GLASILO HRVATA CRNE GOREGodina IX Broj 73/74 Travanj / Svibanj 2011. ISSN 1800-5179

1100GODINARADA DRUŠTVA I GRADNJE MOSTOVAPOVJERENJA, SURADNJE I PRIJATELJSTVA IZMEĐU CRNE GORE I HRVATSKE

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +382 (0) 32 304 232 Faks: +382 (0) 32 304 233E-mail: hgd-kotor@t-com.meŽiro-račun: 510-4741-76Osnivač i nakladnik: Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor WEB: www.hrvati.me

Predsjednik: dr Ivan Ilić VD urednik: Joško KatelanUr e đivački odbor: Marija Mihaliček, Tripo Schubert, TijanaPetrović, Danijela Vulović, Joško Katelan Fotografije: FotoParteli, Nemanja Darmanović i Arhiva društva Diza-jn&priprema: Radionica LCG Tisak: Biro Konto-Igalo Naklada: 800 primjeraka

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi mjesečno.

Poštovani čitateljiPred Vama je još jedan broj Glasnika kojega Redakcija

uređuje „kolektivno“, ali u isto vrijeme obučava jednu mla-du osobu koja bi preuzela funkciju urednice.

Besparica nas i dalje prati pa smo nastavili sa dvobrojem.Očekujemo raspisivanje natječaja od strane Fonda manjinaza raspodjelu sredstava za projekte prema novim kriteriji-ma koji su definirani Zakonom o izmjenama i dopunamapostojećeg Zakona o pravima i slobodama manjina u CrnojGori.

Tim Zakonom je ukinuta ranija odrednica po kojoj susredstva raspoređivana na osnovu procentualnog učešćamanjina u ukupnom stanovništvu Države. Izmjenama jepredviđeno, između ostalog, vrednovanje projekata premadoprinosu za očuvanje, i razvoj nacionalnog, kulturnog,vjerskog, jezičnog i etničkog identiteta. To nam daje nadu upodršku ovog našeg najznačajnijeg projekta - časopisa„Hrvatski glasnik“.

Tiskanje ovog dvobroja se vremenski poklapa sa značaj-nim Jubilejima: 21. svibanj je najveći praznik Crne Gore,kada je proslavljena V. obljetnica obnove državnosti.

S druge strane, 18. lipnja slavimo 10. obljetnicu radaDruštva i gradnje mostova povjerenja, suradnje i prijatelj-stva između Crne Gore i Hrvatske, 25. Lipnja je Dan drža-vnosti Republike Hrvatske, 27. lipnja će se održati izbornaSkupština na kojoj će doći do kadrovske obnove izvršnih ti-jela Društva sa mladim snagama.

U tom ozračju izlazi ovaj broj, poručujući svima da jeDruštvo nakon deset godina uspješnog rada veoma respek-tabilno i značajno u procesu opstojnosti hrvatske naciona-lne manjine u Crnoj Gori, pa Vam od srca čestitamo ovajMALI - VELIKI JUBILEJ.

Uredništvo

Milenijumska Crna GoraSTR. 13

U korak sa EuropomSTR. 15

Svjedok vjereSTR. 24

Simbol Boke KotorskeSTR. 41

2

3

1100.. OOBBLLJJEETTNNIICCAA RRAADDAA HHRRVVAATTSSKKOOGGAA GGRRAAĐĐAANNSSKKOOGG DDRRUUŠŠTTVVAACCRRNNEE GGOORREE II GGRRAADDNNJJEE MMOOSSTTOOVVAA PPOOVVJJEERREENNJJAA,, SSUURRAADDNNJJEE II

PPRRIIJJAATTEELLJJSSTTVVAA IIZZMMEEĐĐUU CCRRNNEE GGOORREE II HHRRVVAATTSSKKEE

Mali-velikijUBilEj

Osnivači Društva

4

Piše:Tripo SCHUBERT

Nakon 1997., kada ak-tualna crnogorskavlast napušta «beo-

gradski kurs», i svoj brodokreće ka zapadu i susjed-noj Hrvatskoj, Hrvati Bokeorganiziraju se i kroz insti-tucije sustava, rade na oču-vanju identiteta i poveziva-nju pokidanih mostova dvijudržava.

