GIBET

Uzvišeni Allah u časnom Kur'anu kaže: ''O vjernici! Čuvajte se mnogih mišljenja. Jer neka mišljenja su uistinu grijeh. I ne istražujte mahane jedni drugih. I ne ogovarajte jedni druge. Da li bi vam se svidjelo da neko od vas jede meso umrlog brata svoga? A to je vama odvratno. Bojte se Allaha. A Allah je uistinu onaj koji prima pokajanje, i mnogo je milostiv.'' (Hudžurat 12)Svima nam je poznato da učiniti dobro djelo i zaraditi sevap i nije baš tako lahko. U većini slučajeva predstoji borba sa nefsom i šejtanom i da bismo u tome uspjeli nerijetko su potrebna mnoga odricanja. Mjesecima pa i godinama, trudimo se, skupljamo dobročinstva, nadajući se ljepotama na ahiretu i Allahovom zadovoljstvu. A onda... jedan trenutak nepažnje, i jedna rečenica nam sruši i uništi sve što smo skupili. Izgovorimo neke riječi ne pridajući im važnost a zbog njih nam mogu biti izbrisana sva dobra djela. Čak ima riječi koje mogu biti sebeb da čovjek u posljednjem trenutku izgubi iman.E gibet je upravo takva vatra, takvo zlo. Poslanik s.a.v.s. kaže: ''Kao što vatra ništi suha drva, isto tako i gibet uništava dobra djela.''Gibet u najkraćoj definiciji znači ''ogovaranje''. Kada je Poslanik s.a.v.s. upitao ashabe: ''Znate li šta je gibet?'', a ashabi odgovorili: 'Allah i Poslanik najbolje znaju', Poslanik s.a.v.s. je rekao: ''Da svoga brata spomenete po onom čime nije zadovoljan da se spomene''Jedan od prisutnih tada upita: ''A šta ako je to što kažem istina?'' na što mu Poslanik s.a.v.s. odgovori: ''Ako je to što kažeš o njemu istina, učinio si gibet. A ako nije, tada si ga potvorio.'' Shodno tome, gibet je sve ono što se u odsustvu nekoga kaže, o njegovom tijelu, ponašanju, vjeri, odjeći ili bilo čemu, i što bi ga rastužilo da čuje. A ako pak spomenuta osobina nije prisutna kod određene osobe tada smo je potvorili što je još veća katastrofa. Stoga treba biti posebno oprezan kada se o muslimanu govori nešto što nismo lično vidjeli ili čuli. Jer veoma je teško da jedna informacija ostane nepromijenjena nakon što pređe preko nekoliko usta. U vezi sa tom temom Poslanik s.a.v.s. je rekao: ''Čovjeku je dovoljno laži da prenosi sve što čuje.'' (Muslim)Kao što smo već rekli, gibet briše čovjekova dobra djela, ali to nije sve. Iz knjige dobrih djela onog ko čini gibet, dobra djela se brišu a upisuju se u knjigu onog koga se ogovara. U jednom sohbetu Sejjid Abdulhakim el Husejni je rekao: ''Kao što je poznato meleki pisari 24 sata upisuju čovjekova djela i predočavaju ih uzvišenom Gospodaru. Allah Teala pita meleka koji je na lijevom ramenu, i zadužen je za pisanje grijeha: 'Da li među grijesima ovog roba ima gibeta?' Pa ako melek odgovori: 'Da.' Uzvišeni Allah ne prihvata dobra djela tog roba nego naredi melekima: 'Njegova dobra djela upišite u knjigu onog koga je ogovarao.' Dakle, gibet kojeg čovjek tako olahko uzima, biva sebebom da rad od 24 sata bude upisan drugom.'' (Sohbetler, Abdulhakim el Husejni)I time čovjek onom koga ogovara – koga ne voli, čini veliko dobro a da nije ni svjestan toga.Bio je neki čovjek koji je ogovarao Hasan Basrija k.s. Ovaj veliki evlija stavi na tanjir svježe hurme i posla tom čovjeku zajedno sa komadom papira na kojem je pisalo: ''Čuo sam da mi poklanjaš svoje ibadete, pa sam želio da ti se zahvalim.''Neki od islamskih velikana su rekli: ''Mi smo bili počašćeni da vidimo ashabe. Oni ibadet nisu tražili u namazu i postu, tražili su ga u izbjegavanju gibeta i prenošenja tuđih riječi.'' (Ihja) Grijeh koji je opasniji od zinaluka i kamate

