ISSN 1332-2036

StudenciGOD. XXIV. BOžIć, 2009. BR. 2 (48)

www.studenci.hr

1

Uvo

dna

rije

č

Božić 2009.

StUdenci 48

1

Uvo

dna

rije

č

Uvodna riječ

Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!

I evo, ja sam s vama – u sve dane do svršetka svijeta.

(Mt. 28. 18, 20.)

Dragi Studenčani i čitatelji lista “Studenci”,

K ad sam se prije 6 godina predstavio u našem listu zaboravio sam navesti dvije anegdote, koje bitno oslikavaju

moj lik. Naime, kada je 1944. godine pao Drniš, partizani su novačili svoje redove no-vim snagama. Tako su u mom rodnom selu Sedramiću skupili stotinjak momaka kojima se Martin Sučić obratio riječima: “Drugovi, vi ste dobrovoljci…!” Tada mu netko od nazočnih doviknu: “Kad smo dobrovoljci pusti da ide kud ko hoće, pa ćeš vidjeti ko-liko će ti ih ostati!” Zbog tih riječi trebao je biti strijeljan, ali zahvaljujući Mati Šuljku (Matuki) to se nije dogodilo. Dvije godine poslije u Sitnom Donjem (Željeznička po-staja Perković) taj isti čovjek je doviknuo

StudenciLIST žUPE SV. ILIJE U STUDENCIMA

GOD. XXIV. BOžIć, 2009. BR. 2 (48)

partijskom komesaru (koji je poticao radni-ke kako moraju obnavljati zemlju, a oni će, eto, obnoviti željezničku postaju): “Neka je obnavlja onaj tko ju je zapalio!” (pri tome je mislio na partizane) I te riječi su bile razlog da bude lišen života. Ali, i tom zgodom stvar je zataškana.

Čovjek, čije anegdote prepričah, bio je moj otac. Na njega sam silno ponosan jer mu je istina bila na jeziku, rodoljublje u srcu, a čvrsta vjera u duši.

Mi se sada nalazimo neposredno pred izborom sljedećeg predsjednika drage nam Hrvatske. Mnogi su se kandidirali i predsta-vili, izostavljajući, nažalost (kako to biva), neke bitne činjenice.

Dvojica od njih pripadaju SDP-u (važ-no je napomenuti čitateljima mlađim od 35 godina). Ta stranka, odnosno njeni članovi,

2

Uvo

dna

rije

č StUdenci 48

Božić 2009.

napustili su sabornicu 1991. godine, kada se izglasavala Hrvatska suverenost. Što će reći nisu željeli Hrvatsku. Zar nije apsurdno da danas žele biti na čelu neželjenoj državi. Još treba dodati i to da jedan od njih hvali sustav totalitarnog komunizma, naglaša-vajući: “bila je potpuna sloboda vjeroispo-vijesti….”. Taj isti je 80-tih godina postao članom SKH znajući da kao vjernik ne može ostvariti nikakvu karijeru. Tada se jasno odrekao Boga i distancirao od Crkve u kojoj je primio sakramente. Danas pak izražava svoje pouzdanje u Boga (što baš nije vjero-jatno). Laž! Laži nam je bilo dosta od aktu-alnog predsjednika kroz zadnjih 10 godina - te rekao je, pa nije rekao; učinio je, pa nije učinio; pjevao je, pa nije pjevao, itd.

Drugi pak djeluje silno uplašeno u od-nosu na svog čelnog čovjeka stranke. Gleda u njega kao Danteov hodočasnik iz Hrvatske u Veronikin rubac. Možda je taj strah naslje-dan od oca, koji je bio (kažu, ja to ne znam) udbaš iz Basta. Udbaši su pak bili izvršite-lji želja komunističke ćelije. Jasno je da su drhtali kada bi u ćeliju dolazili, ali su zato bili bahati i gordi pred običnim građanima. Sijali su strah koji su u sebi nosili i olako oduzimali slobodu, pa čak i živote onima za koje im se činilo da ne misle kao oni. Ne bi nam na Pantovčaku trebao čovjek koji dršće u vršenju svoje službe pred onim što bi mu mogao zamjeriti čelnik njegove stranke.

Neki od kandidata kipte mržnjom na sve što dolazi od Hrvatskih branitelja, pa čak i na njihove rodoljubne pjesme. Ta ih mržnja povezuje s biblijskim Kajinom, ako ne s njim onda sigurno s nekim slovenskim Kajinom. Moramo biti iskreni prema sebi - mržnje nam je u zadnjih 10 godina previše. Otkud toliki prijezir prema prvom Hrvat-skom predsjedniku (Tuđmanu), pa da mu se nikada nije došlo na grob? Je li to ljubomo-ra, zavist, ili nešto treće? Iz te mržnje do-lazi i strašna sintagma “Hrvatska je izvršila agresiju na BiH”, a svi se dobro sjećamo da su predsjednik BiH-a i predsjednik Tuđman

u Divuljama potpisali ugovor o vojnoj su-radnji. Kako je moguće da takav ugovor potpisuje ”napadnuti” s “agresorom”?

Neki od kandidata (-kinja) služe se istom sintagmom. Nije ni čudo kada se zna da je netko od njihovih predaka 1918. godi-ne nemilice ubijao Hrvatske sinove na trgu Josipa bana Jelačića. Istina, pokajao se rije-čima: “žao mi je što ih nisam više pobio…”. Zar nam trebaju na Pantovčaku potomci ta-kvih “rodoljuba”?

Neki od kandidata ističu svoje gospo-darske vrline. Nisu, doduše, objasnili kako su stali na zlatne poluge, a teško je vjerovati da im je to omogućilo poznavanje gospo-darskih vještina ili neke druge tehnologije. Možda bi im Pantovčak pomogao da zlatne poluge podebljaju.

Prijatelju Dragane, što ti bi pa u svoj stožer postavi Nikicu Gabrića - čovjeka koji, da pokaže svoj prijezir prema Mar-ku Perkoviću i njegovim pjesmama, javno reče: “Zagora nikad ništa nije dobra doni-jela….”. Intelektualac??? Da li je on ikada čuo za Ivana Meštrovića, Krstu Odaka, Ja-kova Gotovca, Tina Ujevića i stotine drugih vrlih sinova Zagore i hrvatskog naroda. Moj Dragane, znajući za njegov prijezir prema rimokatoličkoj Crkvi, ja se bojim da će on srušiti kip Majke Božje što ga ti postavi na odmorištu Krka. Ako to i ne učini sigurno će velik broj tvojih birača priključiti izbornom krugu prve dvojice ovdje spomenutih.

Hebranže, mali vraže! Što ti se dogodi pa javno reče “ako treba birati između Eu-rope i Crkve ja biram Europu.” Zar ne znaš da nam ta Europa u povijesti ništa dobra ne donese, a nije željela ni našu samostalnost. Za razliku od nje Crkva je među prvima pri-znala našu neovisnost, a osim toga ona je u svakome krštenom, a takvih je (bar deklari-ranih) 80 % u hrvatskom narodu. Znamo mi čiji si ti sin i kakav je bio rodoljub tvoj - od komunista - ubijeni otac.

3

Uvo

dna

rije

č

Božić 2009.

StUdenci 48

Josipe, zlato moje, uživam slušati tvoje argumente kojima braniš povijesnu istinu, ali je čudno da ne znaš gdje je župska kuća u Studencima. Lijepo je vidjeti tvoju brojnu obitelj na promidžbenoj brošuri, ali kažu da su neka od tvojih djece na toj slici bez svoje matere. Što ćeš? Crkva ti je, i njezine moral-ne zasade, debelo na vi.

Miroslave, vrlog oca sine! Ti bi želio na Pantovčak dokazivati neke stvari. Možda konstatirati kako je očeva politika bila po-grješna a tvoja ispravna, jer koliko me sje-ćanje služi, za njegova života u politici ste stajali bipolarno. Ma, hajde oladi!

Dragi čitatelji, oprostite mi što sam iznio ove male negativnosti o gore nave-denima, ako se prepoznaju. Svi oni imaju svojih vrlina - ali to će oni sami bučno izni-jeti. Svima njima želim (a i onima koji se ne prepoznaju) sretnu trku prema Pantovčaku. Jasno je da je taj put za neke od njih preus-ponit, i da ga sigurno neće moći istrčati.

Ova moja razmišljanja možda vam pomognu pri odabiru vašega kandidata, ali vjerujem da neće znatno utjecati na vaš stav. Nije to toliko ni važno, ali vam preporuču-jem da svi iskoristite svoje građansko pravo i izađete na izbore.

Obraćam se Tebi budući hrvatski Pred-sjedniče! Kad zasjedneš na Pantovčak ne-moj zazirati od poklika „Za dom spremni!“ U tom pokliku se izražava ljubav sa spre-mnošću na žrtvu za voljenu Domovinu i zato ga nemoj vezati uz bilo koju ideologiju. On jednostavno u sebi nosi ljubav. I da nije bilo onih za dom spremnih (15 tisuća poginulih, 37 tisuća ranjenih), na kojem bi Ti Pantov-čaku sjedio i kojoj državi predsjednik bio!? S toga, cijenjeni Predsjedniče, kad sjedneš na Pantovčak dovikni svim građanima Hr-vatske - „Za dom spreman“! Čuvati njezinu baštinu, promicati znanost i kulturu i zau-zimati se za dobro njezinih građana. BUDI SPREMAN!

Naprotiv, neka ti oduran i gnjusan bude poklič „Smrt fašizmu!“. Taj poklič izvire iz mržnje i želi smrt. Smrt ne smijemo željeti nikome, pa čak ni Srbima koji su nam toliko napakostili u prošlom stoljeću i prvim godi-nama ovoga stoljeća. Na sve njih zazivam Božji blagoslov ma gdje god bili, uz želju da oni koji žive u Hrvatskoj zajedno s budućim predsjednikom doviknu cijelom svijetu „Za dom spremni!“. Pupovče, kad bi ti šapnuo (ne viknuo) „Za dom spreman!“ - misleći pritom na državu Hrvatsku i njezine građa-ne, sigurno bi dao svjedočanstvo kakvo do sada nisi dao i tvoja vjerodostojnost zastu-pnika u Hrvatskom saboru bila bi uvjerljiva. Je li to moguće???

Bez obzira tko bude izabran - jedno ne smijemo smetnuti s uma: Krist Gospo-din, čije rođenje proslavljamo, Gospodar je vjekova i bez znanja njegova Oca ništa se na svijetu ne događa. Stoga, molimo lju-bljenog Sina Božjeg da pošalje od svoga Duha ljubavi na svakoga od nas i na našeg budućeg predsjednika. Ta ljubav je sveobu-hvatna, jer je pokazuje prema grješnicima, prema odbačenima, prema bolesnima, pre-ma siromasima i bogatima. Neka od svoje mudrosti udijeli svakome od nas, a i našem budućem predsjedniku, jer Njegova je mu-drost neupitna: “Dajte caru carevo, a Bogu Božje! Tko je među vama bez grijeha neka prvi baci kamen. Nisam došao spaliti nego spasiti. Kada bi znala s kim govoriš zatražila bi od njega da ti dadne žive vode za život vječni.”

Taj Krist je naš učitelj, zajedno sa svo-jom Majkom čuvar hrvatskog naroda u nje-govoj povijesti i čvrsto vjerujem da nas neće ni u budućim vremenima napustiti. Iz toga razloga vama dragi Studenčani i čitatelji Li-sta Studenci kličem -

Sretan i blagoslovljen Božić!Vaš župnik

Fra Jakov Begonja

4

Stud

enač

ki b

ožić

ni u

gođa

jStUdenci 48

Božić 2009.

U ove velike dane, kad mnoga mje-sta u svijetu oživljavaju betlehemske slike, ojedre želje i običaji studenački, koji se po-tom čvrsto upleću u pleter kršćanski i pleter hrvatski.

Ozračje božićno puk studenački doživ-ljava već od Sv. Nikole do blagdana Triju kraljeva, do Vodokršća, do krštenja Božjeg jedinca, a na dan Boga Božića biva naša naj-veća radost i obilje…

Zna se - nije svaki dan Božić!Vrijeme božićno kroz minula stoljeća

štošta nam je govorilo, zato na Dan Bož-jeg poslanja čujemo nečujni korak vjere i

Studenački božićni ugođajNa zapadu Krajine brdo do brda…

J ednom davno na brdsku se zaravan prvi Studenčani uspeli da vidom so-kolovim zavičaj lakše obgrle, da vi-

dike prošire…da po zadolinama, na izvo-rima pitkim, studenim, sebe i ljepotu duše ogledavaju!

Vjetrovi ih miluju…. Vjetrovi od sun-ca, a o Božiću im ljuta bura toplinu radosti svetoilijanskom župom razmeće!

Središte Studenaca u snijegu

5

800.

obl

jetn

ica

Fran

jeva

čkog

red

a (1

209

- 20

09)

Božić 2009.

StUdenci 48

800. obljetnica Franjevačkog reda

(1209 - 2009)

obiteljskog veselja, korake Božje blizine i ljubavi. Ovo je vrijeme istinski doziv i naj-jači glas nas prošlih, i budućih, glas silnog ufanja i nas sadašnjih, koji nalazimo vjeru u Svevišnjemu, da bismo mu, posebno na po-noćki, opjevali ime. I pjevamo. Svoju radost ne želimo kriti, iz dna duše pjevamo: U sve vrime godišća. Radujte se narodi, Veseli se Majko Božja…

Badnjak je bio, i ostaje, u znaku vje-re naših očeva, ljudi dobre volje, molitve i svetkovine, okićena bora (u kućama i na Franjevačkom trgu), bršljana na prozori-ma… Staro i mlado ovdje bdije i moli!

Za božićni ručak stopanjica spremi svake đakonije pa, uz upaljene voštanice i obiteljsku skrušenu molitvu, na stolu kiseli kupus, sudžuk, divenica, malo slanine…na-site ukućane djetinjom srećom!

Ovdje na Božić susjed susjedima kuću i srce širom otvara, čestitku jedan drugome

prenosi, a posvađeni bez posrednika nađu riječi pomirenja.

U dubokoj vjeri srce bude puno i obi-telji. One koje je nevolja po Božjem svijetu gonila (jer tko je dužan, i na Božić je tužan), obiteljski ga je zov svakom zaboravu opi-rao, ispod tuđih nebišta domu dovodio…

Pjesma zavičajna i danas ovako odzvanja:

Oj Božiću, svak ti se veseli, I moj dragi koji kući želi.Kako gorko nije ono što u slatku niče,

tako i oni čija je duša zbog ovozemaljskoga rastanka s najmilijima smućena i do raspeća žalosna, na ovaj dan imaju srce i riječi me-kane: u jadima svagdanjim rođenje Isusovo im je melem svevidar, navještaj novog za-jedništva u kraljevstvu Božjem…

Bože moj, kako poželim/o da vremenu božićnom nikada ne bude kraja!

Studenački prijatelj

O ve godine Katolička crkva, a oso-bito franjevci, obilježavaju 800. obljetnicu kako je papa Inocent III.

usmeno potvrdio Pravilo života, po kojem je živio sam Sv. Franjo Asiški.

Franjevci ili red male braće (lat. Ordo fratrum minorum) slijede Pravilo i na-čin života karizmatičnoga Franje Bernardo-nea iz Assisija (1182 - 1226), koji ih je tako

nazvao u želji da istakne bratsko ozračje u zajednici i spremnost služenja ljudima. Prvi sljedbenici pridružuju se Sv. Franji Asiškom već 1209. godine. U doba sve izrazitijih ra-zlika između bogatih i siromašnih franjevci ističu svoju solidarnost s obespravljenima i potlačenima. Oni idu po svijetu i propovije-daju prokušanim i čistim riječima, govoreći o manama i krepostima, o kazni i slavi, i to kratkim govorom, jer je Gospodin na zemlji

6

800.

obl

jetn

ica

Fran

jeva

čkog

red

a (1

209

- 20

09)

StUdenci 48

Božić 2009.

kratko govorio (Pravilo, IX). Krasili su ih bratstvo s narodom kojem pripadaju i ma-lenost, tj. istinska povezanost s onima koji-ma su upravljali svoje služenje. Od samoga početka oni su više od jednog novog crkve-noga reda, oni su veliki duhovni pokret lju-di spremnih na poseban način «opsluživati evanđelje».

U stoljećima koja su uslijedila podije-lili su se na više redovničkih grana: na one koji u ispunjavanju redovničkoga života žele biti dosljedni i strogi (OBSERVANTI, MALA BRAĆA ili KONVENTUALCI), na one još strože u vršenju zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti (franjevci-KAPUCI-NI), ili pak na one koji žele vršiti evanđelje po pravilima življenja sv. Franje, ali ostati i dalje u svijetu, oženjeni i neoženjeni, u svojim svjetovnim zvanjima i obvezama, franjevački TREĆOREDCI, osnovani već 1221. godine.

Uz muške ogranke reda istovremeno se osnivaju i franjevačke ženske redovničke zajednice, kojima je utemeljiteljica sv. Kla-ra, duhovna učenica sv. Franje Asiškoga.

U svojem svjetovnom ustroju bili su podijeljeni na franjevačke provincije, po-krajine, kojima je na čelu provincijal. Žive u

samostanima koje predvodi i zastupa samo-stanski starješina, gvardijan. Pri osnivanju svakog samostana po crkvenim zakonima i pravilima reda trebalo je osigurati temeljne uvjete redovničkoga življenja i rada: izgra-diti samostan i crkvu, osigurati da u novoj samostanskoj zajednici može živjeti naj-manje 12. braće (po uzoru na zajednicu 12 apostola Kristovih!) Njihovi samostani mo-rali su biti siromašne redovničke zajednice. Nisu imali svjetovnoga vlaništva, ni zemlje, niti posjeda. Živjeli su od prosjačenja, milo-dara i legata za crkvenu službu, tj. od svo-jega rada. I tim su materijalnim dobrima u njihovo ime upravljali drugi, njihovi sindici, samostanski i crkveni ekonomi.

Kratak pregled povijesti hrvatskih franjevaca

Franjevci u Hrvatsku dolaze vrlo rano, još za života utemeljitelja sv. Franje Asiš-koga. On je na svojim prvim općim sabo-rima reda (1217. i 1219.) poslao braću da i u Hrvatskoj i Ugarskoj utemelje franjevač-ke samostane. Dapače, još ranije, prisiljen nevremenom, u Hrvatskoj je boravio i sam sv. Franjo putujući u Palestinu (Celano, Vita I, c. XX, nº 55). S boravkom sv. Franje u Hrvatskoj 1212. predaja veže osnutke sa-mostana u Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Zadru i drugim mjestima na Jadranu. Među-tim, prvi povijesni podatak o franjevcima na hrvatskom tlu imamo u oporuci trogirskog plemića Desse od 18. 2. 1234. Spomenuti plemić ostavlja sav svoj imetak sinovima sv. Franje u Trogiru. U oporuci veli da je još za života sv. Franje sagradio pokraj grada Trogira crkvu, ogradio je zidom i franjev-cima podigao boravište. Pretpostavlja se da je to moglo biti 1214. godine.Čini se da su prvi samostani, osnovani za Franjina života, pripadali Ugarskoj provinciji koja se tako nazivala prema pripadnosti državi u kojoj se tada nalazila i Hrvatska. Uskoro je diobom

7

800.

obl

jetn

ica

Fran

jeva

čkog

red

a (1

209

- 20

09)

Božić 2009.

StUdenci 48

Ugarske provincije ili novim osnivanjem između 1232. i 1235. uspostavljena Dal-matinska provincija (CD, III, 435). Brzim razvojem Reda osjetila se potreba za terito-rijalnim preuređenjem i novim razgraniče-njem provincija, pa je 1239. na generalnom kapitulu u Rimu od dalmatinskih i istarskih samostana uspostavljena Slavenska provin-cija (Provincia Sclavoniae), koja se sasto-jala od 4 kustodije: Dubrovačke, Splitske, Rabske i Istarske, dok su samostani u sje-vernoj Hrvatskoj pripali Ugarskoj provinciji (Provincia Hungariae), gdje se hrvatski sa-mostani nalaze u Pećujskoj (7), Zagrebačkoj (7) i Srijemskoj kustodiji (5 samostana).

U Zagrebačku crkvu franjevce uvo-di zagrebački biskup Stjepan II. Babonić (1225 -1247)

Papa Nikola IV. poslao je franjevce kao misionare i istražitelje pravovjerja u Bosnu, a Bonifacije VIII. je proširio područje nji-hova rada. God. 1339./1340. ustanovljena je u Bosni posebna Vikarija koja je ubrzo preuzela observantski način života i doži-vjela nevjerojatan razvoj, tako da se može smatrati u neku ruku majkom franjevačkih provincija na Hrvatskom području, pa čak i Ugarske, Slovenske i Bugarske Provincije.

Nakon pada Bosne 1463. i poraza kr-šćanske vojske kod Mohača 1526. godine na području pod turskim gospodstvom franjev-ci su od sultana Mehmeda II. ishodili pove-lju, poznatu kao Ahdnama, kojom im je bila zajamčena osobna nepovredivost i sloboda vjerskoga djelovanja, a katoličkom stanov-ništvu nesmetano posjedovanje imovine i sloboda boravka. Ali, usprkos tim pravnim jamstvima položaj kršćana i franjevaca bio je vrlo težak. Nakon poraza hrvatske vojske na Krbavskom polju 1493., pa kroz čitavo 16. i 17. stoljeće, iseljuje se hrvatsko sta-novništvo sa starih ognjišta u tuđinu, u Slo-veniju, Mađarsku, Austriju, Slovačku i Mo-ravsku, u okolicu Temišvara pa i preko mora u Italiju. U tim seobama iselila se približno trećina hrvatskoga naroda, a franjevci su

nerijetko bili vođe tih seoba umjesto izgi-nula plemstva. Oni su pratili narod i nudili mu duhovnu podršku. U tuđini čuvali su mu vjeru, jezik i narodnu svijest. Pod turskom vlašću su pak trpjeli krvava progonstva za-jedno s narodom, a Osmanlije su im rušili crkve i samostane. Već je 1473. papa Siksto IV. spomenuo izvještaj bosanskih franjeva-ca prema kojem su Turci spalili i razorili gotovo sve franjevačke samostane u Bosni. Ipak, na kraju, u turskoj Bosni i Hercegovi-ni franjevci su sačuvali vjersku i nacionalnu svijest hrvatskoga naroda.

Kad se Red 1517. razdijelio na Red manje braće (nazvanih često samo franjev-ci) i Red manje braće konventualaca (nazva-nih franjevci konventualci ili jednostavno konventualci) u Hrvatskoj je brojčano pre-vladala prva struja.

U XIII. st. osnovani su u Hrvatskoj i samostani klarisa. Od polovice XIII. st. spo-minju se i franjevački trećoreci. Od XV. st. spominju se u povijesnim vrelima samosta-ni trećoredaca. Redovnici koji su u njima

8

800.

obl

jetn

ica

Fran

jeva

čkog

red

a (1

209

- 20

09)

StUdenci 48

Božić 2009.

živjeli u bogoslužju su redovito upotreblja-vali staroslavenski pa su nazvani i fratri gla-goljaši. Potkraj stoljeća postojala je u Splitu i zajednica franjevačkih trećoredica, nestala početkom ovog stoljeća zbog nedostatka svijesti o potrebi održanja vlastite religiozne baštine. Najstarija do danas očuvana ženska hrvatska izvorna družba osnovana je u Šibe-niku 1673.

U kapucinski red prvi Hrvati stupaju, koliko je poznato, početkom XVII. st., a 1610. je započeta i gradnja prvog samo-stana na Rijeci.

Danas su franjevci i franjevke, skupno, brojniji od svih ostalih redova i družba koji djeluju među Hrvatima. Razdijeljeni su u pet redovničkih pokrajina franjevaca, jednu pokrajinu franjevaca konventualaca, jednu pokrajinu franjevaca kapucina i jednu pokrajinu franjevaca trećoredaca.

Prema statistici iz 2001. godine franjevački redovi imali su oko 18.000 redovnika, po-dijeljenih na 113 provincija u 2.750 samostana.

Zasluge franjevaca kroz stoljeća na svim područjima religioznog, kulturnog i soci-jalnog života među Hrvatima teško su iskazive. Najbrojniji redovnici u Hrvatskoj bili su prisutni na svim područjima djelovanja. Iz njihovih su redova potekli mnogobroj-ni biskupi rodom Hrvati, ili koji su upravljali biskupijama s hrvatskim stanovništvom, (preko 200), Božji ugodnici (Nikola Tavelić, Jakov Zadranin, Oton iz Pule, Katarina Kotromanić, Klara Žižić, Leopold Bogdan Mandić, Vende-lin Vošnjak, Ante Antić, Marija Petković),

teolozi (Toma Ilirik, Juraj Dragišić, Matej Frkić, Karlo Balić), politički vođe i budi-telji (Zvizdović, Ibrišimović, Grabovac, Dorotić). Franjevac je priređivač prvog hr-vatskog lekcionara (Bernardin Splićanin), vjerojatno pisac prve hrvatsko-glagoljske početnice (Pavao Modrušanin), pisac prvog putopisa na hrvatskom jeziku (Jakov Pleti-kosa), pisci rado čitanih knjiga (Divković,

Margitić, Babić, Knežević, Kačić i dr.) te “otac starohrvatske arheo-logije” (Marun). Ljekarna Male braće u Dubrovniku najstarija je ljekarna po kontinuitetu rada

u Europi. Franjevci su u Dubrov-niku, Zadru, Zagrebu, Varaždinu,

Budimu, Osijeku, Šibeniku i Ma-karskoj podigli filozofske i teo-loške škole fakultetske razine s profesorima koji su pružili

priznat doprinos razvoju hrvatskoga jezika, obliko-vanju njegove leksičke i pravopisne jedinstvenosti, a ne samo hrvatskoj filo-zofiji i teologiji.Najvažnija

i najvrednija kulturna uloga franjevaca u hrvatskom narodu, po riječima kardinala Kuharića, “…bila je u izgrađivanju mo-ralnog života u našem narodu, u pružanju pomoći našem čovjeku da upozna Isusa Krista, da živi u ljubavi i pravdi, da ljubi slobodu i poštenje. Ljubav prema čovje-ku, koju je sv. Franjo naučio od Isusa Krista, bila je uvijek velika odlika franjevačkog života.”