Jedna grupa istomišljenikaiz Tivta i Kotora pokreće inici-jativu o formiranju udruge shrvatskim predznakom.

Zoran Nikolić i Slavko Maro-vić, potaknuti iskustvom Hr-vata Vojvodine, odlučili suformirati hrvatsko nacionalnoVijeće. (Slika Slavka i Zora-na.) Tijekom 1999. godinezainteresirali su još neke po-jedince – Ivana Ilića i Borisa

Lancerotija iz Tivta te AntonaDendera, Vedrana Miloševića,Davora Biskupovića i TripuSchuberta iz Kotora. Sastajuse tajno po kućama ili u kan-celariji Marovića u DomuGracije Petkovića u Tivtu.Radilo se na koncipiranjuprogramskih načela budućegustrojstva Vijeća, konačnomnazivu Udruge, kadrovskimrješenjima i dr.

Dom čuvenog svećenika iintelektualca don BrankaSbutege na Sv. Stasiji postajemjesto razmjene mišljenja ikoncipiranja budućeg ustroj-stva udruge. „Mi smo je svje-sno i namjerno nazvali HR-VATSKO GRAĐANSKO DRU-ŠTVO CRNE GORE, jer vjeru-jemo da Crna Gora ima svojživot u kojemu želimo sudje-lovati kao djelotvorni, kon-struktivni i pozitivni članovidruštva, opće dobrobiti i vla-

stite koristi. Ne afirmiramo,ne konstituiramo i ne proda-jemo nikakve pseudomegalo-manske, nacionalno-političkeprojekte. Naprotiv, osjećamose na tragu onoga što se kodvećih i iskusnijih već desilo.Želimo biti u respektu pre-poznati, u miru prihvaćeni, usuradnji kooptirani i u kon-tekstu toga procesa vidimosebe, zato smo građansko, ane podaničko.“ – poručio jedon Branko.

Ove su odrednice ugrađenei u Statut Društva, kao i prin-cip da članom Društva možebiti onaj tko prihvaća statu-tarne principe, bez obzira navjeru, naciju ili političkuopredijeljenost.

Zakazana je osnivačkaSkupština 23.6.2001. godineu prostorijama Općine Kotor,kojoj je prisustvovao 21 član.Usvojeni su simboli Društva

„Neka ovaj Dan budekamen temeljac na kojemćemo graditi novekomunikacijske mostoveizmeđu Hrvata Crne Gorei svih drugih njenihgrađana, kao i izmeđugrađana dvije susjednerepublike, Crne Gore iHrvatske. Želimo da timmostom promiču ideje,akcije, radni susreti, aiznad svega doživljajčovještva i iskrenogprijateljstva, bez kojih sesvaki ljudski naporpretvara u besplodnupustinju“, poruka je prvegodišnje SkupštineDruštva.

5

(grb, zastava, članska karta,memorandum), urađeni suakti Društva (Statut, osniva-čki akt i spisak potpisnika),tako da se Udruga mogla regi-strirati prema Zakonu o ne-vladinim organizacijama CrneGore.

Formiran je Izvršni odbor odsedam članova (Zoran Niko-lić, Slavko Marović, Kiko Ma-tijević iz Tivta, Ljerka Dragi-ćević iz Budve i Nikola Čućić,Vedran Milošević i TripoSchubert iz Kotora, koji jepripremio sve neophodno zazakazivanje redovne Skupšti-ne Društva. Za predsjednikaje izabran Tripo Schubert. Ot-voren je bankovni račun, pre-tinac u pošti, pronađen jeprostor za rad Društva, ura-đen je grb, memorandum,barjak, članske karte, pri-stupnice, zaposlen je admini-strativni radnik, obavljena

prezentacija Društva putempisanih i elektronskih medija,obavljeni su razgovori na lo-kalnoj razini u općinama Ko-tor i Tivat, kao i razgovori nadržavnoj razini kod predsjed-nika Vlade i Države, te u ko-torskom Ordinarijatu kod Bi-skupa, generalnog konzulaRepublike Hrvatske u Kotorui u Veleposlanstvu u Beogra-du.

