Georges Simenon - Maigret i (117 stranica) Poglavlje I.

rtva iz Seine

U jednom trenutku, negdje izmeu Keja Orfevres i mosta Marie, Maigret je na trenut ak zastao, ali tako kratko da Lapointe, koji je koraao pokraj njega, tu stanku uo pe nije primijetio. Meutim, u tih nekoliko asaka, u hipu koji je bio mo da manji od s ekunde, komesaru se uinilo da je opet istih godina kao mladi ovjek koji je koraao p okraj njega. Taj gaje osjeaj obuzeo, vjerojatno zbog osobita zraka to je danas bio tako svijeta o, miri ljav, ugodan. To je jutro bilo posve nalik na ona nekada nja jutra dok je ml adi inspektor, to je tek dobio mjesto u kriminalistikoj policiji koju Pari ani jo uvi jek nazivaju la Surete sigurnost, dok je mladi inspektor Maigret jo bio u javnoj slu bi i od jutra do mraka krstario pari kim ulicama. Iako je ve bio dvadeset i peti o ujka, istom je danas osvanuo prvi proljetni dan, to je bio jo prozraan od noa njeg pljuska popraenog dalekom grmljavinom. Prvi put ove go dine Maigret je ostavio ogrta u uredskom ormaru i sad je s vremena na vrijeme pov jetarac nadimao njegov otkopani kaputi. Uslijed ovog da ka pro losti on je sad, a da gotovo to nije ni primjeivao, poeo i koraa ti kao to je to inio neko ni odvi e polako, ni brzo, ni korakom besposliara koji ide u licom i promatra svijet oko sebe, a ni korakom osobe koja je krenula prema nekom odreenom cilju. Bio je stavio ruke na lea i gledao oko sebe, ulijevo i udesno, promatrajui sve one prizore koje ve odavno nije primjeivao. Budui da nisu po li daleko, nije im palo uope na pamet da se poslu e jednim od onih cr nih automobila to su nanizani ekali u dvori tu Palae pravde. Tako su dva ovjeka polako koraala kejovima. Kad su prelazili trg ispred crkve Notre Dame, popla ili su jato golubova. Pred cr kvom je ve stajao turistiki autobus, veliki uti autobus iz Kolna. Kad su pre li eljezni mosti i na li se na otoiu SaintLouis, Maigret je u okviru prozora ugledao mladu sobaricu s kapicom od bijele ipke koja je bila nalik na jedno od on ih lica iz jeftinih komedija. Mesarski pomonik istovarivao je malo dalje po iljku m esa iz jedne je kue izlazio po tar. Toga su se jutra pojavili i prvi pupoljci i drvee se blago zazelenjelo. Seina je jo uvijek visoka ree Lapointe koji do sada jo ni ta nije kazao. Rijeka je zaista bila visoka. Posljednjih mjesec dana ki a gotovo uope nije prestaj ala padati i svaku veer na vijestima su gledali nabujale rijeke, gradove i sela u kojima se razlila voda. Voda Seine bila je ukasta i nosila je otpatke, stare sand uke i granje. Dva su ovjeka i la Kejem Bourbon sve do mosta Marie. Mostom se uputi e sasvim polako. Nizvodno su ugledali sivu teglenicu na kojoj je, s prednje strane bio naslikan bijelocrveni trokut, znak rijeke kompanije. Ta se teglenica zvala Poitou, a iza n je je, s punog dna, istovarivala pijesak velika dizalica ije se stenjanje i kripa mije alo s neodreenim umom gradske buke. Druga teglenica bila je usidrena uzvodno od mosta, pedesetak metara dalje od prv e. Bila je mnogo i a i inilo se da je jutros ureena. Na njoj je umorno lepr ala belgijsk a zastava a otraga, pokraj bijele kabine, dijete je spavalo u platnenoj kolijevc i koja je bila nalik na neku vrst visee mre e. Vrlo visok mu karac svjetloplave kose gledao je prema keju kao da ne to oekuje. Brod se zvao De Zwarte Zwaan. Ta flamanska rije bila je ispisana zlatnim slovima a ni Maigret, ni Lapointe nisu joj znali znaenja. Bilo je dvijetri minute do deset sati. Dva policajca izbi e na Kej Celestins i ba k ad su se poeli spu tati niz strminu prema pristani tu na keju se zaustavi auto, iz nj ega izio e tri ovjeka i zalupi e vrata. Pazi, molim te, do li smo u isto vrijeme... Ova trojica su takoer do la iz Palae pravde, ali iz njezinog znamenitijeg dijela u k ojemu su se nalazili suci. Bili su to zamjenik dr avnog tu itelja Parrain, sudac Dan tziger i neki stari zapisniar kome se Maigret nije mogao sjetiti imena iako se s

njim susretao ve stotinjak puta. Prolaznici koji su i li ovuda po svom poslu i djec a koja su se igrala na suprotnom ploniku, nisu ni slutili da se ovdje radi o uviaj u dr avnog tu ila tva. Ovoga vedroga jutra ovaj sudski posjet nije djelovao osobito sv eano. Zamjenik tu itelja izvadi iz d epa zlatnu dozu za cigarete i nesvjesno je ponud i Maigretu koji je imao lulu u ustima. Pa da, vi pu ite lulu... sasvim sam zaboravio... Bio je to visok, vitak i otmjen ovjek i Maigret je opet pomislio, tko zna po koji put, kako je on zacijelo znamenita linost u Tu ila tvu. Sudac Dantziger, naprotiv, b ija e sasvim skromno obuen. Sudaca istra itelja ba ima svakakve vrste. Za to su onda svi slu benici Tu ila tva manjevi e nalik na ministarske pomonike i to ne samo po pona anju i otmjenosti nego i po oholosti? Hoemo li, gospodo? Si li su niz strminu poploenu neravnim kamenjem i spustili se do rijeke zaustaviv i s e nedaleko od teglenice. Je li ova? Maigret nije znao ba kao ni njegovi pratioci o kojem brodu je rije. U novinskim iz vje tajima proitao je sa eti prikaz dogaaja koji so odigrao pro le noi, a malo poslije na zvali su ga telefonom i zamolili da prisustvuje uviaju. Nije imao ni ta protiv toga. Ponovo e se nai u onom posebnom svijetu, u onoj sredini koju je vi e puta dobro upoznao. Sva se petorica uputi e prema motornoj teglenici k oja je daskom bila povezana s kopnom. Onaj krupni plavi mornar poe im u susret. Pru ite mi ruku ree on zamjeniku dr avnog tu itelja koji je i ao na elu. Za svaki sluaj, z r ne? Govorio je jakim flamanskim naglaskom. Crte lica bile su mu jako izra ene, oi svije tle, ruke sna ne, a kretao se posve nalik na one biciklistike profesionalce iz njeg ove zemlje koje gledamo na televiziji kako daju izjave poslije utrka. Ovdje se sad jae ula buka dizalice to je istovarivala pijesak. Vi se zovete Joseph Van Houtte? zapita Maigret po to je naas pogledao neki papiri. Da gospodine, zovem se Jef Van Houtte. Vi ste vlasnik ovog broda? Naravno gospodine, ako ja ne bi bio vlasnik, tko bi onda bio? Iz kabine je dopirao ugodan miris kuhinje i jela a u dnu stubi ta, koje je bilo po kriveno arenim linoleumom, povremeno se pojavljivala vrlo mlada ena. Maigret poka e rukom prema djetetu u kolijevci. Je li to va sin? To nije sin, gospodine, nego kerka. Zove se Yolande. Moja sestra se takoer zove Yo lande, a ona je kuma djetetu... Zamjenik dr avnog tu itelja Parrain osjeti da se mora umije ati, pa dade znak zapisniar u da pripremi bilje nicu. Ispriajte nam to se dogodilo. E pa, ja sam ga izvukao iz vode, a onaj drug s drugog broda mi je pomogao... On poka e prema teglenici Poitou na ijem je stra njem dijelu stajao ovjek naslonjen na kormilo i gledao prema njima kao da eka da na njega doe red. Proe remorker i nekoliko puta se oglasi sirenom plovei uzvodno i vukui za sobom etir i teglenice. Svaki put kad bi jedan od njih prolazio mimo Zwarte Zwaana, Jef Van Houtte bi dizao ruku i pozdravljao. Jeste li poznavali utopljenika? Nikad ga nisam vidio... Kako dugo ste ve usidreni kraj ovog keja? Od sino. Do ao sam iz Jeumonta a vozim kamen u Rouen... Mislio sam da emo proi kroz P ariz i zaustaviti se kraj ustave u Suresnesu da ondje prenoimo... Onda sam, odjed nom, primijetio da ne to nije u redu s motorom... Inae, znate, mi ba ne volimo noiti ovako usred Pariza. Mislim da shvaate? U daljini, ispod mosta, Maigret primijeti dvatri prosjaka a meu njima jednu gojaz nu enu koja mu se inila odnekud poznata. Onda, kako se to dogodilo? Je li on skoio u vodu? Bogme, sumnjam da je skoio, gospodine. Da se on sam bacio, onda ne bi bilo one dr uge dvojice, zar ne? U koliko sati se to dogodilo? Gdje ste vi bili? Ispriajte nam potanko cijeli noa nji dogaaj. Vi ste ovdje bacili sidro ve prije mraka.

Tako je. Jeste li zamijetili nekoga prosjaka ispod mosta? Tko bi to primijetio? Uvijek ih ovdje ima. to ste poslije toga radili? Poslije smo veerali, Hubert, Anneke i ja... Tko je Hubert? Moj brat. On radi zajedno sa mnom. Anneke je moja ena. Zove se zapravo Ana ali je mi zovemo Anneke... A onda? Moj brat je obukao najbolje odijelo i oti ao na ples. On je u tim godinama, znate. Koliko mu je godina? Dvadeset i tri. Je li sada ovdje negdje? Oti ao je u kupovinu, uskoro e se vratiti. to ste radili poslije veere? Oti ao sam pogledati motor. Odmah sam primijetio da gubi ulje pa sam ga, u namjeri da u rano jutro krenem, sam i popravio. Promatrao ih je jednoga po jednoga, malopomalo, moglo bi se rei, nepovjerljivo po put svih onih ljudi koji nemaju esto posla s policijom. Kada ste popravili motor? Sino jo nisam bio gotov. Istom sam jutros dovr io popravak. Gdje ste se nalazili kad ste zauli krik? Poe e se po glavi i zagleda se pravo u veliku palubu koja je sijala od istoe. Prvo sam se popeo na palubu da popu im cigaretu, zavirio sam uz put da vidim da li Anneke spava. Koliko je bilo sati? Oko deset sati... Ne znam vi e tono. Je li spavala? Jest gospodine. I mala je takoer spavala. Nekad, znate, plae nou jer joj probijaju zubi... Onda ste se opet vratili na posao oko motora? Jasno... U kabini nije gorjelo svjetlo? Nije, gospodine, jer mi je ena spavala. Ni most nije bio osvijetljen? Naravno da nije. to je bilo kasnije? Kasnije, ali mnogo kasnije, zauo sam brujanje motora kao da se neki auto zaustavi o negdje blizu moje lae. Nije vas zanimalo da pogledate tko je to? Nije, gospodine. Za to bih izlazio na palubu zbog toga? Nastavite. Malo kasnije sam zauo pljusak... Kao da je netko pao u Seinu? Upravo tako, gospodine. I onda? Popeo sam se uz stepenice i proturio glavu kroz otvor na palubi. to ste vidjeli? Vidio sam kako dva ovjeka tre prema automobilu... Znai da se zaista auto zaustavio negdje u blizini? Jest gospodine. I to crveni auto. Peugeot 403. Zar je bilo tako svijetlo da ste mogli odrediti koja je marka automobila? Tono iznad zida nalazi se ulina svjetiljka. Kako su izgledala ona dvojica? Onaj manji je bio u svijetlom ki nom ogrtau i bio je jako irok u ramenima. A drugi? Drugoga nisam tako dobro vidio jer je on prvi u ao u auto. Odmah je zapalio motor. .. Niste pobilje ili registarsku oznaku? Kakvu oznaku?

