GLAVNA OBILJEŽJA PRIJEDLOGA KOMISIJE ZA NOVU UREDBU BRISEL

I

1968. Konvencija o sudskoj nadležnosti i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (Briselska konvencija)

Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001o sudskoj nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima

“Temelj europskog građanskog procesnog prava” Opći instrument za novije pravne akte

europskog građanskog procesnog prava Kontinuitet između Konvencije i Uredbe (čl. 5.

i 19. Preambule Uredbe i čl. 68 Uredbe)

1. POVIJESNI RAZVOJ

150 presuda Europskog suda Čl.73.- 5 godina od stupanja na snagu Uredbe,

Komisija će Europskom parlamentu, Vijeću te Gospodarskom i socijalnom odboru predati izvješće o njezinoj primjeni.

Izvješće i Zelena knjiga s osnovnim prijedlozima reforme podneseni 2009.

Novina – procesno pravo postalo neposrednim predmetom pravnopolitičke debate

Jesen 2009. Odbor za pravna pitanja saslušao eksperte, 2010. dano stajalište o prijedlogu Zelene knjige

Prijedlog komisije prosinac 2010.

Uredba Brisel I stupila na snagu 1. ožujka 2002.

U međuvremenu donesene Uredbe kojima se uredila domena europskog procesnog prava (stečaj, ovršni naslov, dostava, dokazivanje, sporovi male vrijednosti, platni nalog)

Nove tehnike uređenja: standardizacija procesnih radnji, primjena e-pravosuđa

Europske uredbe mogu inicirati modernizaciju nacionalnog procesnog prava

2. ZAŠTO REFORMA?

1. Više terminološke jasnoće (građanski i trgovački predmet, sud, prebivalište, javna isprava)

Čl. 2. Prijedloga definira “privremene mjere”,”sud”, “sudsku nagodbu,” “javnu ispravu”

2. Izmjena područja primjene 3. Položaj trećih zemalja 4. Neutralizacija štetnih utjecaja torpedo tužbe 5. Izbjegavanje vođenja paralelnih postupaka

(arbitražni sudovi!)

1. Slobodan promet sudskih odluka – ukidanje egzekvature

2. Proširenje pravila o nadležnosti Uredbe na sporove u kojima je tuženik državljanin iz treće zemlje

3. Poboljšanje djelotvornosti sporazuma o nadležnosti 4. Bolje povezivanje Uredbe i arbitraže 5. Bolja koordinacija postupka pred sudovima država

članica 6. poboljšanje sudske zaštite u određenom vrstama

sporova 7. određivanje pretpostavki potrebnih da bi se

privremene mjere i mjere osiguranja mogle priznati i provesti u prekograničnim sporovima

3. CILJEVI

Čl. 9. Preambule Prijedloga “Iako su prema izvješću Komisije o primjeni Uredbe Brisel I države članice iskazale zadovoljstvo u njezinoj primjeni, primjena pojedinih odredbi koja se odnosi na slobodan promet odluka i pristupa prava može se još poboljšati.”

Čl. 23. Preambule Prijedloga – porast međusobnog povjerenja unutar EU i reduciranje vremena i troškova u prekograničnim sporovima zahtijeva ukidanje egzekvature

Odluke trebaju se provoditi kao da su donesene u zemlji u kojoj je zatražena njihova ovrha

Izvan primjene – odluke u povodu tužbe zbog uvrede (Verleumdungsklage) i odluke u sporovima za zaštitu kolektivnih interesa i prava (osjetljivost, raznolikost)

3.1. UKIDANJE EGZEKVATURE

Dio III - Priznanje, ovršnost i ovrha Odsječak I - Odluke za koje nije potrebna potvrda o

ovršnosti, Pododsječak 1 – ukidanje egzekvature, čl. 38. i 39. Prijedloga

Čl. 38. – priznanje odluke bez posebnog postupka priznanja; priznanje se ne može pobijati