Teško je pronaći bolest koja u tolikoj mjeri uništava čovjekov vjerski život, razara jedinstvo među vjernicima i sije mržnju i neprijateljstvo među muslimanima kao što je to gibet. Međutim, unatoč činjenici da je tako, i unatoč tako oštrim zabranama Kur'ana i suneta, ta bolest je naše društvo obuhvatila u potpunosti. Uzvišeni Allah je uspoređuje sa 'jedenjem živog mesa', a velikani, oslanjajući se na ovaj ajet kažu: 'Kada bi duhovne bolesti bile vidljive u pojavnom svijetu, iz usta ljudi koji čine gibet bi tekla krv i gnoj.'Poslanik s.a.v.s. je također izrekao mnogo opomena na ovu temu a jedna od njih je: 'Gibet je takva bolest, da, kada bi more dotakla, i njega bi pokvarila' (Ebu Davud)Također postoje hadisi u kojima Poslanik s.a.v.s. kaže da je gibet gori od zinaluka, i gori od kamate. Stoga što osoba koja učini zinaluk, kada se pokaje bude joj oprošteno, a sa onim ko čini gibet stanje nije tako. Onaj ko ogovori drugoga da bi mu bilo oprošteno uslov je da traži oprosta od osobe koju je ogovorio.U poređenju gibeta sa kamatom, ima jedna druga suptilnost. Kao što je poznato kamata je strogo zabranjena u našoj vjeri jer se time nepravedno uzima imovina drugog i tako se nanosi šteta ljudima odnosno njihovom imetku. Kada se čini gibet, time se skrnavljuje čast čovjeka. A islam mnogo veću vrijednost pridaje čovjekovoj časti nego imetku. Zbog toga je gibet gori i od kamate.

Prema većinskom mišljenju uleme gibet se ubraja u velike grijehe. Međutim shodno šteti koju nanosi, veličina grijeha može biti veća ili manja. Na primjer, između gibeta koji nanosi štetu samo jednom čovjeku i gibeta koji biva uzrokom zavade među muslimanima postoji ogromna razlika. Isto tako nije isto kada se ogovara obični čovjek, evlija, alim ili neko od ashaba. Ogovaranje poslanika a.s. je kufr.

Ogovaranje ashaba i evlija

Kao što kaže Imam Gazali r.ah. ashabi su ljudi koji su nam prenijeli vjeru i strogo je zabranjeno/haram za njih govoriti ili iznositi bilo šta, što je negativno. Čak šta više reći nešto loše o samo jednom ashabu je jedna od najvećih propasti koju čovjek sebi može učiniti. Osim toga, to znači poricanje ajeta kojima nas Allah dž.š. obavještava da je zadovoljan njima. Svaki od ashaba je dobri Allahov rob (salih), evlija, pravedan i mudžtehid.Činiti gibet Allahove dostove, evlije, poricati ih i govoriti negativno o njima, čovjekov iman dovodi u opasnost.Stoga što Allah Teala u kudsi hadisu kaže: ''Ko uznemirava moje dobre robove/evlije, uistinu ću mu objaviti rat.'' (Buhari) A kome Allah objavi rat, tome nema spasa, osim ako se pokaje.

Ogovaranje drugih džemata

Uvijek su postojale i postojat će skupine koje se razlikuju po mešrebima, metodama i načinima kojima hizmet čine vjeri i ljudima. Ukoliko su to džemati koji pripadaju skupini ehli suneta, ne unose novotarije u vjeru, i imaju za cilj služenje islamu i ummetu, brojnost takvih skupina nije podijeljenost nego bogatstvo. Oni se razlikuju utoliko koliko su različite ljudske prirode i potencijali, te svaki od tih džemata pojedinca dovodi u stanje da bude koristan porodici, zajednici, domovini i ummetu. Svaki musliman, prema drugim muslimanima pripadnicima ovakvih džemata, treba da gaji prijateljstvo i ljubav te da ih podstiče na njihovom putu. Ukoliko ih ogovara i kritikuje samo zato što nisu u njegovom safu neka zna da on sam ne čini hizmet islamu nego svome nefsu, te shodno tome treba da učini teobu.