Broj automobila na registarskoj tablici. Zapamtio sam samo da su u broju dvije devetke i da zavr ava na 75... Kad ste zauli krik? Kad je auto krenuo... Drugim rijeima, pro lo je dosta vremena otkako je ovjek pao u vodu pa do onog trenut ka kad je zavikao? Inae biste krik zauli mnogo ranije, je li tako? I ja tako mislim, gospodine. Nou je mnogo ti e nego sada. Koliko je onda bilo sati? Bila je pro la pono... Je li na mostu bilo prolaznika? Nisam gledao gore... Iznad zida, na keju zaustavilo se nekoliko prolaznika koje je zanimalo to li to r aspravljaju ovi ljudi na brodskom mostu. Maigretu se uini da su im se i oni prosj aci malo primakli. to se tie dizalice, ona je i dalje vadila pijesak sa dna teglen ice Poitou, a istovarivala ga je na kamione koji su ekali u redu. Je li glasno zavikao? Jest, gospodine. Kakav je bio krik? Je li zvao u pomo? Naprosto je zavikao... Poslije toga nisam vi e ni ta uo. Onda... to ste vi uinili? Skoio sam u amac i odvezao ga. Jeste li vidjeli ovjeka koji se utapao? Nisam, gospodine... Nisam ga odmah ugledao... Vjerojatno je njegov krik zauo i vl asnik lae Poitou jer je trao po palubi i poku avao ne to dohvatiti motkom u vodi... Nastavite... Bilo je oito da se Flamanac napre e kako bi se prisjetio to bolje mo e, ali mu je bilo oito prilino muno pa se vidjelo kako mu znoj izbija na elu. Ovamo! Ovamo! Tako je on govorio. Tko? Vlasnik Poitoua. Jeste li ga onda ugledali? li Na tren bih ga vidio a onda bi mi opet nestao s oiju... Znai da je tijelo tonulo? Tako je, gospodine... Osim toga ga je nosila struja... A vjerojatno i va amac? Zar ne? Jest gospodine... A onda je onaj drugar skoio unutra... Tko, vlasnik Poitoua? Jef uzdahnu pomisliv i vjerojatno da njegovi sugovornici ne shvaaju ba jako brzo. Za njega je sve to bilo sasvim jednostavno i oito je u ivotu vi e puta do ivio sline priz ore. Znai da ste ga onda vas dvojica zajedniki izvukli? Tako je. U kakvom je stanju bio? Oi su mu bile jo uvijek otvorene, a kad smo ga polo ili u amac poeo je povraati... I ni ta vam nije rekao? Nije, gospodine. Je li bio upla en? Nije, gospodine. A kako je onda izgledao? Sasvim obino. Na kraju se vi e nije micao, ali mu je voda jo uvijek curila iz usta. Je li sklopio oi? Dr ao ih je otvorene, gospodine. Ja sam ve pomislio da je mrtav. Jeste li potra ili pomo? Nisam, gospodine. Naime, nisam ja potra io pomo. Znai va drug s Poitoua? Nije ni on. Odjednom nas je netko zovnuo s mosta. Znai da se neka osoba nalazila na mostu Marie? U to vrijeme ve jest. Taj nas je ovjek upitao je li to netko pao u vodu. Odgovorio sam mu da jest. Onda nam je doviknuo da e obavijestiti policiju. Je li to i uinio?

Sigurno jest jer su malo kasnije do la dva policajca na biciklima. Je li ve padala ki a? Ki a je poela padati i poelo je grmjeti u trenutku kad smo izvukli onoga tipa na bro d. Na va brod? Da... Je li vam se ena probudila? Ve je gorjelo svjetlo u kabini i primijetio sam da nas Anneke, koja se bila zaogr nula ogrtaem, promatra. Kada ste primijetili tragove krvi? Kad smo ovjeka polo ili pokraj kormila. Krv mu je curila iz otvora na glavi. Otvora? Iz rupe... Ne znam kako vi to ka ete... Jesu li policajci ubrzo do li? Gotovo odmah. A to je bilo s onim prolaznikom koji ih je pozvao? Poslije ga nisam vidio. Ne znate tko je to bio? Ne znam, gospodine. Trebalo se napregnuti pa da ovjek, ovoga svijetloga i vedroga jutra, zamisli taj noni prizor koji je Jef Van Houtte opisivao kako je najbolje znao i umio, muei se d a pronae rijei budui da je u glavi neprestano prevodio s flamanskoga. Vi vjerojatno shvaate da je prosjak, prije nego je baen u vodu, udaren po glavi? Tako ka e lijenik. Naime, policajci su pozvali lijenika. Onda su stigla i bolnika kol a. Kad su odnijeli ranjenika, morao sam oprati palubu gdje je ostala velika krva va lokva. to vi mislite kako je do lo do nesree? Ja vam to ne znam, gospodine. Ali ste rekli policajcima... Rekao sam samo ono to slutim, zar ne? Ponovite bar to. Mislim da je on spavao ispod mosta... Meutim, prije ga nikad niste vidjeli? Nisam obraao pa nju na te prosjake... Pod tim mostovima uvijek spava mnogo svijeta. .. U redu. Prema tome jedan se auto spustio niz nasip sve do obale rijeke... Crveni auto... U to sam siguran... I zaustavio se nedaleko va eg broda? On potvrdno kimnu glavom i poka e rukom prema jednoj toki na obali. Je li motor neprestano radio? Ovaj put on nijeno zavrti glavom. Ali ste uli korake? uo sam, gospodine Korake dvije osobe? Vidio sam dva ovjeka kad su se vraali prema autu... Ali ih niste vidjeli kad su i li prema mostu? Dotle sam radio pod palubom, na motoru. Mislite li da su te dvije osobe, od kojih je jedna bila u svijetlom ki nom ogrtau, udarile prosjaka po glavi i bacile ga u Seinu. Kad sam se uspeo na palubu, on je ve bio u vodi. Iz lijenikog izvje taja je oito da ranu na glavi nije mogao zadobiti prilikom pada u vodu... Na tom mjestu se ne bi mogao ozlijediti ak da je sluajno udario o obalu. Van Houtte ih pogleda kao da eli rei da se to njega nimalo ne tie. Mo emo li saslu ati i va u enu? Nemam ni ta protiv toga da razgovarate s Anneke. Ali vas ona nee razumjeti jer govo ri samo flamanski... Zamjenik dr avnog tu itelja pogleda Maigreta kao da ga eli upitati namjerava li on po staviti koje pitanje. Ali komesar samo zavrti glavom. Ako bi on ne to i htio zapit ati, uinit e to kasnije kad te gospode iz tu ila tva vi e ne bude ovdje. Kad emo moi otputovati? zapita mornar. im potpi ete izjavu. Samo nam morate tono rei kamo odlazite...

U Rouen. Morat ete nam saopavati u kojim mjestima se kanite zadr ati. Zapisniar e doi s va om izj vom da biste je potpisali. Kada? Sigurno u rano poslijepodne... Oito da se to nije svidjelo mornaru. A kad se zapravo va brat vratio na brod? Odmah neposredno nakon odlaska bolnikih kola. Hvala vam... Jef Van Houtte im ponovo pomogne da prijeu uzanu dasku i mala skupina ljudi se up uti prema mostu, a prosjaci uzmaknu e nekoliko metara pred njima. to vi mislite o svemu tome, Maigrete? Mislim da je prilino neobino. Ne dogaa se esto da tko napadne prosjaka... Ispod svoda mosta Marie nalazila se, naslonjena na kameni zid, nekakva nastamba. Iako, naravno, nije imala oblik kuice, niti bi je bilo mogue ikako okrstiti, ipak je oito u njoj neko vrijeme stanovalo ljudsko bie. Bilo je smije no vidjeti kako je ta injenica prenerazila zamjenika tu itelja i Maigre t se nije mogao obuzdati a da ne ka e Ima toga pod svim mostovima. Takvih skloni ta ima ak i preko puta Palae pravde. I policija to ne spreava. Ako im i razru imo takvo gnijezdo, oni ga sagrade malo dalje... Ta je nastamba bila napravljena od starih sanduka i od poderane cerade. Bilo je unutra tek toliko mjesta da se jedan ovjek mogao uuriti. Na podu se nalazila hrpa sl ame, poderani pokrivai i novine, a iz svega toga, usprkos propuhu, irio se jak zad ah. Zamjenik tu itelja nije elio bilo to dotaknuti, ali se zato Maigret sagnu i na brzu ruku pregleda stvari koje su se tu nalazile. Lijevak od lima pun rupa i jedna re etka slu ile su kao penica na kojoj je jo ostalo b jeliasta pepela. Pokraj te penice bilo je komadia drvenog ugljena koje je prosjak t ko zna gdje pokupio. Po to je malko ispreturao pokrivae, komesar je uspio i eprkati pr avo blago dva okrajka sasu ena kruha, desetak centimetara najprostije kobasice i, u drugom kutu, knjige kojima je, vi e za sebe poluglasno proitao naslove Sagesse od Verlainea... Les Oraisons Funebres od Bossueta... Dohvatio je svezak koji je oito dugo vremena le ao na ki i i kojeg je prosjak zacijel o izvukao iz neke kante za smee. Zapravo je to bio neki stari broj Lijenikog glasni ka... Na ao je jo i polovicu jedne knjige, i to samo drugu polovicu Memorial de SainteHel ene. inilo se da je sudac Dantziger prenera en isto toliko koliko i predstavnik Tu iteljst va. Kakvo udno tivo izusti on. Vjerojatno ga nije birao... Ispod pokrivaa, koji su bili puni rupa, Maigret je na ao ak i dijelove odjee jako isk rpanu sivu majicu umazanu bojom, koja je jednom mo da pripadala nekom slikaru, hlae od utog platna, pustene papue upljikavih potplata i pet arapa od kojih ni jedna nij e imala para. Tu je jo prona ao i kare koje na jednom kraku nisu imale vrha. Je li umro onaj ovjek? zapita zamjenik tu itelja Parrain dr ei se za svaki sluaj malo p odalje kao da se boji buha. Prije jedan sat, kad sam telefonirao u bolnicu, bio je jo na ivotu. Nadaju li se da e ga spasiti? Poku avaju. Zadobio je prelom lubanje a osim toga se lijenici boje da bi moglo doi d o upale plua... Maigret je razgledavao rasklimana djeja kolica kojima se prosjek sigurno slu io kad je obilazio kante za smee. Okrenuv i se prema onoj skupini prosjaka koja ih je jo u vijek pa ljivo motrila, pre ao je pogledom po svim licima. Neki su okretali glavu. D rugi su opet tupo buljili. Doi ti ovamo ree on eni i uperi u nju prst. Da se to dogodilo prije trideset godina dok je on bio u javnoj slu bi, znao bi ime svakoj ovoj osobi, jer je u ono vrijeme poznavao gotovu svu pari ku sirotinju. Istina, nisu se odonda ti prosjaci osobito ni izmijenili, samo to ih je danas bil o neusporedivo manje.

Gdje ti spava ? ena se nasmije i kao da mu se umiljva. Ondje... ree ona i pokaza prema mostu LouisPhilippe. Jesi li poznavala tipa kojeg su sino izvukli iz rijeke? Lice joj je bilo podbulo a dah joj je zaudarao po kiselu vinu. Prekri ila je ruke na trbuhu i zaklimala glavom. Mi smo ga zvali Doktor. Za to? Zato to je bio obrazovan... Prialo se da je nekad bio pravi lijenik... Je li ve dugo ivio pod mostovima? Vi e godina... Koliko? to ja znam... Ne brojim vam ja godine... Sama se nasmije svojoj dosjetki i maknu s lica uvojak sijede kose. Dok su joj us ta bila zatvorena, inilo se da nije starija od ezdesetak godina. Ali kad bi progov orila, ukazale bi joj se gotovo bezube eljusti, pa se inilo da je mnogo starija. Oi su joj, meutim, bile vjeito nasmijane. S vremena na vrijeme bi se okretala prema ostalim prosjacima kao da ih zaziva za svjedoke. Nije li tako? pitala bi ih ona. Oni bi zaklimali glavom iako se jo uvijek primjeivalo da se neugodno osjeaju u nazon osti policije i ove otmjeno obuene gospode. Je li ivio sam? Ovo ju je pitanje opet nasmijalo. As kime bi ivio? Je li oduvijek stanovao pod ovim mostom? Nije... Sjeam se daje bio ispod PontNeufa... A jo prije sam ga vidjela na Keju Ber cy... Je li obilazio tr nicu? Koliko je njemu bilo poznato veina ovih prosjaka okupljala se nou u velikoj tr nici i ondje tra ila otpatke hrane. Nije odgovorila je. Je li eprkao po kantama? Koji put... Prema tome, iako je imao djeja kolica, on nije pripadao onim prosjacima koji su s kupljali stare papire i krpe i zato je bilo mogue da ve tako rano lije e na poinak po d most. Najvi e je zaraivao nosei reklame na leima... to jo zna ? Ni ta. Zar nije nikad razgovarao s tobom? Naravno da jest... Ja sam ga ak ponekad i ala... Poma emo se kako znamo... Je li pio mnogo? Maigret je znao da je ovo pitanje gotovo posve suvi no budui da su oni gotovo svi o d reda pili. Obino crveno vino? Kao i svi ostali. Pio je mnogo? Nikada ga nisam vidjela pijanog... Nije on kao ja. I ona se opet nasmijala. Ja vas poznajem, znate, i znam da niste lo i. Jednom ste me preslu avali u uredu, bi lo je to jako davno, mo da prije dvadeset godina kad sam jo radila oko kapije Saint Denis. Nisi li ti to ula pro le noi? Ona poka e prema mostu LouisPhilippe kao da eli pokazati kako je on daleko od mosta Marie. Jako je daleko... Ni ta nisi vidjela? Samo svjetla bolnikih kola... Malko sam se primakla ali ne previ e da me ne pokupe i primijetila sam da su to bolnika kola. A to znate vi drugi? zapita Maigret obrativ i se trojici prosjaka. Oni su samo vrtjeli glavama i jo uvijek se dr ali sumnjiavo. Kako bi bilo da posjetimo sad i mornara s Poitoua? predlo i zamjenik tu itelja koji