Posjetili su se svi veći grado-vi i županije u Hrvatskoj (Du-brovnik, Split, Rijeka i Za-greb, Dubrovačko-neretvan-ska, Splitsko-dalmatinska iPrimorsko-goranska župani-ja), te sljedeće institucije: Mi-nistarstvo vanjskih poslova,Ministarstvo kulture, Mini-starstvo obrazovanja i športa,Hrvatska matica iseljenika,Gospodarska komora, Hrvat-ska radiotelevizija, Naciona-lna zajednica Crnogoraca Hr-

vatske u Rijeci i Zagrebu, Hr-vatska bratovština Bokeljskemornarice 809.

Sve je bilo spremno za zaka-zivanje I godišnje skupštineDruštva, koja je održana15.12.2001. godine u Kotoru.Do njenog održavanja učla-njeno je 603 člana, a predsje-davao joj je Anton Dender.

„Pred Hrvatskim građan-skim društvom Crne Gore ubudućnosti, koja je već poče-la, stoji velika odgovornost izadaci koje neće biti mogućeriješiti bez zajedničkog uče-šća svih Hrvata u Crnoj Gori,odnosno podrške istih. Potre-bno je istrgnuti iz zaboravasve ličnosti, događaje i običa-je, koji su sistematski brisaniiz kolektivne memorije hrvat-skog naroda u drugoj polovini20. stoljeća na našim prosto-rima. Sigurni smo da Hrvati uCrnoj Gori, u zajednici sa oni-ma koji su se iselili sa ovihprostora u posljednjih 80 go-dina, odnosno njihovim na-sljednicima, mogu vratiti me-moriju da su naši preci vjeko-vima stvarali ono što se zovekulturno blago. Sve to je bilomoguće jer su uvijek bilispremni otploviti dalje, da biupoznali više, znajući da sa-mo čovjek širokih vidika i ve-likog znanja može cijeniti slo-bodu i prava svakog čovjeka.Upravo ono za što će se boritiHrvatsko građansko društvoje da Hrvati, a i sve druge ma-njine na ovim prostorima, do-biju punu slobodu da iskažu,razviju i sačuvaju svoj etni-čki, kulturni i vjerski identi-tet.“ – istaknuto je u izlaganjupredsjednika Schuberta.

Na kraju uvodnog izlaganja,predsjednik Tripo Schubert jeporučio:

„Neka ovaj Dan bude kamentemeljac na kojem ćemo gra-diti nove komunikacijske mo-stove između Hrvata CrneGore i svih drugih njenih gra-đana, kao i između građanadvije susjedne republike, Cr-

Posjeta djece Crne GoreDubrovniku

6

ne Gore i Hrvatske. Želimo dase tim mostom promiču ideje,akcije, radni susreti, a iznadsvega doživljaj čovještva iiskrenog prijateljstva, bez ko-jih se svaki ljudski naporpretvara u besplodnu pusti-nju“.

Uspostavljen je prvi Upravniodbor u sastavu: Tripo Schu-bert – predsjednik, Dario Mu-sić – tajnik, Edita Starović,Vedran Milošević, Petar Jano-vić, Ljerka Dragičević, SlavkoMarović, Zoran Nikolić, Sel-ma Krstović, Nada Marković,Jakša Andrić, članovi.

Tako je počelo, a daljnja seaktivnost odvijala u nekolikoosnovnih pravaca:

Na planu proširivanja Dru-štva formirane su podružniceu Kotoru, Tivtu, Baru, Podgo-rici i Herceg Novom s povjere-nicima u svim mjestima, kao

i Povjerenstvo za Hrvatsku,najprije u Zagrebu, zatim uDubrovniku, tako da danasDruštvo broji preko 1500 čla-

nova. Na planu informirano-sti pokrenuto je prvo i jedino,do danas, pisano glasilo Hr-vata Crne Gore Hrvatski glas-

Ljetovanje djece u Zagrebu

7

nik, izdaje se periodika Boke-ški ljetopis, te se redovnoažurira web stranica. Na pla-nu edukacije mladih organizi-

rana je Dopunska nastava nahrvatskom jeziku, besplatnaljetovanja djece u Zagrebu, ucilju upoznavanja sa zname-nitostima i kulturnom bašti-nom glavnoga grada Hrvat-ske. Formiran je i Klub mla-dih. Formirana je knjižnica sviše od 1000 naslova, a usko-ro će početi s radom i Hrvat-ska čitaonica. Na planu pre-zentacije bogatoga kulturnognaslijeđa Boke kotorske, prijeviše godina HGDCG započeoje projektom Bokeljska priča,koja je ispričana u Zagrebu,Dubrovniku, Rijeci, Omišu iPodgorici. Vrlo je značajna iizdavačka djelatnost Društva,u okviru koje je do danas ti-skano preko 12 naslova, sa-mostalno, ili u suradnji s Na-cionalnom zajednicom Crno-goraca Hrvatske.

