između panonsko-peripanonske, gorske i primorske Hrvatske–– panonsko-peripanonski prostor – mala horizontalna promjena temperature (-2 do 0°C)–– izoterma 0°C približava se moru u zaleđu Rijeke i Podvelebitskom primorju (planine), a na srednjem i južnom Jadranu udaljava

se od obale–– temperature niže od -2°C imaju viši prostori gorske Hrvatske, Medvednica i Žumberačko gorje (hladni „otoci“)–– prema moru temperatura raste (termički utjecaj toplijeg Jadrana) – izoterma 4°C pruža se usporedno s obalom; u Istri opisuje

obris poluotoka (kopnu je potiskuje na jug, a more na sjever), u Podvelebitskom primorju zbog visokog reljefa potisnuta je na otoke, a u krajevima s nižim reljefom prodire dublje u unutrašnjost

–– inverzija temperature – nastaje dugovalnim ohlađivanjem zraka u konkavnim oblicima reljefa zimi (utječe na raspored vegetacije i poljoprivrednih kultura)

SrpanjSrpanj

–– jak modifikatorski utjecaj reljefa–– najviše planine imaju srednju temperaturu nižu od 18°C–– temperatura raste prema obali i prema Panonskoj nizini–– temperatura viša od 22°C – najistočniji dio nizinske Hrvatske i jadransko primorje (azorska anticiklona i ljetne vedrine)–– veći dio panonsko-peripanonske i gorske Hrvatske te dio Dalmatinske zagore ima temperaturu 18-22°C (veća naoblaka

konvekcijskog postanka)

PADALINEPADALINE

–– na raspodjelu padalina u Hrvatskoj utječu:1)1) učestalost prolaza ciklona i anticiklona – utjecaj suptropskih anticiklona i anticiklona iz unutrašnjosti i sjevera

Euroazije te ciklona s polarne i arktičke fronte2)2) termička konvekcija – česta u kontinentskoj unutrašnjosti ljeti i na Jadranu zimi3)3) reljef

–– vlažne zračne mase dolaze sa zapada i juga pa se većina vlage kondenzira na dinarskoj prepreci – najviše vlage imaju najviše planine

10

–– izolirane planine u panonsko-peripanskoj Hrvatskoj zbog orografskog efekta imaju više padalina od nižih dijelova („kišni otoci“)–– količina padalina u kontinentskoj unutrašnjosti smanjuje se od zapada prema istoku (kontinentalnost)–– na Jadranu količina padalina raste s približavanjem otocima i obali – veću količinu padalina imaju dijelovi obale podno viših

planina (Velebit, Biokovo, Risnjak…) – Ravni kotari, zapadna i južna Istra imaju manje od 1000 mm padalina–– maritimni tip godišnjeg hoda padalina – područja pod utjecajem Jadrana (najviše padalina od listopada do ožujka)–– kontinentalni tip godišnjeg hoda padalina – unutrašnjost (najviše padalina od travnja do rujna)–– linija kontinentalnosti – zamišljena linija koja povezuje mjesta jednake količine padalina u toplom i hladnom dijelu godine

VJETROVIVJETROVI

Jugo (široko, šilok)Jugo (široko, šilok)

–– vjetar iz južnog kvadranta; izvorište mu je sjeverna Afrika odakle pritječe tropski kontinentski zrak–– pri prijelazu preko Sredozemnog mora se navlaži pa u naše krajeve dolazi kao topao i vlažan vjetar–– anticiklonsko jugo (vedro, bistro, „gnjilo“) – nastaje kad je nad JI Europom anticiklona, a u zapadnoj Europi ciklona; nebro je

vedro ili djelomično prekriveno oblacima, temperatura i relativna vlažnost rastu–– ciklonsko jugo – nastaje kad se ciklona primakne Jadranu ili je već nad njim pa u toplom sektoru (na JI) puše ciklonsko jugo, a

u hladnom sektoru puše ciklonska bura (kiša pada u cijeloj Hrvatskoj)

BuraBura

–– nastaje prelijevanjem hladnog zraka, koji ispuni kontinentsku unutrašnjost, preko Dinarida (najčešće nastaje na prijevojima kroz koje se kanalizira hladan zrak)

–– iako se spuštanjem niz padinu zrak suši i zagrijava, budući da dolazi u topliju okolinu, zrak ostaje relativno hladan i suh–– anticiklonska ili vedra bura – nastaje kad je nad JI, I i srednjom Europom anticiklona, a nad Sredozemljem jedna ili više

ciklona pa iz anticiklone struji hladan zrak prema području niskog tlaka nad Sredozemljem–– najveće brzine i učestalost bure su na sjevernom Jadranu, no nastanak bure ovisi o lokalnoj topografiji – bura je slabija u

područjima gdje u zaleđu nema visokih planina i s udaljavanjem od obale (npr. Zadar)–– najčešće puše u hladnom dijelu godine, no može biti vrlo jaka i ljeti–– burin – oblik slabe bure; često početna i završna faza bure

Ostali vjetroviOstali vjetrovi

–– maestral – najčešće sjeverozapadno strujanje između azorskog maksimuma nad zapadnim Sredozemljem i pojasnom niskog tlaka nad istočnim Sredozemljem (etezija)

–– puše ujednačenom brzinom u toplom dijelu godine i karakterizira toplo i vedro vrijeme–– zbog različitog zagrijavanja kopna i mora tijekom dana pušu zmorac i kopnenjak–– zmorac – počinje puhati prije podne i prestaje neposredno prije zalaska Sunca–– kopnenjak – puše noću zbog jačeg ohlađivanja kopna

KLIMATSKA REGIONALIZACIJA HRVATSKEKLIMATSKA REGIONALIZACIJA HRVATSKE

Sredozemne klime (Cs)Sredozemne klime (Cs)

–– područja uz obalu južno od Lošinja i zapadno od Paga–– Csa – unatoč blizini mora ljeta su vruća zbog jačeg zagrijavanja reljefno nižih i ogoljelih područja (a i Jadransko more se ljeti

dosta zagrije i ne djeluje rashlađujuće)–– Csb – dijelovi Dalmatinske zagore

Umjereno tople vlažne klime (Cf)Umjereno tople vlažne klime (Cf)

–– najveći dio Hrvatske–– padaline su ravnomjerno raspoređene tijekom cijele godine (nema sušnog razdoblja)

11

–– Cfa (srednja temperatura srpnja 22°C ili više) – veći dio Istre i Kvarnerskog primorja s Krkom, Cresom, Rabom, Lošinjem i Pagom, a preko sjeverne Dalmacije prelazi u Dalmatinsku zagoru

–– Cfb (klima bukve) – viši dio Istre, gorska Hrvatska, panonsko-peripanonska Hrvatska

Snježno-šumske ili borealne klime (D)Snježno-šumske ili borealne klime (D)

–– „otoci“ s ovom klimom nalaze se u višim dijelovima planina–– zime su hladne (manje od -3°C) i najčešća padalina je snijeg–– ljeta su svježa i kratkotrajna (srednja temperatura srpnja najčešće je 15-20°C)

BILJNI POKROVBILJNI POKROV

–– klimazonalne vegetacijske zajednice ne poklapaju se sasvim s granicama klimatskih zona zato što ovise i o petrografskoj podlozi i sastavu tla

–– hrastove šume – zauzimaju najniži vegetacijski pojas i prostor najveće koncentracije stanovništva i poljoprivredne valorizacije

Primorska HrvatskaPrimorska Hrvatska

–– kserofitna sredozemna vegetacija – biljke debelog, kožnatog, tvrdog lišća prilagođene ljetnim sušama (uski pojas uz obalu – zapadna i južna Istra i Dalmacija)

–– šume hrasta crnike – nastale na dubljem tlu, ali danas su ih većinom zamijenile makija i garig–– šume crnog bora – samo na izdvojenim lokacijama Brača, Hvara i Pelješca–– šume hrasta medunca i bjelograba (submediteranske vrste) – obuhvaćaju veći dio Istre, Kvarner i Podvelebitsko primorje s

otocima i unutrašnjost Dalmacije do viših planina (zbog zimskih mrazeva zimzelena vegetacija nije moguća)

Kontinentalna HrvatskaKontinentalna Hrvatska

–– najveći dio zahvaćaju šume hrasta kitnjaka i običnog graba–– prema istoku šume hrasta kitnjaka i običnog graba miješaju se sa šumama hrasta sladuna i cera, koje dominiraju u krajnjem

istočnom dijelu (prilagođeni toplim ljetima i hladnim zimama)–– u najnižim (poplavnim) dijelovima uz Savu prije su bile raširene šume hrasta lužnjaka (slavonske šume), no odvodnjavanjima

u 19. st. njihov areal znatno je smanjen, a zamijenile su ih močvarne livade i poljoprivredne kulture–– stepska vegetacija – samo krajnji SI dio Hrvatske–– u pojasu gorskih šuma i na izoliranim gorama panonsko-peripanonske Hrvatske prevladavaju bukva i jela – u nižem pojasu

nalaze se čiste bukove šume, a u višem miješane (pogoduje im niža temperatura i veća količina padalina)–– iznad šume bukve i jele nalaze se pretplaninske šume munjike i klekovine bora (niska polegnuta šuma)

TLA HRVATSKETLA HRVATSKE

–– vrsta tla ovisi prvenstveno o petrografskoj podlozi i klimi–– najkvalitetnije tlo je crnica – nalazi se u istočnoj Hrvatskoj, većinom na lesnim ravnjacima–– crnica je propusna i prozračna, što pridonosi njezinoj plodnosti–– u močvarnim područjima nalaze se močvarne crnice koje se mogu poljoprivredno iskorištavati nakon melioracije–– prema zapadu crnice prelaze u smeđa tla–– u gorskoj Hrvatskoj, zbog veće količine padalina, tla su podzolasta (kisela, isprana i siromašna tla)–– na područjima sredozemne klime (na vapnencima) su raširena reliktna crvenica i smeđa tla, no danas se i crvena tla

pretvaraju u smeđa s nešto više humusa

12

HIDROGEOGRAFSKE ZNAČAJKE HRVATSKEHIDROGEOGRAFSKE ZNAČAJKE HRVATSKE

–– na razmještaj tekućica u Hrvatskoj više su utjecale hidrogeološke od hidrometeoroloških prilika–– prema hidrogeološkim osobinama prostor Hrvatske dijeli se na kontinentalnu i primorsku Hrvatsku–– tekućice s prostora Hrvatske pripadaju dvama slijevovima:

1)1) crnomorskom (62%)2)2) jadranskom (38%)

–– nesklad između slijevova uvjetovan je položajem jadransko-crnomorske razvodnice u gorskoj Hrvatskoj i odraz je niza geografsko-geoloških specifičnosti (u Mrzlim Vodicama razvodnica je udaljena samo 10,4 km od Jadranskog mora)

KONTINENTALNA HRVATSKAKONTINENTALNA HRVATSKA

–– u cjelini pripada crnomorskom slijevu, imaju manji pad i ujednačeniji tok–– najveće rijeke su Sava, Drava i Dunav – većinom teku rubom hrvatskog teritorija, posebno u istočnoj Hrvatskoj–– najduže rijeke u Hrvatskoj su: Sava (562 km u Hrvatskoj), Drava (305 km), Kupa (296 km), Dunav (188 km)–– Sava – od Zagreba (Rugvice) poprima sve osobine nizinske rijeke (meandri, male promjene u relativnom padu…)

najznačajnije pritoke: Orljava, Česma, Lonja (lijeve), Kupa (s porječjem Korane), Una (desna)ima značajke bujičastog toka

–– Drava – teče od SZ prema JI, ima asimetričan tok, a glavne pritoke dotječu s Papuka i Krndije–– Dunav – teče rubno i uključuje Hrvatsku u međunarodni sustav putova

najznačajnije pritoke: Drava i Vuka–– najveća koncentracija tekućica je u središnjoj Hrvatskoj, a okosnicu riječne mreže čini Sava

Vodni režimVodni režim

–– Sava – kišno-sniježni režim (uzvodno dominira kišna komponenta)maksimalni protok je u ožujku (kopnjenje snijega) i studenom (kiše)najmanji protok je u srpnju i kolovozu

–– Drava – ledenjačko-sniježni režimnajveći protok u svibnju ili lipnju, a sekundarni maksimum u studenomnajmanji protok je u siječnju ili rujnukarakteristična je ujednačenost protoka s malim promjenama vodostajapovoljni uvjeti za iskorištavanje hidroenergije, za plovnost, navodnjavanje i ribnjačarstvo

PRIMORSKA HRVATSKAPRIMORSKA HRVATSKA

–– primorske rijeke su kraće, imaju manja porječja, veće padove i pogodnije su za hidroenergetsko iskorištavanje (Cetina, Krka, Neretva, Zrmanja…)

–– po značenju i specifičnostima se ističe Cetina – teče središnjim dijelom krškog područja i najduža je rijeka primorske Hrvatske (101 km)

–– specifična je po velikim razlikama između količine padalina na površinskom dijelu toka i veličine prosječnih protoka – veliko pritjecanje vode iz udaljenijih krških krajeva

–– hidrogeološko porječje Cetine prelazi okvir topografskog (Dinara i Kamešnica) te je čak četiri puta veće i obuhvaća dio podzemlja BIH (Livanjsko, Glamočko, Kupreško i Duvanjsko polje)

–– primorske se rijeke hidroenergetski iskorištavaju od kraja 19. st. – Šibenik je na osnovi hidroenergije s rijeke Krke još 1895. dobio električnu rasvjetu (prije Londona)

–– vode primorskih rijeka (Neretva, Cetina) zbog svoje kakvoće služe za vodoopskrbu dalmatinskih otoka (Brača, Hvara, Korčule, Šolte)

–– u Podvelebitskom primorju i Kvarneru sjeverno od Novog Vinodolskog, zbog kontakta fliša i karbonatnih stijena, česti su izvori (vrelo Rječine, Zvir)

–– površinski tokovi na primorskoj padini Velebita u potpunosti su odsutni, a česte su vrulje –– u Istri je zbog izmjene flišnih i karbonatnih stijena riječna mreža razvijenija – najznačajnije rijeke su Dragonja, Mirna i Raša te

ponornica Pazinčica

13

Vodni režimVodni režim

–– primorske rijeke imaju različite varijante kišno-sniježnog režima–– Cetina – maritimna varijanta kišno-sniježnog režima (protok je veći u hladnom dijelu godine, najviše u prosincu i studenom, a

najmanji u kolovozu i rujnu)–– Mirna – modificirana varijanta kišno-sniježnog režima (maksimalni protok u studenom i prosincu, minimalni u kolovozu, a

vodostaj je visok i u siječnju, veljači i svibnju)

JEZERAJEZERA

–– najveća jezera nalaze se u primorskom području–– površinom najveće je Vransko jezero kod Biograda (30,7 km2), a obujmom Vransko j. na Cresu–– Vransko jezero na Cresu – najveći prirodni rezervoar slatke vode u hrvatskom kršu

nastalo je u slabije propusnoj dolomitnoj udolinivodom opskrbljuje Cres i Lošinj

–– većina jezera u primorskom dijelu su kriptodepresije–– najveća umjetna jezera su Peručko na Cetini (13 km2) i Varaždinsko na Dravi (10 km2)–– Plitvička jezera – najpoznatija i turistički najatraktivnija jezera u Hrvatskoj (od 1949. dio NP)–– Veliko i Malo jezero na Mljetu (morski zaljevi) – zaštieni unutar NP Mljet od 1960.–– jezera kod Imotskog (Crveno, Modro, Galipovac) i Baćinska jezera – vrijedni elementi krajolika

BONITETNE KATEGORIJE JADRANSKOG MORABONITETNE KATEGORIJE JADRANSKOG MORA

1)1) „Otvoreno“ more–– obuhvaća 95% površine i 85% obujma Jadranskog mora–– izvorna kakvoća mora – moguć uzgoj ostriga i školjki (Malostonski zaljev, Limski kanal i Klimno u Dobrinjskom zaljevu

na Krku)2)2) „Obalno“ more

–– plićaci 10-30 m dubine, do 300 m od obale–– jaki antropogeni utjecaji – onečišćenost otpadnim vodama iz domaćinstava (posebno u turističkoj sezoni)

3)3) Kritične zone unutrašnjih dijelova–– zaljevi koji ulaze u kopno ili plići dijelovi na obali sa smanjenom brzinom obnove vode (ograničena mogućnost

samočišćenja)–– onečišćenje otpadnim vodama iz industrije i domaćinstava–– rudarsko-industrijska naselja – Raša, Plomin–– lučki gradovi – Pula, Rijeka, Bakar, Zadar, Šibenik, Split, Ploče–– zatvoreni zaljevi – Novigradsko i Karinsko more

4)4) Dio Jadrana SZ od linije Pula-Ancona–– plitko more – najpliće u delti rijeke Po, Venecijanskoj laguni, Tršćanskom zaljevu i zapadnoj obali Istre–– veliki dotok onečišćene vode iz gospodarski najrazvijenijeg dijela sjeverne Italije–– zbog dotoka morske struje s JI, kvaliteta mora dodatno je snižena–– najslabija kakvoća mora i jedno od ekološki najugroženijih dijelova Sredozemlja

DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA HRVATSKEDEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA HRVATSKE

RAZVOJ NASELJENOSTIRAZVOJ NASELJENOSTI

–– naseljenost datira iz prapovijesnog razdoblja – arheološki ostaci (spilja krapinskog pračovjeka iz paleolitika, Vučedol kod Vukovara iz neolitika…)

–– predrimsko razdoblje – na području Hrvatske živjela su ilirsko-keltska plemena (Histri, Liburni, Japodi, Delmati…)–– antičko razdoblje – grčke i rimske kolonije šire se prema limesu na Savi, Dravi i Dunavu; započinje pisana povijest prostora

današnje Hrvatske

14

–– velika seoba naroda – na teritorij današnje Hrvatske doseljavaju Hrvati–– u srednjem i novom vijeku dolazi do čestih promjena strukture naseljenosti kao posljedica osmanlijskih prodora (14. – 17. st.),

povlačenja Osmanlija (18. st.) te kao posljedica ratova–– današnja struktura stanovništva (posebno nacionalna) posljedica je tih gibanja

–– prvim popisom broja stanovnika 1857. utvređno je 2,1 milijun stanovnika ili 38,6 st./km2

–– zbog ratova, epidemija, gospodarskih kriza i drugih čimbenika broj stanovnika povećavao se vrlo sporo i tim fluktuacijama bili su pogođeni svi krajevi Hrvatske

–– emigracija i popratne pojave (smanjenje stope prirodnog prirasta i starenje stanovništva) usporili su porast broja stanovnika pa se u 150 godina stanovništvo jedva udvostručilo

–– iseljavanje je najviše pogodilo brdsko-planinski (Lika, Gorski kotar) i otočni prostor–– u razdoblju 1857. – 1948. Hrvatska je izgubila 1,3 milijuna stanovnika – 550 000 iseljavanjem, 230 000 epidemijama u drugoj

polovici 19. st., 163 000 Prvim svjetskim ratom i 365 000 Drugim svjetskim ratom–– nakon Drugog svjetskog rata (1948. – 1981.) iselilo je 300 000 ljudi–– u razdoblju 1857. – 1981. Hrvatska je iseljavanjem izgubila 850 000 stanovnika (90% Hrvati)–– budući da je emigracija zahvatila većinom mlađe stanovništvo, emigracija je imala indirektni utjecaj na smanjenje prirodnog

prirasta–– smatra se da je početkom 1990-ih izvan Hrvatske živjelo 3,3 milijuna Hrvata:

oko milijun u zemljama bivše Jugoslavije (761 000 u BIH, 110 000 u Vojvodini, 56 000 u Sloveniji, 51 000 u Srbiji), 1,2 milijuna u SAD-u260 000 u Australiji290 000 u Njemačkoj

RAZMJEŠTAJ STANOVNIŠTVARAZMJEŠTAJ STANOVNIŠTVA

–– današnja gustoća naseljenosti posljedica je različite naseljenosti pojedinih krajeva Hrvatske–– jaka unutarnja migracija rezultirala je polarizacijom između gradskih i ruralnih naselja te brdsko-planinskih i nizinsko-

ravničarskih krajeva–– 85% stanovništva živi u visinskom pojasu do 200 m–– najnaseljenija je središnja Hrvatska (109 st./km2), a najslabije naseljena gorska Hrvatska (12 st./km2)–– istočna Hrvatska, sjeverno i južno hrvatsko primorje su na razini ili ispod prosjeka Hrvatske–– najgušće naseljeni dijelovi su:

1)1) šire područje Zagreba (550 st./km2)2)2) Rijeka, Split, Osijek, Varaždin (više od 250 st./km2)3)3) Međimurje4)4) Hrvatsko zagorje

–– vrlo rijetko su naseljeni:1)1) Lika i Gorski kotar2)2) Kordun3)3) unutrašnja Istra4)4) većina otoka

–– nešto gušća naseljenost zabilježena je u:1)1) Ogulinsko-plaščanskoj udolini2)2) Banovini3)3) Moslavini4)4) zapadnoj i sjeverozapadnoj Slavoniji5)5) Baranji6)6) dijelovima Dalmatinske zagore

PRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVAPRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVA

–– stanovništvo Hrvatske nalazi se u posttranzicijskom razdoblju – niske stope rodnosti i smrtnosti rezultiraju nultim prirodnim prirastom ili prirodnim padom

15

–– u razdoblju 1991. – 2001. broj stanovnika smanjio se za oko 400 000 – posljedica pojačanog iseljavanja i smanjenog prirodnog prirasta za vrijeme Domovinskog rata

NACIONALNI SASTAV STANOVNIŠTVANACIONALNI SASTAV STANOVNIŠTVA

–– Hrvatska je nacionalna država – prema popisu 2001. 89,6% stanovništva izjasnilo se kao Hrvati–– nacionalne manjine čine 7,5% stanovništva – najbrojnije:

Srbi – 4,5%Bošnjaci – 0,5%Talijani – 0,4%Mađari – 0,4%Albanci – 0,3%Slovenci – 0,3%

–– oko 3% stanovništva je nepoznato ili se nije izjasnilo–– doseljavanje etničkih skupina u proteklih nekoliko stoljeća bilo je potaknuto različitim razlozima–– u razdoblju turskih osvajanja doselilo se najviše vlaškog i srpskog stanovništva i to stanovništvo kasnije je uključeno u

sustav Vojne krajine–– nakon povlačenja Turaka austrijske su vlasti na djelomično ili potpuno opustjela područja između Drave i Save naseljavale

gospodarski naprednije Čehe, Mađare, Nijemce, Slovake i drugo stanovništvo kako bi unaprijedile poljoprivrednu proizvodnju i uvele nove djelatnosti (ribnjačarstvo, industrija…)

–– područja izvan izravnih ratnih zbivanja zadržala su nacionalno homogeniju strukturu–– jača doseljavanja nehrvatskog stanovništva zabilježena su i u doba industrijalizacije (nakon Drugog svjetskog rata), posebno

u industrijska središta (Bošnjaci, Srbi…)

GOSPODARSTVO HRVATSKEGOSPODARSTVO HRVATSKE

RAZDOBLJA RAZVOJA GOSPODARSTVA HRVATSKERAZDOBLJA RAZVOJA GOSPODARSTVA HRVATSKE

–– na razvoj gospodarstva Hrvatske utjecali su različiti faktori – prirodno-geografski, društveno-geografski, prometni, povijesni i politički

–– s obzirom na obilježja gospodarstva može se izdvojiti nekoliko etapa gospodarskog razvoja Hrvatske:1)1) obrtničko-manufakturno (do 1870-ih)

prijelaz s obrtničke na manufakturnu proizvodnjutransformacija poljoprivredne proizvodnje – dominacija kukuruza, pšenice i krumpiramanufakturna proizvodnja koncentrirana je u većim gradovima (Zagreb, Varaždin, Osijek, Požega, Karlovac, Pula, Rijeka, Split)

2)2) manufakturno-industrijsko ili željezničko (1870. – 1918.)nestanak feudalne strukture i prodor prve industrijske revolucijevažna uloga željeznice – prva na prostoru današnje Hrvatske izgrađena je 1860. u Međimurju, 1862. do Zagreba i SiskaHrvatska zaostaje za ostatkom zapadne Europe – na margini Austro-Ugarske, nema domaćeg kapitala, a strani kapital ulaže se u eksploataciju poljoprivrednih bogatstava (rude, šume, jeftina radna snaga…)

16

3)3) međuratno razvojno razdoblje (1918. – 1945.)industrijalizacija cijele Hrvatske – dominacija Zagreba

4)4) realsocijalističko razdoblje (1945. – 1990.)najveće strukturne promjene; razdoblje planske socijalističke privrede s odljevom viška vrijednosti iz današnje Hrvatskeosim Zagreba, jačaju i najveći regionalni centri (Rijeka, Split, Osijek, Varaždin, Karlovac, Sisak, Slavonski Brod, Vinkovci, Vukovar, Pula, Zadar, Šibenik, Dubrovnik), ali policentrični razvoj zastao je na razini općina

a)a) razdoblje centraliziranog administrativnog upravljanja (1945. – 1952.)teško razdoblje uvođenja i stabilizacije socijalizmaizrazito centralizirano upravljanje iz Beograda ili republičkih centara putem direkcija (ukinute 1952.)1950. uvodi se samoupravljanjerazvoj bazne industrije i energetike

b)b) razdoblje ekstenzivnog investicijskog razdoblja (1952. – 1965.)prelijevanje vrijednosti iz poljoprivrede u industrijurazvoj industrije i rudarstva (brzi porast), a istovremeno manjak nekih vrsta proizvodaprevelik broj radnika po jedinici proizvoda, nepovoljna struktura robe i niska kvaliteta

c)c) razdoblje umjerenog razvoja i uvozne zavisnosti (1965. – 1980.)potrebe unutrašnjeg tržišta su zadovoljene i razvija se izvozjavljaju se novi izvori sredstava – strani krediti, uvoz licencivišak radne snage rješava se izvozom u zemlje zapadne i srednje Europe

d)d) razdoblje krize (1980. – 1990.)nedostatak novih kredita i povratak starih koji nisu urodili plodompad proizvodnje i životnog standarda

5)5) razdoblje tržišnog gospodarstva (nakon 1990.)

INDUSTRIJA, URBANIZACIJA I DERURALIZACIJAINDUSTRIJA, URBANIZACIJA I DERURALIZACIJA

–– struktura zaposlenih prema sektorima djelatnosti 2007.:1)1) primarni sektor: 13%2)2) sekundarni sektor: 30,5%3)3) tercijarni sektor: 56,5%

–– industrija je glavna djelatnost – 2007. je u industriji bilo zaposleno 19,3% stanovništva i ostvarivala je 15,9% BDP-a–– prema broju zaposlenih dominiraju prehrambena, metaloprerađivačka, tekstilna industrija i strojogradnja–– razvoj industrije započeo je krajem 19. st., no dominantna grana djelatnosti postala je u drugoj polovici 20. st.–– u drugoj polovici 20. st., zbog industrijalizacije i razvoja tercijarnog i kvartarnog sektora djelatnosti, dolazi do socio-

ekonomskog prestruktururanja stanovništva (prelazak iz poljoprivrednih u nepoljoprivredne djelatnosti)–– 1948. u Hrvatskoj je živjelo 63,4% poljoprivrednog stanovništva, a do 2001. taj broj se smanjio na 5,5%, a istovremeno je udjel

gradskog stanovništva porastao s 25 na 58%–– dominantni procesi u drugoj polovici 20. st. su intenzivno preseljavanje selo-grad (ruralni egzodus) pod utjecajem

industrijalizacije, a posljedica je brzi rast gradova i ruralna depopulacija–– od 1970-ih, zbog rasta stupnja automobilizacije slabi trajno preseljavanje, a jača dnevna cirkulacija te zbog toga dolazi do

urbanizacije ruralnih područja (posebno u okolici Zagreba, Osijeka, Rijeke i Splita te je u primorskim centrima proces pojačan litoralizacijom)

17

TURIZAMTURIZAM

–– turistička tradicija Hrvatske traje više od 100 godina – prvo društvo turističkog tipa osnovano je u Hvaru 1868.–– osim dobrih prirodnih i društvenih atraktivnih faktora, razvoju turizma u Hrvatskoj pridonijelo je prometno povezivanje s

glavnim emitivnim tržištima:parobrodska linija Trst-Kotor (1837.) – povezala Pulu, Mali Lošinj, Rab, Zadar, Šibenik, Split, Hvar, Korčulu i Dubrovnik – mogućnost posjeta navedenim gradovima1873. dovršetak željeznica Budimpešta-Zagreb-Rijeka i Postojna-Rijeka (ogranak Južne željeznice od Beča) – turistički razvoj Opatije (autrijsko morsko zimovalište) i Crikvenice (mađarsko središte)poslije se turistički razvija i Dubrovnik

–– nakon Drugog svjetskog rata započinje razdoblje masovnog turizma, a dolasku stranih turista pridonijela je i gradnja Jadranske magistrale 1964.

–– danas su najvažnije primorske turističke regije:zapadna Istra (Poreč, Rovinj, Umag, Vrsar…)Makarsko primorjeDubrovačko primorjeotoci (Lošinj, Hvar…)

–– turizam se razvija i u kontinentalnom dijelu Hrvatske, a posebno su važne toplice sa svojom kupališno-lječilišnom ponudom (Krapinske, Stubičke, Varaždinske, Tuheljske, Daruvarske, Bizovačke, Topusko, Lipik, Sv. Martin na Muri…)

–– posebnu turističku važnost imaju zaštićena područja Hrvatske:strogi rezervati: Bijele i Samarske stijene (Velika Kapela) te Hajdučki i Rožanski kukovi (Velebit)osam nacionalnih parkova: Brijuni, Risnjak, Sjeverni Velebit, Paklenica, Plitvička jezera, Krka, Kornati, Mljetjedanaest parkova prirode: Kopački rit, Papuk, Medvednica, Samoborsko-Žumberačko gorje, Lonjsko polje, Učka, Velebit, Telašćica, Vransko jezero, Biokovo, Lastovsko otočje

–– u drugoj polovici 1980-ih zabilježen je veliki turistički promet – 1987. zabilježeno je 10,5 milijuna turista, od čega 8,8 milijuna stranih (5,9 milijuna Nijemaca, 862 000 Talijana, 599 000 Austrijanaca, 474 000 Britanaca, 352 000 Nizozemaca…)

–– u prvoj polovici 90-ih turistički posjet je bio vrlo slab zbog ratnih zbivanja (2-3 milijuna), a tek krajem 90-ih zabilježen je vidljiviji oporavak

–– od 2000. naovamo turizam se znatnije oporavlja pa je 2008. zabilježen najveći broj turista ikada (11,3 milijuna, od čega 9,4 milijuna stranih)

–– u strukturi stranih turista 2008. prevladavaju turisti iz:1)1) Njemačke (1,5 milijuna)2)2) Italije (1,2 milijuna)3)3) Slovenije (1 milijun)4)4) Austrije (814 000)5)5) Češke (623 000)6)6) Francuske (439 000)7)7) Poljske (417 000)8)8) Mađarske (370 000)

–– broj noćenja iz 1980-ih (1986. 68,2 milijuna) još uvijek nije postignut pa je 2007. zabilježeno 56 milijuna noćenja (prosječno trajanje boravka po turistu od 5 dana)

–– udjel turizma u BDP-u relativno je velik i iznosi 15,7%

II. SREDIŠNJA HRVATSKAII. SREDIŠNJA HRVATSKA

GEOGRAFSKA OBILJEŽJAGEOGRAFSKA OBILJEŽJA

–– dio peripanonskog prostora i težište naseljenosti i gospodarskog razvoja Hrvatske–– površina: 19 600 km2 (1/3 površine Hrvatske) – 2,16 milijuna stanovnika (polovica ukupnog stanovništva) ili 110 st./km2

18

–– gusto naseljen, visoko urbaniziran i gospodarski razvijen prostor – velike razlike između regija

RELJEFRELJEF

–– izmjena gorsko-brežuljkastih područja i pobrđa s nizinsko-ravničarskim krajevima–– gore – relativno niske; samo su Žumberačko gorje, Medvednica i Ivančica viši od 1000 m–– prigorja – nastavljaju se na gore; disecirana potočnim i riječnim dolinama–– središnja zavala – najveći nizinski prostor

između Žumberačke gore, Medvednice, Kalničkog gorja, Bilogore, Papuka, Psunja, Zrinske i Petrove gorenajizrazitije ravnice uz Savu, Kupu, Lonju, Česmu i Ilovuiz zavale se izdižu osamljene Moslavačka gora i Vukomeričke gorice

–– sjeverni dio – brežuljkasto-dolinski prostor Hrvatskog zagorja i brežuljkasto zapadno Međimurje te nizinska područja uz Dravu i Muru

–– južno od Kupe – zaravni i niska pobrđa vapnenačkog sastava u porječjima Korane, Mrežnice i Dobre

PROMETNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJ I GRADOVIPROMETNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJ I GRADOVI

–– križišni prometni položaj – križanje longitudinalnih i transverzalnih prometnih pravaca–– povoljan prometno-geografski položaj od sredine 19. st. i izgradnje prometnica od šireg europskog značenja (povezivanje

Srednje Europe i Sredozemlja te Srednje i Jugoistočne Europe)–– križanje prometnica u Zagrebu utjecalo je na njegov razvoj i porast važnosti – sa širim gradskim područjem čini hrvatsku

regiju jezgre i jedan je od najvećih gradova u okruženju

–– zbog vanjskih utjecaja i podređenosti vanjskim centrima (Beču i Budimpešti) gradovi Središnje Hrvatske do kraja 19. st. sporo su se razvijali:

1880. jedini gradovi s više od 10 000 st. – Zagreb (28 400) i Varaždin (10 400)siromašna mreža gradova – status grada imali su još Karlovac, Kostajnica, Petrinja, Sisak, Ivanić-Grad, Bjelovar, Križevci i Koprivnicau gradovima je živjelo samo 6% stanovništva (veliki udjel stranaca – u Zagrebu oko 1/3)

–– od kraja 19. st. dolazi do jačeg razvoja prerađivačke industrije – priljev ruralnog stanovništva u gradove i promjena etničke strukture (povećanje udjela Hrvata)

–– danas su dijelovi središnje Hrvatske među najurbaniziranijim dijelovima Hrvatske – posebno šira gradska područja Zagreba, Varaždina, Karlovca i Siska

–– duž prometnih pravaca između gradova nastala su urbanizirana područja s nizom manjih centara→→ osovine razvoja Središnje Hrvatske – u tim područjima živi i radi najveći dio stanovništva–– prometne osovine Središnje Hrvatske:

1)1) Zagreb – Ivanić-Grad – Kutina – najveće značenje (10. paneuropski koridor)željeznička pruga većeg međunarodnog značenjaautocesta međunarodnog značenja

2)2) Zagreb – Karlovac – željeznička pruga slabijeg međunarodnog značenja i autocesta međunarodnog značenja3)3) Zagreb – Sisak4)4) Zagreb – Koprivnica5)5) Zagreb – Zabok – Varaždin – Čakovec (odvojak Zabok – Krapina)6)6) Varaždin – Koprivnica – Virovitica

željeznička pruga interregionalnog ili slabijeg međunarodnog značenjaasfaltirane ceste interregionalnog ili međunarodnog značenja


–– posljedica prirodno-geografskih, historijsko-geografskih i prometno-geografskih faktora–– kontinuirana naseljenost od srednjeg vijeka do danas u sjeverozapadnim dijelovima regije – širi zagrebački prostor,

Zagorje, Međimurje, gornja Podravina i sjeverno Pokuplje–– u južnom i jugoistočnom dijelu, zbog povijesnih događaja, naseljenost je prekinuta u 16. i 17. st.–– Kordun, Banovina i Lonjsko-ilovska zavala ponovno su naseljeni novih stanovništvom – danas imaju složeniju etničku

strukturu–– razvoj prometnica utjecao je na oblik i veličinu naselja

19

–– tip naselja – u brežuljkastim krajevima mala raštrkana naselja, a u nizinskim veća i zbijena (težište naseljenosti)

ZAGREBZAGREB

PROMETNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJ I PROMETNO ZNAČENJEPROMETNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJ I PROMETNO ZNAČENJE

–– leži u prijelaznom području između panonskog i peripanonskog prostora i to na optimalnom pravcu komuniciranja sa Sredozemljem

–– na kontaktu panonskog, alpskog, dinarskog i sredozemnog prostora–– nalazi se u rubnom jugozapadnom dijelu Panonske zavale pa u gradu i njegovoj široj okolici dominiraju nizinski krajevi do 200

m nadmorske visine s otvorenim pejzažima–– smješten je između Medvednice na sjeveru i Vukomeričkih gorica na jugu, u području izuzetne prometne vrijednosti, gdje se

stječe veliki broj prometnih putova

Prometni pravci u Središnjoj HrvatskojPrometni pravci u Središnjoj Hrvatskoj

1)1) Sjeverni posavski pravac – povezuje Zagreb sa Slavonijomnajpovoljnija veza Zagreba s JI Europom (koridor 10.)međunarodne cestovne i željezničke prometnicekrajem 19. st. izgrađena pruga od Dugog Sela do Novske, a od 1950-ih i autocesta

2)2) Južni posavski pravac – prirodno usmjeren prema Bosni željeznička veza Zagreba s Bosnom i Srednjom Dalmacijom

prva željeznička pruga Zagreb – Sisak izgrađena 1862., a unska pruga sredinom 20. st.3)3) Savski pravac – u smjeru Zidanog Mosta

važan za željeznički promet – dionica europske željezničke magistrale Pariz – Istambulkod Zidanog Mosta odvaja se krak željeznice prema Mariboru i Celjuceste nemaju veće značenje (osim do Bregane)

4)4) Krčki pravac – povezuje Zagreb s Ljubljanom (suvremena cesta izgrađena dolinom Krke)5)5) Jadranski pravac – povezuje Središnju Hrvatsku sa Sjevernim i Južnim hrvatskim primorjem

u Karlovcu se račva na riječki i splitski (lički, dalmatinski) pravacšire međunarodno značenje – povezuje Srednju Europu s Jadranom

željezničke pruge i autoceste6)6) Panonski pravac – prolazi podnožjima Medvednice i Kalnika

u unutrašnjem prometu povezuje Zagreb s dijelom Podravineu međunarodnom prometu povezuje Zagreb s Budimpeštompreko Koprivnice prolaze pruga i cesta, a preko Bjelovara cesta

7)7) Podravski pravac – prirodna veza s Varaždinom i dalje s Mađarskom (danas autocesta)8)8) Krapinski pravac – povezuje Zagreb sa SI Slovenijom, Austrijom i dijelom Srednje Europe

prolazi dolinama Krapine i Krapinčice autocesta – primarno značenje željeznička pruga ima sekundarno značenje – pruga prema Varaždinu, s odvojkom prema Krapini i produžetkom do

Rogateca9)9) Sutlanski pravac – njime prolazi najkraća željeznička veza Zagreba i Maribora

prolazi dolinom Sutle i prometno je aktiviran nakon Drugog svjetskog rata (1956. – 1962.)danas nema gotovo nikakvo značenje

Prometno značenje ZagrebaPrometno značenje Zagreba

–– razvoj Zagreba najuže je povezan s njegovim prometnim vrednovanjem (stalnim porastom važnosti zagrebačkog prometnog čvorišta)

–– Zagreb je čvorište prvog reda na razini Hrvatske – gravitira mu cijeli teritorij Hrvatske–– jedno od najprometnijih čvorišta u ovom dijelu Europe – cestovni, željeznički, zračni, telekomunikacijski promet, potencijalno i

riječni

1)1) Željeznički promet –– razvija se od 1860-ih godina

20

–– 1862. pruga Zidani Most – Zagreb – Sisak (ogranak Južne željeznice Beč – Ljubljana – Trst) – privlačenje prometnih tokova iz posavsko-podunavskog prostora prema Trstu, umjesto prema Rijeci te strateško značenje (povezivanje Austrije s europskim dijelom Turskog carstva)

–– 1865. pruga Zagreb – Karlovac–– 1870. pruga Gyekenyes – Koprivnica – Dugo Selo – Zagreb – povezivanje Budimpešte sa sjevernim Jadranom–– 1873. pruga Karlovac – Rijeka–– kao rezultat habsburških i austro-ugarskih interesa formirano je zagrebačko željezničko čvorište –– povezivanje Zagreba s ostalim dijelovima Hrvatske ostvareno je znatno kasnije–– 1891. posavska pruga: Zagreb – Slavonski Brod – Vinkovci – Zemun–– 1912. podravska pruga: Koprivnica – Virovitica – Osijek–– 1925. lička pruga: Zagreb – Gospić – Knin – Split–– Zagreb se našao na glavnoj prometnoj osovini povezivanja Jugoslavije i Srednje Europe s Jadranom (posebno Sušakom)–– tijekom 1950-ih i 1960-ih sve veću ulogu preuzimaju cestovni i zračni promet

2)2) Cestovni promet –– u zagrebačkom cestovnom križištu križaju se tri velika cestovna pravca:

a)a) SZ Europa – JI Europab)b) Istočna Europa – zapadno Sredozemljec)c) Baltik – Jadran

–– od 1972. oko Zagreba se stvara autocestovna mreža

3)3) Zračni promet –– povoljan položaj na međunarodnim zračnim putevima, u blizini razvijenih zemalja i veličih europskih središta–– Zagreb se razvio u zračnu luku regionalnog europskog značenja–– važna su putovanja povezana s ekonomskim migracijama, iseljeništvom i turizmom

4)4) Telekomunikacijski promet – najvažnije telekomunikacijsko čvorište te ishodište modernih telefonskih i računalnih mreža

–– sjedište brojnih prometnih organizacija:Hrvatske željezniceHrvatske ceste i Hrvatske autocesteCroatia AirlinesHrvatske pošte i Hrvatske telekomunikacijeINA – cjevovodni promet

HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJHISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ

Pretpovijesno, antičko i rano srednjovjekovno razdobljePretpovijesno, antičko i rano srednjovjekovno razdoblje

–– raznolika prirodna osnova (gorski masiv, prigorje, nizina, pobrđe) došla je do izražaja u smislu načina korištenja zemljišta i formiranja naselja još od predantičkog vremena

–– prva stalna naselja na zagrebačkom području (i općenito) nastaju u neolitiku (7500. – 4500. pr. Kr.) kad počinje uzgoj domaćih životinja i obrada zemlje

–– prevladava gradinski tip naselja na tercijarno-kvartarnom pobrđu (Medvednica, Vukomeričke gorice, Plešivica) ili na riječnim terasama (Staro i Novo Čiče)

–– veći broj gradina potječe iz brončanog i željeznog doba – u željezno doba doseljavaju Kelti i miješaju se s domicilnim Ilirima (na području Zagreba živjelo je panonsko pleme Varcijani)

–– u antičkom (rimskom) razdoblju prostor se drugačije vrednuje – valorizira se naplavna savska ravnica–– uz Savu nastaje naselje Andautonija – Sava je zbog napredne rimske organizacije važna komunikacija s vrlo živim prometom

(na njoj su smješteni strateški važni Poetovio i Siscia); pristaništa kod Ivanje Reke, u Stenjevcu, Podsusedu, Trnju…

21

–– ovuda su prolazile glavne ceste Emona – Neovidium (N.Mesto) – Siscia i Poetovio – Andautonia(Ščitarjevo) – Siscia (dio magistrale koja je spajala Italiju i dunavski limes) (prijelaz preko Save na mjestu današnje Ivanje Reke), a na njih se nadovezuju sporedne (vicinalne) ceste

–– u 2. polovici 1. st. Andautonia je dobila status municipija i bila je središte općine (res publica Andautoniensium) koja je obuhvaćala područje sve do Stenjevca i bila je relativno gusto naseljena

–– sekundarni centar bio je Stenjevec (na zapadnoj granici općine) – razvio se zahvaljujući blizini vrapčanskog kamenoloma i pristaništu Savi podno uzvisine na kojoj je bilo naselje

–– Andautonija je postojala do 4. – 5. st. kada je potpuno zbrisana (kao i sve ostalo iz tog razdoblja) pa početkom 6. st. nema nikakvih tragova niti ikakve dokumentacije o Andautoniji

–– nakon 500 godina razvoja Andautonije uslijedilo je isto toliko dugo razdoblje prekida kontinuiteta–– održali su se samo raštrkani ostaci plemena Andautonaca koje su Hrvati (pridošli u 7. st.) nazvali vlasima, a njihovo selo

Vlaška ili Laška ves (lat. vicus Latinorum)

Zagreb – od osnutka do ujedinjenjaZagreb – od osnutka do ujedinjenja

–– nakon 500 godina osniva se Zagreb, ali na drugom lokalitetu (na rubu prigorja)–– prirodni faktori razvoja na rubu prigorja – pogodnost gospodarskog iskorištavanja prigorja:

1)1) šumsko bogatstvo2)2) sastav tla3)3) dovoljne količine vode→→ tradicionalna polikuturna ekonomika te ekpsloatacija šuma i kamena

–– prvobitne jezgre Zagreba nastale su na glavnom pravcu komuniciranja iz prigorja dolinom potoka Medveščaka – još u antičko doba postojala je cesta između Markuševca i Gračana koja se dolinom Medveščaka spuštala prema današnjem Donjem gradu

–– u srednjem vijeku postoje dva tipa grada:1)1) naselja koja se pojavljuju na prirodno zaštićenim te gospodarski i prometno važnim položajima i nakon razvijanja

primarnih gradskih aktivnosti (obrt, trgovina) uspijevaju se posebnim kraljevskim aktima osloboditi feudalne uprave2)2) naselja koja se razvijaju oko važnog feudalnog, odnosno crkvenog centra

–– takva dvojnost postojala je i na mjestu današnjeg Zagreba:na Kaptolu su prevladale crkvene funkcije (a crkva je ujedno bila i važna feudalna jedinica)Gradec je imao samostalnu gradsku upravu (iako je i u njemu crkva imala jaki utjecaj)

–– Kaptol – 1094. ugarski kralj Ladislav je utemeljio zagrebačku biskupijutu je otprije moralo postojati veće naselje – naselje obrtnika i trgovaca (Vlaška ves)podignut je Biskupski grad koji se sastojao od biskupova dvora i katedraleistodobno je podignut i Kaptol (sjeverno od katedrale) gdje su uz kanoničke kurije živjeli i ostali stanovnici na svojim posjedimabiskupskom naselju je pripadala i Vlaška ves

–– istodobno se na susjednom brdu razvija Gradec1242. dobiva status slobodnog kraljevskog gradadobio je potpunu autonomiju, pravo održavanja sajmova i pravo utvrđivanja, što je tada bilo bitno za razvoj jednog lokalnog gradskog centra

–– pretpostavlja se da je sredinom 13. st. u Gradecu, Kaptolu i podgrađu (Vlaška ves) živjelo 1000 st.–– prvobitni Zagreb se razvija kao lokalno trgovačko i obrtničko središte medvedničkog prigorja i svojim se značenjem ne

ističe u odnosu na ostala središta u podnožju ostalih prigorja Središnje Hrvatske (npr. Samobor u podnožju Samoborske gore, Jastrebarsko u podnožju Plešivice, Križevci u podnožju Kalnika)

–– tijekom 13. st. tada sva važnija naselja (Zagreb, Varaždin, Križevci, Petrinja, Samobor, Jastrebarsko i Perna) posebnim kraljevskim poveljama dobila su status slobodnih kraljevskih gradova

–– Gradec je bio privilegirani slobodni kraljevski graduseljavaju strani obrtnici i trgovci (najviše Nijemci i Talijani)postupno prerasta u obrtničko i trgovačko središte uže Hrvatskerazvojem cehova (u 15. st.) te prometnim povezivanjem sa srednjom Europom i morem još jače gospodarski jača (preduvjet za njegovu političku afirmaciju)

–– Kaptol i Gradec se s vremenom prostorno šire(od 14. st.)

22

Kaptol se prostorno proširuje u 14. st. (Nova ves) i u 15. st. (Opatovina) zbog porasta broja stanovnika radi potrebe podizanja i održavanja utvrde (1469. kralj Matijaš Korvin odobrio je utvrđivanje Kaptola radi obrane od Turaka)Gradec u 15. st. obuhvaća čitav teritorij do potoka Črnomerca na zapadu, ali je veći dio tog prostora bio neizgrađen (osim utvrđenog Gradeca i njegove neposredne okolice)prostornom širenju pridonijela je (malobrojna) imigracija stanovništva u 15. i 16. st. zbog turskih osvajanja (postupno je prevladalo hrvatsko stanovništvo u podgrađima)istovremeno doseljava brojnije plemstvo – posljedica je porast političkog značenja

–– prvi popis kuća potječe iz 1368. – 281 kuća ili 2810 st. (pretpostavka 1 kuća = 10 ukućana)–– s vremenom je podignuto podgrađe (kasnije Donji grad), Nova varoška ili Lončarska ves (danas Ilica), Njemačka ili

Šoštarska ves (istočna strana Duge, tj. Radićeve ulice i sjeverni dio kasnije formirane Harmice, tj. Jelačićevog trga)–– Gradec se širio prema zapadu, Kaptol prema sjeveru, Vlaška ves prema istoku–– Donji grad se širi prema zapadu i jugozapadu, ali njegovo jače širenje počinje u 18. st. kada se doseljavaju stranci–– broj stanovnika povećavao se vrlo sporo – u drugoj polovici 17. i u 18. st. razdoblje gospodarske i demografske stagnacije

(požari, epidemije kuge) → udvostručenje tek nakon četiri stoljeća: 1743. god. 560 kuća na čitavom području ili 5600 st. (1368. 2810 st.)

–– u drugoj polovici 18. st. i u 19. st. započinje gospodarski prosperitet grada (manufakturno razdoblje) –– 1776. Zagreb od Varaždina pruzima sjedište Hrvatskog kraljevskog vijeća (vlade) i postaje sjedište Karlovačkog i

Varaždinskog generalata – razdoblje gospodarskog, političkog i kulturnog prosperiteta potiče doseljavanje–– sredinom 18. st. osniva se prva manufaktura sukna, a do kraja stoljeća veći broj manufaktura (bazirane uglavnom na

mađarskom i austrijskom kapitalu)–– zbog potreba za energijom i vodom te proizvodnim prostorom, najveći broj manufaktura smješten je uz potok Medveščak –

na potezu od Nove vesi do Harmice i oko tih ulica–– doba cjelovitijeg razvoja zagrebačkih manufaktura je tek u 19. st. – Zagreb postaje i gospodarsko, a ne samo političko-upravno

središte–– u strukturi zagrebačke manufakture prevladavaju one proizvodnje koje imaju logičan slijed razvoja iz obrtničkih radionica ili

nastavljaju tradicije nekih ranijih inicijativa – suknare, male obrtničke tkaonice, pecare alkohola, mlinovi… → osnova razvoja buduće industrije

–– u drugoj polovici 19. st. uslijed brojnog doseljavanja u Gradecu je živjelo:69% Hrvata – osim građana, bilo je i doseljenika iz raznih hrvatskih krajeva31% stranog stanovništva – Nijemci, Bavarci, Austrijanci, Tirolci, Štajerci, Kranjci, Česi, Moravci, Mađari, Talijani, Grci…

–– broj stanovnika rastao je nešto brže nego ranije – prema crkvenom popisu župa sv. Marka (Gradec sa selima) i župa sv. Marije (Kaptol) imale su ukupno 1818. 8786 st., a 1843. 14 861 st. → Zagreb je bio najveće naselje među slobodnim kraljevskim gradovima Hrvatske i Slavonije (Osijek je imao oko 11 000 st.)

