ISSN 1332-2036

StudenciGOD. XXVI. BOžIć, 2011. BR. 1 (50)

www.studenci.hr

50

1

Uvo

dna

rije

č

Božić 2011.

StUdenci 50

StudenciLIST žUPE SV. ILIJE U STUDENCIMA

GOD. XXVI. BOžIć, 2011. BR. 1. (50)

Uvodna riječ

Viči iz sveg grla, ne suspreži se!

Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu

njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove.

(Iz, 58,1)

D ragi čitatelji lista Studenci, voljeni moji Studenčani i predragi puče hrvatski!Riječi prorokove nas tjeraju da razmi-

slimo u ovome trenutku - što se to s nama događa?

Mi koji se vjernicima zovemo (90% kr-štenih Hrvata) za vođe bezbožnike odbrasmo.

Zar to nije razlog da se upitamo gdje su naši grijesi i što teška sagriješismo.

Teško je prihvatiti da smo okrenuli leđa Bogu, ali za to imamo razloga poslušati pro-roka i vikati iz svega glasa.

Ne mogu pomisliti da je ponuđeni pro-gram toliko privlačan pa se zbog njega opre-dijelismo za njegove autore.

Nešto od toga programa sam zapamtio pa ću to i iznijeti:

a. „Kada dođemo na vlast, sve ćemo smi-jeniti!“ negdje u kolovozu izjavio je Milanović koji sebe zove ateistom.

b. „Gradit ćemo cestu preko Bosne i Her-cegovine, ali za sada ne ćemo graditi Pelješki most“, izjavljuje Čačić.

c. „Povući ćemo tužbu protiv Srbije (Pu-sićka, a isto misle i njezini partneri) radi mira.“

2

Uvo

dna

rije

čStUdenci 50

Božić 2011.

d. „Zalagat ćemo se za homoseksualne bra-kove.“ (Lučin i njegovi istomišljenici).To su glavne točke Plana 21, ja doista

za druge ne znam.Zar nije žalosno da mi koji sebe kršća-

nima zovemo, ovaj Plan odabiremo?Prva točka upućuje na povratak u 1946.,

1947. i 1948. godinu. Mladi naraštaji ne zna-ju o strahotama koje su se tada događale, ali su im stariji dužni kazati što se tada dogodilo hrvatskom i katoličkom puku. Njihovim ti-jelima su punjene jame, a tko je imao sreće, onda je završio „samo“ u tamnici.

U drugoj točki se naslućuje zauzimanje za neku novu „Jugoslaviju“ i u tom kontek-stu suvišan je Pelješki most koji bi povezi-vao Hrvatsku u jednu cjelinu.

U trećoj stavci lako se iščitava prezir prema žrtvama Domovinskog rata. Ne samo to! Možda se podigne optužnica protiv drža-ve Hrvatske zbog „agresije“ na BiH.

O četvrtoj točki koja vodi u moralnu katastrofu, ne želim niti razmišljati. Ona otvara put prema Sodomi i Gomori.

Imajući sve ovo u vidu, nemoguće je kliktati od radosti, štoviše, trebalo bi izraziti iskrenu sućut svim žiteljima drage nam Hr-vatske, a posebno onima koji sebe kršćani-ma zovu i tako se osjećaju.

Je li razlog ovog odabira zaborav pje-sme Lijepa li si koja zove na jedinstvo hr-vatskoga naroda?

No, ne klonite duhom! Ovo je jedna velika kušnja - kojom nas Bog iskušava. Vratimo se Bogu svome i, ujedinjeni u svim krajevima Lijepe naše, molimo Svevišnjega neka nam se vrati.

Neka nas licem svojim obasja, milostiv neka nam bude i blagoslov svoj neka izlije na nas!

Vjerujem da će to i učiniti ako mu se svim srcem vratimo!

S vapajem „vrati se, Bože, nad vojska-ma i obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!“ kličem vam od svega srca Sretan Bo-žić i blagoslovljena Nova godina!

Vaš župnik fra Jakov Begonja

Papa u Hrvatskoj, 4.-5. lipnja 2011. godineNašu domovinu i Crkvu u Hrvatskoj pohodio je papa Benedikt XVI. i to po prvi put kao papa.

T o je čak četvrti pastoralni posjet po-glavara Katoličke crkve našoj Cr-kvi i domovini. Ovdje ćemo iznijeti neke glavne izvatke iz njegovih poruka koje bi trebale za nas kršćane biti putokaz u ovim

vremenima. Sigurno u općoj atmosferi be-znađa, međusobnih optuživanja, ekonomske nestabilnosti i obezvređivanja duhovnih vri-jednosti vjerniku, a i nevjerniku, je potreban siguran oslonac i smjerokaz smisla života pojedinca, obitelji i šire društvene zajedni-ce. Papa Benedikt XVI. kao pravi apostol i Kristov namjesnik na zemlji u svojim obra-ćanjima dao nam je nadu i potaknuo nas na angažman u svim sferama života Crkve i društva.

3

Papa

u H

rvat

skoj

, 4.

-5.

lipnj

a 20

11.

godi

ne

Božić 2011.

StUdenci 50

U svom prvom obraćanju na zagre-bačkom aerodromu nakon izlaska iz aviona Predsjedniku Republike Hrvatske, hrvat-skim biskupima i predstavnicima vlasti i okupljenom narodu između ostalog kaže:

Gospodine Predsjedniče Republike Hr-vatske, časna braćo u biskupstvu, poštovana gospodo predstavnici vlasti, draga braćo i sestre!

S velikom radošću dolazim među vas kao hodočasnik u ime Isusa Krista. Srdač-no pozdravljam ljubljenu hrvatsku zemlju i, kao nasljednik apostola Petra, velikim zagr-ljajem grlim sve njezine stanovnike. Napose pozdravljam katoličku zajednicu: biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, vjernike te posebice obitelji ove zemlje, koja je blago-slovljena naviještanjem Evanđelja, nadom života i spasenja za svakog čovjeka. …Od samih početaka, vaš narod pripada Europi te joj, na poseban način, daje doprinos u duhovnim i moralnim vrijednostima, koje su kroz stoljeća oblikovale svakodnevni život kao i osobni i nacionalni identitet njezine djece. Izazovi suvremene kulture, prožete društvenim raslojavanjem i nestabilnošću, te obilježene individualizmom koji pogoduje shvaćanju života bez obveza u neprestanom traženju “prostora privatnosti“, zahtijevaju uvjereno svjedočanstvo i smiono zauzima-nje u promicanju temeljnih moralnih vrijed-nosti, ukorijenjenih u društvenom životu i identitetu staroga kontinenta.

S geslom „Zajedno u Kristu“, draga bra-ćo i sestre, dolazim s vama proslaviti 1. naci-onalni dan hrvatskih katoličkih obitelji. Neka ovaj važan događaj bude prigoda za ponovno isticanje vrijednosti obiteljskog života i opće-ga dobra, učvršćivanje jedinstva, oživljavanje nade i zajedništvo s Bogom, koji je temelj brat-skog suživota i društvene solidarnosti.

U popodnevnim satima Sveti Otac se u zgradi Hrvatskog narodnog kazališta susreo sa predstavnicima civilnog života, pripad-nicima političkog, akademskog i kulturnog života, pripadnicima drugih vjerskih zajed-nica te diplomatskim zborom. Evo nekih na-glasaka iz njegovog obraćanja nazočnima:

Sretan sam što mogu započeti svoj posjet susrećući vas, koji predstavljate ra-zne slojeve hrvatskog društva i diplomatski zbor. Srdačno pozdravljam svakoga osobno kao i stvarnosti kojima pripadate: vjerske zajednice, političke, znanstvene i kulturne ustanove, područja umjetnosti, gospodar-stva i športa. Krist je pravi čovjek, i sve što je ljudsko nalazi u Njemu i Njegovoj riječi puninu života i smisla.

Ovo je predivno kazalište znakovito mjesto koje izražava vaš nacionalni i kultur-ni identitet. Moći susresti vas ovdje, zajedno okupljene, još je jedan razlog duhovne rado-sti, jer Crkva je otajstvo zajedništva i uvijek se raduje zajedništvu u bogatstvu različito-sti. Sudjelovanje predstavnika drugih crkvi i kršćanskih zajednica, kao i židovske i mu-slimanske religije, potvrđuje da religija nije

U susretu s papom Bendiktom XVI.

Kardinali u Zagrebu

4

Papa

u H

rvat

skoj

, 4.

-5.

lipnj

a 20

11.

godi

ne

StUdenci 50

Božić 2011.

neka zasebna stvarnost u odnosu na društvo, nego njegova prirodna sastavnica koja traj-no priziva okomitu dimenziju, to jest slušanje Boga kao uvjet traganja za općim dobrom, pravednosti i pomirenjem u istini. Religija stavlja čovjeka u odnos s Bogom, Stvorite-ljem i Ocem sviju, te stoga treba biti snažan čimbenik mira. Religije se uvijek moraju pro-čišćavati prema ovoj istinskoj biti kako bi od-govorile svom izvornom poslanju.

… Ako se savjest, prema prevladava-jućem modernom shvaćanju, ograniči u subjektivni okvir, u koji se smješta religiju i moral, onda krizi zapada nema lijeka, a Europa je osuđena na nazadovanje. Ako se, naprotiv, savjest otkrije kao mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bo-gom i braćom ljudima, što je protiv svake diktature, onda ima nade za budućnost.

… Ja bih želio spomenuti oca Ruđera Josipa Boškovića, isusovca, rođenog u Du-brovniku prije tri stotine godina, 18. svibnja 1711. On vrlo dobro utjelovljuje sretnu sve-zu između vjere i znanosti, koje se uzajamno potiču na propitivanje, koje je istovremeno otvoreno, raznoliko, ali i sintetičko. …U Boškoviću imamo analizu, imamo prouča-vanje mnogovrsnih znanstvenih grana, ali imamo i strast za jedinstvom. A to je tipično za katoličku kulturu. Zbog toga je osniva-nje Katoličkog sveučilišta u Hrvatskoj znak nade. … Odajemo priznanje slavnome Hr-vatu, ali i istinskom isusovcu: častimo što-vatelja istine koji dobro zna koliko ga ona

nadvisuje, ali koji također zna, u svjetlu isti-ne, upotrijebiti do kraja sposobnosti razuma kojima ga je Bog obdario.

Na satu klanjanja na trgu Bana Josipa Jelačića, gdje su mladi u tišini pred Presve-tim pokazali svoju duboku religioznost, čime je ostao impresioniran Papa kao i cijeli svijet, Sveti Otac se obratio mladeži riječima:

Draga mladeži!Sve vas srdačno pozdravljam! Osobi-

to sam zadovoljan što sam ovdje s vama, na ovom povijesnom trgu koji je srce grada Zagreba. Ovaj je trg mjesto susreta i komu-nikacije, na kojemu često prevladava žamor i svakodnevna vreva. A sada, vaša ga nazoč-nost gotovo pretvara u „hram“, čiji je svod samo nebo, koje se večeras čini kao da se naginje nad nas. U tišini želimo primiti Ri-ječ Božju koja je naviještena kako bi prosvi-jetlila naš um i zagrijala naše srce.

… Sveti nas je Pavao, u čitanju koje smo čuli, pozvao da se „radujemo u Gos-podinu uvijek“ (Fil 4,4). Riječ je to po kojoj duša zadrhti, ako uzmemo u obzir da Apo-stol narodā tu poslanicu piše kršćanima u Filipima dok je bio u zatvoru, u iščekivanju presude. On je okovan, ali navještaj i svje-dočanstvo Evanđelja ne mogu biti zatočeni. Iskustvo svetoga Pavla pokazuje kako je, na našem putu, moguće očuvati radost i u mračnim trenutcima. Na koju on to radost misli? Svi znamo da u srcu svakog čovjeka boravi snažna čežnja za srećom. Svako dje-lo, svaka odluka, svaka nakana nosi u sebi tu skrivenu intimnu i prirodnu potrebu. Ali,

Najmlađi s Papom u Zagrebu

S Papom na hipodromu

5

Papa

u H

rvat

skoj

, 4.

-5.

lipnj

a 20

11.

godi

ne

Božić 2011.

StUdenci 50

vrlo često, primijetimo da smo pouzdanje položili u stvarnosti koje ne ispunjavaju tu želju, nego štoviše, otkrivaju svu njihovu neizvjesnost. I upravo se u tim trenutcima osjeća potreba za nečim što „nadilazi“, što daje smisao svakodnevnom životu.