se nije dobro osjeao u ovoj sredini. ovjek koji ih je doekao bio je sasvim razliit od Flamanca. I on je bio na lai zajedn o sa enom i djecom, ali teglenica mu nije pripadala nego je njome samo upravljao, i to gotovo neprestano na istoj pruzi, od pje ara na gornjoj Seini do Pariza. Zvao se Justin Goulet imao je etrdeset i pet godina. Noge su mu bile kratke a oi lukav e. Uga ena cigareta zalijepila mu se za usne. Ovdje je trebalo glasno razgovarati budui da su se nalazili blizu dizalice koja j e jo uvijek istovarivala pijesak. Fino, a? to je fino? Fino je kad nekom padne na pamet da mazne prosjaka po tintari i bune ga u rijeku. .. Jeste li ih vidjeli? Nisam uope ni ta vidio. Gdje ste se nalazili? Kad su zviznuli frajera? Le ao sam u krevetu... to ste zapravo uli? uo sam kako se netko dere... Niste li uli automobilski motor? Mo e biti, ali ih toliko neprestano prolazi obalom, gore iznad rijeke, da na to vi e ne obraam pa nju... Onda ste istrali na palubu? U pid ami... ak nisam stigao ni obui hlae... A va a ena? Ona mi je kroz san rekla Kamo ide ? Kad ste se na li na palubi, to ste onda vidjeli? Ni ta... Samo Seinu koja je tekla kao uvijek i pokoji vir... Zavikao sam Oj! Oj! d a bi mi onaj frajer odgovorio i da bih saznao gdje se nalazi... Gdje se u tom trenutku nalazio Jef Van Houtte? Flamanac? Ugledao sam ga na palubi njegova broda... Upravo je odvezivao ono svoj e korito... Kad se primakao meni, no en strujom, ja sam skoio unutra... Onaj frajer u vodi se povremeno pojavljivao na povr ini a onda opet nestajao... Flamanac ga j e poku ao dohvatiti mojom akijom... Ima li ta akija na vrhu veliku eljeznu kuku? Naravno da ima, kao i sve takve akije... Nije li se moglo dogoditi da ste ga ranili tom kukom pri poku aju da ga zakaite? Ni govora... Napokon smo ga upecali za tur od hlaa... Ja sam se lijepo nagnuo i epa o ga za noge... Je li bio onesvije ten? Oi su mu bile otvorene. Nije ni ta rekao? Bljuvao je vodu... Kasnije, kad smo se na li na Flamanevu brodu, primijetili smo da krvari. Mislim da je to sve promrsi zamjenik tu itelja kojega taj cijeli sluaj oito nije oso bito zanimao. Ja u se pobrinuti za sve ostalo rekao je Maigret. Hoete li otii u bolnicu? Malo kasnije. Lijenici tvrde da e proi nekoliko sati prije no bude u stanju da govo ri... Obavijestite me o svemu... Svakako, ne brinite... A kad su ponovo prelazili preko mosta Marie, Maigret ree Lapointeu Telefoniraj u komesarijat ove etvrti i zatra i da mi po alju jednog policajca. Gdje emo se nai efe? Ovdje. I on se dostojanstveno i ozbiljno rukovao s ljudima iz Dr avnog tu iteljstva. Poglavlje II.

To su suci? pitala je gojazna ena gledajui onu trojicu mu karaca kako odlaze. Tu itelji ispravi je Maigret. Zar to nije isto? A onda tiho zvizne i doda Gnjave se oni oko toga kao da se radi o nekoj velikoj zvjerki. Da on zbilja nije pravi doktor? Maigret joj uz najbolju volju ne bi mogao odgovoriti. Moglo bi se rei da mu se ak nije ni urilo da sazna istinu o prosjaku. Promatrao je okolinu u kojoj se sada na lazio ali se istovremeno jo uvijek prisjeao nekada njih davnih dogaaja. Lapointe se u speo i nestao iza zida na keju. Zamjenik dr avnog tu itelja, koga su pratili mali su dac i zapisniar, pazio je gdje staje nogom da ne bi uprljao cipele. Blistajui se na suncu, crnobijeli Zwarte Zwaan bio je izvana isto tako ist kao to m u je zacijelo, bila ista kuhinja. Krupni Flamanac, stojei za kormilom, gledao je o vamo, a sitna enica, koja je vi e bila nalik na dijete nego na enu i ija je plava kos a bila gotovo bijela, nagnula se nad kolijevku i mijenjala pelene djetetu. Odozgo je dopirala stalna buka automobila s Keja Celestins i jo se uvijek ula diza lica koja je istovarivala pijesak s teglenice Poitou. A usprkos svemu tome razli jegao se pjev ptica i ulo se bukanje vode. Tri su prosjaka jo uvijek stajala postrance i jedino je debela ena po la s komesarom pod most. Njezina bluza, koja je neko oito bila crvena, postala je blijedoru iasta. Kako se zove ? Lea. Zovu me Debela Lea... To ju je opet nasmijalo a od smijeha su joj se tresle goleme grudi. Gdje si bila pro le noi? Ve sam vam rekla. I nikog nije bilo s tobom? Samo Dede, onaj najmanji, onaj ondje to je okrenuo leda. Je li ti to prijatelj? Svi su mi oni prijatelji. Spava li uvijek pod istim mostom? Nekad se preselim... to vi tu tra ite? Maigret se, naime, ponovo nagnuo nad onu zbirku predmeta koji su predstavljali D oktorovu imovinu. Osjeao se ugodnije kad su oti la gospoda iz Tu iteljstva. Sad je sv e obavljao polako, bez urbe i ispod krpa je izvukao ro tilj, kotli, licu i vilju ku. Zatim natakne naoale iana okvira na kojima je jedno staklo bilo razbijeno i sve mu se zamagli pred oima. Upotrebljavao ih je samo za itanje objasni mu Debela Lea. Najvi e me udi poe on gledajui je uporno najvi e me udi to ne mogu pronai... Ali ona mu nije dala da dovr i reenicu nego je oti la dva metra dalje i iza velikog k amena izvukla litrenku u kojoj je jo do polovice bilo nekakvog vina ljubiaste boje . Jesi li ti to otpila? Jesam. Spremala sam se da istrusim i ostatak. Ionako e se pokvariti dok se Doktor vrati. Kad si uzela to vino? Jo noas, im su bolnika kola oti la... Nisi dirala ni ta drugo? Ona se uozbilji i pljune na pod. Kunem se. Vjerovao joj je. Znao je iz iskustva da se ovi prosjaci meusobno ne potkradaju. U ostalom, oni su uope rijetko krali. Ne samo zbog toga to bi odmah bili uhvaenim neg o i zbog toga to su bili nekako ravnodu ni prema imovini. Preko puta, na otoiu SaintLouis, pootvarali su se pro22 zori na rasko nim stanovima i moglo se primijetiti kako jedna ena etka kosu pred ogl edalom. Zna li gdje je kupovao vino? Vidjela sam ga vi e puta kako izlazi iz krme u Ulici AveMaria... To je jako blizu.. . Na uglu Ulice Jardins... Kako se Doktor pona ao prema ostalima? Da bi to vi e ugodila komesaru, ona se duboko zamisli. Ne bih vam znala rei... Mislim, nekako slino...

Nije nikada govorio o svom ivotu? A tko o tome govori... To se dogaa jedino kad se ovjek po teno napije... Zar on nikad nije bio pijan? Nikada po teno... Iz hrpe starih novina, koje su prosjaku slu ile kao ogrjev, Maigret izvue drvena dj ejeg konjia, areno obojenog, kome je jedna noga bila otkinuta. Ta ga igraka nije izn enadila. Nije ni Debelu Leu. Niz strminu, koja je vodila prema belgijskog teglenici, sie osoba u sandalama hod ajui nekako gipko i tiho. Bio je to mladi koji je u svakoj ruci dr ao mre u punu namir nica, iznutra su virila dva velika kruha i vrhovi paprika. Zacijelo je to bio Van Houtteov brat budui da je bio jako nalik na njega, samo to je bio mlai i nekako izra ajnijih crta lica. Na sebi je imao hlae od plavoga platna i majicu s bijelim prugama. Kad se popeo na brod razgovarao je s bratom i njegov om enom, i onda se zagledao prema komesaru. Nemoj ni ta dirati... Mo da u te jo trebati... Ako ne to sazna ... A zar ne vidite kakva sam, pa da se takva pojavim u va em uredu? Ovo ju je opet nasmijalo. Pokazav i bocu, ona zapita Mogu li je dokrajiti? On potvrdno kimnu glavom i poe ususret Lapointeu koji se vraao s policajcem u unif ormi. Policajcu je izdao nareenje da uva sve otpatke koji su bili sva Doktorova im ovina, i to sve dok ne doe strunjak iz kartoteke. A tada se, u pratnji Lapointea, uputi prema teglenici Zvvarte Zwaan. Vi ste Hubert Van Houtte? Mladi, koji je bio utljiviji ili sumnjiaviji od svog starijeg brata, samo kimne gla vom. Pro le noi ste bili na plesu? Zar se to ne smije? Bolje je govorio francuski od brata, bez onakvog naglaska. Maigret i Lapointe, k oji su ostali na obali, istovremeno podigo e glavu. Gdje ste plesali? Negdje blizu Trga Bastille... U nekoj uskoj uliici gdje ima pet est takvih lokala.. . Onaj u kome sam bio zove se Chez Leon... Jeste li ve prije ondje zalazili... Vi e puta... Prema tome vi nemate pojma o onome to se noas odigralo? Znam samo ono to mi je brat ispriao. Iz bakrena dimnjaka na palubi izlazio je dim. ena i dijete su sad bili u kabini o dakle se irio miris kuhinje koji je dopirao sve do komesara i inspektora. Kad ete nas pustiti da otplovimo? Svakako jo poslijepodne... im sudac zavr i zapisnik i donese ga va em bratu na potpis. Hubert Van Houtte takoer je djelovao umiveno, bio je uredno poe ljan, a ko a mu je bil a ru iasta i kosa svijetloplava. Malo kasnije Maigret i Lapointe ve su i li Kejom Celestins i na uglu Ulice AveMaria ugledali su krmicu s natpisom Petit Turin. Gazda, bez kaputa, stajao je na pragu . Unutra nije bilo nikoga. Mo emo li ui? Gazda ustukne udei se da ljudi njihova soja ulaze u njegov lokal. Krmica je bila siu n a i osim anka u njoj su bila jo svega tri stola za goste. Zidovi su bili obojeni j arko zelenom bojom. Sa stropa su visjele kobasice, mortadele, udnovati ukasti sirev i u obliku pretrpanih mje ina. ime vas mogu poslu iti? Vinom... Hoete li chianti? Boce presvuene slamom ispunjale su jednu cijelu policu, ali je gazda dohvatio jednu drugu bocu sa anka i natoio im vino promatrajui ih jo uvijek ispod oka i radoznalo. Jeste li poznavali nekog prosjaka koga zovu Doktor? Kako je on? Nadam se da nije umro? Poslije flamanskog sad su se suoili s talijanskim naglaskom. Poslije mirnoe Jefa V an Houttea i njegova brata Huberta suoili su se s vlasnikom gostionice koji je iro ko zamahivao rukama.

Vi ve znate to mu se dogodilo? zapita Maigret. Znam da mu se dogodila nezgoda pro le noi. Tko vam je to rekao? Jedan drugi prosjak, jutros... A to vam je zapravo rekao? Da je bila nekakva gu va kod mosta Marie i da su do la bolnika kola po Doktora. I to je sve? I jo , ini mi se, da su ga neki mornari izvukli iz rijeke... Je li kod vas Doktor kupovao vino? Vrlo esto... Pio je mnogo? Oko dvije litre dnevno... kad je imao para... A kako je zaraivao? Kao to zarauju svi oni... Ispomagao bi u tr nici ili gdje drugdje... Ili bi po ulica ma na leima nosio reklame... Osim toga ja sam mu uvijek spremno davao na veresiju ... Kako to? Zato to on nije propalice kao ostali... Spasio mi je enu... Gostioniarevu enu su vidjeli u kuhinji bila je debela gotovo kao Lea, ali mnogo ok retnija. Ti to mene spominje ? Priam kako je Doktor. Sad i ona ue u gostionicu otirui uz put ruke u pregau. Je li zbilja istina da ga je netko poku ao ubiti? Vi ste iz policije? Mislite li d a e ga spasiti u bolnici? Ne zna se jo ni ta neodreeno odgovori komesar. A od ega je on to vas spasio? Eh, da ste me samo vidjeli prije dvije godine, ne biste me prepoznali. Od glave do pete sam bila puna pri teva a lice mi je bilo crveno kao pirjano meso... Tako j e to trajalo mjesecima... U ambulanti su mi prepisali kojekakve lijekove, uzimal a sam svakakve masti to su tako smrdjele da sam se ve gadila sama sebi... Ali ni ta nije pomoglo... Osim toga gotovo uope nisam smjela jesti, a nisam ni imala teka.. . I svu su me izboli injekcijama. Gazda je slu ao i potvrdno klimao glavom. Jednog dana, kad je Doktor sjedio ondje, ondje u kutu, pokraj vrata i dok sam se alila prodavaici povra, primijetila sam kako me nekako udno promatra... Malo kasnij e mi je rekao svojim uobiajenim glasom ba kao da naruuje a u vina Mislim da bih vas mo gao izlijeiti... Zapitala sam ga je li on zaista lijenik, a on se nasmije io. Nisu m i oduzeli praksu promrmljao je. I dao vam je neki recept? Nije, zatra io je ne to para, dvije stotine franaka, sad se dobro sjeam, i oti ao je sa m po neke vreice pra ka u ljekarnu. Poslije svakog obroka popijte jedan pra ak s mlak om vodom... A ujutro i naveer umijte se jako posoljenom vodom. Mo ete mi vjerovati ili ne, ali dva mjeseca nakon toga ko a mi je postala ovakva kakva je i dan danas. .. Je li lijeio jo ikoga drugoga osim vas? Ne znam. Nije nikada mnogo govorio... Je li dolazio ovamo svakodnevno? Gotovo. Uvijek bi kupio dvije litre... Je li uvijek dolazio sam? Jeste li ga kadgod vidjeli u dru tvu s neznancima? Nisam... Nije li vam rekao kako mu je pravo ime ni gdje je neko ivio? Znam samo da je imao kerku... I mi imamo kerku koja je sada upravo u koli... Jednom , kad ga je ona pogledala nekako zaueno, rekao joj je Ne boj se... i ja imam kerkic u... Nije li Lapointeu bilo udno to je Maigreta toliko zaokupio sluaj toga prosjaka? U n ovinama e mu zacijelo posvetiti svega nekoliko redaka. Meutim, Lapointe nije znao, jer je bio jo premlad, da se komesaru, prvi put otkako je u detektivskoj slu bi, dogodilo da je do ivio takav sluaj da netko poku a ubiti obin og prosjaka. Koliko sam vam du an?