Zbog toga što islam prihvata i širi ruke svakome ko ima ispravno vjerovanje. Mi smo ti koji sužavamo i drugima želimo oduzeti pravo na život. A Allah Teala nije zadovoljan sa takvim stavom.Sasvim je normalno da će neki džemati imati drugačiji stav o određenim pitanjima. U tom slučaju samo treba reći 'to je njihov idžtihad' i preći preko toga. Kritikovati, ogovarati ili izražavati neprijateljstvo prema nekome samo zato što ne misli kao mi, ni u kom slučajno nije ispravno. I toga se treba dobro čuvati. Također, može se desiti da se neka naša braća odvoje od džemata iz ovog ili onog razloga, ali sve dok su vjernici oni su i dalje naša braća. I ništa nam ne daje za pravo da ih ogovaramo. Poslanik s.a.v.s. kaže: ''Ko god muslimana osuđuje zbog nekog grijeha neće umrijeti a da neće počiniti isti.''

Ili imamo previše sevapa ili nemamo pameti...

Ko gibet čini jedan džemat ili jednu skupinu, on biva ogovorio svakog od njih. Posljedica ovakvog grijeha je uistinu velika. A pogotovo još ako u tome ima i potvore, što je velika mogućnost. Kritikovanje i ogovaranje drugih džemata ima još jednu opasnost. Kada govorite loše o njima i njihovim imamima, velika je mogućnost da će i oni govoriti loše i o vama i vašim imamima. Čime će sebi nanijeti veliku štetu a čemu ćete vi biti glavni uzročnik. Vidjeti samo sebe i svoje istomišljenike ispravnim a sve druge smatrati na krivom putu, nije ništa drugo do fanatizam koji podržava jedino šejtan.

Vrste gibeta

Postoje načini ogovaranja koje počinitelju, osim grijeha gibeta, priskrbljuju još neke grijehe. Uglavnom su pokazatelj munafikluka. A Imam Gazali o tome detaljno govori u poznatom djelu ''Ihja''

Gibet kada osoba, aludirajući na nekoga govori: ''Da nas Allah sačuva od škrtosti'' , ili ''Da mu Allah oprosti, i on, kao i mi svi, nekad baš zabrlja'. Onaj ko na ovaj način ogovara drugog, u suštini ima za cilj tu osobu prikazati lošom a sebe čistim. Zbog toga govor započinje sa Allahovim imenom. Drugim riječima rečeno Allahovo ime koristi kao sredstvo u ovom grijehu.

Gibet koji počinje sa hvalom određene osobe. Npr: 'On je divan čovjek, i predan je u ibadetima ali u zadnje vrijeme se ulijenio. Pao je na naš nivo...'' Ovdje osoba prikazuje sebe kao dobrog Allahovog roba koji ne govori loše o drugima, a ustvari cilj je da predstavi lošom tu osobu a pokaže kako je sam iznad drugih. Tako uporedo sa gibetom čini još dva grijeha; rijaluk i prikazivanje sebe od dobrih.

Zatim gibet zatvorenim izjavama kao što su: '' Ma ima tu svega, al' ne mogu da pričam da ne bude gibet.'' Ovo su izjave koje u glavi slušaoca proizvode milion loših misli o spomenutoj osobi. Možda bi čak manje štete bilo da je onaj ko govori, konkretno rekao o čemu se radi. A uz to još sebe prikazuje kao neko ko ne čini gibet.

Zatim, gibet sa 'suosjećanjem'. Npr.: ''Zaista mi je žao to što je taj i taj došao u takvo stanje. Da ga Allah spasi...'' Ovakav govor uveliko ukazuje na munafikluk. Jer da je njegova tuga iskrena, u tajnosti bi činio dovu, ne bi pred drugima spominjao mahane te osobe.

Dakle, u ogovaranju na ovaj način osim grijeha gibeta postoji rijaluk, zavist, kibur, munafikluk, fitna i još mnogo toga. Te je shodno tome i kazna znatno veća.

Gibet bez riječi...

Ponižavati ljude, ismijavati ih i iznositi njihove mahane, išaretom, oponašanjem, slikom, karikaturom ili slično je nijemi gibet, i zabranjeno je isto kao i gibet riječima.Gibet koji prati taklid tj. oponašanje i imitiranje određene osobe sa ciljem nasmijavajanja drugih ljudi je možda jedan od najtežih oblika gibeta i nešto što je vrlo opasno. I toga se treba daleko držati. Imitiranje drugih, i ismijavanje, bez obzira da li se radilo o grješniku ili muminu je strogo zabranjeno, i u odsustvu osobe i u njenom prisustvu. Allah dž.š. veoma oštro upozorava na ovo pitanje: ''Teško onom, koji je za običaj i zabavu uzeo da ogovara druge, i ismijava se sa njima.'' (Huzume)