Dragi prijatelji, vaša je mladost vrije-me koje vam Gospodin daruje da biste mogli otkriti smisao postojanja! To je vrijeme ve-likih obzora, snažno življenih osjećaja, ali i strahova zbog zahtjevnih i trajnih odluka, teškoća u učenju i radu, pitanja o otajstvu boli i patnje. Još više, to predivno razdoblje vašega života u sebi nosi duboku čežnju koja ne briše sve ostalo, nego ga uzdiže kako bi mu dala puninu. U Ivanovu evanđelju Isus, obraćajući se svojim prvim učenicima, pita: „Što tražite?“ (Iv 1,38). Draga mladosti, te riječi, to pitanje nadilazi vrijeme i prostor, zahtijeva od svakoga muškarca i svake žene da se otvori životu, i traži pravi put… I evo ono što iznenađuje: Kristov glas i vama po-navlja: „Što tražite?“ Isus vam danas go-vori: putem evanđelja i Duha Svetoga da je On vaš suvremenik. On je onaj koji traži vas, prije nego vi Njega! Potpuno poštujući vašu slobodu, On se približava svakome od vas i predlaže sebe kao istinski i odlučujući odgovor na onu čežnju koja prebiva u vašem biću, na želju za životom koji vrijedi živjeti. Pustite da vas uzme za ruku! Pustite da bude prijatelj i suputnik na vašem putu! Pouzdaj-te se u Njega, ne će vas nikada razočarati! Isus vam daje da izbliza upoznate ljubav Boga Oca, daje vam da shvatite da se vaša sreća ostvaruje u prijateljstvu s Njime, u zajedništvu s Njime. Stvoreni smo i spašeni iz ljubavi. I samo u onoj ljubavi, koja želi i traži dobro drugoga, uistinu možemo iskusi-ti smisao života, i radosni smo što ga živimo, pa i u naporima, kušnjama, razočaranjima, čak i plivajući protiv struje.

Koliko mladih svetaca i svetica u veli-kom krilu Crkve! Ali ovdje, u Hrvatskoj, vi i ja upravimo misli na blaženoga Ivana Mer-za. Sjajan mladić, u potpunosti uključen u

društveni život, koji nakon preminuća mlade Grete, njegove prve ljubavi, kreće sveučiliš-nim putom. U godinama Prvoga svjetskog rata nalazi se pred razaranjem i smrću, ali sve ga to oblikuje i izgrađuje, dajući mu da nadvlada trenutke krize i duhovne borbe. Ivanova je vjera toliko ojačala da se po-svećuje proučavanju liturgije i započinje snažan apostolat među samim mladima. Ot-kriva ljepotu katoličke vjere i shvaća da je njegov životni poziv živjeti, i činiti da živi, prijateljstvo s Kristom. Koliko divnih djela ljubavi i dobrote ispunja njegov put. Umire 10. svibnja 1928., sa samo 32 godine, nakon nekoliko mjeseci bolesti, prikazujući svoj ži-vot za Crkvu i mlade.

Cijeli je naš život hod prema Jednoj i Trojednoj Ljubavi koja je Bog; tako možemo živjeti u sigurnosti da nikada ne ćemo biti napušteni. Dragi mladi Hrvati, grlim vas sve kao djecu! Nosim vas u srcu i ostavljam vam svoj blagoslov. „Radujte se u Gospodi-nu uvijek“! Njegova radost, radost istinske ljubavi, neka bude vaša snaga. Amen. Hva-ljen Isus i Marija!

5. lipnja na zagrebačkom hipodromu, unatoč učestalim medijskim najavama o ruž-nom vremenu i kiši, veliki broj vjernika iz cijele Hrvatske (oko 300 000) došao je slaviti sv. misu i 1. nacionalni dan hrvatskih katolič-kih obitelji. U svojoj homiliji je rekao:

Draga braćo i sestre!U ovoj svetoj misi koju s radošću pred-

vodim u koncelebracijii s brojnom braćom

Papa u kazalištu

6

Papa

u H

rvat

skoj

, 4.

-5.

lipnj

a 20

11.

godi

ne

StUdenci 50

Božić 2011.

u biskupstvu i s velikim brojem svećenika, zahvaljujem Gospodinu za sve drage obitelji ovdje okupljene, kao i za sve druge koje su s nama povezane putem radija i televizije. Posebna zahvalnost kardinalu Josipu Boza-niću, zagrebačkom nadbiskupu, za srdačne riječi na početku svete mise. Svima upuću-jem svoj pozdrav te izražavam svoju veliku ljubav zagrljajem mira!

Proslavili smo nedavno Uzašašće Gos-podinovo te se pripravljamo da primimo ve-liki dar Duha Svetoga. U prvome smo čitanju vidjeli kako je apostolska zajednica bila oku-pljena u molitvi u Dvorani posljednje večere s Marijom, Isusovom majkom (usp. Dj 1,12-14). To je slika Crkve koja produbljuje svoje korijene u uskrsnom događaju. Ta je zapravo Dvorana mjesto gdje je Isus, na posljednjoj večeri, ustanovio Euharistiju i Svećeništvo i gdje je, pošto je uskrsnuo od mrtvih, izlio Duha Svetoga nad apostole upravo te uskr-sne večeri (usp. Iv 20,19-23). Gospodin je svojim učenicima naredio da „ne napuštaju Jeruzalem, nego neka čekaju Obećanje Oče-vo“ (Dj 1,4); tražio je, naime, da ostanu za-jedno kako bi se pripravili primiti dar Duha Svetoga. I oni su se skupili u molitvi zajedno s Marijom u Dvorani iščekujući obećani doga-đaj (usp. Dj 1,14). Ostati zajedno bio je Isu-sov preduvjet da bi primili Duha Tješitelja, a produžena molitva bila je pretpostavka njiho-ve sloge. Tu nalazimo zadivljujuću pouku za svaku kršćansku zajednicu. Katkad se misli da misionarski uspjeh ponajprije ovisi o po-mnom programiranju i mudrom izvršavanju

neke konkretne obveze. Sigurno, Gospodin traži našu suradnju, ali prije bilo kojega na-šega odgovora, potrebna je njegova inicija-tiva: Njegov je Duh pravi začetnik Crkve i njega valja zazivati i primiti.

U evanđelju smo čuli prvi dio takozva-ne Isusove „svećeničke molitve“ (usp. Iv 17, 1-11a) – na završetku oproštajnoga govora – pune povjerenja, miline i ljubavi. Nazvana je „svećeničkom molitvom“, jer se u njoj Isus predstavlja u svećeničkom stavu, kao onaj koji zagovora za svoje, u trenutku kada treba napustiti ovaj svijet. Ulomkom prevladavaju dva izraza: “čas” i “slava”. Riječ je o času smrti (usp. Iv 2,4; 7,30; 8,20), času u kojem Krist ima prijeći s ovoga svijeta k Ocu (13, 1). No taj je čas istodobno čas njegove proslave koja se ispunjava preko križa, a evanđelist Ivan to naziva „uzvišenje“, odnosno uzdiza-nje, podizanje u slavu: čas Isusove smrti, čas krajnje ljubavi je čas njegove najviše slave. I za Crkvu, za svakoga kršćanina, najviša sla-va je slava Križa, a to znači živjeti u ljubavi, u posvemašnjem daru Bogu i drugima.

Draga braćo i sestre! Vrlo sam rado prihvatio poziv što su mi ga uputili hrvatski biskupi da posjetim ovu zemlju prigodom Prvoga nacionalnoga susreta hrvatskih ka-toličkih obitelji. Želim izraziti koliko visoko cijenim tu osjetljivost i zauzetost za obitelj, ne samo zbog toga što se ta temeljna ljudska stvarnost danas, u vašoj zemlji kao i drugdje, mora suočiti s teškoćama i prijetnjama, pa stoga ima i posebnu potrebu da se evange-lizira i podrži nego i stoga što su kršćanske obitelji temelj za odgoj u vjeri, za izgradnju Crkve kao zajedništva i za njezinu misionar-sku nazočnost u najrazličitijim životnim situ-acijama. Znam za velikodušnost i predanje s kojima vi, dragi Pastiri, služite Gospodinu i Crkvi. Vaš svakodnevni rad odgajanja u vje-ri novih naraštaja, kao i priprave na brak i praćenje obitelji, glavni je put obnove Crkve, kojim se također oživljava društveno tkivo zemlje. Nastavite s tom raspoloživošću ovu vašu dragocjenu pastirsku zauzetost!

Papa Benedikt XVI. u kazalištu

7

Papa

u H

rvat

skoj

, 4.

-5.

lipnj

a 20

11.

godi

ne

Božić 2011.

StUdenci 50

Svakomu je dobro poznato kako je kr-šćanska obitelj posebni znak Kristove na-zočnosti i ljubavi i kako je ona pozvana dati posebni i nenadomjestivi doprinos evangeli-zaciji. Blaženi je Ivan Pavao II., koji je čak tri puta posjetio ovu plemenitu zemlju, tvrdio da je „kršćanska obitelj pozvana živo i odgo-vorno sudjelovati u poslanju Crkve na vlastiti i originalni način, stavljajući u službu Crkve i društva samu sebe u svojem biti i djelovati, kao intimno zajedništvo života i ljubavi“ (Fa-miliaris consortio, 50). Kršćanska je obitelj uvijek bila primarni put prenošenja vjere te i danas posjeduje velike mogućnosti za evan-gelizaciju u mnogovrsnim okruženjima.

Dragi roditelji, trajno se obvežite učiti svoju djecu moliti, i molite s njima; približi-te ih Sakramentima, osobito Euharistiji jer ove godine slavite 600 godina „ludbreškog euharistijskog čuda“; uvedite ih u život Cr-kve; u intimi doma nemojte se bojati čitati Sveto pismo, obasjavajući tako obiteljski ži-vot svjetlom vjere i hvaleći Boga kao Oca. Budite poput male Dvorane posljednje veče-re, poput one Marijine i učenika, u kojoj se živi jedinstvo, zajedništvo, molitva!

Danas, Bogu hvala, mnoge kršćanske obitelji stječu sve više svijest o svojem misij-skom pozivu te se ozbiljno zauzimaju u svje-dočenju za Krista Gospodina. Blaženi Ivan Pavao II. govorio je: „Prava obitelj, uteme-ljena na braku, sama je po sebi dobra vijest za svijet.“ I dodaje: „U naše vrijeme sve su brojnije obitelji koje aktivno sudjeluju u evangelizaciji… U Crkvi je dozreo trenutak obitelji, a to je također trenutak misionarske obitelji“ (Angelus, 21. listopada 2001.).

U današnjem je društvu više no ikad žurno potrebna nazočnost uzornih kršćan-skih obitelji. Moramo, na žalost, ustanoviti, da se, posebno u Europi, širi sekularizaci-ja koja Boga života gura na rub te donosi rastuću razjedinjenost obitelji. Apsolutizira se sloboda bez odgovornosti za istinu, i nje-guje se, kao ideal, individualno dobro preko potrošnje materijalnih dobara te površnih

iskustava, ne vodeći računa o kvaliteti od-nosa s osobama i o najdubljim ljudskim vri-jednostima; ljubav se svodi na sentimentalni osjećaj i zadovoljavanje nagonskih poriva, bez nastojanja da se stvore trajne veze me-đusobne pripadnosti i bez otvorenosti živo-tu. Pozvani smo da se odupremo tom men-talitetu! Uz riječ Crkve, veoma je važno i svjedočenje te zauzetost kršćanskih obitelji, vaše konkretno svjedočanstvo, posebno kao potvrda nepovredivosti ljudskoga života od začeća do njegova prirodnoga skončanja, što je jedinstvena i nezamjenjiva vrijednost obitelji utemeljene na braku i na potrebi za-konskih odredbi koje bi podupirale obitelji u zadaći rađanja i odgoja djece.

Drage obitelji, budite hrabre! Ne popu-štajte tom sekulariziranom mentalitetu koji nudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu za brak! Pokažite svojim životnim svjedo-čanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno, da se nije potrebno bojati brige za drugu osobu! Drage obitelji, radujte se očinstvu i majčinstvu! Otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti, pouzdanja u budućnost, kao što poštivanje naravnoga zakona oslobađa osobu, a ne ubija je! Dobro obitelji je dobro i Crkve. Želio bih istaknuti

Papa pozdravlja Hrvate

8

Papa

u H

rvat

skoj

, 4.

-5.

lipnj

a 20

11.

godi

ne

StUdenci 50

Božić 2011.

ono što sam tvrdio prije: „Izgradnja svake pojedine kršćanske obitelji smješta se unutar veće obitelji Crkve, koja je podupire i nosi sa sobom. I obratno, Crkvu grade obitelji, male kućne crkve“ (Discorso di apertura del Con-vegno ecclesiale diocesana di Roma, 6. lip-nja 2005: Insegnamenti di Benedetto XVI, I, 2005, p. 205). Molimo Gospodina da obitelji budu uvijek više male Crkve, a crkvene za-jednice da budu više obitelj! Drage hrvatske obitelji, živeći u zajedništvu vjere i ljubavi, budite što očitiji svjedoci obećanja koje je Gospodin, uzašavši na nebo, dao svakomu od nas: „… ja sam s vama sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Dragi hrvatski kršćani, osjećajte se pozvanima naviještati evanđelje

cijelim svojim bićem; osjetite snagu Gospod-nje riječi: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode“ (Mt 28,19). Djevica Marija, Kraljica Hrvata, neka vas uvijek prati na tom putu. Amen! Hvaljen Isus i Marija!