Ne biste li popili jo jednu a icu? U zdravlje sirotog Doktora. Iskapili su jo jednu a u, a Talijan mu nije dopustio da je plati. Zatim prijeo e most M arie. Nekoliko minuta kasnije uo e u sivu ve u bolnice HotelDieu. Trebalo se prvo nad ugo i na iroko obja njavati s tvrdoglavom i neprijaznom enom koja je sjedila iza neke re etke. Ne znate kako se zove? Znam samo da ga prosjaci po kejevima zovu Doktor i da su ga bolnika kola dovezla ovamo pro le noi... Noas ja nisam bila ovdje... Na kojem je odjelu? Ne znam... Maloas sam upravo telefonski razgovarao s jednim internistom, a on mi je spomenuo operaciju... Znate li ime internista s kojim ste razgovarali? Ne znam. Okretala je ovamo onamo stranice nekog spiska i dvatri puta telefonirala. A kako se vi zovete? Komesar Maigret. Oito da ovo ime eni nije ni ta znailo budui da ona mirno ponovi u slu alicu Komesar Maig ret. Napokon, po to je bilo tako pro lo ve punih deset minuta, ona uzdahnu i ree kao da im i ni veliku milost Poite stubama C... Popnite se na trei kat... Ondje ete potra iti glavnu bolniarku... Susretali su bolniarke, mlade lijenike, bolesnike u bolnikim uniformama i kroz otvo rena vrata zamjeivali redove kreveta. Na treem katu su opet morali ekati jer je glavna bolniarka ivo raspravljala s dvojic om mu karaca kojima je oito odbijala ono to su tra ili. Ne mogu ja tu ni ta uiniti rekla im je napokon Obratite se na upravu. Nisam ja izmi slila propise... Oti li su mrmljajui sebi u bradu neke psovke, a ona se obratila Maigretu. Vi ste do li onome prosjaku? Da, ja sam komesar Maigret... ponovio je on. Poku ala se prisjetiti tog imena. Ni njoj nije bilo poznato. Bolnica je pripadala sasvim drugaijem svijetu, svijetu soba s brojevima, poredanih kreveta kojih su bi le pune velike dvorane i na kojima su se, kraj nogu, nalazile liste s tajanstven im znakovima. Kako mu je? Mislim da ga je upravo preuzeo profesor Magnin... Jesu li ga operirali? Tko vam je priao o nekoj operaciji? Ne znam... Ja sam mislio... U ovoj se sredini Maigret osjeao nelagodno i zbunjeno. Pod kojim imenom ste ga zaveli u spisak? Valjda pod onim koje mu je u legitimaciji. Je li kod vas ta legitimacija? Mogu vam je pokazati. U la je u sobicu sa staklenim vratima, u dnu hodnika, ubrzo prona la umrljanu legiti maciju to je jo bila vla na od seinske vode. Prezime Keller. Imena Francois, Marie, Florentin. Zanimanje prodava prnja. Roen u Mulhouseu, BasRhin... Prema podacima iz te legitimacije, ovjek je imao ezdeset i tri godine a stanovao j e u Parizu, na Trgu Maubert, u kui koju je Maigret poznavao i koja je bila slu beno prebivali te mnogih pari kih prosjaka. Je li se osvijestio? Ona je ve bila pru ila ruku da prihvati legitimaciju, ali je on strpa u d ep. Progunal a je To nije dopu teno... Prema na im propisima... Je li Keller u zasebnoj sobi? to vam jo ne bi palo na pamet? Odvedite me k njemu...

Malo je oklijevala a onda ipak pristade. to me briga, nagodite se s profesorom... Krenula je ispred njih i otvorila vrata kroz koja su ugledali dva niza kreveta. Nijedan nije bio prazan. Veina je bolesnika le ala irom otvorenih oiju dvojicatrojica , u dnu dvorane, stajala su, odjevena u bolnika odijela i tiho razgovarala. Pred jednim krevetom, u sredini sobe, skupilo se desetak mladia i djevojaka, u bi jelim ogrtaima i kapicama, oko malena zdepasta ovjeka, kratko podrezane kose, takoe r u bijelom, koji im je dr ao predavanje. Sad ga ne mo ete smetati... Vidite da radi... Ipak je u la i apnula profesoru nekoliko rijei u uho, tako da je on pogledao Maigret a i zatim opet nastavio predavati studentima. Zavr it e za nekoliko trenutaka. Zamolio vas je da ga priekate u njegovoj sobi... Odvela ih je u profesorovu sobu. Bila je to malena prostorija u kojoj su se nala zile dvije stolice. Na stolu, u srebrnu okviru, primijetili su fotografiju ene i troje djece ije su se glave dodirivale. Maigret je naas oklijevao, a zatim ipak ispraznio lulu u pepeljaru punu opu aka i i znova je napunio. Oprostite to ste morali ekati, gospodine komesare... Kad mi je bolniarka rekla da s te ovdje, bio sam iznenaen. Dopustite, ipak je udno... Nije li i on zaustio da ka e kako mu je udno to se toliko brinu oko obinog prosjaka? Nije dorekao. Sluaj je dosta obian, zar ne? Ne znam jo gotovo ni ta, i ba raunam na vas i nadam se da ete mi vi pomoi da neke stvar i razjasnim... Vrlo pristojan lom tjemene kosti, ali dosta jednostavan, na svu sreu. Vjerojatno vam je moj asistent to ve jutros saopio telefonom... Onda mu jo nisu bili snimili glavu. Sad ve imamo snimke... Mogao bi se izvui, jer mi se ini da mozak nije ozlijeen... Je li do loma moglo doi prilikom pada na obalu? Ni govora... Taj je ovjek sna no udaren te kim predmetom, ekiem, francuskim kljuem ili r ecimo eljezom za demontiranje automobilskih guma... I od toga je izgubio svijest? Tako je temeljito izgubio svijest da je jo sada u komi i da bi mogao u takvom sta nju ostati jo nekoliko dana... Meutim, svakog asa se mo e dogoditi i da se osvijesti. .. Maigret je u sebi zamislio obalu rijeke, Doktorovu nastambu, prljavu vodu koja j e protjecala svega nekoliko metara daleko i prisjetio se rijei flamanskog mornara . Oprostite to vas gnjavim... Recite mi je li on samo jednom udaren u glavu... Jeda n jedini put? Za to me to pitate? To bi moglo biti vrlo znaajno... Na prvi pogled sam pomislio daje mo da udaren vi e puta... Za to? Zato to mu je jedno uho ranjeno i to na licu ima vi e ozljeda koje nisu osobito dubo ke... Meutim, kad smo ga obrijali, malo sam ih bolje pregledao... I to ste zakljuili? Gdje se to dogodilo? Ispod mosta Marie. U tunjavi? ini mi se da nije bilo tunjave. Taj je ovjek le ao, ini se, mo da i spavao i u tom trenu tku su ga napali... Je li mogue, prema va em strunom mi ljenju? Posve mogue... I vi mislite da je odmah izgubio svijest? Ja sam gotovo posve siguran u to... I, poslije ovoga to ste mi saopili, jasno mi j e odakle potie rana na uhu i ogrebotine po licu... Na li su ga u Seini, zar ne?... Ove sekundarne ozljede jasno ukazuju na to da su napadai, umjesto da ga bace u vo du, vukli tijelo po obali... Ima li pijeska na keju? U blizini istovaruju pijesak iz lae. Na ao sam pijeska u tim ranama.

Prema va em mi ljenju je, dakle, Doktor... Tko? zaudi se profesor. Tako su ga naime zvali prosjaci s kejeva... Mogue je da je on zaista neko bio lijen ik. Povrh svega bio je to i prvi lijenik na kojega je komesar u svojoj tridesetog odi njoj slu bi nai ao ispod pari kih mostova. Neko je ondje susreo biv eg profesora kemije iz neke provincijske gimnazije, a nekoliko godina kasnije enu koja je svojedobno bila slavna cirkuska jahaica. Siguran sam da je le ao a mo da ak i spavao kad ga je napada udario... ili mo da napadai. .. Udario je samo jedan, jer postoje tragovi samo jednog udarca... To je tono... Izgubio je svijest i mogue je bilo pomisliti da je mrtav... Vrlo vjerojatno... Umjesto da ga ponesu, vukli su ga uza Seinu i gurnuli ga u vodu... Lijenik je slu ao ozbiljna lica i razmi ljao. Zvui li vam to vjerojatno? nastavljao je dalje uporni Maigret. Sasvim vjerojatno. Je li s medicinskog stanovi ta mogue da je taj ovjek, kad je ve jednom pao u rijeku i kad ga je struja ponijela, ipak uspio zavikati? Profesor se poe a po glavi. Zaista me mnogo pitate i nezgodno mi je da vam kategoriki odgovaram... Recimo da to ne smatram moguim... Od dodira svje e vode... Hoete li rei, da se osvijestio? Mo da ak i nije... Bolesnici u komi govore i miu se... Mo e se ak pretpostaviti... Nije ni ta rekao dok ste ga pregledavali? Zastenjao je svega nekoliko puta. Svjedoci tvrde daje imao irom otvorene oi kad su ga izvukli iz vode... To ne znai ni ta... Vjerujem da biste ga rado vidjeli? Doite sa mnom... Odvede ih ponovo do vrata one velike sobe. Glavna bolniarka promatrala ih je zaueno i gotovo prijekorno dok su prolazili pokraj nje. Bolesnici su iz kreveta pratili pogledom trojicu ljudi koji zastado e kraj uzglavl ja jednoga kreveta. Neete mnogo vidjeti... Zaista, nisu vidjeli ni ta osim zavoja na glavi i na prosjakovom licu iz kojih su izvirivale jedino oi, nosnice i usta. Kolika je, u postocima, vjerojatnost da e se izvui? Sedamdeset posto... Mo emo rei ak i osamdeset posto, jer mu je srce jo jako... Zahvaljujem vam na svemu Obavijestit emo vas im se osvijesti... Ostavite svoj broj telefona glavnoj bolniark i. Bilo je ugodno ponovo se nai vani, promatrati sunce, prolaznike, utocrveni autobus koji je iskrcavao turiste ispred crkve NotreDame. Maigret je opet hodao utke prekri iv i ruke na leima, a Lapointe, shvaajui da komesar ra zmi lja, izbjegavao ga je osloviti. Uo e u ve u Palae pravde, prodo e cijelo glavno stubi te koje je, obasjano suncem, izgleda lo jo pra njavije, i uo e napokon u komesarovu sobu. Komesar odmah otvori prozor, i to irom, i zagleda se u niz teglenica koje su se s pu tale niz rijeku. Treba poslati nekoga odozgo da pregleda njegove stvari... Odozgo je znailo iz kartoteke, i odnosilo se na strunjake za ustanovljavanje ident iteta. Najbolje bi bilo otii kamionetom po njegove stvari i prenijeti ih ovamo. Nije se bojao da bi drugi prosjaci mogli ukrasti neke od Doktorovih predmeta, al i se zato i te kako bojao lopova meu pari kom djeurlijom. A ti e dotle otii u prometni odjel... Sumnjam da ima jako puno crvenih Peugeota 403 u Parizu... Pronai sve brojeve u kojima su dvije devetke... Uzmi koliko god ti t reba ljudi i obii sve vlasnike... Razumijem, efe. Kad je ostao sam, Maigret je sredio lule i pregledao bilje ke koje su mu se nakupi le na pisaem stolu. Budui da je bilo tako lijepo vrijeme, naas je bio u isku enju da svrati na ruak u gostionicu Dauphine, ali se na kraju krajeva ipak odluio otii kui.