Najvažnija aktivnost odvija-

la se u uspostavljanju mosto-va suradnje s područjima Hr-vatske. Hrvatsko građanskodruštvo Crne Gore prepozna-lo je sebe u aktivnostimauspostavljanja pokidanih ve-za i kontakata između dvajunaroda i dviju država. Počelose oprezno i s dosta takta,svjesni težine situacije koja jebila opterećena događanjimau proteklom razdoblju. Nara-vno da je u tome pomagalaspremnost i s jedne i drugestrane da se obnove mostovipovjerenja i uspostavi tolikopotreban dijalog.

Najveća manifestacija Dru-štva jeste organiziranje Tje-dna Hrvata iz Crne Gore uZagrebu, 22. – 28. rujna2003. godine, tijekom kojegaje prezentirano bogato kul-turno naslijeđe Boke kotor-ske.

„Vašim ste djelovanjem iz-van granica zemlje izgradilimost suradnje s narodimazemlje u kojoj živite, te je sto-ga nemjerljiv doprinos u raz-vitku i stvaranju bogatog eu-ropskog društva raznoliko-sti.“ – kazao je, između osta-log, predsjednik Stjepan Me-sić, pokrovitelj ove manifesta-cije.

Projektom Bokeljska pričanastavili smo prezentirati kul-turnu baštinu Boke graduOmišu i Rijeci. „Sa velikim ve-seljem dočekujemo Bokeljskupriču, uz pohvale Hrvatima izCrne Gore koji su našli za-nimljiv način da svoju tradici-ju i kulturu predstave Hrvat-skoj i svijetu“ – riječi su do-brodošlice Zlatka Komadine,župana PGZ.

Uspostavljanje kontakata sDubrovačkom regijom bio jenajteži zadatak. Nije bilo la-ko, jer su ožiljci minulih do-gađanja još svježi, ali želja zasuradnjom nadjačala je sverazloge. Najprije je uspostav-ljena suradnja s Dubrovačko-neretvanskom županijom, akasnije i s gradom Dubrovni-

Prvi Upravni odbor

Učesnici Hrvatskih svjetskih igara

8

kom. Za te svoje inicijative

HGDCG dobilo je poštovanjeod strane javnosti, medija,pripadnika ostalih zajednica,kao i diplomata. O tome naj-bolje svjedoči iskustvo Bo-keljske priče 2007. godine,kad je – na opće odobravanje,bez incidenta – Stradunomprvi put pronesen crnogorskibarjak. Ta je gesta prihvaće-na od Dubrovčana, pri čemuje, nesebičnu pomoć pružiloUdruženje dragovoljaca do-movinskog rata, uzimajući nasebe svu odgovornost za tajizuzetan čin prijateljstva. Na-kon toga, sve se nekako lakšeodvijalo.

„Ponosni smo da ste uspr-kos bremenitim vremenimauspjeli sačuvati svoj naciona-lni identitet i njime obogatilisredinu u kojoj živite i djelu-jete“ – poručila je Mira Buco-nić, županica, domaćin ovemanifestacije.

„ Od sveg srca želim da Bo-keljska priča širom otvori vra-

ta nastavku saradnje u obla-sti kulture i umjetnosti izme-đu hrvatskog i crnogorskognaroda i da time pokažemo isebi i drugima da među namapostoji mnogo više onoga štonas spaja, nego što nas raz-dvaja.“ – poručio je PredragSekulić, ministar kulture Cr-ne Gore Godine 2008.HGDCG uključilo se u obilje-žavanje 500. godišnjice rođe-nja Marina Držića, čija obiteljvuče kotorske korijene, su-djelovanjem na centralnojproslavi u Dubrovniku, a za-tim i u Kotoru, uz organizira-nje ambijentalne predstaveDundo Maroje na pijaci sv.Tripuna, u izvođenju HNK-aZagreb, uz pokroviteljstvo Mi-nistarstva kulture Crne Gorei Hrvatske. „Raduje me što seHGDCG uključilo u proslavuGodine Marina Držića, knjiže-vnika, koji je svojim djelomostavio trajan pečat u hrvat-skoj kulturi. Ovakve inicijati-ve najbolji su način zbližava-nja među kulturama i pro-

dubljivanja njihovih čvrstihveza. Koristim i ovu priliku daistaknem konstruktivan do-prinos HGDCG-a na planuintenziviranja kulturne sura-dnje Crne Gore i Hrvatske.“ –tom je prilikom istaknuo pre-mijer Milo Đukanović.