U poslijepodnevnim satima Sveti Otac se susreo sa svećenicima, bogoslovima, re-dovnicima i redovnicama u zagrebačkoj pr-vostolnici te im još jednom ukazao na uzori-tost života blaženog Alojzija Stepinca.

Zbog nevremena otkazan je svečani ispraćaj u Zagrebačkoj zračnoj luci te je Papa napustio našu zemlju udjeljujući joj na rastanku apostolski blagoslov.

Frane Bilić-Prcić

Popisi i demografija

K onačno su dostupni podatci o prote-klom popisu pučanstva za područje Imotske krajine. Crna predviđanja o tome kako se drastično smanjio broj stanov-nika u Imotskoj krajini, za razliku od 2001.godine kada ih je bilo 31572, prema brojka-ma iz statističkih službi s posljednjeg popi-sa, debelo su demantirana: od 2001. godine za 4,11 posto manje je stanovnika u Imot-skoj krajini.

No, dobrim poznavateljima cijele Imotske krajine ove brojke dodatno stvaraju pravu pomutnju s obzirom na činjenicu da su mnoga sela ostala prazna, mnoge područ-ne škole zatvorene, većina radno sposobnih Imoćana s fakultetskom diplomom odselio se u druge krajeve Lijepe Naše. Ali, broj-ke su brojke i valja im vjerovati, a one su sljedeće:

Najveći pad broja stanovnika zabilje-žen je u zapadnim općinama Imotske krajine

Zagvozdu, Lovreću i Cisti Provo. U Lovreću je tako čak 23,54 posto manje stanovnika za razliku od 2001. godine, u Zagvozdu 21,99 te u Cisti Provo 20,60 posto. Brojkama reče-no, u 2001. godini broj članova kućanstava u Lovreću bio je 2365, a ukupan broj sta-novnika 2248. Ove pak godine te brojke su 1712 i 1417 stanovnika.

Za Zagvozd čak je broj članova kućan-stava i 22,33 posto manji od 2001. godine. Znači 2001. godine bilo ih je 1617, a najno-viji popis govori o broju 1256.

Interesantno, grad Imotski koji je, ruku na srce, pravi avetinjski grad za razliku od prije dvadeset i više godina, bilježi porast stanovništva od 7,60 posto. Ukupan broj čla-nova kućanstava 2001. godine bio je 10072, ove godine 10972, a ukupan broj stanovnika 2001. godine 10049, a ove 10902.

Također neznatan postotak od 3,2 po-sto bilježi porast i općina Zmijavci. Općina

9

Popi

si i

dem

ogra

fija

Božić 2011.

StUdenci 50

Runovići u minusu je za 3,86 posto, Lokvi-čići 5,87 posto, Proložac 10,62 posto te Pod-bablje 1,43 posto.

Osjetljiv porast pučanstva je u Mjesnim odborima Vinjani Gornji i Vinjani Donji, jer su, kako nam kaže izvor iz statističkih služ-bi, i najbliže granici sa susjednom Bosnom i Hercegovinom. U prijevodu to znači da su demografsku krvnu sliku Imotskog i te kako popravili prijavljeni sunarodnjaci iz susjed-nih mjesta Bosne i Hercegovine. Iako točan broj nitko ne zna, niti se može službeno do-biti, on se kreće od 3 do 4 tisuće.

Kada se uzme u obzir podatak da je na dan 21. prosinca 2009. godine za vrije-me predsjedničkih izbora u Imotskoj kraji-ni evidentiran 30791 birač, očito je da su i podatci sa zadnjeg popisa vrlo diskutabilni.

Znači, trenutačno u Imotskoj krajini živi sveukupno 30278 stanovnika.

Općina Lovreć

popis 2011.

Ukupan broj stanovnika 1712Kućanstva 656

Broj stanovnika

Broj kućanstava

Dobrinče 183 54

Lovreć 584 201

Medov Dolac 170 73

Opanci 324 131

Studenci 451 197

UKUPNO 1712 656

Najmlađi na kraju školske godine 2010./2011.

10

Papa

u H

rvat

skoj

, 4.

-5.

lipnj

a 20

11.

godi

ne

StUdenci 50

Božić 2011.

Usporedba broja stanovnika 2001. - 2011.

2001. 2011. (-) stanovnika indeks (-%)

Dobrinče 208 183 - 25 0.87 - 13 %

Lovreć 856 584 - 272 0.68 - 32 %

Medov Dolac 238 170 - 68 0.71 - 29 %

Opanci 469 324 - 145 0.69 - 31 %

Studenci 729 451 - 278 0.62 - 38 %

UKUPNO 2500 1712 - 788 0.68 - 32 %

Mala Cvita

11

Rije

č je

odv

ijek

a

Božić 2011.

StUdenci 50

Riječ je odvijekaU različitim svjetskim kulturama postojale su različite poslovice, a svima im je zajedničko da u sebi čuvaju izraz najdubljih vrijedno-sti ili najopćenitijih iskustava, životnih mudrosti, pouka i savjeta. Ne treba čuditi što su sadržaji mnogih poslovica, ma iz koliko uda-ljenih i različitih kultura, podudarni i slični, a katkad i istovjetni.

U poslovicama je ujezgreno općeljudsko iskustvo, ponajprije du-hovno, a potom i drugo. Ovdje ćemo se baviti ponajvećma hrvat-

skim poslovicama prepoznajući u njima davno i duboko iskustvo svojega naroda, iskustvo koje vrijedi i nama današnjima.

govore uvijek je – po okolnostima u kojima je rečeno – sasvim jasno i protumačivo.

Vratimo li se na uobičajeni početak školskoga dana naših prabaka, lako ćemo zaključiti da su oni koji su tako uredili škol-ski dan znali da tko s Bogom počima, sretno dočima, odnosno da svatko treba učiti uzda-jući se u Božju pomoć, ali sâm za sebe jer: Svatko je za se, a Bog je za sve ili drugačije rečeno: Brat bratu, drug drugu, a Bog svi-ma. Ne kaže se uzalud u našemu narodu: Sve se može kad se hoće – s jednom riječi od tri riječi: kad Bog dâ, i to se još izreče re-čenicom koja je zapravo sastavljena od dva ritmizirana osmerca koja služe da istaknu bit poruke: kad Bog dâ. Zna se: Sve što je dobro od Boga je jer: Čovjek veli, a Bog di-jeli; Čovjek snuje1, a Bog određuje; Čovjek nalaže2, a Bog raspolaže3 (usp. Izr 19,21; Ps 94,11; Sir 35,22). Doista, iako svemogućega Boga oko nije vidjelo, on je u pučkim pre-dodžbama, visoko i daleko – nad devetorim nebesima – i puk znade da se Bog brine za 1 snuje (dijalekt.) – 1. sanja, sniva, mašta (od gl. sniti, usnuti); 2. postavlja niti osnove na tkalački stan da bi se moglo tkati (od gl. osnovati, snovati); 3. prenes. započinje ili osniva što2 nalaže (dijalekt.) – slaže, skuplja, priprema3 raspolaže – određuje, raspoređuje, upravlja, usmjerava

Koga je Bog stvorio, i košulju mu je skrojio

P očetkom prošloga stoljeća, kad su naše prabake išle u školu, prvi su sati i prve lekcije uvijek počinjali isto: znakom križa i zazivanjem trostrukoga ime-na Božjega – Oca, Sina i Duha Svetoga – a potom rečenicom ,,Ja počinjem – Bože, ti pomozi.“ Tako je počinjao i svaki dan, tako su ga započinjali i učeni i neuki ljudi – u davnim stoljećima pretežito nepismen puk hrvatski. To je zacijelo bilo tako jer su Hr-vati prigrlili vjeru u trojedinoga Boga na po-četcima svojega bivstvovanja na današnjim prostorima. Tijekom stoljećâ najveći dio puka niti je znao niti mogao čitati Sveto pi-smo. Moglo se tek zapamtiti ono što se čulo, čemu se poučavalo u posebnim prigodama, primjerice u korizmenim danima. Najmu-driji i najdarovitiji pamtili su i čuvali Božju riječ, a nerijetko su ju preoblikovali u pamt-ljivu i zvučnu rečenicu, u zavičajnomu ili mjesnomu govoru, koja se tijekom vremena sačuvala kao poslovica.

Poslovice su, na neki način, sažete pris-podobe ili globalne metafore, one su slika nečega drugoga, a ne onoga o čemu izravno govore. To nešto drugo o čemu poslovice

12

Rije

č je

odv

ijek

aStUdenci 50

Božić 2011.

sve svoje stvorove jer ih ljubi i vidi, a: Tko ljubi, izdaleka vidi. I narod se mnogo puta osvjedočio da koga Bog čuva, toga puška ne bije (usp. Iz 41,2; Izr 2,8; Izr 3,26; Ps 91,11; Ps 127,1). Ovdje se ne smije smetnuti s uma da poslovica izmiče doslovnosti, iako ne bježi od nje, stoga ju se i ne smije shvaćati doslovno. Tako se iz prethodne poslovice ne smije izvoditi pogrješan zaključak svodeći Božju zaštitu na kakvu pancirnu košulju ili tehničku zaštitu od puščanoga zrna ili pak “zaštitu” koja potiče čovjeka da se ne brine o sebi i svojim ograničenostima pozivajući se na slijepu vjeru. Vjera prosvjetljuje, ne zasljepljuje. Dakle, ova poslovica poziva na promišljanje kako sve Bog može čuvati čo-vjeka “od puške’’. Puška može u različitim okolnostima dozvati različite asocijacije: žandare, rat, vojsku, kriminal, nasilje, potje-ru, ali i naglost, nepromišljenost, srditost i slične ljudske osobine. Nuka ta poslovica na razmišljanje o miroljubivosti, mirotvorstvu, razboritosti, poniznosti, posvećenosti pošte-nu poslu – o mnogočemu čime Bog čovjeka udaljuje od puške i onih koji se njome služe.

Ništa se ne događa bez Božjega znanja jer Bog ne spava pa Božje oko svugdi4 gle-da, ništa mu se sakrit ne dâ budući da Bog 4 svugdi (dijalekt.) – svugdje, svagdje, posvuda

visoko sjedi, a široko gledi, i samo Bog vidi opačinu kroz debelu oblačinu. Razumljivo je zato da: Kad Bog hoće, iz vedra neba daždi (usp. Job 38,25.29), a kad Bog ne će, lišće se ne kreć. Potonja poslovica ima i inačice: Bez Božje volje – ni list sa gore; Bez Božje vo-lje – ni list sa loze. Nijedna inačica poslovice nije bezrazložna ili usputna, tako nisu ni ove: lišće ,,sa gore“, tj. šumsko lišće koje se kreće, raste ili pada samo od sebe – zbog godišnjih doba, razlikuje se od lista ,,sa loze“ koji mora uklanjati i ljudska ruka da ne prekriva čehulje i grozdove dok se pune sladorom iz sunčeve topline i svjetlosti. No, sve to lišće – kakvo bilo i gdje bilo – ovisno je o Božjoj volji (usp. Lk 12,7; Mt 5,36; Mt 28,18). Ipak, ne može-mo zatvoriti oči i zanijekati da su postojali (i još uvijek postoje) silnici koji čine sve po svojoj volji ne obazirući se ni na Boga ni na volju njegovu, o njima se kaže: Sila Boga ne moli, Bog silu ne voli jer: Sila pravdu ne žudi i nevolja zakon nima5. No, u drugim se poslo-vicama dodaje i opominje da je: Svaka sila za vika6, odnosno da ničija nije gorjela do zore jer Bogu mo’š7 prolongat8, ali ne mo’š škapulat9, već i zato što Bog ne plaća svake subote, tj. Bog ne plaća ni u petak ni u su-botu, već kad je njemu drago. Zna se: Božja je pravda spora, ali dostižna jer Bogu se ne žuri (usp. Sir 35,10). U svojim su značenjem samo naizgled suprotne dvije veoma slične poslovice: Bog polako gre10, ali brzo stigne i Bog lako hodi, a teško stupa, jer ono što je u prvoj polako i brzo, u drugoj je lako i teško. U objema se, unekoliko, govori o načinu Božje-ga zahvaćanja u ljudski život: prva govoreći da Bog polako gre, upućuje da postoji vrije-me za obraćenje i za ispravljanje pogrješaka 5 nima (dijalekt.) – nema6 za vika (dijalekt.) – za vremena, tj. određena roka trajanja7 mo’š (dijalekt.) – možeš8 prolongat (dijalekt.) – oduljiti, otegnuti, produljiti9 škapulat (dijalekt.) – izbjeći, pobjeći, uteći, umaknuti10 gre (dijalekt.) – ide, hoda

13

Rije

č je

odv

ijek

a

Božić 2011.