U to je doba blagovaonica u njegovu stanu bila obasjana suncem. Gospoa Maigret je imala na sebi dugaku haljinu s ru iastim cvjetovima koji su podsjeali na onu bluzu, gotovo isto tako ru iastu, to ju je nosila Debela Lea. Zami ljeno je jeo teleu jetricu kad li ga je ena zapitala O emu razmi lja ? O onom prosjaku... Kojemu prosjaku? O jednom tipu koji je mo da neko bio lijenik. to je uinio? Ne znam to je uinio. Njemu su smrvili glavu dok je spavao ispod mosta Marie... Zat im ga bacili u vodu... Je li umro? Mornari su ga pravovremeno spasili... to su ti napadai imali protiv njega? To se i ja pitam, a osim toga da zna da je iz kraja odakle je i tvoj urjak... Sestra gospoe Maigret ivjela je u Mulhouseu zajedno s mu em koji je bio in enjer. Maig retovi su joj dosta esto dolazili u posjetu. Kako se zove? Keller... Francois Keller... Nevjerojatno je da mi je to ime nekako poznato... Ondje je to prezime dosta ra ireno... Kako bi bilo da telefoniram sestri? On slegnu ramenima. Za to i ne bi? Mislio je da to nee puno koristiti ali e bar razv eseliti enu. im je iznijela kavu na stol, nazvala je Mulhouse, svega nekoliko minuta ekala na v ezu i za to vrijeme poput osobe koja se nastoji nekoga prisjetiti, jedva ujno mic ala usnama Keller... Francois Keller... Mulhouse se javio. Halo.. Halo... Da, gospoice, ja sam tra ila Mulhouse... Jesi li to ti, Florence? Da ?... Ja sam, ja... Ma ne, ni ta se nije dogodilo... Iz Pariza... Kod kue sam... On je tu, pokraj mene, pije kavu... Dobro je, zdrav je... Sve je u redu... I ovdje. .. Napokon je do lo proljee... Kako su djeca... Gripa? Ja sam je imala pro log tjedna ... Ma ne, nije bila te ka... uj me... Nisam ti samo onako telefonirala... Sjea li se mo da sluajno ovjeka koji se zove Keller?... Francois Keller... to?... ekaj da ga pit am... Ona se okrenu prema Maigretu i zapita Koliko mu je godina? ezdeset i etiri. ezdeset i etiri... Da... Nisi ga osobno poznavala... to ka e ? Nemojte me prekidati, go spoice, halo.. Da, bio je lijenik... Ve se pola sata uzaludno poku avam prisjetiti tk o mi je to o njemu govorio... Ti misli da mi je to govorio tvoj mu ?... Da... ekaj m alo... Da... Ja sve ono to ti ka e ponavljam ovome mojemu koji se, ini mi se, ne to uzr ujava... Znai da se vjenao gospoicom Merville... A tko su bili ti Mervilleovi... to, savjetnik na dvoru?... Znai da se o enio kerkom dvorskog savjetnika... Izvrsno... A on je umro... Ve davno... Dobro... Nemoj se uditi to sve ponavljam, ali bih drugaij e mogla zaboraviti... Stara obitelj iz Mulhousea... Djed je bio gradski naelnik i ... ne ujem dobro. Njegov kip... Mislim da to nije va no... Nije nimalo va no ako ne zna pouzdano... Halo.. Keller se o enio njome... Jedinica... U Ulici Souvage?... Br ani par je ivio u Ulici Souvage. Nastran tip?... Za to?... Ne zna ni ti pravo... Ah, da... Shvaam... Pogledala je prema Migretu, a po izrazu se moglo zakljuiti kako nastoji rei da ini sve to mo e. Da... da. Vrlo va no to nije zanimljivo... S njim ovjek nikada nije naisto... Koji pu t mu najvi e vrijedi nekakva neva na sitnica... Da... Koje godine?... Znai da je odon da pro lo gotovo dvadeset godina... Naslijedila je veliki imutak neke tetke, a on je onda nestao... Ne odmah... ivio je jo godinu dana zajedno s njom... Jesu li ima li djece?... Djevojicu? S kime? S Rousseletom, tvorniarom lijekova?... Ona stanuje u Parizu?... Gospoa Maigret ponovi svom mu u Imali su curicu koja se udala za mlaeg Rousseleta, sina tvorniara lijekova, sada iv i u Parizu. A onda se opet prihvati slu alice Jasno... Slu aj me dobro... Poku aj o njemu saznati t

o vi e mo e ... Da... Hvala ti... Poljubi mu a i djecu u moje ime. Zovi me kad god hoe ... Ja uope ne izlazim... ulo se kako alju poljupce jedna drugoj. A onda se gospoa Maigret ponovo obrati insp ektoru. Bila sam sigurna da mi je ime poznato. Jesi li shvatio o emu se radi? Zbilja mi s e ini da je taj Francois Keller bio lijenik. O enio se kerkom suca... A taj sudac je umro malo prije vjenanja. A to je s majkom? zapita je on. Ona ga o tro pogleda kao da ne mo e dokuiti ka e li on to ironino. Nemam pojma. Florence mi nije ni ta rekla... Jo prije dvadeset godina gospoa Keller je postala nasljednice jedne od svojih tetaka... Sad je jako bogata... Doktor je bio malko nastran, neki udak... Jesi li uo to sam rekla? Divljak, kako je rekla mo ja sestra... Iselili su se iz kue i nastanili se u nekoj iznajmljenoj kui pokraj k atedrale... Jo je godinu dana ostao s njom a onda iznenada bez traga nestao... Fl orence e telefonirati svojim prijateljicama, osobito onima starijima, kako bi sku pila novih podataka... Obeala je da e me onda nazvati... Zanima li te da uje jo togod od nje? Sve me zanima uzdahnu on ustav i iz naslonjaa i uputi se do police da izabere neku lulu. Misli li da e zbog ovoga posla morati u Mulhouse? To jo ne znam. Hoe li me povesti sa sobom? Oboje se nasmije i e. Prozor je bio otvoren. Obasjavalo ih je sunce i podsjealo ih na skore praznike. Dovienja, vidjet emo se naveer... Zapisat u sve to mi ka e... ak ako nam se ti bude ru , njoj i meni... Poglavlje III. Mladi Lapointe obilazio je cijeli Pariz u potrazi za crvenim Peugeotima 403. Ni Janvier nije bio u svojoj uredskoj sobi budui da su ga bili pozvali u rodili te gdj e je hodao goredolje u hodniku oekujui da mu ena rodi etvrto dijete. Radite li ne to neodlo no, Lucase? Ovaj posao mo e priekati, efe. Svratite naas u moju sobu. Pozvao ga je da ga po alje u bolnicu HotelDieu i zatra i Doktorove stvari i garderob u. Na to se jutros nije sjetio. Sigurno e vas slati od sobe do sobe i protivit e se stavljajui vam pred nos kojekak ve bolnike propise... Zato je najbolje da ponesete sa sobom neku preporuku koja e na njih djelovati i na kojoj treba da bude to je mogue vi e igova... A tko da mi potpi e? Potpi ite sami... Za njih su najva niji igovi... Volio bih doi do otisaka prstiju dotin oga Francoisa Kellera... Zapravo e biti najjednostavnije ako ja telefonski nazove m upravitelja bolnice... S ruba prozora promatrao ih je vrabac i gledao to to oni zapravo rade u tom svom ljudskom gnijezdu, jer njemu se, u njegovim oima, ta soba sigurno inila ljudskim g nijezdom. Maigret je vrlo obazrivo nagovijestio posjet brigadira Lucasa, i sve j e pro lo da ne mo e biti bolje. Nee biti potrebna preporuka rekao je on objesiv i slu alicu. Odvest e vas ravno do upr avitelja koji e vas sam dalje voditi... Malo kasnije ostade posve sam i uze listati pari ki telefonski imenik. Rousseler... Rousselet... Amedee... Arthur... Aline... Bila je tu sva sila Rouss eletova, ali ipak nade, ispisano masnim slovima Farmaceutski laboratorij Rene Rousselet. Laboratorij se nalazio u etrnaestoj pari koj etvrti, nedaleko Vrata Orleans. Ispod t oga bila je ispisana i adresa privatnog stana Rousseleta. Bulevar Suchet, esnaest a etvrt. Bila su dva i pol sata. Napolju je jo uvijek bilo onako vedro, a maloas je prohuja o vjetar koji je uzdigao pra inu i nagovijestio oluju.

Halo.. Da li bih mogao razgovarati s gospoom Rousselet... Odgovorio mu je ozbiljnan vrlo ugodan enski glas A tko je treba? Komesar Maigret iz kriminalistike policije... Naas je za utjela a onda ponovo zapita la Mo ete li mi rei o emu se radi? To mogu rei samo lino njoj... Ja sam gospoda Rousselet. Jeste li vi roeni u Mulhouseu i je li va e djevojako prezime Keller? Tako je. Volio bih se sastati s vama, ako je ikako mogue, i to to prije... Bih li vas mogao posjetiti u va em stanu? Dolazite li da mi saopite neku lo u vijest? Samo bih do ao po neke podatke. Kada biste voljeli doi? Najvi e bih volio da se uputim odmah... uo je kako se ona nekom obraa, vjerojatno djetetu Pusti me dok razgovaram, Jeannot ... Osjeao je da je iznenaena, uznemirena ali i radoznala. ekam Vas, gospodine komesaru... Na je stan na treem katu... Jutros mu se tako svidio onaj divni ugoaj na kejevima koji ga je podsjeao na stare uspomene, i to prije svega na onolike etnje s gospoom Maigret, kad su hodali uz S einu s jednog kraja Pariza na drugi. Isto je tako volio i one mirne avenije, rasko ne kue i drvee otmjenih etvrti kroz kakve je sad prolazio u malenom policijskom autu kojim je upravljao inspektor Torrence. Da li da i ja poem s vama, efe? Mislim da je bolje da me prieka . U kuu se ulazilo kroz vrata od kovanog eljeza, sva u staklu i kroz ve u koja je bila oblo ena bijelim mramorom. Prostrano dizalo uspinjalo se posve tiho i pri tome se ne bi ni zatreslo, ni za kripalo. Jedva to je dotaknuo zvonce kad se vrata otvori e i sobar u bijelom kaputu pograbi njegov e ir. Izvolite ui, ovuda... U predsoblju je ugledao crveni balon, lutku na sagu a malo dalje je primijetio d adilju, koja je malenu djevojicu, svu u bijelom, odvodila nekamo duboko u hodnik. Otvori e se jo jedna vrata, vrata budoara iz kojeg se prelazilo u veliki salon. Izvolite ui, gospodine komesaru... Maigret je ocijenio da joj je negdje oko trideset i pet godina. Alije djelovala mlae. Bila je crna i odjevena u laganu haljinu. Pogled, koji joj je bio blag i nj e an kao i glas, bio je ve upitan i vidjelo se, dok je sluga jo zatvarao vrata, da j edva eka saznati o emu je rije. Sjedite... Sve otkako ste mi telefonirali, neprestano razmi ljam o tome... Umjesto da odmah prijee na sr stvari, Maigret mehaniki upita Imate li vi e djece? etvoro... Jedanaest godina, devet godina, sedam godina i tri godine... Oito da je to bilo prvi put da joj je u stanu neki policajac, pa zato uope nije sk idala oiju s njega. Isprva sam pomislila da se ne to dogodilo mom mu u... Je li on u Parizu? Trenutno nije. Na nekom je kongresu u Bruxellesu i malo as sam s njime telefonski razgovarala. Sjeate li se dobro svog oca, gospodo Rousselet? inilo se da se malko opustila. Svu da uokolo bilo je cvijee a kroz velike prozore naziralo se drvee u obli njoj Boulogneskoj umi. Sjeam ga se, naravno... Iako... Kao da je oklijevala da ka e to dalje. Kad ste ga posljednji put vidjeli? Bilo je to jako davno... Meni je onda bilo trinaest godina. U to vrijeme ste jo ivjeli u Mulhouseu? Da... U Pariz sam preselila istom poslije vjenanja... Znai da ste u Mulhouseu upoznali svog budueg mu a? U La Bauli gdje smo majka i ja odlazile svake godine... ulo se kako djeca u hodni cima viu, galame, tre.

Oprostite, samo tren... Ona zatvori za sobom vrata i tiho, ali prilino o tro ne to ree. Oprostite, molim vas... Danas nemaju kolu i ja sam im bila obeala da emo izii u etnju ... Biste li prepoznali svog oca? Mislim da bih... Svakako... Izvadio je iz d epa Doktorovu osobnu. Prema datumu kada je osobna izdana inilo se d a je fotografija stara oko pet godina. Bila je to jedna od onih fotografija kakv e mo ete snimiti pred automatskim kamerama po velikim robnim kuama, na eljeznikim sta nicama pa ak i na policijskoj prefekturi. Francois Keller se za fotografiranje nije obrijao, niti se uope imalo dotjerao. O brazi su mu bili obrasli bradom dugakom dvatri centimetra koju je zacijelo povrem eno podrezivao karama. Kosa mu je oito ve otpala a pogled mu je bio tup i ravnodu an. Je li to on? Dr ala je legitimaciju drhtavom rukom i nagnula se da bolje vidi. Zacijelo je bila kratkovidna. Ne bih mogla rei da mi je ovakav ostao u sjeanju, ali sam gotovo posve sigurna da je to on... Nagnula se jo vi e. Kad bih imala povealo, mogla bih... ekajte malo... Idem po povealo... Odlo ila je legitimaciju na stoli, izi la iz sobe i za nekoliko trenutaka se vratila s povealom. Imao je o iljak, malen ali dubok o iljak iznad lijevog uha... ekajte... Te ko ga je razaznati na ovoj fotografiji, ali mi se ini daje ipak tu... Pogledajte i vi sami... I on je pogledao kroz povealo. Ako se dobro sjeam, mislim da se ranio ba radi mene... etali smo se u prirodi, jedn e nedjelje... Bilo je jako vrue i livada je bila puna makova... Htjela sam ubrati jedan cvijet. Ali to je polje bilo ograeno bodljikavom icom... Bilo mi je jedva o sam godina... Otac je razmaknuo icu kako bih se mogla provui... Dr ao je nogu na ici i nagnuo se naprijed... udno je kako sam dobro zapamtila taj prizor, kad sam inae toliko toga zaboravila... Sigurno mu se noga odmaknula i ica je odskoila zabiv i mu se u lice... Majka je pomislila daje dobio po oku... Jako je krvario... Oti li smo do jedne ene da potra imo vodu i nekakav zavoj... A o iljak je zauvijek ostao... Dok je tako govorila, neprestano je uzbueno promatrala Maigreta i moglo se pomisl iti da se gotovo pribojava trenutka kada e joj on saopiti pravi razlog svoje posje te. Je li se njemu to dogodilo? Noas je ranjen, i to u glavu, ali lijenici misle da mu je ivot izvan opasnosti... I to se dogodilo u Parizu? Da... na obali Seine... Onaj tko ga je napao ili oni, ako ih je bilo vise bacio ga je zatim u vodu... Nije skidao pogleda s nje pratei svaku kretnju kojom je doekivala njegovo saopenje, a ona opet nije ni poku avala izmai njegovom strogom pogledu. Znate li kakav je ivot provodio va otac? Ne znam ba sasvim tono. Kako to mislite? Pa on nas je napustio... Onda ste imali trinaest godina, kao to ste mi malo prije rekli... Sjeate li se nje gova odlaska? Ne sjeam se... Jednoga jutra sam primijetila da ga vi e nema u kui a kako sam se zaud ila, majka mi je objasnila da je oti ao na neko dugo putovanje... Kada ste saznali gdje je? Nekoliko mjeseci poslije majka mi je saopila da je u Africi, duboko u d ungli, i da ondje lijei crnce. Je li to bila istina? Mislim da jest... Uostalom, ne to kasnije su nam o njemu priali ljudi koji su ga on dje zaista i sreli... ivio je u Gabonu u ambulanti koja se nalazila stotinjak kil ometara daleko od Librevillea... Je li dugo ondje ostao? Najmanje nekoliko godina... Neki ljudi u Mulhouseu su smatrali za njega da je ne