Prva dva kanonizirana sve-ca iz hrvatskog naroda su fra-

njevci: fra Nikola Tavelić i fra Leopold Bogdan Mandić; dvojica su blaženika: bl. Julijan iz Bala i bl.

Jakov Zadranin; dvojici se, također, vodi postupak za proglašenje blaženim i svetim, to su fra Ante Antić i fra Vendelin Vošnjak.

9

800.

obl

jetn

ica

Fran

jeva

čkog

red

a (1

209

- 20

09)

Božić 2009.

StUdenci 48

I na kraju možemo samo ponoviti ono što je 1982. godine kazao kardinal Franjo Kuharić na proslavi 800. obljetnice rođenja svetoga Franje u Zagrebu - da možda nije-dan narod u svijetu nije tako duboko primio u sebe sv. Franju, njegove sinove i kćeri i njegov duh kao hrvatski narod.

Iz života sv. Franje:

1182. Rodio se u Asizu. Roditelji su mu Petar Bernardone i majka Ivana nazvana Dona Pika.

1202. - 1203. Za vrijeme zatočeniš-tva u Peruđi Franjo počinje razmišljati o no-vome stilu života.

1205. Tajanstveni san u Spoletu: “Franjo, tko ti može više učiniti: gospodar ili sluga?” “Zašto umjesto Gospodara tražiš slugu?” Iste godine s raspela u crkvici Sv. Damjana čuje: “Idi, Franjo, i popravi moju kuću koja se ruši!”

1207. Pred biskupom Asiza biva raz-baštinjen od zemaljskoga oca.

1208. Sluša u Porcijunkuli evanđelje o poslanju apostola i prepoznaje ga kao te-melj svoga poziva.

1209. 16. travnja s prvih 12 drugova dolazi u Rim, gdje papa Inocent III. usmeno potvrduje njegov način života. Tako nastaje Prvi franjevački red - Red manje braće.

1211. 28. ožujka U Porcijunkuli pri-ma u svoje bratstvo Klaru, i tako nastaje Red siromašnih gospođa - klarise.

1212. U Alvianu obećaje Franjo Pra-vilo za one koji žive u svijetu: prva ideja o Trećem franjevačkom redu, danas Franje-vački svjetovni red. - Iste godine Franjo s nekolicinom braće polazi u Siriju, ali se zbog “protivnih vjetrova” mora zaustaviti na našoj obali. Uz taj događaj vezane su i tradicije o Franjinu boravku u Zadru, Du-brovniku, Splitu i Zagrebu.

1216. Netom izabrani novi papa Ho-norije III. u Peruđi odobrava Franji “Porci-junkulski oprost”.

1219. - 1220. Drugi put polazi u Si-riju i pohađa Svetu zemlju.

1220. 16. siječnja prvi franjevački mučenici u Maroku.

1221. Kapitul na rogožinama. Iste go-dine “Treći red” dobiva čvršću organizaciju.

1223. 29. studenoga Papa Honorije III. potvrđuje Pravilo Reda manje braće što ga je Franjo sastavio u Fonte Colombu. Iste godine o Božiću događaj u Grecciju.

1224. Na La Verni u rujnu Franjo pri-ma svete rane.

1225. U zimi boravi u Sv. Damianu gdje vjerojatno sastavlja jedan dio “Pjesme stvorova”.

1226. uvečer 3. listopada u blizini cr-kvice Porcijunkule Franjo umire.

1228. 16. srpnja Papa Grgur IX. pro-

glašava Franju svetim.

1979. papa Ivan Pavao II. proglašava Franju zaštitnikom ekologa.

Priredio: Ivan Babić - Ljiljo

10

“Od

Gos

pe R

amsk

e d

o G

ospe

Sin

jske

“ StUdenci 48

Božić 2009.

“Od Gospe Ramske do Gospe Sinjske“ – bilješke uz spjev fra Ante Cikojevića “Cetinska ruža”

G ovoreći o prinosu Rame, tj. pisaca iz Rame hrvatskoj književnosti u tekstu “Rama u hrvatskoj književ-

nosti” (1987) Dubravko Horvatić je ustvr-dio da je usmena književnost u Rami bila jamačno kudikamo bogatija negoli danas, pogotovu oko 1877., u vrijeme kad Matica hrvatska upućuje javni poziv na sabiranje hrvatskih narodnih pjesama i kad započinje njeno intenzivno zapisivanje. Horvatić se čudi kako se mnogo češće može naići na za-piske o mjestima uokolo Rame, a tek poneki o Rami samoj ili nekom ramskom selu. Pa kaže da bi se sigurno znatno više toga našlo kad bi se uložio veći trud i ponovno preli-stalo brojne tiskane pjesmarice, pogotovu rukopisne zbirke.

Zato pomalo čudi da isti taj Dubravko Horvatić u svom, inače vrlo pouzdanom i za daljnja istraživanja korisnom tekstu, u kontekstu književnih djela s temom Rame, među ostalim autorima ne spominje fra Antu Cikojevića, iako o njemu piše goto-vo istovremeno u Hrvatskom biografskom leksikonu, sv. 2, Zagreb, 1989, navodeći kako je spjev Cetinska ruža njegovo najop-sežnije djelo “u kojemu je u dvadeset i dva pjevanja u desetercu opjevao povijest Gospe Sinjske.”

Je li to možda zbog toga što ovaj spjev nije „pravo historički“, kao što je zapisivač zabilježio uz pjesmu „Ramski gvardijan pali svoju crkvu“ , zapisanu u cijelosti u uisti-nu „pravo historičkoj“ knjizi fra Jeronima Vladića „Uspomene o Rami i ramskom

franjevačkom samostanu“ (Zagreb, 1882). Ali, i spomenuta pjesma, iako sadrži povi-jesnu potku (selidbu iz Rame u Sinjsku kra-jinu u listopadu 1687), nije pouzdano znan-stveno štivo, što sam Horvatić komentira u svojemu članku, primjetivši kako Stojan Janković nije mogao predvoditi selidbu iz Rame, jer je poginuo dva mjeseca prije na Duvanjskom polju. Horvatić nam otkriva i nekolicinu drugih važnih zapisivača iz ram-skog kraja, među kojima i suvremenika fra Ante Cikojevića, don Mihovila Pavlinovića (oko kojega su se okupljali pučki sinovi, franjevci Sinja i Makarske, kojima pripada i fra Ante), kojemu je on podosta dugovao u svom duhovnom, znanstvenom i političkom djelovanju. O don Mihovilu Pavlinoviću fra Ante je ispisao i nadahnjujuće stranice u po-vodu stogodišnjice njegova rođenja, te suge-stivnu pjesmu na njegovu odru. Horvatić je upoznat i s mnogim drugim činjenicama iz njegova života i rada, koje sugeriraju da se radi o još jednoj uistinu značajnoj osobi iz franjevačkih redova (npr. da je slovio u svo-je vrijeme kao jedan od najvećih stručnjaka u Hrvatskoj za moralno pravna pitanja), ali propušta primijetiti i neke važne poveznice fra Ante Cikojevića s Ramom, a koje pret-hode njegovu nagnuću za pisanjem spjeva Cetinska ruža. Već fra Jeronim Vladić go-vori kako je Rama još od oko 1570. godine potpadala pod vlast makarskoga biskupa. Razumije se da je fra Ante Cikojević, najpri-je kao župnik u makarskom dekanatu, zatim kao profesor u franjevačkoj bogosloviji u

11

“Od

Gos

pe R

amsk

e do

Gos

pe S

injs

ke“

Božić 2009.

StUdenci 48

Makarskoj, kao provincijal franjevačke Pro-vincije Presvetog Otkupitelja, kada posebno skrbi za Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, te kao gvardijan franjevačkog samo-stana u Makarskoj, bio itekako zainteresiran za ramski kraj, kao i za sudbinu bosanskih franjevaca, u čiju je obranu hrabro ustao pri-likom spora s nasdbiskupom J. Stadlerom nakon uspostave redovite crkvene hijerarhi-je u BiH.

Ne mislim da je kod Horvatića neka-kvu ulogu odigrala vrijednosna ocjena sa-moga spjeva, jer on zasigurno ne zaostaje za mnogim sličnim spjevovima, pače je vrlo visokih dometa po pitanju poetičkih i stil-skih karakteristika, ima izgrađenu čvrstu i dinamičnu fabulu sa spretnim zapletima. Ali, na taj Horvatićev „zaborav“ vratit ćemo se nešto kasnije.

Čuli smo već da sam spjev čine 22 pje-vanja. Fabula ovog epsko religioznog pje-smotvora, ili „narodnog eposa herojskoga i religioznoga, a donekle i romantičkoga sa-držaja“, kako su ga svojevremeno opisivali ocjenitelji1, govori o danima nakon velikog turskog poraza pod Bečom 12. rujna 1683. g. Znamo iz povijesnih izvora da je nakon toga uslijedila užasna odmazda nad kršća-nima, kada Hrvati masovno bježe iz Bosne i Hercegovine (tako da ih primjerice 1723. ostaje samo 23 000, a fra Jeronim Vladić bilježi kako su 1691. u cijeloj Bosni samo 22 misnika i 3 laika). Turci su izgubili mno-ge hrvatske krajeve, ali Dalmaciju ne mogu prežaliti. U samome vrhu Osmanlijskoga carstva pada odluka - vratiti Dalmaciju, ali najprije treba slomiti otpor u Rami. Poseban dar caru trebao bi biti osvojena slika Gospe Ramske, koja puku iz Rame daje nadljud-sku snagu u otporu Osmanlijama. I tako, radnja započinje pred još jednu od brojnih turskih najezda na ramski kraj (osmu). Unu-tar tih povijesnih kulisa teku događaji koji se isprepliću sa stvarnima, a koji govore o 1 Jakov Tomasović – Fra Ante Cikojević: Cetinska

ruža, Hrvatska straža, br. 211, 1935, str.4

tome kako Gospa Ramska spletom okolnosti ili Božjom providnošću postaje Čudotvorna Gospa Sinjska. Tako fra Ante Cikojević „u Botićevu i Martićevu duhu ujedinjuje borbe dalmatinskih i bosanskih hrvata“ oko sli-ke Ramske/Sinjske Gospe, čitamo u prvim recenzijama spjeva2. Na početku spjeva je gotovo idiličan opis ramskog kraja „rajskog zavičaja“ i najava ne tako idiličnih događaja koji će uslijediti. Evo završetka toga opisa: „Po brdim su kuće rasijane,/ Pa slobodu uživaju dragu./ A ljubav se iz slobode rađa,/ I ko braća rođena se ljube;/ Kuća kuću kroz goru zazivlje,/ Pa što pjesma, i što dozivlja-ji,/Divna Rama sva je bila živa./ Tek da nije prokletoga dina,/ Sloboda bi mnogo ljepša bila!” (str. 5-6)Glavni lik spjeva je pobožni 2 Isto

12

“Od

Gos

pe R

amsk

e do

Gos

pe S

injs

ke“

StUdenci 48

Božić 2009.

mladić iz Rame Joskan Divković, koji često ide manastiru Svetog Petra i pred Gospinom slikom u Marijinoj crkvi usrdno se moli za se, za samostan, za Ramu i za slobodu, o ko-joj Cikojević pjeva i ovako: „Vječni Bože, čuvaj nam slobodu,/ Sloboda je ponajviše blago,/ Dar najviši ona je s nebesa!“ (str. 10) Evo i oduševljenog opisa slike Ramske Bogorodice: “Lijepa ti je, o moj Bože sve-ti,/divna slika ramske majke drage!/Svoju milu ponatila glavu,/Ko ljubica u šikarju plava:/ Po licu joj rumen je posuta,/K’o po nebu kad zorica ruji!” (str. 10) Nakon što je jednom primijetio čudesne promjene boja na slici sanjao je da će Turci popaliti Ramu i da će svi morati bježati. Nije dugo traja-la nevjerica spram Joskanova viđenja, jer uskoro na Ramu navali silna turska vojska. Kako Turci napadaju sa svih strana, i više-struko su brojniji, franjevci zaključuju da se ovoga puta neće moći oduprijeti, pa zajedno s pukom i Gospinom slikom bježe put Dal-macije. Ipak, ne odlaze bez borbe, već pri-je odlaska pružaju izvrstan otpor Turcima, svjesni potrebe prinošenja vlastite žrtve na oltar slobode. Prilikom opraštanja od mla-dosti koja ide u borbu još jednom čujemo ono trojstvo žrtve (sloboda, Rama, vjera), za koje se Joskan na samome početku moli: „Iđem u boj da nekrsta svladam./ Teško jeste ostavit ognjište,/ I ta srca koja vruće ljube,/ Al je veća slobodica draga,/ Rođeno-ga našega ognjišta!/ Žrtve treba, sloboda je traži!/ Žrtve treba, Rama nam je traži!/ Žr-tve treba, vjera nam je traži!/ Za to trojstvo treba život dati!“ (63).

Zbjeg preko Imotskoga, Runovića, Podbablja i Prološca izbije i na Studence, rodno mjesto autora ovoga spjeva, gdje se u njegovu zaseoku Musincu služi sveta misa (s oltarom između dva hrasta). Od Studena-ca preko Lovreća i Ciste nastavljaju za Ce-tinsku krajinu i Sinj. Ali, budući da je i tu bliska Turska prijetnja, franjevci nastavljaju sa slikom put Splita. Splitska, latinska gos-poda sliku ne prihvaćaju oduševljeno, nego

je izmiještaju van zidina grada u prazan sa-mostan na Marjanu. Ali, čežnja i povezanost sa slikom njenog ramskog i cetinskog puka je prejaka i nakon kratkog vremena pada odluka da se slika vrati u Sinj, što potajice učini bosonogi fra Ante Pletikosić. Turci su započeli svoju veliku ofenzivu kojoj je sada cilj preko Cetinja osvojiti Split, tj. izlaz na more. Iako je turska armada mnogostruko brojnija hrabri hrvatski puk pod vodstvom vojvode Joskana izdržava sve nalete. Ipak, uskoro ih potiskuju u zidine Sinjske tvr-đe. Što im preostaje osim vapaja Gospi? A ona se opet odazove, te se prikazuje Turci-ma kako šeta zidinama i prijeti im rukama. Nakon toga mnogi se Turci razboljevaju i umiru, a ostali, preplašeni napuštaju opsadu Sinja i cijele krajine.

Vratimo se na trenutak na onaj Horva-tićev „zaborav“ s početka izlaganja. Možda je ipak u tom „zaboravu“ presudno bilo Hor-vatićevo zaziranje od bila ideologije na sa-mom završetak ovoga spjeva, gdje umirući vojvoda Joskan (zabrinut za sudbinu hrvat-skoga naroda) u svome oproštajnom govoru između mnogih plemenitih i nadahnutih po-ruka, umjesto hrvatstva, zagovara - sveslo-vinstvo, tj. veliko jugoslavsko carstvo, gdje bi od Triglava do Crnoga mora živio jedan narod različnog imena i jednog jezika.

Iz mnogočega proizlazi da je „Rama mitska zemlja“, gdje je „od surove zbilje i tragične prošlosti stvoreno mnoštvo mito-va“ (Zdravko Kordić). Povjesničari će reći i to da je povijest Rame u magli jer su gotovo sve starije knjige i pisani dokumenti izgor-jeli u vrijeme turske okupacije.

Naravno da je to plodno tlo za ispre-plitanje povijesno zbiljskog i fikcijskog, pa nastaju djela koja su nešto bliža povijesno zbiljskoj matrici, i ona nešto dalja od nje. Neosporno je da je fra Ante Cikojević bio podrobno upoznat s pisanim tragovima i svjedočanstvima koja su ostavila njegova braća franjevci, ali o njegovim prvenstveno umjetničkim, tj. pjesničkim namjerama i o

13

“Od

Gos

pe R

amsk

e do

Gos

pe S

injs

ke“

Božić 2009.

StUdenci 48

pjesničkoj slobodi kojom se koristi najbolje svjedoče brojni divni opisi prirode (kako u ramskom kraju, tako i u Imotskoj ili Sinjskoj krajini, ili u primorju, a ponajviše onda kad pjesnik kroz usta mladog vojvode Joskana najavljuje rođenje pjesnika i svećenika iz siromašne i pobožne obitelji, koji će „opje-vati boje naše Rame i te slike mile“, dakle, najavljuje vlastito rođenje, i to baš u tre-nutku kada se ramske izbjeglice/prognanici zateknu na Studencima, u Musincu, rodnom zaseoku fra Ante Cikojevića. A o pjesnici-ma se kaže ovako govoreći o mladom i za-nesenom Joskanu : “A mi znamo kakvi su pjesnici,/ U njih jeste ugrijana mašta:/ Vide ono čega vidili nisu,/ I za to bi Bogom se zakleli!” (str. 26)

Vrlo dirljiva i poetična mjesta u ovome spjeva pripadaju i gvardijanovim govorima, koje on upućuje svome puku u raznim važ-nim prigodama. Takav je tužni govor pred odlazak iz Rame, zatim vrlo snažan govor kad poziva vojsku u obranu Rame, u kojemu je lako zapaziti Mažuranićev utjecaj iz epa Smrt Smail-age Čengića. Takav je i govor gdje poziva u borbu do kraja u obrani Ce-tinskog kraja, te govor Cetinjanima nakon pobjede nad Turcima. Nadarenost fra Ante Cikojevića kao pjesnika vidljiva je i na mnogim drugim mjestima u ovome spjevu, kao što je i vrlo snažan i živ, gotovo filmski opis bitke u Cetinskom kraju.

Ali, vratimo se na sam početak, na na-slov, koji nam tako lijepo kaže tko je zapra-vo glavni lik u ovome spjevu. I ne samo u njemu, već simbolički i stvarno u višesto-ljetnoj povijesti hrvatskoga naroda sve do naših dana – to je Ruža, Cetinska, Sinjska, Ramska, Studenačka, Bosanska, Hrvatska – Gospa Čudotvorna, Majka svih Hrvata, o čijoj ljepoti lica i duha, te neraskidivoj po-vezanosti svekolikog katoličkog, hrvatskog puka s njom tako često govoraše mnogi umjetnici, pa je to pokušao i fra Ante Cikoje-vić. Možda najdirljivije i najsnažnije mjesto u ovome spjevu odnosi se upravo na veliku

tugu i čežnju puka u Cetini za Gospom i njenom slikom, koja se nalazila na Marjanu: „Teško ti je siroticam ljutim,/ Teško ti je ne-jakoj dječici,/ Kad ostanu bez majčice mile./ Kuća pusta – puna tugovanja,/ Nema sreće nema dozivanja,/ Nema tko će pogladit im glavu,/ Tko će ljubit nježane ručice,/ Tko će grlit i na prsi stiskat,/ Tko će miti, tko li će oblačit,/ Tko li vesti bijelu košuljicu,/ Kuća prazna bez majčice drage!/“(str. 101)

Rekli smo kako (kao neosporan autori-tet na području moralnosti) fra Ante koristi ovu koliko tragičnu toliko divnu priču i za česta moralno-etička propitivanja, u kojima se dosta mogu prepoznati kako ona vječna, nadvremenska filozofsko-religijska pitanja, tako i ona pitanja koja mu nameće suvreme-na stvarnost i društvena situacija.

Evo kako npr. stari fra Ante poučava Joskana o tadašnjoj Europi: „Eh moj Josko, nije ovo šala,/ Zagazila nesretna Evropa,/ U sebičnost i razbludne grijehe,/ Bogataši, nebilo im blaga,/ Njim se služe da na Boga

14

“Od

Gos

pe R

amsk

e do

Gos

pe S

injs

ke“

StUdenci 48

Božić 2009.

grde,/ I da svoga taru iskrnjega,/ Mjesto da ga ljubezno pomažu,/ Mjesto zlatnu da slo-bodu daju,/ U jaram ga ropski podvrgaju./ A carevi i vladari silni,/ Ne imadu na Boga obzira,/ Ne poznaju njegove Providi,/ Hoće Provid da su sebi sami,/ Pa se kolju jedan sa drugime,/ I turčina u pomoć dozivlju!/ Gdje su Bosni opet patareni,/ Oni život Bo-sni otrovaše!/ Pa su grijesi nebu dodijali,/ I šalju nam teška pokaranja,/ Papa kori grd-na bezakonja,/ I pozivlje: Bogu se vratite!/ Al glas njegov niti čuti neće!“ (str. 24). Ne podsjeća li nas ovo na sliku današnje bez-božne Europe?

Stari fra Ante, koji ne želi bježati iz Rame, i kojemu Turci živu oderu kožu, go-vori nam i kakva je uloga franjevaca (ujaka) u Bosni: „Mi smo vođe ovog bijednog puka,/ Za nj i život vlastit pregaramo,/ Nit od koga imamo pomoći./ …Narod osta bez vođe i uma,/ Pa mi vodstvo nuždom preuzesmo,/ Jer nas ljubav na to Božja duži.“ (str. 19)

Ovaj spjev nije pisan jezikom koji je proizašao iz govora kojega bih priželjkivao – iz govora jednoga Studenčanina (što fra Ante jest), tj. ikavskoga govora jugozapad-noga tipa, karakterističnog za gotovo cijelu Imotsku krajinu i Bekiju, nego ijekavicom, u

skladu s tadašnjim jezičnim normama. Ipak, već je u prvim kritikama primijećeno da “ho-teći da bude što bliže narodu, pjesnik upo-trebljava takav govor, za koji moramo reći sa stanovišta gramatske čistoće, da je pun provincijalizama“3. Ali, upravo ovi provin-cijalizmi predstavljaju izvanredno zanimljiv sadržaj jedne škrinje prepune sočnog lokal-nog govornog blaga (nameće nam se i uspo-redba s ramskim izričajem, barem onakvim kakav je kod fra Jeronima Vladića).

I na kraju, moram kazati da ovaj moj boravak ovdje i ovaj pokušaj da spjev Cetin-ska ruža, skoro stoljeće nakon njegova na-stanka, ipak dopre do mjesta “odakle je sve krenulo” , nipošto nije slučajan, odnosno da postoje dobri razlozi - estetski, moralno-ljudski i rodoljubni, te da su se stvorili pravi uvjeti da se „Cetinska ruža“ konačno ras-cvjeta u ramskom pjesničkom ružičnjaku. Osobni razlozi te Božja providnost također su odigrali svoju ulogu, pri čemu mislim na moj rad na mom Studenačkom rječniku, koji me i naveo na trag fra Ante Cikojevića, a po-sebno na moje poznanstvo i prijateljevanje s dr. Vladom Vladićem, koji svojim nesebič-nim trudom na planu duhovnosti nastoji pri-pomoći da ovaj predivan kraj povrati mnoge raseljene Ramljane na svoja ognjišta. Hvala ti Vlado, hvala ostalim organizatorima, hva-la našim ujacima i mnogo puta uništavanom i neuništivom franjevačkom samostanu i franjevačkom duhu, i naravno hvala Rami, na čije su se meko RAME i na čiji su se tvrdi ŠĆIT (ŠTIT) (vidi povijesni kraljevski grb Rame) hrvatski čovjek i Crkva od Hrvata stoljećima s pouzdanjem oslanjali. A tako je, čini se, i u današnjim vremenima. Živjeli!

(referat je pročitan na simpoziju „Mu-drost Rame“, održanom u Rami-Šćitu (BiH), u srpnju 2009)

Ivan Babić - Ljiljo, prof.

3 Jakov Tomasović – Fra Ante Cikojević: Cetinska ruža, Hrvatska straža, br. 211, 1935, str.4

15

Sv.

Fran

jo u

Ram

i

Božić 2009.

StUdenci 48

Sv. Franjo u Ramiranom zorom sred lake izmaglice

sv. Franjo iz čamca baca mrežu u mirnu crnu vodu Ramskoga jezera i čeka

uskoro izvuče travom obrasli obli kamen prekriži ga poljubi i natrag u vodu baci

zatim izvuče kravlju bronzu klapne njome prekriži je poljubi i nju u vodu vrati

malo kasnije ulovi tek rascvali lopoč nasmiješi se prekriži ga vrati u vodu i zavesla dalje

onda izvuče mrki kameni križ ali i njega nježno poljubi prekriži i vrati u vodu

kada mu zjenice uhvate prvi sunčev odsjaj zabrinuto uzdahne prekriži se i pogled ka vodi svrne

iznenada mreža snažno trzne i u njoj se zakoprca oveća modrosiva zlatovčica

ali i nju poljubi prekriži i u vodu spusti

a kada se u mreži nađe zapleten kvrgavi prosjački štap

on ga poljubi prekriži osloni se na njega i iskorači iz čamca

pa bodro krene preko namreškane vode

prema Šćitu sa stigmom na čelu

Rama-Šćit (BiH), srpanj, 2009.Ivan Babić - Ljiljo

Napomene:

1. pjesma je objavljena u antologiji posvećenoj 800. obljetnici Franjevačkog reda: V. Lončarević, B. Petrač i N. Videk – HVALJEN BUDI GOSPODINE MOJ – Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu, Zagreb, ALFA, 2009.