„Organiziranje posjete djecečlanova HGDCG-a i njihovihcrnogorskih prijatelja Dubro-vniku u studenom 2008. bilaje misija dobre volje, historij-ski dan.“ – rekao je crnogor-ski ministar kulture, sporta imedija, Branislav Mićunović,koji je bio na čelu te misije.Posjet je upriličen s ciljemzbližavanja djece dviju su-sjednih država i omogućava-nja druženja, bez opterećenjai hipoteka.

Od iznimnog je značaja bilai dodjela državnog odličja Re-da Danice hrvatske s lentom ilikom Katarine Zrinski dr. sc.Milošu Miloševiću, admiraluBokeljske mornarice.

„Čini mi se osobito važno, apričinjava mi i posebno zado-

Sa promocije prvog brojaGlasnika

9

voljstvo, što ovo odličje dodje-ljujem na inicijativu HGDCG-a,a uz potporu Dubrovačko-ne-retvanske županije, te Udrugedragovoljaca Hrvatske ratnemornarice. To govori kolikosmo daleko došli na planu nor-maliziranja odnosa.“ –istaknuoje predsjednik Mesić prilikomdodjele odličja u Kotoru.

Nakon toga, na inicijativu iprijedlog HGDCG-a, a povo-dom 1200 godina postojanja,predsjednik Republike Hrvat-ske, Stjepan Mesić dodjeljujeBokeljskoj mornarici PoveljuRepublike Hrvatske, dr. Iva-nu Iliću odličje Reda StjepanaRadića, ministru MićunovićuRed Danice hrvatske s likomMarka Marulića, a dr. sc. Ra-domiru Pavićeviću, predsjed-niku Nacionalne zajedniceCrnogoraca Hrvatske, RedDanice hrvatske s likom Ka-tarine Zrinski.

S druge strane, na prijedlogHGDCG-a, predsjednik drža-ve Crne Gore, Filip Vujanović,dodjeljuje Bokeljskoj morna-

rici, visoko državno odličje -Orden crnogorske zastavedrugog stupnja.

Za svoj rad, Hrvatsko gra-đansko društvo Crne Goredobilo je najveće priznanjeopćine Kotor, nagradu 21.novembar.

„Od svog osnivanja, ovoDruštvo bazira svoj rad na ši-renju kulture, povijesne, hu-manitarne i druge aktivnostite suradnje među ljudima,bez obzira na nacionalnu ilivjersku pripadnost. Ljudi kojisu na tome radili imali su vi-ziju i znali su kako približitirazdvojeno do mjere normalnekomunikacije, a neposrednodo pune srdačnosti i prijatelj-stva.“ – stoji, između ostalog,u obrazloženju Žirija za dodje-lu Nagrade.

HGDCG značajno je sudjelo-valo u procesu stjecanja ne-ovisnosti te demokratizacijiCrne Gore, istodobno stvara-jući okolnosti za prevladava-nje ratnih trauma u odnosimahrvatskog i crnogorskog naro-

da. Svojim upornim i ustraj-nim djelovanjem te iskrenimnastojanjem u suradnji s Na-cionalnom zajednicom Crno-goraca Hrvatske, potpomo-gnuti od Dubrovačko-neret-vanske županije, hrvatskihdragovoljaca Domovinskog ra-ta te drugih istaknutih iuglednih pojedinaca s objestrane granice, stvorili suokvir za dobrosusjedske od-nose između, njima, dviju naj-važnijih zemalja, Hrvatske iCrne Gore. Ti odnosi su naopće zadovoljstvo danas jakodobri s tendencijom trajnoguspona, što se priznaje u poli-tici i javnosti obiju zemalja, alii u diplomatskim krugovimakoji te odnose ističu kao pri-mjer kako se može nadrastiuskogrudnost, nezdravi rivali-tet, netrpeljivost i agresivnost.