StUdenci 50

te da to vrijeme treba iskoristiti dok teče, sve dok Bog ne stigne. Druga opominje da Bog teško stupa, odnosno: kad stupi Božji sud, on je konačan i neopoziv, stoga je potrebno do-bro djelovati dok Bog lako hodi i dok ga se može naći da mu se čovjek obrati i promisli o svojim djelima i njihovim posljedicama (usp. Mt 5,25; Lk 14,31-32). Istomu poučava i po-slovica: U Boga su vunene noge, a gvozdene ruke (usp. Sir 16,12).

U poslovici: Boj se Boga, ali i onoga tko se Boga ne boji, sažimlju se dva straha, no prvi je strah – strah Gospodnji, onaj što je početak mudrosti (usp. Izr 1,7) i zato se kaže: Dobar je straj11 komu ga je Bog dâ; drugi je strah, zapravo, opomena ili upozorenje čo-vjeku da se čuva od silnika i bezočnika. Ta je opomena izrečena u još jednoj poslovici: Bje-ži od onoga tko se Boga ne boji i ljudi ne sti-di, dok se u sljedećoj poslovici daje’’oružje’’ za borbu s takvima: Boj se Boga, čini pravo i ne stidi se nikoga. Glagol “stidjeti’’ ovdje dobiva drugo značenje, njime se ističe da se čovjek ne smije stidjeti zato što poštuje Boga i njegove naredbe (usp. Lk 9,26; Mk 8,38). Uputa je za takav život: Boga prida se12 i put poda se13 odnosi se, naravno, na one koji vje-ruju jer će im biti odmjereno po vjeri njiho-voj: Vjera je mjera (usp. Mt 8,13; Lk 7,50; Lk 18,42; Mk 10,52).

Osobito su zanimljive poslovice u koji-ma je iznesena dotrina14, tj. temeljne vjerske istine. Očita je njihova snažna povezanost sa svetopisamskim tekstovima, primjerice: Sam Bog sve zna (usp. 1 Sam 2,3; Ps 139,2), Sam Bog nema gospodara (usp. Ps 68,15; Am 4,13), Bog je otac istine, a lažljivac je sin vražji (usp. Iv 8,44), Svi ljudi lažu, sam Bog je istina i Vjera je istina, a istina je Bog 11 straj (dijalekt.) – strah12 prida se (dijalekt.) – ispred sebe; prenes.: Bog neka ti bude pomoć, smisao i cilj života13 poda se (dijalekt.) – ispod sebe; prenes.: put pod noge; putuj, slobodno kreni14 dotrina (dijalekt.) – doktrina, temeljni nauk (vjerski)

(usp. 1 Iv 5,6; Iv 14,6; Ps 119,142). Svakomu se može lagat, al Bogu ne može jer: Ne gleda Bog na kaljave noge nego na čisto srce (usp. Izr 3,1; Izr, 4,23; Izr 11,20; Ps 9,2), stoga: Či-stoća je Bogu mila (usp. Ez 36,25; Izr 21,11; Mudr 7,24; 1 Sol 4,7; Ef 5,3), Bog i ljubav zajedno su (usp. 1 Iv 4,8; 1 Iv 4,16) i Pravi-cu Bog ljubi (usp. Izr 21,3; Iz 61,8; Jdt 5,17, Mudr 14,7; Ps 85,11.14; Ps 89,15). Zaludu se čovjek čuva, ako ga Bog ne uščuva (usp. Ps 127,1) jer svako je ljudsko djelovanje – i ono najnesebičnije – podvrgnuto Božjoj volji pa tako liječnik liječi, a Bog ozdravlja (usp. Iv 5,9; Lk 4,40; Mk 5,20; Mt 12,22; Dj 4,22). No, sve što je bilo, što jest i što će biti – prola-zno je jer: Sve prođe, ali Bog i njegova milost – nikada (usp. Pnz 5,10; Sir 0,29; Sir 40,17; Ef 2,4; Mt 9,13; Lk 21,33). Treba li nabraja-ti Božja imena u poslovici: I Bog se imenom zove ili su sva sažeta u njoj?! Ta poslovica, osim što kaže da je Bog osoba i da ima ime, kaže i da se s tom osobom može stupiti u od-nos, da ju treba zazvati imenom, tj. upoznati ju. Uvijek se računa na odaziv onoga koga poznajemo, onoga čije ime poznajemo. Koli-ko li tek različitih pristupa pružaju poslovice: U trojstvu se Bog rodio ili: Majku i Bog ima! Zadivljujuća je u ovim poslovicama točnost kojoj je korijenje i stablo u drevnim biblij-skim knjigama, a u granama joj je, i krošnji, iskustvo vjere u povijesnomu hodu hrvatsko-ga naroda. Naš bi narod i to mogao izreći po-slovicom: Lako melju Božji žrvnji.

Dobro je tražiti mudrost, težiti za njom i čuvati ju u srcu, to i nije tako teško kad je mudrost ,,omotana“ hrvatskom, najčešće za-vičajnom riječju i ritmom – bliskim našemu srcu, duhu i uhu. Pamtimo li i razmatramo li što nam poslovice govore, razumijemo da nam Bog daje od svoje ljubavi i svoje mudro-sti te da to samo od njega možemo i primiti jer: U Boga su pune ruke, a: Tko ča nima u sebi, dati ne more15 ni meni ni tebi. Sve se materijalno i izvanjsko, ma kako veliko i ne-izmjerno bilo, ipak može potrošiti, na kraju 15 more (dijalekt.) – može

14

Rije

č je

odv

ijek

aStUdenci 50

Božić 2011.

ostaje samo ono što je u duhu i duši. Mudro-šću poslovice Bog opominje: Čuvaj se, čo-vječe, i Bog će te čuvati; Čoviče, pomozi sebi pa ću ti i ja pomoći ili Pomozi si sam, pomoći ću ti i ja – ne zato da bi se Bog ,,izvukao“ od te dužnosti, nego zato što čovjek najprije treba imati volju, treba htjeti djelovati jer je slobodno biće, a potom se u toj svojoj slo-bodi može – ako hoće – obratiti za pomoć i Bogu. Svojom voljom ljudi čine i dobro i zlo: Bog ljude stvara, a sami se kolju jer: Nitko nije nesretan Bogom nego sam sobom, ali i kad je tako, kad je čovjek sam kriv za ono što ga je zadesilo ili za ono što je izgubio, on je ipak zaštićen u svojemu jadu jer Bog ne trubi zašto čovjek gubi. Naravno, ovom se poslo-vicom ukazuje i na Božje zapovijedi koje su dane i znane čovjeku pa on nema pravo oče-kivati “nadzornike’’ koji će ga stalno opomi-njati što smije, a što ne smije (usp. Lk 19,27-31). U poslovicama ćemo naći prerečene i zapovijedi iz Dekaloga: Ljubi Boga nad sve ino! Gdje se stariji ne sluša, Bog ne pomaže! Ko laže, Bog ga ne pomaže! Ne kradi, nego trudi, radi! Kaj je Bog spravil16, človek naj17 nek razdruži. Svaki se čovjek katkad ogrije-ši o zapovijedi jer mnogo je putova i mnogo načina od pomisli do propuštena ili učinjena djela, no najgore je griješiti svojom voljom i svjesno jer: Svijest je u čovjeku Božji glas, a taj neposluh svijesti ili savjesti izravno je opiranje Božjoj riječi. Kako Bog na to gleda, kaže poslovica: Gdo18 sebi voljno naudi19, ni Bogu ga milo budi. Ipak, sve su zapovijedi sažete u jednoj poslovici – najkraćoj i najja-snijoj, u njoj su riječi skučene na najmanju mjeru, a misli upućene u dubine i visine: Pri-ko20 Boga nikuda.

Poslovicama se htjelo i upamtiti i osvije-stiti da između čovjeka i Boga postoji odnos: 16 spravil (dijalekt.) – pripravio, uredio17 naj (dijalekt.) – ovdje: nikad18 gdo (dijalekt.) – tko19 naudi (dijalekt.) – našteti, nanese zlo20 priko (dijalekt.) – preko, iznad, povrh; prenes. Bog (njegova zapovijed) jest iznad svega.

Bog je s onim tko stoji s njim jer Bog znade svako čeljade, a otud Bog znade kako valja-de21 jer kad Bog daje, ne pita čiji si sin. Iznad svega raduje istina o trajnosti i sigurnosti Božjih darova: Što ti Bog da, nitko ti ne ugra-bi, a još se kaže i: Ono što je od Boga, slađe je od meda. Kad je svima vidljivo da čovjek prima ono što mu Bog dâ, osobito ako to nije dobro nego zlo, nerijetko je takav odnos pre-ma Bogu teško razumjeti jer: Nije u čem se vidi, nego u čemu Bog dâ. Koliko je ova po-slovica u prvi mah neprihvatljiva ili neshvat-ljiva, toliko ima i onih koje su i nerazumljive bez traženja dubljega smisla, primjerice: Bog dao, a car nema šta uzeti; Hvala, Bože, i na čorbi22, a meso ću odspavati; Ako je Bog uzeo konju noge, nije njisak. Svim je ovim poslo-vicama zajednička stanovita mjera duhovi-tosti (neki bi rekli – ironije) koju bi točnije bilo nazvati vedrinom ili potpunom radošću djece Božje (usp. 2 Kor 1,24), odnosno pro-stodušnošću srca (usp. 2 Kor 8,2 ) i potpunim pouzdanjem da je s Bogom u zajedništvu sve dobro. Treba samo zamisliti kakvo je imov-no i zdravstveno stanje čovjeka kojemu ni car (čitaj i: poreznik) nema što oduzeti, čak ga ni u vojsku ne može pozvati. Može li biti čorba bez mesa? Može, ali samo imenom, no i takva je dobra za gladan želudac, no samo zadovoljan i miran – premda polugladan – čovjek može poslije jela i odspavati, i to onda kad je sam sebi gospodar. I na koncu, što je konj bez svojih brzih nogu? Konj je i dalje konj: ima svoj glas – njisak, danas bi se reklo “identitet’’, a upravo to se čovjeku današnjice želi oduzeti. Skupa s konjem koji ovdje, kao i u svakoj poslovici, nije u doslovnu znače-nju, može se reći upravo onako kako govore u našemu narodu, Jobovom rečenicom: Bog dao, Bog uzeo (usp. Job 1,21). Takav odnos između Boga i čovjeka jest jedino ljubav. S Božje strane to je skrbna, očinska ljubav, a s čovjekove – dječja ili sinovska. Stoga, kad se 21 valjade (dijalekt.) – valja, treba22 čorba (dijalekt.) – varivo (u kojemu bi trebao biti komad mesa)

15

Rije

č je

odv

ijek

a

Božić 2011.

StUdenci 50

griješeći i zasluži prijekor ili kaznu kojom se zatvaraju vrata ljubavi, tada Bog zatvori jed-na vrata, a otvora stotinu jer je on milosrdan pa: Ako Bog na jednoj strani zatvori prozor, na drugoj otvori vrata. To se može reći i na drugi način, naizgled suprotan, ali značenj-ski bitno srodan: Koga Bog miluje, onoga i kara23 (usp. Sir 30,1). Kad Bog ište da ga čovjek poštuje, makar ga sam on milovao ili korio, to čini da bi čovjek lakše i sigurnije k njemu došao. Ali postoje ljudi koji smatraju da samo oni znaju kako se (i čime) Boga slavi te traže da ih drugi u tomu slijede i slušaju, ne misleći pritom da bi oni sami ponajprije trebali - ono što traže od drugih - svjedočiti svojim životom. O takvu načinu, koji je Isus prozvao kvascem farizejskim, govore poslo-vice: Na mene Boga meće, a sam čini što mu drago (usp. Lk 12,1; Mt 16,11) i Ne može se i Bogu i ljudima ugoditi (usp. Lk 16,13; Mt 6,24). Štogod da se događalo ljudskom ži-votu, Bogu je uvijek sve poznato – i po dje-lima i po nakanama srdaca ljudskih, a osta-lima samo po njihovim procjenama drugih ljudi, otuda i razlike u procjeni i shvaćanju svojih bližnjih – onih u obitelji i onih izvan nje. Hvalili se ili osuđivali ljudi međusobno, prezirali se ili uzdizali, sumnjali ili vjerova-li jedni drugima - sav taj splet međuljudskih odnosa svojom paradoksalnošću izriče po-slovica: Bog vidi, ljudi ne viruju. Iz takva se odnosa s Bogom nameće i poželjan odnos među ljudima: Kako ja komu, tako meni Bog; Što ti od mene, to Bog od tebe, odnosno: Je-dan drugom valja da pomažemo, pa će nama Bog (usp. Iv 13,34; 1 Iv 4,11) jer: Ko gleda na Boga, ište za Boga (usp. Mt 25,35), a: Ko Bogu služi, ima dobra gospodara.