2. U Mariji Bistrici, na ovogodišnjem XI. recitalu duhovno-refleksivnog pjesništva, pjesma je osvojila treću nagradu po ocjeni stručnog ocjenjivačkog suda (vidi: http//www.glas-koncila.hr) (http//www.kriz-zivota.com)

16

Razg

ovor

s M

atom

Bili

ćem

Prc

ićem

StUdenci 48

Božić 2009.

Razgovor s Matom Bilićem PrcićemOdlaskom u zasluženu mirovinu Osnovnu školu STUDENCI napustio je Mate Bilić Prcić, dugogodišnji prosvjetni djelatnik. Radio je 43 godine, a od toga je 28 godina obnašao dužnost ravnatelja.

O vo je prigoda da se u jednom krat-kom razgovoru zahvalimo čovjeku koji je odgojio desetke generacija

učenika, podigao reputaciju studenačkoj školi i učinio nemjerljivo puno u stručno-pedagoškom smislu, u organizacijskim i upravno-administrativnim poslovima, u međuljudskim odnosima, te da ga sada

rasterećena upitamo i za mišljenje o osnov-noškolskom obrazovanju.

L.S.: Gospodine Mate, rastati se sa “svojom” djecom i radnim kole-gama nakon toliko godina nije lako. Odlazite u zasluženu mirovinu. Je li došla brzo?

Uručenje Povelje općine Lovreć Mati Biliću Prciću

17

Razg

ovor

s M

atom

Bili

ćem

Prc

ićem

Božić 2009.

StUdenci 48

Svaki rastanak je težak pa tako i ovaj. Koliko god sam želio racionalizirati taj trenutak, ne ide lako, jer srce preplavljeno emocijama govori nešto drugo.

Reći “zbogom“ poslu kojega sam obav-ljao više od 43 godine jako je stresno.

Odgojno-naobrazbeni rad se utkao u moju osobnost i posve sam se predao tom poslu.

U mome zanimanju vodila me isklju-čivo ljubav koje nije manjkalo cijeli radni vijek, pa ni dan-danas. Parafrazirat ću D. Trstenjaka:

- Neka nitko ne uđe u hram prosvjetni ako nema ljubavi, jer će biti nesretan, i to nesretniji što bude više znao, a manje volio.

Ja sam bio jako sretan jer sam sve svoje umne i tjelesne sposobnosti posvetio radu s djecom.

Kako ih zaboraviti?Veoma teško. Nedostaju mi oni znati-

željni, blagi, nježni i dragi pogledi koji od mene očekuju da ih provedem kroz školu i pripremim za život, koji često puta zna biti nemilosrdan i surov.

Davne 1964. godine stupio sam na duž-nost u Osnovnoj školi Aržano. Zavjetovao sam se na samom početku da ću služiti djeci i njihovim roditeljima, da ću ih voljeti i ra-zumjeti, da ću ih oboružati znanjem i moral-nim vrijednostima. Glavni mi je cilj bio da učenici zavole školu, da se u njoj osjećaju sretni, da shvate da im je učitelj prijatelj, drugi roditelj.

Škola mora biti “dom radosti”, a ne tor-ture i mučenja.

Svima nam je poznata školska atmos-fera, i ja nakon tjedan dana rada zavapim:

- Bože moj, hoću li, baveći se ovim po-slom, dočekati mirovinu?

I hvala Bogu, dočekao sam je.Došla je brzo, prebrzo. Osjećam se

još krepkim i mogao bih još koristiti djeci i društvu.

L.S.: Raditi i odgajati djecu u svom mjestu dodatni je izazov, ali i problem s obzirom da smo svi nekako rodbinski povezani. Kako ste Vi to rješavali?

Da, izazov je bio raditi u svojem mje-stu. Ali, ja sam nasto jao biti pošten i pravi-čan, usprkos rodbinskim vezama i prijatelj-stvima. Svako dijete meni je bilo isto, jednako. Učio sam i svoju djecu i nisu imali nikakvih privilegija. Imali su iste obveze i radne zadaće kao i sva druga djeca, pače još teže i zahtjevnije. Zli jezici i “dušebrižnici” govorili su drukčije. Bog mi je svjedok da nisam učinio niti jednu pogrješku.

Nema djece ni odraslih koji su prošli kroz osnovnu školu STUDENCI da me ne će pozdraviti i rado popričati sa mnom kada se sretnemo.

S druge strane, ja sam mogao raditi jednako uspješno i u nekoj drugoj sredi-ni. Međutim, smatrao sam da rad u svome

Odluka o ordenu dr. Franje Tuđmana

18

Razg

ovor

s M

atom

Bili

ćem

Prc

ićem

StUdenci 48

Božić 2009.

mjestu, među svojim ljudima, ima određenu težinu, da ima dodatnu vrijednost, kvalitetu, korist...

Znao sam biti: socijalni radnik, prav-nik, liječnik, psiholog, veterinar, agronom i još štošta. Uvijek na usluzi i spreman pomoći.

Rodbinske veze i sukob interesa meni su posve strani.

L.S.: Radili ste u bivšem sustavu i u neovisnoj državi Hrvatskoj. Možemo li zbog mladog naraštaja barem unekoli-ko usporediti ova dva sustava?

Radio sam u dvije države, dva školska sustava. Mislim, jednako uspješno i kvali-tetno. Ipak, postoji razlika. S više elana i entuzi jazma radio sam u neovisnoj državi Hrvatskoj, jer nakon tisuću godina dobili smo svoju državu, pa smo joj svi htjeli po-moći da se učvrsti, da je čuvamo i sačuva-mo, da se razvija sretna. Ja sam bio samo kamičak u mozaiku opstojnosti i svekolikog razvoja.

U bivšoj Jugoslaviji nije bio jedinstve-ni odgojno-naobrazbeni sustav. Razvijenije sredine imale su kvalitetniju nastavu,bolje elemente pedagoškog standarda, a s tim

Rastanak s ravnateljem Matom

19

Razg

ovor

s M

atom

Bili

ćem

Prc

ićem

Božić 2009.

StUdenci 48

u vezi i plaće prosvjetnih djelatnika. Nai-me, učitelj u Imotskoj krajini bio je lošije plaćen (potplaćen) od onih koji su radili u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Karlovcu itd. A o materijalnim uvjetima rada (škole, športske dvorane, igrališta, oprema programa) da i ne govorimo.

Hrvatska država nastojala je otkloniti te razlike. Stvarala je približno iste uvjete rada. Grade se, ili obnavljaju, mnoge škol-ske zgrade, športske dvorane i igrališta. Pro-vedena je informatizacija u cijeloj zemlji. Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) je princip u svim osnovnim škola-ma, a školski kurikulum je temelj i odredni-ca rada u svakoj osnovnoj školi.

Plaće prosvjetnih djelatnika su izjedna-čene u razvijenim i nerazvijenim sredinama. Za isti rad ista plaća i to nije samo parola. Učitelji koji rade na područjima od poseb-ne državne skrbi i u nerazvijenim krajevima brdsko-planinskog i otočkog područja su stimuliraniji i bolje plaćeni.

U ideološkom smislu razlike su gole-me. Dok se odgoj u bivšoj zajednici jugosla-venskih naroda temeljio na indoktrinaciji, u Hrvatskoj se temelji na slobodi. Odgojenici i njihovi roditelji imaju mogućnost izbora.

Nije slučajno što se Hrvatska u odgoju i naobrazbi našla među naprednim europ-skim zemljama, jer preferiramo postati ze-mlja znanja i izvrsnosti.

L.S.: Osnutkom hrvatske države razišli smo se i u ratu organizirali škol-stvo. Kroz to vrijeme, sve do danas, mijenjaju se ministri, ali se nitko do kraja nije uhvatio u koštac s reformom školstva. Zašto?

Nakon razdvajanja od Jugoslavenske zajednice i osamostaljenja, organizirali smo školstvo u ratnim uvjetima. Nastava se izvo-dila u svim školama osim u onima na zapo-sjednutom i okupiranom području.

Očekivale su se korjenite promjene, koje su se i dogodile, i reforma školstva. U prvim godinama mnogo se toga uradilo u pozi tivnom smislu, a onda su zaredale pro-mjene ministara. Svaki je želio uraditi nešto novo po čemu bi se pamtio i bio prepoznat-ljiv. Negiralo se ono što su uradili predhod-nici, a išlo se u nešto novo, uglavnom ne-poznato. Nedostajali su jasni ciljevi i način ostva renja tih ciljeva. U radu je manjkalo kontinuiteta.

Nijedan Ministar se nije uhvatio u ko-štac s radikalnom reformom školstva. Htjela se provoditi reforma bez većih materijal nih ulaganja u školstvo, a to nije moguće.

Osim toga, malo učitelja je bilo uklju-čeno u promjenu sustava odgoja i naobraz-be. Ako je toga i bilo, njihov se glas nije čuo.

Pokušaj reforme se, uglavnom, presli-kavao iz nekih školskih sustava razvijenih zemalja. Kako naša materijalna baza nije kao u tih zemalja, reforma bi započinjala i zaustavljala se na pola puta. To bi obeshra-brilo sudionike reformi, a posebice prosvjet-ne djelatnike.

Naša zemlja u tome nije izuzetak. Započete reforme u cijelome svijetu nisu uspjele do kraja, nisu provedene cjelovito, nego parcijalno.

L.S.: Kao dugogodišnji ravnatelj, neopterećeni školom i nadređeni-ma, možete li sada dati recept dobre reforme?

Sve što se novo dogodi dobro je. Neka se kreće u pozitivnom smislu. Samo nam cilj mora biti jasan, tj. da znademo što hoće-mo. Potrebno je razraditi strategiju odgoja i naobrazbe.

U školstvu ne bi smjelo biti revolucije. Evolucija je pojam kojega trebamo rabiti. A to znači rad u kontinuitetu, nastavljati pozi-tivne trendove, dotjerivati ih i osuvremenji-vati, ne zaboraviti dodavati novo i kvalitet-no, koristeći tehnološki razvitak.

20

Razg

ovor

s M

atom

Bili

ćem

Prc

ićem

StUdenci 48

Božić 2009.

Treba stvoriti materijalnu podlogu za provođenje reforme. Svaka reforma košta, a to zna i Vlada i cjelokupna javnost. Da bi se u tome uspjelo potrebno je provoditi državni pedagoški standard. Kako danas stvari stoje, pedagoški standard će biti pot-puno prim jenljiv 2022. godine. Do te godine elementi pedagoškog standarda se ostvaruju parcijalno.

Naš Sabor i Vlada moraju biti svjesni da bez većeg izdvajanja od bruto društvenog proizvoda za školstvo nema ništa od refor-me, tako ne ćemo postati zemlja znanja i izvrsnosti.

Reformu trebaju prihvatiti neposred-ni izvršitelji - prosvjetni djelatnici. Ako to nije njihovo opredjeljenje, nema uspjeha. To znači, učiteljima i nastavnicima treba osigu-rati društveni položaj koji im pripada i vrati-ti im nekadašnji dignitet. Nije tu važna samo plaća, nego općenito materijalna sigurnost. Prosvjetni djelatnik ne bi smio razmišljati

o tome gdje će nakon nastave raditi u fušu da bi novčano osigurao obitelj. Ako o tome mora voditi računa, ostaje mu malo snage i vremena za pripremanje kvalitetne nastave. A kvaliteta mora biti naše opredjeljenje, jer najbolji naš izvoz su upravo mozgovi, odno-sno naša pamet.

Školstvo treba tretirati kao proizvod-nju, a ne potrošnju.

Određenim kriterijima (stipendijama i drugim oblicima pomoći) treba spriječiti ne-gativnu selekciju na studijima za prosvjet-ne djelat nike. To nam se uvijek vraća kao bumerang.

Zaključimo: reforma školstva ne smi-je se od vizije pretvoriti u iluziju. Mora biti ostvariva, jer u protivnom tapkat ćemo u mjestu.

L.S.: Kakvo je Vaše mišljenje o ovoj zbrci s udžbenicima i što Vi sugerirate?

Reći nešto suvislo o udžbenicima, u ovoj zbrci, gotovo je nemoguće.

O ovome moram progovoriti na način da je udžbenik još uvijek jedan od najboljih izvora znanja. Prema tome, učenici će usva-jati nova znanja proporcionalno vrijednosni udžbenika. Dobar udžbenik je olakšanje učenicima u procesu učenja, a učiteljima u pripremanju nastave.

U bivšem sustavu jedna izdavačka kuća imala je monopol na tiskanje udžbe-nika, a relativno mali broj stručnjaka bio je uključen u njihovo pisanje. Takvi udžbenici su bili stereotipni, nezanimljivi i odbojni.

Onda se javila hvalevrijedna i spaso-nosna misao da se ide na pisanje i tiskanje alternativnih udžbenika. To je prihvaćeno s oduševljenjem. Nadali smo se podizanju kvalitete udžbenika. Međutim, od dobre na-kane sve se komercijaliziralo. Cilj nije ost-varen, a dogodila se takva zbrka da se u njoj ne mogu snaći ni roditelji, ni učenici, a ni učitelji. Iz pojedinih predmeta ima nekoli-ko alternativnih udžbenika, pa čak i deset.

Orden Antuna Radića za prosvjetu i šport

21

Razg

ovor

s M

atom

Bili

ćem

Prc

ićem

Božić 2009.

StUdenci 48

Teško da ih sve mogu pročitati učitelji i opredijeliti se za najbolje. Izdavačke kuće “opsjedaju” škole nudeći im svoje udžbe-nike. Nisam siguran da učitelji izaberu baš najbolje.

Što učiniti da se stanje poboljša?Ponuditi učiteljima samo dva alterna-

tivna udžbenika. Autori trebaju biti eminen-tni i provjereni stručnjaci, teoretičari i prak-tičari. Osim sadržaja, udžbenik treba biti tako oblikovan i likovno osmišljen da uče-niku bude zanimljiv i privlačan. To se pose-bice odnosi na udžbenike od I. - IV. razreda, jer učenici toga uzrasta svijet doživljavaju kao sklop ugodnih boja i oblika.

Nismo toliko bogati da udžbenike mi-jenjamo svake godine. Trebaju trajati naj-manje četiri godine, a ja mislim da bi rodite-lji s istim udžbenicima trebali školovati svu svoju djecu.

Sve to treba regulirati Zakonom o udžbenicima.

Na tome području ne smiju se događati propusti kao: izostavljanje jednog slova u jednoj od početnica, ili pak da se o turizmu u Dalmaciji, kao ilustracija, nudi prospekt crnogorskog turoperatora.

Ako želimo pozitivne pomake u škol-stvu, osigurajmo svojoj djeci najbolje udžbenike.

L.S.: Obiteljska kuća Vam nije da-leko od škole, kakav odnos imate danas sa školom? Kakva je to zapravo veza?

Nije samo važna blizina školske zgra-de. Ja sam upućen na školu kamo god išao. Uvečer, kad idem na počinak, pogled mi pada na školsku zgradu, a tako i ujutro kada ustajem.

Žamor djece u školskom dvorištu od-zvanja u meni, izaziva nostalgiju, a katkada zacakli i suza u oku.

Mirovina je dio prolaznosti, a to potvr-đuje P. Preradović stihom:

-Stalna na tom svijetu samo mijena jest.Danas su moji odnosi sa školom korek-

tni. Prema potrebi pos jetim školu i kolege. Svi su oni moji prijatelji.

Moram biti iskren, manjka mi druženje s njima, beskrajni i za nimljivi razgovori koji čovjeka čine sretnim.

Možda bih posjetio školu češće, ali se bojim da ću biti dosa dan, jer su ljudi preoku-pirani poslom i drugim brigama.

Iz škole pamtim samo ono što je bilo lijepo, ružno sam zaboravio.

L.S.: Vi ste iznimno vitalan čovjek. nemate nikakvih konzumentskih poro-ka. dobroga ste zdravlja. Čime ste oku-pirani u mirovini?

Mirovina je vezana uz treću ljudsku dob. Ona donosi štošta novoga. Ne samo starenje i slabljenje organizma, nego je upitna i socijalizacija. Mnogi se ljudi u tom životnom razdoblju nekako izgube, opuste, predaju se sudbini.

Završetkom radnog vijeka zatvorio sam jednu stranicu svoje povijesti i odmah otvorio novu. Ništa manje sadržajnu nego je bila prva.

Nastojim održati kondiciju šećući se prirodom, na svježem zraku, promatrajući zanimljive i prelijepe krajolike.

Čitanje lijepog štiva moja je velika lju-bav. Ako sam u tome nešto propustio u vri-jeme mladosti i zrele dobi, sada to nastojim nadoknaditi.

Drago mi je pogledati dobar i zani-mljiv film na televiziji, a i poneku kvalitetnu seriju.

Ostaje mi dosta slobodnog vremena pa sam počeo pisati. Ranije za to nisam imao vremena, a sada je nešto drugo. U sebi nosim mnogo toga što godinama dozrijeva i čeka da se stavi na papir. Sad je vrijeme za to.

Pišem samo za svoju dušu jer mi daje vedro ozračje umirovljeničkog života.

22

Razg

ovor

s M

atom

Bili

ćem

Prc

ićem

StUdenci 48

Božić 2009.

Stari Latini bi rekli:-Nijedan dan bez crte.Ja to svesrdno poštivam i toga ću se

pridržavati.

L.S.: na samom kraju, manjak djece osjeća se u cijeloj Hrvatskoj, a kod nas posebno. Mislite li da ćemo zbog konformizma, hedonizma i nera-đanja djece izgubiti školu (nastavu) u Studencima?

Mi smo narod kojemu prijeti izumira-nje. Naime, svake godine više ljudi umire nego se rađa. Naše selo je u tome na prvom mjestu. Ako se takav trend nastavi, doći će vrijeme kada nas ne će biti. Bijela kuga ozbiljno prijeti. Mortalitet je daleko ispred nataliteta.

Ova godina je karakteristična jer se u prvi razred upisalo najmanje učenika otkad postoji Lijepa naša.

Prije sedam godina rađalo se najmanje, jer je prema ondašnjem zakonu bio smanjen porodiljni dopust i bile su prepolovljene ro-diljne naknade.

Drugi veliki razlog je što mladi ne žele zasnivati obitelj i rađati djecu, jer im pred-stavljaju teret, a ne radost. Žive po dese tak godina u “divljem” braku, a onda dosade jedno drugome i rastaju se.

Konformizam i uživanje uzimlju sve više maha, a briga o samom sebi narušava biološku ravnotežu.

Studenci nisu pošteđeni tih i takvih zbi-vanja. Sve je manji broj učenika u školi, a usprkos svemu ne bi trebala doći u pitanje opstojnost ove škole.

Šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća iseljavanja sa Studenaca bila su posljedica pogrešne politike koju je ondašnja država vodila prema selu i ru-ralnim sredinama. Danas plaćamo danak takve politike jer nam sela ostaju pusta, njive neuzorane, a sve više uvozimo hra-nu iz drugih zemalja. Trebamo stvoriti osnovicu da ljudi mogu živjeti i prebivati na selu. Škola, crkva, pošta i trgovina su elementi života i opstojnosti. Dosta se toga već uradilo (vodovod, telefonija, asfaltirani putevi, obnovljena crkva i škola) kako bi se život na selu približio životu u gradu.

Studenačka se škola ne će ugasiti. Sva-ke godine sklapa se sve više brakova i ra-đaju se djeca, pa budućnost škole ne će biti upitna.

Ima desetak razloga zašto Osnovna škola STUDENCI treba opstati, a o tome je napisan posebni elaborat i predočen osniva-ču - Županiji splitsko-dalmatinskoj.

Ovaj razgovor ne bi bio zaokružen kad ne bih spomenuo moto svojeg cjelokupnog prosvjetnog djelovanja, a on je:

Red, rad i odgovornost. Ništa nije tako dobro da ne može biti bolje.

A. Babić

Općinska Povelja Mati Biliću Prciću

23

Kale

ndar

rad

ova

Božić 2009.

StUdenci 48

Kalendar radovaZIMA - uklonite biljne ostatke, pre-

gledajte i popravite alat i pribor. Potrebno je razraditi tzv. plodored, tako da ista vrsta povrća ne dođe na isto mjesto najmanje tri godine. To su stari ljudi redovito poštovali. Pregledajte zalihu sjemenja i provjerite nje-govu klijavost. Kod nas nije praksa izrada klijališta, ali bi dobro bilo primijeniti i takav oblik uzgoja. Uklonite stare i bolesne voć-ke, a ako tlo nije zamrznuto možete posaditi nova stabla. Odmah ih poduprite i zaštitite od hladnoće. Bilo bi poželjno ukloniti bole-sne, suhe i preguste grane na voćkama. Pro-rijedite grmove jagodičastog voća, izbojke pikirajte kako bi se zakorijenili. Mlada sta-bla zaštitite od glodavaca. Orežite grmove

U vremenu kad nam „prijete“ Co-dexom alimentarius (skup pravila za regulaciju poljodjelstva i potpu-

nu kontrolu hrane od sjemena do konačnog proizvoda) čovjek se sve više vraća organ-skoj proizvodnji hrane. Budući da je na po-dručju naše općine sve veći interes za uzgo-jem voća i povrća potrebno je za dobar urod poštovati kalendar radova..

Studenci su mjesto u kojem se zbog geografskog položaja izmjenjuju blago kon-tinentalna i submediteranska klima, stoga je nemoguće dati mjesečni pregled radova, već je najpogodnije radove obavljati prema godišnjim dobima, a mjesečne radove prila-goditi postojećoj klimatskoj situaciji.

24

Kale

ndar

rad

ova

StUdenci 48

Božić 2009.

bobičastoga voća (ranije će potjerati). Veće rane nastale od pile premažite sredstvom za zarastanje rana. S južne strane drveća dobro je postaviti dasku ili premazati stabla va-pnom (zaštita od pucanja kore). Kako je na našem području u posljednje vrijeme uče-stala sadnja voćaka u ovom periodu možete uzimati reznice ribiza, malina, kupina, te ih pikirati u vlažnom pijesku do proljeća. Voć-ke prignojite stajskim gnojivom ili kompo-stom, a zemlju razrahlite. Pri temperaturama nižim od -5 °C nije dobro vršiti rezidbu.

PROLJEĆE - početkom travnja sade se na otvorenom salata glavatica, koraba, rotkvica, cikla, grašak, luk, peršin, mrkva; sredinom mjeseca kupusnjače. Iznikle bilj-ke na otvorenom prema potrebi prekrijte folijom ili zaštitnom mrežom. Prije sjetve obavite osnovnu gnojidbu, a kasnije dodajte glavna gnojiva. Biljke koje ste posijali na otvorenom dobro je noću prekriti folijom zbog noćnog smrzavanja. Oplijevite korov oko biljaka koje ste ranije posijali, a mlade

biljke prorijedite. U svibnju gredice za sje-tvu i sadnju prekopajte, pograbljajte, pa pos-pite 5-10 cm debelim slojem komposta i sjeckanom travom da se površina ne isušu-je. Poštujući plodored izravno posijte salatu, mrkvu, peršin, ciklu, blitvu, rotkvicu, kra-stavce, tikvice, tikve, grah mahunar. Posa-dite presadnice rajčica, paprike i patlidžana (balancana), celera, poriluka,…, pa ih dobro zalijte. Povrće što ste ga posijali u ožujku i travnju okopavajte, plijevite, prorijedite i po potrebi zalijte. Kad grašak naraste do 20 cm postavite granje ili razapnite mrežu na koju će se oslanjati.

U proljeće nastavite rezidbu voćaka koje su posađene u jesen. Jabuke i kruške sadite u obliku vretena. Sadite i marelice, breskve, orahe, maline, kupine, ribiz. Voć-ke možete i prihraniti. Ako voćke još nisu propupale orežite ih, a grmove prorijedite. Maline i kupine se mogu razmnožiti polije-ganjem. Voćke prije cvjetanja prskajte pro-tiv krastavosti. Otvoreno tlo ispod stabala

25

Kale

ndar

rad

ova

Božić 2009.

StUdenci 48

voćaka i grmlja bobičastog voća prekrijte slamom ili rezanom travom. Ako je sušno zalijevajte. Sredstva protiv insekata koristi-te samo ako štetnika ima u velikom broju, a dobro bi se bilo vratiti tradicionalnoj sadnji buhača.

LJETO - prorijedite gredice na kojima su biljke rodile pregusto. Pazite na bolesti štetnike (suzbijte ih pri pojavljivanju). Beri-te dozrele plodove. Oplijevite korov. Na raj-čicama je dobro ukloniti zaperke i donja 2-3 lista. Biljke zagrnite da pokrenete rast kori-jena. Plodovi sakupljeni u ovom razdoblju sadrže više vitamina, sočniji su i ostaju dulje svježi. Izravno u povrtnjak možete posaditi presadnice salate, kelja, špinata, matovilca, blitve, ozime salate. Predvečer povrće oko-pavajte i plijevite kako biste sačuvali vlagu u tlu i spriječili korove da procvatu i osje-mene se. Začinsko i ljekovito bilje režite i sušite, pa spremite u staklenke. Radove obavljajte rano ujutro ili predvečer. Skupite sjeme korjenastog povrća (cikle, mrkve, ce-lera, korabe, peršina).