ka vrst sveca... A drugi opet... ekao je da ona dorekne, ali je oklijevala. Drugi su opet tvrdili da je usijana glava, da je sulud... A va a majka? Mislim da je mama jednom zauvijek digla ruke od njega... Koliko godina ona ima danas? Pedeset i etiti... Ne, pedeset i pet... Sad se sjeam da joj je ostavio pismo koje ona meni nije nikada pokazala i u kojem joj priopava da se zacijelo vi e nikada nee vratiti i da je spreman da joj da rastavu... Je li se rastala? Nije. Mama je velika katolikinja... Zna li sve to va mu ? Naravno da zna. Ni ta nismo skrivale od njega... Jeste li isto tako znali da se va otac vratio u Pariz? Njoj brzo zatrepta e kapci i Maigretu se uini da je htjela slagati. Jesam i nisam... Ja ga nisam nikada vidjela... Mama i ja nismo znale pouzdano da je ovdje... Meutim, neki ovjek iz Mulhousea joj je tvrdio da je na bulevaru Saint Michele sreo ovjeka koji je nosio reklamu na leima i koji je neobino nalik na mog o ca... ovjek, koji nam je to rekao, stari je mamin prijatelj... Navodno ga je zovn uo po imenu i da se na to ovjek stresao iako se pretvarao da ga ne pozna... Zar ni vama ni va oj majci nije palo na pamet da se obratite policiji? A za to? On je sam izabrao svoju sudbinu... Oito da nije bio stvoren za obiteljski i vot... I nije vas zanimalo kako mu je? Moj mu i ja smo o tome vi e puta razgovarali... Pred majkom? I nju sam, naravno, mnogo ispitivala, i to prije vjenanja i poslije... Kakvo je bilo njeno mi ljenje? Te ko je to objasniti, ovako u svega nekoliko reenica... Ona ga ali... Ba kao to ga i ja alim... Iako poneki put nisam sigurna da nije sretniji ovako... I zatim ona doda nekako ti e i zbunjenije Oito je da ima ljudi koji se ne mogu prilagoditi tuem nainu ivota... napokon, i mama ... Ona ustade, nekako uzrujana, ode do prozora i pogleda napolje prije nego to e se p onovo okrenuti prema komesaru. Ja ne mogu ni ta lo e rei o njoj... I ona ima svoje posebne poglede na svijet i na ivo t... Mislim da ih mi svi imamo... Mo da je pretjerano rei da provodi svoju volju al i je sigurno da voli da se sve dogaa onako kako ona to eli... Kad je va otac oti ao, kako ste se slagali s njom? Vi emanje dobro... Bila sam sretna zbog toga to sam se udala i... Zbog toga to ste izmakli njezinoj samovolji? Pa bilo je i toga... Ona se nasmije i. Nisam ja tu nikakav izuzetak, dogaa se to mnogim drugim djevojkama... Moja majka voli izlaziti u dru tvo, primati goste, dru iti se s utjecajnim osobama... U Mulhous eu se u njenoj kui sastajalo sve to je u mjestu ne to znailo... ak dok je i va otac bio kod kue? Da, posljednje dvije godine. Za to posljednje dvije godine? Sjetio se dugakog telefonskog razgovora gospoe Maigret s njezinom sestrom i malo g a je jedilo to to e doznati ovdje vi e nego to e saznati njegova ena. Jer je mama dobila nasljedstvo od tetke... Prije toga smo, naime, ivjeli dosta sk romno, u malenoj kui... Nismo ak stanovali u lijepoj etvrti, a pacijenti mog oca bi li su uglavnom radnici... Nitko se nije mogao ni nadati tome nasljedstvu... Pres elili smo se. Mama je kupila pravu pravcatu vilu, nedaleko od katedrale i prijal o joj je to se iznad ulaznih vrata nalazio kameni grb... Jeste li poznavali obitelj svog oca? Nisam... Samo sam koji put vidjela njegova brata prije nego to je poginuo u ratu, negdje u Siriji, ako se ne varam, u svakom sluaju to nije bilo u Francuskoj...

A oca mu niste poznavali, ni majku? Ponovo se ula djeja graja ali ovaj put se ona nije uzbudila. Majka mog oca je umrla od raka kad je njemu bilo jedva petnaest godina... Otac j e vodio stolarsku i tesarsku radionicu... Mama tvrdi da je imao desetak radnika. .. Jednog jutra, dok je moj otac bio jo student, na li su ga obje ena u radionici, a zatim su otkrili da mu je poduzee bilo pred raspadom... Svejedno je va otac uspio zavr iti studije. Radio je u nekoj ljekarni. Kakav je on zapravo bio ovjek? Vrlo nje an... Ja znam da to ba nije odgovor na va e pitanje, ali to je utisak i uspo mena koju je ostavio u meni... Vrlo nje an i pomalo tu an. Je li se svaao s va om majkom? Nikad nisam ula da je podigao glas... Osim toga, kad nije bio u ordinaciji, najvei je dio dana obilazio bolesnike... Sjeam se da mu je majka zamjerala to se nimalo ne brine za sebe, to uvijek nosi jedno te isto neizglaano odijelo, to se ponekad i tri dana nije brijao... A i ja sam mu govorila, kad bi me ljubio, da me bode nje gova brada... Vjerujem da niste znali u kakvim je odnosima bio va otac sa svojim kolegama? O tome sam ne to ula jedino od mame... Samo, znate, kad je rije o njoj, te ko je odije liti ono to je istina od poluistine... Ona ne la e... Meutim, tako preudesi istinu d a bude nalik na ono to bi ona zapravo eljela... Kad se ve jednom udala za mog oca, osjeala je potrebu da ga preobrazi u neobinu izvanrednu osobu... Tvoj je otac najb olji lijenik u mjestu, govorila mi je ona, i bez sumnje jedan od najboljih u Fran cuskoj... na nesreu. Ona se ponovo osmjehnu. Dalje mo ete pogoditi sami... Nije se znao snai... Nije htio da postupa kao drugi.. . Osim toga mi je napomenula kako se moj djed nije objesio zbog skorog kraha nego zbog toga to je bio neuraste nik... Imao je i jednu kerku koja je dosta vremena provela u nekom sanatoriju. to je bilo poslije s njom? Nemam pojma... Mislim da ne zna ni majka.. U svakom sluaju oti la je iz Mulhousea.. . ivi li va a majka jo uvijek ondje? Ve se odavno preselila u Pariz. Biste li mi mogli dati njezinu adresu? Kej Orleans... 29a. Maigret se trgnu ali ona to nije primijetila. To je na otoku SaintLouis? U posljednje vrijeme je to jedan od najskupljih dijel ova Pariza... Znate li na kojem su mjestu noas napali va eg oca? Naravno da ne znam. Ispod mosta Marie... Tri stotine metara daleko od kue u kojoj stanuje va a majka. Ona uzbueno skupi obrve. To je na onom drugom rukavcu Seine, zar ne? Mamina kua gleda prema Keju Tournelle s. Ima li ona psa? Za to to pitate? Nekoliko mjeseci dok je Maigret stanovao na trgu Vosges dok su preureivali i popr avljali njihovu kuu na Bulevaru RichardLenoir, njegova ena i on su esto odlazili u e tnju prema otoiu SaintLouis. etali su se obino u ono doba dana kad su graani izvodili svoje pse na etnju po obali ili kada su ih, umjesto njih, izvodili njihovi sluge . Mama ima samo ptice... Ona mrzi pse i make... a onda naglo promijeni temu Kamo su prenijeli oca? U najbli u bolnicu, u HotelDieu... Vi biste zacijelo eljeli... Za sada jo ne... Mo da u vas kasnije zamoliti da svratite onamo kako bismo pouzdano utvrdili njegov identitet, ali sada su mu ionako glava i lice omotani zavojima.. . Boli li ga jako?

U komi je i nije svjestan niega... Za to su to uinili? To bih i ja htio saznati... Ie li posrijedi nekakva tunjava? Nije. Udarili su ga dok je, po svemu sudei, vrsto spavao... Ispod mosta? Sad i Maigret ustade. Vjerujem da ete otii i majci u posjet... Mislim da mi drugo i ne preostaje... Hoete li mi dopustiti da joj telefoniram i da je obavijestim o emu se radi? Oklijevao je. Vi e bi volio da vidi kako e ova vijest djelovati na gospou Keller kad joj je on saopi. Meutim, nije se usprotivio. Hvala vam lijepa, gospodine komesaru... Hoe li o ovome pisati i u novinama? Zacijelo je ve sada, u nekoliko redaka, meu kratkim vijestima zabilje eno ne to i o to m noa njem prepadu, ali u bilje ci sigurno nije spomenuto ime va eg oca, budui da ga jo m aloprije nisam ni ja znao... Mami e sigurno stati do toga da se cijeli sluaj pre uti... Uinit u to mogu. Ispratila ga je do vrata, a jedna mala djevojica objesila joj se dotle o suknju. Odmah emo poi u etnju, mala moja... Hajde, reci Nani da te obue... Torrence je hodao goredolje po ploniku ispred kue a mali crni auto Kriminalistike p olicije djelovao je jadno i kukavno izmeu dugakih i blistavih bogata kih automobila. Hoemo li na Kej Orfevres? Ne... Idemo na otok SaintLouis... Na Kej Orleans... Zaustavili su se pred starom kuom s ogromnom ulaznom kapijom koja je oito bila odr avana poput kakve palae. Mjedene kvake, ograda na stubi tu, stepenice, sve je bilo isto i ula teno i nigdje nije bilo ni trunka pra i ne ak je i kuepaziteljica u crnoj haljini i bijeloj kecelji, djelovala kao slu avka iz kakve otmjene kue. Imate li neki sastanak? Gospoa Keller me oekuje... Samo as, molim vas lijepo... Kuepaziteljiina sobica, kraj hodnika, bila je pravi ma li salon u kome se jae osjeao zadah la tila nego miris kuhinje. Kuepaziteljica di e telefo nsku slu alicu. Kako se zovete? Komesar Maigret... Halo... Berthe? Budi dobra i reci gospoi Keller da je tra i neki komesar Maigret... Da, on je ovdje... Da doe gore?... Hvala... Izvolite poi gore... Drugi kat, desno ... Maigret je razmi ljao o tome, dok se uspinjao stubi tem, da li su Flamanci jo uvijek usidreni na Keju Celestins ili se ve, ako je zapisnik potpisan, spu taju niz Seinu u pravcu Rouena. Vrata se otvori e prije nego to je pozvonio. Mlada i zgodna djevojka promotri komes ara od glave do pete kao da prvi put u ivotu vidi pravog pravcatog policajca od k rvi i mesa. Izvolite ovuda... Hoete li mi dati svoj e ir... Strop u stanu bio je vrlo visok i ukra en u baroknom stilu s mnogo pozlate a pokust vo je bilo bogato izrezbareno. im je u ao, zauo je cvrkutanje papigica a kad su se o tvorila vrata salona ugledao je ogromnu krletku u kojoj je bilo sigurno dvadeset ak tih papigica. Saekao je nekih deset minuta, a onda je, u znak prosvjeda, zapalio lulu. Istina, i m je u sobu u la gospoa Keller, odmah ju je izvukao iz usta. Bio je iznenaen kako je ta ena bila vitka, krhka a istovremeno i mlada. Ne bi se reklo da je vi e od deset godina starija od svoje kerke. Odjevena samo u crno i bijelo, imala je neobino sv ijetlu put i svijetle oi boje potonice. Jacqueline mi je telefonirala odmah je rekla pokazav i Maigretu rukom prema naslon jau dugaka uspravna naslona koji je bio neudoban da gore ne mo e biti. Sjela je na malenu stolicu bez naslona presvuenu nekom starom tapiserijom i dr ala se uspravno, zacijelo onako kako su je nauili jo u samostanu.