Čl. 39. – podnijeti primjerak isprave i eventualno transliteraciju ili prijevod sadržaja obrasca Sud kojem je podnesen prijedlog za priznanje

postupak može prekinuti, ako je u zemlji podrijetla u tijeku postupak u kojem se odluka pobija ili preispituje prema čl. 45. i 46. Prijedloga

Statistika – u sudskoj praksi primjene Konvencije priznanje uskraćeno u manje od 10 % svih postupaka

Uredba – 1 do 3% svih postupaka Dva NOVA pravna sredstva – čl. 45. i 46. Čl. 45. omogućava pobijanje odluke koja je donesena

na temelju ogluhe, ako tužba tuženiku nije bila dostavljena na način koji mu je omogućavao djelotvornu obranu

Čl. 46. jedna od stranaka ima pravo zatražiti uskratu priznanja ili ovrhe odluke, ako bi priznanje ili ovrha odluke bili u suprotnosti s bitnim postulatima koji se temelje na pravu na pravični postupak

Čl. 24. Preambule Prijedloga (čl. 47 Povelje o temeljnim pravima EU – pravo na djelotvorno pravno sredstvo i nepristrani sud); dužnik se zbog toga što nije bio poučen o njegovim pravima nije upustio u postupak ili je zbog postupovne povrede bio zakinut, a ta je povreda povreda prema čl. 47. Povelje

procesni javni poredak zadržan i pozajedničen Primjena samo ako u zemlji podrijetla odluke dužniku

(tuženiku) nije pružena prethodna pravna zaštita (izvanredno pravno sredstvo)

Ako je u zemlji podrijetla podneseno pravno sredstvo, zemlja priznanja može postupak prekinuti

Čl. 66 Prijedloga – ako odluka sadržava mjeru ili nalog koja u zemlji ovrhe odluke nije poznata , nadležni tijelo te države članice pokušat će tu mjeru ili nalog uskladiti koliko god je to moguće mjeri ili nalogu prema svom vlastitom pravu, koja je jednaka prema učincima i koja slijedi slične ciljeve i interese.

Ovo pravilo prije svega se odnosi na olakšanje prekogranične ovrhe naloga za isplatu novčanih iznosa.

Čl. 16. i 17. Preambule Prijedloga “U interesu je tužitelja i tuženika kao i određene

pravne zaštite u EU da okolnost da dužnik ima prebivalište u trećoj zemlji neće imati za posljedicu da se pravila o nadležnosti Uredbe neće primjenjivati te da je primjena pravila te države o nadležnosti isključena.

“Uredba treba međunarodnu nadležnost sudova država članica urediti u širem opsegu. To ujedno znači da će se Uredba primjenjivati neovisno o tome gdje je prebivalište dužnika . Osim toga treba urediti Uredbom u kojim slučajevima će postojati supsidijarna nadležnost sudova država članica.

3.2. PROŠIRENJE PRIMJENE NA TREĆE ZEMLJE

Prema čl. 4.2. Prijedloga - osobe koje nemaju prebivalište u državi članici mogu biti tužene prema odredbama odsječaka 2-8. (posebna nadležnost, nadležnost u sporovima osiguranja, potrošačkim sporovima, sporovima iz ugovora o radu, isključiva nadležnost, sporazum o nadležnosti i supsidijarna nadležnost i nadležnost u posebnim slučajevima).

Otklanja se razlikovanje tuženika u državi članici i tuženika iz trećih zemalja, osobito zbog privilegiranja tuženika iz trećih zemalja.

Svrha je isključiti eksorbitantnu nadležnost i ukloniti diskriminaciju između osoba koje imaju prebivalište u državama članicama s osobama koje imaju prebivalište u nekoj trećoj zemlji

Osigurati funkcioniranje slobodnog tržišta, ukloniti razlike

Harominizacija propisa o supsidijarnoj nadležnosti s dva dopunska kriterija za određivanje nadležnosti ako tuženik ima prebivalište izvan EU

Čl. 25. Prijedloga -prema mjestu na kojem se nalazi njegova pokretna imovina, ako njezina vrijednost nije u ekstremnom nesrazmjeru s visinom potraživanja i ako pravni spor pokazuje dovoljnu vezu sa sudom države članice (supsidijarna nadležnost)