Plodove vretenastih grmova jabuka prorijedite i ostavite samo veće plodove. Kod berbe jagoda uklonite plodove sa si-vom plijesni kako ne bi zarazili zdrave plo-dove. Zalijevajte jagode za vrijeme berbe. Obavite ljetnu rezidbu voćaka. Okopajte voćke. Grane voćaka podbočite kolcima. Voćke, a osobito trešnju, višnju, marelicu, poslije berbe orežite, a vrste koje se mogu razmnožavati reznicama, razmnožite. Beri-te rane sorte jabuka i krušaka. Kod malina uklonite stare izdanke, a mlade prorijedite. Početkom kolovoza jagode s jakim korije-nom presadite na nove gredice. Voćke mo-žete dobro prignojiti jer o tome ovisi koliko će cvjetati sljedećeg proljeća.

JESEN - veći dio jesenskih radova se odnosi na berbu, vađenje i spremanje povrća za zimu. Želite li produljiti vegetaciju i ber-bu u jesen postavite pokrivala. Na vrijeme uzmite presadnice cvijeća. Ne bude li kiše

povrće i na početku rujna redovito zalijevaj-te, ali od sredine mjeseca prestanite zalije-vati, kako bi se povećala količina suhe tvari u tkivu biljaka (povrće koje sadrži manje vode može se dulje čuvati!). Kasno povrće berite kada je suho vrijeme i onda ga spre-majte. Više se ne može sijati na otvoreno.

Kasne sorte voćaka ne berite prerano. Bere se kada se plodovi lako skidaju sa sta-bla skupa s peteljkom, odnosno kada počnu otpadati. Od kraja listopada sadite voćke i grmlje bobičastog voća, stabla premažite vapnenim mlijekom, a mlada stabla podu-prite kolcima. ZEMLJU IZ VRTA, POLJA I NJIVA TREBA DATI NA ISPITIVANJE KVALITETE TLA I NA OSNOVI REZUL-TATA OBAVITI CILJANO GNOJENJE I SADNJU U IDUĆOJ GODINI. Stavite ži-čane navlake na debla protiv zečeva. Koru debla svih voćaka očistite od mahovina i lišajeva. Kupinama, malinama i dr. odreži-te reznice i pospremite ih na toplo mjesto do proljeća. Osjetljive grmove i drveće za-štitite od hladnoće omatanjem slamom ili zagrtanjem.

Na kraju savjetujemo čuvanje sjemena jer će uvođenjem Codexa biti gotovo nemo-guće kupiti genetski neprerađeno sjeme. Po-većajte svoje obradive površine i naviknite se osiguravati vlastite zalihe zimnice. Budi-te oprezni što kupujete!

I.B.

26

Od

iline

do

Boži

ćaStUdenci 48

Božić 2009.

Od Iline do Božića

započeo je slagati materijal za jednu knjigu koja će svima puno značiti.

U ime kolektiva zahvalio mu se g. Željko Bilić Centić i uručio mu zlatni pr-sten, kao znak trajne veze sa svojim dragim kolegama i učenicima.

Studenačko lito započelo s malim nogometom

Ovogodišnje Studenačko lito ‘2009., započelo je malonogometnim turnirom. Ove godine na turnir je bilo prijavljeno dvanaest ekipa. U prvim utakmicama (pretkolima) pobijedile su ekipe Ciste Velike, Prološca, Lokvičića i Studenaca.

Turnir se odigravao od 10. 07. - 18. 07. 2009. Finalna utakmica igrala se u subotu 18. 7. u 21 sat.

Uz blagdan Sv. Ilije ove godine održa-na je i trodnevnica za župu koju prva dva dana predvodi fra Kristijan Stipanović, a za-dnji dan u nedjelju fra Ante Bilić, misionar u Njemačkoj.

U nedjelju je održano i predstavljanje „Studenačkog rječnika“ Ivana Babića - Lji-lje u Osnovnoj školi s početkom u 18 sati, a nakon toga je bio Turnir u praćkanju od 19-21 sat.

Na dan Sv. Ilije sv. misu je predvodio fra Zoran Kutleša, dekan i gvardijan Imot-skog samostana, a u popodnevnim satima započeo je dernek.

Vis za trodnevnicu

U pripremama za trodnevnicu povodom zaštitnika naše župe sv. Ilije, vrijedna grupa mladih uvježbala je svoj program. Za klavi-jaturama je bio Mario Cikojević, solo gitaru je svirao Vlade Udovičić, flautu Katarina Babić, bas gitaru Duje Babić, a vokali su bili

Svitnjaci svetoga Ivana

P ovodom blagdana sv. Ivana 24. lip-nja, po mnogim mjestima u Studen-cima zapaljeni su svitnjaci u čast

ovoga sveca. Iako sveti Ivan nije zapovjedni blagdan u Studencima nitko na ovaj dan ne radi u polju.

S vrha Jove, gdje je bio najveći svit-njak, svjetlilo je uzduž cijele granice na Glavici, Šakićima, Musincu i Udovičićima. Održavanje ove tradicije dobro je iz više ra-zloga, a najbitnije je da se ovo prenosi na mlađe naraštaje. Čiji je svitnjak veći i ove je godine bila glavna tema među najmlađi-ma. Sveti Ivan će sigurno uslišati zazivne molitve!

Odlazak ravnatelja u mirovinu

U srijedu, 1. 7. 2009. g., školski kolektiv Osnovne škole Studenci svečano se oprostio od svog dugogodišnjeg ravnatelja g. Mate Bilića Prcića. Prigodnim ručkom evocirale su se uspomene (dobre i loše), a imalo se što i spominjati. Ravnatelj Mate iza sebe je ostavio neizbrisivi trag u Osnovnoj školi ne samo kao vrsni pedagog, već i kao čovjek koji je znao s ljudima i učenicima. Sigurni smo da sve generacije koje su ga poznavale žale za ovakvim čovjekom. Mi, Studenčani, moramo biti sretni i ponosni što je upravo on prezentirao našu školu, a time i nas same.

Poštovanom Ravnatelju, želimo dug život i vrlo aktivnu mirovinu, na koju se pred svima nama obvezao. Već ovoga ljeta

27

Od

iline

do

Boži

ća

Božić 2009.

StUdenci 48

Matej Cikojević i Ivana Babić, na čiju ini-cijativu je i formiran ovaj sastav.

Ovaj vokalno instrumentalni sastav oduševio je sve vjernike koji su sudjelova-li na trednevnici koju je predvodio fra Kri-stijan Stipanović. Zbog skladnog i lijepog pjevanja ovo ljeto VIS su pozivali mnogi svećenici. Na žalost, nije se moglo udovolji-ti svima. Tako su nastupali u župi sv. Ane u Poljicima u župi Baška Voda, čiji su nastup mnogobrojni turisti iz europskih zemalja pozdravili gromkim aplauzom. Posljednji nastup se trebao održati u Franjevačkom sa-mostanu u Omišu, ali zbog nedostatka vre-mena nisu uspjeli u tome.

Svakako bi bilo dobro da svi mladi koji vole pjevati i imaju dobar glas ubuduće vježbaju s njima. Pjevanjem čine sebi do-bro, a korisni su župnoj zajednici.

Generacija 1950. ponovno na okupu

Na unaprijed dogovoreni datum i inici-jativu g. Brune Šiška u Studencima se oku-pila generacija rođ. 1950. g. Svoj susret su započeli sv. misom Zahvalnicom na kojoj je fra Jakov održao iznimno dobru i poučnu homiliju. Na kraju svete mise generacija se sjetila svojih preminulih kolega: Jasne Bilić, Milice Cikojević i Tomislava Bilića. Poslije svete mise posjetili su njihove grobove, za-palili svijeće i položili cvijeće.

Uputili su se potom prema školi gdje ih je na prozivci čekao bivši ravnatelj g. Sreć-ko Tojčić. Gospodin Tojčić je pozdravio ovu generaciju i evocirao uspomene na to vrije-me u kojem nije bilo velikog školskog stan-darda. Poučno i lijepo je govorio i vidjelo se

VIS Studenci

28

Od

iline

do

Boži

ća

StUdenci 48

Božić 2009.

Generacija 1955. ispred Osnovne škole Studenci

Predstavljanje Studenačkog rječnika na Studencima

29

Od

iline

do

Boži

ća

Božić 2009.

StUdenci 48

da generacija još uvijek upija svaku njegovu riječ.

Obratio im se zatim aktualni ravnatelj škole g. Mate Bilić Prcić, koji se vrlo dobro sjeća toga vremena, derutnosti prostora u školi i oko škole. Danas je stvaranjem naše države situacija potpuno drugačija. Ali, do-metnuo je, oni bi danas, s ondašnjim svojim znanjem, svi odreda imali petice. Kratko im se obratio i njihov učitelj Zvonimir Bilić.

Nakon razgledanja škole uputili su se u hotel Veneciju u Imotskom na zajednički ručak. Tom prigodom nastavili su evocirati uspomene iz zajedničkih školskih dana.

Jedno je sigurno, ova generacija svoje Studence živi i izvan Studenaca. Neka to bude poticaj i drugima.

Poklonjen procesijski križ

Crkva Svetoga Ilije od ovoga ljeta sa-kralno je bogatija za novi procesijski križ. Ovaj križ poklonio je Željko Udiljak, koji je bio dugogodišnji ministrant u svojoj ma-tičnoj župi u Solinu, ali je od velike pomo-ći i našoj župi kad god se nađe na svojim Studencima.

Željko je još davno uočio da naša crkva ima jedan stari križ koji nam koristi kod pro-cesija. Tad mu se rodila ideja i zavjetovao se. Kad završi svoje školovanje u zahvalu dragome Bogu, poklonit će procesijski križ. Tako se i dogodilo. Željka je na njegovu putu pratila svakodnevna molitva, te su nje-govi zazivi uslišani. Diplomirao je na Prav-nom fakultetu u Splitu i od svoje prve plaće

Predstavljači rječnika: prof. Nada Babić i Mate Bilić Prcić

30

Od

iline

do

Boži

ća

StUdenci 48

Božić 2009.

vrlo vrijedno djelo, o kojem su dalje lijepo zborili prof. Nada Babić i novinar Mladen Vuković.

Tijekom predstavljanja na školskom igralištu trajale su prijave za Turnir u prać-kanju. Ove godine bio je rekordan broj pri-javljenih - 59. Neki su zbog konkurencije u startu odustajali, a do finala su došli: dru-goplasirani Ivan Babić, trećeplasirani Petar Udovičić i pobjednik iz 2007. g. Miroslav Šakić. U svom stilu i dobrom običaju za osvojenu novčanu nagradu pozvao je sve sudionike na piće.

Procesiju i svetu misu na blagdan Sv. Ilije predvodio je kako je i bilo najavljivano fra Zoran Kutleša, gvardijan imotskog sa-mostana. Radni dan je učinio svoje i bilo je znatno manje vjernika nego prošle godine. No, to nije umanjilo slavlje svih onih koji pod zaštitom sv. Ilije traže svoj zagovor.

U poslijepodnevnim satima dernek je otvoren ringišpilom za djecu, koji već dugi

Pobjednici turnira u praćkanju (Miroslav Šakić, Ivan Babić i Petar Udovičić)

Zavjetni procesijski križ

poklonio Procesijski križ. Ovaj poklon je izniman doprinos u sakralnim predmetima naše crkve i hvale vrijedno djelo našega sumještanina.

Sveti Ilija, moli za nas!

U sklopu Studenačkog ljeta ‘2009., završio je malonogometni turnir. Pobjedu su i ove godine odnijeli Proložani. Drugo mjesto osvojila je ekipa iz Ciste Velike, a zasluženo treće mjesto - Studenci. Nakon proglašenja pobjednika fešta se uz tambu-raški sastav iz Nove Gradiške nastavila do dugo u noć. Organizaciju ovoga turnira be-sprijekorno i vrlo profesionalno su odradili Domagoj Udiljak i Tonći Maras-Brzi.

Nedjelju uoči blagdana obilježilo je predstavljanje “Studenačkog riječnika” au-tora prof. Ivana Babića-Ljilje u Osnovnoj školi u Studencima. Moderator ovoga susre-ta bio je ravnatelj škole g. Mate Bilić Prcić, koji je svojim uvodom nagovijestio jedno

31

Od

iline

do

Boži

ća

Božić 2009.

StUdenci 48

Procesija na Svetoga Iliju 2009.

Svećenici u Ilinskoj procesiji 2009.

32

Od

iline

do

Boži

ća

StUdenci 48

Božić 2009.

niz godina nije bio u mjestu. Njima na ve-selje, a roditeljima na brigu, dernek je uz gangu i lijepu priču trajao do kasno u noć.

Veliki broj pristiglih Studenčana dao je do znanja da se godišnji odmori provode u rodnom mjestu, što je dobar znak i najava ugodnih razgovora i druženja do kraja ljeta.

Udovičići sada već tradicionalno!

Kako su obećali i prošle godine, mje-štani naselja Udovičići okupili su se i ove godine. U vruću srpanjsku subotu dvadeset i petog u poslijepodnevnim satima, svi koji su došli na odmor u svoje mjesto napravili su zajedničku proslavu. Pozvali su sve svoje prijatelje. Mladi i stari odigrali su zajednič-ku nogometnu utakmicu, a oni stariji pratili pjevanjem gange.

Pjesme, veselja i jela nije nedostajalo, jer su vrijedne domaćice pripremile dovolj-no za sve. Zanimljivo je da velika većina ne-vjesta nije iz Studenaca, ali svojim trudom i nazočnošću ovom druženju daju veći pečat od muževa.U prigodi ovoga druženja nisu se samo evocirale uspomene, već se lijepom šalom učinilo ovo druženje ugodnim. Želja svih mještana Udovičića je da njihova djeca i unuci ne zaborave odakle su i odakle po-tječu. Njihovo okupljanje treba biti poticaj i ostalima da barem preko ljeta zajednički organiziraju ovakve ili slične susrete.

Generacija 1965. sa svojim razrednikom

Generacija rođena 1965. godine, nakon deset godina ponovno je održala svoj su-sret u Osnovnoj školi u Studencima. Njihov

Vjerna publika u Udovičićima

33

Od

iline

do

Boži

ća

Božić 2009.

StUdenci 48

Generacija 1965. na okupu

razrednik g. Zvonimir Bilić napravio je pro-zivku i podijelio neopravdane satove onima koji nisu nazočili ovome susretu. Istina, mnogi su htjeli doći, ali su opravdano bili spriječeni u tome, bilo zbog bolesti ili rad-nih obaveza.

G. Zvonimir Bilić i ravnatelj škole g. Mate Bilić održali su prigodna predavanja uz anegdote ove generacije u Osnovnoj ško-li Studenci.

Njihovo druženje dalje se nastavilo u restoranu Venecija u Imotskom.

Ugodno s korisnim

Tijekom ljetnih praznika broj stanov-nika u Studencima se peterostruko poveća. Veliki broj naših ljudi često se pita - što ra-diti!? Kako ugodno i korisno provesti ljetne praznike? Općina Lovreć je povela akciju čišćenja i uređenja javnih površina. Svi smo

osjetljivi na krupni otpad, zarasle ceste, pu-tove i puteljke. Povijesne lokacije i izvori su nam također zarasli u korov.

U mnogim mjestima diljem općine lju-di se organiziraju i u ranim jutarnjim satima, kao i kasno poslije podne, kada se vrate s mora uređuju ceste i javne površine. Ne radi se o nekom napornom radu. Čisteći okoliš,

Djelatnici na javnim radovima

34

Od

iline

do

Boži

ća

StUdenci 48

Božić 2009.

Ovo ljeto smo gledali naše susjede, koji godišnje dođu samo jednom ili dvaput, kako uređuju svoje okućnice, otvaraju stare kuće i prozračuju stare škrinje pune uspomena.

Zato je ovo ljeto bilo ugodno, a za mjesto i Domovinu u kojoj živimo, nadasve korisno!

Hodočašće Gospi Sinjskoj

Čudotvorna Gospa Sinjska oduvijek je bila magnet za mnoge hodočasnike iz našega mjesta. Iako smo udaljeni pedeset kilometara, to ne sprječava vjernike da pje-šice idu u Sinj. Oni stariji sjećaju se velikog broja hodočasnika iz prošlih vremena, koji su iz susjedne nam Bosne i Hercegovine ho-dočastili preko našega polja, Šakića i Sviba prema Sinju.

Čišćenje zapuštenih kanala u polju

prirodu doživljavamo drugačije. Odnos nam postaje bliskiji. Nakon rada se obično dogo-de dobre gradele i padne pjesma.

Hodočasnici Gospi Sinjskoj

35

Od

iline

do

Boži

ća

Božić 2009.

StUdenci 48

Odlazak za Sinj

Četrdeset i osmero hodočasnika došlo je na kratku molitvu i blagoslov u crkvu sve-toga Ilije. Fra Jakov je održao kratku homi-liju i podijelio svoj blagoslov. Uputili su se iz naše crkve preko Lovreća, Ciste i Trilja.

Policijska uprava Splitsko-dalmatinska cijelu je noć dežurala da vozači ne bi prebr-zo vozili i ugrozili živote hodočasnika.

Za blagdan Velike Gospe većina bi-skupa u marijanskim svetištima u svojim homilijama postavljala je nekoliko pitanja: Na kakvu smo putu? Na putu izlaska ili gubljenja u prostoru? Kakvo smo društvo i na čemu ga gradimo? Što nam govori gos-podarska kriza i toliki ugroženi pojedinci i siromašne obitelji? Jesmo li previše zahva-ćeni sebičnošću i individualizmom? Što je s našim obiteljima i podmlatkom? Na sva ova i mnoga druga pitanja odgovore nam daje utjecanje Majci Božjoj i njena ljubav prema

svome Sinu i nama samima. Mi jesmo pred mnogim izazovima, ali ako ostanemo uz skute Blažene nećemo i ne moramo se boja-ti za našu budućnost. Molitve vjernika obu-hvatile su sve segmente društva, a njih se na ovaj blagdan posebno preporučilo Blaženoj Djevici Mariji.

“Neka budu blagoslovljene hodočasnič-ke stope i ove noći, neka budu blago-slovljeni oni koji nose tuđu sudbinu u svome srcu.”

Hodočasnici sa Studenaca moleći kru-nicu sretno su u ranim jutarnjim satima sti-gli u Sinj. Msgr. Ivan Čubelić predvodio je misu zornicu na kojoj su se svi pričestili, a onda se uputili svojim kućama. Vjerujemo da će Gospa Sinjska svima koji su hodo-častili u Sinj uslišiti zagovore i duhovno pomoći.

36

Od

iline

do

Boži

ća

StUdenci 48

Božić 2009.

Uređenje oko kapelice BDM u Dujmovićima

Na cesti iz Studenaca prema Prološ-cu, nalazi se kapelica Blažene Djevice Marije. Ova kapelica velikom je broju hodočasnika i putnika namjernika jedna

od najdržaih na njihovim hodočašćima. Posebno je štuju naselja: Lažete, Meteri, Draguni i Proložac.

Svake godine na blagdan Male Gospe u večernjim satima održava se krunica i sveta misa na kojoj nazoči veliki broj vjernika.

Općina Lovreć je uredila prostor oko kapelice i ispred kapelice za parkiranje zbog sigurnosti održavanja bogoslužja. Komu-nalni djelatnici će kroz ova dva dana posjeći šumu koja se osušila, pokupiti otpad i uredi-ti bermu oko ceste.

Mala Gospa

U utorak poslije podne na blagdan ro-đenja Blažene djevice Marije (Male Gos-pe), održana je sveta misa kod kapelice u Dujmovića borima. Zauzetošću mještana i s pomoći iz Općine Lovreć cijeli prostor je uređen i primjeren za putnike namjernike.

Fra Jakov i don Ivan predvodili su kru-nicu, a nakon toga i svetu misu na kojoj se našlo svijeta koji na ovome mjestu rado ča-sti Blaženu djevicu Mariju.

Nova učiteljica

Odlaskom učiteljice Katarine Volare-vić na bolovanje na zamjenu u našu školu primljena je učiteljica Ivana Samardžić. Poželjeli smo joj dobrodošlicu na njezin prvi radni dan. Ivana Samardžić predavat će kombiniranom odjeljenju (I. i IV. raz.). Ivana je inače rodom iz Splita, ali je nje-na majka rođena na Studencima u obitelji Bodrožić

Vjerujemo da će joj naša sredina i ško-la odgovarati te da će se na duži period za-držati u Studencima. Učiteljica Samardžić svakodnevno putuje iz Splita.

Nadbiskup Marin Barišić

primljen u KBC Split

16. kolovoza 2009. g. naglo je po-zlilo nadbiskupu Marinu Barišiću. Pri-mljen je na odjel kardiologije u KBC-u Split. Zbog fizičke iscrpljenosti osjetio je nesvjesticu i nepravilan rad srca. Ugrađen mu je pejsmejker, koji se zbog pogoršanja morao hitno izvaditi, te mu je nakon tri dana zbog komplikacija (upale pluća i puknuća čira na želudcu) izvađen.

Konzilijarnom odlukom ponovno mu je postavljen pejsmejker. Nadbiskup se trenutno osjeća dobro i nalazi se na rehabilitaciji. Zahvaljuje Bogu i medi-cinskom osoblju, ali i svima onima koji ga prate molitvama i dobrim željama.

Uredništvo lista želi mu što skorije ozdravljenje!

Uređenje kapelice BDM u Dujmovićima

37

Od

iline

do

Boži

ća

Božić 2009.

StUdenci 48

Zajednički sastanak s novim ravnateljem

Vršitelj dužnosti ravnatelja Osnovne škole u Studencima, sazvao je jučer zajed-nički roditeljski sastanak. Na sastanku je iskoristio priliku i predstavio sebe, svoj pro-gram, i iskazao želju da se što bolje upozna s roditeljima, kako bi kroz slijedeću školsku godinu bilo što manje problema.

Roditeljima je prezentiran Kućni red Osnovne škole, pravila ponašanja te prava i obaveze učenika. Apelirao je na tješnju surad-nju s nastavnicima kao i na pomoć u savlada-vanju gradiva i redovite kontrole svoje djece.

Vjeruje da će ova suradnja biti učinkovi-ta kako za djelatnike osnovne škole tako i za djecu.

Uređenje signalizacijeŽupanijske ceste su po nalogu općine

Lovreć, a uz početak nove školske godine, označili i obojali znakove na cesti i usporni-ke. Početkom školske godine djeca su misli-ma još na ljetnim praznicima. Neoprezna su i živahna, što u prometu zna biti pogubno.

Pregledana je i vertikalna signalizacija na području cijele općine, te uređene berme i odvodni slivnici na kritičnim mjestima.

I ovim putem obavještavamo roditelje i djecu da budu obzirniji u prometu.

Jesenska utakmica u gateru

Početkom jeseni već tradicionalno se u našemu gateru održava utakmica pasa goni-ča na divlju svinju. Voditelj gatera i timari-telj divljih svinja Stipko Udiljak pripremio je gater da u subotu (26. 9. 2009.) ne bude nikakvih iznenađena, pogotovo psima koji prvi put ulaze u takav prostor.

Organizacijski je to uredno odrađeno, tako da tijekom utakmice nije bilo nikakvih poteškoća, niti su sudci napisali bilo kakvu primjedbu.

Ljubitelji lovačkih pasa nestrpljivo su čekali svoj red i nadali se da će upravo nji-hov pas pobijediti i odnijeti nagradu.

Posrećilo se samo trojici i to:1. MJESTO - Pas Aba posavski go-

nič, vl. Ivan Knezović s voditeljem Josi-pom Knezovićem.

2. MJESTO - Pas Kan Alpski brak - jazavčar, vl. Ivan Nikolić iz Lovreća (naj-ljepši pas na utalmici).

3. MJESTO - Pas Brnjo st. gonič, vl. Ante Zdilar iz Glavine Donje.

Sudci na ovoj utakmici bili su Ante Meštrović i Jure Puljiz. Primjedaba na ocjene sudaca nije bilo, što je znak odobra-vanja svih sudionika utakmice. Za vrijeme utakmice prijatelji lova krijepili su se obil-nom i dobrom spizom pod šatorom.

5. obljetnica udruge invalida

Danas je u prostorijama Udruge inva-lida s tjelesnim oštećenjima Imotske kra-jine proslavljena peta obljetnica osnutka.

Iscrpnim izvješćem obratio se pred-sjednik Udruge g. Josip Bilić Pavlinović.

Točno prije pet godina u vijećnici općine Lovreć osnovali smo svoju Udrugu koja do da-nas brine o 198 svojih članova potrebnih naše pomoći. Od tog dana (1. 10. 2004.) provedeni

Novi ravnatelj dipl. ing. Atne Češljar

38

Od

iline

do

Boži

ća

StUdenci 48

Božić 2009.

su brojni projekti. Udruga se pametno predsta-vila javnosti i upozorila na problem invalida u Imotskoj krajini. Znajući da je problem infor-miranosti veliki problem invalidima, odmah se krenulo u akciju nabavke računala. Više od osamdeset što novih, što rabljenih računala podjeljeno je članovima Udruge.