Danas Društvo, njegovičelnici i članstvo, uživajunesumnjivo poštovanje iuvažavanje, kao i prijeke po-glede onih s drugim planovi-ma.

Prvi čas nastave na Hrvatskom jeziku

10

Priredio:Dario MUSIĆ

Što je kameni „hrvatski pleter ? Postoji li ta-kav uopće ili je pleter-pleter? Naime pleter jegeometrijski ukras koji nastaje prepletanjemvrpca (prutova). Među prve primjerke s plete-nim uresom uklesanim u kamen ubrajaju senatpisi knezova Branimira i Muncimira iz 11stoljeća!

Ovisno o broju vrpca ili prutova , pleter mo-že biti dvopruti ili tropruti, a često je kombini-ran i sa životinjskim i biljnim motivima. Upredromaničko i romaničko doba (od 9.do 11.stoljeća), pleterom su ukrašavani gotovo svidijelovi starohrvatskih crkava – arhitravi, ci-boriji, pluteji, okviri okana i vrata, zabati i cr-kveni namještaj, objašnjava u ogledu „Povijest

uklesana u kamenu“ mr. Željko Krnčević u re-viji „EC“. Najljepši primjerci nalaze se u crkva-ma u Biskupiji i Uzdolju pokraj Knina, uŽdrapnju i Žažviću pokraj Bribira, u Rižincimakod Solina, te u Splitu i Zadru. Primajući no-vu vjeru, Hrvati su u novoj postojbini gradilicrkve i baštinili način ukrašavanja crkvenognamještaja od kamena . Naime Hrvati su pri-mali kršćanstvo upravo u vrijeme širenja mo-ći franačkog kralja Karla Velikog (742-814),

kada je ukrašavanje pleternom ornamentikombilo rasprostranjeno u mnogim krajevima nje-gova kraljevstva . Dugujemo li „hrvatski ple-ter“ Velikom Karlu ? Kako bilo da bilo , u Mu-zeju hrvatskih arheoloških spomenika u Spli-tu rekonstruirane su i izložene najljepše ka-mene izrađevine urešene pleterom što namdaje za pravo govoriti o „hrvatskom pleteru“,ma što to onda značilo (HINA 2002.. Vije-sti181.)

Hrvatski pleter je geometrijski ukras nepro-cjenjive vrijednosti. U njemu se vidi harmoni-ja , složenost i zamršenost života. Svojom ma-gičnom ljepotom ostavlja dojam elegancije itajnovitost vijuganja . Statičan je ali izazivaaktivni odnos prema njemu. On tjera proma-trača da prati linije i analizira njihove puta-nje.Te putanje izviru, krivudaju i poniru. U

pravilu se ponavljaju. Lako se produžujui spajaju sa drugim geometrijskim likovi-ma , biljnim motivima,životinjskim iljudskim figurama. Često se javljaju i ne-pravilnosti koje sa svojim lomovima iprekidima potiču na akciju mijenjanjastanja.

Hrvatski pleterPleter je nerazdvojni pratilac hrvatske

povijesti. Javlja se u raznim oblicima nagrađevinskim objektima , umjetninama,namještaju, suvenirima, odjeći, i pred-metima za svakodnevnu upotrebu. Kori-sti se i kao zaštitni znak na mnogim hr-vatskim proizvodima. Ponekad ga koristei drugi narodi ... Simpatično ali neobi-čno.

Hrvatski pleter je prepoznatljivi diokulture, umjetnosti, tradicije i običajahrvatskog naroda. Nenametljivo popu-

njava prostor, kao da hoće reći : „ I ja sam tu!Dali znate moje ime?“ Uvijek je tamo gdje imaHrvata. Kada je sam dostojno predstavlja hr-vatski brand i priča o jednom malom narodu.