Čl. 26. Prijedloga -ako se pred drugim sudom ne može ostvariti pravičan postupak i ako pravni spor pokazuje dovoljnu vezu s odnosnom državom članicom (nužna nadležnost)

Posebna klauzula o pokretanju postupka sadržana je u čl. 34. Prijedloga:

Sud jedne države članice može postupak iznimno prekinuti:

1. ako je postupak prvo pokrenut pred sudom treće države,

2. ako je odluka u tom postupku donesena u razumnom roku, priznata od strane odnosne države članice i u toj državi se može provesti ovrha te odluke

3. ako je uvjerenja da je takvo postupanje u interesu uređenja pravnih odnosa

Time se treba spriječiti vođenje paralelnih postupaka pred sudom države članice i sudom treće zemlje

Prema čl. 32. Prijedloga ako stranke zaključe sporazum o nadležnosti za slučaj spora između njih trebao bi prvo sud u čiju korist je nadležnost prorogirana imati priliku izjasniti se o nadležnosti neovisno o tome je li postupak pokrenut pred tim sudom prije ili kasnije

Svaki drugi sud pred kojim je postupak pokrenut, mora postupak prekinuti, sve dok se sud čija je nadležnost ugovorena ne izjasni o svojoj nadležnosti

Uvođenje harmonizirajuće kolizijske norme radi materijalne djelotvornosti sporazuma o nadležnosti – u svim slučajevima će se odlučivati na isti način.

3.3. POBOLJŠANJE DJELOTVORNOSTI SPORAZUMA O NADLEŽNOSTI

Nova ideja – uvođenje standardiziranog sporazuma o nadležnosti

Presumpcija u korist sadržajne djelotvornosti klauzule (samo kao dodatna opcija)

Jačanje djelotvornosti sporazuma i discipline stranaka trebalo bi dopustiti ugovorom određena sredstva zbog povrede sporazuma o nadležnosti (određenje paušalnih iznosa naknade štete, ugovorne kazne)

Posebna pravila o odnosu između arbitraže i sudskog postupka

Čl. 11. Premabule Prijedloga – Uredba se ne primjenjuje na arbitražu osim u posebno propisanim slučajevima.

Čl. 20. Preambule Prijedloga “Kako bi volja stranaka dodatno osnažila i postala učinkovitija treba se poboljšati djelotvornost arbitražnih sporazuma…”

Ako se mjesto arbitraže nalazi u nekoj od država članica - trebalo je urediti načine na koje će se izbjeći zlouporaba procesnih ovlaštenja i spriječiti vođenje paralelnih (sudskog i arbitražnog) postupaka

3.4. ARBITRAŽA I NOVA UREDBA BRISEL I

Prema čl. 1/2d Prijedloga Uredba se ne primjenjuje na arbitražu osim u čl. 29/4 i čl. 33./3 propisanim slučajevima.

Prema čl. 29/4 – ako je ugovoreno ili naznačeno mjesto arbitraže (prema čl. 20. Preambule Prijedloga to bi trebalo biti mjesto koje su stranke naznačile i posredno ili neposredno ugovorile kao mjesto arbitražnog suda, arbitražne ustanove ili druge ustanove) u jednoj od država članica

sudovi druge države članice čija se nadležnost pobija na temelju arbitražnog sporazuma prekinut će postupak

sve dok sudovi države članice u kojem se nalazi mjesto arbitraže ili pred čijim arbitražnim sudom je postupak pokrenut ne utvrde kao glavno ili prethodno pitanje postoji li arbitražni sporazum i je li on valjan.

Ovo pravilo se ne primjenjuje kada se radi o potrošačkim sporovima te sporovima iz osiguranja i individualnih ugovora o radu.

Prema čl. 33/3 pred arbitražnim sudom postupak je pokrenut ako je stranka imenovala arbitražnog suca ili ako je stranka uz podršku odgovarajuće ustanove, tijela ili suda zatražila osnivanje arbitražnog suda.