Odlascima na seminare članovi Udruge su pripremili projekte koje su kandidirali kod financijskih institucija te državnih i županij-skih tijela. Odličnim programima odobravana su im sredstva, koja su invalidima Imotske krajine olakšavala svakodnevne muke i daleke odlaske u Split. Odobreni su programi logope-da, psihologa i defektologa. Invalidi nisu stali na tome. Dogovorili su s T-comom povlaštenu pretplatu, pokrenuli su glazbene i likovne ra-dionice, redovno održavali terapijsku školu ja-hanja i mnoge druge aktivnosti koje su na pri-mjeren način socijalizirali najugroženije, kao i njihovo nesmetano uključivanje u sve druš-tvene aktivnosti. Najveću zahvalnost, dakako

upućuju Ministrastvu zdravstva i socijalne skrbi, njihovim djelatnicima koji kontinuira-no prate provedbu njihovih projekata i poma-žu im u njihovim poteškoćama.

Obilježavajući ovu skromnu obljetnicu sjetili su se franjevaca imotske krajine te su im ovom prigodom poklonili vrlo vrijedan triptih (Gospa od Anđela, sv. Franjo i sv. Jo-sip) koji će krasiti samostansku zbirku, rad g. Željka Kukavice.

Gvardijan fra Zoran Kutleša ostao je iznenađen i rekao da ga je ova gesta posebno dirnula, te zaključio: „iako su fratri na ovim prostorima od 1393. g., nitko se osima Vas nije sjetio i poklonio nam nešto za ovu veli-ku obljetnicu, a znamo da su fratri bili uz svoj narod kao prvi prosvjetitelji. U to ime vam ve-liko hvala i molim vas da tješnje surađujemo za dobro Vaše Udruge i potrebitih članova!“

U ime uredništva lista Studenci čestitamo obljetnicu i želimo daljnji uspješan rad!

VIS Studenci ispred Stepinčeva spomenika u Baškoj Vodi

39

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2009.

StUdenci 48

Božićna pjesma

U dubokom snijegu, kraj crkve na brijegu

zeleni stoji bor.

S neba u svetoj noći svjetlo se zvijezda toči

i pjeva anđela zbor.

Najljepša zvijezda mala na vršak bora je stala,

zabruji zvona zvon.

I bijela staza zablista za tek rođenog Krista kojom će koračati On.

Vera Zemunić

Božićne čarolije

Ivan Šamija

40

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

StUdenci 48

Božić 2009.

BožićKada spomenemo Božić svi pomislimo na darove, ali Božić nisu darovi. Božić je

blagdan bogatih i siromašnih. Božićno vrijeme započinje Došašćem, a završava blag-danom Sveta tri kralja. Došašće je vrijeme od četiri tjedna u kojima se katolici duhovno pripremaju za Božić. Krist je podnio muku da nas otkupi od grijeha istočnoga. Na Bad-nji dan palimo badnjake na kojima je urezan križ i kitimo bor. Običaj nalaže, kada se za-pale badnjaci, da se pomolimo Bogu i spremimo za ponoćku. Po kućama se kuha kiseli kupus. Na sam Božić selo je puno rođaka i susjeda. Zabavljamo se, pucamo petarde i pjevamo božićne pjesme. U kućama je veselje i radost, u obiteljima ljubav, a u svakom čovjeku neopisiv osjećaj zadovoljstva, ljubavi i sreće.

Ante Udovičić, VII. razred

Mate Šakić

Ivana Jurčević, VI. razred

Mate Šakić

41

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2009.

StUdenci 48

Božićna bajkaSvi s veseljem iščekujemo Božić. Na taj dan se rodio Isus. Vani padaju bijele pa-

huljice koje ukrašavaju Studence. Najviše se pahuljicama vesele djeca. U obitelji se svi okupimo i pripremamo se za Božić. Mama i baka prave ukusne kolače, a mi ostali kitimo bor i pravimo jaslice. S nestrpljenjem iščekujemo odlazak na polnoćku. Na ulazu u crkvu pale se badnjaci. U crkvi su okićeni borovi, a na sredini crkve su velike jaslice. Cijela misa bude vesela. Pjevaju se prekrasne božićne pjesme. Kada misa završi, jedni drugima čestitamo Božić, a vani bliješti prekrasni vatromet. Nakon toga idemo svojim toplim domovima. Ujutro, kada ustanemo, svi s osmijehom od uha do uha otvaramo darove. Za svakog bude po nešto. Božićni ručak je posebno obilat. Sve je ukrašeno i upaljene su tri svijeće. Jedino mi kvari veselje pomisao na gladne za koje bih sve dao da ih nahranim bar danas na Božić.

Jurica Zec, VII. razred

Veselim se božićuJoš nekoliko dana do praznika. Sve su se kuće okitile i iznutra i izvana. Djeca se

vesele. Pucaju petarde, pjevuše božićne pjesme, kite borove. Vesele se i što su zimski praznici pa ne moraju na nastavu. Nekoliko dana prije Badnjaka u cijelom se selu osjeti predbožićno vrijeme. Nekad padne snijeg pa se ja i moji prijatelji sanjkamo, grudamo i gradimo snjegovića. Moja baka često priča kako se prije dočekivalo Božić. Ona kaže: „Prije nije bilo kao sada. Prije se na ponoćku išlo pješice u svim vremenskim uvjetima.“ Na Božić idemo u crkvu, čestitamo susjedima i jedemo kolače. Za božićni ručak u mojoj se obitelji jede purica, sarma i kolači. Na Božić bude uvijek dobrih povijesnih filmova koji govore o životu Isusa Krista. Sveti Stjepan je odmah nakon Božića pa opet idemo u crkvu na misu. Kad dočekujemo Novu godinu, ja idem k svom prijatelju pa zajedno pucamo petarde i jedemo odojak.

Ivan Udovičić, VI. razred

Mate ŠakićKarlo Cikojević

42

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

StUdenci 48

Božić 2009.

Božić u Studencima

Tonka Babić

Grgur Babić

Božić je već pred vratima. Još samo nekoliko svjećica na adventskom vjenčiću i moje će selo zablistati u punom sjaju. Še-stog prosinca slavi se blagdan Sv. Nikole, blagdan koji izaziva posebno veselje, po-najviše kod najmanjih. Iščekujući dolazak sv. Nikole djeca stavljaju svoje čizmice na prozore maštajući o darovima koje će im sv. Nikola ostaviti.

Već se čuju odjeci gromoglasnih petar-di i raketa, a vatrometne iskre paraju nebo. Božićno vrijeme u svima budi dobrotu, ra-dost, veselje, ali i suosjećajnost prema sta-rima, bolesnima i nemoćnima. Zato je po-trebno pohoditi naše stare i nemoćne kako se ne bi osjećali ostavljeno i zapostavljeno. Prije Božića slavi se još jedan blagdan – sv. Lucija. Na taj se dan simbolično sije pšenica koja simbolizira plodnost i blagostanje.

Obitelji kite borove raznim kuglicama, figuricama i svjećicama, a ispod bora stav-ljaju jaslice. Dok majka peče kolače, mirisi ispunjavaju prostoriju te stvaraju najljepše božićno ozračje.

Nekoliko sati prije polnoćke pale se badnjaci. Uz čarobnu zvonjavu „Zdravoma-rije“ obitelj se okupi ispred ognjišta. Pripre-me se tri cjepanice na koje se urežu tri križa. Uz molitvu i blagoslov te cjepanice izgaraju u plamenu vatre.

Nakon molitve uz ognjište blagosliv-ljaju se i ostale prostorije, a onda slijedi večera. Uz okićeni bor upaljene svjećice razbijaju tamu. Uoči Božića objeduje se tra-dicionalno bakalar ili neka druga riba. Nji-hovi mirisi ukućanima bude tek.

Poslije objeda se ukućani pripremaju za odlazak na još jednu proslavu Spasitelje-va rođenja. Toplo obučeni, Studenčani izla-ze na ulice zasute snijegom, a bjelinu sela obasjavaju raznobojne svijeće. Koračajući prema crkvi hladna zima im štipa lice, a le-deni vjetar zaustavlja dah. Točno u ponoć oglase se crkvena zvona. Lijepo ukrašena crkva Svetog Ilije prepuna je Studenčana koji su došli iz raznih krajeva naše domo-vine i cijelog svijeta kako bi proslavili ovaj svečani blagdan sa svojim dragima.

Na ponoćki okupljeni Studenčani slave Boga pjevajući mu božićne pjesme. Česti-tajući srdačno jedni drugima Božić, crkva se polako prazni. Svi hitaju svojim toplim domovima gdje ih na stolu čekaju kolači. Uz misli i događaje, koji su nas pratili cije-li dan, polako svatko u svojoj postelji tone u san. Ujutro djeca užurbano pregledava-ju prostor ispod bora ne bi li našli poneku stvarčicu koju im je ostavio mali Isus.

Katarina Babić, VIII. razred

43

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2009.

StUdenci 48

Jesenje sličice

. . . Stigla je jesen.

Lišće je dobilo žutu boju. Počela je padati kiša. Ljudi nose kišobrane.

Laste odlaze u tople krajeve.Oblaci su tmurni i sivi.

Jure Udovičić, II. razred

. . . Nad mojom kućom

sunce sja, a oblaci putuju razbacani uo-kolo. Kad dođe noć, onda se sunce umori i sjedne na livadu da

malo zaspe. Zimi se sakrije

duborko iza de-bel ih

obla-ka i

čeka kraj hladnog vre-mena. U prve dane proljeća razmakne oblake, otopi snijeg i svakom cvijetu daruje svoje tople zrake da brže izraste.

Ante Bilić Matišić, III.

razred

. . . Počela je jesen. Lišće pada sa stabala. Izašla sam vani. Vjetar mi je mrsio kosu. Sunce

slabije grije. Oblaci su sve tmurniji. Šarene đačke torbe prolaze kroz selo. Cestom prolaze kamioni natovareni grožđem. Dozrijevaju mirisne žute dunje. Ljudi se toplije oblače. Spre-ma se kiša.

Antonija Maras, IV. razred

Tonka Babić

44

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

StUdenci 48

Božić 2009.

. . .Jednog jutra pogledam kroz prozor, a vani kiša. Puše vjetar, a u kući gori vatra.

Osjećam miris dunje na gornjoj ladici ormara sobe. Izađem vani, skupim lišća i napra-vim jesenske plakate. Ponovo pogledam kroz prozor i vidim tmurne oblake. Toplo se obučem, rasporedim knjige, stavim školsku torbu na rame i odem u školu. Stigla sam kući, a već je noć! Te jesenske noći bio je jak vjetar, a ja, kraj prozora, uživam u toplom krevetu.

Tonka Babić, IV. razred

Jesen u StudencimaJesen je došla u moje selo. I sašila

veliki šareni sag od lišća. Stablima je skinula zelene haljine koje su ih krasile cijelog proljeća i ljeta. U Studencima je rana jesen dosta topla, a u kasnoj čekaju nas hladniji i kišovitiji dani. Na stablima se još nađe po koji list. Laste, rode i druge ptice selice već su otišle na jug, jedino vrapci još skakutaju oko naših prozora tražeći preostale mrvice hrane. Jesen u Studencima je lijepa, ra-znolika i zanimljiva.

Martina Udovičić, V. razred

Antonija Maras

Antonija Maras

45

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2009.

StUdenci 48

Tužit ćemo tužibabu

TužibabaU prvom razredu smo imali tuži-

babu. Tužila je mnogo učenika. Jed-

nom se Marko popeo na stablo. Čim je

to vidjela tužibaba, odmah je skočila

i otišla ga prijaviti učiteljici. Zatim je

Matea pogledala kroz prozor, a tužiba-

ba odmah učiteljici. Kad je učiteljica

došla i kad je počeo sat, učiteljica je

pitala Marka zašto se penjao po stablu.

Tužibaba je odmah morala nadopuniti

učiteljicu da je i Matea gledala kroz

prozor. Tako je tužibaba tužila i tužila

sve dok jedan učenik nije donio šibu za

tužibabu! Lovio ju je cijeli odmor i pri-

jetio joj šibom. Od tada tužibaba više

nije tuživala i nitko je više nije zvao

tužibaba.

Tonka Babić, IV. razred

Antonija Maras

Tko je ovdje tužibaba?

Nikad ne bih želio biti tužibaba.

Moji prijatelji kažu da sam prava tuži-

baba, ali ja to nisam.

Tužibabe lažu i izmišljaju, a ja ka-

žem samo istinu što je bilo.

Pitao sam Marka da mi posudi

loptu i on mi ju je dao. Pobijedio sam

ga u nogometnoj utakmici. Kad je došla

učiteljica, odmah me tužio da sam uzeo

njegovu loptu. Učiteljica je rekla da je

to samo igra. On se strašno naljutio.

Drugi dan je prebirao po mojoj

torbi i nisam ga prijavio učiteljici da ne

bih postao tužibaba kao on.

Karlo Cikojević, IV. razred Tonka Babić

46

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

StUdenci 48

Božić 2009.

Traženje riječi za Vukovar

Tražiš riječ za Vukovar Ne riječ koju pamtiš

koja se sklanja i spreže ili mijenja

s poslušnošću nego onu riječ

koju su mrtvi ostavili u ruševini koja ima svoju sjenu

u tebi i ne možeš je sahraniti

jer kazuje i ono što već je zaborav.

Tražiš riječ za Vukovar koja te ne može prevariti.

Mate Ganza

Dobra unučicaSvanulo je sunčano jutro. Probu-

dila sam se, ustala iz kreveta, umila lice i oprala ruke. Doručak me čekao na stolu. Poslije sam se obukla i izašla vani igrati se. Ubrzo je zvonilo podne, a to znači da je vrijeme ručka. Mama mi je rekla da upitam baku hoće li ručati s nama. Kad sam ušla u njenu kuću, javi-la mi se tužnim i bolnim glasom. Pitala sam je hoće li ručati s nama. Ona mi je odgovorila da ne može jesti jer je boli želudac. Zamolila me, ako mogu, da joj skuham kamilicu i donesem malo dvo-peka. Rado sam joj htjela pomoći. Svo-joj dragoj baki skuhala sam kamilicu i donijela joj dvopek. Ona je bila sretna što ima nekog tko joj može priskočiti u pomoć kad ustreba.

Zrinka Babić, III. razredJosipa Maras

Stipe Babić I. razred

Mate Šakić

47

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2009.

StUdenci 48

PrijateljicaMeni je najbolja prijateljica moja

rodica. Pomaže rado drugima. Voli

obojiti usne i lijepo se obući. Ima sme-

đe oči i dugu smeđu kosu. Često svira

gitaru. Voli ići na more. Živi u Austri-

ji. Zove se Marijana. Voli nositi nakit.

Dvadeset i tri su joj godine. Ima dvije

sestre i jednog brata.

Kata Šakić, III. razred

VjevericaVjeverica je šumska i divlja živo-

tinja. Ona je malena. Tijelo joj je izdu-ženo i vretenasto. Dlaka joj je crvenka-sta, duga i meka. Ima male i šiljaste uši. Jako je brza, živahna i spretna životi-nja. Rep joj je velik, dugačak i kitnjast.

Matea Udovičić, II. razred

Antonija Maras

Ante Bilić III. razred

Antonija Maras

48

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

StUdenci 48

Božić 2009.

Marko Udiljak

Tomislav Udiljak

Marija Šakić VI. razred

Šakić Kata III. razred

Zrinka Babić III. razred

Matea Bilić Nosić

49

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2009.

StUdenci 48

50

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

StUdenci 48

Božić 2009.

Mate Šakić

51

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2009.

StUdenci 48

Predškolci

Ilustracija priče

„Spustila se kiša“Naljutila miša

I smočila kravu

Dok je pasla travu

Jednom crnom mravu

Pala kap na glavu

Leptirić je ljut

Mokar mu kaput

Samo cvijeće nije

Na kišu se smije!!!

Ivan Šakić

52

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

StUdenci 48

Božić 2009.

Što je svinjska gripa?

Jakov Babić:To je neka bolest. Ona boli zato što je ladno.

Maja Cikojević:Svinjska gripa je kad kašlješ i možeš umriti.

Matej Trogrlić:To je kad se oboli zimi. Od toga možeš umriti a ako dobro ideš nećeš. Ja se toga

bojim.

Ivan Šakić:Da je nebi dobila dica jer kad dica umru stavit će ih u rupu. Dica ne smiju

dirati svinjsku gripu. Ako je diraju krave i krave će umriti.

Ivan Udiljak:To je jedna bolest. Ista je kao naša gripa samo je gora.

Nesmi se vanka jer je opasna. Triba cjepivo u ruku. Ima i gora gripa a to je kravija i konjija. Kada je dobi-

ješ moraš u bolnicu i kad prođe mo-žeš kući.

Maja Cikojević

53

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2009.

StUdenci 48

Što je to domovina?

Matej Trogrlić:Domovina je Hrvatska. U njoj ima ljudi, gradova i svačega. U domovini je toplo ali

je i hladno. Ima puno gradova i manje šuma.

Maja Cikojević:Domovina je kad se kašlje i kad si bolestan ali ne možeš umriti. Misliš da ćeš umriti

ali nećeš.

Jakov Babić:Domovina je dom od Mateja. Moja domovina je blizu Meštrovića ali nisu baš

Meštrovići.

Ivan Udiljak:Domovina je kuća di živiš i spavaš. Ima u njoj kuhinja, dnevni boravak, primaća

soba i hodnik. U domovini je i svjetlo.

Ivan Šakić:Domovina živi u Francuskoj. Ona je odma kraj crkve.

Matej Trogrlić

54

istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

StUdenci 48

Božić 2009.

Jakov Babić

Ivan Udiljak

55

Udo

viči

ći

Božić 2009.

StUdenci 48

Udovičićiokolnoj šumi i tražili suha drva, drače su čak i rukama čupali i sakupljali. Ali, to je još bio i najmanji problem. Najviše nas je brinulo vrijeme. Prognoza za subotu dvadesetšestog srpnja je bila više nego zadovoljavajuća, ali vrijeme zadnjih tjedan dana uoči okupljanja je bilo kišovito i oblačno. Svejedno su se pripreme odvijale po planu, te je naručeno piće, kruh i meso (čevapi, 2 janjeta i kozle).

Svanuo je i taj dan. Sunce je užasno peklo, a na nebu nije bilo niti oblačka. Uju-tro oko devet sati počeli smo se okupljati na Krčinama radi zadnjih dogovora. Donesena je bačva u kojoj će se hladiti piće, naprav-ljen prolaz za auta, postavljeni šatori, done-seni stolovi i stolice i ostale sitnice. Navala Udovičića se očekivala oko pet sati (kada je i počela). Ubrzo se okupilo preko stoti-nu Udovičića. Pjevalo se, igralo nogometa i šijavice.

U vijek smo se hvalili kako nas je puno. Svaki put kad se sastanemo u malo većem broju iznenadimo se

koliko nas ima. No, jednoga dana smo odlu-čili otići do krajnjih granica, a to je okupiti Udovičiće u što većem broju. Ta je ideja ti-njala već godinama i samo ju je trebalo po-taknuti. Za veliko okupljanje spremalo se tri dana. Prva je stvar bila pozivanje svih Udo-vičića (i onih koji su ženidbom vezani za njih ili žive u njima). Zatim je na red došao izbor lokacije. Višesatnim vijećanjem je do-nesena odluka da će se okupljanje održati na Udovičićkom guvnu u središtu Udovičića, na velikim Krčinama. Premda je guvno bilo prekriveno dračama nikome nije bilo teško odvojiti nekoliko sati za sređivanje. Me-đutim, tu su najzaslužnija bila djeca. Njih sedmero radilo je punih šest sati samo da bi guvno doveli do savršenstva. Šetali su po

Raseljeni Udovičići na okupu

56

Udo

viči

ćiStUdenci 48

Božić 2009.

rezultatom 1:1. Druženje je trajalo do jutar-njih sati.

Da bi se ova tradicija okupljanja održa-la trebalo bi to ponavljati svake godine, pa je dogovoreno da će se okupljanje održavati u prvu subotu iza sv. Ilije. Kao prošle i ove godine su Udovičići (posebno omladina) uložili puno napora u organizaciju drugog okupljanja. Pošto se na drugom okupljanju očekivao mnogo veći broj Udovičića nabav-ljeno je više ića i pića (4 janjca, 1 kozle i čevapi). Dan okupljanja je bio jako vruć, ali to nije spriječilo Udovičiće da se odazovu u većem broju nego prošle godine. Ponovno je odigrana utakmica - stariji protiv mlađih. Ove godine su pobijedili stariji uz puno sre-će. Rezultat je sasvim nebitan. I tako je kroz pjesmu, druženje, iće i piće još jedno oku-pljanje Udovičića završilo.

Za kraj ću reći kako se uz malo sloge i dobre volje mogu čuda napraviti, a Udoviči-ći su to i pokazali. Nadam se da će to naše okupljanje poslužiti kao primjer ostalim stu-denačkim zaseocima.

Vlade Udovičić

Najmlađi na kamenim tribinama

Utakmica mlađih protiv starijih

Održana je utakmica - muškarci is-pod četrdeset protiv onih iznad četrdeset godina. Utakmica je završila prijateljskim

57

Pism

o ta

ti,

bran

itel

ju!

Božić 2009.

StUdenci 48

Pismo tati, branitelju!

D ragi tata, prošao je i 23. dan od kada te nema. Nedavno bi proslavio svoj 44. rođendan. Bože, pa tek sada

shvaćam da ti nisi bio star. Oni sijedi pra-menovi na tvojoj kosi i ona dva sijeda roga na bradi, bili su to tek znaci briga koje si nosio. Kao da si čekao “punoljetnost” drža-ve da odeš, ironično, zar ne? Tako davno se čini ta ‘91.

Godina koja je promijenila sve nas, a vas branitelje najviše.

Bio si dobar čovjek i odličan otac, ali počeo si se “gasiti”. Baš kao i mnogi. Išče-zavao si pred našim očima, tako potiho a opet tako radikalno, oštro, duboko. Gubio si na kilaži, borio se s dijabetesom, s glavo-boljama, PTSP-om, otkazivanjem bubrega, moždanim udarom, da bi ti naposljetku srce doslovce “puklo” i jednostavno si otišao.

Znao si gdje odlaziš - na neki, zasi-gurno, bolji, pošteniji svijet. Da se za ovo nisi borio, to si shvatio i sam. I to nedugo nakon rata.

Darovao si najbolje godine života i riskirao ono najvrijednije što si imao za “slobodu”. Sloboda? Čija? Tvoja? Moja? Naša? Ne! Sloboda onih koji nas ruše od samoga početka.

Pričao si mami kako će ovo biti pravna država i kako će se branitelji cijeniti, kao i u drugim zemljama.

Moram li ti govoriti u čemu si pogri-ješio? Mislim da sve i sam znaš. Ne da vas cijene, ne da vas poštuju ili vam olakšavaju daljnji život. Oni vas guše, gaze i pljuju, jer za njih ste samo roboti koji su izvršili njiho-vu ljigavu misiju.

Za njih ste samo brojevi, kojih se žele riješiti.

Kažem ljigavu, jer kako nazvati ovaj period od 18 godina tzv. “slobode” nego ljigavošću?

Kako nazvati sve postupke kojim vas “rešetaju” iz dana u dan, sve njihove podu-hvate u kojima vas “lome” i ostavljaju da ži-votarite kao napušteni bjegunci u prašumi?

Kako nazvati njihov postupak ostav-ljanja pištolja braniteljima nakon rata kao “uspomenu”?

Samo što vam nisu dali i “zlatni” metak da se ubijete i da vas skinu s “tereta”. Tata, koliko se tvojih suboraca ubilo, koliko ih je umrlo nakon rata, a kako žive oni preživje-li? Tata, lupaju li glavom o zid, kao što si ti lupao od boli? Imaju li noćne more koje si i ti imao? Osjećaju li se prevareno, kao što si se i ti osjećao? Tata, imaju li i njihova djeca moje godine? Jesu li i njima njihovi očevi umrli na rukama? Jesu li i oni svjesni kako ovo nije država za koju ste se borili?

Tata, znam da znaš odgovore, ali ne moraš mi odgovarati. Samo pozdravi i nji-hove očeve “gore”, ako ih možeš pozdraviti.

Pitaš se kako smo mi. Pa, loše smo. U papirologiji provodimo sate i sate. Vrte nas u krug s papirima. Toliko potvrda, dokaza. Za što? Jesu li i tebi ‘91. tražili toliko potvr-da, papira?

Znam da nisu. Tada je bilo bitno imati vojsku. Danas vas se žele riješiti.

Pogledali su tvoje papire i neki stručni-ji ljudi, kažu da si trebao dobiti dva čina više od čina narednika.

58

Pism

o ta

ti,

bran

itel

ju!

StUdenci 48

Božić 2009.

Čak sam i ja iz onih papira mogla to za-ključiti. Pa ti si obavljao poslove zapovjed-nika vojarne, radio s bojnim otrovima, piše da si imao odgovornost za sve. Narednik? Heh, ne moraš mi objašnjavati, znam ja da su se činovi dijelili “šakom i kapom” preko veza.

Ti ih nisi imao. Bio si ponosan i na to malo. I meni je dovoljno znati da si bio čo-vjek i da su te svi voljeli.