Bog je nevidljiv, zato: Ljudi Boga ne vide, nego po prilici nalaze, a ta je prilika iskustvo koje smo oćutjeli ili spoznali u mnogim zgodama svojega života. Najbolje to znaju oni koji imaju iskustvo Božje do-brote, primjerice – da ih je Bog izveo na pravi put, spasio od nevolje u koju su sami 23 kara – kori, prekorava

upali ili ih je tko gurnuo, jer Bog i po krivim crtama ravno piše i Bog nije mačka da če-prlja24. Poslovicama se hoće reći, priznati i posvjedočiti da Bog sve čini razborito: on “pamti’’ (iako ne plaća svake subote, kako je rečeno) odnosno ,,bilježi“ ili ,,piše“, njegov je trag čitljiv i razumljiv, osobito ako se pro-mišlja i moli. Ako je Bog dao, nije zapisao – mogu zaključiti ljudi posve oprečne naravi: mudri će u ovoj poslovici vidjeti neizmjernu Božju ljubav koja u skrovitosti stalno daje i ne traži ono što je dala niti se time hvasta, a bezumni mogu zaključiti da Bogu ne mora-ju polagati račune niti odgovarati jer “nije zapisao’’ pa nema ni dokaza. Takvi ne znaju da su izabrali tamu, a ne svjetlo: Ko ide po noći, Bog mu ne će pomoći (Iv 11,10; 1 Sol 5,5; Ef 5,8), ili još jasnije rečeno: Lupeži ne će vidjeti ni raja ni Boga (usp. Iv 3,20).

Odnos čovjekov prema Bogu najbolje se očituje u molitvi, i to onoj punoj pouzda-nja, gdje se volja Božja stavlja ispred osobne potrebe jer iskustvo je toliko puta pokazalo: Bolje je ono što Bog šalje, nego što čovjek pita. Iskustvo se stječe, naravno, samo živo-tom, ali onakvim u kojemu se promišlja o od-nosima, o uzrocima i posljedicama. Iskustvo donosi određene spoznaje a s njima i mir, a mir je istinsko molitveno ozračje u kojemu je pouzdanje na prvomu mjestu: Mirna pa-met Boga moli ili Mirno srce Boga moli, a nemirno suze roni. Molitva traži skrovitost 24 čeprlja (dijalekt.) – grebe; prenes: nečitko piše, nerazumljivo zapisuje, loše radi svoj posao

16

Rije

č je

odv

ijek

aStUdenci 50

Božić 2011.

i ustrajnost jer Čuje Bog ako ne čuju ljudi. Čini se da snažnije od prosidbene, djeluje zahvalna molitva: Ko pravo govori, Boga hvaleći, Bog će mu pomoći. Treba stalno biti s Bogom, taj se stalni odnos može nazvati i molitvom: Moli Boga ka da ćeš sad umriti, a radi ka da ćeš vaik25 živiti. Ima onih koji stalno mole nižući i govoreći mnoge molitve, pa ipak ne znaju moliti jer nabrajaju i ponav-ljaju sebi (usp. Mt 6,7), a ne razgovaraju s Bogom, i za takve postoji savjet kako da nji-hova molitva postane djelatna: Ko ne umije moliti, neka pođe na more ili: U nevolji se jako Bog moli. Značenjski sličnu misao koju se još ne može nazvati poslovicom, nerijetko se može čuti i pročitati: U avionu koji pada, svi počnu vjerovati u Boga ili: U avionu koji pada, nema ateista. Potreba za stalnim i ne-prekinutim odnosom s Bogom snažno je izre-čena poslovicom u kojoj je sažeto sve isku-stvo mukotrpna rada na škrtoj zemlji i tvrda vjera hrvatskoga težaka i seljaka da je Bog taj koji daje da zemlja plodom urodi: Niti se može zemlju prignojit26, niti Boga primolit27, zato nije čudno što od teška života u kojemu se Bogu moli i Boga zaziva, ima nešto još teže – težak život u obitelji bez molitve, bez onoga što samo Bog daje: Teško kući di se Boga ne moli.

S druge strane, zbog teška i mukotrpna života kojim živi, čovjek može pomisliti da ga je Bog zaboravio, da ga je možda ,,zapi-sao i prekrižio“, da ga ne želi čuti pa – prema tomu – ni uslišiti jer je loše živio, jer ima teš-ke grijehe u prošlosti ili sadašnjosti… No, i za takve slučajeve postoje pouke, lako pamt-ljive i lako razumljive, a posve točne: Bog nigdar28 ne ostavlja nikoga gdo mu se prepo-ruči ili Bog daje da se grišnik kaje. Ali ako se potrebnik boji da je nedostojan i saslušanja

25 vaik (dijalekt.) – uvijek, vječno26 prignojit (dijalekt.) – previše nagnojiti zemlju; pregnojiti27 primolit (dijalekt.) – preko mjere moliti, odveć moliti, premoliti28 nigdar (dijalekt.) – nikad

i uslišanja, opet postoji rješenje i za takve: Ako nisam dostojna, jesan potribna29. Ovdje začuđuje duboko znanje i čvrsto uvjerenje o veličini Božjega milosrđa (usp. Sir 3,19; Jak 2,13). Vjera da Bog svoje ne ostavlja i kad – u svojim očima i očima svoje okoli-ne – oni posve propadnu, kad im ne ostane ništa osim svijesti da su ipak Božji, da Boga priznaju Bogom, da se nisu odmetnuli: Ako sam ubog, nisam nebog30 ili Ako san griš-nik, nisan odmetnik. Taj ,,nepoznat netko“ tko je oblikovao poslovicu kao da je dobro poznavao biblijske knjige, primjerice Knjigu mudrosti pa tvrdi da se Bog brine o svakomu svojemu stvorenju i ne mrzi ni jedno koje je stvorio: Koga je Bog stvorio, i košulju mu je skrojio (usp. Mudr 11,24) – ističe da se Bog brine za ljudske duhovne potrebe, i to u pra-voj mjeri, a metafora je toj mjeri – prikladna košulja. Slušatelju poslovice (jer je prvo bio slušatelj, potom čitatelj) ostaje da pomisli i na krsnu košulju. Poslovica koja je inačica ovoj, ističe pak da Bog misli i na tjelesne potrebe čovjekove, primjerice na hranu ili alat kojim će zarađivati svoj kruh: Koga je Bog stvori-ja i torbu mu je skrojija. I ovdje je slobodno asocijacijama – na sve ono što može biti u torbi, a torba može biti i tijelo čovjekovo. Bog je u svemu neizmjeran, a u darovima neopoziv: ne uzima ono što je dao ni onda kad je primatelj nezahvalan, ali kao u prispo-dobi o talentima, odnosno minama, (usp. Lk 19, 11-27; Mt 25, 14-31) ljuti se na one koji ne čine ni najmanje što mogu, odnosno ono što su, po svojemu ljudskomu dostojanstvu, dužni činiti. I za takva čovjeka i za takav slu-čaj postoji poslovica u kojoj se može čuti i primjesa poruge ili ironije prema takvima: Dat će Bog i góli31 gaće, samo ne zna kad će. Prihvatila se ili ne prihvatila natruha poruge, nema mjesta sumnji da Bog uvijek daje, pa

29 potribna (dijalekt.) – potrebna, potrebita30 nebog (dijalekt.) – neznabožac, onaj koji ne pri-znaje Boga bilo zbog neznanja ili nevjere31 góli (dijalekt.) – góle (N jd.) onaj tko nema ništa jer se ne trudi

17

Rije

č je

odv

ijek

a

Božić 2011.

StUdenci 50

kad je Bog s čovjekom, tad su i svi Božji s njime, otud izreke koje imaju mnoštvo inači-ca: Komu Bog, tomu i sveci; komu Bog, tomu i Gospa; komu Bog, tomu i Majka Božja.

Na kraju, pokažimo samo kako je hr-vatski puk prepjevao i sažeo Izaijine sti-hove poslovicom: Prije će mater zaboravit ròđēnje32 negoli Bog svoje stvòrēnje. Naime, da bi se postigla rima (jer poslovica je knji-ževni oblik koji ima i lirske značajke), pro-mijenjen je naglasak riječima ,,stvorénje“ i ,,rođénje“ da se istakne njihova melodij-ska podudarnost i da time riječ ,,ròđēnje“ (sada s novim33, neknjiževnim naglaskom), metonimijom i neuobičajenim naglaskom, postane metafora za dojenče, za čedo. U 32 ròđēnje (dijalekt.) – čedo, dijete, tj. nije čin nego osoba33 tako naglašena riječ čuje se samo u ovoj poslo-vici, nigdje drugdje u mjesnomu govoru; poslovica je zabilježena na Studencima, selu gdje je novoštokavski govor

jednomu dvanaestercu i jednomu osmercu, u dvjema snažno ritmiziranim rečenicama, izrečene su četiri Izaijine rečenice, najutješ-nije rečenice o pouzdanosti i načinu Božje ljubavi (Iz 49,15): ,,Može li žena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti ne ću.“

Pa, ako li je koji hrvatski čovjek iz dav-nih ,,nepismenih vremena“ ili iz današnjega digitalizirana doba rekao ovu poslovicu ili je ponovio zbog njezina ritma i lake pamtljivo-sti, i ne znajući da su to Izaijini stihovi, zaci-jelo ju je rekao zbog utjehe i nade koju ona daje, zbog sigurnosti koja iz nje odsijeva.

Nije li to smisao i vrijednost poslovice i razlog njezinu trajanju u vremenu i prosto-ru? Ne čuva li poslovica u sebi ono što je najvrjednije?

Zagreb, 11. srpnja 2011.Nada Babić

18

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

StUdenci 50

Božić 2011.

Od Božića do Božića

Svi čiste snijeg

Svi koji to mogu, uključeni su u čišće-nje snijega po Studencima. Napadalo ga je oko pola metra. Probleme stvara i prostor uz kuće i oko suhozidina pa ga nije moguće na-guravati s ralicama. Zbog toga su jutros (18. prosinca 2010.) mnogi čistili snijeg prema crkvi svetoga Ilije, po Franjevačkom trgu i ispred svojih kuća. Drugi su prilagodili svo-ja vozila i tako pomažu u čišćenju. Snijeg je dobro došao onima koji mu se najviše vesele, djeci. Oni su ovaj dan iskoristili za sanjkanje i grudanje, za pravljenje pokojeg snješka.

Molba vozačima!

Za večeras i sutra ujutro su najavljene niske temperature na Studencima i do-15 C. Kolnici će biti zaleđeni. Prilagodite svoju

Zima u školskom dvorištu

Habit od zime čuva

19

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2011.

StUdenci 50

brzinu i pazite na pješake. Ne upućujte se bez zimske opreme.

Zimska božićna idila s poteškoćama

Drugi ovogodišnji snijeg obilato je na-padao na području cijele općine Lovreć. Po-čeo je padati još sinoć (23. prosinca 2010.) i prestao oko deset sati ujutro. Svim vikenda-šima i djeci dobro je došao za dnevne izlete i šetnje snježnim krajolicima, no drugima je pričinio poteškoće.

Na području naše općine ima 147 km nerazvrstanih cesta (46 seoskih putova) i treba vremena da se ceste očiste. Apeliramo i molimo sve sugrađane da budu strpljivi. Snijeg je dosta vlažan i težak te ga je teško odgurati s ceste, pogotovo na mjestima gdje

nije moguće proći ralicama. Večeras ćemo dvama radnim vozilima čistiti ceste i vje-rujemo da će biti sve očišćene. Ukoliko to ne bude moguće, snijeg će se uklanjati i sutra tijekom cijeloga dana.

Sretan Božić!

Božić nije samo lijep blagdan kršćan-ske radosti i obiteljske idile uz jaslice. On je događaj susreta Boga i čovjeka i kao ta-kav vječni izazov svakome čovjeku jer Isus nije ostao dijete, već je odrastao i u svome učenju suočio ljude s novom, dotada neču-venom porukom o Bogu i čovjeku. Srž te poruke: on se opet zaodjenuo u sliku djeteta: Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, ne ćete ući u kraljevstvo nebesko. Drugim riječima: Ako se ne odreknete vaše dvolič-nosti i ne prihvatite kao pravilo ponašanja

Božićna sveta misa

20

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

StUdenci 50

Božić 2011.

djetinju, iskrenu jednostavnost, ne možete biti moji učenici!