Znai, dakle, da ste prona li mog mu a... Nismo ga mi ni tra ili uzvratio je on. Ja sam se tome i nadala... Za to biste ga vi i tra ili... Svakome je dopu teno da ivi k ako hoe... Je li istina da mu ivot vi e nije u opasnosti ili ste vi to samo tako kazaI i mojoj keri da biste je umirili? Profesor Magnin tvrdi da postoji osamdeset posto vjerojatnosti da e ozdraviti... Magnin? Ja ga poznam jako dobro... Vi e puta je zalazio ovamo... Jeste li znali da je va mu u Parizu? Znala sam, iako zapravo nisam znala... Otkako je otputovao u Gabon, prije dvades et godina, sve u svemu mi se javio svega dva puta dopisnicom. A i to je bilo poet kom njegova boravka u Africi... Nije pred njim izigravala da ju je vijest rastu ila nego ga je gledala pravo u lic e kao ena koja je vina razliitim ivotnim situacijama. Jeste li sigurni da je to on? Va a kerka ga je prepoznala na fotografiji... On sad i njoj pru i legitimaciju s fotografijom. Oti la je do ormara i uzela naoale t e se pa ljivo zagledala u sliku. Na licu joj nije mogao zamijetiti traga bilo kakv om osjeaju. Jacqueline je u pravu... Istina je da se promijenio, ali bih se i ja mogla zakle ti da je to Francois. Ona podi e glavu. Je li istina da je ivio svega nekoliko metara odavde? Ispod mosta Marie. A ja vam prelazim preko tog mosta bar nekoliko puta tjedno jer mi jedna prijatel jica stanuje na drugoj obali Seine... Zove se gospoda Lambois... Sigurno je znat e po imenu... Njezin mu ... Maigret nije saekao da sazna na kakvom se visokom polo aju nalazi mu gospoe Lambois. Znai da niste nikada vidjeli mu a sve otkako je oti ao iz Mulhousea. Nijednom. Nije vam ni pisao, niti se javljao telefonom? Osim one dvije dopisnice, nisam nikada imala nikakvih vijesti od njega... Bar ni kakvih neposrednih vijesti. A jeste li posredno to znali? i Koji put bih se kod prijatelja sastala s biv im guvernerom iz Gabona gospodinom Perignonom koji me pitao jesam li u kakvom rodu s doktorom Kellerom. ta ste vi odgovorili? Rekla sam istinu... Bio je nekako zbunjen... Morala sam na silu izvlaiti iz njega da mi ne to ka e o mu u... Napokon mi je rekao da Francois nije na ao ondje ono to je tr a io. A to je tra io? On vam je idealist, razumijete li... Nije bio stvoren za ovaj moderni ivot... Pos lije onog prvog razoaranja u Mulhouseu. Maigret se iznenadio. Zar vam kerka nije o tome govorila? Istina, ona je bila jo onda tako mala i tako j e rijetko viala oca! Vidite, umjesto daje stekao krug pacijenata kakav bi njemu o dgovarao... Hoete li malo aja?... Neete? Oprostite mi to u se ja poslu iti, ali u ovo vrijeme uvijek pijem aj... Pozvonila je. Moj aj, Berthe... Samo za vas? Da... to da vam ponudim, gospodine komesaru? Viski? Ni ta?... Kako elite... Da, to sa m ono rekla?... Ah, da... Zar ne postoji jedna knjiga koja se zove Sirotinjski l ijenik? Ili mo da Seoski lijenik?... Eto, vidite, moj mu je neka vrst lijenika za siro tinju i da ja sluajno nisam dobila nasljedstvo od tetke ubrzo bismo osiroma ili kao i njegovi pacijenti... Inae, mu to ne zamjeram... To je bilo u njegovoj prirodi. .. I njegov otac... Ali nije va no... U svakoj obitelji ima takvih problema... Zazvonio je telefon. Oprostite... Halo! Da ja sam... Alice, ti si! Da, da, draga... Mo da u malko zakasn

iti. Ni govora! Jako dobro, naprotiv... Jesi li vidjela Lauru? I ona e doi?... Ne mogu dulje s tobom razgovarati jer imam posjet... Da, da... priat u ti poslije... Dovienja... Vratila se i sjela sva nasmijana. To je ena ministra unutra njih poslova. Poznajete li je? Maigret samo poka e glavom d a je ne poznaje i gotovo nesvjesno strpa lulu u d ep. Papigice su mu i le na ivce, a isto tako i ovi neprestani prekidi. Sad je, naime, opet u la djevojka i donijela aj . Uvrtio je sebi u glavu da postane bolniki lijenik i gotovo dvije godine se priprem ao za natjeaj... Da poznajete Mulhouse, svatko bi vam ondje rekao da su nevjeroja tno nepravedno postupili prema njemu. Frangois je zacijelo bio najbolji, najspos obniji... Osim toga mislim da bi mu to mjesto odgovaralo... Ali naravno, kao i u vijek, izabran je tienik neke ugledne osobe... Meutim, ipak to nije bio razlog da s e svega odrekne... Vi mislite da je on poslije toga razoaranja... Vjerojatno... Ja sam ga, znate, vidjela tako malo! Kad bi bio kod kue, uvijek bi se zakljuavao u svoju radnu sobu... Oduvijek je bio pomalo nepristupaan, ali posli je tog dogaaja s bolnicom ini mi se da je posve izgubio kompas... Ne bih eljela ni ta lo e rei o njemu... Meni nije uope bilo palo na pamet da se rastanemo, sve dok mi o n to nije predlo io u jednom pismu... Je li pio? Zar vam je to kerka rekla? Nije. Da, propio se... Ali trebate znati da ga ja nisam nikada vidjela pijanog. Meutim, u svojoj sobi uvijek je imao pri ruci bocu vina, a i viali su ga kako izlazi iz krmi u koje ovjek njegova polo aja ne bi smio zalaziti. Malo prije ste spomenuli Gabon?... Mislim da je on kanio postati neka vrst doktora Schweitzera... Shvaate li to? Hti o je lijeiti crnce u d ungli, osnovati ondje bolnicu, sastajati se s bijelcima to je manje mogue, izbjegavati ljude svoga ranga... I u tome je bio razoaran? Kako sam mogla zakljuiti iz onoga to mi je guverner jedva nekako saopio, uspio je n a sebe navui gnjev onda njih vlasti i velikih trgovakih kompanija... Poeo je piti jo v i e, mo da zbog tamo njeg podneblja... Nemojte misliti da vam ovo govorim zato to sam l jubomorna... Nisam to nikada bila... Ali on je ondje ivio u uroenikoj kolibi s neko m crnkinjom i ini mi se da je s njom imao ak i djece. Maigrete promatrao papigice u krleci kroz koju je prolazila suneva zraka. Napokon su mu saopili da vjerojatno to nije mjesto za njega... Hoete li rei da su ga protjerali iz Gabona? Tako nekako... Ne znam ni sama to se sve dogodilo, budui da je guverner govorio do sta neodreeno... U svakom sluaju, on je oti ao odande... Kada ga je va prijatelj sreo na bulevaru SaintMichel? I to vam je rekla kerka? Moram vam rei da ne znam tono kad je to bilo, ne znam je l i to zaista bio on... ovjek, koji je nosio na leima reklamu za neki restoran iste e tvrti, bio je nalik na Francoisa i navodno se stresao kad ga je moj prijatelj zo vnuo imenom... Nije mu ni ta rekao? Francois ga je pogledao kao da ga ne poznaje... To je sve to znam... Kao to maloprije rekoh i va oj keri, ne mogu vas odmah zamoliti da doete u bolnicu i ustanovite njegov identitet budui da mu se lice ne vidi od zavoja... im mu bude bo lje... Ne mislite li da e to biti muno? Za koga? Naravno da mislim na njega... U svakom sluaju mi moramo nepobitno utvrditi njegov identitet... Gotovo sam posve sigurna da je to on... Ako ni po emu drugomu, onda po onoj brazg otini... Znate, jedne nedjelje, u kolovozu... Znam... E, onda zbilja ne znam to bih vam jo mogla rei... On ustade u elji da to prije izjuri

napolje i da ne slu a vi e kre tanje papiga. Nadam se da novine nee... Novine e o tome pisati to je manje mogue, to vam obeavam... Ne radi se o meni koliko o mom zetu. U poslovima je tako ne to uvijek neugodno... Inae, da znate, on je upoznat sa svime i dobro je to primio... Zbilja neete ni ta? Najljep a vam hvala. Kad se na ao napolju na ploniku dobacio je Torrenceu Ima li ovdje u blizini neka mirna gostionica? Ba sam edan! elio je popiti a u hladnog piva s mnogo pjene. Prona li su gostionicu koja je bila mir na i u kojoj je bilo hladno, ali je pivo, na alost, bilo mlako i neukusno. Poglavlje IV. Popis vam je na stolu rekao je Lucas koji je kao i uvijek savjesno obavio svoj p osao. Na ao je ak nekoliko popisa i svi su bili prepisani pisaim strojem. Oni iz kartoteke popisali su i rasporedili po vrstama predmete koji su bili naeni pod mostom Mari e i koji su predstavljali svu pokretnu i nepokretnu Doktorovu imovinu. Sve se to nalazilo u rubrici pod naslovom naene stvari. Inae i stari sanduci, i djeja kolica , i poderani pokrivai, novine, penica, ro tilj i knjiga Bossuetovih stihova, sve se to sada nalazilo u kutu sobe. Na drugom listu papira bila je popisana odjea koju je Lucas donio iz bolnice, a n a treem se nalazio podroban popis sadr aja prosjakovih d epova. Maigretu se nije dalo itati taj popis. Bilo ga je neobino vidjeti ovako osvijetlje na zapadnim suncem kako otvara vreu od mrkog papira u koju je brigadir bio utrpao sve te razliite predmete. Nije li bio nalik na dijete koje otvara vreicu s poklon ima nadajui se da e u njoj otkriti tko zna kakvo blago. Prvo je izvadio o teeni stetoskop i stavio ga na bugaicu. Bio mu je u desnom d epu kaputa saopio je Lucas. Pokazao sam ga lijenicima u bolnici . Vi e ne vrijedi. Za to ga je onda Francois Keller nosio uza se? Je li ga kanio popraviti? Nije li t o mo da posljednji simbol njegova zanimanja, koji mu je preostao. Zatim je izvadio d epni no i s tri sjeiva i vadiepom, kome su bile otpale ro nate korice. Oito da je i njega, kao i sve ostalo, i eprkao iz neke kante za smee. Napokon, bila je tu i lula od vrijeska na kojoj je cijev bila napukla i zavezana icom. Iz lijevog d epa... izvje tavao je Lucas jo je vla na. Maigret gotovo nesvjesno povue iz nje. Duhana nema? zapitao je. U dnu vreice ima nekoliko opu aka. Toliko su smoeni da su se pretvorili u ka u. Lako je bilo zamisliti kako se onaj ovjek zaustavljao na ploniku, kako se saginjao , podizao opu ak cigarete, skidao papiri i gurao duhan u lulu. Maigretu je bilo dra go to je Doktor pu io lulu, ali nije to niim pokazao. Ni kerka ni ena nisu mu rekle ov u pojedinost. Bilo je tu avala i vijaka. emu su mu oni slu ili? Prosjak ih je oito skupljao kad je obilazio kante za smee i stavljao ih u d ep i ne pomi ljajui u kakvu bi ih svrhu mogao upotrijebiti. Vjerojatno ih je smatrao nekom vrstom amajlije. Najbolji dokaz za to bila su tri druga predmeta koji su jo manje mogli koristiti osobi to spava po kejevima i obla e sebi prsa novinskim papirom da bi se malko ugri jala bile su to tri staklenke, tri staklene kuglice koje su pro arane utim, crvenim , plavim i zelenim koniima, staklenke one vrste koju djeca zamjenjuju za pet est obin ih pekula i koje onda, s u itkom, promatraju kako se prelijevaju na suncu. To je bilo uglavnom sve. Preostalo je jo svega nekoliko novia u ko natoj vreici i dvij e novanice od pedeset franaka koje su se od vode slijepile jedna uz drugu. Maigret je zadr ao jednu staklenku u ruci i za cijelog kasnijeg razgovora okretao je meu prstima Jesi li uzeo otiske prstiju? Jesam. Bolesnici su me gledali u udu. Svratio sam ve i u kartoteku gdje su ih uspo