Znaš, na sprovodu su bili i neki dečki kojima si bio nadređen. Kažu da si bio dobar prema njima i da si mnoge spasio riskirajući svoj život. E, heroju moj, znamo i ti i ja da se herojstvo ne mjeri njihovim “titulama” koje se mogu kupiti. Ali, to je danas jedino na cijeni, očito. Ne brini. Ja te volim takvo-ga. Znaš, moramo dokazivati da si umro od posljedica rata, jer inače ne možemo ostva-riti neka prava na tvoju mirovinu. Ne razu-mijem to najbolje, jer ne razumiju to ni ljudi koji bi trebali razumjeti. Zovem ove urede, ali ti ljudi koji tamo rade ništa ne znaju. Čak ne znaju ni da je objavljen natječaj za bra-niteljske stipendije, a njihov posao je da to znaju prvi. Znaš, seka i ja više nemamo pra-vo ni na povrat novca za udžbenike. Kaže mi žena koja radi u uredu za ta pitanja da oni nemaju stavku u zakonu koja će defini-rati što sa djecom branitelja koji umru. Re-kla nam je da po njenom nemamo pravo na ništa. Valjda više nismo djeca branitelja, a ti nikada valjda nisi ni postojao, a kamoli bio branitelj. Znaš, čudni su ti ljudi tamo. Uopće

ne razumiju ono o čemu pričaju. Ponude ti njihovog besplatnog pravnika ili savjetnika, i kada izađeš iz njegove kancelarije osjećaš se još gluplji nego što si bio kada si ulazio.

To su ti još jedini koji “kradu” radna mjesta sposobnim ljudima. Kažu da je “de-bela veza” neraskidiva. Sada se slažem s tim.

Tata, ovo ti ne pišem samo da ti pre-dočim za kakav si se “svijet” borio, ovo ti pišem da se i oni branitelji koji su još živi pripreme na sve i da znaju u kakvim će pro-blemima ostaviti svoje najbliže.

Ovo pišem kako bi se ti živući branite-lji borili, a ne predali. Kako bi se uzdigli, a ne klonuli. Kako bi shvatili da one koji sjede u udobnim foteljama neće pogoditi njihovo samoubojstvo, već njihova odlučnost da žive, da pokažu da nisu odustali.

Tata, ovo ti pišem, kako bih pokušala spasiti barem jednog branitelja od smrti. Kako bih smanjila broj djece koja će se sutra probuditi bez očeva. Kako bih potakla ostale da se udruže, da se sastaju, da razmjenjuju mišljenja iz ratnih dana i da se podupiru.

Jer vas su razbacali kao kuglice, svako-ga u svoju osamu. Pustili su vas da sami pre-življavate i da se sami uzdižete nakon pada.

Tata, bilo bi vam lakše da ste se pone-kad okupili. Jer samo vi, koji ste ‘91. hodali po popaljenom tlu, znate kako je to hodati užarenih stopala i samo vi znate kakav je osjećaj “gorjeti” ili gorjeti za ideale. Samo vi znate koju bol u sebi nosite i samo vi sami sebe najbolje razumijete.

Tata, ovo ti pišem jer želim da znaš da neću odustati. Ovo ti pišem jer ne želim da se zaboravi. Ne želim da se opet ponovi, iako znam da hoće. Nažalost, ti nisi jedini.

Tata, sada moram otići, došla sam te samo obavijestiti, ako, slučajno, nisi znao - da kada umreš više nisi branitelj.

Volim te, to znaš.Tvoja Željana

59

Prvi

dan

jes

eni

Božić 2009.

StUdenci 48

Prvi dan jeseni

P rvi jesenski dan. Tko bi rekao da će ova jesen biti tako sunčana, topla i vedra. Oni koji se bave aktivnije po-

ljoprivredom (takvi su rijetki) pripremaju tlo za iduću godinu. Ova godina je bila blago-rodna. Rijetko koja voćka nije obilno rodila. Vrtovi su puni otpalog voća. Uz naše putove

Nigdje nije tako lijepo kao na Studencima. Čisto, netaknuto

i ne zagađeno!Uživali smo u jeseni!

Pokoji studenački trs

kroz polje, prema Zvizdi, prema Bekavcima i Miljkovači prate nas kupine i drinine kojih ima u izobilju.

Jutarnjom ili večernjom šetnjom nala-zite se u ekološkom raju. Dodirujete neta-knutu i nezagađenu prirodu. Svaka travka je skoro ljekovita. Mirisi smilja, vriska, kadu-lje, bazge, brekinja opuste vas i oraspolože.

Jutarnjom ili večernjom šetnjom nala-zite se u ekološkom raju. Dodirujete neta-knutu i nezagađenu prirodu. Svaka travka je skoro ljekovita. Mirisi smilja, vriska, kadu-lje, bazge, brekinja opuste vas i oraspolože.

Ako se odlučite šetati preko Mamu-tova brda prema Gradini i Podgradini prati vas aleja divljih lješnjaka. Odlučite li se ići prema Podgredi i Jurčevićima prate vas vrtli puni rašćike i pokoji trs grožđa.

60

dan

i kru

ha i

plo

dova

zem

lje

StUdenci 48

Božić 2009.

Dani kruha i plodova zemlje

t ijekom mjeseca listopada zahvalju-jemo Bogu za plodove zemlje i ljud-skog rada. Na osobit način zahvalju-

jemo mu na kruhu jer povezuje trud i urod, zemaljsko i nebesko, ljudsko i božansko. Svečano je bilo danas 13. listopada u maloj dvorani osnovne škole u Studencima, gdje su naši mali učenici pokazali iznimnu ma-štovitost i vještinu kada je riječ o krušnim specijalitetima. Svečanost proslave dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje po-čela je u 10 sati svečanom pjesmom učenika naše Osnovne škole i učiteljica Matije Ma-dunić i Ivane Samardžić.

Kratkom porukom, lijepim uvodom i molitvom sve prisutne učenike, roditelje i nastavnike pozdravio je fra Jakov Bego-nja. Naglasio je značaj kruha u životu lju-di i blagoslovio ovu priredbu.Ove godine s novim nastavnicima i ravnateljem došle su i neke nove ideje. Prijašnjih godina smo sve izlagali na zajedničkom stolu, a ove godine je svaki razred zasebno imao svoj stol.

Ulaskom u malu dvoranu s lijeve strane šesti razred je sa svojom razrednicom Iva-nom Mandić imao svečano uređen stol gdje je dominirala upaljena svijeća i velik buket svijeća, a na stolu delicije torte od zobnice,

61

dan

i kru

ha i

plod

ova

zem

lje

Božić 2009.

StUdenci 48

domaćeg padišpanja i džema od šljiva. Pod-no stola jedna učenica je žbatila jaja za novi padišpanj.

Osmi razred sa svojom razrednicom Dijanom Elez pripremao je na licu mjesta pomfrit, fritule i puru koju su gosti odmah konzumirali. Malo podalje Mala škola s te-tom Natalijom Prka trudila se privući što više gostiju za njihov stol. Na stolu delicije poput tiramisua, imotske torte, pletenastog kruha i malih džemova.

Peti razred s razrednikom Tomom Bili-ćem-Kovačevićem oteo je zaboravu plodo-ve mukinja i brekinja, domaćeg gospina ulja i drugih neobičnih pripravaka.

Ivana Samardžić, razrednica prvog i trećeg razreda motivirala je svoje učenike s ukusno napravljenim integralnim kruhom, kolačem guslama i pregrštom fritula. Drugi i četvrti razred najviše se potrudio s preko pedeset eksponata, zaboravljenih oruđa (de-mižana, sačeva, tronožaca, lopara i drugih stvari koje se danas ne koriste).

Šestaši s razrednicom Ivanom Mandić

62

dan

i kru

ha i

plod

ova

zem

lje

StUdenci 48

Božić 2009.

Njihova razrednica Matija Madunić se potrudila da svaki učenik napravi deko-raciju na drvenom pladnju od sjemenki. Na ovom stolu bila je i prva nagrada domaći sir s pršutom, sir od sirutke i slatke pite, za-jedno na jednom pladnju. Sedmi razred je nastojao biti najuočljiviji s pripravljanjem palaćinki a’la minut koje su mnoge mamile.

Razrednica Zdenka Bilić-Centić za-jedno sa sedmašima užurbano je pravila palaćinke jer su brzo nestajale, a na svom su stolu imali kolač u obliku opanka. Svima njima i njihovu ravnatelju g. Anti Češljaru veliko hvala na inventivnosti i idejnosti ove drage manifestacije. S druge strane preko dvjesto kruhova, slastica, peciva, džemova, sirupa i plodova zemlje znače da su svi ro-ditelji sudjelovali u ovom programu sa svo-jom djecom, što je i cilj ove manifestacije. U nastavku svečanosti učenici su sa svojim roditeljima i nastavnicima blagovali kruh i plodove zemlje. Naravno, ništa od ovoga nisu naplaćivali.

63

Kada

dod

iruj

em n

ebo

bez

ruku

...

Božić 2009.

StUdenci 48

Piše 25 riječi u minuti. Sama suši kosu, sama se šminka, sama stavlja kontaktne leće kao i svi drugi “normalni” ljudi.

Jessica sada ima 26 godina. Visoka je 1,55 m. Prva je žena bez ruku u svijetu koja je pilotirala avionom. Do sada je imala 130 sati samostalnog leta.

“Koji put se prestrašim nečega nepo-znatog ili što nisam ranije upoznala. Kada sam počela letjeti, strah mi nije obuzimao od spoznaje da o svemu suviše znam,. Op-ćeljudski strah je, zapravo, nedostatak sa-mopouzdanja”. Zahvaljujući svom samou-vjerenju, učinjenim naporima i ambicijama, Jessica je prevalila veoma dug put da bi postala to što je danas. Također je i izvrsni govornik (www.rightfooted.com). Tokom pet godina bila je voditeljica “Međunarodne mreže amputirane djece”.

Jesica Cox vjeruje da će se udati i da će imati djecu. “Znam da će biti teško osnovati obitelj. Ipak se nadam da ću biti dobra majka”

Između dva ugodna smješka, kaže da će najteže biti kada njen budući prosac bude priopćio svojim roditeljima da će se oženiti za nju.

“Iako sam kljakasta, to uopće neće utjecati na to dokle mogu uspjeti. Ljudski strah ne leži u tome da ne budemo na visi-ni svojih zadataka, već u tome da smo jaki iznad svake mjere. Svaki čovjek proživlja-va tokom života teške trenutke da bi potom osjetio trenutke zadovoljstva. Što su veće teškoće, toliko je veća slava”.

A tebi, što ti nedostaje da dodirneš nebo”

Jessica Cox

Kada dodirujem nebo bez ruku...

K ao posljedica rijetke urođene bolesti, Jessica je rođena kljakasta, bez obje ruke. Kao svako drugo dijete, pita-

la se zašto baš ona nema ruke kao i druga djeca. “Bilo je teško biti različit od drugih” Usprkos tome, sudjelovala je na različitim priredbama - na gimnastici, plesu, pjevanju. Također su je viđali na velikim zabavama.

Kao odrasla djevojčica, znala bi često urlikati od očaja i bijesa zbog toga što je bez ruku. Pokušala je sve svoje snage i energiju usmjeriti na sport. Jessici je ponajviše sme-talo da su u nju upirali poglede a ne toliko da je kljakasta.

“Nervirala sam se svaki put kada bi me ljudi promatrali na ulici ili kada bi jela nogama. Naposljetku sam to primila kao nešto sasvim uobičajeno i to me je snažilo i činilo čvršćom da sam postala primjer za optimizam”

Jessica je doživljavala majku i oca kao uzorite roditelje i veliki oslonac.“Majka mi je bila uzor i uvijek mi je govorila da mogu sve postići što želim. Otac nije nikada prolio suzu od samoga mog rođenja budući da u meni nije doživljavao žrtvu” Zaista je teš-ko biti otac invalidnom djetetu. “Bio mi je oslonac u najtežim trenucima. Zahvaljujući njemu, postala sam to što jesam”.

“Kada sam odlučila sjesti za volan, tre-balo je prethodno izvršiti neke preinake na vozilu. Naposljetku sam vozila auto bez tih preinaka tako da mi u vozačkoj dozvoli nije više pisalo da su kola “prilagođena invalidu”.

Diplomirala je psihologiju na Sveuči-lištu u Arizoni. No, još uvijek privlači rado-znale poglede kada toči gorivo u svoje auto.

64

Kand

idat

za

pred

sjed

nika

- S

tude

nčan

inStUdenci 48

Božić 2009.

Kandidat za predsjednika - StudenčaninNa predstojećim predsjednič-kim izborima u našoj državi, koji će se održati 27. 12. 2009., uz drugih dvanaest kandidata, kandidirao se i rođeni Studenčanin – Josip Jurčević. Prvi je to put da se netko iz našeg mjesta kandi-dira za predsjednika Republi-ke Hrvatske. Ovdje donosimo njegov životopis. Našemu Jo-sipu držimo palčeve da uspije u svom naumu.

J osip Jurčević već je desetljećima na-zočan u različitim područjima hrvat-skog društvenog života. Svestrano

je i vrhunski obrazovan, a kao znanstvenik istražuje najosjetljivije teme suvremenog hrvatskog društva.

Dr. Josip Jurčević - životopis

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, te je 1975. g. diplomirao povi-jest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu je magistrirao

1996. g. s temom Problem proučavanja žrtava Drugog svjetskog rata na području Hrvatske, te doktorirao 2000. g. s temom Represivnost jugoslavenskog sustava u Hr-vatskoj 1945. godine.

U razdoblju 1970.- 1975. g. paralelno je studirao i završio po četiri semestra na Fa-kultetu ekonomskih nauka, Pravnom fakul-tetu i Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, te dva semestra studija laičke teologije na Institutu za teološku kulturu laika u Zagre-bu. U razdoblju 1975. – 1980. g., na Filo-zofskom fakultetu u Zagrebu, završio je šest semestara studija informatike, te diplomirao na studiju Marksizma i TIPSS-a.

Tijekom Hrvatskog proljeća 1970/71. g. bio je član Sveučilišne skupštine i Stu-dentskog odbora Filozofskog fakulteta. Nakon diplomiranja nije mogao dobiti stalno zaposlenje zbog političke nepo-dobnosti, te je radio na kratko određeno vrijeme u desetak zagrebačkih osnovnih i srednjih škola i nizu turističkih i drugih poduzeća, a od 1981. g. izdržavao je obi-telj baveći se različitim obrtima i primije-njenom umjetnošću.

U ljeto 1990. g. bio je jedan od onih koji su otkrili jamu Jazovka (kod Sošica u Žumberku), masovno grobište poratnih žr-tava, koje su pogubile jugoslavenske ko-munističke vlasti. Tada je sudjelovao i u osnivanju Hrvatskog društva za istraživanje

65

Kand

idat

za

pred

sjed

nika

- S

tude

nčan

in

Božić 2009.

StUdenci 48

ratnih i poratnih zločina, u kojem je izabran za predsjednika.

Dragovoljac je Hrvatskog domovin-skog rata od ljeta 1991. g. Jedan je od osnivača i zapovjednik dragovoljačke po-strojbe, koja je u jesen 1991. g. postala Vod za dokumentarno i informativno dje-lovanje Glavnog stožera HV-a (NG 9385). Potom je bio jedan od osnivača Uprave za informativno psihološko djelovanje (IPD) MORH-a, te osnivač i prvi ravnatelj Sre-dišnjeg arhiva MORH-a. Pri dodjeli činova u HV-u (svibanj 1992.) stekao je čin djelat-nog bojnika HV-a. U HV-u je ostao do ljeta 1992. godine.

Član je braniteljskih udruga proisteklih iz Hrvatskog domovinskog rata (Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata, Udruga civilnih brani-telja Domovinskog rata. Član je Savjeta za-jednica udruga HVIDR-a Grada Zagreba, bio je sudionik osnivačkog sabora Hrvat-skog časničkog zbora. Izradio je koncepciju i bio prvi urednik hrvatskog dragovoljačkog lista Zora. Kontinuirano surađuje na projek-tima s nizom udruga proisteklih iz Hrvat-skog domovinskog rata i udruga s područja ljudskih prava.

Prvi put je dobio stalno zaposlenje krajem 1994. g. na mjestu samostalnog sa-vjetnika u državnoj Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Od 1997. g. stalno je zaposlen u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar.

Na studiju povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu nositelj je kolegija Povijest 20. stoljeća i izbornih kolegija iz suvremene svjetske i hrvatske povijesti. Na studiju novinarstva (do njego-vog ukidanja) na Hrvatskim studijima Sve-učilišta u Zagrebu bio je nositelj kolegija Povijest uspostave hrvatske države. Preda-je suvremenu hrvatsku povijest na poslije-diplomskom studiju povijesti na Hrvatskim

studijima Sveučilišta u Zagrebu. Na Filo-zofskom fakultetu u Osijeku predaje kole-gije suvremene svjetske i hrvatske povije-sti. Bio je predavač i na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.

Istraživački se bavi suvremenom hr-vatskom poviješću, a središnje teme su rat-no i poratno stradalništvo vezano za Drugi svjetski rat, hrvatsko iseljeništvo i Hrvatski domovinski rat.

Autor je tri knjige, te suautor ili autor dijelova u 25 knjiga. Objavio je 27 znan-stvenih i stručnih radova. Suautor je udž-benika, Radne bilježnice i Priručnika za nastavnike za osmi razred osnovne škole. Urednik je osam i suurednik pet knjiga. Sudjelovao je - kao stručni suradnik, suor-ganizator ili suautor – u nastanku 13 do-kumentarnih filmova. Sudjelovao je s izla-ganjem na 26 međunarodnih i 33 domaća znanstvena ili stručna skupa. Bio je vodi-telj sedam i istraživač u osam znanstvenih ili stručnih projekata.

Bio je mentor pri izradi 60 diplom-skih radova. Autor je više desetaka feljtona i stručnih novinskih članaka. Izlagao je na više stotina okruglih stolova, tribina, obljet-nica i predstavljanja.

Od 2004. g. član je Savjeta Vlade Re-publike Hrvatske za pripremu prijatelja suda pred Međunarodnim kaznenim sudom za prostor bivše Jugoslavije.

Osim navedenih udruga, član je i: Hrvatskog kruga 144, Dokumentacijsko informacijskog središta, Družbe Braće Hr-vatskog Zmaja, Matice Hrvatske, Ranjene Hrvatske.

Slobodne aktivnosti: biciklist, plani-nar, alpinist, košarkaš i tenisač. Također je član niza sportskih društava, među kojima su Planinarsko društvo «Velebit» i Hrvatsko akademsko športsko društvo «Mladost».

A.B.

66

Vije

sti i

z op

ćine

StUdenci 48

Božić 2009.

Vijesti iz općineRaosovi dani

O voga ljeta u Medovu Docu održani su 16. Raosovi dani. Pod kostelom ispred rodne kuće književnika Iva-

na Raosa okupio se veliki broj njegovih po-štovalaca i prijatelja. Udruga Raosovi dani svake godine raspisuje natječaj za najbolji monodramski tekst. Ove godine lauerat za ovu nagradu bio je poznati književnik g. Miro Gavran. Miro Gavran je napisao krat-ku monodramu „Najluđa predstava na svije-tu“, koju je žiri ocijenio najboljom. Nagradu mu je svečano uručila predsjednica Udruge Raosovi dani prof. Branka Buljan. Svetu

misu zadušnicu predvodili su don Mladen Vukasović, medovački župnik i prof. KBF-a u Splitu dr. Josip Ćorić. Na grobu pok. Ivana Raosa govorio je dirljivo i znakovito g. Petar Gudelj. Pred kućom Ivana Raosa izmijenjivali su se govornici, njegovi pošto-vatelji i prijatelji: don Josip Ćorić, prof. Ivan Bekavac Basić, don Mladen Vukasović, prof. Mara Pezo i mnogi drugi. Ovom prigo-dom izdana je i knjiga pjesama Ante Raosa „Slap dobrote“, čija je promocija upriličena na samome skupu. Domaćin ovoga susreta bila je Općina Lovreć.

Tijekom proslave 16. Raosovih dana u Medovu Docu, između ostalog, napravljena

Ispod kostele Ivana Raosa

67

Vije

sti i

z op

ćine

Božić 2009.

StUdenci 48

je i multimedijalna prezentacija. Prof. Suza-na Budimir, autorica ove prezentacije, na-zvala ju je “Stazama Ivanovog djetinjstva”. Sudionici proslave mogli su tijekom cije-loga dana u dnevnom boravku rodne kuće Ivana Raosa uživati u prezentaciji.

Dan općine Lovreć

Povodom velikog jubileja 250. obljet-nice posvete crkve sv. Duha općinsko Vijeće je odlučilo da zbog svečanosti i zajedničkog programa učinimo svečanu sjednicu uoči proslave. Svečana sjednica u nazočnosti velikog broja gostiju i kolega iz susjednih općina, održana je u Osnovnoj školi. Tom prigodom predsjednik Vijeća otvorio je sve-čanu sjednicu i zamolio da minutom šutnje odamo počast našim braniteljima i tvorcu moderne Hrvatske države dr. Franji Tuđ-manu, a također i stradalima u nesreći vlaka

koji je iskliznuo s tračnica, kojim slučajem je poginulo šest osoba. Župan Splitsko-dal-matinski, kao i njegovi zamjenici, ispričali su svoj nedolazak upravo zbog ove nesreće.

Govoreći o radu općine u proteklih godinu dana predsjednik Vijeća se osvrnuo na tri velika projekta koja se događaju u našoj općini - izgradnju športske dvorane, središta Lovreća i vodovoda prema Čaljkušićima, te na niz drugih programa (od mogućnosti dobivanja poticaja do kulture i izdavaštva). Povelju Općine Lovreć ove godine dobio je g. Mate Bilić Prcić, ravnatelj škole u Stu-dencima, prvi donačelnik općine Lovreć i aktivni član Poglavarstva za kulturu, pro-svjetu i šport. Dani Općine Lovreć obiluju kulturnim i športskim događanjima. Tako je upriličena biciklijada, tradicionalna utr-ka, niz športskih turnira, izložba slika, kao i koncert grupe Viva. Za ovaj dio su zaslužni članovi kulturne i športske udruge Lovreć.

Dobitnik Povelje Općine Lovreć - Mate Bilić Prcić

68

Vije

sti i

z op

ćine

StUdenci 48

Božić 2009.

Drski izlov žaba

Ne obilujemo puno vodama, pogoto-vo u škrtoj Dalmatinskoj zagori. Ono malo voda što imamo čuvamo kao suho zlato. Na sreću, na Studencima je situacija drugačija. Mi obilujemo izvorima, potocima, bunari-ma, barama i poljskim kanalima. Tu je i ide-alno stanište za žabe. Već u rano proljeće pa sve do početka rujna, slušamo njihov pjev, kreketanje koje odzvanja cijelim poljem, kao eho iz našeg djetinjstva.

Na žalost, neki gurmani iz Cetinjske krajine nikako da shvate da je njihov lov za-pravo lov na nas. Još je gore kada pojedini Studenčani gledaju kako nam izlovljavaju žabe i ništa ne poduzimaju. Ove godine su to učinili krajnje drsko i bezobrazno i pohvata-li su sve što se dalo pohvatati. Od početka kolovoza više se nije čuo kreket žaba.

Zato, kada vidite odmah zapišite broj vozila, nazovite u Općinu Lovreć ili policiju da ih se primjereno kazni.

Općinsko vijeće je odlučilo svakom roditelju pomoći s gotovinskim bonom od 300,00 kn za svakog učenika. Bonove su dobivali svi oni koji su podmirili svoje ko-munalne obaveze prema Općini Lovreć. U dogovoru s ravnateljima škola nisu se mije-njali autori udžbenika, kako bi ih učenici lak-še razmijenili.

Prijevoz učenika

Svim učenicima s područja općine Lo-vreć, osiguran je prijevoz putem linijskog prijevoznika Autopuduzeća iz Imotskoga.

Općina Lovreć je sufinancirala 65% đačke karte, a 35% sufinanciraju roditelji. Svi srednjoškolci su se trebali prijaviti u Op-ćinu Lovreć prije početka školske godine.

Participacija vrijedi samo za one uče-nike čiji su roditelji podmirili komunalne obveze prema općini Lovreć.

Dogovorom s Autopoduzećem Imot-ski (linijskim prijevoznikom), napravili smo studentske karte za akademsku godinu 2009./2010.

Općina Lovreć je omogućila studentima s njena područja (Lovreć, Studenci, Medov Dolac i Dobrinče), da mogu dobiti godišnju pokaznu kartu za odlazak na studij u Split. Istu kartu mogu koristiti i srednjoškolci koji s našeg područja idu u srednju školu u Split.

Žaba iz Bunarina

Nabava udžbenika

Nabava školskih udžbenika za ovu godinu prepuštena je roditeljima. Zbog već unaprijed objavljenih odluka Vlade Repu-blike Hrvatske, koja zbog poznate gospo-darske krize neće financirati udžbenike, ro-ditelji se moraju snaći sami.

Prijevoznik srednjoškolaca Autopoduzeće Imotski

69

Vije

sti i

z op

ćine

Božić 2009.