Svim Studenčanima razasutim di-ljem svijeta želimo SRETAN BOŽIĆ I NOVU 2011.GODINU!

Za božićni poklon svima vama na por-tal je postavljen u pdf formatu novi broj lista Studenci .

List Studenci bit će poslan na vaše adrese 29. 12. 2010.

Božićni berićet i blagoslov!

Misom ponoćkom u crkvi svetoga Ilije započelo je božićno slavlje. Kratkim božić-nim uvodom vjernici su uz jaslice iščekivali izlazak svećenika na oltar. Don Ivan Bilić, fra Ivica Udovičić i župnik fra Jakov Be-gonja predvodili su misu ponoćku. Božićne pjesme s malim Isusom bile su u središtu misnoga slavlja. Iz propovijedi fra Jakova Begonje:

„Večeras vam, dragi vjernici, želim progovoriti o nekoliko evanđeoskih poru-ka o kojima želim da promišljate kroz ovo vrijeme. Govorim vam o Božjoj i ljudskoj veličini, o velikoj moći Božje ljubavi, o taj-ni Božjeg dolaska i božićnoj stvarnosti, a ne bajci.“ Fra Jakov je tako ponaosob prenio svoje poruke vjernicima.

Svršetkom svete mise božićnu čestitku uputio je svima. Onima koji su nazočili i onima koji su bili kod svojih kuća. Mislio je na bolesnike i starce, posebno onih koji će i za ovaj Božić biti sami. Molio je da otvori-mo svoja srca prema najbližima.

Studenčake gostionice ispunile su se dragim prijateljima i poznanicima. Evo-cirale su se uspomene na vremena koja su nas posebno povezivala. Ni danas se to u Studencima nije puno promijenilo. Ono što je vidljivo je nedostatak stanovništva, ali se zato primjećuju druge i treće generaci-je kojima su roditelji usadili ljubav prema

Studencima. Sve se manje ljudi rađa, a sve ih više umire. No, tko zna, Božjom provid-nošću i razumom koje nam je udijelio, sve se to može brzo promijeniti.

Dnevna sveta misa i misa na blagdan Svetoga Stjepana i Svete obitelji bile su po-sjećene kako dolikuje. I ovdje je fra Jakov molio za obitelji, koje su stup svakog druš-tva i države. Zdrava obitelj, zdravo društvo.

U svim kućama ćuti se miris sarma i suhoga mesa. Snijeg nije izostao ni ove go-dine. Naglo je zahladilo i pobijelilo. Onako kako treba i biti za Božić: sa svojima i go-stima namjernicima. Studenačka vrata sva-kome dobronamjernom gostu širom su otvo-rena. Božić treba doživjeti na Studencima.

Neka tako bude i ubuduće!

Silvestrovo-zahvala

Za sve što nam se dogodilo u protekloj godini zahvalili smo Bogu svetom misom u pet sati poslije podne. Kako je fra Jakov blagoslovio više od 90% obitelji, iznio je i statistiku župe Studenci. Kroz homiliju koju je održao, uklopio je župnu statistiku, za-hvalivši Bogu na svemu što nam je dao u protekloj godini. Citirajući Siraha, govorio je vjernicima da nikada ne smiju kloniti du-hom i da će Bog uvijek naći načina za rje-šavanje problema na našim putovima. Zato vjera u Boga i zahvala preko svetih misa mora uvijek biti naš cilj.

Statistika župe Studenci izgleda ovako:U župi svetoga Ilije Studenci se kroz

proteklu 2010.g. nastojalo raditi i djelo-vati koliko se moglo sukladno vremenu i materijalnim mogućnostima, kako za nas tako i za buduće generacije.

Blagoslovljeno je 155 obitelji.Broj prijavljenih Studenčana po birač-

kom popisu je 699 ljudi. To su i svi oni koji žive u Njemačkoj i Zagrebu pa zbog pore-znih olakšica (brdsko-planinsko područje) u

21

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2011.

StUdenci 50

našoj općini imaju veća primanja, ali stvar-no žive izvan Studenaca. Od tog su broja na Studencima stalno nastanjena 423 stanovni-ka, i to:

- 43 obitelji s 1 članom, 37 obitelji s 2 člana, 15 obitelji s 3 člana, 10 obitelji s 4 člana, 15 obitelji s 5 članova, 19 obitelji sa 6 članova, 4 obitelji sa 7 članova, 2 obitelji s 8 članova, 1 obitelj s 9 članova, 2 obitelji s 10 članova.

Evo pokazatelja i o ovogodišnjem služ-benom popisu stanovništva:

- iznad 25 godina neoženjenih muš-karaca je 44. To su samo oni koji žive na Studencima.

U studenačkoj školi je 40 učenika i 18 zaposlenika. Kroz proteklu 2010. godinu kršteno je 9 djece, bila su dva vjenčanja, a umrlo je 25 osoba. Od navedenog broja umrlih, 13 osoba je izvan Studenaca. Bila su 4 prvopričesnika i 8 krizmanika. Fra Ja-kov je izgovorio 283 svete mise s isto toliko propovijedi, a msgr. don Ivan Bilić 251 sve-tu misu. Tijekom godine pričešćeno je oko 5500 vjernika.

U župi svetoga Ilije stalno djeluje žu-pni pjevački zbor, kao i vokalno instrumen-talni sastav mladih tijekom ljetnih mjeseci. Kroz ministrantsku radionicu tijekom cijele godine radi se s ministrantima. Vodi ih se na njihove susrete i izlete. Župa izdaje svoj žu-pni list kojemu je ovo jubilarna 25. godina. Karitativno smo pomagali najpotrebitije, a uključili smo se u akciju pomoći poplavlje-nim područjima, Haitiju i misijskim nedje-ljama. Za blagdan Svetoga Ilije održala se duhovna obnova za cijelu župu. I ove godine smo pohodili mjesta stradanja i ponosa naše domovine: Vukovar, Škabrnju i Bleiburg.

Župa Studenci uredno prima: Glas Koncila, Svjetlo riječi, Kanu, Marijin gla-snik, Glasilo oca Ante Antića i Katolički tjednik. Fra Jakov je upozorio na nedovolj-no čitanje crkvenih tiskovina, što je loše, pogotovo za mlade. Crkvene tiskovine treba

više čitati. Na žalost, čitamo one tiskovine koje siju strah, defetizam i izopačenosti, a to ne ulijeva nadu čovjeku za bolje sutra. Lju-di financiraju kroz kupovinu takvih novina naše uništenje.

Kakve su to novine u kojima se favor-zira uništenje obitelji. Govore da nam nije potrebna vojska, policija nam je korumpi-rana, doktori su predvodnici uzimanja mita, pravosuđe nije sposobno i korumpirano je. U školstvu ljudi nemaju pojma o poduci mladima. Nisu sposobni. Svećenici su pedo-fili, političari su lopovi. Pa ako je sve tako po njima, onda nam ni država nije potreb-na. Zato jer sve uopćavaju i relativiziraju. Takve stvari ne ćete pročitati u crkvenim tiskovinama. Zato ih, ako želite dobro sebi i svojoj obitelji, čitajte! rekao je fra Jakov.

Kroz 2010. godinu u više navrata po-pravljali smo zvona na crkvi. Uredno pod-mirujemo sve obveze prema HEP-u i Vo-dovodu. Sanirali smo vlagu na zapadnom dijelu crkve. Kupili smo nove figure za jasli-ce i promijenjeni su prozori na župnoj kući. Uz nesebičnu pomoć vjernika skupljena su sredstva za kupnju lož ulja. U pregovorima smo s nekoliko umjetnika za rješavanje ba-krenih vrata na našoj crkvi, što ćemo napra-viti kroz 2011. godinu.

Nakon pročitane statistike uputio je po-ruku starijima kojima je ponovio da odgaja-ju mlade ljude i da ih oni vjerno kopiraju. Time je njihova uloga velika i nemjerljiva. Svojim primjerima govore mladima što će raditi. Za mlade ljude je rekao da su mu po-sebno na srcu i da želi uvijek biti s njima i onda kada misle da su ih drugi napustili. Govorio je da razumije njihove trendove, ali da budu oprezni s drogom, alkoholom, pro-stitucijom, internetom i kladionicama. Jed-nako tako da na pameti uvijek imaju kako je sve lako s Božjom pomoći, a bez nje teško da će nešto u životu moći. I na samom kra-ju, prije nego je ispjevan himan Tebe Boga hvalim, rekao je da se ne boji za budućnost Studenaca.

22

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

StUdenci 50

Božić 2011.

Vidim i osjećam da i oni koji ne žive ovdje, vole svoje mjesto. Samo ona 44 ne-oženjena da se ožene i imaju samo jedno dijete, bilo bi nas za tri godine dvostruko. Ja duboko vjerujem u Božju providnost i njegove planove i znam da će dobro upraviti ovim dragim i pitomim mjestom. Mjestom dobrih i dragih ljudi. Bog će iznaći rješenje. Budućnosti se ne smijemo bojati. Na ovim prostorima je bilo puno, puno težih vremena pa su ih ljudi prebrodili. Ova neobrađena polja, vrtače i doci, zarasle šume, prostran-stva bez stoke i kuće bez ljudi - sve se to u trenu može promijeniti.

Svima vama ovdje, i svim Studenčani-ma razasutim diljem svijeta, želim uz Boga donijeti optimizam i ojačati vjeru u Boga kroz 2011. godinu, za koju večeras zazivljem Božji blagoslov - reče fra Jakov Begonja, župnik Studenaca.

Asfaltiran parking kod novoga groblja

Iz sredstava komunalnog programa Općine Lovreć asfaltirana je podloga za parking. Djelatnici tvrtke Cestar iz Splita pripremili su i asfaltirali prostor za parking. Ukoliko bude dovoljno sredstava, na ovaj prostor još je predviđen dovoz 40 m³ zemlje i sadnja ukrasnog bilja. Cijeli prostor trebao bi biti gotov do blagdana Cvjetnice. Prostor za parkiranje namijenjen je za sprovodne obrede.

Blagoslov fratarske kuće

Nakon obavljenog blagoslova po svim domaćinstvima na prostoru cijele Imotske krajine, o. gvardijan fra Zoran Kutleša s dvadesetak svoje subraće došao je u bla-goslov fratarske kuće na Studencima. Bla-goslov fratarske kuće je doživljaj ispunjen pjesmom i molitvom. Započeo je prigodnim

čitanjem i zazivnim molitvama Pogledaj Gospodine na nas izabrane. Himnom Sera-fe ljubavi redovnici Manje braće (Ordo fra-torum minorum) završili su molitveni dio. Nakon toga je uslijedilo kađenje fra Jakova i molitve nad njim uz nazočnost sve braće za: dobrotu, poslušnost i poniznost.

Fra Jakov nikako nije htio dopustiti da ovaj susret završi brzo. Spremio im je objed i počastio ih. Na ovakvim druženjima fratri oživljavaju uspomene iz mladosti i sveće-ničkog života što je Fra Jakovu i bio cilj.

Poklade i mačkare

U suradnji s Osnovnom školom Stu-denci održana je nastava posvećena pokla-dama, pokladnim običajima i mačkarama. Nastavnici su prezentirali kako je to nekada bilo, a kako to danas radimo.

Prije su u mačkare išli samo siromasi da bi za poklada dobili koje „zvono“ slanine i koju banovicu za napojnicu. Uglavnom bi to bili: did, baba i mlade neviste - cure. Sve njih pratio bi ronda obučen u neko kićenije odijelo. Odlazilo bi se po kućama. „Cure“ bi zametnule kolo i zapjevale:

Evo kuće od temelja /u njoj žena od plemena. /Ovdje će nas darovati, /pleće mesa, bocun vina. /Izjest ćemo, popit ćemo, /što preteče, ponit ćemo. /Dat će baka, što je jaka, /da će tetka, što je rekla, /dat će strina, što je vridna, /dat će ujna, što je dužna. /Domaćice, dušo naša, /ako ćeš nas darova-ti, /nemojte nas već držati, /mi smo cure iz daleka, /nismo seke za držanja /već za duga putovanja.

Na odlasku bi zahvalile na daru:Hvala tebi, domaćice, /koja si nas da-

rovala, /pleće mesa nami dala. /Nad kućon ti sunce sjalo, /oko kuće sve cvitalo!

Danas su mačkare modernije. Izrađuju se maske koje predstavljaju ljude iz politike, društva ili zabave, kao i zabavni događaji

23

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2011.

StUdenci 50

dostupni elektroničkim medijima. Po kuća-ma se malo ide, a zabave se prave u dvora-nama i školama. Djelatnici škole napravili su prigodan program s društveno korisnim igrama i izborom za najbolju masku. Prvu nagradu je odnijela maska „duh“, drugu na-gradu „dimnjačar“, a treću nagradu pijanac. Bilo je zabavno, a djeci poticajno jer maske nisu smjeli kupiti, već ih sami izraditi.