–– važan datum u povijesti grada je 7. rujna 1850. – carskim patentom su ujedinjene sve dotadašnje gradske jurisdikcije Gradec, Kaptol, Nova ves i Vlaška ulica s pripadajućim im selimapripojena su im sela Trnje i Horvati uz Savunastala je jedinstvena gradska općina (Zagreb)granice: Sava (J), potok Črnomerec (Z) i potok Laščina (I)područje Zagreba obuhvaćalo je 33 km2, s oko 15 500 st.

–– nakon ujedinjenja stvaraju se osnove za život modernog srednjeuropskog grada–– 1857. održan prvi popis stanovništva – 16 657 st.

Željezničko razdoblje (1862. – 1918.)Željezničko razdoblje (1862. – 1918.)

–– 1862. izgrađena je pruga Zidani Most – Zagreb – Sisak kroz gradsko područje i podignut je prvi kolodvor (Južni kolodvor, kasnije nazvan Sava, danas Zapadni kolodvor) → grad se širi prema zapadu i jugozapadu duž željezničke pruge

–– Zagreb se širi i prema jugu, posebno nakon izgradnje današnjeg Glavnog kolodvora (1892.)–– razvoj prema jugu omogućen je izgradnjom željezničkog nasipa, čime je prvi put u toj poplavnoj zoni stvorena fizička prepreka

poplavama–– u tom razdoblju gradi se Donji grad – omeđen Ilicom i Jurišićevom (S), Savskom i Kolodvorskom (kod Zapadnog kolodvora)

(Z), željezničkom prugom (J) i Draškovićevom ulicom (I)u Donjem gradu je stvorena ortogonalna mreža ulica, čime je dobio današnji urbanistički izgled s reprezentativnim zgradamaprometnice su dignute za 1 – 1,5 m zbog osiguranja od podzemnih voda (izvorna razina je Tomislavov trg)

23

stvoren je zeleni pojas (Lenucijeva potkova) – Zrinjevac, Strossmayerov i Tomislavov trg, Botanički vrt, Marulićev trg, Trg Mažuranića i Trg maršala Tita)

–– 1891. Zagreb je dobio konjski tramvaj, kojeg je 1910. zamijenio električni

–– do 1900. grad se nije širio, a tada su mu pripojena sela Laščina , Jurjevec , Borongaj , Petruševec , Vukomerec i Žitnjak pa mu se površina udvostručila (64 km2 i nije se mijenjala do Drugog svjetskog rata) – 1900. 61 002 st.

–– grad je obuhvaćao kontinuirano izgrađen prostor omeđen Rudolfovom vojarnom (Z), prugom (J), Draškovićevom ulicom (Z) i Gupčevom zvijezdom (S)

–– izduženi krakovi izgrađenih dijelova pružali su se i dalje, na istok duž Vlaške do Kvaternikovog trga te na zapad duž Ilice i željezničke pruge do potoka Črnomerca

–– u Vinogradskoj ulici izgrađena je Bolnica sestara milosrdnica, i danas jedna od najvažnijih zagrebačkih bolnica–– na južnom kraju Savske ceste bilo je naselje Pregrad Sava (nastalo u 18. i 19. st. kao pristanište i naselje savskih splavara i

trgovaca drvom) – već 1891. povezan tramvajskom vezom sa središtem Zagreba

–– u razdoblju nakon izgradnje željezničke pruge razvija se industrija – 1900. 40 industrijskih pogona s 3650 radnika; poseban poticaj bili su izgradnja riječke (1873.) i zagorske pruge (1885.)

–– u austro-ugarskom razdoblju dolazi do prijelaza iz manufaktura prema industriji – 1880. 20 industrijskih pogona, 1900. 41, 1910. 79 → Zagreb postaje vodeće manufakturno-industrijsko središte

–– stari pogoni (mahom manufaktura) zadržali su postojeće lokacije, a novi se šire s razvojem grada–– lokacija industrije u Zagrebu početkom 20. st.

najviše u zapadnom dijelu grada – Črnomerec (ciglane, ciglane, tvornica parketa, duhana, piva, slada, kavovine, cikorije i sapuna), vodovod, elektrana (izgrađena 1907.)južno od Glavnog kolodvora (Trnje) – paromlin i strojarnica državne željezniceistočno od Glavnog kolodvora (prema Peščenici i Heinzelovoj ulici)u istočnom dijelu grada (od Harmice prema Vlaškoj i Maksimirskoj ulici) – tvornica papira i gradska klaonica; istočno od Draškovićeve ulice bio je veliki sajmišni prostoru tzv. željezničkom trokutu (na mjestu današnjeg Studentskog centra i Tehničkog muzeja) – pilana i tramvajsko spremište

–– još 1857. broj zaposlenih u industriji i obrtu bio je relativno malen – u Zagrebu je živjelo 0,9% stanovništva Hrvatske, Slavonije i Vojne krajine, a bilo je 5,7% zaposlenih u industriji i rudarstvu te 6,6% u trgovini

–– autrijski i mađarski kapital diktirali su gospodarski razvoj pa Zagreb sve do raspada Austro-Ugarske nije dostigao stupanj razvijenog industrijskog centra, niti većeg grada

–– Graz i Trst bili su početkom 20. st. dvostruko veći od Zagreba, a danas imaju trostruko manje stanovnika–– 1910. Zagreb je imao 79 038 stanovnika

Tab. 9. Kretanje broja stanovnika vodećih gradova Austro-Ugarske monarhije 1900. i 1991.

Grad Broj stanovnika 1900. Broj stanovnika 1991.Ljubljana 37 000 269 000Sarajevo 42 000 416 000Zagreb 61 000 707 000Bratislava 62 000 441 000Prag 202 000 1 212 000Budimpešta 716 000 2 018 000Beč 1 675 000 1 533 000

Međuratno razdoblje (1918. – 1945.)Međuratno razdoblje (1918. – 1945.)

–– nakon Prvog svjetskog rata Zagreb postaje vodeće industrijsko središte u novoj državi – jedan od čimbenika bila je velika koncentracija radne snage u okolici (npr. Hrvatsko zagorje)

–– razvoju industrije pogodovala je i struktura zagrebačkog željezničkog čvorišta – osim Zagreba, u okolici postoji pet sekundarnih čvorišta (Zaprešić, Podsused, Sesvete, Dugo Selo i Remetinec)

–– između dva svjetska rata Zagreb se prostorno širi:na brežuljcima Medvednice nastaje rezidencijalni dio grada s bogatijim slojevima stanovništvau istočnom dijelu oko Zvonimirove nastaje moderna četvrt s pravilnom mrežom ulica

24

na Trnju i Trešnjevci grade se siromašne stambene radničke četvrti divlje izgradnje koje su znatno pridonijele porastu broja stanovnika gradaizvan granica užeg gradskog područja nastaju predgrađa Dubrava na istoku i Kustošija na zapadu (nakon Drugog svjetskog rata pripojena gradu)

–– industrija se širi neorganizirano – prati opće širenje grada, ostajući interpolirana u gotovo svim njegovim dijelovimanove lokacije – produžeci starih zona na istoku i zapadu uz prugu (prema Črnomercu i Pešćenici) ili uz cestovne izlaze (uz Savu te Maksimirsku i Vlašku ulicu)intenzivna industrija na Trnju, Trešnjevci i zapadnom dijelu Pešćeniceposeban poticaj razvoju industrije dala je deagrarizacija u okolici i pritisak jeftine radne snage na radna mjesta u zagrebačkoj industriji i drugim gradskim djelatnostimau strukturi industrije sve više dominira tekstilna industrija, a slijede obućarska, drvna i metaloprerađivačka industrija

–– kretanje broja stanovnika: 1921. Zagreb po prvi put prelazi 100 000 stanovnika (108 674 st.)porast broja stanovnika većinom zbog mehaničkog priljeva (doseljavanje)

–– 1931. 185 581 st.–– 1941. 240 000 st. (procjena)–– 1948. 290 667 st.

Poslijeratno razdobljePoslijeratno razdoblje

–– od sredine 20. st. saniraju se dijelovi grada između željezničke pruge i Savegradi se duže velikih prometnih magistrala – Držićeva, Savska i Vukovarska ulicagradi se novo središte na Trnju

–– od kraja 1950-ih počinje izgradnja većih naselja južno od Save (najprije Savski Gaj i Zapruđe) – 1953. je na tom području živjelo svega 2000 ljudi

–– u Novi Zagreb se premješta i Zagrebački velesajam (lokacija prati širenje grada) – najprije na današnjem Trgu maršala Tita (ispred Sveučilišta), zatim na križanju Martićeve i Draškovićeve, zatim u Savskoj (na području današnjeg Studentskog centra) i na kraju u Novom Zagrebu

–– grade se nova velika stambena naselja u drugim dijelovima grada:na južnoj Trešnjevci – Knežija, Srednjaci, Horvati, Jarun i Prečkou susedgradskom području – Gajnice, Malešnica i Španskou Maksimiru – Ravnicena Pešćenici – Borongaj, Ferenčica i Volovčicana Trnju – Savicau Dubravi – Grana, Klaka i Retkovec

–– nakon Drugog svjetskog rata uslijedio je izuzetno brz prijelaz radne snage iz poljoprivrednih u nepoljoprivredne djelatnosti → izuzetno brz porast broja industrijskih radnika (1940. 20 000, 1953. 50 000, 1988. 121 000)

–– 1950-ih i 1960-ih brzi rast industrije zahvaljujući prelijevanju vrijednosti iz privatnog u sekundarni sektor (masovna, često i nepromišljena ulaganja), a tek 1980-ih industrijska proizvodnja počinje se prestrukturirati u smjeru izvoznih poslova → dominacija metaloprerađivačke, elektrotehničke, tekstilne i prehrambene industrije

–– poslije Drugog svjetskog rata grade se nove industrijske zone na rubovima grada – Žitnjak, Jankomir, Jakuševec, Hrvatski Leskovac (Stupnik)

na Žitnjaku planirana gradnja na 3000 ha, iskorišteno oko 750 ha (25%)ilegalna gradnja stanova u industrijskoj zoni (oko 20 000 stanova)

–– od 1960-ih proces decentralizacije industrije iz Zagreba u okolicu i proces suburbanizacije (sve više jača dnevna cirkulacija od doseljavanja u Zagreb)

–– kretanje broja stanovnika: 1953. 350 829 st. – u razdoblju 1945. – 1953. Zagrebu su pripojeni dijelovi dotadašnje okolice:

u prigorskom dijelu: Bukovečki breg, Remete, Gračani, Markuševec, Markuševečka Trnava, Šestineu istočnom dijelu: Dubrava, Zagrebačka Trnava, Čulinečka Dubrava, Granešina, Resnik i Resnički Gaju zapadnom dijelu: Kustošija, Vrapče, Stenjevec, Podsused, Jarek Podsusedski

25

južno od Save: Savski Gaj1961. 430 802 st. – u razdoblju 1953. – 1961. Zagrebu su pripojeni Granešina II, Čučerje i Remetinec1971. 566 224 st.1981. 640 586 st.1991. 706 770 st.2001. 691 724 st.

–– do 1948. većinu stanovnika Zagreba činilo je doseljeno stanovništvo (1931. čak 4/5), dok se taj udjel od 1950-ih smanjuje pa je 1991. zabilježeno 49,7% doseljenih u ukupnom stanovništvu

JUŽNI ZAGREBJUŽNI ZAGREB

–– obuhvaća desnu obalu Save – dio tradicionalnog agrarnog prostora Turopolja–– tip i struktura kulturnog pejzaža oblikovani u srednjem vijeku održali su se do danas

NASTANAK NASELJA U SREDNJEM VIJEKUNASTANAK NASELJA U SREDNJEM VIJEKU

–– u ranom srednjem vijeku rijetko naseljen kraj – do 13. st. spominje se tek nekoliko naselja (posjeda zagrebačkog Kaptola)–– sva naselja i posjedi iz tog razdoblja bili su smješteni u nizini Save:

Otok i Hrašće u poloju SaveKraljev Brod južno od savskog prijelaza (SZ od Hrelića)Obrež na rubu savske terase

–– Zomarove Zemlje (kod današnjeg Starjaka) – jedino naselje na padinama Vukomeričkih gorica–– najveći broj naselja nastao je tijekom razvijenog srednjeg vijeka u 14. i 15. st.

kao crkvena središta u popisu župa Zagrebačke biskupije od 1334. spominju se Jakuševec, Sv. Klara, Odra i Brezovica → razmjerno veliki broj crkvenih središta ukazuje na već znatnu gustoću i poodmakli proces stabilizacije naseljenostiu 14. st. postoji niz seoskih naselja uz obalu Save – pojas od Kraljevog Broda do Lučkog kontinuirano je naseljen; nešto južnije nastavljao se rubom savske terase (između Stupnika i Obreža)jedino naselje na sjevernim obroncima Vukomeričkih gorica bio je Dragonožec – u 15. st. najveće i najznačajnije naselje u turopoljskom Vrhovlju (do 18. st. pojedine su se obitelji postupno izdvojile u zasebna naselja)

→→ težište procesa stabilizacije naseljenosti i organizacije društvenih djelatnosti bilo je u nizinskom dijelu (razlika u odnosu na opću naseljenost karakterističnu za srednjovjekovno razdoblje)

→→ dva osnovna razloga:1)1) obilježja prirodne podloge

debele šljunčano-pješčane naslage savske naplavine – mnogo manja močvarnost i podložnost poplavama zagrebačkog prekosavskog nizinskog dijelasuprotnost je JI dio turopoljske nizine ili supsidencija Crne mlake koja izravno naglašava veću prijednost prigorskih i podgorskih dijelova (u jaskanskom području najnaseljeniji je prigorski dio)kao posljedica šljunčano-pjeskovito-ilovastog tla savske nizine, visoke razine podzemne vode i periodičnih poplava izrazito su bile raširene šume hrasta lužnjakaprirodni uvjeti pogodovali su ekstenzivnom svinjogojstvu (žirenje) – svinjogojstvo je postalo dominantna gospodarska grana → zbog tržišnih viškova razvijala se trgovinavinogradarstvo – sekundarna važnost zbog sjeverne ekspozicije Vukomeričkih gorica (za vinogradarstvo su važniji Samoborsko gorje i Plešivica)ratarska proizvodnja – samo za potrebe prehrane i ishrane stoke (uglavnom uzgoj prosa)

2)2) prometno-geografski položajobilježja tranzitnog područja i agrarne baze grada Zagreba zbog:

a) blizine Zagreba (u srednjem vijeku postaje najznačajnije gradsko, a posebno trgovačko središte Slavonije)b) položaj neposredno uz glavne zagrebačke savske prijelazec) na rutama interregionalne, regionalne i lokalne karavanske trgovine

26

zbog toga se nije formiralo samostalno lokalno središte koje bi obavljalo funkciju okupljanja i organizacije prostora (kao susjedni Samobor, Velika Gorica i Jastrebarsko)

–– razvila su se dva dominantna tipa agrarnog pejzaža:1)1) openfield u nizinskom dijelu

naselja su pravilno i linearno raspoređena uz glavni putparcele su neograđene i raštrkane u prostorupolikulturna usmjerenost na proizvodnju žitarica i kolektivna upotreba zajedničkih pašnjaka i šuma

2)2) Vukomeričke gorice – disperzni zaseoci ili osamljeni posjedi pojedinih zadruga s okupljenim posjedom nepravilna oblika (polikultura)

RAZVOJ OBRTA I TRGOVINERAZVOJ OBRTA I TRGOVINE

–– rani srednji vijek – dominantna polikulturna agrarna proizvodnja–– razvijeni srednji vijek (od 13. st.) – započinje specijalizacija poljoprivredne proizvodnje i razvijanje robno-novčanih

odnosa, trgovine i prometa–– od 14. st. javljaju se sajmišta – razlozi:

razvoj i specijalizacija poljoprivredne proizvodnje u srednjem vijekurazvoj obrta i gradskih zanimanjaodvajanje građana (purgera) od poljoprivredne proizvodnje

–– najranije su pravo na sajam, ali lokalnog značenja dobili naselje Čehi (1324.)–– ostala značajnija regionalna središta (osim Zagreba) sajmišna prava su dobila u 17. st. – Velika Gorica 1602., Jastrebarsko

1649.–– počinje raslojavanje stanovništva na gradsko i seosko – početkom 16. st. na području Zagrebačke županije više od 25%

stanovništva bili su purgeri (stanovnici koji obavljaju „gradska“ zanimanja)–– sve snažnija trgovina i sajmovi između 16. i 18. st. potiču razvoj obrta → doseljavanje obrtnika kojima je to osnovno

zanimanje (ne razvija se kao dopunska djelatnost autohtonog stanovništva)–– u cjelini prostor je funkcionalno usmjeren prema Zagrebu (redovni tjedni i tri velika godišnja sajma za sv. Marka, Sv. Stjepana i

sv. Margaretu), a sekundarno prema Samoboru i Velikoj Gorici

ŽELJEZNIČKO RAZDOBLJEŽELJEZNIČKO RAZDOBLJE

–– krajem 19. st. i početkom 20. st. počinju velike promjene u pejzažu–– izgradnjom pruga Zagreb se uključuje u prometno-trgovački sustav Austro-Ugarske – posljedice:

jačaju industrija, trgovina, političko-upravne i kulturne funkcijepromjene u odnosu grada i njegove agrarne okolicepočetak razvoja okolice kao dijela aglomeracije

–– preorijentacija na intenzivno povrtlarstvo, voćarstvo, mliječno govedarstvo i peradarstvo

MEĐURATNO RAZDOBLJEMEĐURATNO RAZDOBLJE

–– nakon Prvog svjetskog rata ovaj dio okolice se na osnovi svog poljoprivrednog potencijala povezao sa Zagrebom – dnevna opskrba poljoprivrednim proizvodima putem individualnih proizvođača

–– taj sistem prevladavao je sve do početka Drugog svjetskog rata–– npr. opskrba Zagreba mlijekom ovisila je o svakodnevnoj dopremi mlijeka izravno sa sela – mljekari iz sela duž željezničke

pruge svakodnevno su vlakom dolazili u Zagreb i raznosili mlijeko po kućama stvarajući stalne mreže konzumenata, što se djelomično održalo do 1960-ih

–– dolazi do industrijalizacije, deagrarizacije i odljeva stanovništva u grad–– unatoč odljevu stanovništva u grad, broj stanovnika se u razdoblju 1880. – 1931. više nego udvostručio (s 8000 na 18 000)

zahvaljujući isključivo prirodnom prirastu

27

POSLIJERATNO RAZDOBLJEPOSLIJERATNO RAZDOBLJE

–– od 1950-ih broj stanovnika rubnih zagrebačkih naselja brzo raste zbog jakog useljavanja iz okolnih agrarnih područja–– u južnom dijelu Zagrebačke urbane regije slabije je izražena suburbanizacija (najviše uz prometnice – Hrvatski Leskovac i

Sveta Klara), dok udaljenija naselja zbog prometne izolacije bilježe stalnu emigraciju i starenje stanovništva (Vukomeričke gorice)

–– od kraja 1950-ih grade se velika stambena naselja južno od Save – dio tadašnje općine Remetinec koja 1957. postaje integralni dio grada, a od 1974. mijenja naziv u Novi Zagreb

–– Južni Zagreb – sastoji se od novih stambenih naselja (Novi Zagreb) i starih urbaniziranih naselja južnije od njih –– 2001. Južni Zagreb ima 123 085 stanovnika:

2/3 živi 11 velikih stambenih naselja – Zapruđe, Središće, Kajzerica, Utrine, Sopot, Siget, Trnsko, Savski Gaj, Travno, Dugave i Sloboština1/3 živi u četrdesetak prigradskih naselja do središnjeg hrpta Vukomeričkih gorica

–– danas je Južni Zagreb dio Zagrebačke urbane regije – u nju ulaze gotovo sva naselja do podnožja Vukomeričkih gorica

ZAGREBAČKA URBANA REGIJAZAGREBAČKA URBANA REGIJA

–– čini je grad Zagreb s okolicom te je izdvojena na osnovi socio-ekonomskih obilježja i funkcionalne povezanosti sa Zagrebom (stupanj zaposlenosti, dnevni cirkulanti)

–– obuhvaća Grad Zagreb, dio Zagrebačke županije (gradovi Samobor, Zaprešić, Veliku Goricu, Dugo selo; općine Brdovec, Marija Gorica, Pušća, Luka, Jakovlje, Bistra, Sveta Nedjelja, Stupnik, Klinča Sela, Rugvica) i općinu Lekenik iz Sisačko-moslavačke županije

–– obuhvaća 300-tinjak naselja i 967 393 st. (2001.):grad Zagreb: 682 598 st. ili 70,6%okolica: 284 795 st. ili 29,4%

–– manji udjel stanovništva okolice ukazuje na ranu fazu razvoja regije, ali se udjel okolice povećava (1991. 75:25)–– u razdoblju 1981. – 1991. broj stanovnika regije povećao se za 7,8%, a u 1991. – 2001. za 2,7%–– broj stanovnika nekih udaljenijih općina regije se smanjuje

FUNKCIJA RADAFUNKCIJA RADA

–– funkcija rada slabo je decentralizirana – od ukupno 368 000 zaposlenih (1991.), 330 000 (90%) otpada na Zagreb, a 37 000 (10%) na okolicu

28

–– u Zagrebačkoj urbanoj regiji postoji 36 centara sa 100 ili više radnih mjesta, a samo 6 ima više od 1000 → koncentracija funkcije rada u nekoliko centara – polariziran razvoj okolice

GRAVITACIJSKO PODRUČJE DNEVNE CIRKULACIJEGRAVITACIJSKO PODRUČJE DNEVNE CIRKULACIJE

–– obuhvaća veliki dio Središnje Hrvatske–– 1991. u Zagrebu je bilo zaposleno 67 000 dnevnih cirkulanata (20% zaposlenih) – u odnosu na gradove slične veličine u

razvijenj Europi, Zagreb zaostaje po broju i udjelu dnevnih cirkulanata–– pravilan kružni oblik gravitacijskog područja – oko grada formirana kružna gravitacijska zona

iz te zone dnevno u grad cirkulira 70% svih cirkulanataizduženost duž glavnih prometnicarazvijena mreža prigradskog autobusnog i u novije vrijeme željezničkog prometa

–– posebno žarišno značenje u toj zoni imaju satelitski gradovi (Sesvete, Velika Gorica, Zaprešić, Samobor i Dugo Selo) – 1991. 23 300 dnevnih cirkulanata u Zagreb

–– posebno se ističu Sesvete s više od 9500 cirkulanata i Velika Gorica s više od 8400

SUBURBANIZACIJA ZAGREBASUBURBANIZACIJA ZAGREBA

–– relativno nova pojava (od 1960-ih) – do tada relativno slaba socio-ekonomska preobrazba okolice (1961. 55% poljoprivrednog stanovništva)

–– razvoj industrije uvjetovao je doseljavanje u grad i dnevnu cirkulaciju – s vremenom je poraslo značenje dnevne cirkulacije koje je utjecalo na jaču preobrazbu okolice

–– suburbanizacija je pojačana 1970-ih decentralizacijom pojedinih gradskih funkcija (industrija, stanovanje, usluge) → porast vrijednosti okolice, posebno satelitskih gradova

–– tada počinje funkcionalna diferencijacija okolice:južni sektor – uslužne funkcije; posebno prometna infrastruktura i opskrbne funkcije (zračna luka, ranžirni kolodvor, željeznička i cestovna zaobilaznica, servisi), vodocrpilištezapadni sektor – industrija i rekreacijaistočni i sjeverozapadni sektor – industrija

–– od 1970-ih brže raste stanovništvo okolice nego grada–– istovremeno se javlja depopulacija i funkcionalna preobrazba središnjih dijelova Zagreba–– veći dio naselja doživio je određeni stupanj preobrazbe iz ruralnih u urbanizirana naselja–– jezgre suburbanizacije su satelitski gradovi oko kojih su najšire zone preobrazbe (Samobor, Zaprešić, Velika Gorica,

Sesvete) – glavni razlog je dobra prometna povezanost s gradom (osim Samobora, svi imaju cestovnu i željezničku vezu)–– radijalno širenje procesa preobrazbe duž prometnica izraženo je i prema udaljenijim gradovima (Dugo Selo, Sisak,

Karlovac, Zabok) – stvorene su osovine urbanizacije i razvoja

SATELITSKI GRADOVISATELITSKI GRADOVI

–– čvorišta povezivanja sa Zagrebom – imaju određenu funkciju rada i svoje gravitacijske zone dnevne cirkulacije → jača socio-ekonomska preobrazba naselja oko satelitskih gradova

–– satelitizacija je glavni oblik suburbanizacije Zagreba–– satelitizacija – razvoj nekoliko manjih gradova koji se spontano ili planski razvijaju pod utjecajem matičnog grada; imaju status

grada, a nalaze se unutar gradske regije i funkcionalno su tijesno povezani s gradom–– Zagreb ima pet satelita smještenih polukružno na udaljenosti manjoj od 20 km od granica grada–– 2001. 120 000 stanovnika ili 41% ukupne okolice (porast za 22% u razdoblju 1991. – 2001.)–– međusobne razlike u veličini, funkcijama, dinamici razvoja…–– veličina grada varira od 8000 st. (Dugo selo) do 45 000 st. (Sesvete)–– Velika Gorica (1948. 4000 st.) i Sesvete (1948. 800 st.) imaju brzi porast broja stanovnika (pogotovo nakon 1961.) – imaju

najizrazitije karakteristike satelitskih gradova, najbrže su se razvijala i imaju najtješnje veze s gradom (dnevna cirkulacija)

DOSELJAVANJE STANOVNIŠTVADOSELJAVANJE STANOVNIŠTVA

–– jedan od pokazatelja suburbanizacije – prvo doseljavanje u grad, a zatim u okolicu–– doseljavanje u okolicu:

1)1) iz seoskih naselja okolice ili drugih krajeva (ranija faza)2)2) spontano ili planski iz matičnog grada (zrelija faza) – doseljavaju viši socijalni slojevi

–– doseljavanja u gradsku regiju najintenzivnija su između 1960. i 1980. (posebno u satelite i naselja oko njih) – 1991. u aglomeraciji je živjelo 52,6% doseljenih (nešto više nego u gradu)

29

–– motivi doseljavanja:1)1) veća mogućnost stambene izgradnje – politika stambene izgradnje s tendencijom decentralizacije (planski građena

stambena naselja)2)2) manja komunalna davanja i jeftinija građevinska zemljišta

ZAGREBAČKA REGIJAZAGREBAČKA REGIJA

SJEVEROISTOČNI DIOSJEVEROISTOČNI DIO

Prirodno-geografska obilježja i prometno-geografski položajPrirodno-geografska obilježja i prometno-geografski položaj

–– sjeverno od Save i istočno od Medvednice–– veliki dio površine čini aluvijalna ravan Save i pritoke Lonje–– aluvijalnu ravan okružuju diluvijalna pobrđa koja prema sjeveru prelaze u tercijarne ogranke Medvednice i Kalnika–– potpuno otvoren prema Zagrebu (za razliku od drugih dijelova okolice)–– u drugim dijelovima Zagrebačke regije elementi prirodne osnove su više ili manje utjecali na dulju odvojenost grada od okolice,

otežavajući uspostavljanje intenzivne prometne povezanosti:južni dijelovi su ovisili o mostovima preko Savedijelovi SZ okolice sa Zagrebom komuniciraju zaobilaznim prometnicama oko Medvednice

–– na sjeveroistoku su bili povoljniji uvjeti za ranije gospodarsko povezivanje s gradom → prometne veze koje su najranije bile osposobljene za intenzivniji promet i danas najgušća mreža

–– kroz rubne dijelove aluvijalne ravni prolaze važne prometnice:cesta Sveti Ivan Zelina – Novi Marof – Varaždincesta i željeznička pruga Dugo Selo – Vrbovecnova autocesta Zagreb – Varaždin

–– pojedini dijelovi sjeveroistočne okolice međusobno se razlikuju u pogledu prirodnih obilježja i naseljenosti te stupnja povezanosti sa Zagrebom

Prigorje MedvednicePrigorje Medvednice

–– najstarija naseljenost vezana je uz više zone pobrđa i prigorja – u 13. st. je zbog guste naseljenosti bilo formirano nekoliko crkvenih župnih središta (Prozorje, Brckovljani, Glavnica, Sveti Ivan Zelina, Kašina…)

–– tek od 19. st. težište naseljenosti premješta se uz glavne komunikacije u nižu zonu (dodir ravnice i pobrđa) – sve funkcije lokalnog središta preuzima Dugo Selo (8500)

na kontaktu aluvijalne ravni na jugu i diluvijalnih brežuljaka na sjeverurazvija se kao željezničko čvorište i manje industrijsko središtedanas satelitsko naselja Zagreba

–– Vrbovec (4900) – lokalno središte na cesti i željezničkoj pruzi Zagreb – Križevciblizina Zagreba i Križevaca negativno je utjecala na razvoj funkcija Vrbovcana bazi razvijenog stočarstva u okolici razvijena mesna industrijaturistički zanimljiv – okolici nekoliko zaštićenih objekata prirode (specijalni šumski i zoološki rezervat Varoški Lug) i srednjovjekovna utvrda (rođen Petar Zrinski)

–– prigorsko područje Medvednice povezano je sa Zagrebom kašinskom i zelinskom cestom, ali prigorska naselja nisu međusobno povezana zbog nepostojanja važnije longitudinalne prometnice

–– zbog toga se nije razvilo veće lokalno središte – Sveti Ivan Zelina (na JI podnožju Medvednice) ima funkcije lokalnog upravnog središta, ali prije svega zbog prometne važnosti na cesti Zagreb – Varaždin (autocesta je zaobišla Zelinu)

30

–– izgradnjom varaždinske ceste krajem 18. st. počinje populacijsko i gospodarsko jačanje nizinskog dijela (zelinskog kraja) te relativno opadanje prigorskog (do tada vodeći)

–– Kašina (1400) – glavno trgovište i vodeće naselje prigorskog kraja (posebno u prošlosti)–– Sveti Ivan Zelina (2800) – središte poljoprivrednog kraja

razvijeno vinogradarstvo (na istočnim padinama Medvednice) i stočarstvou novije vrijeme razvila se industrijaturističke mogućnosti – na brdu pokraj izvora potoka Zeline nalaze se ruševine Zelingrada (podignut sredinom 13. st., poslije najezde Tatara)

–– Sesvete (43 000) – najpovoljniji prometni položaj (na spoju zelinske i kašinske ceste)puštanjem u promet željezničke pruge i početkom rada prehrambene industrije (1922.) Sesvete preuzimaju vodeću gospodarsku ulogunagli razvoj nakon Drugog svjetskog rata (1948. 817 st.) – danas su produžetak urbanog područja Zagreba s kojim čine fizionomsku cjelinu

Lonjsko poljeLonjsko polje

–– obuhvaća područje od lijeve obale Save na jugu sve do diluvijalnog pobrđa na sjeveru s Ivanić-Gradom kao lokalnim centrom

–– najveća poplavna zona u čitavoj Posavini (od Ivanić-Grada do Novske) – središnjim dijelom polja, paralelno sa Savom, protječe Lonja

–– Sava je akumulacijom aluvijalnog materijala „izdigla“ svoje korito i aluvijalnu ravan iznad ravni Lonje i Odre → česte poplave u nižim dijelovima za viših voda (traju od 30 do 100 dana i zahvaćaju i do ¾ površine) pa su naselja nastala neposredno uz Savu

–– radi regulacije močvarnog područja sagrađen je kanal Lonja – Strug (105 km)–– zaštićeno kao park prirode (507 km2) – bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta (posebno ptice) te specifična arhitektura

posavskih drvenih kuća:Čigoć – europsko selo rodaKrapje – zaštićeno kao selo graditeljske baštine

–– naftonosno područje – ležišta nafte i plina od Ivanić-Grada do Kutine

–– Ivanić-Grad (7700) – smješten uz Lonju (na kontaktu Lonskog polja i pobrđa)položaj uz cestu i željezničku pruguspominje se još u 12. st. kao posjed Zagrebačke biskupijeu 14. i 15. st. postaje značajnije zanatsko-trgovačko središte („donji Ivanić“)važno historijsko značenje, pogotovo od 16. st. kad postaje granično naselje prema Turskoj – 1567. utvrđen (Tvrđa Ivanić)u 19. st. jedan od deset najvećih gradova Središnje Hrvatskedanas ima industrijsko značenje – od 1962. razvija se kemijska industrija na osnovi nafte, ali i druga manja industrijanakon Drugog svjetskog rata pronađen naftalan (rijetka vrsta ljekovite nafte za liječenje kožnih i reumatskih bolesti) – jedino nalazište u Europi i jedino (uz Baki u Azerbajdžanu) u svijetu

–– ostala veća naselja;Kloštar Ivanić (3500) – „gornji Ivanić“Križ (1900)Novoselec (1500)

Kutina i NovskaKutina i Novska

–– pripadaju Zagrebačkoj regiji kao centri nižeg stupnja centraliteta – zbog autoceste su dobro prometno povezani sa Zagrebom–– administrativno spadaju u Sisačko-moslavačku županiju–– jače se razvijaju tek nakon Drugog svjetskog rata zahvaljujući ležištima nafte i plina te razvoju petrokemijske (Kutina) i

metalne industrije (Novska)–– Kutina (14 800) – starije naselje u podnožju Moslavačke gore na pruzi Zagreb – Novska

najveće i najvažnije naselje Moslavinespominje se još 1256. kao trgovište, a razvija se kao trgovačko-obrtničko naselje i sajmištenagli industrijski razvoj nakon Drugog svjetskog rata (kemijska industrija)nedostatak: blizina Zagreba i Siska sprečavaju je da razvije jače centralne funkcije za prostor širi od svoje bivše općine

–– Novska (7200) – mlađe naselje u podnožju Psunja uz rub Posavine; željezničko križište31

–– Jasenovac (800) – smješten na utoku Une u Savu (krajnji JI rub Lonskog polja) – važan prijelaz naselje i utvrda od 14. st.; u turskom razdoblju utvrđeno središtenovo kolonizacijsko naselje oblikuje se u 18. st.do izgradnje željezničke pruge važno pristanište na Savi s brodogradilištemod tada broj stanovnika mu se smanjuje (1931. 2200 st., 1991. 1200 st., 2001. 800 st.)

JUGOISTOČNI DIOJUGOISTOČNI DIO

Prirodno-geografska obilježjaPrirodno-geografska obilježja

–– naseljen od prethistorijskog razdoblja, a u rimskom razdoblju tu je nastala Andautonija–– za veći JI dio okolice Zagreba u narodu se upotrebljava naziv Turopolje – naziv se javlja već 1334., ali se sve do 16. st., a

povremeno i do 18. st. za njega upotrebljavao naziv Zagrebačko polje (Campus Zagrebiensis)–– blago valovita nizinska ravan koja se jače izdiže samo na zapadu (Vukomeričke gorice)–– Vukomeričke gorice – morfološki raščlanjeno područje čiji najviši dijelovi prelaze 200 m

nisko, vodotocima raščlanjeno pobrđejezgra građena od tercijarnih stijenanastavak dijelova plešivičkog prigorja, a pružaju se na jug do lijeve obale Kupeunatoč maloj visini predstavljaju razvodnicu između porječja Save (Odre) i Kupe na jugu

–– između Vukomeričkih gorica i Save nalazi se prostrana aluvijalna ravan na desnoj obali Save – presijeca je rijeka Odra koja teče paralelno sa Savom 2,5 – 4 km JZ od nje

velike površine uz Odru imaju nadmorsku visinu manju od 100 m (ispod razine savskih obala) → izloženost poplavamazbog vlažnosti pogodno za razvoj većih šumskih kompleksa hrasta lužnjakanekad su nizinske posavsko-odranske šume predstavljale jedinstven šumski kompleks, a danas su odvojene iskrčenim pojasom uz cestu (na krčevinama su nastala neka mlađa naselja – npr. Lekenik)u prirodno povoljnijim zonama nalazi se poljoprivredno zemljište posavskih sela

NaseljenostNaseljenost

–– naselja su pretežno smještena na višoj obali Save i na pristrancima Vukomeričkih gorica–– velike površine u aluvijalnoj ravni (između obale Save i Vukomeričkih gorica) gotovo su nenaseljene zbog poplavnosti–– naselja uz Savu većinom su nanizana duž prometnica uz obje obale Save, dok se neka naselja nalaze na mrtvajama (npr.

Veleševec)–– prometnice najčešće idu po samom savskom nasipu kojim su sva sela povezana u jedinstveni niz naselja tek mjestimično

prekinut neizgrađenim zemljištem–– cesta Zagreb – Sisak zaobilazi najniža šumska zemljišta i prolazi kontaktom Vukomeričkih gorica s nižim odranskim poljima–– Vukomeričke gorice ne predstavljaju znatniju prirodnu prepreku u komunikaciji između sjevera i juga, ali je prometno-

geografska važnost položaja Karlovca i Siska uvjetovala da područje Vukomeričkih gorica ostane bez značajnijih prometnica (u trokutu između Zagreba, Karlovca i Siska) → slabija povezanost tog područja sa Zagrebom

–– cijeli prostor Vukomeričkih gorica je naseljen – sela smještena na nižim diluvijalnim obroncima koji se nastavljaju na tercijarnu jezgru nešto su veća zbog blizine ceste Zagreb – Sisak

–– nije se razvilo jače lokalno središte zbog slabe međusobne povezanosti među naseljima → pojedini dijelovi lokalnim su cestama povezani s Lekenikom, Velikom Goricom i Zagrebom

–– do Drugog svjetskog rata turopoljska naselja su bila slabo povezana sa Zagrebom–– željeznička pruga prilikom izgradnje je koncipirana kao tranzitna komunikacija pa dodiruje tek neka naselja → uspostavljanje

željezničke veze nije utjecalo na razvoj naselja, osim nekoliko (Turopolje, Mraclin, Lekenik)–– to ukazuje na sekundarno značenje željezničkog prometa na razvoj ovog područja (malo značenje za lokalni promet)–– tek nakon poboljšanja cestovnih veza i izgradnje mosta kod Jakuševca neposredno prije Drugog svjetskog rata ojačale su

veze sa Zagrebom–– veze sa Zagrebom naročito su ojačale nakon izgradnje novih mostova preko Save kod Zagreba i nakon poboljšanja lokalnih

prometnih veza–– proširenjem Zagreba na desnu obalu Save stvorene su neposredne veze između grada i jugoistočne okolice → Južni

Zagreb

32

Velika Gorica (33 000)Velika Gorica (33 000)

–– niži stupanj povezanosti sa Zagrebom pogodovao je razvoju trgovačkih funkcija Velike Gorice (no zbog ograničenih gospodarskih funkcija imala je slabiji razvoj od Samobora)

–– prvi spomen u pisanim dokumentima 1228. – malo mjesto s nekoliko kuća; 1334. sjedište župe–– veće značenje ima od sredine 17. st. – nalazi se na važnoj cestovnoj prometnici iz Siska preko Zagreba do Zidanog Mosta–– od 17. st. razvija se kao sajmište – sajmovi su poticali razvoj raznih obrta i naseljavanje obrtnika → procvat obrta u 18. i 19.

st.–– 1862. kroz Veliku Goricu je prošla pruga Zidani Most – Sisak–– intenzivni porast u poljednjih četrdesetak godina – preuzima neke centralne funkcije (škola, stanovanje…) od Zagreba i

postaje satelitsko naselje, ali je zbog blizine broj centralnomjesnih funkcija manji pa uglavnom ima funkciju stambenog naselja (dnevna cirkulacija u Zagreb)

–– na prostorni oblik i širenje utječe smještaj Velike Gorice na posavskom prometnom pravcu – cestovna magistrala je razvojna osovina pa se utjecaj Velike Gorice najviše osjeća u naseljima južno od nje (u smjeru Siska, osobito prema Kupi)

–– 2001. 33 000 stanovnika u samom gradu, a u upravnom području grada 63 000 st.

JUGOZAPADNI DIOJUGOZAPADNI DIO

Prirodno-geografska obilježja ŽumberkaPrirodno-geografska obilježja Žumberka

–– zauzima najveći dio jugozapadnog dijela Zagrebačke regije–– najviše gorsko područje Središnje Hrvatske–– stari blok karbonatnog sastava, zaravnjen, neotektonski poremećen–– paleozojske stijene u jezgri većinom su prekrivene mezozojskim sedimentima (vapnenci, dolomiti)–– na rubovima su neogeni sedimenti – prijelaz u susjedna gorja–– gorski masiv jasno je izdvojen između niskog Pokuplja i doline Krke sa slovenske strane–– od okolnih se krajeva razlikuje naglašeno gorskim karakterom, pretežno fluviokrškim obilježjima i oštrijom klimom (niže

temperature, veća vlažnost, dulje zadržavanje snijega)–– sastoji se od:

1)1) Žumberačke gore (Sveta Gera, 1178 m)2)2) Samoborske gore (Japetić, 880 m) s Plešivicom (779 m)

Prometna izoliranostPrometna izoliranost

–– najvažnije cestovne prometnice i sve željezničke pruge zaobilaze Žumberak – samo krajnjim rubnim dijelovima vezao se za glavne prometnice spojnim prometnicama

–– nedovoljnu prometnu povezanost potvrđuje i slaba povezanost redovitim javnim prijevozom – minimalan broj dnevnih polazaka za Samobor i Zagreb (preko Jastrebarskog)

–– u funkcionalnom smislu samoborsko zaleđe i središnji ravnjak gravitiraju Zagrebu (dio Zagrebačke regije) – pojedini dijelovi udaljeni su manje od 50 km od Zagreba

–– kupčinski i radatovićki kraj (jugozapadni dio) – gravitiraju Karlovcu

NaseljenostNaseljenost

–– prisojna (JI) strana reljefno je razvijenija i pogodna za naseljavanje–– najveća naseljenost je iznad 400 m n/v – najviša stalno naseljena zona u Središnjoj Hrvatskoj (u ostalim gorskim krajevima

Središnje Hrvatske naseljenost na tim visinama uglavnom prestaje)–– najveći broj naselja na visini 500-700 m – najviše naselje Dragonoš (747 m) (Samoborska gora)

–– srednjovjekovna naseljenost vezana je uz prigorje (ne razlikuje se od ostalih gora)–– sjeveroistočni dio Žumberka u prošlosti je imao feudalni status – prevladava autohtono domaće stanovništvo–– jugoistočni dio je imao graničarski status – sekundarna kolonizacija dinarskim ratarsko-stočarskim (vlaškim, tj. uskočkim)

krajiškim stanovništvom u prvoj polovici 16. st.–– jugoistočni dio je zbog toga bio dio Vojne krajine (privilegirani položaj krajišnika), ali teritorijalno odijeljen – posebna vojno-

krajiška eksklava u sastavu Slunjske pukovnije–– dugotrajna pripadnost Vojnoj krajini ostavila je jasne tragove na:

obilježja naseljenosti i stanovništva

33

oblikovanje agrarnog pejzažastupanj gospodarske razvijenostiprometnu (ne)povezanost

–– zadržao se specifični dinarski stočarski grkokatolički element

–– do 1890. broj stanovnika bio je u stalnom porastu – posljedica visokog prirodnog prirasta tada zatvorene populacije–– nakon toga uslijedilo je razdoblje stagnacije s povremeno negativnom stopom promjene (unatoč još uvijek visokom prirodnom

prirastu) – uzroci:intenzivno iseljavanje u SAD i Kanaduunutrašnje selidbe u Belu Krajinupreseljavanje u Zagreb, Samobor i Karlovac

–– u suvremenom razdoblju nagla depopulacija i deagrarizacija–– Žumberak zahtijeva revitalizaciju – čimbenici:

ostvarivanje boljih prometnih veza (preduvjet)šumsko gospodarstvomoderno stočarstvoturizam i rekreacija – prirodne ljepote, izvorna naselja, srednjovjekovne utvrde, crkve

Prigorski pojasPrigorski pojas

–– na stariju jezgru Žumberačke gore nastavljaju se geološki mlađi ogranci–– u gospodarskom pogledu osobito značajna miocensko-pliocenska zona južno od Plešivice i Japetića–– prigorska zona intenzivno je naseljena i funkcionalno povezana s Jastrebarskim–– plešivičko prigorje – kontinuitet naseljenosti od pretpovijesti (polikultura)

danas intenzivno obrađeno poljoprivredno područjenaselja se nalaze u iskrčenom pojasu na visini 200-400 m

–– u 14. i 15. st. na kontaktu prigorja i nizine razvijaju se središta–– prigorje je posredno povezano sa Zagrebom jer funkciju trgovačkog središta tog područja vrši Jastrebarsko (5300)

već u 13. st. gradsko naseljena kontaktu prigorske zone i vlažnog, niskog i pretežno pošumljenog područja u čijem središtu leži Crna mlaka (ribnjačarstvo od početka 20. st.)

–– gospodarski aktivno područje – u prigorju razvijeno vinogradarstvo, a u nižim predjelima ribnjačarstvo (Crna mlaka)–– veliki kompleksi nizinskih šuma hrasta lužnjaka – potencijalno turističko-rekreativno i lovno područje

Samobor (15 000)Samobor (15 000)

–– najveće naselje jugozapadnog dijela Zagrebačke regije–– smješten na izlazu Gradne iz Samoborske gore u savsku ravnicu–– važna prometna i obrambena točka (granični položaj) – današnja hrvatsko-slovenska granica utvrđena je većim dijelom još

sredinom 12. st. pa Samobor dobiva status grada kad i Zagreb–– centar važnog rudarskog područja te važno trgovačko-obrtničko središte

u Rudama se još prije 600 godina talila bakarna ruda, a bakar se prerađivao u limove, posuđe, kotlove…1850. prestaje svaka rudarska djelatnost zbog iscrpljenosti ležišta

–– do manufakturnog razdoblja po veličini nešto manji od Zagreba, no rast Zagreba u drugoj polovici 19. st. negativno se odrazio na Samobor

–– nakon Drugog svjetskog rata bilježi jači razvoj–– veliko turističko značenje – očuvana barokna jezgra, bogato kulturno naslijeđe i privlačna okolica–– najbrži porast u proteklih tridesetak godina – danas satelitsko naselje Zagreba

SJEVEROZAPADNI DIOSJEVEROZAPADNI DIO

Prostorna podjelaProstorna podjela

–– odvojen od Zagreba bilom Medvedice, a od JZ dijela okolice rijekom Savom – Hrvatsko zagorje s Marijagoričkim pobrđem–– Hrvatsko zagorje – pretežno brežuljkast kraj između Maceljskog, Varaždinskotopličkog i Kalničkog gorja, Medvednice i Sutle

središnjim dijelom (I-Z) pruža se niz Strahinčica – Ivančica koja dijeli Zagorje na dva dijela34

sjeverno Zagorje – u porječju gornjeg i srednjeg toka Bednje (ivanečki i novomarofski kraj); gravitira Varaždinujužno Zagorje – u porječju Krapine ili Sutle; gravitira Zagrebu

Prirodno-geografska obilježja Hrvatskog zagorjaPrirodno-geografska obilježja Hrvatskog zagorja

–– u reljefu prevladavaju tri osnovna oblika: gore, prigorja i doline–– kontakt gorskih masiva i prigorja – najstarija zona naseljenosti (prirodni faktori pridonijeli zaštićenosti)–– prigorja – prirodno najpogodnija za naseljavanje

građena od mekših neogenih sedimenata (pijesci, gline, lapor, pješčenjak)destrukcijskim padinskim i fluvijalnim procesima stvoren je rebrasti brežuljkasti reljefpogodna za tradicionalno polikulturno gospodarstvo → najveći broj naseljaprevladavaju mala, uglavnom disperzna naselja sastavljena od zaselaka (do visine od 400 m)

–– doline nisu prirodno pogodne za naseljavanjenaselja su nastala na kontaktu aluvijalne ravni i prigorja (ocjeditiji teren)prevladavaju nizna i okupljena, zbijena naseljadanas težište naseljenosti i gospodarskog života – od primarne važnosti bile su željeznička pruga dolinom Krapine (Zagreb – Varaždin) i Krapinčice (Zabok – Krapina) te industrija

Razvoj naseljenosti Hrvatskog zagorjaRazvoj naseljenosti Hrvatskog zagorja

–– tragovi naseljenosti od paleolitika (krapinski pračovjek) – Hušnjakovo kod Krapine–– naseljenosti i u rimsko doba – Aquae Iassae (Varaždinsko toplice)–– nakon rimskog doba uslijedio je prekid kontinuiteta naseljenosti sve do 13. st.