Pasivni ogovaračiOsoba koja slušajući gibet, podstiče onog ko ogovara riječima 'Zaista? Da Allah sačuva i sl', pa čak i ako samo šuti, podjednako je odgovorna i smatra se da je učinila gibet. Jer Poslanik s.a.v.s. kaže: ''Onaj ko sluša gibet isti je kao i onaj ko ogovara''. Sa njega će pasti odgovornost samo ako jezikom prekine gibet, preusmjeri razgovor na drugu temu ili napusti to društvo. Ukoliko se pak nalazi u skupini gdje ne može učiniti ništa od navedenog tada će srcem biti protiv toga.Međutim, uslov je da srcem prezre gibet kao grijeh. Ako bi samo jezikom rekao 'ma pusti to, to je gibet' a srcem želio da se nastavi, to je onda znak munafikluka. Poslanik s.a.v.s. je rekao: 'U čijem prisustvu se govori loše na njegovog brata vjernika a on ne odbrani njegovu čast i ne zauzme se za njega (a u mogućnosti je), na Sudnjem danu Allah će njega poniziti pred drugim stvorenjima.'' (Taberani)''Ko odbrani čast brata muslimana u njegovom odsustvu Allah će ga osloboditi od džehennema'' (Ahmed, Musned)A ko u ovom vremenu primjeni sunnet, tj. riječi Poslanika s.a.v.s. imat će nagradu 100 šehida. Kao što sejjid Abdulhakim kaže: ''Ko onome ko čini gibet kaže 'Šuti', i zaustavi ga u tome, Allah će mu dati nagradu od stotinu šehida.'

Situacije u kojima je gibet dozvoljenPostoje određene situacije gdje je gibet neophodan kako bi se nešto riješilo. U tim situacijama šerijat dozvoljava gibet. Njih je šest:Prva: Ukoliko je nekome učinjena nepravda dozvoljeno mu je da se požali nadležnoj osobi/organu kako bi dobio svoje pravo.Druga: Kako bi se spriječilo ono što je po vjeri zabranjeno. Npr. vidjeti da neko griješi, zatim otići i ispričati osobi koja će to zaustaviti.Treća: Sa ciljem dobivanja fetve. Ispričati muftiji situaciju kako bi nam dao fetvu za određeni problem.Četvrta: Kako bi muslimana zaštitili od zla novotara ili grješnika. Ako osoba ima za cilj da zaštiti muslimana od zla ovakve osobe, sa tim nijetom može ogovoriti. Međutim, govoriti o nekome iz ljutnje prema njemu nije ispravno i to je ustvari jedna od šejtanovih varki. Također, ako je u pitanju sklapanje braka i određena osoba nije pogodna za nekoga dozvoljeno je to reći. Ako će osoba prihvatiti savjet samo ako joj se kaže 'taj i taj nije za tebe'. Onda je farz reći samo toliko. Međutim, ako to neće biti dovoljno onda je obaveza da se iznese mahana koja se zna'. Peta: Spomenuti osobu po nadimku koji govori o njegovom nedostatku. Npr. Šepavi, Debeli itd Ali pod uslovom da je to nadimak po kojem je poznat i koji ga ne uznemirava. Međutim, i u tom slučaju ako je moguće koristiti nešto ljepše što bi ga opisalo onda prednost treba dati tome.

Šesta: Spominjanje grijeha grješnika koji otvoreno čini grijehe. Kao npr. muškarac koji se odjeva i ponaša kao žena, alkoholičar koji javno pije alkohol i sl. i ne smeta mu da ga drugi spominju po tome.

Toba i kefaret za gibet Obzirom da je gibet veliki grijeh, farz je da se osoba pokaje, od Allaha moli oprost i donese čvrstu odluku da to neće više činiti. Zatim da zatraži halala od onih koje je gibet učinio, a ako to nije moguće, ako je osoba umrla ili ne može doći do nje, tada treba činiti istigfar i dovu. Mnogo je važno da se dobije halal od onih koje se ogovorilo, jer time se vraćaju svoji sevapi, i oprost tih ljudi je preduslov za Allahov oprost. I ono što je bitno, svako treba da zna da ostavljajući gibet izvršava veliku šerijatsku dužnost, spašava se od velikih posljedica ovog grijeha i istovremeno stječe veliku nagradu. U jednom hadisu Poslanik s.a.v.s. kaže: ''Kod Allaha je vrjednije napustiti gibet, nego klanjati 10 000 rekata sunnet namaza.'' (Tenbihul Gafilin, Ebu Lejs Semerkandi)Da nam se Allah smiluje, i bereketom Sadata da nam lijek za ovu bolest koja je duhovni kanser.