redili s daktiloskopskim listovima. I to su ustanovili? Ni ta. Keller nikada nije imao nikakva posla ni s policijom ni sa sudom. Je li se osvijestio? Nije. Kada sam bio kod njega ve je mirio ali mislim da nije ni ta vidio. Kad di e, nek ako krklja. Od vremena do vremena zajei. Prije nego je po ao kui, komesar potpisa po tu. Iako se vidjelo da je zami ljen i zabri nut ipak mu se po pona anju osjealo da je i poprilino veseo, ba kao to se tog dana ves elje primjeivalo i na pari kom nebu. Je li sluajno na izlasku iz ureda strpao u d ep j ednu od onih staklenih kuglica? Bio je ponedjeljak, a to je znailo da ga kod kue ekaju makaroni s mrvicama. Osim go vee juhe koju su redovno jeli etvrtkom sve druge dane u tjednu nisu se pridr avali n ikakvog reda u jelovniku, ali su zato ve odavno, bez ikakva vidljiva razloga, za veernji obrok svakoga ponedjeljka jeli makarone s mrvicama i usitnjenom unkom koji ma bi pokatkada bile dodane jo sitnije gljive. I gospoa Maigret je takoer bila dobro raspolo ena i im je primijetio kako joj se svje tlucaju zjenice odmah je znao da e mu saopiti neke novosti. Nije joj odmah rekao d a je posjetio Jacquelinu Rousselet i gospodu Keller. Gladan sam! A ona je ekala da on pone zapitkivati. Meutim, on nije pitao ni ta sve dok oboje nisu sjeli za stol pokraj otvorena prozora. Zrak je bio plaviast, a duboko na nebu pr imjeivao se jo slaba ni ru iasti odsjaj. Je li te zvala sestra? Mislim da se dobro namuila. Sigurno je cijelo poslijepodne telefonirala na sve st rane i zvala sve prijateljice... Pokraj tanjura gospoa Maigret je imala papiri s bilje kama. Hoe li da ti ka em sve to mi je rekla? Gradska buka bila ja kao neka zvuna kulisa pred kojom se odvijao njihov razgovor, a u stanu susjeda ulo se kako su poele televizijske vijesti. Hoe li pogledati to sam sve doznala? Radije u te slu ati... Dvatri puta dok je govorila, strpao je ruku u d ep i poigrao se s kuglicom. Za to se smje ka ? Niza to... Slu am te... Prvo i prvo, saznala sam odakle potijee bogatstvo koje je teta ostavila gospoi Kel ler... To je dosta duga pria... Hoe li da ti je potanko ispriam? On potvrdno kimnu glavom vaui uz put hrskave makarone. Ona je bila bolniarka i do etrdesete godine nije se udavala... ivjela je u Mulhouseu? Nije, ivjela je u Strasbourgu. To je bila sestra majke gospoe Keller... Slu a li me t i? Slu am. Radila je u bolnici... U onoj bolnici svaki profesor ima nekoliko soba za svoje osobne pacijente... Ka u da je ne to prije rata ona imala na brizi nekog ovjeka o kom e se tada dosta govorilo u Alzasu. Zvao se Lemke, bio je trgovac eljezom i, kad s e ve obogatio, izbio je na lo glas... Tvrdilo se naime da ne preza ni od toga da z arauje kao najobiniji lihvar. Je li se o enio njome? Odakle zna ? Pokajao se to joj kvari u itak u prianju. Pogodio sam po izrazu na tvome licu. Ima pravo, vjenao se s njom. Ali slu aj to se onda dogodilo... Za vrijeme rata on je i dalje nastavio trgovati eljezom.... Bio je toliko lud da surauje s Nijemcima i n a tome se poslu prilino obogatio... Priam li previ e op irno?... Idem li ti na ivce? Naprotiv, samo nastavi. I to je bilo s njim poslije osloboenja? Pokret otpora se dao u potragu za Lemkeom u namjeri da ga strijelja po to ga prije toga prisili da vrati ono to je nakrao... Nisu ga uspjeli pronai... Nitko ne zna gdje su se sakrili on i njegova ena... ini se da su uspjeli pobjei u panjolsku i da su odande otplovili u Argentinu... Neki trgovac iz Mulhousea je susreo Lemkea na ulici. Hoe li jo malo makarona?

Vrlo rado... Ovo gdje je zagorjelo... Ne znam je li ondje bio poslovno ili su njih dvoje naprosto putovali iz u itka.... Jednog lijepog dana su poletjeli avionom u Brazil ali se avion sru io u brdima. P osada i svi putnici su poginuli. Eto, poslije smrti Lemkea i njegove ene nasljeds tvo je pripalo gospoi Keller koja se tome nije ni najmanje nadala... Inae bi bilo prirodno da novac pripadne obitelji mu a... Ali zna li za to Lemkeovi nisu ni ta dobili i za to je ci jeli imutak pripao neakinji njegove ene? Maigret se pretvarao da ne zna odgovoriti na pitanje. Ali je ve zapravo bio pogod io o emu je rije. ini se, naime, da postoji ovakav zakon ako mu i ena poginu u nekoj nesrei i ako se n e mo e ustanoviti tko je od njih dvoje prvi poginuo smatra se daje ena ivjela dulje bar nekoliko trenutaka... Lijenici, eto, smatraju da smo mi otpornije i tako je p rvo tetka postala nasljednicom a iza nje odmah njezina neakinja... Zamisli! Oito da je u ivala i da se ponosila sobom. Drugim rijeima, mo e se rei, na kraju krajeva da je doktor Keller postao prosjak zbo g toga to se jedna bolniarka udala za trgovca eljezam koga je upoznala u strasbur koj bolnici i zbog toga to se avion sru io u brdima Ju ne Amerike... Da se njegova ena ni je preko noi obogatila, da su i dalje stanovali u Ulici Sauvage, da je... Zna to hou rei... Zar ne da bi on u tom sluaju ostao u Mulhouseu? Vrlo vjerojatno... Takoer sam prikupila i podatke o njoj, ali te moram upozoriti da su to sve samo g ovorkanja i da moja sestra ne jami za istinitost tih podataka. Svejedno, reci to zna ... To je mala okretna enica, koja je neprestano u pokretu i koja jednostavno progoni ugledne ljude. Tek to joj je mu nestao, ona se do mile volje prepustila takvom ivo tu i poela vi e puta tjedno prireivati sveane veere... Tako je postala i miljenica i ti nica prefekta Badeta ija ena, koja je u meuvremenu umrla, onda ve bija e te ka bolesnica ... Zli jezici tvrde da mu je ona bila ljubavnica i daje uostalom imala i drugih ljubavnika, izmeu ostalog nekog generala kome sam zaboravila ime... Bio sam kod nje. Je li gospodu Maigret razoarala ova njegova izjava? Po licu joj se ni ta nije moglo vidjeti. Pa kako izgleda? Na dlaku tako kako si je ti opisala... Mala, ivahna i nervozna gospoa koja jako pa zi na sebe, tako da se ne vidi koliko ima godina i koja, uz to, obo ava papige... Za to spominje papige? Zato to joj je stan pun tih ptica. Stanuje li u Parizu? Na otoku SaintLouis, tri stotine metara od mosta Marie pod kojim je spavao njen mu ... On je inae isto pu io lulu. Poslije makarona, a prije salate, izvadio je iz d epa onu kuglicu i poeo je kotrlja ti po stolnjaku. to je to? Kuglica. Doktor je imao tri ovakve. Pa ljivo se zagledala u mu a. Tebi se on svia, je li? Mislim da ga poinjem shvaati... Znai da shvaa kako je jedan ovjek nalik na njega mogao postati prosjak? Po svoj prilici... ivio je u Africi kao jedini bijelac u jednoj nastambi gdje je bio daleko od gradova i glavne ceste... A i ondje se razoarao... Za to? Nije li to ipak bilo te ko objasniti gospoi Maigret koja je cijeli svoj ivot provela u besprijekornom redu i istoi? Mene najvi e zanima nastavljao je on razmi ljajui nekako nehajno to je on mogao skrivi ti. Ona se namr ti. to misli time rei? Zar nisu njega napali i bacili u Seinu, a? Istina je, on je bio rtva. Dakle, za to onda ka e ...

Neki kriminalisti, osobito ameriki, zastupaju teoriju koja je zanimljiva za ovaj sluaj i koja mo da nije neprihvatljiva kao to se to ini na prvi pogled. Koja je to teorija? Oni tvrde da u osam od deset zloina rtva na neki nain sudjeluje u zloinevoj odgovorno sti... Ne shvaam. Promatrao je staklenku kao da je opinjen njome. Uzmimo, na primjer, da se posvade ena i ljubomorni mu ... Mu karac prigovara eni, a on a mu se ruga... To je neizbje no... Pretpostavimo da on dr i no u ruci i da joj ka e Pripazio se ti... drugi put u te ubit i. I to je neizbje no... Naravno ne u svijetu gospode Maigret. Zamisli sada da mu ona dobaci Ne bi se ti usudio... Nisi ti sposoban za to. Sad mi je jasno. Eto, vidi , do mnogih ubojstava iz strasti dolazi upravo ovako... Maloprije si spo menula Lemkea koji se obogatio na taj nain to je zaraivao lihvarei od ljudi u novanim neprilikama i to je trgovao s njemakim okupatorima. Zar bi te iznenadilo kad bi s aznala da je on bio ubijen? Ali Doktor... ini se da on nikome nije uinio ni ta na ao. ivio je pod mostovima, pio jeftino vino iz boca i hodao pari kim ulicama nosei reklame na leima... Eto, vidi ... A ipak je netko nou si ao na kej, dok je on spavao, zadao mu udarac po glavi koji j e mogao biti i smrtonosan, odvukao ga zatim do Seine iz koje je spa en pukim udom. Taj napada je zacijelo ima neki razlog. Drugim rijeima Doktor mu je bio dao, svjes no ili nesvjesno, motiv za umorstvo... Je li jo u komi? Jest. Nada li se da e i ta iscijediti iz njega kad bude mogao govoriti? On slegnu ramenima i prihvati se lule. Malo kasnije ugasi e svjetlo i sjedo e pokraj otvorena prozora. Bila je to spokojna i ugodna veer, a oni su polako razgovarali i dugo utjeli izmeu pojedinih reenica, to ih nije smetalo da se osjeaju vrlo blizu jedno drugome. Kad je Maigret idueg jutra stigao u ured, vrijeme je bilo jednako onako blistavo kao i juer, a zelene tokice po drveu ve su zamijenili listovi iako jo uvijek siu ni i n e ni. Tek to je komesar sjeo za pisai stol, u sobu upade Lapointe sjajei se od zadovoljst va. Imam dvije mu terije za vas, efe... Bio je jednako ponosan i nestrpljiv kao i gospoa Maigret sino. Gdje su? U ekaonici. A tko su oni? Vlasnik crvenog Peugeota i njegov prijatelj koji je bio zajedno s njim u ponedje ljak naveer... Inae, nije to neka velika moja zasluga to sam ih prona ao... Nasuprot onome to bi se moglo oekivati, u Parizu ima vrlo malo crvenih Peugeota 403 a svega tri od njih imaju registarsku oznaku s dvije devetke... Jedan je na popravku ve osam dana, a drugi je, zajedno s vlasnikom, trenutno u Cannesu... Jesi li ih saslu ao? Postavio sam im svega dvatri pitanja...Mislio sam da e biti bolje ako ih vi sami preslu ate... Da idem po njih? Lapointe se nekako tajanstveno pona ao, kao da sprema Maigretu jo neko drugo iznenae nje. Hajde, dovedi ih... I on stade oekivati ne ustajui od stola i jo se uvijek igrajui, kao s amajlijom, s o nom arenom kuglicom u d epu. Gospodin Jean Guillot najavi inspektor uvodei prvu osobu.

Bio je to mu karac etrdesetih godina, srednje visine i obuen prilino otmjeno. Gospodin Hardoin, dizajner... Drugi je ovjek bio vi i, mr aviji, nekoliko godina mlai. Maigret je ubrzo primijetio d a muca. Sjedite, gospodo... kako ujem jedan od vas dvojice je vlasnik crvenog Peugeota. Jean Guillot gotovo nekako ponosan podi e ruku. To su moja kola ree on. Kupio sam ih zimus. Gdje stanujete, gospodine Guillot? U Ulici Turenne, nedaleko od Bulevara Temple. Va e zanimanje? Slu benik u osiguravajuem zavodu. Oito ga se dojmilo to se nalazi u zgradi Kriminalistike policije i to ga ispituje je dan od glavnih komesara, ali se inilo isto tako da nije upla en. ak je radoznalo pogledavao oko sebe kako bi mogao, inilo se, kasnije sve potankosti isp riati svojim prijateljima. A vi, gospodine Hardoin? Ja... ja... stanujem u... u... isstoj kukui. Na katu iznad na eg priskoi u pomo Guillot. Jeste li o enjeni? Nne... nne... neo enjen... A ja sam o enjen i imam dvoje djece, djeaka i djevojicu ree opet Guillot koji nije ni ekao da ga pitaju. Lapointe je stajao pokraj vrata i neodreeno se smje kao. Gledajui sa strane ovjeku bi se moglo uiniti da su ova dva prijana i znanca, od kojih je svaki jednako sjedio na stolici i dr ao u krilu e ir, neki par to nastupa u duetu. Jeste li vi prijatelji? Odgovori e toliko jednodu no koliko je to dopu tala mana u govoru gospodina Hardoina. Izvrsni prijatelji... Jeste li poznavali Francoisa Kellera? Pogleda e se u udu kao da to ime prvi put uju. Crta prvi zapita Tko... Tko... Tko je to? On je dugo bio lijenik u Mulhouseu. Ja nisam nikada ni primirisao u Mulhouse... izjavi Guillot. Tvrdi li on da me po znaje? to ste radili u ponedjeljak naveer? Kao to sam ve rekao va em inspektoru nisam mislio da je to zabranjeno... Ispriajte mi potanko to ste uinili... Kad sam se vratio s obilaska osiguranika, negdje oko osam sati moje podruje su za padna predgraa ena me pozvala u kut, da nas djeca ne bi ula i saopila mi da je Nesto r... Tko je Nestor? Na pas... Velika doga... Bilo mu je ve dvanaest godina i bio je jako dobar prema d jeci koju je poznavao tako rei od roenja... Dok su bili jo bebe, on bi legao ispred kolijevke tako da se gotovo ni ja nisam smio pribli iti... I onda vam je ena rekla... Ali on se nije dao smesti Ja ne znam jeste li vi ikad imali doge... One obino ive krae od drugih pasa, ne zna m za to je tome tako... A posljednjih dana pate i mue se ba kao nemoni starci. Ve dvij e sedmice Nestor je bio gotovo posve uzet i ja sam predlo io da ga odvedem veterin aru i dam ga ubiti injekcijom... Ali ena nije pristajala.