–– od 13. st. naseljava se prvenstveno uski podgorski pojas na kontaktu prigorja i gorana strmijim zaštićenijim lokalitetima utvrđuju se gradovi – Krapina (1193.), Grebengrad (1209.), Lobograd (1250.), Oštrc (1330.)prirodne prednosti i granična uloga (strateško značenje)okupljeno u sklopu tadašnje Zagorske županijesrednjovjekovna naselja nastala su uz utvđene gradove – najnaseljeniji dio Hrvatskog zagorja u 13. i 14. st. je južna padina Ivančice

–– krajem 15. st. sekundarna kolonizacija (intenzivnije od sredine 16. do sredine 17. st.)Zagorje je zbog udaljenosti od ratnih zbivanja i relativne sigurnosti bilo imigracijski prostor – doseljava stanovništvo iz graničnih prostora s Osmanskim carstvom predvođeno plemstvom koje gradi brojne dvorcenaseljavaju se niži prigorski dijelovi (do tada uglavnom pod šumom)nastaje veći broj manjih naselja – najčesće raštrkana (sastavljena od zaselaka), a uz ceste i putove nizna naselja

–– od 18. st. naseljavaju se niži dijeloviposeban poticaj dale su željeznica (1886. Zagreb – Zabok – Varaždin dolinom Krapine i Zabok – Krapina dolinom Krapinčice) i industrijaglavna naselja osnivaju se u dolini (Krapina, Zabok, Ivanec) te je težište naseljenosti preseljeno u niže dijelove

–– sredinom 19. st. javila se agrarna prenaseljenostuzrok: gusta naseljenost i visoki prirodni prirast → jako usitnjavanje malih posjedaZagorje postaje emigracijski prostor – stanovništvo iseljava u Zagreb i ostatak Središnje i Istočne Hrvatske

–– unatoč emigraciji, zbog visokog prirodnog prirasta stanovništvo raste do 1948. – 272 000 st.–– nakon 1948. smanjenje broja stanovnika – 1991. 224 000 st. (118 st./km2); 2001. 207 000 st. (108 st./km2 – još uvijek jedan

od najgušće naseljenih dijelova Hrvatske)

Naselja Hrvatskog zagorjaNaselja Hrvatskog zagorja

–– izgradnjom željeznice započinje dnevna cirkulacija u Zagreb i industrijska središta Hrvatskog zagorja → socijalna, fizionomska i funkcionalna preobrazba naselja (većina naselja urbanizirana)

–– nema izrazitijeg središta za cijelo Hrvatsko zagorje–– najvažniji centri koji gravitiraju Zagrebu su Krapina (4600) i Zabok (2600) – bivše općine Ivanec i Novi Marof dio su

Varaždinske regije–– Krapina (4600) – najvažnije naselje i županijski centar za veći dio Zagorja (Zagrebačka regija)

smještena uz Krapinčicu, između gora Brezovice i Strahinčicena prometnom pravcu Zagreb – Maribor – Bečod 12. st. razvija se kao trgovište, a od 19. st. industrijsko središteu 20. st. razvojem središnje položenog Zaboka, gubi dio funkcija

35

–– od 600-tinjak naselja, samo 10 ih ima više od 2000 st. (manja lokalna središta):Ivanec (5400)Krapina (4600)Lepoglava (4100)Bedekovčina (3500)Oroslavlje (3400)Zlatar (2900)Zabok (2900)Jakovlje (2600)Donja Stubica (2500)

–– važna manja lokalna središta i centri rada su:Novi Marof (2000) i Varaždinske Toplice (1900) – dio Varaždinske regijeStubičke Toplice (1800)Zlatar Bistrica (1600)Pregrada (1600)Krapinske Toplice (1300)Hum na Sutli (1300)Veliko trgovišće (1200)Marija Bistrica (1100)Konjščina (1000)Sveti Križ Začretje (880)Gornja Stubica (820)Bednja (770)Klanjec (560)

–– 95% naselja ima manje od 1000 st. (3/4 ukupnog stanovništva)–– 2/3 naselja ima od 100 do 500 st. (50% stanovništva)–– mini konurbacija Oroslavlje – Stubičke Toplice – Donja Stubica – Gornja Stubica

Donja Stubica (2500) – razvoj od 1960-ih nakon dobivanja općinskih funkcijaGornja Stubica – stare upravne funkcije, središte vlastelinstvaOroslavlje – industrijsko središteStubičke Toplice – lječilište, novo naselje izrazito urbanih funkcija

GospodarstvoGospodarstvo

–– do prije 100 godina najvažnija djelatnosti bila je poljoprivreda–– u 20. st. razvoj industrije – faktor: radna snaga → radno-intenzivni pogoni (prvenstveno radno-intenzivna tekstilna

industrija)–– veliki dio industrije do danas je prestao postojati – velika nezaposlenost–– veliki turistički potencijali – tektonska složenost zbog dodira alpskog, panonskog i dinarskog prostora → duž rasjednih linija

nastali su topli izvori koji se turistički valoriziraju–– najvažnije toplice: Stubičke, Krapinske, Tuheljske, Varaždinske–– bogato kulturno-povijesno naslijeđe (burgovi, dvorci, crkve, spomenici) – Trakošćan (na brežuljku iznad gornje Bednje) i

Veliki Tabor (kod Pregrade)–– Marija Bistrica – najvažnije hodočasničko središte u Hrvatskoj–– ostali društveni faktori: hodočasničko središte Trški Vrh kod Krapine, etno-selo Kumrovec, nalazište krapinskog pračovjeka,

Zelenjak (suženje doline Sutle)

Marijagoričko pobrđeMarijagoričko pobrđe

–– blagi reljefni oblici i bogata hidrografska mreža s brojnim proširenim dolinama–– povoljni uvjeti za izgradnju lokalnih cesta koje ovaj prostor spajaju s prometnom mrežom u dolini Krapine i sa Zagrebom–– povećano značenje naselja na glavnim prometnicama – dio Zagrebačke urbane regije–– veća naselja nastala duž glavne stare ceste: Zaprešić, Brdovec, Savski Marof–– stanovništvo se ne smatra Zagorcima, iako bi Zagorje trebalo biti sjeverno od Save i istočno od Medvednice

36

Zaprešić (17 200)Zaprešić (17 200)

–– smješten na starom cestovnom pravcu iz Zagreba prema Sloveniji, blizu utoka Krapine u Savu–– razvijao se kao trgovište; bio je slabo razvijen (bez tradicije centra)–– nakon izgradnje pruge Zaprešić – Varaždin (1886.) razvija se kao željezničko križište pa se razvija industrija–– danas satelit Zagreba

Tab. Najveća naselja Zagrebačke regje

Sjeveroistočni dio Jugoistočni dio Jugozapadni dio Sjeverozapadni d.Naselje Sesvete (43 000) V. Gorica (33 000) Samobor (15 000) Zapređić (17 200)

Kutina (14 800) Jastrebarsko (5300) Krapina (4600)Dugo Selo (8500) Bedekovčina (3500)Ivanić-Grad (7700) Oroslavlje (3400)Novska (7200) Zlatar (2900)Vrbovec (4900) Zabok (2900)Križ (3500) Jakovlje (2600)Zelina (2900) D. Stubica (2500)Križ (1900) Stubičke T. (1800)Kašina (1800) Z. Bistrica (1600)Novoselec (1200) Pregrada (1600)

VARAŽDINSKA REGIJAVARAŽDINSKA REGIJA

–– površina 1990 km2 – 303 195 st. (2001.)–– najgušće naseljena regija Hrvatske – 151 st./km2

–– administrativno podijeljena na Varaždinsku i Međimursku županiju–– sastoji se od četiri geografske cjeline:

1)1) varaždinska Podravina (varaždinski kraj)37

2)2) ludbreška Podravina3)3) Međimurje4)4) sjeverno Hrvatsko zagorje – porječje gornjeg i srednjeg toka Bednje

PROMETNO-GEOGRAFSKO ZNAČENJEPROMETNO-GEOGRAFSKO ZNAČENJE

–– jedna od najvažnijih regija Hrvatske u prometno-geografskom smislu–– križanje dvaju prometnih pravaca nadregionalne važnosti u Varaždinu:

1)1) transverzalni pravac srednje Podunavlje – sjeverni Jadran (koridor Vb) – najkraće povezivanje podunavskog zaleđa i jadranskog primorja („sjeverna vrata Hrvatske“)

2)2) longitudinalni pravac istočne Alpe – donja Podravina – prirodno povoljniji, ali zaostaje zbog posavskog pravca–– na osnovi valorizacije tih dvaju pravaca u srednjem vijeku su stvoreni uvjeti za formiranje varaždinskog čvorišta–– važnost Varaždina kroz povijest se mijenjala ovisno o političkim prilikama – u 18. st. je postao važno političko, kulturno i

gospodarsko središte Hrvatske–– nakon 18. st., s valorizacijom savsko-kupskog pravca, značenje Varaždina slabi–– nakon izgradnje željeznice (1886.) formira se željezničko čvorište, jača industrija i gospodarstvo–– najveće značenje za Varaždin i njegovu regiju danas ima položaj na glavnom transverzalnom cestovnom pravcu

NASELJENOSTNASELJENOST

–– nikad pod turskom vlašću – održalo se starosjedilačko hrvatsko stanovništvo, na koje se nadovezao veliki broj bjegunaca iz graničnih krajeva – zadržana autohtona kajkavska komponenta

–– regija u cjelini ima emigracijski karakter – zagorski dio ima izrazito depopulacijski karakter–– nakon 1961. slabi emigracija, a jača dnevna cirkulacija (pozitivni trendovi u odnosu na Hrvatsku)–– dnevna cirkulacija se odvija samo unutar regije (gravitacijski utjecaj ne obuhvaća cijelu regiju)

URBANI SUSTAVURBANI SUSTAV

–– slabo razvijen – veća naselja su jedino Varaždin i Čakovec–– Varaždin i Čakovec čine jezgru regije s više od polovice zaposlenih

prometno lako dostupni iz okolice – jaka dnevna cirkulacijavelika uloga industriječine morfološki cjelinu, ali funkcionalno nisu čvršće vezani (nema jake dnevne cirkulacije između) – između se nalaze Nedeliće i Pušćine (kontinuirano naseljen prostor)

–– preostali dio je periferija s manjim centrima rada:Ivanec, Novi Marof, Lepoglava, Varaždinske Toplice, Ludbreg, Prelog, Mursko SredišćeIvanec – Lepoglava – „dvojni grad“decentralizacija industrije iz Varaždina

–– najznačajnija osovina urbanizacije Novi Marof – Varaždin – Čakovec – Mursko Središće

VARAŽDINSKA PODRAVINAVARAŽDINSKA PODRAVINA

–– izražena reljefna zonalnost:1)1) aluvijalna nizina Drave2)2) pleistocenska dravska terasa3)3) plitvička udolina4)4) osojno tercijarno podgorje Maceljskog i Varaždinsko-topličkog gorja

–– težište naseljenosti na kontaktu dravske terase i niže poplavne zone uz Dravu (prolazi i cesta)–– Varaždin je nastao u području povišenih pleistoceskih sedimenata između aluvijalnih nizina Drave i Plitvice

Faze historijsko-geografskog razvoja VaraždinaFaze historijsko-geografskog razvoja Varaždina

1)1) Do 1209. godine –– tragovi naseljenosti iz paleolitika – špilja Vindija–– tragovi neolitske, ilirske (Jasi) i rimske naseljenosti (kod Petrijanaca i Varaždinskih Toplica)–– ime Varaždina prvi put se spominje 1181. – u 12. st. uz utvrdu je postojalo i naselje

38

–– od 12. st. razvija se kao gradsko središte

2)2) Od 1209. do kraja 15. st. –– 1209. status slobodnog kraljevskog grada (kralj Andrija II.)–– dvojnost: starogradska općina i općina slobodnog i kraljevskog grada–– proglašavanje slobodnim kraljevskim gradom privuklo je trgovce i obrtnike (cehovi)–– grad se širi u smjeru izlaznih cesta prema Grazu i Zagrebu–– u 13. st. oko 250 stanovnika

3)3) Od početka 16. st. do 1776. –– vojnička funkcija – od 1547. središte vojnog generalata–– razvoj obrta i trgovine → 16. st. je zlatni vijek varaždinskog obrta–– u razdoblju 1756. – 1776. političko središte Hrvatske – sjedište bana i Kraljevskog vijeća–– grade se kamene i zidane barokne palače, crkve i samostani – danas očuvana barokna jezgra–– u 18. st. oko 6000 stanovnika (više stanovnika od Zagreba)

4)4) 1776. – 1886. godine –– 1776. veliki požar naprasno je prekinuo razvoj Varaždina–– spora obnova zbog gubitka političkih i vojnih funkcija–– stari dio grada postupno se stapa s predgrađima u homogenu cjelinu–– jača agrarna funkcija, u predgrađa doseljava seosko stanovništvo (nakon ukidanja kmetstva)

5)5) 1886. – 1945. –– 1886. prva željeznička pruga: Zaprešić – Varaždin – Čakovec–– postupni razvoj industrije baziran na staroj obrtničkoj tradiciji, posebno nakon Prvog svjetskog rata (tekstilna, kožna,

drvna…)–– širenje grada duž prometnica

6)6) Nakon Drugog svjetskog rata –– podižu se suvremeni stambeni blokovi–– širi se stara i podiže nova industrija–– funkcionalni zoning:

stara jezgra – tercijarne djelatnostijug i istok – industrija

–– zbog jake funkcije rada formira gradsku regiju sa susjednim urbaniziranim područjima

Razvoj naseljenosti VaraždinaRazvoj naseljenosti Varaždina

–– u razdoblju 1869. – 1961. povećanje za 2,5 puta (istodobno u Zagrebu 19 puta)–– 1869. 10 600 st.–– 1961. 26 400 st. – nakon 1961. uslijedio je brži rast zbog industrijalizacije–– 1991. 41 800 st. – oko 30 000 zaposlenih → jaki centar rada–– 2001. 41 400 st.

39

Ostala naselja varaždinske PodravineOstala naselja varaždinske Podravine

–– naselja na kontaktu dravske terase i niže zone – Petrijanec, Sračinec, Trnovec–– naselja u podgorskoj zoni – Vratno, Vinica, Tužno, Beletinec, Kneginec–– turističko značenje Varaždina i okolice – očuvana jezgra Varaždina, groblje (hortikulturni spomenik), dvorci…–– padine Varaždinsko-topličkog gorja – vinogradarski kraj sa središtem u Varaždin Bregu

MEĐIMURJEMEĐIMURJE

–– između Drave, Mure i Međimurskih gorica–– u prošlosti periferan i granični položaj – u suvremenim uvjetima europskih integracija i transgraničnog povezivanja ima

povoljan položaj („sjeverna vrata Hrvatske“)

Geografske cjelineGeografske cjeline

1)1) Gornje Međimurje – brežuljkasti reljef (383 m) → voćarsko-vinogradarska orijentacija–– manja gustoća naseljenosti → disperzna naseljenost i mala naselja–– veća prometna izoliranost

2)2) Donja Međimurje – prevladava nizinski reljef–– orijentacija na ratarstvo i stočarstvo–– prevladavaju grupirana i veća naselja – na rubu riječnih terasa i naplavnih ravni–– gušća mreža centralnih naselja–– bolja prometna povezanost

3)3) Srednje Međimurje – šira kontaktna zona između gornjeg i donjeg Međimurja–– težište naseljenosti Međimurja s centrom Čakovcem (15 800)–– zbog gravitacijske snage Čakovca i povoljnog prometno-geografskog položaja dolazi do prerazmještaja naseljenosti

u ovu zonu–– u perifernim dijelovima gravitacijski utjecaj Čakovca slabi

jači utjecaj susjednih centara – Varaždin, Koprivnica, do 1991. slovenski centri rada (Ljutomer, Ptuj)formiranje manjih lokalnih centara rada

Razvoj naseljenosti MeđimurjaRazvoj naseljenosti Međimurja

–– nikad pod turskom vlašću – očuvana autohtona kajkavska hrvatska komponenta–– unatoč pripadnosti Mađarskoj (1719. – 1918.) jedan od etnički najhomogenijih krajeva Hrvatskoj (prvenstveno zbog

pripadnosti Zagrebačkoj biskupiji)–– stalni porast broja stanovnika u razdoblju 1857. – 1991. unatoč iseljavanju – emigracija u ostale dijelove Hrvatske

(Slavonija, Baranja, Podravina, Motovun), Europe (Austrija, Njemačka, Švicarska) i prekooceanske zemlje (za razliku od Zagoraca koji iseljavali samo u ostatak Hrvatske)

–– 1991. 119 900 st.–– 2001. 118 400 st. ili 162 st./km2 – jače se odrazilo iseljavanje na prirodni prirast–– bivša Općina Čakovec je jedina općina u Hrvatskoj koja je postala Županija

Čakovec (15 800)Čakovec (15 800)

–– osnovan u 13. st. kao utvrda, u 16. i 17. glavno središte obitelji Zrinski–– u 18. i 19. st. obrtničko i trgovačko središte, ali nije doživio veći rast do izgradnje željeznice (1850. 2250 st.)–– 1860. izgrađena željeznička pruga (prva na području današnje Hrvatske) – jak razvoj industrije i ostalih gospodarskih grana

→ porast broja stanovnika (1900. 5000 st.)–– 1991. 16 000 st. – više od 18 000 zaposlenih – jedini veći hrvatski grad s više zaposlenih nego stanovnika (jak centar rada,

prvenstveno zahvaljujući industriji)–– 2001. 15 800 st.

40

Ostala veća naseljaOstala veća naselja

–– relativno gusta mreža centralnih naselja (posebno u nižim dijelovima) – nekoliko manjih centara rada – Prelog (4300), Kotoriba (3300), Goričan (3100), Donja Dubrava (2300) i Mursko Središće (3300)

–– Prelog (4300) – na južnom rubu međimurske dravske terase (15 km JI od Čakovca); u 19. st. jako trgovačko središte i najveće međimursko naselje

–– Nedelišće (4400) – drugo najveće međimursko naselje; na cesti Varaždin – Čakovec–– Mursko Središće (3300) – najveće naselje sjevernog Međimurja (uz Muru), do 1960-ih rudarsko središte s bogatim naslagama

ugljena u okolici–– Štrigova (540) – najvažnije naselje gornjeg Međimurja i središte vinarstva

LUDBREŠKA PODRAVINALUDBREŠKA PODRAVINA

PodravinaPodravina

–– nizinski kraj južno od rijeke Drave, izdužen u smjeru SZ – JI–– s obzirom na gravitacijsku usmjerenost pojedinih dijelova dijeli se na tri veća dijela:

1)1) gornja Podravina – između Drave i zagorskih gora; gravitira Varaždinu2)2) srednja ili bilogorska Podravina – između Drave i Bilogora; gravitira Koprivnici3)3) donja ili slavonska Podravina – između Drave i papučko-krndijskog niza; gravitira Osijeku (dio Istočne Hrvatske)

–– često se manji dijelovi Podravine nazivaju prema vodećim naseljima – ludbreška, koprivnička, đurđevačka, virovitička Podravina…

Ludbreška PodravinaLudbreška Podravina

–– dio gornje Podravina uz donji tok Bednje, između Varaždina i Koprivnice–– tri geografske cjeline;

1)1) pleistocenska terasa – 10 m viša od aluvijalne ravni Drave i sigurna od poplavanajnaseljenija zona – težište na južnom rubu terase uz podravsku magistralunajgušće naseljena i najstarija naseljana izlazu Bednje u podravsku nizinu je Ludbreg (3500) – nakon prolaska podravske ceste i pruge jače se razvija, ali se zbog blizine Varaždina i Koprivnice nije razvio u veće naselje

2)2) aluvijalna nizina uz Dravu, Plitvicu i Bednju – izložena plavljenju i rjeđe naseljenanaselja na višim dijelovimanaselja zbijena i izdužena uz lokalne ceste

3)3) brežuljkasto varaždinsko-topličko i kalničko podgorje najviša zona naseljenostirazbacana mala naselja i osamljena gospodarstva

–– gospodarsku osnovu čine tradicionalna poljoprivreda, ribnjačarstvo, sitna industrija i vjerski turizam (vjersko središte Ludbreg)

BJELOVARSKA REGIJABJELOVARSKA REGIJA

PROSTORNI OBUHVATPROSTORNI OBUHVAT

–– zauzima istočni dio Zagrebačke makroregije–– Bjelovar (regionalni centar) zaostaje veličinom i važnošću za ostalim regionalnim centrima Središnje Hrvatske (Varaždin,

Sisak, Karlovac) – razlozi:1)1) slabiji prometno-geografski položaj – svi prometni pravci (posebno željeznički) prolaze rubnim dijelom regije i

zaobilaze Bjelovar koji je u geografskom središtu2)2) ne postoji izrazita koncentracija stanovništva u jednom naselju, nego je raspršena:

41

veća naselja: Bjelovar (28 000), Koprivnica (25 000), Virovitica (16 000) i Križevci (12 000)manja naselja: Daruvar (9800), Đurđevac (6600), Pitomača (5700), Pakrac (4800), Garešnica (4300), Virje (3700), Grubišno Polje (3200), Čazma (2900), Suhopolje (2900), Lipik (2300)

–– gravitacijski utjecaj Bjelovara sužen je na područje između Bilogore i Moslavačke gore (veći dio Lonjsko-ilovske zavale)–– bilogorska Podravina (sjeverno od Ilove) i zapadni dio Lonjsko-ilovske zavale (oko Križevaca) gravitiraju Koprivnici –

sekundarni centar (malo manja od Bjelovara), ali prometno-geografski i gospodarski začajnija→→ Bjelovarsko-koprivnička regija

PROMETNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJPROMETNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJ

–– sve do izgradnje željeznice regija je bila prometno periferna (izvan prometnih pravaca)–– za Austro-Ugarske izgrađena je relativno gusta mreža željezničkih pruga prema susjednim mađarskim centrima–– 1870. izgrađena pruga Gyekenyes – Koprivnica – Zagreb (dionica magistralne pruge Budimpešta – Rijeka) – najvažnija pruga

(zaobišla Bjelovar)–– 1885. izgrađena pruga Virovitica – Barcz, a na nju se nadovezala pruga Suhopolje – Daruvar – Pakrac (orijentacija pruge

prema Mađarskoj)–– tek 1897. pruga Suhopolje – Pakrac je izgradnjom dionice Pakrac – Banova Jaruga spojena s posavskom prugom i Zagrebom–– Bjelovar je 1894. odvojcima spojen s Križevcima, a 1900. s podravskom prugom (do Kloštra Podravskog)–– nakon Prvog svjetskog rata pruga Koprivnica – Zagreb postala je dionicom pravca Zagreb – Osijek–– nakon Drugog svjetskog rata obnovljen je međunarodni promet iz Budimpešte te se tek tada počinju jače razvijati naselja

na toj pruzi (Koprivnica i Križevci)–– danas je glavni željeznički pravac Zagreb – Koprivnica – Osijek, a sporedni krakovi su Križevci – Bjelovar – Kloštar

Podravski i Suhopolje – Daruvar – Banova Jaruga → Bjelovar na periferiji–– za razvoj bjelovarskog cestovnog čvorišta važno je osuvremenjivanje cestovnih prometnica, ali nedostatak je položaj izvan

podravske magistrale


–– u srednjem vijeku gusto su bili naseljeni viši dijelovi (kalničko prigorje, Moslavačka gora, daruvarsko-pakrački kraj) te je nastao veći broj burgova, a niži dijelovi bili su slabo naseljeni

–– u tursko doba uslijedile su velike promjeneu zapadnim krajiškim krajevima (kalničko prigorje i koprivnička Podravina) zadržalo se autohtono starosjedilačko stanovništvo nadopunjeno novodoseljenim uskocima (Bilogora i okolica Čazme)iz središnjeg i istočnog dijela većina stanovništva iselila je u sigurnije dijelove (Štajersku, Kranjsku, Gradišće)na opustjelo područje doselilo je novo stanovništvo iz Bosne – muslimani (u gradove) i vlaško stanovništvo (u brežuljkasta ruralna područja) – posebno „Mala Vlaška“ (prostor najizrazitije naseljenosti između Papuka i Psunja, u dolinskom prostoru Pakre)najugroženije je bilo područje s obje strane Ilove prekid kontinuiteta u trajanju od 143 g.

–– nakon poraza Turaka kod Siska (1593.) nove promjene:u pogranične krajeve (između Lonje, Česme i Glogovnice te u đurđevačkoj Podravini) doseljava novo stanovništvovlaško stanovništvo iz istočnog dijela djelomično iseljava

–– današnja složena etnička struktura stanovništva posljedica je preseljavanja u turskom razdoblju i planskog naseljavanja u postturskom razdoblju

–– u drugoj polovici 17. st. nastaje nova struktura naseljenosti – nizna ušorena naselja odražavaju rebrastu strukturu reljefa („riblja kost“)

–– nakon oslobođenja Virovitice (1684.) započinje nova kolonizacija s raznih strana – osnovana su mnoga nova i obnovljena mnoga stara naselja (često s drugim imenom)

–– u drugoj polovici 19. st. izvršava se parcelacija velikih posjeda i doseljava veliki broj kolonista:Česi – bolje metode obrade zemlje, podizali mlinove, ciglane i pilane te uveli ribnjačarstvodoseljavaju i Slovaci, Mađari (otišli većinom nakon 1945.), Nijemci (većina iselila 1943. – 1945.), Talijani, Ukrajinci, Poljaci

–– početkom Prvog svjetskog rata doseljavaju Hrvati, nešto Srba i optanti iz Mađarske–– nakon 1945. doseljavaju kolonisti iz Hrvatskog zagorja, Međimurja i Bosne te preuzimaju zapuštena imanja Nijemaca i

Mađara


–– zbog snažne kolonizacije i visokog prirodnog prirasta broj stanovnika od 1857. do 1961. povećao se za oko 90%42

–– nakon 1961., kao posljedica smanjenja prirodnog prirasta, dolazi do smanjenja broja stanovnika–– ruralni egzodus – depopulacija seoskih naselja i preseljavanje u Zagreb i lokalna središta–– nakon 1970. jača dnevna cirkulacija u centre rada–– 1961. 410 000 st. – 71 st./km2 (5783 km2)–– 1991. 359 000 st. – 62 st./km2 (1961. – 1991. smanjenje za 12%)–– 2001. 324 000 st. – 56 st./km2 (1991. – 2001. smanjenje za 10%) – relativno rijetko naseljeno (nepovoljni prirodno-geografski

uvjeti)

LONJSKO-ILOVSKA ZAVALALONJSKO-ILOVSKA ZAVALA


–– obuhvaća veći dio porječja Lonje, Česme, Ilove i Pakre – prostor između Medvednice, Kalnika, Bilogore, Papuka i Psunja–– blago valovit viši prostor (prekriven pleistoceskim šljunkom s ilovinama) u koji su rijeke usjekle svojim plitkim dolinama –– riječne doline (2-4 km) – prekrivene aluvijalnim naplavinama (glinom), često izložene poplavama i u ravnjak prelaze strmim

pregibima visine do 10 m–– Moslavačka gora (489 m) – nema vidljive veze s ostalim gorjem; potočnim dolinama raščlanjena na niže grebene–– rub zavale uz Papuk i Psunj (JI rub) – najviši rub, vezan uz rasjednu liniju na kojoj izviru topla vrela u Daruvaru i Lipiku–– moslavački naftonosni bazen – uz podravski, najvažniji u Hrvatskoj

eksploatacija započela 1930-ihjača eksploatacija nakon Drugog svjetskog rata i otkrića ležišta na obodu Lonjskog polja (oko Ivanić-Grada i Novske) → razvoj Kutine

NaseljaNaselja

–– većina naselja na pleistocenskom ravnjaku, terasama i nižim hrptovima, a manje u dolinama–– karakteristična nizna (ušorena) naselja kao posljedica rebrastog reljefa

nastaju od razdoblja Vojne krajine, a naročito za vrijeme kolonizacije od sredine 19. st.formirali jedinstvene neprekinute nizove velikih sela duž glavnih cesta

–– u višim prigorskim zonama prevladavaju raštrkana naselja–– najveća naselja:

Bjelovar (27 000)Križevci (11 000)Daruvar (9800)Pakrac (4700)Garešnica (4200)Grubišno Polje (3100)Čazma (2800)Lipik (2300)

Bjelovar (27 000)Bjelovar (27 000)

–– smješten na južnim obroncima Bilogore, na mjestu starijeg naselja Belovca–– mlađe naselje osnovano 1756. za Vojne krajine – tipični krajiški grad s velikim središnjim trgom oko kojeg su vojarne, crkve i

javne zgrade (slično kao u Novoj Gradiški, Gospići, Karlovcu…)–– nakon ukidanja Vojne krajine dobiva status slobodnog kraljevskog grada (1874.) i zbog plodne okolice, razvoja sajmišnih,

gospodarskih, kulturnih i upravnih funkcija razvija se u najveći grad lonjsko-ilovske zavale

Križevci (11 400)Križevci (11 400)

–– smješten na južnim padinama Kalnika, podno Lepavinskog prijevoja – najpovoljniji prijelaz iz Podravine u Posavinu–– jedan od najstarijih gradova sjeverne Hrvatske – castrum se spominje 1180., a 1252. dobiva status slobodnog kraljevskog

grada–– od 12. do 19. st. središte županije

43

–– Turci ga nisu osvojili, a poslije postaje trgovačko, obrtničko i obrazovno središte–– izgradnje pruge Budimpešta – Rijeka pridonijela je gospodarskom i demografskom razvoju, ali zbog blizine Zagreba,

Bjelovara i Koprivnice nije se razvio u regionalno središte

Daruvar (9800)Daruvar (9800)

–– važno naselje u antičko doba – Aquae Balissae – izvori tople vode–– u srednjem vijeku postoje tri naselja, a od 1756. spominje se današnji naziv – posjed Antuna Jankovića koji nastavlja

kupališno-lječilišnu tradiciju–– naseljavanjem domaćih i stranih obrtnika razvija se kao trgovište, a danas i kao manje industrijsko središte (proizvodnja

piva, prerada slatkovodne ribe)–– glavno središte Čeha u Hrvatskoj – doseljavaju u grad i okolicu od 1820.

Pakrac (4700)Pakrac (4700)

–– smješten u dolinskom proširenju Pakre, u SZ podnožju Psunja – najlakši prijelaz u Požešku kotlinu–– prvi put se spominje 1237. (u posjedu templara), a u turskom razdoblju je sjedište sandžaka (nakon Čazme i prije Cernika)–– nakon oslobađanja od Turaka, između ostalih, u pakrački kraj doseljava talijansko stanovništvo – očuvalo svoje običaje i jezik

te većinsko u nekim naseljima (Ploštine, Strižićevac, Veliki Banovac, Kapetanovo Polje)–– danas fizički srastao s Lipikom (2300) – izvori tople vode poznate još u rimsko doba (Thermae Jaracenes); od izgradnje

perivoja francuskog tipa u 19. st. jedno od najpoznatijih europskih termalnih lječilišta

Čazma (2800)Čazma (2800)

–– glavno naselje SZ Moslavine–– osnovana u 13. st.; od 13. do 15. st. razvija se kao trgovište–– u turskom razdoblju u 16. st. središte sandžaka–– u istočnom dijelu Moslavine važnošću se ističe Garešnica, a u JI podnožju Bilogore Grubišno Polje – veliki ribnjaci u okolici

SREDNJA PODRAVINASREDNJA PODRAVINA

prostire se između Bilogore i Drave

Reljefne cjelineReljefne cjeline

1)1) Aluvijalna ravan Drave –– prirodna okosnica je Drava – u ovom području poprima nizinska obilježja (nizvodno od Terezina Polja; manje

promjene toka)–– u prošlosti je često mijenjala tok – brojni mrtvi rukavci i suha korita s obje strane rijeke–– u Prekodravlju (istočno od Koprivnice) je Drava do 16. st. tekla nekoliko kilometara sjevernije (današnjim tokom

Ždalice), a zatim je počela teći južnije i neka naselja (Gotalovo, Gola, Ždala, Repaš) su ostala sjevernije od nje–– pomicanje vidljivo i u nepodudaranju s mađarsko-hrvatskom granicom (prati stari tok)–– područje je podložno poplavama pa se od kraja 19. st. grade brojni odvodni kanali kojima je isušen velik dio

močvarnih i plavljenih površina (bereka)–– veliko bogatstvo pijeska i šljunka

44

–– veliki hidroenergetski potencijal – izgrađeno nekoliko HE na hrvatskom dijelu Drave

2)2) Pleistocenski ravnjak s pješčanim područjem –– brojne riječne terase s naslagama gline (posebno na dodiru s Bilogorom), pijeska i šljunka–– Đurđevački peski – valovito pješčano područje oko Đurđevca (debljina do 80 m)

danas uglavnom prekriveni vegetacijomdo početka 20. st. goli pijesak – vjetar je lako pokretao pješčane dine i prekrivao usjeve → „hrvatska Sahara“

3)3) Tercijarno brežuljkasto područje Bilogore (309) –– duga, niska, šumovita uzvisina koja razdvaja porječja Save i Drave (oko 70 km)–– sjeverna strana je strmija, a na južnoj se nalazi rebrasto prigorje–– pogodna za razvoj vinogradarstva i voćarstva–– od 1860-ih do 1960-ih eksploatacija bogatih naslaga ugljena

Podravski bazenPodravski bazen

–– velika ležišta nafte i zemnog plina ispod slojeva pijeska i pješčenjaka neogene starosti–– prva istraživanja nafte i plina započela su prije više od 100 godina oko Ludbrega–– 1960-ih pronađena su prva veća polja (Jagnjedovac, Šandrovac, Fernandinovac…), a eksploatacija nafte započinje 1966.–– 1973. započinje eksploatacija plina u Molvama, jednom od najbogatijih nalazišta plina u ovom dijelu Europe

NaseljaNaselja

–– većina naselja nastala je na ocjeditijim terasama, a u rječnim dolinama i pobrđima ima ih malo–– niže zone – veća zbijena i nizna naselja–– Bilogora – gomilasta naselja; uglavnom starija i sastavljena od više zaselaka–– najvažnija naselja smještena uz uz podravsku cestovnu ili željezničku magistralu (Koprivnica, Đurđevac, Virovitica,

Pitomača…)–– konaci – periodične naseobine u blizini Drave, sastavljene od zaselaka ili osamljenih kuća

obično naseljene od proljeća do kasne jesenipripadali su obiteljskim zadrugama iz sela udaljenijih od Draveraspadom zadruga neki konaci su napušteni, a neki su pretvoreni u stalna sela (npr. Virje i Novo Virje)

–– u prošlosti su zbog poplavnosti terena bilježena „premještanja“ čitavih sela na ocjeditije položajeu 16. st. stanovnici iz sela Strug preselili su 3 km južnije u novo naselje Hlebineu 19. st. stanovništvo iz Broda na Dravi preselilo je u Fernandinovac

–– najvažnija naselja:Koprivnica (25 000)Virovitica (15 500)Đurđevac (6600)Virje (3700)

Koprivnica (25 000)Koprivnica (25 000)

–– glavno središte bilogorske Podravine–– smještena na najpovoljnijem prijelazu iz Podravine prema gornjoj Posavini–– važno željezničko raskrižje – mađarsko-jadranski i podravski pravac–– prvu put se spominje 1272., a od 1356. ima status slobodnog kraljevskog grada–– u turskom razdoblju vojnokrajiško uporište, a u 17. i 18. st. trgovačko i obrtničko središte–– jači razvoj nakon izgradnje pruge Budimpešta – Zagreb (1870.)

45

–– industrijski razvoj započinje nakon Prvog svjetskog rata s razvojem kemijske industrije, a nakon Drugog svjetskog rata podignuta je Podravka (najveće prehrambeno poduzeće u Hrvatskoj) i ostale industrije (drvna, tekstilna, farmaceutska…)

–– Šoderica – kupalište SI od Koprivnice, važan dio turističke ponude

Virovitica (15 500)Virovitica (15 500)

–– smještena na pleistocenskoj ravni podno Bilogore, na pola puta između Varaždina i Osijeka–– križište longitudinalnog i transverzalnog prometnog pravca–– prometno, trgovačko i industrijsko središte srednje Podravine–– u srednjem vijeku jedan od najvećih gradova sjeverne Hrvatske – prvi put se spominje 1234.–– od sredine 16. st. do kraja 17. st. pod Turcima–– u 18. st. se razvijaju obrt i trgovina, a od 19. st. i industrija temeljena na lokalnim sirovinama (šećerana, tvornica duhana,

drvna industrija)–– do Prvog svjetskog rata nije bilo razlike u veličini Bjelovara, Koprivnice, Križevaca i Virovitice–– dvorac grofa Pejačevića – dio turističke ponude

Đurđevac (6600)Đurđevac (6600)

–– manje industrijsko središte – drvna i kožarska industrija–– križište cestovnih prometnica (podravska magistrala i Zagreb – Bjelovar – Đurđevac) te na podravskoj željezničkoj pruzi–– prvi put se spominje 1270., u predtursko doba trgovište–– Turci su opsjedali grad 1552., ali ga nisu osvojili zbog ispaljivanja pilića iz topova (picokijada); u sklopu vojne krajine–– do izgradnje pruge Budimpešta – Zagreb Đurđevac i Virje su bili najveća naselja srednje Podravine

KARLOVAČKA REGIJAKARLOVAČKA REGIJA

–– prijelaz između Središnje i Gorske Hrvatske–– izrazito prometno značenje:

već od 18. st. snažan cestovni promet (dio podunavsko-sjevernojadranskog transportog puta) – čvorišno značenje: pretovar robe s brodova (iz Save i Kupe) na kola i prijevoz do Bakra, Senja i Rijekepotkraj 19. st. željeznica – tranzitno značenje (posebno u automobilskom značenju)

GEOGRAFSKE (GEOMORFOLOŠKE) CJELINEGEOGRAFSKE (GEOMORFOLOŠKE) CJELINE

1)1) Žumberak (zapadni dio – kupčinski i radatovićki kraj)2)2) karlovačka zavala (karlovačko Pokuplje)3)3) zaravni karlovačkog krša4)4) Kordun

46

5)5) Petrova gora6)6) Ogulinsko-plaščanska udolina (dio Gorske Hrvatske)

ŽumberakŽumberak

–– Samoborsko gorje i središnji ravnjak – gravitiraju Zagrebu–– Kupčinski kraj – uz rijeku Kupčinu

sjeverni dio – krški oblici u krednim vapnencimajužni dio – niži, naseljeniji, s gušćom mrežom tokova u trijaskim stijenama

–– Radatovićki kraj – južno od Svete Gerenajsuši dioprevladavaju kredni sedimenti – izrazita krška obilježjaorijentiran prema Ozlju (i Metliki u Sloveniji)

Karlovačko Pokuplje (karlovačka zavala)Karlovačko Pokuplje (karlovačka zavala)

–– Karlovačko Pokuplje – prirodna os je rijeka Kupasrednji tok Kupe (od Severina do Ozlja) – duboka uska kanjonska dolina u krškoj zaravnidonji nizinski tok (od Ozlja) – teče kroz tercijarne i kvartarne naslage i prima najviše pritokahidrografsko čvorište u karlovačkoj zavalimnogo veće značenje u prošlosti – dio podunavsko-sjevernojadranskog transportog sustava (u tome je sudjelovalo i stanovništvo starih sela na šljunkovitim nanosima s transportom pijeska, šljunka i drva)

–– karlovačka zavala najniži dio karlovačkog Pokuplja (duga 30 km, široka 25 km) – većinom sjeverno od Kupenajniži dio je Crna mlaka – subsekventna zavala

zbog koncentracije tekućica, prevladavaju močvare sa šumama hrasta lužnjaka (Draganićka šuma)dio močvara je pretvoren u ribnjakehidromelioracijski radovi – izgradnja kanala Kupa-Kupa i brojnih manjih kanala radi gospodarskog iskorištavanja

naselja u sjevernom dijelu gravitiraju Zagrebu (Pisarovina, Jamnica, Klinča Sela…)na jugozapadnom rubu smješten Karlovac – na kontaktu nepropusnih pleistocenskih i holocenskih naslaga s kršem (slunjska ploča)

Zaravni karlovačkog kršaZaravni karlovačkog krša

–– područje niskog i plitkog krša, prekrivenog vegetacijom – zeleni krš–– prijelazno područje između Pokuplja i Korduna (između Kupe i Mrežnice)

KordunKordun

–– granice:S – PokupljeI – BanovinaJ – PlješivicaJZ – Mala KapelaZ – Mrežnica

–– od fr. Cordon militaire–– prevladavaju niske, otvorene vapnenačke zaravni (200-300 m)–– istočno od Korane – nepropusne stijene (Petrova gora)

47

–– zapadno od Korane – čisti kredni vapnenci vrlo razvijeni krški oblici, posebno ponikve (tzv. boginjavi krš); često prekrivene vegetacijom (plitki pokriveni krš)

–– riječna mreža prilagođena sastavu i nagibu terena – rijeke teku od juga prema sjeveru:zbog krških obilježja terena često su u vapnencima usjekle kanjoneKorana (glavni tok) – istječe iz Plitvičkih jezera i prije Karlovca prima najveću pritoku MrežnicuDobra – dijelom toka protječe kroz karlovački krš i PokupljeGlina – granica Korduna i BanovineSlunjčica – u selu Rastoke se grana na nekoliko rukavaca i preko sedrenih barijera u dvadesetak slapova ulijeva u Koranu (u prošlosti su se koristili za pokretanje mlinova) – čimbenik razvoja turizma

Petrova gora (512 m)Petrova gora (512 m)

–– jezgra građena od paleozojskih škriljaca i starijih stijena s dosta rudnih ležišta–– rubni brežuljci – mladotercijarna starost → razvijen reljef–– zbog nepropusnih stijena mreža manjih tekućica je gusta → zbog obilja vode naseljenost je relativno gusta–– veća naselja: Perna, Steničnjak, Krstinja


–– 2001. oko 115 000 stanovnika ili 39 st./km2 – rijetko naseljeni krški prostor–– do 16. st. naseljenost je bila rijetka

mjestimično naseljena podgrađa i prostori oko feudalnih gradova (Ozalj i Dubovac uz Kupu, Žumberak, Slunj i Skrad uz Koranu, Perna uz Petrovu goru…)naselja su bila smještena u višoj zoni radi zaštite od poplava – žumberačka i ostala ocjeditija prigorja, krške zaravnikrajem 15. st. nastaje veći broj trgovišta uz Kupu i Koranu

–– turske provale – iseljava hrvatsko stanovništvo; veliki dijelovi potpuno su opustjeli (posebno južni dio Korduna)→→ sjeverni dio krškog Pokuplja – kontinutitet naseljenosti; očuvalo se staro stanovništvo pa danas prevladava stari seljački,

hrvatski katolički element→→ južni dio – prekid kontinuiteta naseljenosti

150 godina potpuna pustoš – terra deserta ili ničija zemljamirom u Sremskim Karlovcima (1699.) granica se pomiče na Unuvonokrajiška kolonizacija – doseljavaju stočari vlasi

→→ Petrova gora – potpuno prekid naseljenosti tijekom 150 godina→→ ovaj prostor je bio prostor stare naseljenosti, a novom kolonizacijom je nastala potpuno nova struktura naseljenosti

–– 1857. u Karlovačkoj regiji je živjelo više stanovnika nego danas–– maksimum naseljenosti zabilježen je 1931. – 200 000 st.–– slunjski kraj – do kraja 19. st. najnaseljeniji dio zbog osigurane egzistencije stanovništva unutar Vojne krajine

nakon razvojačenja 1881.uslijedila je stagnacijanakon Drugog svjetskog rata nagli pad

–– stalna depopulacija – samo karlovački kraj bilježi stalan porast broja stanovnika–– 2001. 115 000 stanovnika

KARLOVACKARLOVAC

–– smješten na hidrografskom čvorištu četiri rijeke–– položaj na spoju panonskog i dinarskog prostora (prometni pravac Panonija – Primorje) → križište putova prema moru–– povoljan regionalni i nadregionalni položaj

Četiri faze razvojaČetiri faze razvoja

1)1) Vojnička faza (od 1579. do početka 18. st.) –– 1579. započela izgradnja renesansne utvrde radi obrane od Turaka

48

–– lokacija je izabrana zbog male udaljenosti tadašnje turske granice (Cazinska krajina) i slovenske granice (Bela Krajina) (oko 50 km) te je postojala opasnost od cijepanja Hrvatske na dva dijela i daljnjeg prodora Turaka

–– stare utvrde Ozalj, Dubovac i Turanj nisu u novim uvjetima ratovanja mogle zadovoljiti obrambenu funkciju pa je na inicijativu nadvojvode Karla Habsburškog izgrađen Karlovac

–– na sutoku Kupe i Korane (nepristupačno područje) izgrađena je prostrana tvrđava nizinskog tipa u obliku šesterokrake zvijezde

–– unutar bedema planski se gradi novi renesansni grad – središnji trg, ortogonalna mreža ulica, vojarne i ostale zgrade–– u 16. i 17. st. izrazita vojno-obrambena funkcija–– nakon 1699. vojno značenje Karlovca opada, a do izražaja dolazi prava vrijednost geografskog položaja Karlovca

2)2) Prometno-trgovačka faza (od početka 18. st. do 1873.) –– izgradnjom kombiniranog podunavsko-sjevernojadranskog transportnog sustava Karlovac postaje glavni terminal za

pretovar panonskog žita i slavonskog drva (hrast lužnjak) s brodova na kola i prijevoz prema jadranskim lukama (Rijeka, Bakar, Novi Vinodolski, Senj)

–– izgradnja novih prometnica:1726. Karolinska cesta (Karlovac – Bakar – Rijeka)1779. Jozefinska cesta (Karlovac – Senj)1811. Lujzinska cesta (Karlovac – Delnice – Rijeka)

–– razvoj trgovine i širenje grada izvan zidina – „zlatno doba trgovine“ i „zlatno doba Karlovca“

3)3) Industrijska faza (od 1873. do Drugog svjetskog rata) –– izgradnja željezničke pruge Budimpešta – Zagreb – Rijeka (1873.) – Karlovac gubi značenje čvorišta–– prelazak iz „zlatnog doba“ u duboku ekonomsku krizu–– istovremeno zbog velike agrarne krize u okolici dolazi do deagrarizacije i priljeva stanovništva (jeftine radne snage) u

grad–– 1857. 8000 st., 1890. 13 000 st.–– razvoj industrije koja se bazira na:

jeftinoj radnoj snazilokalnim sirovinama (drvo i prehrambeni proizvodi iz okolice)hidroenergetskom potencijalu

–– Karlovac se širi sjeverno od Kupe i postupno razvija centralne funkcije

4)4) Suvremena faza (nakon Drugog svjetskog rata) –– daljnji razvoj industrije (metalna, kožarska) i ostalih funkcija–– daljenje teritorijalno širenje (sjeverno od Kupe)–– razvoj Karlovca u pravi regionalni centar–– porast broja stanovnika:

1953. 32 000 st.1961. 40 000 st.1991. 60 000 st.2001. 49 000 st. – smanjenje zbog iseljavanja srpskog stanovništva

–– Karlovac je danas prostorno srastao s Dugom Resom – dvojno naselje u morfološkom smislu, ali slaba funkcionalna povezanost

OSTALA NASELJA KARLOVAČKE REGIJEOSTALA NASELJA KARLOVAČKE REGIJE

Duga Resa (6600)Duga Resa (6600)

–– smještena na pruzi Zagreb – Rijeka – osnovana krajem 19. st.–– 1884. osnovana industrija pamučnih proizvoda bazirana na lokalnoj radnoj snazi–– naselje se nije razvilo sve do poslije Drugog svjetskog rata – doseljava stanovništvo (radna snaga) iz okolnih zaselaka,

opskrba HE, dobar prometni položaj za nabavu sirovina → razvoj industrije–– nakon Drugog svjetskog rata razvoj centralnih funkcija

49

Ozalj (1100)Ozalj (1100)

–– smješten na raskrižju putova prema Žumberku, Dolenjskoj i Pokuplju–– već 1244. spominje se kao slobodni kraljevski grad – razvija se oko srednjovjekovnog grada iznad Kupe–– izgradnjom Karlovca opada mu značenje

Slunj (1600)Slunj (1600)

–– glavno naselje Korduna–– smješten na glavnoj cesti Karlovac – Split–– topografski smještaj na sutoke Slunjčice i Korane–– u srednjem vijeku se razvio kao feudalni posjed – u feudalnom burgu se na temelju energetske osnove i radne snage razvio

obrt (kožare, mlinovi)–– u 18. st. postaje centar krajiške pukovnije–– nedostatak: nema željezničku vezu

Vojnić (1200)Vojnić (1200)

–– središte sjeverozapadnog dijela Petrove gore–– značajnije se razvija tek nakon sjedinjenja Vojne krajine s građanskom Hrvatskom

Gvozd (Vrginmost) (1300)Gvozd (Vrginmost) (1300)

–– središte sjeveroistočnog dijela Petrove gore

SISAČKA REGIJASISAČKA REGIJA

–– obuhvaća Sisačku Posavinu i Banovinu (Baniju) – granice: Glina, Kupa, Sava, Una–– Sisačka Posavina – obuhvaća niski poplavni prostor uz Savu, Lonju, Kupu i Glinu te JI dio Vukomeričkih gorica (najjužniji i

najniži dio Središnje zavale)–– Banovina – brdoviti kraj koji obuhvaća Zrinsku goru i okolna pobrđa te Pounje–– nepropusna podloga – najprostraniji dio čine aluvijalni sedimenti različite debljine

prema jugu se nastavlja tercijarno-kvartarno pobrđe Banovine i Zrinske goreprema sjeveru se nastavlja prigorje Moslavačke goreprema SZ se izdižu Vukomeričke gorice

PROMETNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJPROMETNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJ

–– veliko prometno značenje–– Sava – koristila se kao komunikacija prema istoku još u rimskom razdoblju

nakon antike promet Savom je zamro do 18. st.u 18. st. Sava i Kupa postaju dio podunavsko-sjevernojadranskog transportnog sustavaizgradnjom pruge Zidani Most – Sisak (1862.) riječni promet nadopunjen je željezničkim → preusmjeravanje prometa prema Trstu i povezivanje Austrije s Turskom1882. izgrađena pruga Sisak – Bosanski Novi; 1948. dovršena unska pruga – najkraća željeznička veza Zagreba i Splita

50

–– cestovne prometnice – u rimskom razdoblju važna cestovna prometnica na desnoj obali Savenakon rimskog razdoblja nema značajne cestovne prometnicetek nakon Drugog svjetskog rata izgrađena suvremena cesta, ali prolazi sjevernim rubom Posavine (1950.)