StUdenci 48

Pokazna karta ima neograničeni broj vožnji u jednom ili drugom smjeru. Cijena karte je 1.800,00 kn. Općina Lovreć u skla-du sa svojim mogućnostima pomaže u parti-cipaciji studentskih karata.

Svi zainteresirani su se mogli javiti u općinu Lovreć (putem maila ili telefona) do 01. listopada 2009. g.

Javni radovi u općini Lovreć

I ove godine a u suradnji sa Zavodom za zapošljavanje Općina Lovreć je primila pet djelatnika za uređenje i održavanje jav-nih površina. Kako je velika većina ovih djelatnika uhodana u posao od prošle godi-ne, ove godine su na mnogim javnim površi-nama čistili i uređivali okoliš po ustaljenom redu i programu kojeg je prihvatio Zavod za zapošljavanje.

Ovaj program koji provodimo nije samo vezan za zapošljavanje djelatnika, već i za edukaciju ljudi u zanimanjima koja su potrebna poslodavcima. Tako pojedini po-slodavci mogu dobiti i do sedamnaest ti-suća kuna za edukaciju svog djelatnika za zanimanje koje mu je potrebno, a na trošak Zavoda.

Isti ili sličan program predviđen je za 2010. godinu. I ovom prigodom pozivamo zainteresirane da nam se jave.

Europski tjedan lokalne demokracije

Općina Lovreć kao član Udruge općina i gradova Republike Hrvatske od 9. 10. - 16. 10. 2009., provela je tjedan europske lo-kalne demokracije..

Tijekom ovoga tjedna održani su susre-ti s mladeži, školskom djecom i građanima kroz nekoliko predavanja i tribina.

Prva tribina održana je 12. 10. 2009. g. s temom „Europska povelja o lokalnoj sa-moupravi“. Drugo predavanje bilo je 13. 10. 2009. g. s temom „Lisabonski ugovor“ a 14. 10. 2009. g. održan je Otvoreni dan Općine Lovreć za informiranje građana.

Zadnji dan, 16. 10. 2009., upriličena je svečana akademija europskog tjedna lokal-ne demokracije, koja se održala u Osnovnoj školi Lovreć. Ovoj sjednici nazočio je i žu-pan splitsko-dalmatinski mr. Ante Sana-der, koji je tom prigodom svečano potpisao ugovor o sufinanciranju školske športske dvorane Lovreć.

Župan u posjetu gradilištima

Župan Splitsko-dalmatinski mr. Ante Sanader 22. 10. 2009. g. posjetio je našu Općinu i obišao gradilišta, te se informirao o njihovu završetku, kao i o stanju u općini Lovreć.

Nakon što je obišao središte Lovre-ća uputio se na gradilište športske dvorane Lovreć. U obilasku dvorane vodio ga je šef gradilišta g. Dragan Pujić, koji ga je potan-ko izvijestio o svim detaljima koji su ga za-nimali. Župan je na kraju viđenog rekao da bi projekt dvorane Lovreć trebao biti repre-zentativan projekt za sve buduće dvorane u našoj Županiji.

U samom središtu Lovreća susreli smo se s predstavnicima Hrvatskih cesta, gosp. Tomom Vidovićem, članom uprave i gosp. Javni radovi

70

Vije

sti i

z op

ćine

StUdenci 48

Božić 2009.

Nevenom Matijevićem, direktorom pogona Split, kao i nadzornim inženjerima g. Pamu-kovićem i g. Vežom. Iz prve ruke se moglo čuti o ovome projektu i svim problemima na koje se naišlo u gradnji, od imovinsko-prav-nih do izvedbeno-tehničkih. Na kraju je g. Matijević rekao da bi ova cesta, uz sve po-pratne sadržaje, trebala biti završena krajem mjeseca studenoga.

Župan je na odlasku zamolio da uprili-čimo svečano potpisivanje ugovora za sufi-nanciranje dvorane Lovreć do kraja listopa-da, što ćemo i učiniti.

Potpisan ugovor za dvoranu

Danas je u općini Lovreć završen tje-dan lokalne demokracije. Svečanoj akade-miji nazočio je župan Splitsko-dalmatinski g. Ante Sanader. U prisutnosti djelatnika

škole, njihovih roditelja i učenika potpisan je ugovor o sufinanciranju za školsku šport-sku dvoranu Lovreć. Dio sredstava će se osigurati u ovoj godini, a dio u narednoj.

Odom radosti, koju su srdačno otpje-vala, djeca su se zahvalila svom Županu na dolasku i pomoći za njihovu dvoranu.

Dovršenje vanjskih radova na dvorani u Lovreću

Potpisivanje ugovora sa županom Antom Sanaderom

71

Vije

sti i

z op

ćine

Božić 2009.

StUdenci 48

Ravnatelj škole je u svom obraćanju nazna-čio bitne stvari u izgradnji dvorane.

Načelnik općine je rekao da je dvorana potrebna iz dva razloga. To su nemoguć-nost održavanja nastave tjelesne kulture od listopada do svibnja, kao i održavanje svih događanja za potrebe općine Lovreć i svih naselja: Studenaca, Medov Doca i Dobrin-ča. Ovom prigodom uručio je i plaketu za-hvalnosti županu g. Anti Sanaderu.

Gosp. Sanader nije uopće dvojio u svom govoru pohvaliti ravnatelja g. Marja-na Sekeleza, sve nastavnike u školi i djecu na urednosti i očuvanju objekata. Nakon svečanog potpisivanja, školom se prolomio gromoglasni pljesak i ovacije djece i njiho-vih roditelja.

Hodočašće u Vukovar

I ove godine nije izostalo hodočašće iz naše Općine u Vukovar. S obzirom na

nagomilane aktivnosti u mjesecu studenom za ovu godinu je hodočašće predviđeno ne-što ranije.

Polazak iz Lovreća bio je 5. 11. 2009. (četvrtak) u 22 sata ispred kafića Gloria, a povratak u subotu, dva dana kasnije u večer-njim satima.

Put od Studenaca do Vukovara dalek je oko 1500 kilometara. Ništa to nije omelo one koji svake godine hodočaste gradu he-roju - Vukovaru.

Četrdesetak hodočasnika uputilo se na put koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Po gradu Vukovaru vodila nas je studenač-ka nevjesta Slavica Babić. Posjetili smo bolnicu, dobili odrješenje na Memorijalom groblju u Vukovaru i, svi kao jedan, u tišini punoj pijeteta na Ovčari, molili smo drago-ga Boga da duše nevino ubijenih nađu svoj vječni mir i smiraj kod Boga.

Naš put je dalje nastavljen preko sre-dišta Baranje Osijeka do Strossmayerova

Na Ovčari u Vukovaru

72

Vije

sti i

z op

ćine

StUdenci 48

Božić 2009.

Svijeće za Vukovar

Studenački memento za Vukovar

73

Vije

sti i

z op

ćine

Božić 2009.

StUdenci 48

Đakova posjetom njihovim sakralnim objektima i znamenitostima. Apeliramo na mlade ljude (generacije osamdesetih i deve-desetih) da nam se dogodine priključe u što većem broju.

Na sam dan pada Vukovara, školska djeca su palila svijeće po javnim prosto-rima Studenaca i Lovreća u organizaciji Udruge invalida s tjelesnim oštećenjima iz Imotskog.

Većer imoćana u Vatroslavu Lisinskom

U organizaciji svih udruga imoćana u Zagrebu, imotskih općina i grada Imotskog, a pod pokroviteljstvom grada Zagreba, 23.

studenog 2009. g. (ponedjeljak) održana je manifestacija „Imota u Lisinskom“.

Dvosatni kulturno-zabavni program režirali su Antun Vrdoljak i Vedran Mli-kota. Nastupili su mnogi izvođači iz naše Imotske krajine, ali i prijatelji Imoćana. U zabavnom dijelu manifestaciju su otvorili skečem iz „Prosjaka i sinova“ Petar Sekelez i Anamarija Frankić.

Prigoda je ovo bila da Imotska krajina predstavi Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj svoju bogatu kulturnu, povijesnu i gastronomsku baštinu. Manifestacija je u cijelosti uspjela, a prihod je išao Centru za odgoj i obrazova-nje u Dubravi za učenike s posebnim potre-bama, kao i Osnovnoj školi Stjepana Radića u Imotskom, također za djecu s posebnim potrebama.

Studenčani u Lisinskom

74

Vije

sti i

z op

ćine

StUdenci 48

Božić 2009.

Djeca uz svetog Nikolu

Tko se to danas veseli onim davnim stvarima i događajima? Blagdan Svetoga Nikole bio je praznik za djecu i odrasle. Danas, polako blijede te slike i događaji. Isitna, programi budu bogati i sadržajni. Školska djeca i njihovi nastavnici ulažu silan trud. Izostaje na žalost spontana ra-dost, smijeh i veselje. No, u našoj školi nije tako. Danima prije sve se ori od pje-sme, spremanja i pripremanja. Dolazak svetoga Nikole poseban je događaj. Uoči blagdana Osnovna škola organizirala je program, a općina Lovreć prigodne daro-ve za svu djecu.

Niti jedno dijete ne smije biti zaborav-ljeno. Taj propust ne bi oprostili svojoj ško-li. Ipak je sveti Nikola njihov zaštitnik.

Izložbeni prostor općine Lovreć u Lisinskom

75

Kard

inal

Boz

anić

u im

otsk

om

Božić 2009.

StUdenci 48

Kardinal Bozanić u imotskom

V eliki broj vjernika pristigao iz svih župa Imotske krajine te mnogih mje-sta Dalmatinske zagore i susjedne

Hercegovine okupio se u nedjelju na prosla-vi Gospe od Anđela, zaštitnice Imotskog i Imotske krajine te na proslavi 800. obljetni-ce utemeljenja franjevačkog reda, koju fra-njevci diljem svijeta slave ove godine.

Poslijepodnevno središnje misno slavlje na drevnoj imotskoj tvrđavi Topa-ni, podno spomenika podignutog u slavu poginulim hrvatskim braniteljima, predvo-dio je nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji s don Ivanom Ćubelićem, generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije te tom prigodom izaslanikom nadbiskupa Marina Barišića, fra Željkom Tolićem, provincijalom Fra-njevačke provincije Presvetog Otkupitelja, te imotskim župnikom, gvardijanom i de-kanom fra Zoranom Kutlešom i još osam-deset svećenika.

U propovijedi pred više desetaka tisu-ća vjernika kardinal Bozanić se osvrnuo na dičnu povijest Imotske krajine koja je bila prepuna junaštva, patnje i odricanja, a onda se dotaknuo aktualne globalne krize koja je zahvatila i našu domovinu rekavši: “Svaka je kriza šansa za novi početak i prilika za obnovu i propitkivanje životnih prioriteta”, poručivši vjernicima kako se ovo krizno vrijeme može izjednačiti s teškim danima Domovinskog rata kada je hrvatski narod pokazao iznimnu solidarnost.

U propovijedi je kardinal Bozanić istaknuo kako se u naličju današnje svet-kovine također mogu iščitati simboli

današnjeg vremena. “Mi smo danas veoma obuzeti znanstvenim dostignućima i toli-kim tehničkim mogućnostima da prečesto zaboravljamo koliko smo kao ljudi ogra-ničeni i kako je malo potrebno da nam se poremeti redoviti tijek ovozemnog života. Naši pradjedovi jasno su znali gdje je izvor prave životne mudrosti i odakle čovjeku dolazi istinska snaga za hod kroz život. Svoje su pouzdanje prije svega stavljali u Boga”, kazao je kardinal.

Na završetku misnog slavlja nazočne je pozdravio i župnik Kutleša, zahvalivši svima koji su dali svoj doprinos proslavi, a posebno onima koji su pridonijeli da se taj veliki događaj proslavi upravo na kultnoj tvrđavi Topana na kojem danas ponosno

Kardinal Bozanić u Imotskom

76

Kard

inal

Boz

anić

u im

otsk

om

StUdenci 48

Božić 2009.

stoji hrvatski stijeg. Zahvalio je i Gospi od Anđela na njezinoj čudotvornosti i neiz-mjernoj pomoći koju je pružila imotskim junacima davne 1717. godine, kada su Imot-ski i Imotska krajina oslobođeni od Turaka. Ovom prigodom darovao je kardinalu ve-liku sliku Gospe od Anđela kao i imotske suvenire.

U tijeku mise pjevao je Veliki mješoviti zbor župe Imotski pod ravnanjem Anđelka Nikolića Đela, a uz orguljašku pratnju s. So-fije Vuković.

Prije mise održana je tradicionalna procesija u kojoj je sudjelovalo nepregledno mnoštvo vjernika predvođeno s pedesetak župskih barjaka koje su nosili predstavnici svih župa Imotskoga dekanata, a sliku Gos-pe od Anđela, krasnu tvorevinu nepoznatog autora, koja prikazuje Majku Božju s an-đelima koji je nose na nebo, a nabavili su je imotski franjevci odmah po oslobođenju od Turaka, nosile su djevojke odjevene u narodne nošnje Imotske krajine, koračajući po stazi od ružinih latica koje tradicionalno posipaju imotske domaćice.

Prije procesije kardinal Bozanić je bla-goslovio troja brončana vrata koja će krasiti ulaz i pročelje imotske župne crkve, a rad su akademske kiparice Jasminke Kapitanović. Za ovu prigodu temeljito je uređen i prostor oko župne crkve te franjevačkog samostana,

gdje je uređen perivoj s brojnim zelenilom, borovima i čempresima, a nad kojim domi-nira spomenik fra Stipanu Vrliću te će taj prostor biti dostojanstveni ukras hrvatskog “grada na gori”.

Franjevci su svojevrsni sinonim za povijest Imotske krajine jer su svojim nesebičnim djelovanjem još od svoga do-laska prije dolaska Turaka u te krajeve, naslijedivši od benediktinaca staru opa-tiju na izvorištu rijeke Vrljike, to doista i potvrdili. Njihov doprinos posebno do izražaja dolazi u doba turskog haračenja Imotskom krajinom (1488 - 1717) kada su bili proganjani.

Nakon progonstva iz Imotskog fra-njevci su i dalje revno pastoralizirali cije-lu Imotsku krajinu, najprije s Kamenmo-sta u župi Podbablje, a poslije i s malenog otočića u Prološkom blatu. Vraćaju se u Krajinu iz Omiša gdje su u međuvremenu osnovali novi samostan po oslobođenju od Turaka godine 1717. Danas su duhov-ni voditelji devet župa Imotskog deka-nata: Imotski, Vinjani, Runovići, Slivno, Zmijavci, Podbablje, Proložac, Studenci i Lovreć.

Gospa od Anđela slavi se u povodu sjećanja na godinu 1717., kada su goloruki Imoćani uz pomoć Mlečana pobijedili moć-nu tursku vojsku te ih protjerali iz Imotske krajine. Župa Imotski spominje se već u doba Konstantina Porfirogeneta u njegovu djelu “De administrando imperio” u 10. sto-ljeću. Danas se u župi nalazi velika, ujedno i župna crkva Sv. Franje Asiškog, uz koju je i smješten samostan te crkva posvećena sv. Josipu, koja se nalazi u Glavini Donjoj. U župi živi 6500 vjernika u nešto više 1300 obitelji.

Preneseno iz Glasa Koncila 9. 8. 2009. br.32 (1833) (ika / gk)

Sveta misa s kardinalom Bozanićem na Topani

77

250.

obl

jetn

ica

crkv

e Sv

etog

a d

uha

u Lo

vreć

u

Božić 2009.

StUdenci 48

250. obljetnica crkve Svetoga duha u

Lovreću

L ovrećko groblje bilo je prepuno vjer-nika u iščekivanju svoga mjesnog ordinarija nadbiskupa dr. Marina

Barišića. Na ulasku u crkvu maticu Sveto-ga Duha, dočekan je pjesmom “Evo veliki svećenik”. Ispred crkve Hrvatski puhački orkestar predvođen prof. Ivanom Glibo-tom svirao je hrvatske koračnice.

Nedugo zatim, nakon zazivnih molita-va, pjevajući litanije vjerničko se mnoštvo središtem Lovreća uputilo u velebnu župnu crkvu. Na čelu s križem i vjerničkim bar-jacima u procesiji je sve do ulaza orkestar svirao nabožne pjesme. Procesija je bila do-stojna ovoga Jubileja. Ne može se baš svat-ko pohvaliti 250. obljetnicom svoje crkve, niti ovakovim slavljem. I ocu Nadbiskupu je bilo milo gledati i čuti razdragano i raspje-vano mnoštvo, te je u svojoj homiliji poslao poruku svome puku a u prigodi pročitanog

Evanđelja: “treba množiti i dijeliti, a ne po-većavati. Množenjem i dijeljenjem shvaća-mo da nam treba točno onoliko koliko je to Bog zacrtao u svojim planovima.”

U čast ove proslave prigodni recital priredila je časna sestra klarisa Marija Petričević.

Poslije svete mise župnik fra Dinko, koji je podnio veliki teret u organizaciji ove proslave, zahvalio je svima koji su na bilo koji način (svojim trudom, zalaganjem, su-djelovanjem) pridonijeli da se uveliča ovaj dan, i pozvao sve nazočne na zajednički ru-čak koji su pripremili župljani župe Lovreć-Opanci za svoje goste.

Vjernici su se preselili kod crkve sv. Ante u Fratrovu ogredu. Dobro organizira-ni mještani su podijelili na stotine ručko-va, a za ovu prigodu i dobro raspoloženje

Velika procesija za 250. obljetnicu

78

250.

obl

jetn

ica

crkv

e Sv

etog

a d

uha

u Lo

vreć

u StUdenci 48

Božić 2009.

pobrinuo se tamburaški sastav “Fijaker” iz Nove Gradiške.

Kao duhovnu obnovu u povodu ove obljetnice fra Miroslav Bustruc održao je trodnevnicu u crkvi Svetoga Duha. Tijekom tri dana svi župljani su imali prigodu poslu-šati vrlo vrijedne i poticajne poruke od fra Miroslava, kao i mogućnost ispovijediti se. Kako je mjesto Studenci bilo u sastavu župe Lovreć-Opanci, drugi dan je uz fra Ivicu Udovičića u koncelebraciji pjevao i vokal-no-instrumentalni sastav župe sv. Ilije.

Iz povijesti župe Lovreć-Opanci

„Da se župa zove Lovreć-Opanci rije-šio je spor Biskupski Ordinarijat u Splitu 5. kolovoza 1909. Službeni pečat župe i danas

nosi natpis: Župa Svetoga Duha Lovreć-Opanci. Rasprava je nastala jer su do dru-gog svjetskog rata Opanci pripadali općini Omiš, pa Krajiškoj općini na Šestanovcu, dok je Lovreć pripadao općini Imotski. Iza rata Opanci su pripojeni imotskoj općini, pa su otpale sve nekadašnje nesuglasice.

Crkva Svetoga Duha na Lovreću je žu-pna crkva. Za turskih vremena okupljala je oko sebe sva sela koja su pripadala toj župi /Opanci: Studenci, Mrnjavci, Lovreć, Opan-ci i Svilić/. Predaja tvrdi da je nekad bila suhozidina. Pop Kasum ju je, predaja govo-ri, podigao u klaku s Kuljanima za 1 metar. Pridružili su mu se Opančani, pa kasnije i Bekavci. Ta crkvica uklopljena je u novu građevinu. Bila je maloga opsega. Zidana je crljenicom, pa se lako razlikuje od kasnije nadogradnje. Makarski biskup Stipan Blaš-ković 14. rujna 1734. šalje dekret s kojim

Procesija s nadbiskupom Marinom Barišićem

79

250.

obl

jetn

ica

crkv

e Sv

etog

a d

uha

u Lo

vreć

u

Božić 2009.

StUdenci 48

se osniva župa Opanci, a župnom crkvom postaje crkva Svetoga Duha. Naređuje da se mora opremiti s krstionicom i ostalim po-trebitim predmetima za župnu crkvu. Crkva je povećana 1755., kako je uklesano na jed-nom kamenu. Posvećena je 7. srpnja 1759. Na zvonu je izlivena 1725. godina. Crkvu je s narodom zidao fra Grgo Milićević.

Stara crkva obnovljena je i predana službi Božjoj 12. ožujka 1978. Koristi se za mise koje se služe za pokojnike.

Za gradnju nove velike župne crkve postarao se fra Jozo Šimić. Temeljni kamen blagoslovljen je 2. veljače 1936., a posveće-na je 12. prosinca 1937. Blagoslov zvonika obavljen je 19. lipnja 1938. Crkva je tražila dosta ispravaka, a i popravaka. Velikim za-laganjem fra Anđelka Šimića i velikodušno-šću vjernika iz Župe Lovreć-Opanci, raza-sutih širom svijeta, crkva je dobila iznutra i izvana novo lice. Okoliš i oborište uređeno je po najnovijim stručnim pravilima.“

Program simpozija

Prije početka simpozija župni zbor iz Lovreća izveo je pjesmu „Kao Marija“, a onda su se redom izmjenjivali uvaženi pro-fesori sa svojim temama:

Mr. sc. fra Marko Babić (Katolički bo-goslovni fakultet Sveučilišta u Splitu): Po-svete crkve nekad i danas

Prof. dr. sc. Marko Trogrlić (Filozofski fakultet, Katedra za novovjekovnu i suvre-menu povijest, Sveučilište u Splitu): Kakva je bila Dalmacija i njezina Imotska kraji-na u doba gradnje Lovrećke župne crkve Svetoga Duha

Prof. dr. sc. Slavko Kovačić (Katolič-ki bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu): Makarska biskupija u doba formiranja Lovrećke župe

Fra Zvonko Tolić, prof. (Franje-vačka klasična gimnazija, Sinj): Dioba

Bosne srebrene u novonastalim političkim prilikama

Ivan Bekavac Basić, prof. (Zdravstve-no učilište, Zagreb): Svećenici, redovnici i redovnice iz sela Lovreća i Opanaka, te župnici Župe Lovreć-Opanci.

Simpozij je nakratko prekinuo cr-kveni zbor izvrsnom izvedbom pjesme „Tebi pjevam“, a na kraju su sve nazočne počastili pjesmom životu i ljubavi „Golub mira“.

Profesor Ivan Basić-Bekavac je u za-vršnoj riječi zahvalio svima na sudjelovanju i još jednom cijelome puku čestitao veliki jubilej.

Natpis o posveti na staroj crkvi iznad

zapadnih ulaznih vrata

1759.

BI POSVEĆENA

OVA CRKVA

S/vetoga/ DU/h/A Od P/oštovanoga/

G/ospodina/ D/on/

STIPANA BLAŠKOVIĆA B/iskupa/ Od

MAKARSKE NA 7. SRPNJA

(Transkripcija teksta u suvremeni

hrvatski jezik s nadopunama kratica)

80

iz v

aših

pis

ama

StUdenci 48

Božić 2009.

Iz vaših pisama

M olimo vas da promijenite ime u adresaru za List Studenci koji nam šaljete na kućnu adresu. Vama i

uredništvu zahvaljujemo na slanju lista.Magdalena Vuković, Split.

Kao dijete hodajući između Meštrovića i Žižanovih staja (mamino mjesto) pozdrav-ljao sam ljude sa Hvaljen Isus. Hvaljen Isus i vama! Žao mi je da vašu stranicu nisam prije otkrio na internetu. Moje malo mjesto bez struje i vode (izuzev one ispod Zvizde) je otvoreno za cijeli svijet. Hvala Bogu, na-uci i vašem webmasteru. Kako često izlazi vaš list? Ovo što sam našao je od Božića 2008. Radovao bih se kada bih dobio neki glas od vas. Unaprijed hvala.

Ratko Meštrović pok. Mate Ninina. Njemačka.

Poštovani,po prvi put sam otvarala Vašu stranicu.

Na žalost zbog jezičnih barijera ne mogu razu-mjeti sve, a vidim da imate i župni list koji iz-dajete. Nadam se da ću ga dobivati na adresu.

Ja ove godine po prvi put dolazim u Hrvatsku, u Studence. Pozdrav Vama i ured-ništvu Studenaca.

Michelle Servatius

Hvala fra Jakovu Begonji na poslanom Rječniku. Ova će mi značajna knjiga mnogo pomoći pri obradi nekih riječi u knjizi koju dovršavam... Čestitam na listu Studenci!

Srećko Lorger

Poštovani fra Jakove!Pišem Vam po drugi put glede objave

mojih pjesama. U prošlom broju niste obja-vili zadnje dvije pjesme od mene.

Odgovor Urednika: Poštovani g. Per-kins! Oba puta kada ste poslali Vaše pjesme mi smo ih objavili, iako uredništvo nije bilo do kraja suglasno. Bilo bi dobro da se javite meni kako bismo znali što ubuduće činiti.

Zahvaljujem!Fra Jakov

Uredništvo lista Studenci

81

iz v

aših

pis

ama

Božić 2009.

StUdenci 48

Slatko

Slatko je zrelo grožđe i voće, slatko je zaslađeno jelo i piće, slatko je i kad te sreća hoće, slatko je ljubiti voljeno biće.

Ali samo jedno je SLATKO, slastica od šećera, brašna i jaja, jednostavno i vrlo kratko, ljubavni izraz studenačkog kraja.

Svatovska to je bila dika, i spremalo se posebno u te dane, momačkih osjećaja bilo je slika, spram cura imenom Vinke, Luce, Ane…

U vrijeme kad nam od toga nije ni u primislima ostalo ništa, opet je pjesma ta koja čuva uspomene na stara ognjišta.