Započela je korizma

Na dan Pepelnice, dan posta i nemr-sa, započela je korizma. Sveta misa odr-žana je u poslijepodnevnim satima, a na-kon toga je bilo pepelavanje. Ovo vrijeme četrdesetodnevne priprave kroz odrica-nja, žrtvu i molitvu, ali na poseban način činjenja dobrih djela jest naša priprema za najveći i temeljni kršćanski blagdan

- Uskrs. Korizma je milosno i spasonosno vrijeme za kršćane. Kršćanin ovo vrije-me treba doživljavati kao radosno vrije-me jer nam kroz njega Bog pruža ruku da uspijemo pobijediti sami sebe uz njegovu pomoć. Poziv je to svima nama na pro-mjenu srca, naše nutrine kako bi i naša vanjština svima pokazala radost Božjeg milosrđa.

• Postimo od pretjeranih očekivanja i prihvatimo ljude kakvi oni jesu.

• Postimo od gorčine i budimo zahvalni na onome što imamo. Samo se sjetite Haitija i Japana za koje kroz ovo vrije-me treba posebno moliti.

• Postimo od sebičnosti i otvorimo se svojoj okolini.

• Postimo od nepotrebnih riječi i saslu-šajmo druge.

Blagoslov fratarske kuće na Studencima

24

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

StUdenci 50

Božić 2011.

• Postimo od zavisti i veselimo se tuđoj radosti.

• Postimo od laži i otkrijmo ljepotu istine koja će nas osloboditi.

• Ljubimo bližnjega svoga kao samoga sebe.

• Otvorimo oči za sve dobro koje nas okružuje i radujmo se.Naš će župnik i ove godine na pobož-

nosti Puta križa moliti za naše obitelji, našu domovinu i mir u svijetu. U nedjelju je po-sebno pozvao djecu da povedu roditelje na

Put križa kako bi zajedno razmatrali Isuso-vu muku.

„Korizma je nekoć u kršćanskom ži-votu zauzimala posebno mjesto. Bilo je to vrijeme velike duhovne obnove. Priprava za blagdan Uskrsa. Svake godine Crkva izno-va poziva kršćane da postanu slični Kristu, odreknu se grijeha i zla i s Kristom uskrsnu na novi život. Korizma je uvijek bila pripra-va na proslavu Uskrsa pa se trebalo odrica-ti loših navika, čistiti od grijeha, pristupiti sakramentima sv. ispovijedi i pričesti“, re-kao je na prvu korizmenu nedjelju fra Jakov Begonja.

Iskoristimo prigodu i svaki petak u 16.30 sati i svaku nedjelju u 10.00 sati dođi-mo na pobožnost Puta križa.

Na grobu heroja

U Aržanu je održana dvadeseta obljet-nica pogibije prvoga hrvatskog redarstve-nika Josipa Jovića. U nazočnosti državnih (g. Miljenko Radnić, državni tajnik, g. Na grobu Josipa Jovića u Aržanu

Na mjestu pogibije Josipa Jovića

25

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2011.

StUdenci 50

Zdravko Janić, zapovjednik spec. polici-je i g. Ivica Tolušić, načelnik PU splitsko-dalmatinske), županijskih (g. Luka Brčić, dožupan)i općinskih izaslanstava (g. Božo Čubić) položeni su vijenci i zapaljene svi-jeće na grobu.

Nakon obreda na grobu u crkvi Svih svetih u Aržanu služena je sveta misa koju je predvodio vojni vikar mons. o. Jakov Mamić sa šesnaest koncelebranata.

„Događaj smrti Josipa Jovića fenomen je na kojem počiva naša domovina. To je smrt iz koje je nikla sloboda i nada u opsta-nak i budućnost. Ova smrt je rodnica naše slobode i opstojnosti u obrani naše domo-vine. Vjera i domoljublje traže ljubav za žr-tvu. Ovaj događaj treba prenijeti našoj djeci kao memoriju od koje će ova zemlja živje-ti. Čini mi se da živimo u vremenu u kome je puno stvari otišlo u neželjenom smjeru. Mudrost je spoznaja stečena kroz povijest. Zato trebamo učiti iz povijesti i iz ove smrti. Zbog toga kažimo da je ovo memorija, a ne komemoracija, da je ovo ubilježavanje, a ne obilježavanje“, rekao je o. Mamić

Dan poslije održana je memorija na mjestu pogibelji u Plitvicama na kojoj su nazočili najviši državni dužnosnici kao i mnoštvo svijeta i sudionika same akcije u kojoj je nastradao Josip Jović.

Od Cvjetnice do Uskrsa

Presuda našim braniteljima u Haagu ostavila je gorak trag u srcima svih hrvatskih domoljuba i s tim grčem zakoračili smo na blagdan Cvjetnice - nedjelje muke Gospod-nje. Mještani Studenaca iz raznih krajeva na ovaj blagdan dolaze rado i kao svake godine blagoslovljene maslinove grančice stavljaju na grobove svojih mrtvih. Fra Jakov je, po-tresen presudom iz Haaga, grmio i jecao nad nepravdom prema hrvatskom narodu bez obzira na politiku, politička opredjeljenja i prepucavanja, nesretan što svjetski licemjeri

osuđuju njegov narod koji je kao žrtva pro-kazan zločinačkim a da nije prešao svoju granicu, braneći samo svoje i svoj dom.

„Zato, dragi Studenčani, ne mislite da je stvorena država u krvi sigurna. Ovo je po-četak njezina rastakanja. Komunisti i prista-še bivše države nam nikada ne će oprostiti stvaranje hrvatske države. Budni budite i bdijte nad njom! Nemojte olako i nepromi-šljeno donositi odluke. Budite kritični pre-ma vlasti, ali ne psujte državu čekanu tisuću godina. Neka vam i ovo Matejevo evanđelje bude putokaz“, završne su riječi fra Jakov-ljeve propovijedi.

Opširnu i najljepšu Matejevu muku pjevao je Frane Bilić-Prcić.

Veliki četvrtak označava završetak ko-rizme, a u večernjim satima započinje sveto trodnevlje. Toga četvrtka Isus je blagovao svoju posljednju večeru s apostolima. To je oproštaj i predigra: poslije večere bit će uhvaćen. Prema nekim biblijskim tumačima Posljednja večera bila je 6. travnja poslije zalaska sunca 30. godine poslije Krista. U svim se crkvama slavi samo jedna euharisti-ja - navečer. Kako je Veliki četvrtak i Dan svećeništva, fra Jakov je liturgiju posvetio ulozi svećenika u Crkvi rekavši:

Svi su od Boga odabrani i dužnost im je naviještati evanđelje. Među dvanaestoricom

Vjernici ispred kapelice svetoga Roka

26

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

StUdenci 50

Božić 2011.

bio je jedan preslab pa kakvo čudo da danas preko 400 tisuću svećenika bude i slabih. Ja jesam jedan od njih. No, uza sve svoje sla-bosti ne mogu a ne propovijedati evanđelje jer mi je to dužnost. Krist je ušao u svijet služiti, i od nas svećenika se traži služenje i čovjeku proslavljati Boga. To služenje će biti uspješnije koliko su svećenici više uklju-čeni u vaše molitve. Stoga se upitajte koliko molite za svećenike, za one koji jesu da budu dobri a da dobri Bog pripravi nove radnike u svoj vinograd.

Nakon svete mise Presveti Oltarski Sakrament prenesen je na mjesto koje su pripravili supružnici Ivana i Zvonko Babić. Sve koji su posluživali kod oltara, fra Jakov je pozvao u župnu kuću na večeru.

Veliki petak je dan Isusove smrti i po-kopa. To je spomen Kristove muke i smrti. Toga dana vjernici liturgijskim slavljem su-djeluju u muci posteći. U jutarnjim satima

Marko Udovičić i Duje Babić ukapali su i uređivali križeve za postaje Križnoga puta.

Križonoše i sudionici Križnog puta za-počeli su svoj hod od kapele svetoga Roka do stojne crkve. Mladići, sretni što na tre-nutak mogu doživjeti nošenje teškog križa, bili su dostojanstveni do predaje u crkvi. Ivanovu je muku pjevao Mario Cikojević, a uloge je podijelio zbor. Sveopće molitve za narod, svećenike, biskupe, Papu, držav-nike i židovski narod izmolio je fra Ivica Udovičić. Zboraši: Matej, Vlade, Marko i Ante započeli su Puče moj, a vjernici su ljubljenjem Križa odavali svoju privrženost.

Boja Velikoga petka, boja mučeništva i pobjede, je crvena čime se naglašava da je razmatranje smrti Kristove izvorište našega spasenja.

Na Veliku subotu Isusovo tijelo po-loženo je u grobu i tko je osjećao potrebu

Križonoše na Veliki petak

27

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2011.

StUdenci 50

mogao se pomoliti i biti u kontemplaciji. Ispred crkve vjernike je dočekala zapalje-na vatra. Prinesena je uskršnja svijeća, ove godine izgrađena od pčelinjeg voska koji je darovao Braco Šakić.

Unoseći u mračnu crkvu svijeću upa-ljenu na novom ognju, evocira se Kristovo uskrsnuće. Hvalospjev uskršnjoj svijeći otpjevao je Mario Cikojević. Starozavjet-na čitanja čitali su: Anita Udiljak, Frano Bilić-Prcić, Mario Udovičić i Ljudevit Cikojević. Zvonjavom pet zvona s našega kampajela, crkvenim orguljama i Glorijom započela je uskršnja sveta misa. Blagoslo-vom vode i obnovom krsnih obećanja oba-vili samo obred krsne službe.

O Uskrsu evanđelisti donose mnoga ukazanja Isusova: Isus se ukazuje ženama, učenicima na putu u Emaus, Šimunu, apo-stolima, Tomi uz prisutnost apostola.Paljenje svijeće na Veliku subotu

Veliki petak i križonoše

28

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

StUdenci 50

Božić 2011.

Svetu misu predvodio je fra Jakov, a koncelebrirali su mu fra Ivica i msgr. don Ivan.

„Bez Uskrsa naša je vjera mrtva. Uskrs je najveći kršćanski blagdan. Isusovo uskr-snuće je odlučujući spasonosni čin u povi-jesti. Ono što Pismo najavljuje, doživljava svoje ispunjenje. Isusova smrt na križu koja je u očima tadašnjih ljudi predstavljala sra-motu i poniženje, za mnoge i kraj života - u biti je izvor života. Objavljuje nam to sam Bog, gospodar života i smrti, Kristovim uskrsnućem. Uskrsnuće je cilj zbog kojeg smo stvoreni, naša budućnost“, rekao je fra Jakov.

Na nedjelju Uskrsnuća Gospodinova svetu misu predvodio je fra Ivica Udovičić kazavši kako je događaj Uskrsa promijenio svijet. To je prelazak iz mraka u svjetlo. Uskrs je blagdan na kojemu počiva naša vjera. Preko svete mise obavljeno je krštenje Tamare Trogrlić.

Veliki tjedan je vrijeme ispita zrelosti našega kršćanstva. Kroz korizmeno vrijeme ulazimo u tajnu križa kojim nas je Isus ot-kupio i spasio. Isusova patnja je posljedica

njegove neizmjerne ljubavi. Za postizanje spasenja treba prihvatiti Kristov put jer „… prignut će se preda mnom svako koljeno i svatko će od vas Bogu dati račun“.

Državna utakmica 2011. Psi goniči-gater Studenci

U organizaciji Kinološkog društva Imotski u gateru „Gavran“ - Studenci odr-žana je državna utakmica u radu pasa goniča i jamara u radu na divlju svinju. Prijavljeno je trideset kandidata, od toga su trojica odusta-la. Pravo sudjelovanja imali su čistokrvni psi goniči i jamari stariji od devet mjeseci s ro-dovnicom FCI-a s pozitivnom ocjenom obli-ka te položenim ispitom prirođenih osobina ili radnim ispitom na divljoj svinji.

Već u osam sati ujutro izvlačeni su brojevi za natjecatelje. Nakon toga je Duje Babić odsvirao državnu himnu, a onda je g. Jure Puljiz objasnio pravila natjecanja iako su svi kandidati dobili kataloge. Prva trema je nastala kod ispita na pucanj u ko-jem psi prolaze prvu stepenicu. Samo dva

Sudionici u gateru

29

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2011.

StUdenci 50

psa su bila odloživa (bez povodnika, pot-puna dresura), ostali su bili privezani. Oba psa položila su ispit na odloživost i zaslužili su pljesak svih nazočnih. To je pas Rodžer u vlasništvu Tomislava Jelića iz Lovreća i pas Hajdi u vlasništvu Marinka Tadića iz Banja Luke. Sudci na ovoj utakmici: Ante Meštrović i Jure Puljiz uz delegata utakmi-ce Antu Udovičića sudili su po Pravilniku HKS-a i FCI-a.