POSAVINAPOSAVINA

–– poplavni prostor – razlozi:1)1) obilje površinskih voda2)2) nepropusna podloga3)3) posebnosti korita Save i njezinih pritoka – akumulacijom materijala Sava izdiže svoje korito i onemogućava pritocima

da se izravno uliju pa teku kilometrima paralelno s njom–– akumulacijom materijala uz Savu je nastala uska ocjedita terasa – gospodarski valorizirana i naseljena–– naselja uz Savu su mala i bez centralnih funkcija pa je izražena depopulacija (osim oko Siska)–– uz terasu Save, sa sjeverne i južne strane nalaze se nekoliko metara niže aluvijalne ravni njezinih pritoka – nema naselja–– Sava poprima sva obilježja nizinske rijeke – brojni meandri i mrtvaje–– relativno siromaštvo prirodnim izvorima (veći potencijal negu u plitkom kršu Karlovačke regije) – prevladava ratarsko-

stočarsko gospodarenje s iskorištavanjem šumskih bogatstava i industrije kao dopunskim djelatnostima–– suvremena važnost savske potoline s ležištima nafte i plina – moslavački bazen ima najveća ležišta nafte u Hrvatskoj, ali

postoji problem teritorijalne pripadnosti

BANOVINA ILI BANIJABANOVINA ILI BANIJA

–– od naziva Banska krajina – prostor pod direktnom jurisdikcijom bana–– brežuljkast prostor prosječne visine 350-400 m–– reljefno se izdiže Zrinska gora (616 m) – masiv paleozojsko-tercijarne starosti, raščlanjen riječnim dolinama–– u starijim slojevima nalaze se rudna ležišta (olovo, bakar, cink, željezo, mangan) – razvoj rudarstva od prapovijesti–– gusta naseljenost u srednjem vijeku (Zrin i Gvozdansko) – razlozi:

1)1) vodno bogatstvo – zbog okolnih neogenskih laporovitih glina (posebno u dolini Gline)2)2) obilje šume – drvna snaga3)3) društveni uvjeti

–– u 16. st. dolazi do prekida kontinuiteta naseljenosti–– kolonizacijom u 17. st. naseljavaju krajišnici–– u doba manufakture pokušava se obnoviti rudarstvo – prije Drugog svjetskog rata kopala se željezna ruda (1938. otvorena

željezara u Sisku), a kasnije rudarstvo potpuno zamire (željezo se uvozi iz bosanskih rudnika)


–– broj stanovnika rastao je do 1931. – 210 000 st.–– nakon 1931. smanjenje zbog emigracije (osim u Sisku i Petrinji zbog jače gospodarske osnove)–– 1991. 172 000 st.–– 2001. 116 000 st. ili 41 st./km2 (jedan od najrjeđe naseljenih dijelova Središnje Hrvatske) – smanjenje od 33% u razdoblju

1991. – 2001. (ratna razaranja)–– u dvorskom, glinskom i kostajničkom kraju 1910. živjelo je 87 000 st., 1991. 52 500 st., a 2001. 23 200 st. – dvorski kraj je,

poslije slunjskog, najrjeđe naseljeni dio Središnje Hrvatske

SISAKSISAK

Geografski i prometni položajGeografski i prometni položaj

–– povoljan geografski smještaj među riječnim tokovima – lučki terminal na završetku savskog plovnog puta–– nedostatak: Sisak danas nije značajno križište (poput Zagreba, Kralovca ili Varaždina):

pruga do Karlovca je zatvorenaglavne ceste zaobilaze SisakKupa više nije plovna

Historijsko-geografski razvojHistorijsko-geografski razvoj

51

–– spada među najstarija poznata naselja u Hrvatskoj – keltska Segestica i rimska Siscia–– Siscia – čvorište i dominantno središte Središnje Hrvatske i posavske Slavonije (Pannonia Savia)–– nakon rimskog doba propada zbog slabih prirodnih uvjeta razvoja (razorili je Slaveni i Avari)–– u 8. st. spominje se kao sjedište Ljudevita Posavskog–– u 16. i 17. st. imala je samo vojničku funkciju (obrana protiv Turaka) – u to doba Petrinja je imala veće značenje–– postupnom uspostavom podunavsko-sjevernojadranskog sustava položaj Siska jača (Petrinja još uvijek ima veće značenje)–– od 1870-ih Sisak ima dominantno značenje kao glavni terminal savskog plovnog puta

trgovačko-obrtnička važnostindustrijalizacija – ciglana, pivovara, drvna industrija1857. 2000 st., 1880. 5500 st.

–– vrhunac gospodarskog razvoja doživljava otvaranjem željezare (1931.) i rafinerije nafte–– za razvoj Siska uvijek je veće značenje imao prometni položaj od oskudnih lokalnih gospodarskih izvora (osim željezne rude i

nafte)

Suvremeno značenje SiskaSuvremeno značenje Siska

–– regionalni centar s 37 000 st. (2001.) – pad u odnosu na 1991. (46 000) zbog gospodarske krize i ratnih zbivanja–– srastao s Petrinjom (dvojno naselje) – slaba funkcionalna povezanost, ali određena funkcionalna komplementarnost (Sisak

ima nešto jaču industriju, a Petrinja uslužne djelatnosti)

OSTALA VEĆA NASELJAOSTALA VEĆA NASELJA

–– posebno obilježje su dvojna naselja u Pounju – jedno s hrvatske strane Une, drugo s bosanskeDvor – Bosanski NoviHrvatska Kostajnica – Bosanska KostajnicaHrvatska Dubica – Bosanska Dubica

–– nikad nisu činili funkcionalnu cjelinu zbog pripadnosti različitim urbanim istemima–– rijeke su bile granice ne samo političkih, nego i granice kulturnih areala pa se gradovi razlikuju i po kulturno-genetskim

obilježjima

Petrinja (13 700)Petrinja (13 700)

–– središte Banovine–– smještena na utoku rječice Petrinčice u Kupu, na SZ obroncima Zrinske gore–– položaj na glavnom cestovnom pravcu iz Zagreba prema Bosni–– spominje se 1240.; važno krajiško uporište u borbi s Turcima–– sve do druge polovice 19. st. važnije središte od Siska (do 1873. središte Banske krajine), a tada zbog slabijeg prometnog

položaja pada u drugi plan–– industrijske (mesna industrija Gavrilović) i uslužne funkcije (viša učiteljska škola)–– 1991. 18 700 st.; 2001. 13 700 st.

Glina (4500)Glina (4500)

–– smještena na ušću Maje u Glinu; čvorište cestovnih prometnica–– prvi put se spominje 1209. na lokaciji nizvodno od današnje–– za Vojne krajine važan vojni i kulturni centar–– danas središte poljoprivredno-stočarske zapadne Banovine, s razvijenim obrtom, tekstilnom i drvnom industrijom–– 1991. 6900 st., 2001. 4500 st.

Topusko (1200)Topusko (1200)

–– stari centar s antičkom i srednjovjekovnom tradicijom – spominje se 1192. kao Toplica–– za turskih osvajanja opustošeno i obnovljeno u 19. st. kao središte lječilišnog turizma

52

Kostajnica (2000)Kostajnica (2000)

–– smještena na prijelazu panonskog ruba u vapnenačko-dinarski krš–– središte donjeg Pounja – 1991. 3500 st.; 2001. 2000 st.–– spominje se 1258.; početkom 16. st. je u posjedu Zrinskih–– u 16. i 17. st. jako tursko pogranično uporište

Dvor (1400)Dvor (1400)

–– smješten na ušću Žirovnice u Unu–– mlado središte koje je zamijenilo stariji Zrin–– 1991. 2400 st.; 2001. 1400 st.

Dubica (1000)Dubica (1000)

–– čvorište cestovnih putova prema Zagrebu, Bihaću, Banja Luci i istočnoj Hrvatskoj–– do 1961. najveće naselje regije poslije Siska i Petrinje–– 1991. 2100 st.; 2001. 1000 st.

Tab. Broj stanovnika regija Zagrebačke makroregije i veća naselja

Sisačka regija Karlovačka regija Varaždinska regija Bjelovarska regijaBroj stan. (2001.) 116 000 115 000 393 000 324 000Gustoća (st./km2) 41 39 151 56Naselja Sisak (37 000) Karlovac (49 000) Varaždin (41 000) Bjelovar (28 000)

Petrinja (13 700) Duga Resa (6600) Čakovec (16 000) Koprivnica (25 000)Glina (4500) Slunj (1600) Nedelišće (4400) Virovitica (16 000)Kostajnica (2000) Gvozd (1300) Prelog (4300) Križevci (12 000)Dvor (1400) Vojnić (1200) Ludbreg (3500) Daruvar (9800)Topunsko (1200) Ozalj (1100) M. Središće (3200) Đurđevac (6600)Dubica (1000) Pitomača (5700)

Pakrac (4800)Garešnica (4300)Virje (3700)Grubišno P. (3200)Čazma (2900)Suhopolje (2900)Lipik (2300)

III. ISTOČNA HRVATSKAIII. ISTOČNA HRVATSKAGEOGRAFSKA OBILJEŽJAGEOGRAFSKA OBILJEŽJA

–– površina: 11 090 km2

–– broj stanovnika (2001.): 821 629 st. ili 74,1 st./km2

GEOGRAFSKI SMJEŠTAJ I POLOŽAJGEOGRAFSKI SMJEŠTAJ I POLOŽAJ

–– geografske cjeline:Slavonijajužni dio Baranje

53

zapadni Srijem–– granice:

sjever – Dravaistok – Dunavjug – Savazapad – gorski grebeni Psunja, Ravne gore i Lisine

–– pretežni nizinski prostor – longitudinalna orijentacija vodećih elemenata prirodne osnove → bolja prohodnost u smjeru istok-zapad

–– društveni faktori uvjetovali su veću važnost transverzalnih putova u prošlosti–– tek od 20. st. valorizira se uzdužna orijentacija (posavska pruga, podravska magistrala, autocesta)–– najvrjednije poljoprivredne površine u Hrvatskoj – zbog jake agrarne proizvodnje i šumskog bogatstva rano se doseljava

stanovništvo iz peripanonskog i planinskog zaleđa

GEOMORFOLOŠKE CJELINEGEOMORFOLOŠKE CJELINE

1)1) Istočni ravničarski dio – lesni ravnjaci i aluvijalne ravni (Istočnohrvatska ravnica)lesni ravnjaci – viši (i suši), prirodno plodniji i ekološki povoljniji za poljoprivredu i naseljavanje – ranija i duža naseljenost (Vučedolska kultura)najveće agrarno značenje imaju lesni ravnjaci u okolici Đakova, Vukovara, Belog Manastira (Bansko brdo) i Erduta (Erdutski brijeg)starije i više aluvijalne ravni (od pretaloženog lesa) – vrijednije agrarne površinemlađe i niže aluvijalne ravnice – vlažnije kulture i travnjacinajniži periodički plavljeni dijelovi – šume hrasta lužnjaka, topole i vrbe

2)2) Zapadni gorski prostor – pejzašno raznovrsniji i složenijialuvijalne ravni Drave i Saveprigorski pojas na jugu – Psunj, Požeška gora, Diljpodgorski pojas na sjeveru – Papuk, Krndijašumsko-močvarna nižina Karašice i Vučice – najniži prostor (Đurđenovac je središte drvne industrije)Požeška kotlina – okružena Psunjom (985 m), Papukom (954 m), Krndijom (792 m), Diljom (461 m) i Požeškom gorom (618 m)

reljefna obilježja dna zavaleposebno značenje imaju prigorja Papuka i Krndije (tercijarna pobrđa)sve rijeke teku prema jugu (prema Lonji i Orljavi)

DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJADEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA

–– razvoj u uvjetima sučeljavanja različitih naroda, kultura i svjetova → deogradirana gospodarska osnovica i nesređene društvene prilike → utjecaj na ukupni demografski razvoj

–– Istočna Hrvatska je tipični imigracijsko-emigracijski prostor:više stoljeća trajale su stalne izmjene stanovništva izazvane ratovima i političkom nestabilnošću, ali su doseljavanja bila dominantnaod 1960-ih prevladava jači odljev stanovništva

Razdoblje 1857. – 1948.Razdoblje 1857. – 1948.

–– porast za 85,9% - 1857. 371 000 st.; 1948. 690 000–– veliki gospodarski potencijal kraja – jako doseljavanje hrvatskog, njemačkog, mađarskog i drugog stanovništva od druge

polovice 19. st.–– nakon Prvog svjetskog rata iseljava dio njemačkog i mađarskog stanovništva–– od 1920-ih započinje intenzivna kolonizacija u novoj državi–– nakon Drugog svjetskog rata iseljavaju Nijemci, ali planskom kolonizacijom (1945. – 1948.) doseljava siromašno, ali mlado

stanovništvo iz drugih krajeva Hrvatske (posebno iz Dalmatinske zagore) i BIH → utjecaj na prirodno kretanje stanovništva

Razdoblje 1948. – 1991.Razdoblje 1948. – 1991.54

–– porast za 29,3% - 1948. 690 000; 1991. 892 000–– nakon 1953. sporiji porast broja stanovnika, ali viša stopa rasta nego u ostatku Hrvatske – razlozi:

1)1) velike prostorne razlike2)2) pogoršanje prirodne dinamike3)3) jačanje iseljavanja

–– zamjetni negativni demografski procesi – naglo smanjenje prirodnog prirasta, a u nekim dijelovima i prirodni pad (posebno u rubnim dijelovima: Beli Manastir, Donji Miholjac, Orahovica, Slatina i Nova Gradiška)

–– u posljednjih 30-ak godina Istočna Hrvatska je emigracijski prostor – negativna migracijska bilanca (najnegativnije u Donjem Miholjcu, Orahovici i Slatini – tip E4)

–– danas je 2/3 teritorija zahvaćeno emigracijom i depopulacijom različitog intenziteta–– polovi rasta i pada broja stanovnika u razdoblju 1948. – 1991. su bivše općine Osijek (+85,3%) i Slatina (-23,5%)–– stopa rasta u istočnom dijelu viša je nego u zapadnom zbog jače urbaniziranosti–– u istočnom dijelu živi preko 70% stanovništva–– izrazita polarizacija – gradska naselja imaju porast od 124%, a ostala naselja pad od 4,2% (migracije selo-grad)–– koncentracija stanovništva u gradovima, posebno centrima rada – najveći porast zabilježili su:

Slavonski Brod (199%)Beli Manastir (193%)Našice (174%)Vukovar (159%)Županja (155%)

–– porast Osjeka bio je relativno manji (110%), ali apsolutno najveći (s 49 810 na 104 761 st.)–– posljedica: smanjenje udjela poljoprivrednog stanovništva s 24% (1948.) na 13% (1991.) (RH 9%)

Razdoblje 1991. – 2001.Razdoblje 1991. – 2001.

–– smanjenje za 7,9% (70 000 st.) – 1991. 892 000; 2001. 822 000–– 73 st./km2 (rjeđe od prosjeka) – najgušće naselje osječki, a najrjeđe orahovački kraj–– ne negativne trendove iz prethodnog razdoblja nadovezao se utjecaj ratnih zbivanja–– smanjenje broja stanovnika i u gradovima–– Osječka makroregija je najslabije urbanizirana makroregija Hrvatske–– stupanj dnevne cirkulacije znatno je niži od prosjeka za Hrvatsku → posljedica: ruralni egzodus i koncentacija stanovništva u

gradovima te ograničena suburbanizacija

URBANI SUSTAVURBANI SUSTAV

–– 1991. 20 centara rada imalo je više od 1000 zaposlenih (3/4 ukupnog broja zaposlenih)–– nepravilna mreža – najjači centri položeni su rubno (Osijek, Vinkovci, Vukovar, Slavonski brod, Nova Gradiška…), a nema

jačih centara u zapadnom dijelu

–– oko glavnih centara rada i duž glavnih prometnica nastale su urbanizirane zone – osovine urbanizacije:Nova Gradiška – Slavonski Brod – Vinkovci – Vukovar (željeznička pruga)Slavonski Brod – Đakovo – Osijek (cesta, željeznička pruga)Požega – Pleternica – Slavonski Brod (cesta)Slatina – Orahovica – Našice – Osijek (cesta, željeznička pruga)Donji Miholjac – Valpovo – Osijek (cesta, Drava)Beli Manastir – Osijek (cesta, željeznička pruga)

–– urbani sustav nije gust, ali je pravilnog reda veličine:1)1) Osijek (91 000)2)2) Slavonski Brod (57 000)3)3) Vinkovci (34 000)4)4) Vukovar (24 000)5)5) Požega (21 000)6)6) Đakovo (20 000)7)7) Županja (14 000)8)8) Slatina (11 000)

55

9)9) Beli Manastir (8800)10)10) Našice (8200)

–– rubna položenost svih većih gradova – negativne posljedice se opažaju u nejednakoj urbanizaciji ruralnih naselja te u pojačanoj emigraciji u sjeverozapadnom dijelu u kojem nema većih gradova

–– problem funkcionalne organizacije zbog rubnog položaja Osijeka – Slavonski Brod se izdvaja kao drugi centar u hijerarhiji urbanog sistema Istočne Hrvatske (centar Slavonskobrodske regije u jugozapadnom dijelu Istočne Hrvatske)

REGIONALIZACIJA ISTOČNE HRVATSKEREGIONALIZACIJA ISTOČNE HRVATSKE

–– regionalna podjela: 1)1) Istočnohrvatska ravnica

a) Pridravska nizina Osijeka (Dravsko-dunavska ravnica)b) Slavonska Podravinac) Baranjad) Vukovarski ravnjake) Đakovački krajf) Bosutska Posavina

2)2) Slavonska Posavina s Požeškom kotlinoma) Slavonska Posavinab) Požeška kotlina

–– funkcionalna podjela Osječke makroregije: 1)1) Osječka regija – obuvaća Slavonsku Podravinu s Osijekom, Baranju i Đakovački kraj2)2) Vukovarsko-Vinkovačka regija – obuhvaća zapadni Srijem (s Vukovarskim ravnjakom i Bosutskom Posavinom)3)3) Slavonskobrodska regija – obuhvaća Slavonsku Posavinu i Požešku kotlinu

OSIJEKOSIJEK

VELIČINA I GRAVITACIJSKI UTJECAJVELIČINA I GRAVITACIJSKI UTJECAJ

–– najmanji stupanj demografske koncentracije među makroregionalnim središtima – 11% stanovništva i 24% zaposlenih Istočne Hrvatske

–– u razdoblju 1857. – 1991. broj stanovnika Osijeka povećao se 6,5 puta (Rijeka 8, Split 10, Zagreb 17 puta)–– 1991. – 2001. broj stanovnika smanjio se za 13,7% (većinom zbog rata) – 1991. 105 000 st. 2001. 90 000–– razlozi:

1)1) rubni položaj u odnosu na glavne prometne koridore od sredine 18. st.2)2) rubni položaj u okviru Kraljevine Jugoslavije3)3) rubni položaj u okviru Istočne Hrvatske4)4) poljoprivredne značajke šire okolice – nema jače koncentracije stanovništva u središtu

–– posljedica: postupno slabljenje gravitacijskog utjecaja u Z i JZ dijelu makroregije i afirmacija Slavonskog Broda kao regionalnog centra

GEOGRAFSKI I PROMETNI POLOŽAJGEOGRAFSKI I PROMETNI POLOŽAJ

–– duga gradska tradicija zahvaljujući povoljnom smještaju na desnoj obali Drave (viša je 5-8 m od lijeve te je izvan dosega poplava); na najpovoljnijem prijelazu preko Drave

–– položaj na križištu dvaju prometnih pravaca:1)1) iz Podravine prema Podunavlju (podravski pravac)2)2) iz Mađarske preko Baranje i Drave prema Posavini, Bosni i moru (bosansko-neretvanski pravac)

–– sve do 18. st. osječki prijelaz je imao veliko prometno i strateško značenje–– krajem 18. st. austrijsko-turska granica je utvrđena na Savi pa Osijek gubi vojno-strateške i prometne funkcije–– nakon stvaranja jugoslavenske države Osijek ostaje na periferiji glavnog posavskog pravca

56

–– u najnovijem razdoblju Osijek je i dalje na periferiji države, ali je središte regionalnih i nadregionalnih prometnica, željezničko križište i ima zračnu luku → istočna vrata Hrvatske

–– nepogodnost danas je nerazvijeno okruženje (južna Mađarska i Vojvodina)


Predtursko razdobljePredtursko razdoblje

–– predantičko doba – na području Osijeka živjela su ilirska i keltska plemena–– rimsko razdoblje – od početkom 1. st. pod rimskom upravom

na mjestu današnjeg Donjeg grada osnovana je Mursa – važan prijelaz preko Dravesjedište riječne flotile i važno križište na sutoku cesta između Gornje Panonije (Poetovio) i Donje Panonije (Sirmium)početkom 2. st. dobiva status grada-kolonije (pravo na samostalnu upravu)

–– u 4. i 5. st. opustošili je Barbari s istoka–– u 6. i 7. st. Avari i Hrvati podižu naselje na području današnje Tvrđe

nakon propasti prvog naselja, u 11. st. se na istom mjestu podiže novo naseljeOsijek se razvija kao obrtničko-trgovačko središte agrarno-stočarske okolicezbog križišnog prometnog položaja postaje žarište feudalne organizacije tog dijela Podunavljanaziv Osijek prvi se put spominje 1196. (Eszek, od starog hrvatskog naziva Osik)

–– u drugoj polovici 15. st. Osijek je imao 1500-2000 stanovnika (uglavnom trgovaca, obrtnika i službenika)

Osmanlijsko razdoblje (1526. – 1687.)Osmanlijsko razdoblje (1526. – 1687.)

–– 1526. pada pod osmanlijsku vlast i gotovo su potpuno uništeni tragovi srednjovjekovne naseljenosti i razvoja naselja–– na mjestu današnje Tvrđe podignuto je orijentalno naselje–– ojačala je vojno-strateška funkcija grada → najvažniji tuski grad u savsko-dravskom međurječju

naseljeno 3000 janjičaraizgrađen Sulejmanov most preko Drave i močvarne Baranje do Darde radi prodora prema S

–– trgovačko središte – kolonija dubrovačkih trgovaca

Austrijsko i austro-ugarsko razdobljeAustrijsko i austro-ugarsko razdoblje

–– Habsburgovci ruše tursku tvrđavu, a stanovništvo iz podgrađa seli na područje Gornjeg grada–– krajem 17. st. istočno od tvrđave se razvija novo naselje – današnji Donji grad–– zahvaljujući vojno-strateškom položaju, Osijek se od početka 18. st. razvija kao glavno vojno središte Slavonije–– 1712. – 1719. gradi se nova austrijska tvrđava (Tvrđa) – barokna urbanističko-prostorna cjelina–– do 1783. Tvrđa je bila sjedište generalkomande za Slavoniju, a tada se sjedište premješta u Petrovaradin → gubitak vojno-

strateških funkcija donekle je nadoknađen razvijem centralnomjesnih (upravnih) funkcija–– 1786. tri jezgre (Tvrđa, Donji i Gornji grad) ujedinjene su u jedinstvenu gradsku općinu–– krajem 18. st. njemački doseljenici su u južnom dijelu grada oformili Novi grad–– 1814. Osijek je imao 1667 kuća i 8879 stanovnika (s oko 600 vojnika i 200 plemića oko 9500 stanovnika) – tada najveće

gradsko naselje u Hrvatskoj–– dva bitna faktora razvoja grada:

1)1) izgradnja ceste preko Baranje za Mađarsku (1779.)2)2) dobivanje statusa slobodnog kraljevskog grada (1809.)

–– pojačan gospodarski razvoj rezultirano je porastom broja stanovnika

–– od sredine 18. st. osnivaju se manufakture koje u 19. st. prerastaju u industriju–– razvoju industrije pridonijela je izgradnja željezničke mreže:

1877. Osijek povezan s Budimpeštom1878. povezan preko Dalja i Vinkovaca sa Slavonskim Brodom1894. pruga Osijek – Našice – Batrina, s odvojkom do Pleternice i Požege1905. pruga Osijek – Đakovo – Vrpolje1910. direktna veza Osijek – Vinkovci

57

–– za Austro-Ugarske jedan od najjačih hrvatskih industrijskih gradova – 1906. 28% od ukupnog broja industrijskih radnika u Hrvatskoj – prehrambena i tekstilna industrija, tvornica pokućanstva, ljevaonica željeza i tvornica strojeva

–– izgradnjom pruge Budimpešta – Zagreb – Rijeka opada prometno značenje Osijeka i od tada relativno zaostaje za ostalim vodećim hrvatskim središtima

Međuratno razdobljeMeđuratno razdoblje

–– slabi upravna funkcija Osijeka – pripao je Savskoj banovini sa središtem u Zagrebu, a južna Baranja i zapadni Srijem Dunavskoj banovini sa središtem u Novom Sadu

–– rubni prometni položaj – u početku je industrijski razvoj još bio jak, no s vremenom većina pogona ulazi u krizu pa gospodarski razvoj slabi

–– agrarna kriza krajem 1920-ih i početkom 1930-ih – jaka imigracija u grad → prostorno širenje grada i bolje povezivanje gradskih jezgara (1884. uveden tramvaj, 1926. elektrificiran)

Razdoblje nakon Drugog svjetskog rataRazdoblje nakon Drugog svjetskog rata

–– bolja integracija s okolicom – u grad ulazi naselje Ratfala, a tramvaj se produžuje do Višnjevca–– modernizirane ceste i željezničke pruge te izgrađena zračna luka Klisa (1979.)–– glavni poticaj razvoju dale su industrija i promet – luka u istočnom dijelu grada (Nemetin)–– razvoj centralnih funkcija – 1975. Sveučilište–– postupni socijalni zoning grada:

poslovna zona – istočni dio Gornjeg grada i Tvrđanova stambena naselja s oko 30 000 stanova Sjenjak, Jug I i Jug IIindustrijska zona – istočni i južni dio grada

–– nakon Drugog svjetskog rata grad se spontano širi u smjeru istok-zapad, a mjerama se potiče razvoj prema sjeveru i jugu:industrijska zona istambena naselja u južnom dijelusuvremeni rekreacijski centar u sjevernom dijelu (preko Drave)

–– sjeverno od grada postoje samo dva manja gradska naselja, ali se utjecaj Osijeka postupno širi u Baranju – Bilje i Darda funkcionalno su postali dio šireg gradskog područja

–– Osječkoj urbanoj regiji pripadaju i veća naselja u okolici:Višnjevac (6 900 st.)Josipovac (4 200 st.)Čepin (10 400 st.)Tenja (6 300 st.)

–– 1991. Osijek je imao 55 000 zaposlenih, od čega 18 000 dnevnih cirkulanata

58

ISTOČNOHRVATSKA NIZINAISTOČNOHRVATSKA NIZINA

PRIDRAVSKA NIZINA OSIJEKA ILI DRAVSKO-DUNAVSKA RAVNICAPRIDRAVSKA NIZINA OSIJEKA ILI DRAVSKO-DUNAVSKA RAVNICA

–– izdvojena na administrativnoj osnovi – bivše općine Valpovo i Osijek–– nizinski prostor i potpuno otvoren – dobro prometno povezivanje s okolnim regijama:

završetak podravske magistrale i njeno križanje s transverzalnim cestovnim pravcem prema BIH, srednjem i južnom primorjumosni prijelazi preko Drave i Dunavaželjeznička križišta u Osijeku i Dalju


–– geološki mlad kraj – nastao u pleistocenu i holocenu (aluvijalni i eolski nanosi)–– tri reljefne cjeline:

1)1) terasa Drave2)2) aluvijalne ravni Karašice, Vučice i Vuke

poplavne zone u najnižim dijelovima (osobito uz Vučicu)u višoj zoni između Drave i Karašice nastali su Valpovo i BelišćeBizovac – prilikom naftnog bušenja 1970. otkrivena hipertermalna voda → 1974. izgrađene Bizovačke toplice (najveće u Istočnoj Hrvatskoj i najsuvremenije u Hrvatskoj)

3)3) Erdutsko brdoprekriveno naslagama lesa debelim više desetaka metara – poljoprivredno najvrjedniji dio osječkog kraja (vinogradarstvo)prema sjeveru se strmo spušta prema Dravi i Dunavu, a prema jugu blagoglavne prometnice prolaze južnim rubom – željezničko križište Dalj (4700) i prijelaz preko Dunava Erdut (900)

Historijsko-geografski razvoj i razvoj naseljenostiHistorijsko-geografski razvoj i razvoj naseljenosti

–– zbog bogate prirodne osnove ovo područje bilo je naseljeno i u predrimsko doba–– Rimljani – iskoristili lakši prijelaz preko Drave na mjestu današnjeg Donjeg grada (Mursa)–– srednji vijek – u doba slavenske kolonizacije Hrvati su rijetko naselili ovaj prostor, a na prijelazu s 9. na 10. st. doseljavaju

Mađari–– 1526. prodiru Turci – izazivaju velike promjene – osim muslimana doseljavaju i Srbi–– poslije poraza Turaka kod Beča 1687. ponovno potpuna pustoš na ovom području–– Austrijanci doseljavaju novo stanovništvo–– nakon Prvog svjetskog rata u istočnom dijelu planski su naseljene obitelji srpskih solunskih dobrovoljaca–– poslije Drugog svjetskog rata iseljavaju Nijemci i planski se naseljavaju Hrvati i Srbi

–– stalan porast broja stanovnika od kraja 19. st. (uglavnom zbog imigracije):1880. 59 900 st.1910. 87 000 st. – porast 1880. – 1910. od 47% (1,6% godišnje)1948. 103 000 st. – porast 1910. – 1948. od 19% (0,5% godišnje)1991. 198 000 st. – porast 1948. – 1991. od 93% (2,1% godišnje)2001. 179 000 st. – pad u razdoblju 1991. – 2001. od oko 10%

NaseljaNaselja

–– Valpovo (7900) i Belišće (7100) – središta agrarnog prostora u višoj zoni između Drave i Karašice (zbog dnevne cirkulacije i funkcionalne komplementarnosti razvila su se u dvojni grad)

–– Belišće – razvilo se na temelju drvne industrije u 19. st., a danas jedno od najjače industrijaliziranih naselja Hrvatske–– Dalj (4700 st.) – željezničko čvorište–– prigradska naselja Osijeka: Čepin (9500), Višnjevac (7100), Tenja (6700) i Josipovac (4400)

59

SLAVONSKA PODRAVINASLAVONSKA PODRAVINA

Prirodno-geografska obilježja, prometno značenje i naseljenostPrirodno-geografska obilježja, prometno značenje i naseljenost

–– između rječice Breznice i izvorišnog dijela Vuke–– složenija reljefna struktura nego u ostalim dijelovima Istočnohrvatske ravnice:

naplavna ravan Drave i njezinih pritokasupsidencijska udolina u području Vučice i Karašiceterase Drave (mlađa i starija)slatinsko-voćinsko pobrđepodgorje Papuka i Krndijegorski masiv Papuka i Krndije

–– stepeničast reljef (glavni reljefni oblici izduženi u smjeru SZ-JI) – zonalni raspored naselja (na dodiru dviju reljefnih cjelina)–– okosnicu čine longitudinalne prometnice:

podravska cestovna magistrala – nastala na kontaktu dravske nizine i podgorja (naselja Slatina, Orahovica, Našice) → glavni pravac nastavlja prema Osijeku dolinom Vučice i Karašice, a sporedni preko Čepina)sporedni longitudinalni pravac – prolazi višom terasom uz Dravu (Slatina, Donji Miholjac, Valpovo)

–– transverzalna cestovna prometnica povezuje Donji Miholjac i Našice s Požeškom kotlinom i posavskim prometnim pravcem–– željeznička pruga Osijek-Zagreb–– središnja nizina (šumski pojas) uz Karašicu i Vučicu imala je u prošlosti izolacijsko značenje i graničnu ulogu–– naseljene su bile viša terasa uz Dravu i podgorski dio (nije bilo većih veza između njih)–– povezivanje dviju zona naseljenosti tek u 19. st. paralelno s iskorištavanjem šumskih bogatstava → gospodarsko i

demografsko oživljavanje kraja


–– najranije je naseljen prostor dravskih terasa i podgorja – u rimsko doba nastaju naselja uz Dravu (Donji Miholjac)–– srednji vijek – relativno gusta naseljenost zbog mogućnosti dvojnog gospodarenja:

ekstenzivna poljoprivreda na ocjeditim terasama i u podgorju (veliki feudalni posjedi)iskorištavanje šuma na naplavnim ravnima, Papuku i Krndiji

–– u turskom razdoblju (16. st.) brdski papučko-krndijski i voćinsko-slatinski prostor naseljen je Srbima, a veća gradska tvrđavska naselja muslimanima (Slatina, Voćin, Orahovica, Našice)

–– nakon oslobođenja u 17. st. muslimasko stanovništvo se povlači, a u nizinski dio se doseljava hrvatsko stanovništvo iz Gornje Podravine, Like i Gorskog kotara

–– u 18. i 19. st. doseljavaju se Hrvati, Srbi, Nijemci, Slovaci i Mađaritrgovina svinjama, širenje kulture kukuruza, osnivanje prvih manufaktura (staklane)demografsko i gospodarsko oživljavanje

–– eksploatacija šuma u 19. st. – regulacija Drave i melioracijski zahvati u području Karašiceizgradnja cesta i uskotračne šumske željeznice omogućili su pristup šumskim bogatstvimau drugoj polovici 19. st. započinje industrijska prerada drveta u Belišću i Đurđenovcu

–– pozitivna demografska kretanja nakon Prvog svjetskog rata–– nakon 1953. negativne demografske tendencije – do izražaja dolazi rubni položaj bez većih naselja (samo veća, povezanija i

funkcionalno opskrbljena naselja ne gube stanovništvo)–– danas je na osnovi duhana, šećerne repe i suncokreta razvijena prehrambena industrija, a razvijeno je i ribnjačarstvo–– 1969. pronađena nafta kod Beničanaca (eksploatacija od 1972.) – izgrađen naftovod Beničanci – Slavonski Brod (72 km)–– velike zalihe prirodnog plina – Bokšić Lug

–– kretanje broja stanovnika od sredine 19. st.:1857. 59 000 st.1910. 100 000 st. – porast 1857. – 1910. od 71% (1,3% godišnje)1953. 134 000 st. – porast 1910. – 1953. od 34% (0,8% godišnje)1991. 108 000 st. – pad 1953. – 1991. od 24% (0,6% godišnje)2001. 96 000 st. – pad oko 12%

NaseljaNaselja

60

–– Slatina (11 000) – najveće naselje; nastala na dodiru slatinsko-voćinsko pobrđa i dravske nizineod 13. st. važno sajmište – posrednik između stočarsko-voćarskog pobrđa i ratarske nizinedanas industrijsko središte (prehrambena, duhanska, tekstilna industrija) i prometno križište (podravska magistrala i ceste prema Donjem Miholjcu, Daruvaru i Požegi)

–– Našice (8200) – glavno cestovno i željezničko križište u istočnom dijelunakon oslobođenja od Turaka sjedište velikog feudalnog posjedarazvijena poljoprivreda, ribnjačarstvo (ribnjak Našička Breznica), industrija (prehrambena, cementna, drvna…) i turizam

–– Đurđenovac (3500) – mlado industrijsko naselje nastalo uz prugu Osijek-Zagreb u drugoj polovici 19. st. (prerada drveta)–– Orahovica (4300) – centar papučkog podgorja, manje industrijsko središte i izletničko odredište (utvrda Ružica-grad)–– Donji Miholjac (6700) – smješten na ocjeditoj starijoj terasi uz Dravu (povoljan prijelaz)

brži razvoj od 19. st. – poljoprivreda i šumarstvo u okolici (obitelj Prandau)razvijeni poljoprivreda, industrija (prehrambena, prerada gume i plastike) i ribnjačarstvo

BARANJABARANJA

–– prostire se između Drave, Dunava i granice s Mađarskom – prirodno najbolje izdvojena cjelina Istočne Hrvatske–– dio povijesne regije Baranje – veći dio je nakon Trianonskog mira (1920.) ostao u Mađarskoj–– relativno prometno izolirana od ostatka (Istočne) Hrvatske:

željeznička pruga i cesta Osijek – Beli Manastircestovni most Batina – Bezdan preko Dunava (1974.)najbolje prometno povezana s Mađarskom


–– nizinski kraj – većinom do 250 m visine–– mladi reljef – pleistocenski i holocenski sedimenti–– geomorfološke cjeline:

1)1) mlađe naplavne ravni (2/3 površine) – najveće poplavno područje je Kopački rit (visoke vode Drave i Dunava u proljeće)

2)2) terase Drave3)3) mlađa virmska terasa Dunava (sjeverno od Banskog brda)4)4) lesne zaravni5)5) Bansko brdo (245 m) – vinogradarstvo

–– lesne zaravni i riječne terase – ocjedite; agrarno pogodnije (žitarice i šećerna repa) i povoljnije za naseljavanje


–– gusta naseljenost u srednjem vijeku – postojala su gotovo sva današnja naselja–– prodorom Turaka u 16. st. središnji dijelovi gotovo su opustjeli

od druge polovice 16. st. naseljavanje Srba i nešto muslimanaMađari su ostali uz Dunav

–– nakon poraza Turaka kod Budima (1683.) egzodus iz Baranje–– austrijsko i austro-ugarsko razdoblje

austrijska kolonizacija Hrvata (Šokci) iz okolice Srebrenice (1689. – 1713.)kolonizacija Srba (Crnojevići)1830-ih počinje kolonizacija Nijemaca

–– tijekom 18. st. glavna gospodarska grana je stočarstvo (svinjogojstvo), a dopunske su lov i ribolov–– početkom 19. st. izvoz sirovina i prehrambenih proizvoda u Austriju (vino, vuna, pšenica)–– od kraja 19. st. najvažnija djelatnost postaje ratarstvo – monokultura pšenice radi izvoza na zapadnoeuropsko, austrijsko i

češko tržište–– krajem 19. st. Baranju zahvaća agrarna kriza – raznovrsnija ratarska proizvodnja; sve veću važnost dobiva vinogradarstvo

61

Razvoj naseljenostiRazvoj naseljenosti

–– u 18. i 19. st. stalan porast broja stanovnika:1720. 6900 st.1787. 25 900 st.1857. 39 700 st.

–– krajem 19. st. usporava porast broja stanovnika – glavni faktori: agrarna kriza i koleraminimalni prirodni prirast („sistem jedinca“)demografski regres i ekonomska migracija u prekomorske zemlje1847. – 1910. porast od 22%

–– porast broja stanovnika u prvoj polovici 20. st. (1910. 50 900 st.; 1948. 53 400 st.)imigracija Srba iz mađarskog dijela Baranje nakon mirovnih ugovoraHrvati imigriraju nakon Drugog svjetskog rata

–– nakon Drugog svjetskog rata – usporen porast broja stanovnika i padmigracije selo-gradusporen porast do 1971. – maksimum 56 200 st.pad broja stanovnika nakon 1971. – 1991. 54 300 st., 2001. 42 600 (pad za 25% od 1971.)

–– velika ispremiješanost naroda:Hrvati – prevladavaju u graničnom području prema MađarskojMađari – najbrojniji u istočnoj Baranji uz Dunav i u SI dijeluSrbi – JI i središnji diosredišnja Baranja – nacionalno najheterogenija

NaseljaNaselja

–– Beli Manastir (8700) – na dodiru dravske terase s Banskim brdomrazvija se zahvaljujući novim političkim uvjetima od 1920-ih kao središte hrvatskog dijelado sredine 20. st. imao je agrarne značajke, a danas su razvijene industrija (prehrambena, tekstilna, građevinska) i centralnomjesne funkcije

–– Darda (5400) – prigradsko naselje Osijeka–– Bilje (3200) – prigradsko naselje Osijeka

središte poljoprivredno-industrijskog kombinata Belje1697. osnovano vlastelinstvo Eugena Savojskog koje se s vremenom razvilo u jedno od najvećih poljoprivrednih gospodarstava srednje Europe

–– Batina (1000) – pristanište na Dunavu–– Kneževi Vinogradi (1700) – središte baranjskog vinogorja–– općinski centri:

Jagodnjak (1500)Čeminac (1100)Popovac (1100)Petlovac (800)Draž (600)

ĐAKOVAČKI KRAJĐAKOVAČKI KRAJ

–– 2001. 52 300 stanovnika ili 63 st./km2


–– obuhvaća:1)1) istočne obronke Dilja i Krndije

djelomično pod šumom – manje obradivih površina (tradicionalna poljoprivreda i vinogradarstvo)između Dilja i Krndije je prirodni prolaz prema Požeškoj kotlini (rijeka Breznica) – u prošlosti veza između Osijeka i Zagreba

2)2) đakovački lesni ravnjaktežište naseljenostina sjeveru i jugu okružen močvarnim nizinama

62

otvoreni i intenzivno obrađeni pejzaži – žitarice i vinogradi (manje)3)3) uske pojase susjednih nizina (na sjeveru do Vuke, na jugu do Biđa)

močvarna područjašume u južnom dijelu, a u sjevernom većinom iskrčene nakon regulacije Vuke

–– spojni i središnji prostor između Save i Drave–– prirodna plodnost lesnog područja–– u suvremeno doba Đakovo se razvija u međuprostoru između Osijeka i Slavonskog Broda (na osovini razvoja)


–– u srednjem vijeku jedan od gušće naseljenih krajeva – razlozi:povoljan prometni položaj na putu iz Podunavlja prema Bosniplodne površine na lesnom ravnjaku

–– u turskom razdoblju poraslo je značenje Đakova, a ostali srednjovjekovni feudalni centri izgubili su važnost (prorijedila se i naseljenost)

–– u 18. i 19. st. doseljava novo stanovništvo → nova društvena i prostorna organizacija; obnovljena đakovačka biskupijanastaju okupljena i cestovna selarazvija se obrt i obnavljaju se tradicionalni sajmovi

–– u drugoj polovici 19. st. došlo je do jačeg gospodarskog napretka na temelju eksploatacije šuma, širenja novih poljoprivrednih kultura i jačanja komercijalne proizvodnje

nastaju prve industrije – prerada žitarica i konoplje te proizvodnja alkohola i špiritajače doseljavanje Nijemaca, Mađara i ČehaĐakovo postaje važno trgovište

–– poslije Drugog svjetskog rata uslijedio je egzodus Nijemaca i doseljavanje iz hrvatskih i bosansko-hercegovačkih krajeva, ali i sve jača emigracija

–– porast broja stanovnika od 1857. (25 000) do 1971. (54 000)–– blagi pad nakon 1971. – 1991. 53 000; 2001. 52 000 st.

NaseljaNaselja

–– u prosjeku manja nego u susjednim dijelovima Istočnohrvatske ravnice – prevladavaju okupljena naselja niznog pravilnog oblika (nastala u 18. st.)

–– najranije se spominju Đakovo i Gorjani (1244.)–– Đakovo (21 000)

srednji vijek – ishodište veza s Bosnom; zbog bogate poljoprivredne okolice i dobrih veza sa susjednim krajevima dolazi do trgovačko-obrtničkog razvojau turskom razdoblju razvija se kao grad s džamijomu 18. st. grade se kolske ceste – povezivanje s Osijekom i posavskom krajiškom cestomdanas crkveno središte (biskupija; Strossmayerova katedrala) s razvijenom poljoprivredom i industrijom

–– Gorjani (1200) – na sjevernom rubu lesnog ravnjakatrgovačko-obrtničko naselje u srednjem vijekuzbog perifernog položaja zaostaje za Đakovom nakon srednjeg vijeka

–– Strizivojna (2800) – željezničko križište

VUKOVARSKI RAVNJAKVUKOVARSKI RAVNJAK


–– tri različite reljefne cjeline:1)1) Vukovarski lesni ravnjak – zajedno s Đakovačkim lesnim ravnjakom odvaja potoline Save i Drave i čini razvodnicu;

na sjeveru prema Dunavu završava strmcem visokim 40 m2)2) pristranci Fruške gore (394 m) – ispresijecana kratkim lesnim dolinama3)3) aluvijalna nizina Vuke – plavljena u proljeće za visokih voda Dunava

–– u vukovarskom kraju padne najmanje padalina u Hrvatskoj (oko 630 mm)–– manjoj količini padalina prilagođena je vegetacija:

stepska vegetacija – najsuši sjeverozapadni diohrast sladun – ostali dijelovivrba, joha, topola – najvlažniji dijelovi

–– u gospodarskom pogledu napredan ratarsko-vinogradarski kraj, s jačom industrijom u Vukovaru i Borovu

63


–– zbog povoljnih prirodnih karakteristika i važnog prometnog položaja na ocjeditom ravnjaku, prostor je naseljen još od neolita (Vučedolska kultura)

–– rimsko doba – nekoliko naselja na limesu–– u ranom srednjem vijeku nekoliko burgova (Šarengrad, Ilok, Vukovar)–– u 10. st. Hrvate potiskuju Mađari–– od 1526. pod osmanskom vlašću – egzodus hrvatskog i mađarskog stanovništva, islamizacija i naseljavanje muslimana i

Srba, stočara iz Pomoravlja, Crne Gore i Hercegovine–– nakon Karlovačkog mira (1699.) Habsburška monarhija naseljava nove koloniste – osim Hrvata, doseljavaju i Srbi, Nijemci,

Česi, Slovaci i Ukrajinci–– u Kraljevini Jugoslaviji kolonizacija srpskih solunskih dobrovoljaca–– nakon Drugog svjetskog rata odlaze Nijemci, a doseljavaju kolonisti iz pasivnih dinarskih krajeva→→ vrlo miješan sastav stanovništva

–– 1857. 30 000 st. – stalni porast nakon toga, a najjači nakon Drugog svjetskog rata–– 1971. 76 400 st.–– 1991. 84 200 (139 st./km2)–– 2001. 62 600 (103 st./km2) – pad od 25,7% u razdoblju 1991. – 2001.

NaseljaNaselja

–– Vukovar – 1991. 44 600 st.; 2001. 30 100 (smanjenje od 33,5%)nastao na ušću Vuke u Dunav, na rubu Vukovarskog ravnjaka – u prošlosti je imao obrambenu i upravnu funkcijuod 13. st. važno upravno, trgovačko i vojno značenje – od 1220. sjedište srednjovjekovne Vukovarske župeu osmanskom razdoblju nastaje orijentalni grad – turska tvrđava sa strateškim i trgovačko-obrtničkim razdobljemu austrijskom i austro-ugarskom razdoblju postaje centar Srijemske županije (od 1756.) – razvijao se kao dvojno naselje: građanski Stari Vukovar (na desnoj obali Vuke) i plansko naselje novi Vukovar (na lijevoj obali; za doseljenike, većinom Nijemce)u gradu je bilo središte plemićke obitelji Eltz – nositelj gospodarskog razvoja Vukovarakrajem 19. i početkom 20. st. jača promet na Dunavu i gradi se željeznička pruga – razvoj industrije koja kompenzira smanjenje prometnog značenja uslijed porasta važnosti Vinkovacariječna luka – planirana gradnja kanala Vukovar – Šamac imala bi veliko značenje za razvoj grada i širedo 1991. potencijalni regionalni centar čije je značenje smanjeno zbog blizine Osijeka i Vinkovaca (danas je zbog ratnih razaranja manji od Vinkovaca)

–– Borovo (5400) – prvobitno seosko naselje, danas stambena zona Vukovara i industrijski centar1931. pokrenuta je industrija gume i obućenakon Drugog svjetskog rata industrija prerasta u industrijski kombinat Borovo s 20 000 zaposlenihnakon Domovinskog rata proizvodnja je obnovljena u znatno manjem opsegu

–– Ilok (5900) – 1991. 6800 st.povoljan položaj na Dunavu na mjestu riječnog prijelaza i na rubu bogatog lesnog ravnjakaod 13. st. središte vinogradarsko-poljoprivrednog kraja (vinski podrumi)u turskom razdoblju središte srijemskog sandžakau Domovinskom ratu nije bio razoren, ali je bio pod opsadom, a nesrpsko stanovništvo je prognanoRađevac – najistočnija točka Hrvatske (19°28´ i. g. d.)