Tim Perkins

Skrinje

Siječanj je godine rasjekao, sve je nekako izblijedilo, bura britko brije, polje se sledilo. Hladnoća probada kosti kao vršak oštrice osti. Kazdrmom klopoću kola, vuku ih okićeni vranci. Voze djevovjačke nade, (sukance, rutavce, torbice, bičve, buzavce, jačerme…) i sanduk pun druge intrade. Jednom riječju, idu skrinje, a rumen lica seoskih cura bije ledeno inje. U znak pozdrava pojavilo se i sunce što se iza hladnoće skrilo, o Bože, je li se to meni možda snilo!

Tim Perkins

82

Kori

sne

info

rmac

ije

StUdenci 48

Božić 2009.

Korisne informacijena displeju vidjeti brojeve hitnih službi za područje u kojem se nalazite. Zanimljivo je: broj 112 možete birati čak i kada je tipkov-nica na vašem telefonu zaključana. Probajte i sami!

Ključevi za daljinsko otvaranje auta ostali zaključani u autuOvaj će vam trik jednom možda zatre-

bati. Ako zaključate ključ od auta u autu, a rezervni ključ imate kod kuće, uradite slje-deće: zovnite nekoga tko je u kući s vašeg mobitela na njen-njegov mobitel. Vaš mobi-tel držite 30-tak centimetara od vrata vašeg auta. Osoba u vašoj kući treba držati u ruci ključ vašeg auta blizu mobitela i pritisnuti gumb za otključavanje. Vaš auto će se otvo-riti. Udaljenost uopće nije bitna, važno je

samo da na mobitel pozovete osobu kod koje je rezervni da-ljinski ključ za otvaranje vašeg auta.

Skrivena rezerva u bateriji vašeg

mobitela

Zamislite da je baterija vašeg mobitela pri kraju, po-treban vam je telefon, a punjač nije kod vas. Nokia telefoni imaju mogućnost rezervne snage baterije. Da biste je ak-tivirali, ukucajte * 3 3 7 0 # i vaš telefon će imati 50% dopu-njenu bateriju. Telefon će ovu rezervu nadoknaditi tijekom sljedećeg punjenja baterije.

Ako vas je ikada lopov ili netko drugi prisilio da podignete

novce na bankomatu

Unesite svoj PIN naopako. Tako, ako je vaš PIN 1254, vi unesite 4521. Bankomat će vam dati vaše novce, ali će to automatski prepoznati kao poziv upomoć i alarmirat će policiju za koju lopov ne zna. Ta opcija po-stoji na svim bankomatima, ali mnogo ljudi to ne zna. Molimo, prenesite ovu informa-ciju drugima. Nije na odmet imati ovo na umu.

Kako vam mobilni telefon može pomoći u izvanrednim

situacijama

Mada zvuči nevjerojatno, vaš mobilni telefon može vam spasiti život, ili barem živce, u nekim situacijama

Kako bilo gdje u svijetu pozvati hitnu

pomoć, policiju...

Jedinstveni broj za izvan-redne situacije koji se sa mo-bilnog telefona može pozvati bilo gdje u svijetu je 112. Uko-liko se nađete izvan signa-la vaše mreže, a u pitanju je izvanredna situacija, pozovite 112 i vaš telefon će tražiti bilo koju postojeću mrežu na mje-stu gdje se nalazite. Potom ćete

83

topo

nim

ija

Stud

enac

a (8

)

Božić 2009.

StUdenci 48

Kako potpuno onemogućiti korištenje vašeg mobitela ako

ga netko ukrade

Prvo morate znati serijski broj vašeg mobitela. Da biste saznali koji je to broj, ukucajte * # 0 6 # i na displeju će se po-javiti 15-znamenkasti broj. Ovaj broj je jedinstven za vaš aparat. Zapišite taj broj

i čuvajte ga na sigurnom. Ako vam neko ukrade telefon, pozovite vašeg operatera, izdiktirajte serijski broj, i operater će moći blokirati vaš telefon, koji će biti potpuno beskoristan, čak iako lopov promijeni sim-karticu. Iako vjerojatno nećete dobiti nazad vaš telefon, barem ćete znati da kradljivac od njega nema ništa. Kada bi svi ovako postupali, krađe mobitela više ne bi imale svrhe.

Toponimija Studenaca (8)

LJUT, MAČJA LJUT su nazivi čiji je kori-jen riječ ljut. Ljut je imenica ženskog roda nastala od pridjeva ljutit u značenju žestok, srdit, ljuti kamen živac ili stanac. U ovom slučaju to je šikara u kojoj je malo raslinja izraslo između kamenja oštrih vrhova. Za naziv mačja ljut vidi - zoonimi. Nazivi na više mjesta po Studencima. MALA RADNJICA je naziv za mjesto ili prostoriju gdje se obavlja neki obrt, odno-sno gdje se nešto izrađuje ili popravlja. U ovom slučaju je ovo mjesto gdje je negda bila mala radnja. MISTO KOD CRKVE je mikrotoponim koji o svome nazivu sve jasno kaže. Središte Studenaca.OKRUGLJAŠIĆ je naziv za zemljište blagih linija, oblo, manja poljana zaobljena oblika. Podgreda.

Mikrotoponimi jasne etimološke tvorbe

LASTARUŠA, LASTVA su arhaični nazivi za mjesta koja su prikladna za obradu tla ili su podobna za boravak. U korijenu ovih naziva je pridjev last-ugodan, lagan. U nazivu la-staruša nastavak -ar pridjeva last je potvrda onoga što kaže pridjev, a -uša je sufiks. U na-zivu lastva pridjevu last je dodan sufiks -va. Ovi mikrotoponimi su u zaseocima Musincu i Udiljcima. U daljnjem tekstu navodim po-bliže mjesto gdje se nalazi mikrotoponim.LITOVAC je naziv nastao od grčke riječi lit-hos u značenju litica, stijena. Prvi dio riječi lito kazuje da je naziv povezan s kamenom, stijenom, od kamena, poput kamena. LJUČICA, LJUČICE su praslavenski i staro-slavenski nazivi - ljutЪ – bijes, ljutnja. Kori-jen riječi ljut. Nastavci -ica i -ice su sufiksi, a suglasnik t je prešao u č. To je kamenjar s malo šume, neplodno područje. Dujmovići, Prkina greda.

84

topo

nim

ija

Stud

enac

a (8

) StUdenci 48

Božić 2009.

ORAČUŠE su naziv nastao od praslaven-ske riječi orati - praviti brazde u zemlji radi daljnje obrade tla. Orač je onaj koji ore ze-mlju. Imenici muškog roda orač dodan je sufiks -uše. Oračuše su oranice u zaseoku Podgreda.OSOJE je naziv za onu stranu uzvisine koja nije okrenuta suncu, najčešće je to sjeverna strana. Više ih je po Studencima npr. Križa-novo osoje, Batalića osoje, …OZIMIDOSAL je naziv nastao od pridjeva ozimi, onaj koji se sije ujesen, dodatka -do u značenju dol, dolina i sufiksa - sal koji ozna-čava veću površinu (kao sala). PrkePAZLINE je naziv nastao od praslavenske riječi pazuxa, pazuxo (ruski pazuxa, poljski pazucha, srpski pazuh - udubljenje ispod ra-mena.) Regionalizam pazline označava udu-bljenje u brdovitom predjelu. PLANDIŠTE označava mjesto gdje se plan-duje, gdje se odmara zbog velike žege ili

umora. Najčešće se odmara blago (ovce ili krave). Kovačevići,…PLOČA je naziv južnoslavenskog porijekla, vjerojatno dospjela iz grčkog plaks, sloven-ski pločevina, bugarski ploča. Ploča je rav-na, plosnata površina tla, ravnjak. Novak, Koritine.PLODIĆ je naziv nastao od praslavenske i staroslavenske riječi plodЪ, u značenju onaj koji daje ili može dati plod, na zemlji, ro-dan. Umanjenica od plod je plodić. Čestica manje površine koja je rodna. Repinjovača.PETRINJOVAČA je naziv nastao od vlasti-te imenice Pet(a)r te riječi koja označava pripadnost komu -inov i sufiksa -ača, koji je u službi tvorbe imenice Samoglasnik a se izgubio, a suglasnik n je prešao u nj. Pe-trinjovača je šuma u prodolini brda Osoja i Prisoja, pa sve do zaseoka Gutići.PODARIN je naziv nastao od pridjeva tr-pnog glagola podariti. Podaren u značenju

85

topo

nim

ija

Stud

enac

a (8

)

Božić 2009.

StUdenci 48

dati kome što kao dar, poklon. Ovdje je riječ o zemljištu koje je darovano nekomu od ne-koga. Kašin Okrajak.PODA STINE je naziv nastao od riječi poda u značenju kao i pod, u ovom slučaju na podnožju stijene, stine, kamene litice. Bu-nar Poček.PODI je naziv nastao od praslavenske i staroslavenske riječi podЪ, ruski i poljski pod. Podi su ravna površina u Studenačkom polju.POD GREDOM je naziv nastao od prasla-venske riječi greda, a u ovom slučaju ima značenje dugačkog, kamenog brežuljka oblika grede. Priložna oznaka pod je znače-nja - u podnožju grede. Podgreda.POD ULICOM je naziv nastao od priložne oznake pod u značenju uz, pored u podnož-ju i praslavenske riječi ulica koja označava prometnu uzdužnu površinu za pješake i blago. Studenačko polje.POD VLAČUGOM, VLAČUGA je naziv za zemljište sa slabim urodom uvučeno u šumoviti dio ili u neobrađeni dio strmine. Udovičići. PONOR je naziv nastao od prefiksa po i imenice praslavenskog podrijetla nora-rupa.

Ponor je naziv za provaliju velike dubine u koju uvire voda. Studenačko polje. POPRIKUŠA je naziv nastao od priloga poprik(o) u značenju kraćim putem i sufiksa uša. Priko poprikuše se kraćim putem dođe do zaseoka Podgreda. PRČINAŠ je naziv nastao od imenice Prč, neuškopljeni jarac. Imenica ženskog roda prčevina označava ono što vonja po prču, jarcu. Ovdje je riječ o lokalitetu gdje su neg-da spraćali jarce koji su služili za rasplod. Udovičići. PRILAZ označava ulicu kojom se prilazi ili puteljak kojim se prilazi nekoj kući ili dru-goj ulici. Kozine,…PRNJAČINA je naziv nastao od imenice prnja u značenju dronjak, iznošena odjeća. Stariji naziv je prhnja, nastao od praslaven-ske riječi porx, ruski poroxno - trulo drvo. Prnjačina je mjesto koje je bezvrijedno i beznačajno, mjesto gdje se odlažu prnje. Dujmovići. PROGON je naziv za put, stazu kojom se progoni stoka, prolaz stoke, ali i za put ko-jim se izvozi kolima sijeno iz polja. Stude-načko polje.PROVALIJA je sinonim za ponor, bezdan. ( Vidi - ponor!). Repinjovača.PROVLAKA je naziv nastao od prefiksa pro koji u tvorbi imenica i pridjeva označava nepotpunost osobine ili pojave i imenice ženskog roda vlaka koja označava krševito zemljište sa slabom ispašom. Provlaka je onaj dio zemljišta koji je prije vlake. Prkina greda.PULJKUŠE su naziv nastao od glagola pulj-kati u značenju malom posudom zahvaćati i izlijevati vodu iz neke manje udubine. Pulj-kuše su naziv za njive na kojima leži, zadr-žava se voda, ali se ipak postepeno izlijeva na nižu razinu, puljka se. Studenačko polje.

(nastavlja se)PIŠE: Zvonimir Bilić

86

Slav

lje

svec

ima,

a v

ječn

i mir

um

rlim

aStUdenci 48

Božić 2009.

Slavlje svecima, a vječni mir umrlima

Boga došli do vječne sreće na nebu. Ona nam pomaže da shvatimo kakav treba posta-ti naš izbor i put. To je izbor kojega čovjek čini prema Kristovim mjerilima i kriteriji-ma, izbor strmoga puta, na kojem se nude napor, patnja i križ, ali puta koji jedini vodi prema vječnoj sreći i spasenju.

Prvu svetu misu u 9 sati predvodio je msgr. Ivan Bilić, a drugu misu de populi predvodio je prof. fra Ivica Udovičić.

Osvrćući se na pisanje evanđelista Ma-teja, te na Isusov govor na Gori s osam bla-ženstava, kazao je da je mnoštvo bilo gladno riječi te da ih je povukla žudnja za božjom blizinom, premda je kao i obično bila skri-vena ispod znatiželje oko nesvakidašnjeg i

U prilično toplu nedjelju početkom mjeseca studenoga, na trima održa-nim svetim misama preko pet stoti-

na vjernika u Studencima je sudjelovalo u blagdanu Svih Svetih. Za ovu prigodu mno-gi, diljem domovine i svijeta raseljeni, Stu-denčani pohode grobove svojih najbližih.

Slavlje Svih Svetih nije samo prigo-da ili trenutak kad se s njima susrećemo u liturgiji, pjesmi i molitvi, nego predstavlja milosni trenutak u kojem se susrećemo s vlastitom dubinom, kada otkrivamo vlastitu stvarnost, zašto živimo, kamo smo se uputili i što će s nama biti nakon smrti.

Svetkovina Svih Svetih suočava nas s nebrojenim mnoštvom onih koji su ljubeći

Središnji križ na Mrtvi dan

87

Slav

lje

svec

ima,

a v

ječn

i mir

um

rlim

a

Božić 2009.

StUdenci 48

čudesnog. Sva su se blaženstva ispunila na Isusu. Hod za njim uspon je na Goru život-noga smisla, rekao je fra Ivica.

I danas, kada se ljudi zaustavljaju na grobovima, spontano se povlače u šutnju, u lagane pokrete, u poneki šapat. Stapaju se s plamom svijeća i s krizantemama, koje mi-rišu na osobit način.

U svojoj propovijedi na misi za mrtve župnik fra Jakov je upozorio nazočne na korijenje koje siječemo kada biljku ništi-mo. Zato je, kaže fra Jakov, na ovoj svetoj misi trebalo biti puno mladih ljudi koji mo-raju zahvaljivati svojim mrtvima na ovo-me što danas baštine i u čijim plodovima uživaju.

Spomen na njihovu smrt mora vječno tinjati u našim srcima. U ovome svijetu plač pripada nama kršćanima, ali je to izričaj lju-bavi, a ne očaja. Zato se okupljamo i sjeda-mo za euharistijski stol, da živimo zajedniš-tvo živih i mrtvih u Bogu.

Smrt je pratilja ljubavi, ona koja otvara vrata i dopušta da stignemo do Ljubljenoga.

Ne treba dugo razmišljati o vremenu u kojem živimo i ne treba dugo proučavati pona-šanje, vjerovanje, ljudska traženja, da bi se ot-krilo kako naše vrijeme ne voli govor o smrti.

Nakon svete mise kod središnjeg križa na novome groblju održano je odrješenje za pokojne vjerne mrtve.

Hodajući studenačkim grobljem, pro-matrajući grobove, uočavamo razlike. Neki su grobovi izraz ljubavi, neki nepreboljene smrti, neki govore da su davno onemoćale ruke koje bi kitile grobove svojih dragih.

Onaj tko je sinoć imao sreću biti u Ša-matorju mogao je, u noći punoj mjesečine bez daška vjetra, osjetiti silnu energiju tisuća lumina i voštanica i osluškivati brecaj zvo-na s najljepšim uspomenama. U ovoj noći stopili smo se s dušama najmilijih barem na kratko, a živeći s njihovim uspomenama do zajedničkog susreta.

I kako pokojničko predslovlje u liturgi-ji moli: Pokoj vječni neka im daruje Gospo-din i neka im svijetli vječna svjetlost!

ab

Na Dušni dan kod središnjeg križa

88

in m

emor

iam

Sti

pe B

abić

StUdenci 48

Božić 2009.

U dalekoj Australiji (Brisbane) 18. kolo-voza ove godine umro

je Stipe Babić Duduković.Rodio se u Studencima

kao četvrto dijete (od sedme-ro djece) od majke Jakovice r. Udovičić i oca Ivana Babića – Kljaje. Njegova Braća - To-mislav, Drago, Mate i Pere po-ginuli su u drugom svjetskom ratu. Od obitelji pokojnih Iva-na i Jakovice ostali su još sin Nediljko, koji živi u Studencima i kćer Anka, koja živi u Bernkastelu u Njemačkoj.

Nakon završena 4 razreda osnovne ško-le, Stipe se sa Studenaca zaputio braći (galen-tarima i pekarima) u Križevce, gdje se počeo školovati za pekara. Uoči 2. svj. rata otišao je u Njemačku, gdje je nastavio školovanje i zavr-šio pekarsko-kuharski zanat. Kao stranac cijeli rat je proveo (u Ulmu) ne sudjelujući u vojnim aktivnostima. Prvih godina nakon rata Njemač-ka se pokušava riješiti stranaca, pa im preporu-čuje moguće odrednice i pomoć pri putovanju. Tako se Stipe 1945. upućuje za Australiju, ali mu brod pristaje u Tasmaniji, gdje odmah po dolasku nalazi posao pomoćnika inženjera ce-stogradnje. Nakon toga radi kao rudar, sve do 1965. godine, kada ga brat Nediljko (nakon ve-like rudarske nesreće u Kaknju) savjetuje - da živ izađe iz zemlje! Poslušao ga je, prebacio se na kontinent (Australiju) i odmah našao posao u pekari. Nakon nekoliko godina kupio je kuću i 1970. prvi puta se vratio na Studence. Godinu dana kasnije oženio je Milu Bilić-Pižić iz Po-djarma i ponovno se vratio u Australiju. Drugi i posljednji put došao je na Studence1989. uoči stvaranja samostalne Republike Hrvatske. Već

nakon nekoliko mjeseci zbog ratnih previranja australsko ve-leposlanstvo ga je pozvalo da se odmah vrati, što je teška srca učinio.

Kao i svaki Studenčanin Stipe je volio Studence. Kod njega nije vrijedila ona narodna izreka: Daleko od očiju – daleko od srca. Upravo obrnuto, dalji-na je samo jačala njegovu vezu sa svojom rodnom grudom i

svojim Studencima. Kad mu je fra Ante Seke-lez poslao prvi broj lista u Australiju rekao je da je to za njega najljepši dar u životu koji je mogao primiti. Pamtit ćemo ga po redovitim novčanim prilozima studenačkoj crkvi i Li-stu Studenci, ali i po prostodušnosti i vedrom duhu, koje je iz sebe nenametljivo širio, krsta-reći studenačkim poljem sa šćapićem u ruci.

Vrlo upečatljivo i znakovito je njegov brat Nedjeljko doživio ovu smrt, koja u sebi nosi jaku poruku.U grču i sa suzama u oku svojim najmilijima je rekao:“Umro mi je još jedan brat, a ja niti jednom nisam vidio grob. Zato me boli kada mladi a i neki drugi olako osuđuju ono što je krvlju stečeno i za što su mnogi izginuli. Još uvijek nisu svjesni što znači imati svoju državu!“.

Na kraju, nadamo se da Stipina ljubav i navezanost na zavičaj, usprkos daljini i ne-predvidljivim životnim teškoćama, nikada neće izblijediti kod njegove djece.

Zato, u ime uredništva izražavamo du-boku sućut njegovoj supruzi Mili, sinu Bori-su, kćerima Žani i Mariji, sestri Anki i bratu Nediljku. I mi ćemo, kao i oni trajno čuvati uspomenu na ovog dragog čovjeka.

Uredništvo Lista

(Studenci, 25. 01. 1924. - Bri-sbane, 18. 08. 2009.)

In memoriam Stipe Babić

89

Pošl

i su

pred

nam

a u

živo

t vj

ečni

!

Božić 2009.

StUdenci 48

Matija Dujmović † 1917. - 2009.

Marijan Babić † 1948. - 2008.

Filipa Udiljak † 1923. - 2009.

Nikola Cikojević † 1937. - 2009.

Cvitko Meštrović † 1931. - 2009.

Filipa Prka † 1921. - 2009.

Tomica Bilić † 1920. - 2009.

Mara Vuković † 1916. - 2009.

Ante Marjanović † 1937. - 2009.

Mara Bodrožić † 1920. - 2009.

Matija Marijanović † 1918. - 2009.

Petar Bilić Joskić † 1931. - 2009.

Pošli su pred nama u život vječni!

90

Pošl

i su

pred

nam

a u

živo

t vj

ečni

! StUdenci 48

Božić 2009.

Anđa Bilić - Jeličić † 1928. - 2009.

Tomislav Trogrlić † 1934. - 2009.

Stipan Babić Juribašić † 1930. - 2009.

Dragica Bilić - Antičević † 1927. - 2009.

Gabrijel Udovičić † 1973. - 2009.

Katica Babić † 1945. - 2009.

Mate Đikić † 1919. - 2009.

Marijan Bilić Matišić † 1929. - 2009.

Iva - Icka Babić † 1924. - 2009.

Milica Meštrović † 1924. - 2009.

Pripomenak

Ispričavamo se rodbini i prijate-ljima pokojnika čije fotografije nismo donijeli. Naime, dnevnici su zaštitili svoju pismohranu i nismo bili u mo-gućnosti preuzeti kako smo to radili do sada.

91

Pose

bni p

rija

telj

i lis

ta S

tude

nci

Božić 2009.

StUdenci 48

Posebni prijatelji lista Studenci

100 knPila Cikojević ud. Tone, Josko

Cikojević (Kikanov), Stipe Prka (Matičić), Josip Jurčević (Žilić), Ana Prka, Josip Bilić (Joskić), Ante Pržić, Ljubo Bilić (Runtić), Stipe Koštić (Bilanović), Mladenko Šakić, Jozo Šakić (Iketinov), Marka Bubalo, Neda Bartulović, Stipe Trogrlić, Matija Šunjerga, Stipan Jurčević (Bratić), Dragica Bilić, Stipan Udovičić (Šainov), Ivan Jurčević, Pere Bubalo, Anka Daci, Josip i Anica Kovačević, Mate Malenica, Mirko Malenica, Tonći Malenica, Ivan Jurčević (Carević), Mila Cikojević pok. Koke, Mila Bartulović (Dugić)

150 knMilica Cikojević

200 knRine Bikin, Mate Bekavac, Ljubo Bilić

(Mišić), Vlade Šakić (Miljkov), Marinkica Šakić (Miljkov), Josip Bilić Prcić, Nikola Trogrlić Pržić, Ljubo Babić (Pilišević), Marinko Bartulović, Mate Šakić (Miljkov), Milica Dujmović ud. Stipana, Mirjana Babić ud. Marijana

250 knIvica Stipović, Marijan Bilić (Lijićev)

300 knMirko Prka, Marija Bilić-Prcić

500 kn

Stipe Jurčević

600 knMate Đikić

10 euraStipe Dujmović

50 euraVladimir Bilić, Slava Udovičić

100 euraZoran Šakić

92

Sadr

žaj

StUdenci 48

Božić 2009.

Sadržaj

STUDENCI, list župe StudenciIzdaje: Župni ured StudenciUredničko vijeće: fra Jakov Begonja, Mate Bilić-Prcić, Zvonimir Bilić,

Željko Bilić-Centić, Ivana Babić, Zvonko Babić i Ante BabićGlavni i odgovorni urednik: fra Jakov Begonja, župnik, Župni ured Studenci,

21265 Studenci, Tel./Fax.:++385 21 725 506Lektor: Ivan BabićTehničko uređenje: Silvio DružeićTisak: Jafra-print d.o.o. Solin List izlazi s dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara.

Uzdržavamo se isključivo dobrovoljnim prilozima čitatelja.

Račun otvoren kod: Societe Generale HVB, Kunski:2330003-1100069762, devizni:2330003-1000000013/40399973

Naslovna stranica: Izvor Zvizda u snijeguDruga stranica: Božićna čestitka predškolacaTreća stranica: Gospa od puta – Skradin, rad akad. kipara Krune BošnjakaZadnja stranica korice: Studenački kolorit

Uvodna riječ ............................................................................................................................1Studenački božićni ugođaj ......................................................................................................4800. obljetnica Franjevačkog reda (1209 - 2009) ...................................................................5“Od Gospe Ramske do Gospe Sinjske“ ...............................................................................10Sv. Franjo u Rami .................................................................................................................15Razgovor s Matom Bilićem Prcićem ....................................................................................16Kalendar radova ....................................................................................................................23Od Iline do Božića ................................................................................................................26Istrgnuto iz školskih zadaća ..................................................................................................39Udovičići ...............................................................................................................................55Pismo tati, branitelju! ............................................................................................................57Prvi dan jeseni .......................................................................................................................59Dani kruha i plodova zemlje .................................................................................................60Kada dodirujem nebo bez ruku... ..........................................................................................63Kandidat za predsjednika - Studenčanin ...............................................................................64Vijesti iz općine .....................................................................................................................66Kardinal Bozanić u Imotskom ..............................................................................................75250. obljetnica crkve Svetoga Duha u Lovreću ....................................................................77Iz vaših pisama ......................................................................................................................80Korisne informacije ..............................................................................................................82Toponimija Studenaca (8) .....................................................................................................83Slavlje svecima, a vječni mir umrlima ..................................................................................86In memoriam Stipe Babić .....................................................................................................88Pošli su pred nama u život vječni! ........................................................................................89Posebni prijatelji lista Studenci .............................................................................................91