Pas koji je započeo utakmicu imenom Kan u vlasništvu Ivana Nikolića iz Lovreća, dobro je odradio posao.

Organizatori su pripremili šatore u slu-čaju nevremena (prognoze se uredno prate) u kojima su od ranih jutarnjih sati marende pripremali Luka i Mate Udovičić uz glav-nog kuhara Domagoja Udiljka. Pazili su da ništa ne nedostaje i da se gosti ugodno osjećaju. Tehničku organizaciju utakmice pripremio je Stjepan Udiljak-Stipko, bez kojeg bi ju bilo teško održati.

Pobjednici na utakmici pasa

Vrijedni Domagoj Udiljak priprema hranu za goste

30

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

StUdenci 50

Božić 2011.

Psi će se natjecati u kategorijama: na-čina traženja i pretraživanja, kvaliteti njuha i pronalaženju, glasanju kod divlje svinje na mjestu, oštrini na divlju svinju, ustrajnosti u napadu na divlju svinju, gonjenju, poslušno-sti i povodljivosti.

Nakon napornog dana za natjecatelje i sudce državne utakmice zbrajani su bodovi po kategorijama. Prvo mjesto pripalo je psu ADI s.t.g., HR 10639 i njegovu vlasniku g. Ivici Milatiću iz Gračaca sa 196 bodo-va. Vlasnik koji se najviše veselio nagradi i osvojenom peharu bio je Stipe Ivanović iz Krstatica sa psom Emom,p.g., HR 18811 sa 194 boda. Iznenađenje među takmičarima bio je pas Bobi p.g., HR 17570 u vlasništvu Ivana Knezovića sa 192 osvojena boda.

Razočarani su ostali vlasnici pasa koji su na prijašnjim natjecanjima osvajali prva mjesta Hajda i Rodžer. No, oni danas nisu imali sreće i grješke su bile u nijansama. Razočaran je ostao i Ante Bekavac s četvr-tim mjestom i jako dobrim psom, istarskim kratkodlakim goničem Brikom.

Ovo je bila jedna u nizu utakmica te se nadam oda će na idućim opet biti među tri najbolja.

Organizatori i kinološki sudci zahvali-li su se svima na fer natjecanju, korektnom bodrenju i pravom lovačkom druženju, što i jest cilj ovih natjecanja.

Državna utakmica za pse u radu na div-lju svinju promovirala je u lovnom turizmu mjesto Studence i općinu Lovreć. Na ovim utakmicama uz natjecatelje nazoči velik broj gostiju i njihovih prijatelja. Razlog je to više da za buduća vremena osmislimo ovaj prostor za češće održavanje natjecanja ovog ili sličnog oblika, naravno, uz popratne sa-držaje koje je nužno napraviti.

Uz Majčin dan

Majke učenika nižih razreda zajedno su sa svojom djecom i učiteljicama sudjelovale

na nastavi i izrađivale prigodne stvari koje će im ostati u trajnoj uspomeni.

Djeca su najsretnija kad su njihove majke s njima i zato je ova zajednička na-stava izgledala veselo, živo i razigrano.

Uz prigodnu glazbu, koja je bila doda-tan motiv djeci, izradili su vlastoručno okvi-re za fotografije sa svojom majkom.

Majčin dan se slavi svake druge nedje-lje u mjesecu svibnju. Kažu da je ovaj dan uveo Napoleon 1806.godine mada se Ame-rikanka Anna Jarvis smatra utemeljitelji-com današnjeg Majčinog dana. Ona je 9. 5. 1907. godine na drugu nedjelju u mjesecu svibnju ispred crkve, a zbog smrti svoje majke, drugim majkama podijelila 500 bije-lih karanfila. U godinama koje su slijedile, u toj se crkvi posebno molilo za majke.

Zato na Majčin dan priđite svojoj maj-ci i recite joj koliko ju volite. Ako niste bli-zu nje, nazovite ju ili joj napišite nekoliko lijepih riječi. To je najmanje što možemo učiniti.

I djeca u Studencima posvetila su ovaj dan svojim majkama časteći ih pjesmica-ma, poljupcima i cvijećem. Jedno je dijete današnji dan završilo s kratkom, ali jasnom željom za sve majke: „Moja je želja kratka i moja je želja mala, budi sretna cijeloga ži-vota, mama!“

Svim majkama uz dužnu i vječnu zahvalnost, neka je posebno sretan ovaj dan!

Prva pričest k’ nebu leti!

Svečanom procesijom i ulaznim Fis-cherovim preludijem prvopričesnici su s roditeljima i fra Jakovom ušli u svoju cr-kvu. Za ovaj dan roditelji su crkvu posebno ukrasili cvijećem i bršljanom. Vjernici su ih osmjesima pratili do Božjega žrtvenika. U ime roditelja sve je pozdravila majka prvopričesnika Jure Udovičića, Ivanka,

31

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2011.

StUdenci 50

zahvalivši Bogu, fra Jakovu i učiteljici Ma-tiji na posebnoj radosti njihove djece.

Svetu su misu započeli recitacijom Očekivanja Mateje Udovičić. Psalmom Hvali, dušo moja razveselili su sve u crkvi.

Posebno dirljiv trenutak bio je prije obnove krsnih zavjeta kada je prvopričesnik Ivan Udiljak zamolio majku da mu upali svijeću, a onda, vidno ushićen, sve to junač-ki odrecitirao.

Molitvu vjernika za ovu prigodu sasta-vila je njihova učiteljica Matija Madunić.

Kako već dobro zna, a i rado je slu-šan od svojih vjernika, svoju homiliju na 4. Uskrsnu nedjelju, Nedjelju Dobrog Pastira, uputio im je fra Jakov, razumljivu za njiho-vu dob, ali i s naglaskom sjećanja na žrtve Križnoga puta na Bleiburgu ulijevao im je ljubav prema Kristu, svome narodu i do-movini. Posebno je naglasio neka se nikada ne dijele od Krista, našeg jedinog učitelja, jer će im mnogi krivi učitelji nuditi sreću u životu kroz last, drogu, nekakva kvazizado-voljstva. Pozvao je cijelu župnu zajednicu da moli za male prvopričesnike kako bi ostali vjerni Kristu, naglasio da naša župa ima devet živućih svećenika, ali je najmlađi na pragu četrdesete godine. Stoga je pozvao sve vjernike da mole za svećenička i redov-nička zvanja jer tko će ispuniti Kristov na-log da se njegova Riječ proširi diljem cijele Zemlje i kroz sve vjekove.

Trenutku kojemu su se radovali - sve-toj pričesti - pristupili su ozbiljni i dostojan-stveni: Grgur Babić, Josipa Maras, Ivan Udiljak, Jure Udovičić i Matea Udovičić. Župni zbor, koji je pratio cijelu misu s or-guljašicom Katarinom Babić, uvježbao je za ovu prigodu pjesmu Prva pričest k’ nebu nosi, /duša moja lebdi kao list, /drhti cvijet u mojoj kosi, /pred oltarom čeka Krist…

Na kraju nitko kao oni nije bio sre-tan kada su sa svojim najbližima pravili zajedničke fotografije. Molitve koje smo

upućivali Bogu, donijele su obilan rod. Oni će se ovoga dana sjećati cijeli svoj život.

Zboraši svetog Dujma za povijest

Gostovanje katedralnog zbora svetoga Duje iz Splita za župnu zajednicu Studenci bio je izvanredan kulturni i vjerski događaj. Predvođeni maestrom don Šimom Marovi-ćem, ravnateljem katedralnog zbora, pozna-tom po velebnom oratoriju za soliste, zbor i orkestar kao i brojnim djelima: Glazba u bo-goslužju, Cantate Domino i dr. te izvrsnom orguljašicom č.s. Mirtom Škopljanac-Ma-činom, članicom Družbe sestara milosrd-nica sv. Vinka Paulskoga, stalnom orgulja-šicom u katedrali svetoga Dujma, započeli su svoje predstavljanje uskrsnom pjesmom Radujte se, braćo kršćani.

Iznimno lijepa i zvučna bila je Händlo-va Aleluja kao i liturgijski misni odgovori, koji se u mnogim crkvama, na žalost, samo recitiraju.

Za župu svetoga Ilije iz Studenaca ovo je povijesni događaj koji će ostati za-pisan u župnom arhivu. Prvi put je u župu Studence došao katedralni zbor naše prvo-stolnice. Zbor je unio svježinu, birana djela za ovu prigodu: pjevnu, slušnu i puku dragu misu Šime Marovića, zahtjevnu Cherubi-nijevu Kraljice neba i splitski napjev Budi

Katedralni zbor u crkvi svetoga Ilije

32

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

StUdenci 50

Božić 2011.

hvaljeno. S skladbom O pruži mile ruke za-vršili su svetu misu, a s. Mitra je na kraju pustila na volju malim mehaničkim orgulja-ma isprobati doseg i registarsku dispoziciju.

Praznik za uši! Župljani, nenaviknuti na visoke dionice i zvučnost soprana i te-nora, bili su oduševljeni izvedbama. „Ovo je zbor za katedralu sv. Petra u Rimu, a ne našu malu crkvu svetoga Ilije“, govorili su župljani na izlasku iz crkve.

Katedralni je zbor ujedno djelovao odgojno i na članove našega zbora koji su pozorno slušali svaku skladbu i pokušali do-kučiti kako bi to trebalo ubuduće raditi.

Misno slavlje u koncelebraciji četvo-rice svećenika (msgr. Ivan Bilić, fra Jakov Udovičić, fra Ante Udovičić i fra Jakov Be-gonja) predvodio je katedralni župnik don Tomislav Čubelić.

„Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je“, bila je poru-ka današnje homilije.

„Ljubav je, po mom mišljenju, naj-obezvrjeđenija stvar u današnjem svijetu. Ništa nije tako propalo i devalviralo kao ljubav. Možda je zbog toga Isus stalno na-glašavao njezinu snagu i potrebu. Po našoj ljubavi i nesebičnom davanju svatko će nas prepoznati kao Njegove nasljedovatelje.

Don Tomislav Čubelić predvodi svetu misu

3. imotska bojna

33

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2011.

StUdenci 50

To je zapravo i zadatak koji smo primili od Gospodina. Čovjek će rado ići putem koji mu ne pruža otpor, imajući za sebe jedna mjerila, a za druge drugačija. Onaj tko iskre-no voli, čini sve da taj odnos ne remeti“, re-kao je don Tomislav Čubelić.

Preko svete mise fra Jakov Udovičić krstio je maloga Antu Šakića, osmo dijete Ivane i Ante Šakić .

Kod župne kuće Podgredom fra Jakov je zajedno s Ivanom i Zvonkom Babićem po riječima voditelja zbora bio zahvalan do-maćin. Vjerujemo da će ovaj nezaboravni događaj za našu župnu zajednicu ostati i u sjećanju članova katedralnog zbora. Naj-veće zasluge za dolazak zbora imao je naš sumještanin Frano Bilić-Prcić na čemu mu se župnik preko svete mise posebno zahvalio.

3. imotska bojno - hvala ti!

Hvala ti za našu slobodu i dragu nam domovinu Hrvatsku! Neka je čast i dika svakom sinu tvome poginulom za nas i našu slobodu!

„Slomljeno je krilo, al’ pamtit će se let, jedino Hrvatska naš zavjet je svet!“

3. imotska bojna bila je sastavljena od 110 mladih ljudi dragovoljaca iz svih kra-jeva Imotske krajine. Odlučni da se stave u obranu napadnute im domovine, ratovali su po bojištima od Zadra do Dubrovnika. U legendu su ušle njihove bitke za Golubov kamen kod Dubrovnika, Maslenicu, Zadar. Mnogi od njih dali su svoj život za obranu domovine.

Danas, u srijedu 1. lipnja 2011. godi-ne, proslavili su 20. obljetnicu. Obljetnica

Postrojavanje 3. imotske bojne u Imotskom

34

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

StUdenci 50

Božić 2011.

je započela otkrivanjem spomen-ploče na Kamenmostu odakle je sve krenulo.

U župnoj crkvi svetoga Franje u Imot-skom održana je i sveta misa zadušnica za sve poginule pripadnike 3. imotske bojne. Svetu misu predvodio je Imotski gvardijan fra Zoran Kutleša. U koncelebraciji su su-djelovali župnici imotskog dekanata. Nakon svete mise mimohodom prema Topani polo-ženi su vijenci u ime: 3. bojne, Ministarstva branitelja, grada Imotskoga, županije Split-sko-dalmatinske sa susjednim općinama, grada Splita, HVIDR-e i roditelja poginulih branitelja. Za svojih trideset poginulih su-boraca izmolili su sa svećenicima sprovodni obred. Kolona na čelu s hrvatskim vojnici-m