BOSUTSKA POSAVINABOSUTSKA POSAVINA

–– površina: 1840 km2 – 142 000 stanovnika (2001.) ili 77,3 st./km2

Prometno-geografski položaj i značenjePrometno-geografski položaj i značenje

–– važan prometni položaj:križište željezničke pruge Zagreb – Beograd s više transverzalnih pravacasjecište autoceste i ceste prema Beogradu s odvojcima prema Tuzli i Sarajevu

64

željezničko čvorište Vinkovci i cestovno čvorište Županjaplovna Sava ima malo značenje

–– u urbanoj mreži glavnu ulogu imaju Vinkovci, dok je Županja manja i mlađa–– na pojedine dijelove utječu susjedni centri Slavonski Brod i Đakovo–– važna obilježja i faktori geografskog razvoja Bosutske Posavine:

prometne veze šireg zaleđavažna spojna uloga i funkcionalni odnosi s okolnim centrimatradicionalna (autohtona) bogatstva – agrarni kraj i šumska bogatstva (razvijeni poljoprivreda i šumarstvo)


–– niski, močvarni i šumoviti kraj s gustom mrežom tekućica, posebno u središnjim dijelovima (Bosut, Spačva, Biđ…) – u prošlosti izrazito izolacijsko značenje

–– rijeke imaju mali pad - poplave–– život je bio ograničen na ocjeditije rubove – na sjeveru uz rubove đakovačkog i vukovarskog lesnog ravnjaka i na jugu uz

Savu–– geološka građa – mladi kvartarni sedimenti–– malo pravog lesa i male debljine – oko Vinkovaca i Gradišta, između Otoka i Nijemaca–– spačvanska udolina – najniži i najvlažniji dio (77 m n/v) – najveći areal vlažnih nizinskih šuma hrasta lužnjaka


–– nastariji tragovi života datiraju u neolitik – šire područje Vinkovaca–– u antičkom razdoblju naseljen je sjeverni rub – municipij Cibalae–– u srednjem vijeku sjeverni dio bolje je naseljen, a u južnom dijelu nastaju sela na Savi i utvrđeni gradovi okruženi vodom ili

wasserburgovi (Cerna, Nijemci)–– u 18. st. vojnokrajiška teritorijalna organizacija utjecala je na okupljanje naseljenosti u sjevernom i južnom dijelu

doseljavanje stanovništva iz Bosnemoderniji sistem zemljišne razdiobe – veća uloga poljoprivrede i uvođenje novih kultura

–– pojava željeznice u drugoj polovici 19. st. – 1878. pruga Vukovar – Vinkovci – Slavonski Brod, s ogrankom prema Vrpolju i Slavonskom Šamcu

započinje eksploatacija šuma hrasta lužnjakaosobito važna pruga Vinkovci – Gunja – Brčko (prolazi sredinom spačvanskog bazena) – razvija se Spačva kao veliko eksploatacijsko i izvozno središte drva razvoj prvih industrija – drvno prerađivačka središta Vinkovci, Županja i Vrbanjaveći napredak u agrarnim djelatnostima

–– nakon Drugog svjetskog rata planska kolonizacija – najviše iz BIH (1961. oko polovice doseljenog stanovništva) – imigracijska obilježja i stalan porast broja stanovnika

–– 1857. – 1991. porast za 161% - 1991. 147 000 st.–– 1991. – 2001. blagi pad za 5000 – 6000 st. (2001. 142 000)

NaseljaNaselja

–– naseljenost uglavnom u rubnim zonama – sjeverni pojas naseljeniji je od prisavskog–– više od polovice naselja (od 56) ima više od 1000 stanovnika (uglavnom zbijena naselja)–– osam naselja s više od 4000 stanovnika:

Vinkovci (33 000)Županja (13 800)Ivankovo (6700)Otok (5900)Gunja (5000)Bošnjaci (4700)Babina Greda (4200)Cerna (4100)

–– Vinkovci

65

u antici položaj na sjecištu podravskog i posavskog cestovnog pravca (Siscia – Sirmium) s nastavkom prema Singidunumu (u 2. st. status kolonije)nakon antičkog razdoblja gube važnostjače značenje tek od Vojne krajine (sjedište Brodske pukovnije), a posebno od izgradnje željezničke mreže → željezničko križište i industrijsko-obrtničko središtedanas prometno čvorište (najveće željezničko čvorište Istočne Hrvatske) i industrijsko središte (drvna, građevinska, tekstilna)u šire urbanizirano područje uključena su okolna naselja Nuštar, Mirkovci, Ivankovo, Jarmina…)danas potencijalni regionalni centar – Vukovarsko-Vinkovačka regija (uzima se u obzir i tradicija Vukovara) – okuplja zapadni Srijem unutar granica:

sjever – Dunav i Vukaistok – granica sa Srbijomjug – Savazapad – Jošava

–– Županja – cestovno križište na lijevoj obali Save, na rubu Spačvanskog bazenau srednjovjekovno i tursko doba lokalno značenje, a za Vojne krajine važno pogranično mjestoslabije valoriziran geografski položaj i sporiji gospodarski razvoju drugoj polovici 19. st. postaje središte proizvodnje hrane i prerade drvajači razvoj tek nakon Drugog svjetskog rata – obnova prehrambene industrije i valorizacija prometnog položaja

–– Gunja – prijelaz preko Save nasuprot Brčkom (na cesti i željezničkoj pruzi Vinkovci – Brčko)

ZAPADNOSLAVONSKI BRDSKO-DOLINSKI PROSTORZAPADNOSLAVONSKI BRDSKO-DOLINSKI PROSTOR

–– obuhvaća Slavonsku Posavinu i Požešku kotlinu–– od izgradnje željeznice dolinom Save u drugoj polovici 19. st. veće značenje Slavenske Posavine–– zbog relativne udaljenosti od Osijeka i Zagreba u posljednjih 100 godina formirano vlastito regionalno središte

SLAVONSKA POSAVINASLAVONSKA POSAVINA

–– površina: 2027 km2 – 177 000 stanovnika (2001.) ili 87 st./km2 (iznadprosječno)–– granice:

istok – Jošavazapad – Sloboštinajug – Savasjever – Psunj, Požeška gora i Dilj

Prirodno-geografska obilježja i naseljenostPrirodno-geografska obilježja i naseljenost

66

–– zonalnost prirodnih cjelina od sjevera prema jugu:1)1) gorski rub Psunja, Požeške gore i Dilja – isključivo pod šumama2)2) tercijarno prigorje3)3) ocjeditiji rub savske nizine4)4) središnja zona savske nizine – u zoni poplavnih polja: Mramorsko, Crnac, Jelas

velike površine pod travnjacima i šumamasjevernim rubom prolazi autocesta – nakon izgradnje provedena melioracija

5)5) uži viši prostor uz Savu (prisavska zona)–– u skladu s tim i pojedine zone naseljavanja

1)1) gorski okvir – raštrkana naseljenost i polikulturna obrada nižeg prigorskog pojasa2)2) dodirna zona nizine i prigorja – gusta naseljenost i nizna naselja (jedno za drugim); najvažnije prometnice – stara

krajiška cesta i pruga3)3) središnja zona savske nizine – smjena poplavnih polja i ocjeditijih prostora

naselja smještena u ocjeditijim dijelovima (uz poprečne ceste prema Savi)u prošlosti prostor odvajanja

4)4) prisavska zona – relativno viša od središnje i pogodna za naseljavanje i agrarno iskorištavanjepovoljan prometni položaj uz Savugranični položaj – neki prijelazi preko Save danas su granični prijelazi


–– u srednjem vijeku brojni utvrđeni gradovi–– u turskom razdoblju prigorski krajevi su najnaseljeniji i društveno najznačajniji

glavni prometni pravac između središnje i Istočne Hrvatske prolazio je od Pakraca prijevojima između Papuka i Psunja, zatim ocjeditijom i otvorenom Požeškom kotlinom i dalje prijevojima između Krndije i Dilja prema Đakovujedini longitudinalni prava je Savavažniji transverzalni putevi

–– sredinom 18. st. Slavonska Posavina izdvojena u dva dijela:1)1) viši sjeverni dio – uvjeti života određeni feudalnim odnosima2)2) nizinski krajiški prostor (od 1745.) – određen vojnokrajiškim sistemom

jače naseljavanje nizinskog dijela – stvoren niz novih naselja i proširen agrarni prostorzapočeo prijelaz s primitivnog stočarstva na poljodjelstvošire se nove kulture (kukuruz, krumpir)ubrzava se stabilizacija naseljenosti i jača prevlast poljodjelstva

–– u 18. st. težište života prelazi u Posavinu (slabi značenje Požeške kotline) – taj proces završen izgradnjom posavskih prometnica (važnost dobivaju uzdužni pravci)

do 18. st. Sava je jedini longitudinalni pravac1778. izgrađena krajiška cesta na kontaktu nizine s prigorjem – početak okupljanja stanovništva i gospodarskog razvoja u toj, danas najdinamičnijoj zonikrajem 19. st. željeznička pruga južno od cesteod 1950. gradi se autocesta – treća važna longitudinalna kopnena magistrala

–– 1857. – 1931. stalan porast broja stanovnika (najviše u razdoblju 1880. – 1910.)–– ukupan broj stanovnika raste u istočnom dijelu (Slavonski Brod), a smanjuje se u zapadnom dijelu (Nova Gradiška)

NaseljaNaselja

–– Slavonski Brod (1991. 55 600 st., 2001. 58 600 st.) smješten podno Dilja – na mjestu gdje se gora približava Savi pa je poplavni dio sužen (lagan prijelaz preko Save)sjecište longitudinalnih (posavski put) i transverzalnih prometnih pravaca (dolina Bosne); jači razvoj tek nakon izgradnje željezničke prugenaseljenost još od rimskog doba – Marsoniau 15. st. izgrađena tvrđava – početak strateškog značenja koje traje sve do austrijske aneksije Bosne 1878.u 18. i 19. st. razvija se prometna, trgovačka i obrtnička funkcija – važno pretovarno i tranzitno mjesto na Savi i prometno čvorište na prijelazu u Bosnu (posebno od izgradnje uskotračne željeznice dolinom Bosne)poslije izgubio tranzitnu funkciju izgradnjom željezničke pruge normalnog kolosjeka dolinom Bosne (od posavske željeznice odvaja se kod Vrpolja)povoljan položaj na posavskoj pruzi – razvoj industrije: 1890. razvoj drvne industrije, ali nakon Prvog svjetskog rata najvažnija metalna industrija („Đuro Đaković“ – jedno od najvažnijih poduzeća u Hrvatskoj)

67

–– Nova Gradiška (1991. 14 000 st., 2001. 13 300 st.) nastala sredinom 18. st. za potrebe Vojne krajine – tipični krajiški grad s velikim središnjim trgom i ortogonalnom shemom ulicana križištu posavskog i poprečnog prometnog pravca koji Posavinu povezuje s Požeškom kotlinomlokalni ekonomski centar i upravno središte za okolni prigorski i posavski prostor

–– ostala naselja:Sibinj (2600)Davor (2500)Staro Petrovo Selo (2000)Oriovac (2000)Vrpolje (2000) – cestovno križište u istočnom dijeluOkučani (1900) – cestovno križište u zapadnom dijeluCernik (1800) – sjeverno predgrađe Nove Gradiške; u srednjem vijeku utvrda, u turskom razdoblju sjedište sandžaka

POŽEŠKA KOTLINAPOŽEŠKA KOTLINA

–– površina: 1249 km2 (bivša općina Požega) – 70 300 stanovnika (56 st./km2)


–– prirodno dobro izdvojen kraj:jug – Dilj i Požeška gorazapad – Psunjsjeveroistok – Papuk i Krndija

–– raščlanjen reljef – prevladavaju brežuljkasti krajevi građeni od tercijarnih naslaga (sličniji peripanonskom nego panonskom dijelu)

–– nizinski reljef – samo na dnu kotline (kvartarne naslage) – disecirano brojnim tokovima–– asimetrična riječna mreža – dva veća toka Orljava i Londža teku rubnim dijelom, spajaju se kod Pleternice i teku prema Savi–– zbog prirodne otvorenosti prema jugu, kotlina je bolje prometno povezana s posavskim nego s podravskim dijelom Slavonije–– prigorja i ocjediti dijelovi dna najpovoljniji su za razvoj poljoprivrede pa su najranije iskrčeni i naseljeni–– najniži poplavni dijelovi nisu bili pogodni za naseljavanje pa u najnižim dijelovima nema naselja–– poljoprivreda – uzgoj žitarica i vinogradarstvo (Kutjevo)


–– rano naseljavanje i dug kontinuitet guste naseljenosti – u povijesti (do 18. st.) jedan od najgušće naseljenih dijelova Slavonije–– rimsko razdoblje – Zlatna dolina (Vallis Aurea), glavno središte Incerum (u središnjem dijelu)–– srednji vijek – gusta naseljenost i brojni burgovi na istaknutim lokacijama (Velika, Kaptol, Gradište, Požega) → u 12. st.

organizirana Požeška županija–– tursko razdoblje (1573. – 1688.) – organizirana u okviru Požeškog sandžaka

doseljavanje srpskog i muslimanskog stanovništva iz drugih krajeva – porast broja stanovnika i nastanak novih naseljaširenje naseljenosti u niže zone zahvaljujući boljoj obradi zemlje i uvođenju novih kultura (kukuruz, duhan…)

–– nakon povlačenja Turaka i emigracije muslimanskog stanovništva doseljavaju Hrvati i Srbi iz bosanskog Povrbasja, poslije i nešto Nijemaca, Mađara i Čeha, a u 20. st. Hrvati iz Like, Gorskog kotara i Hrvatskog zagorja

–– industrija se razvija tek u međuratnom razdoblju (pretežno u Požegi) – bazirana na postojećim sirovinama (drvo, kamen, poljoprivredni proizvodi)

–– imigracijski karakter kroz stoljeća – stalno povećanje broja stanovnika (najviše 1880. – 1910.)–– smanjenje broja stanovnika nakon 1971. – 1991. 71 700 st., 2001. 70 302 st.

NaseljaNaselja

68

–– prevladavaju mala naselja, najviše u prigorskim dijelovima–– ukupno 209 naselja prosječne veličine 240 stanovnika (bez Požege)–– Požega (1991. 21 000 st., 2001. 20 900 st.)

spominje se još u 12. st. – u srednjem vijeku najveće i najvažnije središte Slavonije (upravni, crkveni i feudalni centar s razvijenom trgovinom i obrtom)razvila se na dodiru Požeške gore i Orljave – na glavnoj prometnici između Središnje i Istočne Hrvatskeod 12. st. sjedište Požeške županije, a za Turaka sjedište Požeškog sandžakado druge polovice 19. st. postala najvažnije kulturno središte Slavonijeod kraja 18. st. slabi joj značenje – izgradnja posavskih prometnica (posebno pruge nakon čega zaostaje za Slavonskim Brodom)razvoj industrije u međuratnom razdoblju – metalna, prehrambena, građevinska, drvnanajdinamičniji rast nakon Drugog svjetskog rata – gospodarske, upravne, kulturne i turističke funkcije

–– Pleternica (3700) – na ušću Londže u Orljavu; raskrižje željezničkih pruga i cesta koje kotlinu povezuju s Posavinom

–– ostala važnija naselja – nastala na prigorjima gorskog okvira: Velika (2200) – staro naselje, u srednjem vijeku značajan centar

zahvaljujući termalnom izvoru razvila se u turističko rekreacijski centar (skijaški tereni na Papuku, toplice)na pruzi Pleternica – Požega – Velika

Kutjevo (2800) – središte vinogradarstva (u podnožju Krndije) Jakšić (2000)

–– Velika – Kaptol (1600) – Vetovo (1200) – Kutjevo – niz sela u prigorju Papuka i Krndije, na križaju longitudinalnog puta sjevernim dijelom kotline s poprečnim putovima prema Požegi

Slavonska Posavina

Požeška kotlina

Vukovarski ravnjak

Bosutska Posavina

Đakovački kraj

Dravsko-dunavska ravnica

Slavonska Podravina

Baranja

Površina (km2)

2027 1249 608 1840 830 1147

Broj st. 2001.

177 000 70 300 62 600 142 000 52 300 179 000 96 000 42 000

Gustoća (st./km2)

87 45 103 77 63 36

Naselja Sl. Brod (58 600)

Požega (20 900)

Vukovar (30 100)

Vinkovci (33 000)

Đakovo (21 000)

Osijek (91 000)

Slatina (11 000)

B.Manastir (8700)

N.Gradiška (13 300)

Pleternica (3700)

Ilok (5900) Županja (13 800)

Strizivojna (2800)

Čepin (9500)

Našice (8200)

Darda (5400)

Sibinj (2600)

Kutjevo (2800)

Borovo (5400)

Ivankovo (6700)

Gorjani (1200)

Valpovo (7900)

D.Miholjac (6700)

Bilje (3200)

Davor (2500)

Velika (2200)

Otok (5900)

Belišće (7100)

Orahovica (4300)

Jagodnjak (1500)

Oriovac (2000)

Jakšić (2000)

Gunja (5000)

Višnjevac (7100)

Đurđenovac (3500)

Čeminac (1100)

Vrpolje (2000)

Kaptol (1800)

B. Greda (4700)

Tenja (6700)

Popovac (1100)

S. Petrovo S. (2000)

Vetovo (1200)

Cerna (4200)

Dalj (4800)

Kneževi V. (1700)

Okučani (1900)

Višnjevac (4400)

Batina (1000)

Cernik (1800)

IV. GORSKA HRVATSKAIV. GORSKA HRVATSKAGEOGRAFSKA OBILJEŽJAGEOGRAFSKA OBILJEŽJA

69

–– dijeli se na:Gorski kotarLikuOgulinsko-plaščansku (potkapelsku) submontanu udolinu

GEOLOŠKA OSNOVA I RELJEFGEOLOŠKA OSNOVA I RELJEF

–– relativno visoka krška regija – sastoji se od nizova visokih planina građenih od mezozojskih vapnenaca međusobno odvojenih dolinama i poljima

–– najviši dijelovi nalaze se na rubu:Risnjačko-snježnički blokVelebitPlješivicaVelika i Mala Kapela

–– geografske cjeline gorske Hrvatske obilježava reljefna nehomogenost:1)1) Gorski kotar – visok zaravnjen gorski blok iz kojeg se dižu osamljene visoke planine (Snježnik i Risnjak viši od

1500 m), a doline su vezane uglavnom uz nepropusne stijenepolja u kršu: Ličko, Lokvarsko, Delničko, Mrkopaljsko, Jasenačko, Drežničko…doline Kupe, Čabranke, Dobre

2)2) Lika – zatvorena krška zavala čije je dno raščlanjeno nižim sredogorjemniz polja u kršu na 450-700 m visinegrađena od vapnenaca, dolomita i breča donjokredne starostivelike udoline s ravnim, često plavljenim dnom: Gacko, Ličko, Krbavsko, Koreničko, Gračačko, Lapačko polje i više malih poljadolina Une

3)3) Potkapelska submontana udolina – fluviokrška zona podno Kapelekontaktna obilježja – između Gorskog kotara na zapadu, Velike i Male Kapele na jugozapadu i jugu te niskog peripanonskog krša i Korduna na sjeveroistokuOgulinsko i Plaščansko polje

KLIMA GORSKE HRVATSKEKLIMA GORSKE HRVATSKE

–– reljef ima modifikatorski utjecaj na klimu:1)1) Velebit i obalne planine Gorskog kotara ograničavaju toplinski utjecaj Jadranskog mora samo na uski obalni pojas

(osim južne Like koja je izložena maritimnim utjecajima s juga)2)2) reljef utječe na veliko povećanje količine padalina – Gorski kotar je najkišovitiji dio Hrvatske

–– prijelaz između maritimnog i kontinentalnog tipa godišnjeg hoda padalina – većina padalina padne u hladnom dijelu godine (prevladava maritimni tip)

–– razmjerno veliki dio padalina čini snijeg, a česta pojava je i magla–– najveći dio Gorske Hrvatske ima umjereno toplu vlažnu klimu s toplim ljetom–– najviši dio Gorskog kotara (Snježničko-risnjačka visoravan i Velika Kapela), Velebita i Plješivice imaju vlažnu šumsku

(borealnu ili planinsku) klimu–– južni dijelovi Like (gornja Zrmanja) imaju submediteransku klimu

TLO I VEGETACIJATLO I VEGETACIJA

–– tla su prilično neplodna i taj prostor nije pogodan za poljoprivredu – uspijevaju samo manje zahtjevne kulture (krumpir, kukuruz, kupus…)

–– prirodni vegetacijski pokrov čine bukove i crnogorične šume–– samo u sunčanim i zaklonjenim dijelovima ima hrastovih šuma–– vegetacijski pokrov jače je sačuvan u Gorskom kotaru (2/3 površina pod šumom), u Lici 1/3, a u Potkapelskoj udolini gotovo

nema šuma–– problem: kisele kiše uništavaju šume (izvor onečišćenja su industrijska postrojenja u sjevernoj Italiji)–– u krškim udolinama i poljima šumski pokrov zamijenjen je travnjacima i obradivim zemljištem–– velika raširenost šikare, osobito na ličkom sredogorju – posljedica stoljetnih iskorištavanja šuma

70

GOSPODARSTVO I RAZVIJENOSTGOSPODARSTVO I RAZVIJENOST

–– zbog siromašnih prirodnih resursa Gorska Hrvatska je najslabije razvijena regija–– prevladavaju tradicionalno šumarstvo i stočarstvo–– zbog velikih količina padalina i većeg broja manjih tokova prostor je pogodan za izgradnju hidroenergetskog sustava

PROMETNO ZNAČENJEPROMETNO ZNAČENJE

–– ključno prometno značenje – „hrvatska vrata“ ili „hrvatski gorski prag“ – najlakša veza srednjeg Podunavlja sa sjevernim i srednjim Jadranom (dinarski niz najniži i najprohodniji)

–– prve ceste grade se od početka 18. st., a prva pruga izgrađena je 1873. (Budimpešta-Zagreb-Rijeka)–– nedostatak: loše stanje željezničke i cestovne mreže (manje nakon izgradnje autoceste) i njihova neprikladna izgrađenost–– imperativ: osuvremenjivanje prometnica (posebno izgradnja nizinske pruge)–– u drugoj polovici 20. st. modernizirana je cesta, elektrificirana pruga, izgrađen naftni cjevovod, a početkom 21. st. dovršena je

autocesta Zagreb-Rijeka i autocesta prema Dalmaciji


–– površina: 7913 km2 ili 14% površine Hrvatske–– 1991. 143 600 stanovnika ili 18,1 st./km2

–– 2001. 94 400 stanovnika (kao Osijek) ili 11,9 st./km2 (2,2% stanovništva Hrvatske)–– indeks promjene 2001/1991: 65,7–– rijetka naseljenost, bez velikih naselja – 596 naselja; najveća naselja su Ogulin (8800) i Gospić (5800)–– rijetka naseljenost i postojeća struktura posljedica su:

1)1) obilježja prirodno-geografske osnove2)2) društveno-gospodarskih uvjeta naseljavanja

mlađa kolonizacija od 18. st. određena je razvojem tradicionalne agrarno-stočarske valorizacije kao glavne egzistencije novih naselja (nije pogodovala nastanku većih naselja)razvojem prometa i industrije došlo je do grupiranja stanovništva u nekoliko naselja, ali nije nastalo nijedno koje bi funkcionalno objedinilo čitavu regiju

–– Gorska Hrvatska nema vlastiti (makro)regionalni centar, nego je podijeljena između:1)1) Zagrebačke makroregije – Ogulinsko-plaščanska udolina i krbavski dio Like2)2) Riječke makroregije – Gorski kotar, sjeverna Lika (Gacka) i srednja Lika3)3) Splitske makroregije – južna Lika i južni dio Ličkog Pounja

Tab. 6. Promjena broja stanovnika, gustoće naseljenosti i prosječne veličine naselja Gorske Hrvatske prema regijama između 1991. i 2001.

Regija Površina (km2)

Broj naselja Godina Broj stanovnika

Indeks 2001/1991

Gustoća (st./km2)

St./naselje

Lika 5563 255 1991. 83 900 52,1 15,1 329,12001. 43 700 7,9 171,4

Gorski kotar 1273 259 1991. 30 600 89,9 24,0 118,02001. 27 500 21,6 106,2

Potkapelska udolina

1077 82 1991. 29 100 79,7 27,0 354,82001. 23 200 21,5 282,7

GORSKI KOTARGORSKI KOTAR

71

–– dugo vremena izolacijski karakter – određen položajem između jačih životnih žarišta Notranjskog, Primorja, Like i Peripanonije–– tek od prve polovice 18. st. i osobito u 19. st. dobiva kontaktno i spojno značenje – izgradnja Karoline (1728.), Lujzijane

(1811.) i pruge Budimpešta-Zagreb-Rijeka (1873.)–– dinamika reljefa je mala, osim u sjeverozapadnom dijelu – Risnjak, Snježnik i Bjelolasica (viši od 1500 m) nasuprot dolini Kupe

i Čabranke–– zbog manjih visinskih razlika nema izrazitijih prijevoja:

Gornje Jelenje (880 m) na Lujzinskoj cestiFužinski Benkovac (900 m) na Karolinskoj cestiBanska Vrata (1083 m) na Rudolfinskoj cestiVrh Kapele (880 m)

–– prijevoji su plitko urezani u višu reljefnu zonu te njima prolaze ceste i željezničke pruge–– za naseljavanje su najvažniji niži dijelovi (izvori i gušća hidrografska mreža) – moguće agrarno iskorištavanje


–– prijelazni severinski prostor rano je naseljen – između Peripanonije i pravog Gorskog kotarau 14. st. razvilo se jako frankopansko feudalno središte Bosiljevofaktori razvoja – agrarne mogućnosti i udaljenost od turske opasnostinema iseljavanja, nego se u severinski prostor doseljavaju i Vlasi

–– prva značajnija naselja nastaju u 15. st. – burgovi (Kostel, Brod-Moravice) čija je geostrateška važnost porasla zbog prodora Turaka prema sjeverozapadu

–– u 16. st. Gorski kotar je nesiguran kraj pa stanovništvo bježi–– ponovno naseljavanje krajem 16. i u 17. st. – naseljenost u dolini Kupe i Čabranke zbog gospodarskog razvoja:

u 17. st. pod okriljem Zrinskih razvija se rudarstvo, fužinarstvo (željezarska manufaktura), iskorištavanje i prerada drvau dolinu Kupe i Čabranke doseljava stanovništvo iz Kranjske (kajkavci) i primorja (čakavci)

–– najjače naseljavanje u 18. st. – najveće značenje ima delnički koridor (središnja zona) kojim prolaze glavne prometnice (širi i otvoreniji prostor)

za gradnje Karolinske ceste (od 1726.) najvažnija je Ravna Gora – zaobilaze se Delnicenajviše doseljenika dolazi u jače iskrčen prostor od Vrbovskog preko Ravne Gore, Mrkoplja, Fužina do Zlobinanajbrojniji su bili imigranti iz primorja, a doseljavaju i Slovenci, Česi i potomci izbjeglica pred Turcimarazvija se kirijašenje (prijevoz robe kolskim putovima od Karlovca do jadranskih luka) – transport drvakirci ili kirijaši većinom su dolazili iz vinodolskog prostora

–– za izgradnje Lujzinske ceste razvijaju se Delnice, a prolazak ceste kroz severinski kraj utjecao je na jači razvoj Lukovdola i Severina, a zaostajanje Bosiljeva

–– s izgradnjom cesta nastaju direktna (izdužena uz ceste; npr. Ravna Gora, Moravice) i indirektna cestovna naselja (odvojcima vezana uz glavnu cestu; npr. Lokve, Vrbovsko)

–– većina najvažnijih naselja nastala je na rubovima polja u kršu–– izgradnja željezničke pruge Budimpešta-Zagreb-Rijeka (1873.)

potaknut razvoj nekih naselja uz željeznicu (Skrad, Donje Vrbovsko, Moravice)opada važnost kirijašenja pa se javlja gospodarska kriza (od 1890.)razvoj šumsko-industrijske i drugih djelatnosti → formiraju se industrijska središtaprirodni prirast stanovništva

–– poslije Drugog svjetskog rata moderni razvoj temelji se na raznovrsnijim funkcijama

–– većina naselja je raštrkana i potječe pretežno iz 17. st.–– područje stapanja različitih migracijskih struja:

kajkavske – vezana uz ratarečakavske – vezana uz kirijašenje i stočarstvo (iz Vinodola)štokavske – dinarsko transhumantno stočarsko stanovništvo (Vlasi)

REGIONALNA STRUKTURAREGIONALNA STRUKTURA

–– Gorski kotar sastoji se od pet manjih cjelina:1)1) središnji (delnički) koridor2)2) risnjačko-snježnički gorski blok (visoravan)

72

3)3) dolina Čabranke i Kupe4)4) prijelazni severinski prostor5)5) velikokapelski gorski blok

SREDIŠNJI (DELNIČKI) KORIDORSREDIŠNJI (DELNIČKI) KORIDOR

–– najvažniji dio Gorskog kotara – najstariji krčevinski prostor (od 17. st.)–– posebno značenje kraja od 18. st. – najranije ušao u fazu modernog gospodarstva → emigracija nešto slabije izražena nego

u ostalim dijelovima–– turistički se razvija od prije Prvog svjetskog rata – Fužine su bile izletište Riječana–– prednosti za razvoj turizma:

1)1) raznovrsnost ponude na relativno malom prostoru2)2) blizina emitivnih područja Rijeke i Zagreba3)3) mogućnost za kombinaciju ljetnog i zimskog (primorskog i gorskog) turizma

–– poseban razvoj turizma delnički koridor doživlja nakon izgradnje autoceste Zagreb-Rijeka

Delnice (4500 st.)Delnice (4500 st.)

–– prvi put se spominje u 15. st. pod imenom Mrzlopolje kao malo naselje na karavanskom putu od unutrašnjosti prema moru (dalje od današnjeg naselja)

–– u 16. st. stanovništvo bježi iz naselja preko Kupe u Kranjsku za turskih provala–– početkom 17. st. dolazi do stabilizacije naseljenosti i doseljavanja stanovništva na područje današnjih Delnica–– početkom 19. st. Delnice se razvijaju s izgradnjom Lujzijane i ogranka prema Brodu na Kupi–– razvoj prometa i izvoz drveta rezultirali su velikim porastom broja stanovnika – 1780. 900; 1857. 2300–– izgradnjom željezničke pruge započinje stagnacija u razvoju Delnica–– nakon Prvog svjetskog rata Delnice se oporavljaju (3600 st.) – faktori: šumarstvo, drvna industrija, izvoz drveta, trgovina–– 1930-ih Delnice je zahvatila ekonomska kriza pa se broj stanovnika nakratko smanjuje–– nakon Drugog svjetskog rata ponovni porast broja stanovnika zahvaljujući razvoju industrije i turizma (do Drugog svjetskog

rata ljetovalište primorskog stanovništva, a poslije važno središte zimskog turizma)

Ostala naseljaOstala naselja

–– samo Delnice (4500), Ravna Gora (1900) i Vrbovsko (1900) imaju više od 1000 stanovnika–– manja naselja: Mrkopalj (920), Skrad (830), Fužine (810), Moravice (800), Lokve (660)

–– Ravna Gora (1900) – do izgradnje Lujzijane najvažnije naselje Gorskog kotara (uz Karolinu)glavne djelatnosti su poljoprivreda i prerada drvetaturistički potencijal – središte skijaškog trčanja

–– Lokve (660) – na odvojku Lujzinske ceste i u blizini Omladinskog jezerajači razvoj nakon izgradnje Lujzijane – kirijašenje i trgovačke funkcijeturizam – tradicija duga 100 godina (od izgradnje Omladinskog jezera)središte za podvodnu orijentaciju i veslačke regateu blizini krška špilja Lokvarka i park-šuma Golubinjak

–– Skrad (830) – važno prometno značenje na Lujzijani i željezničkoj pruzikrajem 19. st. razvija se ljetni klimatsko-lječilišni turizamdanas jedno od najznačajnijih središta stacionarnog i izletničkog turizma u Gorskom kotaruu blizini krška pećina Zeleni vir i kanjon Vražji prolaz

–– Vrbovsko (1900) – u dolini Dobre, uz cestu i željezničku prugu Karlovac-Rijeka73

od izgradnje Karoline važno trgovišteod kraja 19. st. drvna industrija, obrt, trgovina drvom i sajmovi

–– Moravice (800) – važno željezničko čvorištekrajem 16. i početkom 17. st. naseljene vlaškim stanovništvomsastojale se od nekoliko zaselakaizgradnja željezničke pruge omogućila je okupljanje stanovništva

–– Mrkopalj (920) – na Karolini, u relativno prostranom poljunakon Turaka obnovljen primorskim i vlaškim stanovništvomu 18. st. razvija se kao trgovištekasnije je s premještanjem demografskog i gospodarskog razvoja na Lujzijanu uvjetovao veliko smanjenje broja stanovnika (1857. više od 2000)

–– Fužine (810) – nastale na Karolinskoj cesti, u području bogatom vodomnaseljenost jača u 18. st.nakon izgradnje željezničke pruge razvija se gospodarstvo, a pridonosi mu blizina Rijeke – pilane, proizvodnja piva, rakije, sapuna…danas se sve više razvija turizam1950. izgrađeno akumulacijsko jezero Bajer (povezano s Omladinskim jezerom 3,5 km dugim tunelom) – voda iz jezera tunelom se odvodi do Triblja za potrebe HE Nikola Tesla

RISNJAČKO-SNJEŽNIČKI GORSKI BLOK (VISORAVAN)RISNJAČKO-SNJEŽNIČKI GORSKI BLOK (VISORAVAN)

–– najviši i najšumovitiji dio Gorskog kotara–– mala i hidrografski zatvorena polja u kršu–– obilježja: granična lokacija, relativna prometna zatvorenost i depopulacija–– naselja: Gerovo (720), Tršće (430), Crni Lug (290)

DOLINA ČABRANKE I KUPEDOLINA ČABRANKE I KUPE

–– jak kontrast prema susjednom risnjačko-snježničkom bloku – Brod na Kupi je na 220 m n/v–– dolina Kupe – kompozitna dolina; prevladavaju kanjoni–– obilje vode – mogućnost hidroenergetskog iskorištavanja–– granični položaj i bogatstvo šumom u prošlosti su određivali gospodarski razvoj–– gospodarski razvoj od 17. st. na bazi iskorištavanja drveta i željezne rude (fužinarstvo) → rana naseljenost–– moderan razvoj od početka 20. st. – razvoj drvne industrije i šumarstva–– najvažnija naselja:

Čabar (500)Prezid (880) – u krajnjem sjevernom kutu prema SlovenijiBrod na Kupi (250) – „prijelaz“ preko Kupe

PRIJELAZNI SEVERINSKI PROSTORPRIJELAZNI SEVERINSKI PROSTOR

–– rano naseljen i gospodarski aktiviran zbog geografskog položaja i relativno povoljnih agrarnih mogućnosti (već od 15. st.) – kontinuirana naseljenost

–– participacija na trgovačkim karavanskim pravcima–– Bosiljevo – dugo vremena glavni centar–– tek nakon izgradnje Lujzijane razvijaju se Severin (160) i Lukovdol (160)–– danas ima tranzitno prometno značenje

74

VELIKOKAPELSKI BLOKVELIKOKAPELSKI BLOK

–– najširi goranski reljefni blok–– sastoji se od nekoliko izrazitih šumovitih gorskih masiva (Bitoraj, Viševica, Bjelolasica…) i manjih polja (Jasenačko,

Krakarsko, Musulinsko, Drežničko…)–– prometno izoliran i zatvoren prostor jake depopulacije (u prošlosti prostor zbjega stanovništva)–– najvažnije prometnice idu rubovima – gravitira Ogulinu–– naseljenost je vrlo rijetka – najveća naselja Drežnica (730) i Jasenak (300)

OGULINSKO-PLAŠČANSKA (POTKAPELSKA) SUBMONTANA UDOLINAOGULINSKO-PLAŠČANSKA (POTKAPELSKA) SUBMONTANA UDOLINA

GEOGRAFSKI SMJEŠTAJ I PROMETNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJGEOGRAFSKI SMJEŠTAJ I PROMETNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJ

–– smještena u istočnom podnožju Velike i Male Kapele – na kontaktu Like, Gorskog kotara i Korduna–– Velika i Mala Kapela čine izrazitu reljefnu barijeru prema Lici i Gorskom kotaru pa se Ogulinsko-plaščanska udolina izdvaja

kao zasebna subregija unutar Karlovačke regije–– tradicionalno se smatra da prostor sjeverno od Josipdola ulazi u Gorski kotar, a južno u Liku–– nalazi se izvan susjednih regionalnih cjelina, ali ima relativno povoljan prometno-geografski položaj koji je nedovoljno

iskorišten i ima slab utjecaj na koncentraciju stanovništva i gospodarskih djelatnosti–– prometno značenje manje od prometnog značenja Gorskog kotara (Lujzijana: Karlovac – Delnice – Rijeka) i Like (Karlovac –

Slunj – Plitvice – Gračac) – križanje prometnica Karlovac – Senj i Vrbovsko – Ogulin – Plitvice – Bihać–– izgradnjom autoceste Zagreb – Split prometno značenje ovog kraja znatno je poraslo

75

PRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJAPRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA

–– u reljefnom smislu prijelazna stepenica između viših Like i Gorskog kotara te nižeg Korduna–– sastoji se od dva veća (Ogulinsko: 63 km2 i Plaščansko) i nekoliko manjih polja u kršu međusobno odvojenih humovima–– uglavnom zaravnjen prostor viši od 325 m n/v–– glavnim poljima teku ponornice koje su nataložile dosta aluvijalnog materijala → pogodno za agrarno iskorištavanje (zbog

jače zastupljenosti otvorenijih pejzaža i postojanja dubljih tala)–– izdvojeni humovi pogodni su za vinogradarstvo (danas slabije razvijeno), a zajedno su s reljefnim oblicima vezanim za ponore

bili pogodni za izgradnju tvrđava (Ogulin, Vitunj, Modruš)–– dominira polikulturni pejzaž na malim posjedima → u novije vrijeme zbog uznapredovale deagrarizacije širi se socijalni ugar

i ozelenjuju se obradive površine–– smanjuje se značenje poljoprivrede i mijenja se pejzaž (velika ozelenjenost)–– šume su uglavnom iskrčene – šume su očuvanije jedino na kapelskim padinama–– izgradnjom HE Gojak prestalo je poplavljivanje Ogulinskog polja – stvorena su akumulacijska jezera za potrebe hidroelektrane

(Sabljaki na Zagorskoj mrežnici i Bukovnik na Dobri) – važan dio turističke ponude (Sabljaki, Klek, Ogulin, Đulin ponor, modruška tvrđava…)

DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJADEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA

–– nešto veća gustoća naseljenosti (22 st./km2) i veća naselja od ostatka Gorske Hrvatske–– nedostatak prirodnih resursa i ograničen gospodarski potencijal uvjetovali su jaču emigraciju u drugoj polovici 20. st. pa je

depopulacija intenzivna:1961. 36 700 st.1971. 34 200 st.1991. 29 100 st.2001. 23 200 st. – pridonio i Domovinski rat

–– gušće su naseljene samo niže poljske zone:Ogulinsko polje na sjeveruOštarijsko-josipdolski kraj u srednjem dijeluPlaščansko polje na jugu

NASELJA I REGIONALIZACIJANASELJA I REGIONALIZACIJA

–– stariji centri su Modruš (200) i Vitunj (140)–– glavna naselja danas su Ogulin (8800) i Plaški (1600) – na suprotnim krajevima udoline

Modruš (200)Modruš (200)

–– središte rane naseljenosti – frankopanski burg iz 12. st. koji je imao veliko feudalno i crkveno značenje do 16. st.–– nastao na humu (680 m) – dobra kontrola modruškog pravca (karavanski prometni pravac iz unutrašnjosti prema moru),

njegovih odvojaka i okolnih agrarnih područja (Ogulinsko zagorje)

Ogulin (8800)Ogulin (8800)

–– razvija se od kraja 15. st. (umjesto Modruša i Vitunja) podno Kleka i iznad ponora rijeke Dobre (Đulin ponor) – izrazito vojno-strateško značenje (ne razvijaju se trgovina i obrt)

–– zaobišle su ga glavne prometnice (Jozefina) u 18. st. pa su tek s razvojačenjem Vojne krajine i priključenjem Hrvatskoj stvoreni povoljniji uvjeti za razvoj

–– počinje se razvijati tek nakon Prvog svjetskog rata – drvna industrija (1918.), parna ciglana…–– sporiji porast broja stanovnika:

krajem 17. st. 1200, sredinom 18. st. 2500 (središte regimente), 1857. 3800jači porast nakon Prvog svjetskog rata: 1921. 5900, 1961. 9100, 1991. 10 900, 2001. 8800

–– unatoč smanjenju broja stanovnika zbog rata u razdoblju 1991. – 2001., Ogulin je još uvijek najveće središte Gorske Hrvatske

76

Oštarijsko-josipdolski prostorOštarijsko-josipdolski prostor

–– prostor između Ogulina i Plaškog–– izraženija krška obilježja i hidrografija (posebno kod Oštarija) – plodnije jedino Carevo polje–– relativno dobro naseljen još u 15. st. (Oštarije), ali gubi značenje razvojem Ogulina–– ponovno oživljava izgradnjom Jozefine i ličke pruge (djelomično)–– najvažnija naselja su željezničko križište Oštarije (1400) i cestovno križište Josipdol (980; pilana)

Plaški (1600)Plaški (1600)

–– u južnom dijelu udoline, na rubu Plaškog polja i na povišenoj dolomitnoj gredi iznad naplavne ravni Dretulje–– smješten na longitudinalnom prometnom pravcu Vrbovsko – Ogulin – Plitvice – Bihać–– naseljen još u 12. st., a u 16. st. Turci razaraju staru frankopansku utvrdu–– u 17. st. Zrinski grade novu obrambenu utvrdu na mjestu današnjeg Plaškog – za potrebe Vojne krajine doseljavaju

pravoslavni Vlasi, Plaški preuzima crkvene fukcije te Plaški postaje središte pravoslavne crkve i vodeće naselje ovog prostora

–– veće značenje dobiva tek krajem 1920. podizanjem drvne industrije, mlinova, štedionice, a nakon Drugog svjetskog rata i industrije celuloze i papira

LIKALIKA

–– po veličini, naseljenosti i historijsko-geografskoj važnosti najznačajniji dio Gorske Hrvatske–– povijesni pojam Like (iz 10. st.) odnosio se samo na porječje gornjeg toka Like – na teritoriju današnje Like postojale su tri

banske županije: Lika, Gacka i Krbava–– kasnije se pojam Like širi na područje između Male Kapele, Velebita i Plješivice te obuhvaća i Ličko Pounje (područje uz

gornji tok Une do granice s BIH; ušla u sastav Like 100 godina kasnije)–– podjela na pet manjih geografskih cjelina: Gacka, Krbava, Srednja Lika, Južna Lika, Ličko Pounje

PRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA I GOSPODARSTVOPRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA I GOSPODARSTVO

–– zatvorena krška zavala čije je dno raščlanjeno nižim sredogorjem–– niz većih i manjih polja u kršu (većinom na 450-750 m n/v; 70% površine): Gacko, Ličko, Krbavsko, Koreničko, Gračačko,

Lapačko…–– najviša sredogorja nalaze se između Ličkog i Krbavskog polja (1200 m)–– geološka građa:

prevladavaju jurski i kredni vapnenci i dolomiti te breče paleogenske starosti

77

mjestimično nepropusne permotrijaske (padina srednjeg i južnog Velebita) i trijaske naslage (Plitvička jezera, porječje Otuče, gornja Una)

–– polja u kršu su periodički plavljena – mlade naplavine su pogodne za poljoprivredu–– klima – većinom Cfb, u višim dijelovima Velebita i Plješivice Df, a u južnom dijelu sredozemna–– malo obradivog tla – žitarice (ječam, kukuruz, pšenica, raž), krumpir, kupus, repa, grah…–– pašnjaci – stočarstvo (ovce i goveda) – većinom na padinama Velebita–– šume – zauzimaju više od 1/3 površine; većinom na Maloj Kapeli i Plješivici

osnovna prerada drva započela u 18. st., a osobito se razvija od kraja 19. st. (male pilane)nakon Drugog svjetskog rata nastaju drvno-industrijskih poduzeća (na bazi bukovih šuma)

–– vode – najveće i najvažnije ličke rijeke su Lika i GackaLika – izvire u južnom dijelu Ličkog polja i teče prema sjeveru u dužini od 78 km → nakon Trebišnjice najduža europska ponornica1960-ih na Lici izgrađena brana Slope i stvoreno akumulacijsko jezero Krušćica; između Lipovog i Gackog polja sagrađen je tunel Lika-Gacka kojim se vode preusmjeravaju prema Gackoj i zajedno koriste za rad HE „Senj“

–– slabije rudno bogatstvo – rudišta barita u južnom Velebitu (vezana uz paleozojske naslage), nalazišta boksita, zalihe građevnog kamena (potencijal)

–– osnovni prirodni izvori koji su uvjetovali razvoj ličkog gospodarstva:obrađeno zemljite, pašnjaci, šumemineralne sirovine i vodeni tokoviprometni položaj između Primorja, Gorskog kotara, Središnje Hrvatske i Bosne


–– najrjeđe naseljeni dio Gorske Hrvatske i Hrvatske u cjelini – 8 st./km2 (43 700 st. na 5563 km2)–– porast broja stanovnika u 18. i 19. st., ali iseljavanje demografskih viškova određenih visokim prirodnim prirastom –

emigracijski karakter od druge polovice 19. st.–– Lika je bila naseljena još u predantici te se održala i u antici, no početkom srednjeg vijeka nestaje–– ponovno naseljavanje u srednjem vijeku–– struktura naselja i agrarnog sustava nastala je u 18. st. kao rezultat planskog naseljavanja i organizacije prostora u vojno-

krajiškom razdoblju–– do druge polovice 18. st. prevladavala je disperzna naseljenost, a od druge polovice 18. st. planski je poticana koncentracija

naseljenosti (još nije do kraja završeno)→→ u većim poljskim zaravnima nizna naselja, a izvan njih disperzna (sastavljena od zaselaka)–– većina naselja zadržala je karakter tradicionalnih planinskih seoskih naselja–– izdvajaju se bivša općinska središta, ali koncentracija stanovništva u njima je vrlo mala–– maksimum naseljenosti zabilježen je 1900. (192 600 st.), a od tada se kontinuirano smanjuje pa je 1991. imala 83 900 st., a

2001. 43 700 st.

PROMETNO ZNAČENJEPROMETNO ZNAČENJE

–– proizlazi iz interregionalnog položaja i veličine – kontaktni položaj između mediteranskog, gorsko-planinskog i peripanonskog prostora

–– zbog reljefnih obilježja prometna funkcija je dislocirana na širokom prostoru od Velebita do Pounja pa Lika ima tranzitno-koridorsko značenje → nema konvergencije prometnica pa se nije razvilo nijedno veće naselje (konvergencija prometnica jedini u Gračacu, ali nije se razvio u veće naselje zbog blizine Knina)

–– tri važna uzdužna pravca koji prolaze kroz Liku:1)1) gacko-lički – do 1970-ih najvažniji (cesta i pruga), a vrlo važan je i danas (autocesta)2)2) krbavski – dovršen 1970-ih i preuzima glavninu prometa prema Dalmaciji (porast važnosti Krbave u odnosu na

Gacku i Liku); danas ponovno važniji gacko-lički pravac3)3) pounjski – važan kao najkraća željeznička veza Zagreba i Splita

GACKAGACKA

–– Gacka zavala je najniži dio Like–– izmjena otvorenih poljskih površina (najviše u južnom dijelu), izdužene uvale i izolirana manja polja, između koji se nalaze

niža uzvišenja–– najveća polja:

78

Gacko polje – u južnom dijelu; na njega se nastavljaju proširenja manjih polja (Gusić polje, Kompolje, Hrvatsko polje…)Brinjsko poljeVrhovinsko polje

–– ponornica Gacka (vrelo u južnom dijelu polja) – nataložila debeli sloj pleistocenskog šljunka, pijeska i gline, a uz sam tok i aluvijalni materijal → pogodno za poljoprivredu

–– autohtona gospodarska vrijednost Gacke veća je od ostalih dijelova Like pa je kontinuirano naseljena od prapovijesti (nasuprot promjenama i prekidima u Krbavi, Lici i Gorskom kotaru)

–– Otočac (4300) – glavno naseljenastalo u zapadnom dijelu Gackog polja, na mjestu račvanja toka Gacke i stjecišta svih važnijih unutrašnjih puteva → najbolji položaj za razvoj središnjeg naseljau 14. st. u posjedu Frankopana i središte Gackeod kraja 15. st. u posjedu kraljau 16. st. ulazi u sastav Vojne krajine kao sjedište kapetanijeimao je gotovo otočni položaj na zavoju Gacke i između njezinih ogranakazauzimao je relativno mali prostor pa je stanovništvo većim dijelom stanovalo izvan bedema u sojeničkim naseljimanakon priključenja Like (1689.) naselje se neplanski širi izvan tvrđaveu razdoblju mira u 18. st. oživjeli su prometni putevi pa značenje Otočca rasteobnovljene su trgovačke veze i razvija se kolski prometkrajem 19. st. razvija se i industrija pa se Otočac razvija u sekundarno središte Like

–– Brinje (1700) – najveće naselje sjevernog dijela Gackenastalo na uzvišenju u središnjem dijelu poljskog prostorajače se razvija od izgradnje Jozefinske ceste (Karlovac – Senj)nakon prestanka tog prometa (nakon 1873.) ima funkciju manjeg lokalnog središta

SREDNJA LIKASREDNJA LIKA

–– fluvio-krška zaravan s dolinsko-krškim proširenjima planinskog okvira–– prirodno-geografski uvjeti za razvoj naselja slični kao u Gackoj – najstarija prapovijesna naselja nastala su na uzvišenjima i

humovima–– nema veće značenje u predtursko doba – u srednjem vijeku ističu se Pazarište, Kosinj i Perušić, ali zaostaju za upravnim i

gospodarskim središtima Gacke i Krbave–– u turskom razdoblju vodeće značenje ima Perušić (SZ dio)–– s novom kolonizacijom krajem 17. i početkom 18. st. javlja se potreba stvaranja novog žarišta zbog prometne veze Rijeka –

Senj – Karlobag – Oštarijska vrata – Lička zavala → osniva se Gospić, Lika dobiva vodeće značenje i naziv Lika se širi na područje današnje Like

–– 1733. se premještaju upravne funkcije iz Karlobaga u novoosnovano krajiško središte Gospić

–– Gospić (5800) – smješten na topografski pogodnom zapadnom dijelu Ličkog polja, na prijelazu preko rječice Novčiceformiran kao tipični krajiški centar i razvijao se kao cestovno raskrižje – putevi za Gacku, Krbavu, Pounje i južnu Likupostupno se razvija u središte cijele Like, posebno nakon izgradnje ličke pruge (1925.)nemogućnost razvoja većeg naselja i obavljanje centralnih funkcija za cijelu Liku – razlozi:

1)1) slaba gospodarska baza2)2) tranzitno-koridorno prometno značenje Like – nema jedinstvenog križišta3)3) novi cestovni pravac iz Središnje Hrvatske (Plitvice – Korenica – Udbina) zaobišao Gospić4)4) unska pruga (1948.) zaobišla je Gospić

Domovinski rat – broj stanovnika 1991. – 2001. smanjio se s 9000 na 5800 stanovnikaautocesta Zagreb-Split – može potaknuti razvoj Ličke zavale

–– poslije Drugog svjetskog rata u blizini Gospića izgrađeno je novo industrijsko središte Lički Osik (1800) kao pokušaj gospodarskog oživljavanja kraja

Tab. 7. Kretanje broja stanovnika Gospića i Otočca od 1857. do 2001.