Pozadina ovih rješenja je i stajalište izraženo u vrijeme stupanja na snagu i primjene Konvencije – međunarodni aspekti arbitraže mogu biti predmet međunarodnih sporazuma i nacionalnih arbitražnih prava.

Odluka West Tankers od listopada 2009. EG WT v ERG Petroli Spa Na stranke ugovora o najmu broda primjenjuje se

englesko pravo, sporatum je sadržavao arbitražnu klauzulu s mjestom arbitraže u Londonu

ERG Petroli – namirio se od Allianza i Generalia ERG Petroli podnio tužbu pred arbitražnim sudom u

Londonu na naknadu štete koja je premašivala osiguranu svotu

Allianz i Generali su tužili WT pred lokalnim sudom u Sirakuzi na naknadu štete koju su oni isplatili ERG-u

WT je pred talijanskim sudom prigovorio ističući postojanje arbitražnog sporazuma i zatražio je pred sudom u Londonu izricanje anti-suit injunction (mjera kojom se od suda ili arbitražnog suda zahtijeva da zabrani postupanje pred drugim sudom) protiv postupka koji je pokrenut pred sudom u Sirakauzi

High Court u Londonu odredio takvu mjeru Allianz i Generali su protiv odluke uložili pravni

lijek House of Lords House of Lords je podnijela to pitanje Europskom

sudu na odluku

ES- anti suit injunctions kao mjere usmjerene protiv provedbe sudskog postupka u drugoj državi članici su nespojive s Uredbom, ako je time nekoj osobi zapriječeno pokretanje ili nastavljanje pokrenutog postupka pred sudom druge države s obrazloženjem da je takav postupak protivan arbitražnom sporazumu.

Iako postupak koji je pokrenut i koji je doveo do određivanja mjere anti suit injunctions ne spada u područje primjene Uredbe on utječe na nadležnost prema Uredbi

Ako neki glavni zahtjev spada u područje primjene Uredbe, ona se proteže i na prethodno pitanje koje je u svezi s tim glavnim zahtjevom

Ako su pred sudovima različitih država članica pokrenuti postupci zbog istog zahtjeva i između istih stranaka, sud pred kojim je postupak kasnije pokrenut, prekinut će ga po službenoj dužnosti, neovisno o čl. 32/2., sve dok se ne utvrdi nadležnost suda pred kojim je postupak prvo pokrenut.

Odugovlačenje postupka, torpedo tužba. Čl. 29/2 treba opće pravilo o pokretanju postupka

poboljšati na način da se sudu pred kojim je postupak prvo pokrenut treba utvrditi svoju nadležnost u roku od 6 mjeseci, osim ako se na temelju izvanrednih okolnosti to pokaže nemoguće.

3.5. KOORDINACIJA POSTUPAKA PRED SUDOVIMA DRŽAVA ČLANICA

Zajednička suradnja između sudova pred kojima je postupak u istoj stvari i između istih osoba pokrenut u smislu razmjene informacija – tako bi sud koji treba odlučiti o nadležnosti trebao obavijestiti drugi sud o tome je li utvrdio nadležnost te kada bi odluka o nadležnosti mogla biti donesena.

Prema čl. 31. Prijedloga – ako je postupak pokrenut pred jednom sudom i ako je kod drugog suda zatraženo određivanje privremene mjere, oba suda bi trebala zajednički surađivati i usklađivati postupak u glavnoj stvari s postupkom za određivanje privremene mjere.

Tako će potonji prikupiti sve informacije o glavnoj stvari, hitnosti određenja privremene mjere ili eventualnom odbijanju prijedloga za određenje p.m.

Kontinuitet (čl. 5., 19. Preambule Prijedloga) Čl. 73. Uredbe Brisel I “primjenu određenih propisa koji se odnose

na slobodan promet sudskih odluka kao i pristup pravu treba dalje poboljšati.

Prijedlog izmjena – pravne jasnoće Prijedlog – odgovor na probleme nstale u

praksi (tumačenja ES) Novi značajan korak na putu prema

sveobuhvatnijem europskom građanskom procesnom pravu

4. ZAKLJUČAK