79

Godina 1857. 1910. 1931. 1961. 1971. 1991. 2001.Gospić 1431 3275 3825 6767 8033 9025 6088Otočac 2181 3419 3070 3622 4797 5404 4354

JUŽNA LIKAJUŽNA LIKA

–– sastoji se od:Gračačkog polja (8,2 km2) – vapnenačka zaravan prekrivena aluvijalnim naplavinama; poljem protječu Otuča i Ričica te u kišnom razdoblju plave poljeviša poljsko-udolinska zona Mazina i Bruvna (sjever)submediteranski prostor gornjeg toka Zrmanje (jug)

–– križišno prometno značenje – stjecanje longitudinalnih prometnih pravaca kroz Liku–– u prošlosti se nalazio u pravcu tradicionalnih transhumantnih kretanja (u smjeru S-J) između zimskih pašnjaka u

submediteranskom području i ljetnih pašnjaka na Velebitu, Sredogorju i Plješivici–– Gračac (2100) – najveće naselje južne Like

smješteno u središnjem dijelu Gračačkog polja, na ponornici Otučiu prošlosti trgovište, a danas manje industrijsko središteprometno križište:

željeznička pruga Zagreb-Splitcesta Gospić-Gračac-Knincesta Zagreb-Karlovac-Plitvice-Gračac-Obrovac-Zadar

KRBAVAKRBAVA

–– u SI dijelu Like; najviši dio ličke zavale–– manje reljefne cjeline:

krbavska poljska zona – najveće polje (na 720 m n/v; dugo 25 km i široko 3-7 km)koreničko-bjelopoljska zona – Koreničko polje (manje i na nižoj n/v)dolinska zona gornje Korane s Plitvičkim jezerimakapelsko-krbavsko sredogorje – nekoliko značajnijih udolinskih dolomitnih zona

–– u srednjem vijeku najvažniji dio današnje Like – ovim prostorom su prolazili ili su se stjecali najvažniji stočarsko-karavanski prometni pravci – dijagonalni dinarski pravac (JI-SZ) – povezivao sjeverno Primorje i Gacku preko Krbave sa zapadnom Bosnom

–– ocjedite površine polja i stočarske zone te lake veze između poljskih zona pogodovale su formiranju prvog upravnog središta za najveći dio današnje Like u Mrsinju, potom i u Udbini (najstarija središta feudalne organizacije Kurjakovića)

–– nakon turskog razdoblja težište iz Krbave prenosi se u središnju Ličku zavalu–– u novim uvjetima razvija se ratarsko-stočarska ekonomika i nastaje nov sustav naselja pretežno niznog karaktera na

rubovima poljskih ravni

–– Korenica (1500) – glavni centar Krbavenovosnovano u krajiškom razdoblju na zapadnom dijelu Koreničkog poljarazvila se kao centar krbavsko-bjelopoljske zone, a postupno je zbog povoljnog prometno-geografskog položaja preuzela ulogu središta cijele Krbavedanašnjem središnjem značenju pridonosi i povezanost s NP Plitvička jezera – turizam, lov, šumarstvo

–– Udbina (720) – najstariji vodeći centarsmještena na topografski povoljnom uzvišenju iznad južnog dijela Krbavskog poljanakon izgradnje novijih cestovnih prometnica u 18. st. gubi nekadašnje značenje i ostaje središte južnog dijela Krbavskog polja

–– Bunić (150) – mlađe središnje naselje sjevernog poljskog prostora; razvija se kao poljoprivredno-stočarski sajmišni centar

LIČKO POUNJELIČKO POUNJE

–– odvojeno od ostatka Like visokim planinskim okvirom Plješivice–– manje geomorfološke cjeline:

strme padine Plješivicemorfološki raščlanjena gornjounska Površzavala Lapačkog polja (sjever)udolinsko proširenje gornje Une sa Srpskim poljem (jug)

–– povoljni uvjeti za gospodarski razvoj – komplementarne ratarske i stočarske komponente tradicionalnog gospodarstva

80

–– udio poljoprivrednih površina najmanji u Lici, a za razvoj poljoprivrede prikladni su dijelovi Lapačkog polja i fluviokrških udolina te unski dolinski prostor

–– u srednjem vijeku je Ličko Pounje bilo dio Krbave–– nakon povlačenja Turaka iz Like, Ličko Pounje je još 100 godina (do Svištovskog mira 1791.) ostalo u sastavu turske Bosne

(ograničene mogućnosti razvoja)–– jače naseljavanje od druge polovice 18. st. – u sastavu Vojne krajine–– u drugoj polovici 19. st. jači razvoj tradicionalne ratarsko-stočarske ekonomike – razvoj Donjeg Lapca i Srba–– Donji Lapac (800) – jača trgovačka i obrtnička funkcija te centralnomjesne funkcije u prošlosti

jače se razvija nakon Drugog svjetskog rata zbog čvorišnog prometnog položaja–– Donji Srb (260 st.) –– južni dio Ličkog Pounja gravitira prema Dalmaciji i funkcionalno je organiziran u okviru Zadarske županije

Tab. Broj stanovnika, gustoća naseljenosti i veća naselja Gorske Hrvatske 2001. godine po regijama

Gorski kotar Ogulinsko-plaščanska u. LikaPovršina 1273 1077 5563Broj stan. (2001.) 27 500 23 200 43 700Gustoća (st./km2) 22 22 8Naselja Delnice (4500) Ogulin (8800) Gospić (5800)

Ravna Gora (1900) Plaški (1600) Otočac (4300)Vrbovsko (1900) Josipdol (1400) Gračac (2100)Mrkopalj (920) Oštarije (980) Lički Osik (1800)Prezid (880) Brinje (1700)Skrad (830) Korenica (1500)Fužine (810) Donji Lapac (800)Moravice (800) Udbina (720)Drežnica (730)Gerovo (720)Lokve (660)

V. SJEVERNO HRVATSKO PRIMORJEV. SJEVERNO HRVATSKO PRIMORJE

–– Sjeverno hrvatsko primorje sastoji se od:1)1) Istre2)2) Opatijskog primorja3)3) Rijeke s okolicom4)4) Vinodola (Crikveničkog primorja)5)5) Podvelebitskog primorja6)6) kvarnerskih otoka (Krk, Rab, Cresko-lošinjsko otočje)

–– 2001. je na 10,8% površine Hrvatske živjelo 493 000 stanovnika (11,3% stanovništva Hrvatske) ili 85 st./km2

–– geološka osnova i reljef određeni su izmjenom:1)1) vapnenaca mezozojske starosti 2)2) dolomita (manje) – najviše na sjevernom priobalju Riječkog zaljeva ili u Kastavštini i na Cresu3)3) nepropusnih naslaga paleogenskog fliša – središnja Istra, Vinodol, Krk i Rab 4)4) pješčanih naslaga na Susku i Unijama

ISTRAISTRA

81

–– najzapadnija regija Hrvatske – obuhvaća 90% poluotoka Istre (jugozapadno od linije koja povezuje Miljski zaljev i Preluk između Opatije i Rijeke)

–– sjeverni dio poluotoka podijeljen je između Slovenije i Italije–– Opatijsko primorje – dio poluotoka, ali se zbog drugačijih fizičko-geografskih obilježja i historijsko-geografskog razvoja ne

smatra dijelom regije Istre–– Istarska županija (bez Opatijskog primorja) ima površinu od 2813 km2 i 206 300 stanovnika (2001.) ili 73 st./km2

GEOGRAFSKI SMJEŠTAJ I POLOŽAJGEOGRAFSKI SMJEŠTAJ I POLOŽAJ

–– geografski smještaj na sjeveroistočnom rubu Jadranskog mora – središnji položaj u Europi bez Istočne Europe–– okruženost morem s tri strane i i izdvojenost reljefnom barijerom Ćićarije i Učke – maritimni karakter i rubni položaj–– prostor na dodiru triju glavnih civilizacijskih krugova (romanski, germanski, slavenski) rezultirao je specifičnim kulturnim

pejzažom i složenim etničkim sastavom stanovništva–– zbog rubnog položaja unutar Hrvatske i blizine Južne i Srednje Europe, Istra je spojni prostor (transgranično povezivanje) –

pozitivan utjecaj na suvremene turističke tokove, ali negativan utjecaj na dezintegracijske procese–– Istra je nedovoljno gravitacijski uključena u riječku makroregiju, a unutar same županije sjeverna i veći dio zapadne Istre sve

više gravitiraju Trstu zbog tradicionalne gravitacijske usmjerenosti, rubnog položaja vodećeg regionalnog središta (Pule) i nerazvijenosti županijskog središta Pazina

PRIRODNE CJELINEPRIRODNE CJELINE

1)1) Istarski ravnjak (crvena Istra)blago valovita vapnenačka zaravan s ponikvama i uzvišenjima koja se postupno izdiže od mora prema unutrašnjosti do linije ušće Dragonje-Plominu zaravan su usječene doline Mirne i Raše te fosilne doline Limske drage potapanjem donjih dijelova Limske drage i Raše nastali su rijasi Limski kanal i Raški zaljevzaravan je prekrivena plodnom crvenicom (pokriveni krš) – najbolji uvjeti za poljoprivredu (posebno vinogradarstvo koje prosperira još u 19. st.)

2)2) Središnja Istra (siva Istra)flišno pobrđe građeno od vodonepropusnih naslaga glina, lapora i pješčenjakaprostor diseciran vodotocima – razgranata mreža tekućica i brojni izvoripoljoprivredno najizrazitiji dio Istre – voćarstvo, vinogradarstvo, povrtlarstvo i uzgoj žitarica (Čepićko polje)

3)3) Ćićarija (bijela Istra)najviši dio; bezvodna krška visoravan (prosječne visine 800 m)nekada ogoljeli prostor, danas uglavnom obrastao šumommalo obradivih površina ograničenih na uvale i ponikverijetko naseljen prostor (disperzna naselja) – stanovništvo se bavi ratarstvom, šumarstvom i stočarstvomna sjeveru Ćićarija prelazi u slovenski Kras i Brkin, na istoku u Kastavštinu, a na jugoistoku se nastavlja Učka

Hidrografska mreža*Hidrografska mreža*

–– najviše vrela nalazi se podno Ćićarije na dodiru vapnenaca i fliša–– okosnicu riječne mreže čine Mirna, Raša i Dragonja, a ostale rijeke poniru na dodiru između flišne i vapnenačke zone crvene

Istre–– Mirna – najduža i vodom najbogatija rijeka (izvire podno Buzeta i ulijeva se u Tarski zaljev)

pri ušću je stvorila močvarnu deltu koja je melioracijom pretvorena u plodne površinepritok Butoniga – izgrađena akumulacija radi zaštite od poplava, natapanja i vodoopskrbe

–– Dragonja – druga najveća rijeka; izvire u Sloveniji podno Ćićarije, a ulijeva se u Piranski zaljev–– Raša – najveća rijeka u istočnoj Istri; protječe uskom dolinom i ulijeva se u more u Raškom zaljevu–– Boljunščica – ranije je otjecala prema Plominskom zaljevu otvorenim tokom

kasnije je otvorila ponor u Čepićkom poljuzatrpavanjem ponora u vrijeme obilnih kiša u polju se povremeno stvaralo jezero, a voda je otjecala prema Rašiu međuratnom razdoblju prokopan je 4 km dug tunel prema Plominskoj dragi, a polje je isušeno i pretvoreno u plodnu površinu

–– Pazinski potok – u recentnoj prošlosti u donjem toku je tekao Limskom dragom i zaljevomnakon otvaranja ponora u Pazinu teče podzemno

82

za vrijeme jakih kiša ponor ne može primiti svu vodu pa se stvara malo jezero u kanjonu

HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ ISTREHISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ ISTRE

–– predantičko razdoblje – na području zapadno od Raše živjeli su Histri–– gradili su utvrđena naselja na uzvišenjima (gradine ili kastelijeri) u flišnom i vapnenačkom pojasu – ratarsko-stočarska

valorizacija i sigurnosni razlozi–– središte Histra bio je Nezakcij (Vizače) (SI od Pule)

–– rimsko razdoblje – u 2. st. pr. Kr. Rimljani su razorili Nezakcij i druga gradinska naselja i preselili težište naseljenosti na zapadu obalu (prometno-geografska valorizacija)

–– glavna rimska naselja: Pula i Poreč, ostala: Rovinj, Novigrad, Umag–– u zaleđu su osnivali agere (intenzivno korištene agrarne površine za opskrbu gradova)–– u unutrašnjosti je istodobno pojačano stočarsko iskorištavanje što je dovelo do pojačane erozije i zamočvarivanja i

pogoršanih uvjeta za život i gospodarstvo

–– rani srednji vijek – nova slavenska (hrvatska) kolonizacija uspostavila je vlast u središnjim i istočnim dijelovima, dok su se na zapadnoj obali u gradovima zadržali romanski starosjedioci

–– u 9. i 10. st. područje oko Raše ulazi u sastav srednjovjekovne hrvatske države

–– od 14. st. Istra je bila poprište sukoba za vlast, a to se negativno odrazilo na naseljenost:–– obalni dijelovi bili su pod vlašću Venecije – gradovi gube svoju nekadašnju političko-ekonomsku autonomiju, stagniraju i

započinje pad njihove važnosti–– unutrašnjost je bila pod habsburškom vlašću–– česti ratovi i bolesti desetkovali su stanovništvo pa mletačka i habsburška vlast organiziraju doseljavanje novog stanovništva

u 17. st. iz Dalmacije, Like i Bosne (Crnogorci kod Peroja) – ponovno jača iskorištavanje, erozija i zamočvarivanje–– u to vrijeme nastaju brojna mala disperzna naselja u unutrašnjosti Istre i na Ćićariji

–– u 19. st. dolazi do ponovnog razvoja agrarne proizvodnje na zaravnima jugozapadne Istre i u priobalju (najintenzivnije na antičkim agerima) – blizina Trsta i Pule utjecali su na agrarnu specijalizaciju, dok su unutrašnji dijelovi ostali nepromijenjeni

–– diferencijacija Istre prema agrarnoj proizvodnji u 19. st.:zapadna Istra – specijalizacija (vinogradarstvo, voćarstvo, povrtlarstvo, žitarice)unutrašnja Istra – tradicionalno polikulturno gospodarenje i sitno stočarstvo

–– početkom 20. st. javlja se deagrarizacija koja je u vezi s emigracijom:slabi tradicionalno stočarstvo → obnavlja se vegetacijski pokrovpostupno se napuštaju stara akropolska naseljaproces se nastavio i pod vlašću Italije i nakon oslobođenja

RAZDOBLJA DEMOGRAFSKOG RAZVOJA ISTRE (OD SREDINE 19. ST.)RAZDOBLJA DEMOGRAFSKOG RAZVOJA ISTRE (OD SREDINE 19. ST.)

1)1) 1869. – 1910. udvostručenje broja stanovnikaporast sa 118 000 (1857.) na 237 000 (1910.) – maksimalan broj stanovnika – razlozi:

a) važnost Pule kao glavne austrijske ratne luke (1910. imala je 58 000 stanovnika)b) razvoj specijalizirane poljoprivrede za potrebe brzorastućih velikih gradova i velikog tržišta kontinentalne

Austro-Ugarske

2)2) 1910. – 1931. smanjenje za 5,4%nakon priključenja Italiji došlo je do nasilne preorijentacije u poljoprivredi (uništeno vinogradarstvo, poticana proizvodnja pšenice), krize ribarstva i pomorstvaiselilo je oko 30 000 ljudi (većinom Hrvata i Slovenaca)iseljavanje je djelomično kompenzirala imigracija privilegiranog talijanskog stanovništva

83

istodobno populacijski rastu Bujština i Labinština (posebno zbog eksploatacije ugljena)

3)3) 1931. – 1953. smanjenje broja stanovnika za 1/5nastavak negativnih demografskih trendova zbog ekonomske krize i ratarješavanjem tzv. tršćanske krize došlo je do radikalnih političkih i gospodarskih promjenaiseljava veliki dio stanovništva – posebno Talijani (optanti ili esuli)smanjenje broja stanovnika s 224 000 (1931.) na 175 000 (1953.) ili 1/5

4)4) porast nakon 1953.stabilizacija (1953. – 1971.) i lagani porast (nakon 1971.), ali uz velike unutrašnje razlikeunutarregionalni prerazmještaj stanovništva – preseljavanja iz unutrašnjosti prema obalinaselja na (zapadnoj) obali bilježe stalan porast zbog razvoja turizma – posebno Rovinj i Pula (s obnovljenom industrijom, vojnom i upravnom funkcijom)većina naselja u unutrašnjosti depopulira – polarizirani razvoj na razini općina

–– u posljednjih 120 godina stanovništvo Istre povećalo se za četvrtinu

NASELJANASELJA

–– prevladavaju mala naselja – od ukupno 700 naselja, više od polovice ima manje od 100 stanovnika (u Poreštini i Buzetštini više od 80%) – mnoga od njih imaju patronimička imena

–– većina naselja bilježi pad broja stanovnika pa se povećava broj malih naselja i naselja koja izumiru (posebno na Ćićariji)–– oblici naselja:

1)1) veća grupirana naselja uz obalu2)2) grupirana naselja na povišenim zonama (tzv. akropolska naselja)3)3) mala raštrkana naselja (zaseoci od nekoliko kuća)

Veća grupirana naselja uz obaluVeća grupirana naselja uz obalu

–– najveća i najvažnija naselja nastala su na zapadnoj obali–– jezgre tih naselja formirane su još u antici na strateški povoljnim lokalitetima (poluotoci, brežuljci uz obalu, zaljevi) – Pula,

Rovinj, Poreč, Novigrad, Umag…–– razvili su se kao centralna naselja ruralne okolice i kao industrijska središta–– u drugoj polovici 20. st. razvili su se u značajna turistička središta zbog povoljnih atraktivnih faktora (obalni smještaj, kulturna

baština, krajolik) i prometno-geografskog položaja (laka dostupnost iz glavnih emitivnih žarišta)–– najveća turistička središta zapadne obale Istre:

Rovinj (2001. 13 600 stanovnika)Poreč (10 400)Umag (7 900) – prema broju turista i noćenja treće najveće turističko središte IstreNovigrad (2 600) – na poluotoku uz ušće MirneVrsar (1 900)

–– uz turistička središta razvijaju se nove turističke zone i naselja (Červar-Porat, Barbariga)–– turizam na istočnoj obali slabije je razvijen – samo Rabac (1500 stanovnika, nekada malo ribarsko naselje)

Naselja u unutrašnjosti (akropolska naselja)Naselja u unutrašnjosti (akropolska naselja)

–– malo većih naselja, nastalih iz utvrđenih sjedišta feudalnih posjeda na vrhovima brežuljaka (obrambeni razlozi, iznad malaričnih nizina) – Buje (3 000), Buzet (1 700), Motovun (530), Labin, Oprtalj, Grožnjan

–– u podnožju akropolskih naselja u novije vrijeme nastaju nova naselja koja s njima čine fizionomsku i funkcionalnu cjelinu – Fontana uz Buzet, Livade podno Oprtlja, Kanal podno Motovuna, Podlabin uz Labin… (težište premješteno u podgrađe)

–– u Labinštini su zbog eksploatacije ugljena osnovana nova rudarska naselja Podlabin, Potpićan, Raša…–– najveća naselja istočne Istre su Labin (7 900) i Raša (1 700)–– posebno značenje u unutrašnjoj Istri ima Pazin (5 000)

u prošlosti kulturno središte istarskih Hrvatadanas prometno, ekonomsko i kulturno središte Istre te županijsko središte (s razvijenom industrijom)

84

Mala raštrkana naselja (stancije)Mala raštrkana naselja (stancije)

–– mala naselja koja se sastoje od samo nekoliko kuća–– nastala na veleposjedima zapadne Istre kao naselja kolona–– najrasprostranjeniji u Poreštini i Buzetštini (80% naselja)–– većina stancija ima patronimičke nazive

Urbanizacija i polarizirani razvojUrbanizacija i polarizirani razvoj

–– koncentracija naseljenosti u 11 centara-jezgara polariziranog razvoja (53,7% stanovništva, s gradskim regijama 2/3):1)1) Pula (59 000)2)2) Rovinj (13 600)3)3) Poreč (10 400)4)4) Labin (7 900)5)5) Umag (7 800)6)6) Pazin (5 000)7)7) Buje (3 000)8)8) Novigrad (2 600)9)9) Buzet (1 700)10)10) Raša (1 700)11)11) Potpićan

–– većinom općinski centri – zbog centralnomjesnih funkcija i industrije dolazi do polarizacije funkcije rada–– u urbanoj mreži dominira Pula – izrazita urbana primarnost koja se ipak smanjuje (1991. odnos Rovinj-Pula 1:5, 2001. 1:4)–– polarizacijski razvoj odvija se na dvije razine:

1)1) u okviru čitave Istre – litoralizacija na obali2)2) na razini bivših općina

–– zbog migracija selo-grad i unutrašnjost-obala dolazi do prerazmještaja stanovništva, koncentracije radnih mjesta i stanova u pojedinim naseljima → negativne posljedice (negativan regionalni razvoj)

–– poseban problem je unutrašnja Istra – Pazin kao regionalni centar–– unutrašnja Istra ima emigracijski karakter, a obala imigracijski → efekti polarizacije su dinamičniji razvoj gradskih naselja na

obali i općinskih središta

GOSPODARSTVO*GOSPODARSTVO*

TurizamTurizam

–– glavni nositelj razvoja i socio-ekonomske preobrazbe Istre u suvremenom razdoblju–– 1960-ih i 1970-ih razvila se u najrazvijeniju turističku regiju Hrvatske–– zbog razvoja turizma tercijarni sektor je potisnuo sekundarni i primarni po broju zaposlenih i udjelu u BDP-u–– potrebe turističkog tržišta potiču razvoj i ostalih djelatnosti (posebno poljoprivrede)

PoljoprivredaPoljoprivreda

–– agrarno najvrjednijiji dijelovi Istre su:1)1) istarski ravnjak u Bujštini i Poreštini – plantažni vinogradi i voćnjaci2)2) dolina donjeg toka Mirne – povrtlarstvo3)3) Čepićko polje – povrtlarstvo, pšenica

–– uz razvijeno voćarstvo i vinogradarstvo, dobri prinosi ostvaruju se i u ratarstvu (pšenica, kukuruz, uljana repica, krumpir)–– stočarstvo – govedarstvo (srednja Istra) i ovčarstvo (Ćićarija)–– ribarstvo – glavno središte Rovinj

IndustrijaIndustrija

85

–– najveću ulogu ima brodogradnja (Uljanik)–– ostale grane: prehrambena, duhanska, kemijska, metaloprerađivačka sa strojogradnjom, tekstilna i proizvodnja građevinskog

materijala–– rudarstvo – u prošlosti je veće značenje imala eksploatacija boksita i kamenog ugljena, a danas su aktivni još samo

kamenolomi oko Pazina

REGIONALIZACIJA*REGIONALIZACIJA*

–– do 1992. političko-teritorijalna organizacija Istre sastojala se od sedam općina čiji prostorni obuhvat je odgovarao tradicionalnom gravitacijskom utjecaju vodećih središnjih naselja

–– zbog takve organizacija uvriježena je podjela regije na manje cjeline:1)1) Pulština – južni dio Istre, na istoku do Raškog zaljeva2)2) Rovinjština – južno od Limskog zaljeva3)3) Labinština – između Plomina i Raškog zaljeva4)4) Poreština – uz obalu između Mirne i Limskog zaljeva5)5) Pazinština – u središnjem i istočnom dijelu poluotoka6)6) Bujština – na SZ između Dragonje i Mirne7)7) Buzetština – uz gornji tok Mirne

PULAPULA

–– najveće naselje i regionalni centar Istre (2001. 58 300 st.)–– faktori razvoja:

a)a) povoljan geografski smještaj i položajb)b) dobra zaštićenost s kopna (brežuljci) i mora (zaljev)c)c) povoljne dubine mora

–– najstarije naselje datira iz predrimskog razdoblja (ilirska gradina na brežuljku iznad zaljeva)–– u 1. st. pr. Kr. lokalitet su zauzeli Rimljani i Pulu (Colonia Pola pietas Iulia) su pretvorili u morsku luku i zimovalište svojih legija

(vojno-strateško značenje) – s 35 000 stanovnika bila je drugi najveći grad na istočnoj obali Jadrana (nakon Salone)–– nakon propasti Zapadnog rimskog carstva gubi svoje pomorsko i trgovačko značenje, za vrijeme mletačke vlasti propada

(tome su pridonijeli ratovi i epidemije), a do pada pod austrijsku vlast krajem 18. st. bila je selo–– od 1850-ih se gradi ratna luka i Arsenal (Uljanik) pa se do 1866. razvila u pomorsko središte monarhije, a najveći procvat

doživjela je nakon željezničkog povezivanja s Bečom (do Prvog svjetskog rata)–– gospodarski razvoj prati porast broja stanovnika:

1857. 3 6001880. 25 6001910. 59 600

–– u međuratnom razdoblju (pod talijanskom vlašću) značenje Pule opada pa stagnira:1921. 38 6001931. 44 6001948. 21 000

–– nakon Drugog svjetskog rata značenje Pule ponovno raste:1971. 47 5001991. 62 4002001. 58 600

–– gospodarsko značenje Pule:turizam – razvedena obala i bogata kulturna baština (Arena)prvi moderni hotel Rivijera otvoren je 1908., a kasnije se grade turistička naselja Zlatne stijene i Verudela, marineindustrija – brodogradnja (Uljanik, tvornica stakla, tvornica cementa, elektrotehnička, metalna, tekstilna industrija…)promet – važno prometno čvorište (međunarodna zračna luka)trgovinsko središte

86

–– naselja u okolici Pule:Vodnjan (3 400)Fažana (3 100)Medulin (2 600)Galižana (1 300)Marčana (1 000)

ROVINJROVINJ

–– drugi po veličini grad u Istri (13 600 st.)–– jezgra na poluotoku naseljenom od antike, utvrđen u srednjem vijeku, dobio je samoupravu pod Venecijom–– vrhunac pomorsko-lučkog razvoja u 17. i 18. st. (brodogradnja, kamenolom, izvoz mramora i ratarskih proizvoda) – privlači

brojno stanovništvo–– nakon izdizanja Trsta, Rijeke i Pule u 19. st. počinje stagnirati–– drugo najvažnije industrijsko središte Istre – prehrambena, duhanska, metalna industrija–– drugo najvažnije turističko središte Istre (nakon Poreča)

POREČPOREČ

–– vodeće turističko središte Istre (10 300 st.) prema broju turista i noćenja–– antička jezgra na poluotoku razvija se od 2. st. pr. Kr. kao castrum, a očuvana je urbanistička struktura i ager–– u 3. i 4. st. postaje sjedište biskupije – Eufrazijeva bazilika–– pod mletačkom vlašću (u 15. i 16. st.) proživljava krizu zbog centralizma i epidemija, a demografski se oporavlja u 17. i 18. st.

doseljavanjem novog stanovništva–– za austrijske vladavine u 19. st. doživljava politički i gospodarski prosperitet (od 1861. sjedište Istarskog pokrajinskog

sabora)–– osim turizma, razvijene su prehrambena i tiskarska industrija

OPATIJSKO PRIMORJEOPATIJSKO PRIMORJE

–– fizionomski pripada Istri, ali funkcionalno je dio Riječke urbane regije–– zbog fizičke odvojenosti (Učka) i drugačijeg historijsko-geografskog razvoja (granični karakter) ne smatra se dijelom istarske

regije–– prirodno-geografski se mogu izdvojiti tri osnovne cjeline:

1)1) uska priobalna nizina – uz zapadnu obalu Riječkog zaljeva2)2) prigorski pojas Učke3)3) prigradsko područje Rijeke oko Matulja

–– Učka je slabo razvedena i strmo se spušta prema moru – to je odredilo naseljenost

RAZVOJ NASELJENOSTI I NASELJARAZVOJ NASELJENOSTI I NASELJA

–– naseljenost potječe iz pretpovijesnog razdoblja – na izdvojenim uzvišenjima u prigorskoj zoni nastala su utvrđena naselja (gradišća): Brseč, Mošćenice, Veprinac, lovransko gradišće

–– ograničena ratarsko-stočarska proizvodnja s maritimnom djelatnošću kao dopunskom (uz obalu nisu postojali uvjeti za agrarnu valorizaciju) – prevladava agrarni pejzaž malih terasa i ograda

–– obala se stalno naseljava tek u 16. st. – prvo veće naselje je Volosko (plodnije i naseljenije zaleđe)

–– valorizacija obalnog dijela započinje u 17. i 18. st. osnivanjem manjih gospodarskih depadansa na obali od strane prigorskih naselja radi osiguravanja dopunskih prihoda od maritimne djelatnosti

87

–– u drugoj polovici 19. st., kao posljedica agrarne krize, izraženija je orijentacija prema ribarstvu i pomorstvu pa se depadanse na obali osamostaljuju kao samostalna naselja

–– razvija se obalna plovidba radi prijevoza raškog ugljena za Rijeku i Pulu – grade se manja brodogradilišta u Iki, Voloskom i Lovranu, a u Mošćenićkoj Dragi jača ribarstvo

–– 1857. u Opatijskom primorju živjelo je 18 700 stanovnika, od čega 4000 na obali – najveće naselje Lovran (1500), a upravno središte bilo je Volosko (1200)

–– Opatija – razvija se od sredine 19. st.; turistička valorizacija zahvaljujući povoljnim mikroklimatskim obilježjima – 1844. izgrađen prva turistička rezidencija Villa Angiolina

jači razvoj nakon izgradnje ogranka Južne željeznice od Pivke do Rijeke 1873.razvija se zimski i lječilišni turizam, grade se vile, ljetnikovci, hoteli, šetališta, parkovi…uskoro Opatija s 4000 stanovnika postaje najveće naselje cijelog kvarnerskog prostora (osim Rijeke), veće od Bakra, Senja, Krka i Rabaspajanjem Opatije i Voloskog nastaje jedinstvena turistička aglomeracija (1900. 6500 st.)

–– postupno se razvijaju i ostala naselja (Lovran, Ika, Ičići, Medveja, Mošćenićka Draga) i stvara se jedinstvena priobalna zona naseljenosti – 1910. ima 1/3 stanovnika cijelog područja (uglavnom zbog rasta Opatije)

–– u međuratnom razdoblju već više od polovice stanovništva živi u priobalju–– paralelno s promjenama u strukturi naseljenosti dolazi do deagrarizacije – 1900. 75% poljoprivrednog stanovništva, 1921. 25%

RAZVOJ TURIZMARAZVOJ TURIZMA

–– turizam je danas dominantna grana – gotovo potpuno deagrariziran prostor, bez industrije–– promjene u turističkoj strukturi – nekad ekskluzivno zimovalište s razvojem lječilišne djelatnosti, danas ljetovalište–– do Prvog svjetskog rata najvažnija turistička regija prostora Hrvatske – 1913. 1 milijun noćenja–– u međuratnom razdoblju (talijanska uprava) broj turista opada (za razliku od istočnog Kvarnera koji je pod jugoslavenskom

upravom)–– 1950-ih nagli rast turizma, ali nikad više vodeće značenje – prestigli su je zapadna Istra, Crikveničko i Makarsko primorje,

Dubrovnik…–– danas su u turističku ponudu uključena i stara prigorska naselja – revitalizacija više zone – npr. Veprinac (1971. 850 st., 1991.

740, 2001. 850)–– glavni problemi danas:

1)1) usko grlo prometa2)2) rano zasjenjenje3)3) skučenost prostora

SUVREMENE DEMOGRAFSKE PROMJENESUVREMENE DEMOGRAFSKE PROMJENE

–– 1991. 29 800 stanovnika – 2001. 29 000 st.:priobalna naselja – 14 900 st. (51%)naselja u višoj zoni – 5400 st.naselja prigradskog područja Rijeke – 8800 st.

–– u međupopisnom razdoblju 1991. – 2001. najviše su porasla naselja najbliže Rijeci – Matulji, Jušići, Jurdani, Mučići, Mihotići, Pobri, Kučeli, Rukavac…

–– najveća naselja prema broju stanovnika (2001.):Opatija – 7850 st.Lovran – 3240 st.Matulji – 3570 st.

RIJEKA S OKOLICOMRIJEKA S OKOLICOM

PRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA i TERITORIJALNO ŠIRENJEPRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA i TERITORIJALNO ŠIRENJE

–– Rijeka je nastala na mjestu gdje se Jadransko more najdublje uvuklo u europsko kopno i najviše približilo srednjoj Europi i srednjem Podunavlju

–– povoljan prometni položaj – križanje dva velika transeuropska prometna pravca:1)1) preko Postojnskih vrata („jantarski put“) – poznat je još od antike i omogućuje dobru povezanost s istočnoalpskim

prostorom2)2) preko Gorskog kotara – povezuje primorje s panonsko-peripanonskim prostorom i valoriziran je od 18. st.

88

–– topografski smještaj Rijeke – na sjevernoj obali Riječkog zaljeva, na mjestu gdje se Rječina probila do mora (kroz vapnenačku sutjesku) i oblikovala deltu – povijesna jezgra današnje Rijeke

–– važna lokacija uz rijeku – zaravnjen teren i dovoljno pitke vode – važnost se odražava u nazivu Rijeka (Fiume)–– regionalni položaj – povoljan pristup s kopna i mora (kroz Vela, Srednja i Mala vrata) jer je Riječki zaljev dovoljno dubok (60

m) za uplovljavanje velikih brodova–– klimatska obilježja:

relativna zaklonjenost od bure i jugaznatno više padalina od ostalih dijelova Primorja (oko 1700 mm)nešto hladnije zime od ostalih dijelova Primorjaumjereno topla klima s vrućim ljetom (Cfa) i submediteranska vegetacija

–– teritorijalno širenje – u vezi s topografijom:širenje uz obalu, uzduž primorske padine – prevladava obalna izduženostu novije vrijeme širenje u visinunakon Drugog svjetskog rata Rijeka se teritorijalno širi na neka ranije ruralna naselja → deagrarizacija prigradske zone i urbanizacijaRiječka urbana regija uključuje Opatijsko primorje, a na istoku se širi do sjevernog Krka i Crikveničkog primorja

HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ RIJEKEHISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ RIJEKE

–– najstarije naselje na mjestu današnje Rijeke bila je ilirska (liburnska) Tarsia (ili Tarsata) na brijegu istočno od sutjeske Rječine (na mjestu današnjeg trsatskog kaštela)

–– u rimskom razdoblju zapadno od Rječine (na mjestu Starog grada) podignuto je naselje Tarsatica – povoljan prometno-strateški položaj na rimskoj cesti iz Akvileje u Senj i Panoniju

–– u 7. st. Hrvati su na mjestu porušene Tarsatice izgradili novo naselje – granični položaj između Meranije i ostale Hrvatske (utvrđeno trsatsko uzvišenje i prijelaz preko Rječine)

–– u 13. st. Rijeka se sastojala od dva naselja – utvrđeni feudalni Trsat (iznad lijeve obale Rječine) i pučki dio Rika (Reka) sv. Vida (desno od ušća) koja je krajem 13. st. postala trgovačko središte

–– od druge polovice 15. st. Rijeka je pod vlašću Habsburgovaca – na području današnjeg Starog grada ograđena zidinama i imala je oko 4000 stanovnika

važno obrtničko, trgovačko i pomorsko središteposrednik u trgovini između kontinentskog zaleđa i prekomorskih zemaljalučko-trgovačke funkcije omogućile su razvoj prerađivačke djelatnosti (mlinarstvo, brodogradnja, štavljenje kože…)

–– u 16. st. zbog turskih osvajanja suženo je zaleđe Rijekedio robe preusmjeravan je prema sigurnijem Trstu → kriza trgovine i pomorstvana kvarnerskoj obali se razvijaju Bakar, Kraljevica (Zrinski) i Senj pa se Rijeka do početka 18. st. nije izdvajala po značenju

–– prekretnica u razvoju Rijeke od početka 18. st. do Prvog svjetskog rata – dvije faze:1)1) od početka 18. st. do sredine 19. st. – uključivanje Rijeke u prekomorsku trgovinu

proglašenje Rijeke slobodnom lukom (1719.)izgradnja Lazareta (1722.)prve ceste sa zaleđem – Karolina (1728.)razvoj prve industrije – rafinerija šećera (1750.) za potrebe Habsburške monarhijeprivilegije za razvoj pomorstva i industrije → razvoj i širenje lukeAustrija ipak favorizira razvoj Trsta – od početka 18. st. do 1790-ih broj stanovnika Rijeke porastao je s 3500 na 6000, a Trsta s 5000 na 23 000 st.grad se širi izvan gradskih zidina – uz obalu zapadno od ušća Rječine

2)2) od sredine 19. st. do Prvog svjetskog rataod 1840-ih s porastom lučkog prometa proširuje se dio lukeizgradnja željezničkih veza sa zaleđem (Budimpešta-Zagreb-Rijeka, odvojak pruge Beč-Trst) – Rijeka je postala glavna luka mađarskog dijela Austro-Ugarskeušće Rječine preseljeno je u novo korito, a formirani su riječki i sušački bazen1913. maksimalni promet riječke luke (sa Sušakom) (2 milijuna tona) – osma luka po prometu u Europirazvoj trgovine, pomorstva, brodarstva i industrije (tvronica duhana, brodogradilište, proizvodnja torpeda, rafinerija nafte)prostorno širenje grada i porast broja stanovnikapočetak razvoja Sušaka (istočnog predgrađa Rijeke) – razvoj su potakle izgradnja Karoline i Lujzijane; od sredine 19. st. do Prvog svjetskog rata bilježi brži razvoj od Rijeke

89

–– demografski razvoj:1794. 6800 st. (+ Sušak 150)1851. 12 600 st. (+ 460) - udvostručenje1857. 15 300 st. (+ 1000)1910. 49 600 st. (+ 5 700)useljavanje stranog stanovništva i promjena etničkog sastava – 1857. 92% Hrvata; 1910. 40% Hrvata)

–– nakon Prvog svjetskog rata uspostavljena je granica na Rječini – Rijeka je pripala Italiji, a Sušak Kraljevini Jugoslavijiopadanje Rijeke i smanjenje lučkog prometa – odvojena je od svoj prirodnog i nacionalnog zaleđa, a gubitak lučkog prometa pokušavala je nadoknaditi razvojem industrijeprocvat Sušaka – razvoj trgovine i pomorstva te nove industrijeSušak postaje najvažnija luka Jugoslavije i najznačajnije središte jugoslavenskog brodarstva (osim Dubrovnika)porast broja stanovnika Sušaka – 1931. Sušak 16 100 st., Rijeka 52 700 st.unatoč velikom porastu prometa Sušaka, ukupni promet riječke i sušačke luke nije dostigao prijeratnu razinu (manje od 1,5 milijuna tona)

–– početkom Drugog svjetskog rata Sušak je priključen Italiji, a 1943. oba grada dolaze pod njemačku okupaciju te je njemačka vojska razorila više od 90% lučkih i industrijskih postrojenja

RAZVOJ RIJEKE NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATARAZVOJ RIJEKE NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

Razvoj riječke lukeRazvoj riječke luke

–– Rijeka ponovno postaje jedinstvena cjelina – glavna jugoslavenska luka i tranzitna luka za Mađarsku, Austriju i Čehoslovačku

–– s porastom lučkog prometa javlja se potreba za proširivanjem lučkog bazena i gradnjom prostorno dislociranih lučkih bazena (Bakar, Urinj, Bršica, Omišalj, Škrljevo)

–– dijelovi Riječkog lučkog sustava:1)1) riječko-sušački bazen – generalni i kontejnerski teret, drvo, žitni silos2)2) bakarsko-urinjski bazen – rasuti (ugljen, željezna ruda) i tekući tereti (rafinerija Urinj), ro-ro terminal3)3) omišaljski bazen – terminali Jadranskog naftovoda i INA-Petrokemije4)4) raški bazen – luka Bršica – drvo i stoka5)5) Škrljevo – skladišta6)6) potencijalno Plomin – ugljen

90

Sl. Riječki lučki sustav

–– intenzivniji rast prometa 1960-ih nakon izgradnje rafinerije nafte u Urinju i terminala za rasute terete u Bakru–– puštanjem u pogon terminala u Omišlju i naftovoda krajem 1970-ih promet se i dalje povećava–– maksimalni promet postignut je 1980. – 20 milijuna tona ili 2/3 prometa svih hrvatskih luka–– 1990-ih krizno razdoblje, ali krajem 1990-ih promet se oporavlja – 2005. 12 milijuna tona (Koper 13 milijuna, Trst 40 milijuna

tona)

Demografski razvoj i urbanizacijaDemografski razvoj i urbanizacija

–– s jačanjem industrije i drugih funkcija grad se širi, grade se nove gradske četvrti i broj stanovnika raste:1948. 68 800 st. (nakon Drugog svjetskog rata iselilo je oko 30 000 Talijana)1953. 75 300 st.1961. 101 000 st.1971. 133 000 st. (udvostručenje 1948. – 1971., uglavnom imigracijom)1991. 168 000 st.2001. 143 800 st. (1991. – 2001. smanjenje za 14,4%)

–– nakon Drugog svjetskog rata grad se širi u okolicu (Vežica, Zamet…)–– jak utjecaj na prigradsku zonu – preobrazba sela Kastavštine i Grobinštine → deagrarizacija i urbanizacija (danas su dio

Riječke urbane regije)–– gradnjom Krčkog mosta zona gradske regije širi se i na sjeverni dio Krka–– u području Riječke urbane regije danas se nalaze Opatijsko (od Lovrana) i Crikveničko primorje – kontinuirana urbanizirana

zona–– Riječka urbana regija – oko 250 000 stanovnika – 60% otpada na Rijeku, 40% na okolicu (1991. 66:34 – decentralizacija)–– problem prometa u gradu („usko grlo“) – nužno premještanje željezničke postaje i dovršetak cestovne zaobilaznice

BAKARBAKAR

–– smješten na sjeverozapadnom kraju Bakarskog zaljeva

91

–– u prošlosti važna trgovinska luka te ribarsko, vinogradarsko, brodogradilišno i pomorsko središte do razvoja parobroda i izgradnje željeznice do Rijeke (zaobišla Bakar)

–– danas je dio Riječkog lučkog sustava – specijalizacija za rasute terete–– nakon zatvaranja koksare 1995. smanjene su lučke aktivnosti Bakra, ali su povećane turističke mogućnosti–– 2001. je imao 1600 stanovnika

KRALJEVICAKRALJEVICA

–– smještena na ulazu u Bakarski zaljev–– najjači razvoj nakon izgradnje Karolinske ceste (završna točka)–– 2001. je imala 2900 stanovnika

VINODOL (CRIKVENIČKO PRIMORJE)VINODOL (CRIKVENIČKO PRIMORJE)

–– historijsko-geografski pojam širi je od današnjeg–– pruža se od Bakarskog zaljeva na sjeveru do Ledenica i uvale Žrnovnice na jugu

LONGITUDINALNE RELJEFNE ZONELONGITUDINALNE RELJEFNE ZONE

1)1) Primorsko bilo s uskim primorskim pojasom (Crikveničko primorje)prosječna visina oko 300 mblago se spušta prema moru, a strmo prema unutrašnjoj udolinipresijecaju ga dvije probojnice koje izviru u flišnom pojasu – Dubračina na sjeveru (izvire kod Križišća, a ulijeva se u more u Crikvenici) i Suha Ričina na jugu (izvire kod Podgori, a ulijeva se u more u Novom Vinodolskom)

2)2) Unutrašnja flišna udolinareljefno izdiferencirana uzvišenjima – razvodnice tokovazaravnjeni dijelovi (Tribaljsko i Velo polje) ispunjeni su aluvijalnim nanosima i mlađim nanosima erodiranim s padina

3)3) Strmi kontinentski odsjek prema Gorskom kotaru

–– klimatska obilježja – prijelazni karakter između nešto hladnijeg i vlažnijeg sjeverozapadnog Kvarnera i sušeg i malo toplijeg Podvelebitskog primorja

–– struktura reljefa i klimatske prilike utječu na pojavu brojnih vrela – dvije zone:1)1) vrela uz morsku obalu i vrulje2)2) vrela u flišnoj udolini – veći broj kaptiran je za lokalne vodovode pojedinih naselja

–– važnost vrela bila je veća u prošlosti, a danas je njihova malena i promjenjiva izdašnost nedovoljna za suvremenu vodoopskrbu


–– historijsko-geografsko značenje Vinodola određeno je:povoljnom ratarskom osnovom u flišnoj udolinipoložajem u sklopu transhumantnih kretanjaprometno-geografskim položajem između Sredozemlja i panonskog i planinskog zaleđa

–– do druge polovice 19. st. većina stanovništva živjela je u kastelijerskim i ostalim naseljima u unutrašnjoj flišnoj udolini (frankapanska središta Bribir, Grižane, Drivenik, Tribalj…)

–– zbog agrarne prenaseljenosti i razvoja turizma na obali u drugoj polovici 19. st. započela je socio-ekonomska transformacija – rana deagrarizacija, depopulacija unutrašnjih naselja i razvoj naselja uz obalu

–– broj stanovnika primorske i unutrašnje zone izjednačio se 1890., a nakon toga težište naseljenosti je u primorskoj zoni–– danas jedinstvena urbanizirana zona sa središtem u Crikvenici (Dramalj-Crikvenica-Selce)

–– turizam u Crikveničkom primorju se razvija od 1890-ih – 1894. izgrađen hotel Therapia u Crikvenici–– s vremenom se, osim Crikvenice, turistički razvijaju i Novi Vinodolski, Selce, Dramalj i Jadranovo–– 1970-ih vinodolska turistička zona postaje najvažnija na Kvarneru (oko 2 milijuna noćenja)

92

–– razvoj turizma utječe na aktiviranje unutrašnje zone – poljoprivredna proizvodnja (mlijeko, voće, povrće), uslužne i proizvodno-uslužne djelatnosti

–– razvoj turizma utjecao je na porast broja stanovnika obalne zone:Crikvenica (7100 st.)Novi Vinodolski (4000 st.)Selce (1600 st.)Dramalj (1400 st.)Jadranovo (1100 st.)

–– u priobalnoj zoni danas živi 15 500 st. (77%), a u unutrašnjoj zoni 4700 st. (23%)–– u razdoblju 1991. – 2001. broj stanovnika porastao je za 5% (s 19 200 na 20 200 st.)

Tab. 3. Kretanje broja stanovnika obalnih naselja Crikveničkog primorja od 1857. do 2001.

1857. 1900. 1961. 1971. 1991. 2001.Crikvenica 1226 2683 3157 4593 5763 7121N. Vinodolski 2369 2552 2075 2671 3851 4119Selce 1372 1515 955 1196 1439 1623Dramalj 216 483 485 334 1230 1456Jadranovo 270 478 439 507 505 1148

Tab. 4. Kretanje broja stanovnika unutrašnjih naselja Vinodola od 1971. do 2001.

1971. 1991. 2001. maksimumBribir 118 113 1753 1900. 312Drivenik 61 58 325 1900. 109Gradac 101 134 (dio Bribira) 1900. 207Grižane 144 153 840(s Belgradom) 1910. 443Kostelj 218 160 (dio Bribira) 1910. 727Ledenice 317 181 172 1869. 1474Tribalj 145 188 612 1931. 254

CRIKVENICACRIKVENICA

–– najvažnije vinodolsko naselje–– nastalo na ušću Dubračine u more, na mjestu rimske postaje Ad Tures–– u prošlosti je imala funkciju luke za manje vinodolske gradiće u unutrašnjosti–– 1906. je proglašena klimatskim lječilištem, a turistički se jače razvija nakon Prvog svjetskog rata (za razliku od Opatijskog

primorja u sastavu Jugoslavije)–– u međuratnom razdoblju postala je najveće naselje Vinodola i najznačajnije turističko središte u Hrvatskoj nakon

Dubrovnika

NOVI VINODOLSKINOVI VINODOLSKI

–– smješten na JI kraju flišne udoline, na ušću Suhe Ričine–– razvio se oko starog frankopanskog kaštela u kojem je 1288. donesen Vinodolski zakonik–– turistička tradicija od izgradnje prvog kupališta 1878. i hotela 1892.

93

PODVELEBITSKO PRIMORJEPODVELEBITSKO PRIMORJE

–– pruža se od Ledenica na sjeveru do Zrmanje na jugu (južni dio pripada Zadarskoj regiji)–– naseljenost je rijetka i disperzna od obale do podnožja glavnog grebena–– uz najvažnije prijelaze (Vratnik, Oltare, Vrata) naseljenost se širi i s druge strane glavnog grebena

PRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJAPRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA

–– prostrane ogoljele padine vapnenačkog sastava–– padine Velebita su raščlanjene suhim (često kanjonskim) jarugama i prema moru završavaju strmcima ili potopljenim dragama

na završecima tih jaruga–– glavno obilježje klime je sušnost (unatoč relativno velikoj količini padalina) – razlozi:

1)1) bura2)2) vapnenački sastav i ekspozicija terena

–– prevladavaju topla ljeta i pretežno suhe zime s naglim snižavanjima temperature zbog bure–– zbog reljefa, klime i dugotrajnih destruktivnih utjecaja tradicionalne stočarske ekonomike (uzgoj ovaca i koza) te sječe šume

vegetacijski pokrov čini uglavnom šikara i kamenjar

RAZVOJ I STRUKTURA NASELJENOSTIRAZVOJ I STRUKTURA NASELJENOSTI

–– najslabije naseljeni dio hrvatskog primorja–– najvažnija obalna naselja nastala su još u rimsko doba – na ishodištu najvažnijih putova preko Velebita (prometno-

trgovinske veze sa zaleđem)–– najpovoljniji položaj i najveće značenje imao je današnji Senj (Senia), a naselja su postojala i na mjestu Svetog Jurja,

Jablanca, Karlobaga i Starigrada

–– u srednjem vijeku pojačani interesi za stočarskim iskorištavanjem velebitskih pašnjaka rezultirali su naseljavanjem stočarskih Vlaha

–– zbog nerazvijene trgovine i nedovoljno obradivih površina nisu postojali uvjeti za razvoj većih stalnih naselja–– jači razvoj imali su samo Senj i Karlobag – lučka središta povezana sa zaleđem:

Senj – na izlazu karavanskih putova iz zapadne Panonije i zapadne Bosne na KvarnerKarlobag – u 14. i 15. st. glavna luka za neposredno ličko zaleđe

–– u turskom razdoblju ovim prostorom zavladala je potpuna pustoš („terra deserta“), osim vojno-strateški važnog Senjapostao je sjedište senjske kapetanije (začetak Vojne krajine)1527. – 1689. sjedište senjskih uskoka

–– u drugoj polovici 17. st. ponovno naseljavanje stočarskim kolonistima iz sjeverne Dalmacije (podigli su brojne male zaseoke u okviru senjske vojno-krajiške organizacije)

–– stalna naselja nastaju na istim mjestima kao u antičko doba–– početkom 18. st. područje Podvelebitskog primorja imalo je oko 5000 stanovnika (od čega je polovica živjela u Senju)–– zbog oskudice obradivih površina stanovništvo se bavilo ekstenzivnim sitnim stočarstvom i dopunskim djelatnostima

(sječa i transport drva, trgovina solju, građevinski radovi na Jozefini i drugim cestama…)–– razvoj maritimnih djelatnosti bio je vrlo skroman – pomorstvo, ribarstvo i transport–– nakon ukidanja Vojne krajine ogoljeli pašnjački kamenjari se pošumljavaju

–– visok prirodni prirast rezultirao je porastom broja stanovnika sve do 1910. – maksimum naseljenosti (20 000 stanovnika)

94

–– nakon toga izrazito je jaka depopulacija, posebno disperznih naselja na primorskoj padini, pa se broj stanovnika do danas prepolovio (1991. 12 300; 2001. 10 900 st.)

–– jedino Senj je bilježio rast broja stanovnika do 1991. (6000 st.; 2001. 5400 st.) – rezultat razvoja tranzitnog turizma i male prerađivačke industrije

–– Karlobag (490 st.) – sekundarni centar – prometno-tranzitna funkcija i razvoj turizma–– Sveti Juraj (680 st.) i Jablanac (120 st.) – naselja uz magistralu i trajektna pristaništa–– Starigrad (1100 st.) – drugo najveće naselje u Podvelebitskom primorju; središte Pakleničkog primorja i dio Zadarske regije

KVARNERSKI OTOCIKVARNERSKI OTOCI

KRKKRK

–– površinom od 405 km2 na prvom mjestu (zajedno s Cresom)–– najnaseljeniji hrvatski otok – 2001. 17 500 stanovnika

Reljefne cjeline i prirodno-geografska obilježjaReljefne cjeline i prirodno-geografska obilježja

1)1) Niska vapnenačka zaravan na sjeveruzauzima 8% površine i 2% naseljanije imala veće značenje do izgradnje riječke zračne luke, naftnog terminala u Omišlju i mosta kopno-Krk (1970-ih i 1980-ih)nakon izgradnje Krčkog mosta (1980.) sjeverni Krk postaje dijelom Riječke urbane regije

2)2) Srednji Krknajrasprostranjeniji (57% površine) i najnaseljeniji dio otoka (88% naselja)u reljefu prevladavaju blagi valoviti reljefni oblici do 200 m visine obrasli vegetacijomizmjena vapnenaca i dolomitaprevladavaju mala sela i patronimički zaseoci u unutrašnjosti okrenuti poljoprivredi

3)3) Južni Krkobuhvaća 35% površine i 10% naseljasastoji se od visoke vapnenačke zaravni (gotovo polovica površine, visina 350-400 m) koja je razdvojena plodnom flišnom udolinomveliki dio vapnenačke zaravni bio je pretvoren u vinograde (danas zapušteni zbog litoralizacije) – ovaj dio Krka transformiran je potkraj 19. st.prirodni uvjeti za turizam nisu povoljni kao u srednjem Krku – relativno visoka, nepristupačna obala s uvalicama

–– flišna udolina – pruža se sredinom otoka od Omišlja na sjeveru do Baške na juguima najveće poljoprivredno značenje na otokupolja: Omišaljsko, Dobrinjsko, Vrbničko, Baščansko (sva osim Omišaljskog imaju tekućicu)luke Baške i Omišlja potopljeni su dijelovi ove sinklinale

–– ispreplitanje maritimnih i prilično jakih kontinentalnih utjecaja klime–– bura na sjeveroistočnom dijelu otoka često otežava promet zimi–– srednji Krk i jugozapadna obala su zaštićeniji – utjecaj na razvoj turizma

95


–– najstariji stanovnici su Liburni – romanizirani dolaskom Rimljana–– najvažnije područje romanskih naselja u jugozapadnom dijelu oko Krka–– s dolaskom Hrvata romanizirano stanovništvo potisnuto je u Krk, a u preostalom dijelu osnovano je pet hrvatskih župa:

Omišalj, Baška, Vrbnik, Dobrinj i Gradec (Dubašnica)–– dvojnost u naseljavanju očuvana je u dvojnoj toponomastici – romanski toponimi zadržali su se u zapadnom dijelu otoka, a

hrvatski u ostalim–– u srednjem vijeku otokom su vladali knezovi Frankopani koji su na Krk naselili novo stanovništvo s Velebita i utjecali na

gospodarski i kulturni razvoj otoka

Naselja i naseljenostNaselja i naseljenost

–– brojčano prevladavaju disperzna naselja–– značenjem dominiraju grupirana naselja, najstarija i najveća na otoku – tipični mediteranski gradići opasani zidinama, izvan

kojih je gospodarsko zemljište, a nalaze se na topografski istaknutim lokacijama–– u 19. st. gradići se šire izvan svojih zidina–– razmještaj naselja je neravnomjeran zbog utjecaja reljefa i obale

malen broj naselja na južnom i sjevernom Krku, a veliki broj u središnjem1/6 naselja nalazi se na obali, a ostala u unutrašnjostiu šest glavnih naselja živi 9900 stanovnika ili 57%:

1)1) Krk – 3300 st.2)2) Punat – 1760 st. (najvažnije nautičko središte; prije brodogradnja i središte parobrodarstva)3)3) Omišalj – 1720 st.4)4) Njivice – 1260 st.5)5) Vrbnik – 940 st.6)6) Baška – 880 st.

–– broj stanovnika rastao je visokim prirodnim prirastom (unatoč emigraciji) do 1910. – 21 000 stanovnika–– nakon 1910. stalan pad broja stanovnika do 1971.–– od 1971. porast broja stanovnika:

1971. 13 000 st.1991. 16 400 st.2001. 17 500 st.

Razvoj turizmaRazvoj turizma

–– počinje se razvijati između dva svjetska rata – Baška, Malinska, Krk, Punat, Omišalj–– intenzivniji razvoj nakon Drugog svjetskog rata – paralelno s uspostavom trajektnih veza (1959. Šilo-Crikvenica) i nakon

izgradnje Krčkog mosta–– prirodni uvjeti najpovoljniji su na srednjem i jugozapadnom Krku (zaštićenost od bure)–– sjeverni Krk – jaka bura otežava promet i negativno utječe na razvoj turizma–– južni Krk – visoka i nepristupačna obala, osim manjih uvalica i na završetku flišne udoline u Baškoj

RABRAB

Reljefne cjeline i prirodno-geografska obilježjaReljefne cjeline i prirodno-geografska obilježja

1)1) Kalifrontska zona niskih vapnenačkih zaravni – očuvana šuma hrasta crnike (šuma Dundo rezervat je šumske vegetacije)2)2) Središnja flišna zona

najvažnija poljoprivredna zona s najvrjednijim poljima: Supetarska draga, Kamporsko polje, Banjolsko poljesastoji se od središnjeg flišnog pobrđa koje razdvaja dvije longitudinalne flišne zone

3)3) Vapnenački dio Kamenjaka – pruža se od najsjevernijeg do najjužnijeg dijela otoka i štiti flišnu zonu od negativnih utjecaja bure s kopna

4)4) Niska flišna loparska zona – plodno Loparsko polje

96

–– Rab ima pravu sredozemnu klimu – faktori:maritimna ekspozicija prema Kvarneriću i otvorenoj pučinizaštitini karakter Kamenjaka

–– topla ljeta i relativno tople zime (siječanj 8,5°C)–– zbog izmjene vapnenaca i fliša Rab je otok s najviše izvora pitke vode (oko 300), a osim toga česti su periodični tokovi


–– sva današnja naselja nastala su na romanskoj osnovi – postupna asimilacija Romana–– važan maritimni prometni položaj bio je osnova za razvoj posredničkih trgovačkih aktivnosti u srednjem vijeku – trgovina s

velebitskim i ličkim zaleđem → stalan demografski rast–– od druge polovice 15. st. do kraja 16. st. trajala je kriza naseljenosti i gospodarstva

uzroci: epidemija kuge, prestanak trgovine s velebitsko-ličkim prostorom, opća kriza na Mediteranuistodobno se odvija imigracija zbog nesigurnosti na susjednom kopnuod 16. do 19. st. doselilo je oko 3000 stanovnika

–– porast broja stanovnika u prvoj polovici 19. st. – povoljniji gospodarski uvjeti i bolje organizirana zdravstvena zaštita (posebno borba protiv malarije)

–– specifičnost otoka je stalan porast broja stanovnika do danas (2001. 9300 st.) – razlozi:1)1) agrarna produktivnost (povoljna prirodno-geografska obilježja)2)2) rani razvoj turizma

povoljni uvjeti: dobar prometno-geografski položaj, topla sredozemna klima, privlačna prirodna osnova i bogata kulturno-povijesna baštinaturistički se jače razvija u međuratnom razdoblju – uz Crikvenicu najveće turističko središte Kvarnera

–– za razliku od Krka i Cresa, na Rabu ima malo naselja i sva (osim Lopara) se nalaze u unutrašnjoj flišnoj zoni ili uz more (Supetarska Draga, Kampor, Palit, Rab, Banjol)

CRES-LOŠINJCRES-LOŠINJ

–– najveća geografska otočna cjelina–– otoke odvaja umjetno prokopana prevlaka između Osorskog zaljeva i Lošinjskog kanala preko koje je sagrađen pokretni

most–– Lošinj je prokopavanjem umjetnog kanala (1930-ih) podijeljen na sjeverni i južni dio–– cresko-lošinjsko otočje uključuje sedam naseljenih otoka – Cres, Lošinj, Unije, Ilovik, Susak, Vele i Male Srakane


–– nastavak Učke – najviši greben Učke nastavlja se u grebenu sjevernog dijela Cresa, a južni kraj Učke nastavlja se na rt Pernat, uzvišenja zapadno od Vranskog jezera i preko Osorčice na Lošinj

–– otoci su građeni od krednih vapnenaca (uzvišenja) i dolomita (niži dijelovi) – nedostatak fliša–– dvije najveće reljefne udoline (na trošivoj dolomitnoj podlozi) – zavala Vranskog jezera i potopljena Valunska draga–– zapadni poluotok na Lošinju građen je od pjeskovitih sedimenata (kao Unije i Susak)–– zbog nedostatka fliša na otočju nema stalnih tokova–– Vransko jezero –prirodno-geografski fenomen i najveći rezervoar pitke vode na našim otocima

nastalo prikupljanjem kišnice iz okolnog područja u dolomitnoj udolinido sredine 20. st. imalo je ograničeno značenje za vodoopskrbu zbog slabe pristupačnostinakon Drugog svjetskog rata sagrađen je vodovod do Cresa i Malog Lošinja, s odvojcima za Valun i MartinšćicuCres i Lošinj su jedina dva otoka s riješenim pitanjem vodoopskrbe iz vlastitih izvora

–– klimatsko-vegetacijska obilježja – posljedica izduženosti u smjeru sjever-jug:sjeverni Cres – strme obale, obrasle submediteranskom vegetacijomna krajnjem sjevernom dijelu i kod Orleca prevladava kamenjar zbog burejužni Cres i Lošinj imaju pravu sredozemnu klimu i vegetaciju (makija i šume)

Razvoj naseljenostiRazvoj naseljenosti

–– Cres je naseljen od predantičkog razdoblja – na uzvišenjima u unutrašnjosti postojala su ilirska naselja (npr. Beli)

97

–– najstarije očuvano naselje je Osor (Apsoros) iz rimskog razdoblja (3000 – 4000 st.) – upravno središte do srednjeg vijeka (tada Venecija prenosi upravno središte u Cres, a Osor gubi funkcije zbog pojave velikih jedrenjaka)

–– na Lošinju je prvo naselje osnovano u 12. st. – Velo Selo (danas Veli Lošinj); kasnije je osnovano i Malo Selo (Mali Lošinj)

–– do 16. st. težište naseljenosti bio je Cres, a Lošinj je bio slabo naseljen – ukupno oko 5000 st. –– nakon toga uslijedilo je smanjenje zbog gospodarske krize, nesigurnosti i razvoja gusarstva – nije bilo veće imigracije, osim u

Veli i Mali Lošinj u 17. i 18. st.–– do 18. st. u gospodarstvu je prevladalo sitnostočarsko ekstenzivno iskorištavanje – danas su u pejzažu vidljivi suhozidi,

stočarske stancije ili majuri–– dopunska djelatnost bila je iskorištavanje šuma sjevernog Cresa (manje južnog dijela s Lošinjem) radi izvoza ogrjevnog i

građevnog drva (posebno u Veneciju)–– vinogradarstvo – poslije uništeno filokserom i vinogradi pretvoreni u maslinike (350 000 stabala oko Cresa, na cijelom otoku

oko milijun, danas su većinom zapušteni)–– krajem 18. st. broj stanovnika otočja popeo se na 11 000 stanovnika (visokim prirodnim prirastom)–– u 19. st. dolazi do deagrarizacije kao odraza krize tradicionalnog stočarstva–– razvijaju se pomorstvo i ribarstvo – u 19. st. Mali Lošinj je vodeći brodarski centar (sekundarni centar su Nerezine) pa se

težište naseljenosti premješta na Lošinj–– Cres i Lošinj bilježe značajan porast broja stanovnika u drugoj polovici 19. st. – maksimum 1910. 21 300 st.–– nakon 1910. broj stanovnika se stalno smanjuje:

1961. 12 000 st.1991. 11 400 st.2001. 10 900 st.

–– otok Cres:1890. 8700 st.2001. 3200 st.

–– otok Lošinj:1890. 8700 st.2001. 7700 st. – 2,5 puta više stanovnika od Cresa

–– grad Cres:1890. 4600 st. (53% stanovništva Cresa)2001. 2300 st. (72% stanovništva Cresa – koncentracija naseljenosti)

–– grad Mali Lošinj:1890. 5000 st. (57%)2001. 6200 st. (81%) – najveće otočno naselje

–– ostalih 30-ak naselja na Cresu ima 850 st. – cijeli sjeverni Cres ima 90 st. u 8 naselja (2001.), Osor (70)–– veća naselja na Lošinju – Veli Lošinj (940)

GospodarstvoGospodarstvo

–– prevladavaju turizam, poljodjelstvo (masline, vinova loza, povrće) i ribarstvo–– tradicionalno stočarstvo gotovo u potpunosti je napušteno–– turizam se razvija od kraja 19. st. – 1892. Mali i Veli Lošinj su proglašeni klimatskim lječilištima–– turistička prednost Cresa i Lošinja u odnosu na druge otoke je opskrba pitkom vodom–– turistički promet cresko-lošinjske otočne skupine:

1991. 290 000 turista, 2,6 milijuna noćenja2001. 300 000 turista, 2,2 milijuna noćenja

Istra Opatijsko primorje

Rijeka s okolicom

Crikveničko primorje

Podvelebitsko primorje

Kvarnerski otoci

Broj st. (2001.) 206 000 29 000 20 200 10 900 38 200

Naselje Pula (59 000)

Opatija (7900)

Rijeka (144 000)

Crikvenica (7100)

Senj (5400)

Mali Lošinj (6200)

Rovinj(14 000)

Matulji (3600)

Kraljevica (2900)

N.Vinodolski (4100)

Starigrad (1100) Krk (3300)

Poreč Lovran Bakar Bribir Sveti Juraj Cres

98

(11 000) (3240) (1600) (1800) (680) (2300)Labin (7900)

Selce (1600)

Karlobag (490)

Punat (1800)

Umag (7800)

Dramalj (1500)

Jablanac (120)

Omišalj (1700)

Pazin (5000)

Jadranovo (1100)

Njivice (1300)

Vodnjan (3400) Vrbnik (940)

Fažana (3100)

Veli Lošinj (940)

Buje (3000)

Baška (880)

Novigrad (2600)Medulin (2600)

VI. JUŽNO HRVATSKO PRIMORJE; DALMACIJAVI. JUŽNO HRVATSKO PRIMORJE; DALMACIJA

GEOGRAFSKA OBILJEŽJAGEOGRAFSKA OBILJEŽJA

POJAM DALMACIJAPOJAM DALMACIJA

–– jedan od najstarijih regionalnih pojmova u Hrvatskoj, ali vremenski promjenjiv–– prvi put se javlja u 1. st. za područje između Krke i Cetine naseljeno plemenom Delmata (Ilirik)–– najstarija i najveća prostorna cjelina bila je rimska provincija Dalmacija – obuhvaćala je primorski pojas od Raše do

Drimskog zaljeva, sve otoke (od Kvarnera do Boke), submediteransko zaleđe i dinarski planinski prostor s peripanonskim rubom

–– provincija Dalmacija predstavljala je gospodarski komplementarne cjeline mediteranskog i dinarskog planinskog prostora sa središtem u Saloni

–– od 4. do 6. st. pojam Dalmacija obuhvaćao je primorje s otocima–– u sklopu Bizantske Dalmacije – Osor, Krk, Rab na otocima te Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik, Budva, Bar i Ulcinj u primorju –

nepovezan prostor oslonjen na more, bez veza sa zaleđem–– pod mletačkom vlašću (1409. – 1797.) pojam Dalmacije odnosi se na teritorij od Kvarnerskih otoka do Boke kotorske (bez

Dubrovačke Republike)–– austrijska Dalmacija (19. st.) – prostor prijašnje mletačke Dalmacije i Dubrovačke Republike–– položaj autrijske i mletačke Dalmacije bio je rubni i maritimni, odvojen i slabo povezan sa zaleđem → nepovoljan

gospodarski razvoj, čije se posljedice osjećaju i danas (prva željeznička pruga sa zaleđem izgrađena je tek 1925.); u tom razdoblju postupno raste važnost Splita

Suvremeni pojam DalmacijeSuvremeni pojam Dalmacije

–– obuhvaća područje od Paga i Zrmanje na sjeveru do Konavala i rta Oštro na jugu–– Dalmacija odgovara pojmu Južno hrvatsko primorje – prostor funkcionalnog okupljanja oko makreregionalnog središta Splita i

regionalnih središta Zadra, Šibenika i Dubrovnika–– obuhvaća primorski pojas u dužini od 400 km i širini od 70 km (u najširem dijelu)–– granica prema unutrašnjosti je na sjeveru izražena Velebitom, Dinarom i Kamešnicom, dok je u jugoistočnom dijelu slabije

izražena (u neposrednom zaleđu)–– površina: 11 960 km2 ili 21% površine–– broj stanovnika (2001.): 855 000 ili 20% stanovništva – 71,5 st./km2 (rjeđe od prosjeka)

99

GEOLOŠKA OSNOVA I RELJEFGEOLOŠKA OSNOVA I RELJEF

–– zonalnost reljefne strukture – longitudinalna izmjena triju geomorfoloških i geografskih cjelina:otocipriobalni pojaszagorski pojas

Dalmatinski otociDalmatinski otoci

–– 926 otoka, otočića, hridi i grebena – 78% ukupnog broja; 58% površine hrvatskih otoka ili 15% površine Dalmacije (bez Paga)–– po postanku i građi dalmatinski otoci su dio dinarskog kopna – nepotopljeni dijelovi reljefnih uzvišenja–– u SZ dijelu otoci su brojniji i manji; pružaju se paralelno s obalom i planinama (dalmatinski tip obale) – Pag, Ugljan, Pašman,

Dugi otok, Kornati, Žirje…–– od rta Ploče kod Rogoznice otoci su veći i pružaju se u smjeru istok-zapad (hvarska skupina) – Hvar, Brač, Korčula, Vis,

Lastovo i Čiovo–– pučinski otoci Jabuka i Brusnik (SZ od Visa) – sastav stijena ukazuje na vulkansku aktivnost u prošlosti–– Mljet, Pelješac i Elafiti opet se pružaju dinarskim smjerom (SZ-JI)–– u reljefu se izmjenjuju vapnenačka uzvišenja i niži dijelovi (udubljenja) u dolomitima–– Pag – dva paralelna bila (zapadno je dugo koliko i otok), a između se nalazi flišna udolina–– udoline u dolomitima – na plodnoj podlozi (u ocjeditijim dijelovima) nastala su plodna polja–– dolomitne padine su pretvorene u terase (maslina, vinova loza, smokva, rogač), a ako su na prisojnoj strani, mogu biti vrlo

vrijedne agrarne površine–– niži dijelovi često su zamočvareni – „blata“ na Pagu, „blatine“ na Mljetu–– na rubovima su abrazijom često nastala slikovita žala, a potapanjem najnižih dijelova nastali su duboko uvučeni zaljevi (Paški

zaljev, Telašćica, Velolučki zaljev, Starigradski zaljev)–– vapnenački grebeni, strmci, kamenjari i padine izložene buri i posolici mogu se koristiti samo za ekstenzivno stočarstvo (i

eksploataciju kvalitetnog građevinskog kamena)–– zbog nejednake izloženosti dominantnim vjetrovima i različite osunčanosti pojedinih padina (različite mikroklimatske prilike),

gospodarska valorizacija otoka je različita–– na otocima je izražen problem vodoopskrbe:

zbog krške podloge ne postoje trajni površinski tokoviizvori su malobrojni, imaju ograničenu izdašnost i često ljeti presušujuopskrba pitkom vodom iz malih lokalnih vodovoda, cisterni i brodova vodonosacaneki otoci povezani su podmorskim cjevovodima s kopna – Pag, Brač, Hvar, Korčula

Kopneni obalni pojasKopneni obalni pojas

–– dug oko 1200 km – 2/3 hrvatske kopnene obale–– najnepovoljniji dio – južni dio velebitskog primorja i priobalje oko rta Ploče – strma i krševita obala te slabija povezanost sa

zaleđem–– Ravni kotari – najširi dio kopnenog obalnog pojasa Dalmacije–– priobalni pojas između Trogira i ušća Neretve – najpovoljniji dio kopnenog obalnog pojasa:

kaštelanska flišna zona (poljoprivreda) i podbiokovska šljunkovita žala (turizam)zaštićenost krškim uzvišenjima Kozjaka, Mosora, Biokova i Rilića od utjecaja iz zaleđazaštićenost velikim srednjodalmatinskim otocima od nepovoljnih utjecaja s moradobra prometna povezanost s otocima i unutrašnjošću

–– delta Neretve – niski aluvijalni, djelomično močvarni prostor–– priobalni pojas uz Malostonski zaljev, Koločepski kanal i Pelješac – niži krševiti dio obale–– priobalje južno od Dubrovnika – obala otvorena prema pučini i izražena djelovanju abrazije (npr. Konavoske stijene)

Zagorski pojasZagorski pojas

–– najizrazitija u središnjem dijelu (između Krke i Neretve) – Dalmatinska zagora–– sjeverozapadno na Zagoru se nastavljaju Ravni kotari i krško pobrđe Bukovice – ta otvorenost prelazi i na susjedne otoke–– na sjeveru je Velebit oštra međa prema unutrašnjosti–– prevlast krške osnove i sporije uključivanje u suvremene tokove održavaju se u tradicionalnom načinu života i siromaštvu–– u novije vrijeme pod utjecajem gospodarskog razvoja u priobalju jača orijentacija na priobalne gradove (Zadar, Šibenik i Split)

100

SREDOZEMNA KLIMASREDOZEMNA KLIMA

–– u pribalnom pojasu prevladava sredozemna klima s vrućim ljetom (najuža u velebitskom primorju, najšira u području Ravnih kotara i dolini Neretve)

–– zbog modifikatorskog utjecaja reljefa i kontinentalnosti sredozemna klima prema unutrašnjosti prelazi u submediteransku (umjereno toplu s vrućim ljetom)

–– zimi – češće smjene zračnih masa, smjena vjetrova, temperature, vlage i naoblake, a od vjetrova prevladavaju anticiklonska bura i ciklonsko jugo

–– ljeti – prevladava maestral–– u proljeće i jesen – prevladava suho jugo–– temperatura – zimi se temperatura smanjuje, a ljeti povećava prema unutrašnjosti (maritimnost)–– srednja godišnja radijacija, insolacija i temperatura smanjuju se od otoka prema obali i unutrašnjosti – otoci su najtopliji i

najosunčaniji dio Dalmacije (srednja godišnja insolacija viša od 2700 sati)–– padaline – glavno obilježje je ljetna suša, a količina padalina se povećava od otoka prema unutrašnjosti i zaleđu (otoci 757

mm, obala 1073 mm, zaleđe 1266 mm)

HIDROGEOGRAFSKA OBILJEŽJAHIDROGEOGRAFSKA OBILJEŽJA

–– osnovni problem je suša – uzroci:nejednaka raspodjela padalina po mjesecimavisoke ljetne temperaturekrška podloga – bogata i složena podzemna cirkulacija, siromašna površinska mreža

–– riječna mreža je rjeđa, rijeke su kraće i s većim padovima i manjim porječjima nego u kontinentalnoj Hrvatskoj–– najveće dalmatinske rijeke:

Cetina (105 km)Krka (75 km)Zrmanja (64 km)Neretva (218 km; 20 km u Hrvatskoj) – najveća rijeka na Hrvatskoj obali

–– najznačajnija jezera:najveća prirodna jezera: Vransko jezero (30 km2; najveće u hrvatskoj), Prokljansko jezero (11,5 km2; treće najveće)Peručko jezero na Cetini – najveće umjetno jezeroNadinsko blato – periodičko jezero u sjevernoj DalmacijiCrveno i Modro jezero (kod Imotskog), Baćinska jezera, jezero Kuti (kod Opuzena)

TLATLA

–– prevladavaju tla koja su se razvila pod utjecajem litološkog sastava–– crvenica (terra rossa) – nastala je korozijom vapnenaca i dolomita, a rasprostranjena je na manjim površinama (posebno

krškim zaravnima) po cijeloj Dalmaciji–– smeđa tla – nastala na flišnim naslagama Ravnih kotara i oko Kaštelanskog zaljeva–– aluvijalna tla – u delti Neretve (mladi riječni nanosi sa slabo izraženim pedološkim obilježjima)–– ostala manje rasprostranjena tla:

smeđa tla na vapnencimaisprane (lesivirane) vapnenačko-dolomitne crnicekrški kamenjar (litosol) – tla visoke stjenovitosti

VEGETACIJAVEGETACIJA

–– zonalni raspored prirodnog vegetacijskog pokrova–– eumediteransko područje zimzelene vegetacije

raširena na pučinskim otocima i uz obalu južno od Zadra

101

najzastupljeniji član je hrast crnika ili česvina, a osim njega javljaju se i alepski ili meki bor i crni bor (izdvojena staništa)kserofilna vegetacija – prilagođena ljetnim sušama, krškoj podlozi i blagoj zimi (srednja temperatura najhladnijeg mjeseca iznad 6°C – ne prekidaju se vegetacijski procesi)

–– listopadna zajednica hrasta medunca s bjelograbom i crnograbom – u unutrašnjosti, sjeverno od Zadra izlazi i na obalu–– na krškim uzvišenjima iznad 1000 m hrastove šume prelaze u primorske šume bukve, koje s visinom prelaze u klekovinu

bora–– dugotrajnim i intenzivnim društvenim utjecajima izvorni vegetacijski pokrov znatno je izmijenjen pa je šuma hrasta crnike

velikim dijelom zamijenjena degradiranim oblicima vegetacije:makijom – visoke i zimzelene teško prohodne šikaregarigom – niske i svijetle šikarekamenjarima – obrasli niskim polugrmovima i zeljastim biljkama

–– šume crnog i alepskog bora su očuvanije, a mjestimčno i plantažno uzgojene–– šume hrasta medunca i graba – velikim dijelom iskrčene i pretvorene u makiju i garig–– bukove šume – većim dijelom očuvane na osojnim padinama i krševitijim prostorima, dok su na prisojnim padinama većinom

iskrčene radi ispaše–– najšumovitiji dijelovi Dalmacije su:

pučinski otoci – Mljet, Lastovo, Korčula, HvarPelješacBiokovojugoistočni dio Zagore između Biokova i Kamešnice

RAZVOJ GOSPODARSTVARAZVOJ GOSPODARSTVA

Razvoj poljoprivredeRazvoj poljoprivrede

–– prostor Dalmacije oduvijek obilježava dvojno gospodarenje – iskorištavanje kopna (ratarstvo i stočarstvo) i mora (ribarstvo i pomorstvo)

–– u antičkom razdoblju unesene su dominantne sredozemne kulture – maslina i vinova loza; od tada su ulje i vino bili glavni proizvod unutar autarkičke mediteranske poljoprivrede kao baze dalmatinskog gospodarstva (veliku ulogu imalo je i sitno stočarstvo)

–– zbog različitog položaja i prirodno-geografskih uvjeta razvio se zonalni raspored poljoprivrede:Zagora – oranične kulture (prvenstveno žitarice) i sitno stočarstvopriobalje – vinogradarstvo i ratarstvo, mjestimično i maslinarstvootočje – vinogradarstvo i maslinarstvo

–– takva proizvodna struktura zadržala se do kraja 1960-ih, a tada se zbog litoralizacije i razvoja turizma uvode nove kulture koje znatnije mijenjaju proizvodnu strukturu

–– do 1850-ih vinogradarstvo je bilo ograničeno na otoke i primorje–– 1850-ih, zbog peronospore u Francuskoj i Italiji, otvara se tržište za dalmatinska vina te vinogradarstvo postaje najvažnija

grana–– nakon razdoblja poleta (1850. – 1860.) javlja se manja kriza, no zbog filoksere u mediteranskim zemljama, dolazi do još

jednje, veće konjunkture (1867. – 1885.)–– u tom razdoblju vinogradi su prošireni čak za 1/3, i to na neplodne, pašnjačke i šumske površine – nastale su brojne terase na

strmim padinama primorskih i otočnih uzvišenja, a vinogradarstvo se širi i u Zagoru–– sredinom 1880-ih vinogradarstvo u Italiji i Francuskoj se oporavlja, a Dalmaciju zahvaća filoksera te 1890-ih dolazi do kraja

konjunkture dalmatinskog vinogradarstva–– 1909. filokserom je bilo zahvaćeno 60% ukupne površine vinograda, a od vinogradarstva je živjelo 80% stanovništva Dalmacije–– zbog filoksere i otvaranja novih prekomorskih parobrodarskih linija dolazi do znatnog iseljavanja, zapuštanja obradivih

površina i širenja ugara

Prostorna struktura poljoprivrede danasProstorna struktura poljoprivrede danas

–– poljodjelstvo – dominacija sredozemnih kultura: maslina, vinova loza, smokva, bajam, povrće–– glavne ratarske površine nalaze se u flišnim i dolomitnim zonama primorja te aluvijalnim ravnima i poljima u kršu Zagore–– najvažnija polja u kršu – Nadinsko, Kosovo, Kninsko, Vransko, Sinjsko, Imotsko, Vrgoračko, Konavosko…

102

–– polja u kršu nekad su bila periodički plavljena, a danas su uglavnom isušena, no danas im se pod utjecajem primorja značenje smanjilo

–– na otocima i obali uzgajaju se zimzelene biljke i plodovi, a u Zagori ekstenzivno sitno stočarstvo, kukuruz i žito–– stočarstvo – u tradicionalnom smislu gotovo potpuno napušteno:

u prošlosti druga grana po važnosti u gospodarstvuuzgoj ovaca u nižim i pitomijim, a koza u višim i surovijim predjelimadanas je stočarstvo samo sporadično, a gotovo je napušteno transhumantno stočarenjeoskudni pašnjaci u kamenjaru se samostalno obnavljaju i prerastaju u šikaru

Razvoj pomorskih djelatnostiRazvoj pomorskih djelatnosti

–– primorski položaj utjecao je na ranu pomorsku orijentaciju – razvoj brodogradnje, plovidbe, pomorskog prometa, ribarstva i iskorištavanja drugih morskih bogatstava…

–– maritimne djelatnosti najjače su se razvijale u obalnim gradovima pa se Dalmacija ističe kao jedno od područja s najduljom gradskom tradicijom u Hrvatskoj

–– unatoč razvoju pomorskih djelatnosti, u 19. st. 80% stanovništva bavilo se poljoprivredom te je Dalmacija dugo zadržala status slabije razvijene pokrajine – razlozi:

politička izdvojenostprometna i gospodarska izoliranost od zaleđarubni položaj unutar Mletačke Republike i Austrije

Razvoj prometa i prometne orijentacijeRazvoj prometa i prometne orijentacije

–– mletačko razdoblje – gravitacija Dalmacije prema Veneciji (1409. – 1797.)–– austrijsko razdoblje – gravitacija prema Trstu (1797. – 1806. i 1815. – 1918.)–– razdoblje francuske uprave (1819. – 1815.) – prostor današnje Hrvatske po prvi put se našao u sastavu jedinstvene države

(Ilirske provincije) – izgrađena uzdužna tzv. poštanska cesta (Knin-Sinj-Dubrovnik-Kotor)–– 1832. izgrađena cesta Obrovac – Sv. Rok (preko Malog Alana) – spojen Zadar (centar austrijske Dalmacije) i unutrašnjost

Hrvatske–– 1838. uspostavljene su parobrodarske linije između Trsta i Dalmacije – u početku nisu preuzimale glomazne terete pa se u

Dalmaciji razvija jedrenjaštvo (Dubrovnik, Pelješac)–– 1870-ih sve više prometuju željezni parni brodovi pa jedrenjaštvo propada i mnoga brodogradilišta se zatvaraju–– do austrijske okupacije BIH (1878.) Dubrovnik i Split su bili glavna središta tranzitne trgovine za taj dio zaleđa, no izgradnjom i

orijentacijom prema sjeveru bosanskog željezničkog uskotračnog sustava, oduzima se dio prometa dalmatinskim lukama

–– sporiji razvoj lučkih djelatnosti i gospodarstva u do Prvog svjetskog rata bio je uzrokovan nedostatkom željezničke pruge sa zaleđem

–– 1877. izgrađena je pruga Split-Siverić (s odvojkom Perković-Šibenik) i produžena do Knina 1888.–– 1901. izgrađena je uskotračna pruga od Dubrovnika do Gabele (početak spajanja na bosansko-hercegovačku mrežu) gdje se

spajala s prugom Metković-Mostar–– 1903. izgrađena je „slijepa pruga“ Split-Sinj (demontirana 1962.)–– tek 1925., izgradnjom Ličke pruge, Split se spojen sa Središnjom Hrvatskom (50 godina nakon Trsta)

Razvoj industrijeRazvoj industrije

–– osnovu gospodarskog razvoja dalmatinskih gradova sredinom 19. st. činio je obrt–– dio obrtničkih pogona prerastao je u manufakturne radionice–– razvoj industrije u Dalmaciji nije proizašao iz obrta i manufakture, nego su rezultat stranih ulaganja (Nijemci, Talijani,

Francuzi…)–– prve veće tvornice otvorene su krajem 19. st. na osnovi:

1)1) domaćih sirovina – vapnenac, ugljen, lapor, boksit2)2) domaće energije – Krka, Cetina3)3) jeftine radne snage

–– na prijelazu 19. u 20. st. došlo je do slabijeg industrijskog razvoja pa se otvaraju tvornice:tvornica feromangana u Šibenikutvornica glinice i aluminija u Lozovcu

103

tri tvornice cementa kod Splita – Kaštel Sućurac, Trogir, Majdantvornica cementa u Omišutvornica kalcijeva karbida u Dugom Ratu

–– do Drugog svjetskog rata Dalmacija je ostala zaostala pokrajina s neujednačenom gospodarskom strukturom, agrarnom prenaseljenošću i socijalnim problemima, posebno u otočnom i zagorskom pojasu (pasivni kraj)

–– nakon Drugog svjetskog rata naglo se razvijaju nove industrijske grane:brodogradnja – Zadar, Betina, Trogir, Split, Vela Lukaproširenje metalurgije – Šibenikindustrija precizne mehanike i elektronike – Zadarorganokemijska industrija – Kaštel Sućuractvornica vijaka – Knintvornica plastičnih proizvoda – Split i mnogo manjih pogona u Dalmacijitekstilna industrija – Zadar, Sinj, Imotski

–– izgradnja novih hidroelektrana:na Cetini – Peruča, Zakučac i Orlovac (u bosanskom dijelu slijeva)na Trebišnjici – u zaleđu Dubrovnika

DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA DALMACIJEDEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA DALMACIJE

Razvoj naseljenosti od kraja 18. st.Razvoj naseljenosti od kraja 18. st.

–– zbog ulaska u ranu i zrelu fazu demografske tranzicije, pod utjecajem visoke rodnosti broj stanovnika stalno je rastao:1780. 240 000 st.1800. 266 000 st.1850. 356 000 st.1900. 545 000 st.1940. 684 000 st.

–– veći rast bilježila su obalna područja, a manji unutrašnjost i otoci–– Dalmacija je tradicionalno emigracijsko područje – iseljavanje zbog propasti vinogradarstva i jedrenjaštva u krajem 19. st. i

u prvoj polovici 20. st. očitovalo se i u razvoju naseljenosti–– 1860-ih emigriraju otočani u SAD (Zagora i priobalje pokrivaju populacijsko pražnjenje otoka)–– 1880-ih iseljavanje se proširilo i na priobalje, a emigracija je vrhunac dosegnula 1900. – slaba industrijalizacija u gradovima

nije mogla prihvatiti višak stanovništva iz ruralnih područja pa je prekomorska emigracija bila jedini izlaz–– u razdoblju 1880. – 1910. iselilo je 58 000 ljudi (13% stanovništva 1880.) – posljedice vidljive danas u smanjenom broju

stanovnika otoka te dijelova priobalja i Zagore–– iseljavanje se nastavilo i nakon Prvog svjetskog rata (1918. – 1938. iselilo 30 000 ljudi) – prvenstveno u druge dijelove

Jugoslavije–– nakon Drugog svjetskog rata stanovništvo iseljava u druge dijelove Jugoslavije, a od 1960-ih u zapadnu Europu (najviše

Njemačku)–– jače iseljavanje iz Zagore započinje 1950-ih

Demografski procesi nakon Drugog svjetskog rataDemografski procesi nakon Drugog svjetskog rata

–– litoralizacija pod utjecajem industrije, a poslije i turizma i uslužnih djelatnosti–– polarizacija – useljavanje stanovništva s otoka i iz Zagore u Split i regionalne centre–– Jadranska magistrala – omogućila razvoja turizma – danas najrazvijenija turistička regija nakon Istre s 30% turističkog

prometa Hrvatske–– pozitivni gospodarski trendovi odrazili su se i u porastu broja stanovnika – broj stanovnika povećao se sa 667 500 (1953.) na

892 000 (1991.) ili za trećinu (najbrže 1960-ih i 1980-ih)–– u razdoblju 1991. – 2001. broj stanovnika je smanjen za 37 000 ili 4,1% na 855 000 ili 70,5 st./km2

–– prostorno najveći dio zauzimaju neplodne i puste krške površine, dok su uske primorske zone gusto naseljene

UrbanizacijaUrbanizacija

–– u razdoblju 1857. – 1971. porast gradova za 104%–– urbanizacija se odvija u uvjetima litoralizacije – koncentraciju na obalu ubrzava slaba ekonomska vrijednost i siromaštvo

krškog zaleđa i otoka–– 1981. 49% gradskog stanovništva, 1991. 58%

104

–– dinamika rasta gradskog i ukupnog stanovništva posljedica je migracija selo-grad, ali i jakog priljeva stanovništva iz drugih regija

–– Split je makroregionalni centar s najvećim porastom stanovništva (11%) u razdoblju 1981. – 1991.

–– danas u Dalmaciji postoji 45 centara rada s više od 100 zaposlenih–– samo četiri grada imaju više od 15 000 zaposlenih (Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik) – Split ima trećinu ukupnog broja

zaposlenih, a četiri najveća grada 3/5–– centri rada demografski se brzo razvijaju, a Zagora i otoci imaju i dalje emigracijski karakter–– razlike u socio-ekonomskoj preobrazbi:

srednja Dalmacija – najhomogenijasjeverna Dalmacija – neke općine u Ravnim kotarima i Bukovici imaju niži stupanj preobrazbejužna Dalmacija – niži stupanj preobrazbe u nekim općinama

–– u skladu s orijentacijom prema glavnim gradskim središtima (Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku), Dalmacija se funkcionalno može podijeliti na sjevernu, srednju i južnu

NASELJANASELJA

–– svi veći gradovi nalaze se na obali koja je prometno-geografski i društveno-gospodarski najznačajniji dio

Obalna naseljaObalna naselja

–– sela u primorju i na otocima pretežno su smještena na dodiru kopna i mora, lapora i vapnenca ili polja i krša–– naselja nastala na zaklonjenim mjestima na kontaktu krša i fliša (izvor vode), uglavnom su starija od obalnih koja su nastala

kasnije (veća sigurnost na moru i razvoj pomorstva)–– starija naselja su se u nesigurnim vremenima (15. – 18. st.) opasavala zidinama (Kaštela, Vodice) (slično i na otocima)–– neka naselja nastala su kao zbjeg – Primošten, Krapanj…

–– najbolje uvjete imaju gradovi s dobrim maritimnim vezama i vezama sa zaleđem–– s promjenjivim značenjem veza sa zaleđem i morem mijenjalo se i značenje obalnih gradova –– gradovi koji su ostali bez glavnih prometnica ili podalje od njih stagniraju – Nin, Skradin, Trogir–– otočni gradovi, koji su bilježili prosperitet kao središta međuotočnih maritimnih ruta i trgovine (Hvar, Korčula…) u novim

uvjetima imaju smanjeno društveno i gospodarsko značenje–– prostorna struktura primorskih gradova:

kuće zbijene i na katulice tijesne i nagnute od brijega ka obaligradnja od bijelog kamenamnoštvo antičkih i srednjovjekovnih spomenikanoviji dijelovi naselja nastali su od pojave prvih kolnih putova potkraj 18. st. i željeznice potkraj 19. st. i izgrađeni su izvan stare jezgre i zidina

–– između najrazvijenijih gradskih središta se nalaze nizna i zbijena naselja koja su polariziranim razvojem preoblikovana u naseobinsko-turističku vrpcu (npr. Makarsko primorje)

Naselja ZagoreNaselja Zagore

–– gradovi su malobrojniji i manji–– prevladava zbijeni tip gradića s izrazitim podgrađem podno tvrđave–– gradovi su nastali na rubovima polja u kršu kao upravna i trgovišna središta (Knin, Benkovac, Drniš, Sinj, Imotski, Vrgorac)–– njihovo značenje ovisilo je uglavnom o gospodarskoj snazi okolice i o tranzitnom značenju na putu iz primorja u zaleđe i

obrnuto – zadarski put je vodio preko Knina, šibenski preko Drniša, splitski preko Sinja i Imotskog–– sela – rubove polja u kršu karakteriziraju nizna naselja, a na zaravnim i brdovitu kršu prevladavaju raštrkani zaseoci

patronimičkih naziva–– sela u Zagori spuštaju se prema cestama i križištima te obali

105

Otočna naseljaOtočna naselja

–– naselja u unutrašnjosti su starija – nastala uz rubove uvala i polja–– novija središnja naselja nalaze se na dijelu obale nasuprot regionalnom središtu–– u obalnom pojasu nastaju suvremene turističke zone

SJEVERNA DALMACIJASJEVERNA DALMACIJA

–– prostire se između:južnog i jugoistočnog Velebita na sjeverusjeverozapadne Dinare na istokuzapadnih padina Svilaje i Vilaje te rta Ploče na jugu

–– obuhvaća Zadarsku (bez južne Like i Ličkog Pounja) i Šibensko-kninsku županiju – površina 5634 km2 (47% površine Dalmacije)

–– 2001. 267 000 stanovnika (1/3 stanovništva Dalmacije) – rjeđa naseljenost od prosjeka Dalmacije (47,4 st./km2)

GEOGRAFSKE CJELINEGEOGRAFSKE CJELINE

Ravni kotariRavni kotari

–– pružaju se između Bukovice (SI), Krke s Prokljanskim jezerom (JI) i zadarsko-biogradskog primorja (JZ)–– niska, blago valovita zaravan s prostranim flišnim udolinama (sinklinale) i niskim vapnenačkim uzvišenjima (antiklinale)

(nagnuta prema Ninskom i Ljubačkom zaljevu)–– smeđa tla, sredozemna klima i bogatstvo vodom (fliš) – jedan od agrarno najvrjednijih dijelova Primorja–– obradive površine proširene su isušivanjem močvarnih malaričnih predjela – Nadinsko blato, Trolokve, Vransko jezero–– zbog povoljnih prirodnih obilježja naseljeni još u pretpovijesno i antičko doba–– teritorijalna jezgra srednjovjekovne hrvatske države (Nin, Biograd)–– u razdoblju turske invazije i mletačko-turskih ratova stanovništvo iseljava na susjedne otoke, a na to područje doseljava novo

stočarsko stanovništvo iz zaleđa–– danas je u unutrašnjosti razvijena agrarna proizvodnja i stočarstvo (agrarna baza priobalnih gradova, turističkog tržišta i

unutrašnjosti Hrvatske) te industrija i turizam uz obalu

BukovicaBukovica

–– između Ravnih kotara, Novigradskog i Karinskog mora te Krke i Zrmanje–– krševito i bezvodno pobrđe – visine 250-300 m–– malo obradivog tla – ekstenzivno stočarstvo s tradicionalnim kretanjima preko Velebita–– SI dio – orijentiran na stočarstvo i zemljoradnju–– JZ dio – dominacija vinogradarstva–– prometna izoliranost – nema značajnijeg središta, nego gravitira Obrovcu, Kninu i Benkovcu (s Kistanjem)

Krške zaravni i polja uz Krku i ČikoluKrške zaravni i polja uz Krku i Čikolu

–– krške zaravni – u zapadnom dijelu između Krke i Čikole (Miljevci, Promina)

106

–– Promina (1146 m) – odvaja krške zaravni od meridionalno izdužene udoline s poljskim proširenjima (Kninsko, Kosovo i Petrovo polje)

–– udolinsko-poljski niz – glavna zona naseljenosti i gospodarskog razvoja submediteranskog zaleđa sjeverne Dalmacije

Sjevernodalmatinski otociSjevernodalmatinski otoci

–– dalmatinski tip obale – nekoliko usporednih nizova većih otoka i otočnih skupina–– najveći otoci:

Pag (285 km2) – peti po površini u HrvatskojDugi otok (114 km2)Pašman (63 km2)Ugljan (52 km2)Kornat (33 km2) – šibenska otočna skupinaMurter (18 km2) – šibenska otočna skupina

–– prevladava vapnenački sastav, a obradive površine vezane su uz manje dolomitne zone ili uski flišni pojas (istočna strana Ugljana, Pašmana, Iža i Dugog otoka)

–– zbog slabijih prirodnih uvjeta, osim razvijene mediteranske poljoprivrede (maslina i vinova loza) i stočarstva, stanovništvo se orijentiralo na maritimne djelatnosti

–– pretežno su naseljeni izbjeglim stanovništvom u doba turske opasnosti

–– Pag – na prijelazu između Sjevernog i Južnog hrvatskog primorjadinarski smjer pružanja i najrazvedenija obala među jadranskim otocima (269 km)90% površine čini kamenjar – ispaša ovacauzgoj vinove loze, voća i povrća u udolinama i manjim poljimapoznat po solanama, ovčarstvu, paškom siru i čipci iz kućne radinostiturizam se počeo razvijati u međuratnom razdoblju, a jače nakon izgradnje mostaPag (2700 st.) – dio Zadarske županije (gravitira Zadru)Novalja (2100 st.) – dio Primorsko-goranske županije i Riječke makroregije

–– pravi sjevernodalmatinski otoci pružaju se od Silbe, Oliba i Premude na SZ do rta Ploče na JI u nekoliko paralelnih nizova međusobno odvojenih kanalima

–– najveći je Dugi otok (114 km2), a najnaseljeniji Ugljan (5600 st.)–– Murter (5000 st.) – turistički najrazvijeniji

nautički turizamnajgušće naseljena sjeverna obala – Murtersko-betinsko polje i flišna zona kraj Tisnog i Jezera

–– Kornatski otoci – 125 otoka, otočića i grebena (najveći Kornat)građeni od vapnenca i pretežno obrasli niskom travomna malenim površinama pokrivenim crvenicom uspijevaju masline, smokva i vinova lozanema izvora i vodenih tokovanema stalnih naselja – stočarski stanovi koje koriste stanovnici sa susjednih naseljenih otoka (najviše s Murtera i Dugog otoka)koriste se i za ribolov i nautički turizam

–– prevladavaju mala otočka naselja:Ugljan – Kali (1700), Preko (1300), Ugljan (800)Murter – Murter (2000), Tisno (1400), Jezera (840), Betina (780)Dugi otok – Sali (750)

ZADARSKA REGIJAZADARSKA REGIJA

–– osim sjeverozapadnog dijela sjeverne Dalmacije obuhvaća i južnu Liku i dio gornjeg Pounja – područje Zadarske županije–– površina: 3643 km2 (6,4% površine Hrvatske)–– broj stanovnika: 159 000 (3,6% stanovništva Hrvatske)

ZadarZadar

107

–– povoljan geografski smještaj – jezgra na poluotoku uz dobro zaštićenu luku, primorje plodnih i vodom bogatih Ravnih kotara–– povoljan geografski i prometni položaj – kontakt istočnojadranske kanalske rute i kopnenih veza s bližim i daljim zaleđem–– zbog ranog vrednovanja lokacijskih prednosti Zadar ima urbanu tradiciju dugu 3000 godina–– u 9. st. pr. Kr. spominje se ilirsko naselje Jadera, a od 4. st. pr. Kr. razvija se kao središte Liburna (Idassa)–– u 1. st. pr. Kr. pada pod rimsku upravu, a od 6. st. glavni je grad bizantske Dalmacije–– u razdoblju 15. – 18. st. Zadar je glavni grad i središte mletačkih posjeda na istočnoj obali Jadrana–– 1815. – 1918. glavni grad austrijske Dalmacije – razvojem parobrodarstva i jačanjem sjevernojadranskih luka gubi raniju

prometnu važnost–– nakon Prvog svjetskog rata Zadar je anektirala Italija (1920.) – izdvojen kao corpus separatum iz okolice → stagnacija grada i

gravitacijskog područja–– u Drugom svjetskom ratu teško stradao, a nakon rata priključen Jugoslaviji–– nakon Drugog svjetskog rata ponovno jača važnost Zadra kao regionalnog središta

–– prvo razvojno razdoblje (1950-ih i početak 1960-ih) – obnovljene i utemeljene kulturne institucije, izgrađeni pogoni metaloprerađivačke industrije (Bagat), započeo rad Tankerske plovidbe i sagrađena jadranska magistrala (1961.)

–– od sredine 60-ih počinje još brži razvoj Zadra:završen željeznički spoj s Kninom (1967.)izgrađena teretna luka (regionalna lučko-industrijska zona) u Gaženicama

→ izgradnja novih lučkih i industrijskih kapaciteta, jaka imigracija stanovništva i stanogradnjaizgradnjom mosta prema Pagu (1968.), otvaranjem međunarodne zračne luke u Zemuniku Donjem i suvremene ceste preko Plitvica prema središnjoj Hrvatskeoj (1974.) ojačani su turistički tokovi i utjecaj grada

→ turizam je 1980-ih bio glavni nositelj razvoja Zadra–– brz gospodarski razvoj od 1950-ih slijedila je i brza imigracija stanovništva (pretežno iz slabije razvijene uže i šire okolice)–– u razdoblju 1953. – 1971. broj stanovnika gotovo je utrostručen (najbrži indeks rasta 1960-ih) – od 1981. peti najveći grad u

Hrvatskoj–– posljedice brze urbanizacije:

smanjena kvaliteta urbanizacije u užem gradskom prostoruširenje zadarske urbane regije od ravnokotarskom primorju od Vira do Pakoštana

–– danas je jedno od najrazvijenijih regionalnih središta Hrvatske – zbog povećanja broja i ranga funkcija povećala se snaga i prostorni domet utjecaja Zadra

–– nekim funkcijama (promet, zdravstvo, obrazovanje…) zadovoljava i potrebe susjednih županija – jedan od razloga je i udaljenost i prometna izoliranost širokog zaleđa od glavnih makroregionalnih centara (dostupniji im je Zadar)

–– sa sve većim funkcionalnim povezivanjem s okolicom razvijaju se Bibinje (3900), Sukošan (2500) i Zemunik Donji (1400) kao satelitska naselja Zadra (socio-ekonomska regija)

–– primorski pojas između Petrčana i Sukošana čini neprekinutu turističku zonu (središte u Zadru)

Naselja ravnokotarskog primorjaNaselja ravnokotarskog primorja

–– Biograd (5100) – sekundarno središte i žarište turističke zone uz Pakoštanski kanal s manjim naseljima Pakoštane (2200) i Sveti Filip i Jakov (1800)

–– Nin (1200) – političko i vjersko središte Hrvata u ranom srednjem vijeku–– Privlaka (2100) – najveće naselje SZ dijela ravnokotarskog primorja–– Vir (1600) – s Privlakom primjer negativnog preobražaja pod utjecajem stihijske urbanizacije

Otočna naselja Zadarske regijeOtočna naselja Zadarske regije

–– Pag (2700) – područno središte (okuplja južni dio Paga)planski izgrađen sredinom 15. st.suvremeni razvoj temelji se na proizvodnji soli, vina, sira i plastičnih masanovi poticaj razvoju dao je turizam

–– Kali (1700), Preko (1300), Ugljan (700) – veća koncentracija stanovništva i funkcija; frekventnom trajektnom vezom uključeni su u urbani sustav Zadra

–– ostala naselja imaju malo stanovnika (pretežno starih)

Unutrašnja naseljaUnutrašnja naselja

108

–– Benkovac (2600) – najvažnije središte unutrašnjosti Zadarske regijesmješten na dodiru južne Bukovice i Ravnih kotarasjecište prometnica Knin-Zadar, Obrovac-Biograd i Šibenik-Novigradod kraja 17. st. razvija se kao mletačko pogranično uporište i trgovište koje obalne gradove sjeverne Dalmacije povezuje s unutrašnjošćusuvremeni razvoj temelji se na vinarstvu, pogonu za proizvodnju obuće i metaloprerađivačkom pogonu

–– Obrovac (1000) – vodeće naselje Pozrmanja (na lijevoj obali Zrmanje, 11 km od ušća)u prošlosti se razvijao kao lučki terminal podno velebitskih prijevoja Mali Alan i Prezidu okolici ležišta boksita i ukrasnog kamena – 1970-ih izgrađena tvornica glinice (promašena investicija)danas izrazita razvojna kriza zbog jake devastiranosti u ratu

ŠIBENSKA REGIJAŠIBENSKA REGIJA

–– prijelazni prostor između sjeverne i srednje Dalmacije – između:Velebita, Bukovice i Ravnih kotara na sjeveru i sjeverozapaduDinare, Kozjaka, Svilaje, Moseća, Vilaje do rta Ploča na istoku i jugoistoku

–– administrativno dio Šibensko-kninske županije – 2994 km2 i 112 000 stanovnika–– funkcionalno se dijeli na tri manje subregije:

šibenska – obuhvaća priobalje, otoke i dio Zagoredrniška i kninska – obuhvaćaju Zagoru oko gornje Krke, Čikole i Butišnice

vapnenačka sredogorjazaravni – sjevernodalmatinska ili kistanjskapolja u kršu – Kninsko, Kosovo i Petrovo


–– siromašan i degradiran krški kraj s malo obradivih površina (posljedica stočarskog iskorištavanja)–– plodnije površine čine polja i dolomitno-laporovite udoline koje zadržavaju vodu:

Gornje i Donje polje u šibenskom krajuDubrava između Vodica i Tisnogprimoštensko-rogoznički dociu Zagori: polja uz gornju Krku i Čikolu (na rubovima nastali Knin i Drniš)

–– okosnicu regije čini Krka (73 km) s pritocima (Butišnicom, Čikolom, Krčićem…)izvire na istočnom rubu Kninskog polja i nakon polja se probija kroz visoki vapnenački prostor te teče 70 km dugim kanjonomProkljansko i Visovačko jezero – nastali su u proširenjima kanjonau donjem toku prelijeva se preko sedrenih barijera i stvara slapove – Roški slap, Manojlovac i Skradinski buk još su krajem 19. st. iskorišteni za proizvodnju struje

Otoci Šibenske regijeOtoci Šibenske regije

–– više manjih nenaseljenih i slabo naseljenih otoka (od Kornata do Krapnja)–– vapnenačka građa – rana orijentacija na maritimne djelatnosti (posebno ribarstvo) (uz mediteransku poljoprivredu i

stočarstvo)–– turizam – nema veće važnosti za manje otoke–– otoci većinom imaju samo po jedno naselje (Žirje, Kaprije, Zlarin i Kakan) te Prvić dva (Prvić Šepurine i Prvić Luka)–– izrazita depopulacija i starenje stanovništva – nepovoljna prirodno-geografska obilježja, nerazvijena prometna infrastruktura i

slaba prometna povezanost (posebno sa Šibenikom)–– Murter – s kopnom povezan mostom pa nema pravi otočni karakter i bilježi gospodarski razvoj

Primorski dio Šibenske regijePrimorski dio Šibenske regije

–– krška obilježja prostora–– nekadašnja ribarsko-težačka naselja su se pod utjecajem turizma nakon izgradnje jadranske magistrale razvila u veća

naselja:Vodice (5900) – vodeće turističko središtePirovac (1500)Primošten (1700)Rogoznica (1000)

109

–– izgrađeni su veliki turistički kapaciteti – Solaris kod Šibenika

ŠibenikŠibenik

–– središte Šibenske regije s 37 000 stanovnika–– osnovan u srednjem vijeku na obali zaštićenog rijasa Krke i najmlađi je od većih primorskih gradova – prvi put se spominje

1066. kao privremeno boravište kralja Petra Krešimira IV.–– zbog povoljnog smještaja od početka se razvijao kao vojno-strateško uporište–– u srednjem i novom vijeku grad se razvjao amfiteatralno oko luke i na padinama okolnih brežuljaka i nije se znatnije širio do

sredine 19. st.–– 1900. dobio je prvu industriju (proizvodnja kalcijeva karbida na temelju vapnenca i HE s Krke)–– do Drugog svjetskog rata imao je obilježja agrarnog središta (težački grad) – najveći dio stanovništva obrađivao je laporovite

udoline Donjeg i Gornjeg polja–– imao je i funkciju upravnog, trgovišnog i prosvjetnog središta–– nakon Drugog svjetskog rata postaje važno lučko-industrijsko središte s razvijenom aluminijskom, elektrokemijskom i drugim

industrijama (prehrambena, kemijska…)–– od 1990-ih veliki dio industrije je propao pa je Šibenik ušao u krizno razdoblje te osnovu suvremenog gospodarstva čine

djelatnosti tercijarnog i kvartarnog sektora–– povoljan prometni položaj:

položaj na jadranskoj magistrali na pola puta između Zadra i Splitaceste prema Kninu i Drnišuželjeznička veza s unutrašnjošću ličkom i unskom prugom

–– turizam – posrednički položaj između NP Krka i Kornati te kulturno-povijesni spomenici

Zagorski dio Šibenske regijeZagorski dio Šibenske regije

–– Hrvati su naselili ovo područje u 7. st. i osnovali Kninsku župu – Knin je bio sjedište hrvatskih kraljeva i biskupija–– pojavom Turaka krajem 15. st. i početkom 16. st. ovo područje postaje granični prostor → egzodus hrvatskog stanovništva

prema sjeveru i sjeverozapadu i doseljavanje novog stanovništva iz Bosne (Vlasi katoličke i pravoslavne vjere)–– hrvatsko stanovništvo zadržalo se i dalje do prisilnog egzodusa 1991. – nakon „Oluje“ doseljavaju Hrvati iz Bosne

1)1) Knin (11 000 st.) –– najveće prometno križište sjeverne Dalmacije – križanje prometnica prema Lici (Gračac), Bosni (Grahovo), Zadru,

Šibeniku i Splitu–– središte agrarno vrijednog prostora oko gornje Krke (Kninsko i Kosovo polje) te istočnog dijela Bukovice (između Krke i

obronaka Velebita)–– zbog križišnog položaja od početka je imao vojno-stratešku funkciju, poslije sajmišnu, trgovačku i industrijsku–– jedno od središta srednjovjekovne hrvatske države – jezgru čini tvrđava iznad sutoka Krke i Butišnice–– za mletačke vlasti podno tvrđave se razvilo podgrađe i danas moderan grad–– poticaj razvoju dale su gradnja ličke (1925.) i unske željezničke pruge (1948.) te razvoj industrije (tvornica vijaka,

građevinskog materijala i odjeće)–– nakon Domovinskog rata industrijska funkcija je oslabljena–– promjena narodnosnog sastava – do Drugog svjetskog rata većina stanovništva bili su Hrvati, potom su useljavanjem iz

okolice prevladali Srbi, a nakon Domovinskog rata većinu stanovništva čine doseljeni bosanski Hrvati

2)2) Drniš (3200 st.) –– središte agrarno vrijednog Petrovog polja oko gornje Čikole te okolnog krša s Prominom–– nastao u osmanlijsko doba kao vojno-trgovačko uporište na granici s mletačkim posjedima–– kasniji razvoj određen je iskorištavanjem prominskih ugljenokopa (Siverić, Velušić) i ležišta boksita (danas iscrpljeni i

napušteni)–– cestovno čvorište – odvojci prema Šibeniku, Splitu, Kninu, Ravnim kotarima i Zadru

Tab. 5. Kretanje broja stanovnika Knina i Drniša od 1830. do 2001.110

1830. 1857. 1880. 1910. 1931. 1948. 1961. 1971. 1991. 2001.Drniš 1070 1172 1368 1673 2119 2476 3207 3781 4653 3175Knin 790 1144 1271 1270 1614 2683 5116 7292 12331 11238

3)3) Kistanje (1800 st.) –– središte dijela Bukovice i sjevernodalmatinske zaravni–– od sredine 1990-ih većinu stanovništva čine janjevački Hrvati, doseljeni s Kosova

4)4) Skradin (600 st.) –– nastao u antici na najpovoljnijem prijelazu preko donjeg toka Krke (nizvodno od Skradinskog buka)–– danas se razvija zahvaljujući nautičkom turizmu, marikulturi i NP Krka

VEĆA NASELJA SJEVERNE DALMACIJE PREMA BROJU STANOVNIKAVEĆA NASELJA SJEVERNE DALMACIJE PREMA BROJU STANOVNIKA

Zadarska regijaZadarska regija

1)1) Zadar (69 300)2)2) Biograd (5100)3)3) Bibinje (4900)4)4) Pag (2700)5)5) Benkovac (2600)6)6) Sukošan (2500)7)7) Pakoštane (2200)8)8) Privlaka (2100)9)9) Sveti Filip i Jakov (1800)10)10) Kali (1700)11)11) Vir (1600)12)12) Zemunik Donji (1400)13)13) Preko (1300)14)14) Nin (1200)15)15) Obrovac (1000)16)16) Ugljan (800)

Šibenska regijaŠibenska regija

1)1) Šibenik (37 000)2)2) Knin (11 000)3)3) Vodice (5900)4)4) Drniš (3200)5)5) Murter (2000)6)6) Kistanje (1800)7)7) Primošten (1700)8)8) Pirovac (1500)9)9) Tisno (1400)10)10) Rogoznica (1000)11)11) Jezera (840)12)12) Betina (780)13)13) Skradin (600)

111

SREDNJA DALMACIJASREDNJA DALMACIJA

–– obuhvaća najveći i središnje položen prostor Dalmacije – 4693 km2 (41,3% površine Dalmacije) i 492 000 stanovnika (57,6% stanovništva 2001.) → središnje društveno-geografsko značenje

–– granice srednje Dalmacije:sjever – Dinara i Kamešnicazapad – Svilaja, Moseć i Vilajajug – otvoreno more južno od Visa, Biševa, Sveca i Jabukeistok – granica s BIH u Donjoneretvanskom kraju

–– u prirodnoj osnovi prevladavaju karbonatne naslage i krški reljef – izmjena vapnenačkih grebena s nižim kamenjarom i polja te uskih flišnih pristranaka

–– vegetacija – pod utjecajem višestoljetnog ekstenzivnog iskorištavanja prirodna mediteranska i submediteranska vegetacija zamijenjena je degradiranim oblicima

–– prostorna struktura – tri longitudinalna pojasa (priobalje, zagora i otoci) – geografski jasno individualizirane cjeline (prema prirodno-geografskim obilježjima, položaju u funkcionalnoj organizaciji i razvojnim procesima)

–– okosnica okupljanja i povezivanja srednje Dalmacije je splitsko primorje – Split okuplja i sjevernu i južnu Dalmaciju (raznovrsnost gospodarstva, veliki broj funkcija)

–– Splitska regija (identična pojmu srednja Dalmacija) – od rta Ploča do granice s BIH (kod Neuma)

SPLITSPLIT

–– historijsko-geografsko značenje određeno je trajnim vezama i posredničkom ulogom između zaleđa i susjednih otoka – povoljan topografski položaj na sredini istočne obale Jadrana, na dnu dobro zaštićenog zaljeva i kontaktu morskih i kopnenih putova, s plodnim flišnim pojasom

–– geografski smještaj – na poluotoku dugom 11 km (s Čiovom zatvara Kaštelanski zaljev)istočni dio poluotoka – prevladavaju lapori s proslojcima vapnenaca → širi i nižizapadni dio – viši; građen od vapnenaca (Marjan 175 m)od zaleđa izdvojen krškim uzvišenjima Mosora (1340 m) i Kozjaka (780 m) – između Kliška vrata (365 m) koja omogućavaju lagani pristup u zaleđeu nižem dijelu padine i podnožju ravničarski i brežuljkasti reljef nastao na flišnim naslagama (najšira flišna zona od cijelog splitskog primorja)Solinski zaljev – najveća prirodna luka → u rimsko doba nastao Solin

→ iz navedenih razloga je tu nastalo najveće gradsko središte Dalmacije i čitavog primorja


–– Salona – podignuta na obali Solinskog zaljeva; glavni grad rimske provincije Dalmacije–– na mjestu starijeg ilirsko-grčkog naselja Aspalathos u 4. st. je uz obalu manjeg, južnog zaljeva podignuta Dioklecijanova

palača, jezgra budućeg Splita–– Salonu su u 7. st. porušili Avari, a stanovništvo se 615. sklonilo u Split i na susjedne otoke–– od 7. do 13. st. okolicu naseljavaju Hrvati – glavna uporišta bila su im Klis i Solin (Split je bio pod bizantskom upravom)

–– 1102. – 1420. autonomna gradska komuna afirmacija posredničke uloge između zaleđa i obalnih gradova te gospodarski razvojpreko Kliških vrata u luku su se spuštale karavane iz Dalmatinske zagore i Bosneu Split su uplovljavali brodovi iz drugih dijelova Sredozemlja → važno trgovačko središteprostorni razvoj grada – u 14. st. u zapadnom produžetku palače grade se obrambene zidine te se oko povijesne jezgre razvijaju težačko-ribarske četvrti Veli Varoš (zapad) i Lučac (istok)

–– 1420. – 1797. pod mletačkom vlašću gospodarska stagnacija Splita – razlozi:

1)1) osmanlijska opasnost u zaleđu

112

2)2) gubitak trgovačke važnosti Sredozemnog mora3)3) stalni mletačko-turski ratovi

prostorni razvoj podređen obrambenim potrebama – u 17. st. gradi se vanjski obrambeni pojas bastiona i utvrde na brežuljku Gripepučka predgrađa slobodno se šire u prostoru

–– s prestankom osmanlijske opasnosti početkom 19. st. utvrđenja se djelomično ruše te se povijesna jezgra spaja s predgrađima

–– od početka 19. st. do 1918. Split je pod austrijskom vlašćutežište gospodarskog razvoja premješteno je na sjeverni Jadran (početak parobrodarstva)zbog slabije povezanosti sa zaleđem zaostaje za sjevernojadranskim lukama (Trst, Rijeka)krajem 19. st., s uređenjem gradske luke, ekonomski jača kao regionalno trgovačko središte Dalmacije i posrednik između Trsta i Dalmacijepočetak razvoja industrije – 1904. otvorena industrija cementa na bazi iskorištavanja cementnih naslaga u flišnim naslagama okolice

–– nakon Prvog svjetskog rata Split ulazi u sastav Kraljevine Jugoslavijepromjena geopolitičkih okolnosti i geografskog značenja – Zadar je izdvojen iz Dalmacije (1920.) i Rijeka (1924.) iz teritorija Hrvatske (najveća hrvatska luka)

→ Split postaje najveći jadranski grad i luka Jugoslavije→ preuzimanje upravne i kulturne funkcije od Zadra i jačanje lučke funkcije

izgradnja ličke pruge (1925.) i razvoj brodogradnje (1930.) te ostale industrijebrz demografski i teritorijalni razvoj Splitaširenje gradske aglomeracije – urbanizacija „splitskog polja“ (flišna zona poluotoka), širenje prema SI i JI obroncima Marjana te uz uvale Bačvice, Firule i Zenta

–– brz razvoj aglomeracije u poslijeratnom razdoblju – jaka imigracija iz okolice (posebno Zagore)nastanak novih planskih stambenih naselja na sjeveru i istoku – Split II (1945. – 1966.) i Split III (nakon 1966.) s 27 500 stanova (nešto poslovnih, kulturno-prosvjetnih i drugih sadržaja)na periferiji (posebno sjever i istok) širi se divlja gradnja – naselja Brda, Visoka, Stobreč

Razvoj naseljenosti SplitaRazvoj naseljenosti Splita

–– broj stanovnika od 1857. do 1991. povećao se 18 puta (s 10 358 na 189 388) – vrlo dinamičan proces sa sve kraćim ciklusima udvostručenja (za prvo je trebalo 50 godina, a za zadnje 18 godina – 1962. – 1980.)

–– brz demografski razvoj nakon Prvog svjetskog rata svjetskog rata (novi geografski uvjeti) – 1931. 35 780 st., 1948. 48 266 st.–– nakon Drugog svjetskog rata, zbog jake imigracije iz okolice, Split bilježi izuzetno brz demografski rast – najbrži porast 1961. –

1971. (proces polarizacije)–– do 1981. stope porasta broja stanovnika bile su brže u gradu nego u okolici (većina stanovnika se doseljavala u gradsku

jezgru, posebno u novoizgrađene četvrti Split III)–– 1981. – 2001. suburbanizacija – rubni prostori privlače više doseljenika:

1971. 123 252 st.1991. 189 388 st.2001. 173 692 st. – suburbanizacija i posljedice rata

–– ukupno u splitskoj aglomeraciji živi 245 000 stanovnika

Suvremeno značenje SplitaSuvremeno značenje Splita

–– zasniva se raznovrsnoj gospodarskoj osnovi i funkciji makroregionalnog središta Dalmacije–– industrija – brodogradnja s pratećom industrijom brodske opreme, proizvodnja plastičnih masa, cementa, boja, alatnih

strojeva, prehrambenih i drugih proizvoda–– promet – važno prometno središte

terminal cestovnih i željezničkih veza prema unutrašnjostizračna lukasredište pomorskih veza s otočnim i obalnim lukama

113

najveća putnička luka u Hrvatskoj (Gradska luka) i četvrta luka prema robnom prometu (iza Rijeke, Omišlja i Ploča) (Sjeverna luka)

–– turizam – unatoč bogatoj kulturno-povijesnoj baštini (Dioklecijanova palača; od 1979. pod zaštitom UNESCO-a), prevladava tranzitni turizam

SPLITSKA URBANA REGIJASPLITSKA URBANA REGIJA

Solin (16 000 st.)Solin (16 000 st.)

–– nekadašnje antičko središte Salona–– danas industrijsko središte i dio splitskog lučkog bazena – skladišta za naftu, vezovi za tankere, rezalište brodova–– industrijalizacija Solinskog zaljeva u 19. i 20. st. na bazi nalazišta lapora – razvoj cementne industrije oko ušća rijeke Jadro–– nepromišljenim širenjem industrije i lučkih funkcija došlo je do ekološke devastacije Solinskog bazena (današnja Sjeverna

luka)

Kaštela (33 000)Kaštela (33 000)

–– pružaju se u duljini od 20 km između Solina i Trogira, podno Opora (647 m) i Kozjaka (780 m)–– urbanizirano područje koje se sastoji od sedam sraslih gradova koji su se razvili oko nekadašnjih utvrda (kaštela) podignutih

u 16. st. radi obrane od osmanlijskih napada (bilo ih je 13)–– danas su povezana u jedinstvenu administrativno-teritorijalnu cjelinu Grad Kaštela (sjedište u Kaštel Sućurcu)–– kaštelanska flišna zona – prije poznato vinogradarsko područje, a danas prevladava komercijalni uzgoj voća i povrća za

potrebe Splita–– stara poljoprivredno-stočarska naselja u višoj zoni flišnog pojasa uglavnom su napuštena ili depopuliraju u korist novih

obalnih naselja uz more–– razvijeni turizam i industrija – u istočnim naseljima podignuti su veliki industrijski kapaciteti (tvornica plastičnih masa, čeličana,

cementna industrija)–– Resnik (zapadni dio) – zračna luka „Split“

Trogir (11 000)Trogir (11 000)

–– smješten u zapadnom dijelu Kaštelanskog zaljeva (27 km zapadno od Splita)–– stara gradska jezgra na otočiću između Čiova i kopna, a novi dio naselja razvio se na Čiovu–– utemeljili su ga grčki kolonisti s Visa u 3. st. pr. Kr. kao trgovište Traurium–– u rimskom razdoblju gospodarski prosperira zbog:

plodnog Trogirskog i Donjesegetskog poljaprometnog položaja na pomorskom putu iz Salone u Jaderurazvoja pomorstva i trgovine

–– novi gospodarski uspon u 12. i 13. st. – razvoj stare gradske jezgre na otočiću od 13. do 15. st. (od 1997. na UNESCO-vu popisu spomenika svjetske baštine)

–– u vrijeme sklanjanja stanovništva na otok pred osmanskom opasnošću nastalo je težačko naselje Čiovo–– suvremeni razvoj temelji se na:

industriji – brodogradnja, duhanska i farmaceutska industrijaturizmu – posebno nautički turizamprometnim funkcijama – u blizini zračna luka

Omiš (6400)Omiš (6400)

–– središte JI dijela Splitske urbane regije – okuplja omiško ili poljičko primorje i dio Zamosorske zagore–– nastao na poluotoku podno Omiške Dinare i Mosora, nedaleko od probojnice Cetine (25 km južno od Splita)–– u zaleđu se pružaju Poljica (između Stobreča i Zadvarja) – važna flišna zona valorizirana od srednjeg vijeka–– Gornja (Zamosorska) i Srednja (Završka) Poljica – izložena depopulaciji–– Primorska Poljica (između Stobreča i Omiša) – zahvaćena brzim preobražajem (Dugi Rat, Jesenice, Duće)–– izgradnjom HE Zakučac na Cetini (1961.) omogućen je razvoj bazne industrije u Dugom Ratu (ferolegure, karbid) i

prerađivačke u Omišu (prehrambena, tekstilna)

114

–– uglavnom prevladava tranzitni turizam - odvojak jadranske turističke ceste prema Zagori

MAKARSKO PRIMORJEMAKARSKO PRIMORJE

–– pruža se između zaljeva Velike Vrulje i rta Višnjice kod Ploča u dužini od 60 km i širini od 3 km–– od zaleđa je odvojeno Biokovom (1762 m) i Rilićem (1160 m)–– građeno je uglavnom od vapnenaca, no dosta su zastupljeni mekši lapori i pješčenjaci, u kojima je more oblikovalo odvojene

uvale i prostrana žala–– Biokovo – zbog pejzažne i znanstvene vrijednosti zaštićen kao park prirode, a na primorskoj padini uređen je i botanički vrt

Kotišina–– u prošlosti se gospodarstvo temeljilo na zemljoradnji i stočarstvu–– nakon izgradnje jadranske turističke ceste (1964.) naglo se razvio turizam–– Makarska (13 000) – najveće i turistički najrazvijenije naselje Makarskog primorja

razvila se amfiteatralno oko prostrane uvale između rta Osejave i poluotoka Sveti Petarstara jezgra – nekad trgovište i uporište neretvanskih gusaranoviji dio – stambeno-poslovna zona i turistički sadržaji

–– jedno od turistički najprivlačnijih dijelova Jadrana – niz manjih turističkih naselja (Brela, Baška Voda, Tučepi, Podgora, Igrane, Zaostrog, Podaca, Brist i Gradac)

DONJONERETVANSKI KRAJDONJONERETVANSKI KRAJ

–– obuhvaća nizinski prostor delte s obalom Neretvanskog kanala, ravnicu donjeg toka Neretve te bezvodni krški rub–– u prošlosti je Neretva (prijašnje ime za Donjoneretvanski kraj) bila močvarno područje–– u drugoj polovici 18. st. su mletačke vlasti provele ograničenu melioraciju radi uzgoja žitarica–– krajem 19. st. regulirano je korito Neretve od mora do Metkovića i počelo je isušivanje močvara radi dobivanja obradivih

površina – stvoren je specifični tip kultiviranog krajolika (jendečki pejzaž)–– nakon Drugog svjetskog rata najvećim je dijelom sanirana i bonificirana delta te su stvorene postojeće agrarne kasete

(kasetni pejzaž)–– danas je to najplodniji prostor srednje Dalmacije i primorja – orijentacija na komercijalnu poljoprivredu (voće, povrće,

cvijeće, agrumi)

Metković (13 000)Metković (13 000)

–– staro trgovačko naselje i luka 20 km udaljena od mora–– nastao mletačkom kolonizacijom stanovništva iz napuštene Gabele (1716.) u neposrednoj blizini antičke Narone (današnji

Vid)–– na važnosti dobiva nakon izgradnje Napoleonske ceste (1807.)–– razvoj trgovine i gradnja luke započeli su nakon izgradnje uskotračne željezničke pruge (1885.) i regulacije donjeg toka

Neretve – Metković se razvijao kao terminal priobalne plovidbe i pretovarište prema uskotračnoj željeznici–– zbog male dubine i udaljenosti od mora položaj luke bio je nepovoljan pa sredinom 20. st. gubi na važnosti izgradnjom nove

luke Ploče –– Ploče (6500 st.) – gradi se sredinom 20. st. te nakon izgradnje željezničke pruge do Sarajeva (1966.) postaje glavna luka

bosansko-hercegovačkog zaleđa–– Opuzen (2700) – glavno središte proizvodnje i prerade voća i povrća u dolini Neretve (12 km od utoka u more)

ZAGORAZAGORA

–– od primorskog pojasa je odvaja vapnenački niz Kozjak – Mosor – Omiška Dinara – Biokovo – Rilić–– pretežno brdovit i siromašan krški kraj u kojem je tradicionalna poljoprivreda dugo zadržala važno mjesto u gospodarstvu–– uspostavljanjem mletačko-turske granice 1718. i prenošenjem težišta gospodarstva na zemljoradnju (uzgoj kukuruza), od 18. st.

polja postaju središta stabilizirane naseljenosti–– zbog vojno-strateške važnosti prostori okupljeni oko Imotskog, Sinja, Vrgorca, Vrlike (…) nazivali su se krajine, no danas je

primjereniji naziv Vrgorski, Imotski, Sinjski i Vrlički kraj

Sinjski krajSinjski kraj

115

–– najveći i najnaseljeniji dio Zagore – prostor okupljanja oko subregionalnog središta Sinja–– okosnicu čini 100 km duga Cetina – izmjena udolinsko-poljskih proširenja (najveće Sinjsko polje)–– Peručko jezero (13 km2) – najveća akumulacija u Hrvatskoj, nastala u srednjem toku Cetine–– Sinj (12 000 st.) – nastao u zapadnom dijelu plodnog Sinjskog polja

na križištu državne ceste Knin-Split i regionalne ceste prema Livnu (BIH)suvremeni razvoj povezan s uključivanjem u splitski kompleks – komercijalna prigradska poljoprivreda, proizvodni pogoni i servisizbog blizine (34 km od Splita) i lake dostupnosti, Sinj je od svih zagorskih središta najbolje uključen u urbani sustav Dalmacije (satelitsko naselje izvan gradske regije – trabant)

–– pozitivne promjene suvremenih procesa vidljive su u naseljima bliže Kliškim vratima – u Klisu (2600) i Dugopolju (2700)

Imotski krajImotski kraj

–– najgušće naseljeni dio Zagore–– obuhvaća sjeverozapadni dio Imotskog polja (45 km2 od 95 km2) s krškim obodom, podbiokovsko pobrđe i niže zaravni na

sjeverozapadu–– Imotski (4300) – središte okupljanja tog dijela Zagore

smješten na padini SI dijela poljačvorišni prometni položaj – između Dalmacije, Hercegovine i zapadne Bosne (na cesti Split-Mostar)ime dobio po staroj župi Imota iz 10. st.u 18. st. se razvija kao važno strateško, upravno i trgovačko središteplodno Imotsko polje – omogućilo gustu naseljenost i uzgoj komercijalnih kultura (kukuruza, vinove loze i duhana)suvremeni razvoj temelji se na funkciji trgovačkog i gospodarskog središta poljoprivrednog kraja (tekstilna industrija, prerada duhana)

–– u novije vrijeme jača tranzitni i izletnički turizam (Crveno i Modro jezero)–– zbog jake agrarne prenaseljenosti od 1960-ih ishodište jake ekonomske imigracije u inozemstvo–– posljednjih desetljeća naglašeniji je polarizacijski utjecaj Splita i bližih primorskih središta

Vrgorački krajVrgorački kraj

–– najmanji, najslabije razvijen i najrjeđe naseljen dio Zagore–– uz podbiokovsko pobrđe u Imotskom kraju najizrazitiji dio zagorskog pojasa–– unatoč maloj zračnoj udaljenosti od mora, Vrgorački kraj je vapnenačkim Rilićem (1155 m) odvojen od primorja i prometno

izoliran–– zbog krške osnove, odvojenosti i prometne izoliranosti stalno je raseljavanje stanovništva–– Vrgorac (2100) – najmanje među središnjim naseljima Zagore; smješteno iznad Vrgoračkog polja (37 km2), 38 km JI od

Makarske–– gospodarsku osnovu čini poljoprivreda – vinogradarstvo, duhan, plantaža jabuka–– u Vrgorcu su podignuti manji industrijski pogoni – tekstilna industrija, prerada plastike, obrada kristalnog stakla–– budućnost Vrgoračkog kraja je u povezivanju s Makarskim primorjem

SREDNJODALMATINSKI OTOCISREDNJODALMATINSKI OTOCI

–– sastoje se od:dva velika otoka: Brač i Hvartri razmjerno veća otoka: Vis, Šolta i Čiovovećeg broja manjih otoka, otočića i hridi

–– zbog veličine, položaja i mediteranske prirode rano su naseljeni–– u prošlosti je prevladavalo autarkično tradicionalno gospodarstvo – većina naselja su bila smještena u unutrašnjosti (važan

sigurnosni razlog), a samo nekoliko naselja bilo je na obali–– s razvojem komercijalnog vinogradarstva u 19. st. potaknut je razvoj maritimnih djelatnosti, što je rezultiralo rastom broja

stanovnika–– propašću vinogradarstva i s krizom jedrenjaštva došlo je do egzodusa, a depopulacija i stagnacija tih otoka traje i danas–– danas su srednjedalmatinski otoci gušće naseljeni od kvarnerskih–– suvremenu strukturu gospodarstva čine:

116

vinogradarstvo (prevladava) i maslinarstvo (u manjoj mjeri)proizvodnja aromatičnog i ljekovitog bilja te agrumasitno stočarstvoribarstvovađenje građevinskog kamenaturizam

BračBrač

–– najveći dalmatinski i najviši jadranski otok (Vidova gora 780 m)–– sjeverna obala je razvedenija, pristupačnija i naseljenija od južne–– od kopna je odvojen Splitskim i Bračkim kanalom (udaljen od Splita samo 9 nm)–– do 15. st. sva naselja bila su smještena u unutrašnjosti – staro upravno središte Nerežišće–– 1900. na Braču je živjelo 24 000 stanovnika – najnaseljeniji hrvatski otok–– od druge polovice 19. st. traje iseljavanje – razlozi: filoksera, niska cijena vina, prenaseljenost–– 2001. 14 000 stanovnika – blagi porast nakon 1991.–– preseljavanjem stanovništva iz unutrašnjosti na obalu unutrašnja naselja gube na važnosti–– Supetar (3000) – najveće naselje zahvaljujući funkciji trajektne luke–– Pučišća (1600) – središte kamenoklesarske industrije–– Bol (1600) – vodeće turističko središte (Zlatni rat)–– Postira (1400) – razvoj na temelju kamenoklesarstva i tvornice ribljih konzervi–– nakon izgradnje zračne luke (1993.) turizam postaje sve važnija gospodarska grana na otoku

HvarHvar

–– po veličini i naseljenosti (10 800 st.) drugi dalmatinski i četvrti jadranski otok–– izdužen u smjeru I-Z 67 km (najduži jadranski otok) i većinom širok oko 5 km–– zapadni dio je razvedeniji, tu se nalazi najveća obradiva površina (Velo polje) i najnaseljeniji (Hvar, Stari Grad, Jelsa)–– do razvoja turizma glavne djelatnosti bile su zemljoradnja (posebno vinogradarstvo; maslinarstvo, voćarstvo, uzgoj ružmarina i

lavande)–– ribarstvo i stočarstvo su samo dopunske djelatnosti–– najvažnija djelatnost je turizam – turistički najrazvijeniji dalmatinski otok (najosunčaniji s prosječnom godišnjom insolacijom

2718 h)–– Hvar (3600) – najveće otočno naselje i najveće naselje srednjodalmatinskih otoka

smješten na zapadnoj obali u dobro zaštićenom zaljevuu prošlosti velika pomorska baza Venecije na istočnojadranskoj kanalskoj rutibrojni kulturno-povijesni spomenici

–– Stari Grad (1900) – najveće pomorsko središte i središte prerade poljoprivrednih proizvoda –– Jelsa (1700) – poslije Hvara najposjećenije turističko naselje s raznovrsnom gospodarskom osnovom (poljoprivreda, ribarstvo,

brodogradnja, pomorstvo, turizam)

VisVis

–– najveći pučinski otok – prometno izoliran → zbog strateške važnosti turistički posjet bio je zabranjem do kraja 1980-ih–– po turističkom prometu zaostaje za Hvarom i Bračem (samo domaći gosti) – zbog slabije gospodarske razvijenosti ima

nepovoljniji demografski razvoj–– danas ima 3600 stanovnika – 90% živi u dva najveća naselja–– Vis (1700) – na SI strani otoka (u zaljevu); redovnom brodskom linijom povezan sa Splitom–– Komiža (1500) – ribarsko središte za zapadnoj strani (tvornica za konzerviranje ribe)–– Viško polje – uzgoj vinove loze (industrijska vinarija u Visu)–– Biševo – turistički vrijedna Modra špilja

ČiovoČiovo

–– zatvara Kaštelanski zaljev s JI – 2 km udaljeno od kopna na istoku, a na zapadu je s Trogirom spojeno pokretnim mostom (sastavni dio Trogira)

117

–– u zaljevu Salduna nalazi se trogirsko brodogradilište–– od 1971. stalni porast broja stanovnika – 2001. 4200 st.

ŠoltaŠolta

–– između Brača i drveničke otočne skupine – lukobran za Splitski kanal–– najslabije naseljena među srednjodalmatinskim otocima (1500 st.)–– sva naselja (osim dva najmanja – ribarsko naselje Maslinica i luka Stomorica) nalaze se u unutrašnjosti oko širokog polja u

kršu–– Grohote (400) – najveće naselje–– Nečujam i Maslinica – razvijen i turizam

JUŽNA DALMACIJAJUŽNA DALMACIJA

–– najmanji, najuži i najrjeđe naseljeni dio Dalmacije – 1368 km2 (11,4% površine) i 87 000 stanovnika 2001. (10,2%)–– manje geografske cjeline:

1)1) Dubrovačko primorje – obalni pojas između granice s BIH na SZ i poluotoka Prevlake na JI2)2) poluotok Pelješac3)3) južnodalmatinski otoci:

a) otoci Korčula, Mljet i Lastovob) Elafitski otoci (dubrovački arhipelag)c) manji pučinski otoci (Palagruža, Sušac, Galijula…)

→→ obuhvaća prostor nekadašnje Dubrovačke Republike (osim Korčule)–– jedini dio Hrvatskog primorja koji nema svoju zagoru unutar makroregije – granica s BIH i Crnom Gorom odvaja Dubrovačko

primorje od svog prirodnog zaleđa

–– u geološkoj građi i reljefu prevladavaju vapnenci i dolomiti–– zbog položaja na jugu i specifične konfiguracije izložena je maritimnim utjecajima – toplije zime, izraženije ljetne suše i veći

udjel zimzelene u ukupnoj vegetacije–– povoljna prirodna osnova rezultirala je ranim naseljavanjem i tisućljetnim kontinuitetom naseljenosti–– do početka razvijenog srednjeg vijeka temelj gospodarskog razvoja bila je gospodarska autarkija – rezultat prostorne

izdvojenosti životnih zajednica na otocima, Pelješcu i primorju (Konavle)–– 13. – 19. st. – uzajamno i šire povezivanje južne Dalmacije u sklopu Dubrovačke Republike (osim Korčule) → oblikovanje

izrazite prostorno-funkcionalne integracije dubrovačke regije–– nakon Prvog svjetskog rata u zapadnom dijelu regije sve više jača utjecaj Splita–– nakon Drugog svjetskog rata Split jača kao makroregionalno središte – Korčula, sjeverozapadni dio Pelješca i Lastovo sve

se više orijentiraju prema Splitu–– suvremeni utjecaj Dubrovnika slabiji je od utjecaja ostalih dalmatinskih regionalnih središta (Zadar, Šibenik, Split) →

Dubrovačka regija ne ouhvaća cijelu južnu Dalmaciju, nego samo JI dio koji je gravitacijski okupljen oko Dubrovnika:priobalni pojas južne Dalmacijezapadni dio PelješcaMljetElafite

–– Dubrovačko-neretvanska županija – obuhvaća južnu Dalmaciju i Donjoneretvanski kraj kako bi se usmjerenom gravitacijom ojačao regionalni utjecaj Dubrovnika i stvorili usklađeniji prostorni odnosi unutar Južnog hrvatskog primorja

DUBROVAČKO PRIMORJEDUBROVAČKO PRIMORJE

118

–– u užem smislu – obalni pojas od Stonskog zaljeva do Rijeke dubrovačke–– u širem smislu – primorski pojas od granice s BIH na SZ do poluotoka Prevlake na JI:

priobalje sjeverno od Rijeke dubrovačkegradska aglomeracija DubrovnikaŽupa dubrovačkaKonavle

DUBROVNIKDUBROVNIK

–– najveće i najvažnije središte južne Hrvatske (30 000 st.)–– zbog povoljnog položaja i posredničke funkcije, uloga Dubrovnika kao vodećeg regionalnog središta traje duže od 1000 godina

(koristio je geografske prednosti svog položaja – luka, trgovačko i pomorsko središte, svjetski turistički centar)


–– utemeljen u 7. st. na otočiću Ragusa kao uporište izbjeglica iz Epidaurusa – pružao je najbolje uvjete za povezivanje priobalja sa zaleđem:

južni kraj zaklonjene istočnojadranske kanalske ruteprijevoji preko Dinarida – „dubrovački put“ prema Foči

–– u srednjem vijeku razvio je trgovačke veze sa stočarskim zaleđem od Panonije do Crnog mora–– posrednička uloga, s razvijenim pomorstvom, trgovinom i obrtom bila je osnova prosperiteta i kulturnog razvoja Dubrovnika

u srednjem i početkom novog vijeka (vrhunac u 15. i 16. st.)–– krajem 16. st. počinje nazadovanje Dubrovačke Republike – premještanje trgovačkih putova iz Sredozemlja na Atlantski

ocean–– 1667. u jakom potresu poginulo je 80% stanovništva i uništeno je 70% zgrada – kraj prosperitetnog razvoja–– 1808. ukinuta Dubrovačka Republika–– sredinom 19. st. obnavlja se brodarstvo i pomorstvo velike i duge plovidbe, a 1880-ih se osniva i parobrodarska plovidba–– oživljavanje pomorstva i izgradnja uskotračne pruge do Herceg Novog i Gabele podigli su trgovačku važnost luke – u

međuratnom razdoblju dubrovačka luka (u Gruškom zaljevu) bila je jedna od najprometnijih jugoslavenskih luka–– nakon Drugog svjetskog rata željeznička pruga gubi važnost, a razvijaju se cestovne prometnice (posebno jadranska

turistička cesta i odvojci prema zaleđu)

Razvoj turizmaRazvoj turizma

–– razvija se od kraja 19. st. – prvi hotel izgrađen 1897.–– u 20. st. razvio se u turističku metropolu Hrvatske i jedno od središta svjetskog turizma – atraktivni faktori: blaga klima,

mediteranski krajolik, slikovit položaj, arhitektura i kulturno-povijesna baština–– 1979. dubrovačka jezgra upisana je u UNESCO-ov registar svjetske kulturne baštine–– značajnu ulogu u turističkom razvoju imala je izgradnja zračne luke Ćilipi u Konavlima

Urbanistički razvoj gradaUrbanistički razvoj grada

–– u srednjem vijeku nasipana je močvarna dolina između Gruškog zaljeva na sjeveru i Starog porta na jugu te je izgradnjom Place (Straduna) stara jezgra spojena s predgrađem na drugoj strani doline → Stradun je postao središte grada i glavna ulica

–– izgradnjom luke u Gruškom zaljevu Gruž postaje sastavnim dijelom Dubrovnika–– u 20. st. Dubrovnik se širi na Lapadski poluotok, niže padine Srđa i izvan zidina prema Župi–– istaknutu ulogu imaju hoteli i nova turistička naselja – šire se između Trstena i Cavtata i na Lapadu

Suvremeno značenjeSuvremeno značenje

–– regionalno središte – dominacija III i IV sektora sa slabije razvijenom industrijom–– industrija – prehrambena i grafička (manji pogoni)–– tercijarni sektor – turizam, promet, trgovina…–– obrazovanje – srednje škole i fakuleti

119

–– znanstveni centar – Biološki i Povijesni institut HAZU…–– kulturni centar–– središte polariziranog razvoja i žarište socio-ekonomskog preobražaja južne Hrvatske

DUBROVAČKO PRIMORJE SJEVEROZAPADNO OD RIJEKE DUBROVAČKEDUBROVAČKO PRIMORJE SJEVEROZAPADNO OD RIJEKE DUBROVAČKE

–– Rijeka dubrovačka – zaljev nastao potapanjem doline rječice Omble (dug 5 km, širok 200-400 m)–– Nova Mokošica (6000 st.) – prigradsko naselje uz zapadni dio zaljeva

poslije Dubrovnika najveće naselje južne Dalmacijeu klancu Omble nalazi se jedna od najvećih jadranskih marinanakon izgradnja mosta preko Omble (2002.) Mokošica je spojena s Dubrovnikom i razvija se kao sastavni dio aglomeracije

–– Dubrovačko primorje u užem smislu – između Rijeke Dubrovačke i Stonske prevlakeu manjim zaljevima nalaze se turistička središta (Zaton, Slano…)Trsteno – naselje i ljetovalište 10 km SZ od Dubro23vnika s Arboretumom i renesansnim parkom

–– Malostonski kanal – 21 km dug i do 2 km širok zaljev između Kleka i Pelješcapodručje najvećeg uzgoja školjkaša na hrvatskoj obaliJI dio zaštićen je kao posebni rezervat u moru

ŽUPA DUBROVAČKAŽUPA DUBROVAČKA

–– JI od gradske aglomeracije Dubrovnika–– izdvojena prostorna cjelina koja povezuje Dubrovnik s Konavlima–– Župski zaljev – ljetovališta Kupari, Srebreno, Mlini–– Cavtat (2000 st.) – sekundarno središte Dubrovačkog primorja

KONAVLEKONAVLE

–– najveća geografska cjelina u Dubrovačkom primorju–– pružaju se u dinarskom smjeru od Plata na SZ do rta Oštro (20 km)–– manje geomorfološke cjeline:

niža flišna udolina s Konavoskim poljem (Konavle u užem smislu) – polje se odvodnjava kanalom probijenim kroz primorski greben (1958.)niski priobalni grebenviše unutrašnje vapnenačko područje (Sniježnica 1234 m)

–– pripadaju im Cavtat i nenaseljeni otoci pred Dubrovnikom–– ranije je u gospodarskoj strukturi prevladavalo ekstenzivno stočarstvo, zemljoradnja, ribarstvo i pomorstvo, a danas

komercijalna poljoprivreda i turizam–– unutrašnji dio Konavala – komercijalno orijentirana poljoprivreda (opskrba naselja i turističkog tržišta u primorju)–– obalno područje – prevladava turizam (Cavtat)–– glavna unutrašnja naselja su Gruda (750) i Ćilipi (međunarodna dubrovačka zračna luka)

PELJEŠACPELJEŠAC

–– najveći poluotok nakon Istre (348 km2) – dug 62 km, širok 3-8 km–– smješten između Neretvanskog i Malostonskog kanala na sjeveru te Pelješkog i Mljetskog kanala na jugu–– s kopnom povezan Stonskom prevlakom (1,5 km) – više otočna, nego poluotočna obilježja


–– dva longitudinalna vapnenačka bila, između kojih se nalazi dolomitna zavala–– niži dijelovi zavale prekriveni flišem čine najvrjednije agrarne površine (Župa)–– najviši zapadni dio (Sv. Ilija, 961 m) – Pelješki kanal širok samo 1,2 km – zbog položaja u zavjetrini (zaštita od bure) u prošlosti

je imao ulogu južnih vrata srednjeg primorja – položaj Orebića na rezultirao je procvatom pelješkog pomorstva u doba jedrenjačke plovidbe

120


–– naseljen od prapovijesti; u antici i srednjem vijeku imao je razmjerno malo stanovnika–– razvijeni srednji vijek – porast trgovine i razvoj pomorstva; jači demografski razvoj–– brži porast broja stanovnika u 16. i 17. st. – doseljavanje stanovništva koje je bježalo pred Osmalijama – zbog sigurnosnih

razloga težište naseljenosti je bilo u župama (zaklonjenim padinama u unutrašnjosti podalje od mora)–– od 16. st. počinje razvoj pomorstva – stanovništvo postupno preseljava na obalu – na obali Pelješkog kanala nastaju nova

naselja Kućišta i Viganj–– padom Venecije (1797.) i Dubrovačke Republike (1806.) položaj Pelješca više nije granični – zbog razvoja pomorstva te

komercijalnog vinogradarstva i maslinarstva dolazi do brzog demografskog i gospodarskog razvoja – središte pelješkog jedrenjačkog pomorstva bio je Orebić (u drugoj polovici 19. st. pelješki jedrenjaci plovili su do Amerike i Indonezije)

–– razvojem parobrodarstva i s krizom vinogradarstva započinje velika gospodarska kriza – iseljavanje stanovništva s Pelješca–– 1900. 11 000 stanovnika – vrhunac naseljenosti–– 20. st. – iseljavanje i starenje stanovništva – danas 8000 stanovnika s poremećenim sastavom prema dobi i spolu

Suvremeno gospodarsko značenjeSuvremeno gospodarsko značenje

–– razvijene tradicionalne grane gospodarstva (proizvodnja soli, poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, ribarstvo) i turizam–– dobivanje soli u stonskim solanama – veliko značenje u prošlosti i danas (u vrijeme Dubrovačke Republike čitav Pelješac

nazvan je Stonski rat)–– poljoprivreda – najvažnije poljoprivredno područje je flišna Župska zavala (vinogradi, masline, agrumi)–– vinogradarstvo – autohtona sorta plavac mali crni od koje se u Potomju proizvodi sorta Dingač–– komercijalni uzgoj školjaka u zaljevu Bistrina (Malostonski kanal) – za potrebe turizma–– turizam – najvrjednije područje između Vignja i Orebića (Pelješki kanal)

NaseljaNaselja

–– mrežu naselja karakteriziraju mala naselja i ravnomjeran prostorni razmještaj stanovništva–– Orebić (1900) – najveće naselje i jedino naselje s više od 1000 stanovnika

središte pelješkog turizma – faktori razvoja turizma:zaštićene plaže uz Pelješki kanalsačuvana baština iz razdoblja procvata jedrenjačkog pomorstvatrajektna veza s Korčulom

–– Trpanj (680) – najveće naselje na sjevernoj obaliu prošlosti dominantna djelatnost ribarstvo, kasnije pomorstvo i trgovina (posrednik između Pelješca i Neretve)suvremeno značenje temelji se na tranzitnom položaju (trajektna veza s Pločama)suvremena rezidencijalna funkcija – odmaralište za stanovnike iz bosansko-hercegovačkog zaleđa

–– Ston (580) – središte JI dijela Pelješcasmješten na obali Stonskog kanala, na Stonskoj prevlaci (60 km SZ od Dubrovnika)zbog strateškog položaja i plodnog Stonskog polja rano naseljen (rimski castrum na brdu Starigradu, limitacija Stonskog polja, gospodarske zgrade)današnje naselje utemeljeno u 14. st. – 1333. Dubrovačka Republika kupila je Ston i Pelješac te izgradila Ston kao strateško naselje (ortogonalna shema ulica i pravilnih stambenih blokova, utvrde i 1000 m dug obrambeni zid)istovremeno je izgrađen i Mali Ston – oba Stona su povezana 4,5 km dugim obrambenim zidinama radi zaštite solane (neprocjenjiva vrijednost za Dubrovačku Republiku)danas su ostaci zidina (najduže zidine sačuvane u Europi) i utvrde važni atraktivni faktori1996. srednjovjekovna urbana jezgra teško je stradala u nizu potresauz turizam, suvremeno gospodarstvo Velikog Stona dopunjuje poljoprivreda (vinogradarstvo), a Malog uzgoj kamenica

–– Janjina (250) – naselje u unutrašnjosti uz cestu koje je zbog potapanja bila otvoreno i prema sjeveru i prema juguzbog takvog položaja i prometno-posredničke funkcije u prošlosti je imala istaknuto značenjedanas usmjerena prema luci Drače u istoimenoj uvali

–– Tab. Broj stanovnika, gustoća naseljenosti i veća naselja Dalmacije 2001. godine po regijama

Sjeverna Dalmacija Srednja Dalmacija Južna Dalmacija

121

Površina 5634 4693 1368Broj stan. (2001.) 267 000 492 000 87 000Gustoća (st./km2) 47 105 64Naselja Zadar (69 000) Split (174 000) Dubrovnik (3000)

Šibenik (37 000) Kaštela (33 000) Nova Mokošica (6000)Knin (11 000) Solin (16 000) Vela Luka (4400)Vodice (5900) Metković (13 000) Blato (3600)Biograd (5100) Makarska (13 000) Korčula (3100)Bibinje (4900) Sinj (12 000) Cavtat (2000)Drniš (3200) Trogir (11 000) Orebić (1900)Pag (2700) Omiš (6400)Benkovac (2600) Imotski (4300)Sukošan (2500) Hvar (3600)Pakoštane (2200) Supetar (3000)Privlaka (2100) Vrgorac (2100)Murter (2000)

122

Documents

Geografija Hrvatske