Iz riječ pleter izvire nježnost, ljepota, harmo-nija, dinamika, složenost, snaga i zdrav duh.Zato sa pravom za tu riječ možemo reći i da jeljekovita. U najtežim situacijama dovoljno jeizgovoriti riječ „pleter“ pa da se osjećamo dru-gačije... Probajte to. (Krunomir Dvorski)

HHRRVVAATTSSKKII PPLLEETTEERR

Povijest uklesana u kamenu

11

� Održana osnivačka skupština HGDCG -au Kotoru, 23. 6. 2001.� Održana prva redovna godišnja skupština

HGD CG-a u Kotoru, 15. 12. 2001.� Prvi božićni koncert uz sudjelovanje zbora

„Splitskih liječnika pjevača“ održan je u kate-drali Sv. Tripuna, 16. 12. 2001., i tako svakegodine s drugim sudionicima� Prvo gostovanje vis-a „Trio gušt“ u Koto-

ru i Tivtu, 18. – 19. 1. 2002.� Prvi susret gospodarstvenika i turističkih

organizacija crnogorskog primorja i dubroba-čke regije, 9. 2. 2002.� Prvi idejni skup o formiranju političke

stranke i Hrvatskoga nacionalnog vijeća, 2. 4.2002.� Povodom Uskršnjih blagdana, prvi dolazak

ekipe HRT-a i klape „Raguza“ za snimanjeemisije „Bokeljska balada“, 6. 4. 2002.� Prvi organizirani upis srednjoškolaca iz

Tivta i Kotora na hrvatskim sveučilištima, tra-vanj 2002.� Prvi susreti znanstvenika iz Hrvatske i Cr-

ne Gore na temu „Prekogranična suradnja dal-macije i boke, 23. 10. 2002.� Usvajanje elaborata o tiskanju časopisa

„Hrvatski glasnik“, 14. 11. 2002. za Glavnogurednika postavljen Tomislav Grgurević novi-nar i publicista.� Donesena odluka o osnivanju povjerensta-

va HGD CG-a u gradovima Crne Gore i u Hr-vatskoj – u Zagrebu, 14. 11. 2002.� U Baru održan inicijativni skup za osniva-

nje podružnice HGD CG-a, 16. 1. 2003.� Usvojena programska koncepcija tiskanja

periodike „Bokeški ljetopis“, 5. 2. 2003.� Obnovljena tradicionalna manifestacija

„Tripundanska večer“ u restoranu „Ellas“ uDobroti, 8. 2. 2003., nakon toga organiziranasvake godine � Izišao iz tiska prvi broj „Hrvatski glasnik“,

u 1200 primjeraka, 7. 2. 2003.� Posredstvom HGD CG-a, u Kotoru je ot-

voreno predstavništvo Hrvatske gospodarskekomore, 10. 2. 2003.� U Kotoru formiran prvi inicijativni odbor

za formiranje političke stranke s Predsjedni-kom Boškom Grgurevićem, 17. 3. 2003., a 18.3. 2003. održan je zajednički sastanak s pred-stavnicima iz Tivta.� U Podgorici osnovana podružnica, 23. 3.

2003.� Prva godina humanitarne akcije „Pomoć

starim i iznemoglim osobama“ – pelene zaodrasle i patronažna služba, i tako redom 5 go-dina.� Osnovano povjerenstvo HGD CG - a u Za-

grebu, 13. 6. 2003. na čelu s Lukom Ciko� Započet projekt „ Ljetovanje djece u Za-

grebu“, 23. 6. – 2. 7. 2003., u suradnji gra-da Zagreba i TZ grada Zagreba, i tako redom6 godina.� Izašla iz tiska prva knjiga izdavačke dje-

latnosti HGD CG-a, u zajednici s NZCH - om –“Život i djelo Vladislava Brajkovića“� Prvi put hrvati iz Crne Gore na tjednu ma-

njina u Zagrebu 22. – 28. 9. 2003. u organi-zaciji HGD CG - a, predstavili kulturno nasli-jeđe Hrvata Boke kotorske, uz sudjelovanjepreko 100 sudionika.� Osnovana podružnica HGD CG u Baru,

17. 10. 2003. � Osnovana podružnica HGDCG u Kotoru,

16. 1. 2004.� Uspostavljena web stranica društva 5. 2.

2004.� Započeto vaninstitucionalno učenje hrvat-

skog jezika realizacijom projekta HGD CG„Učimo hrvatski“. Prvi sat održan u Kotoru iTivtu 18. 09. 2004. pod vođstvom hrvatskeprofesorice Maje Širole � Započeta suradnja grada Omiša i HGD CG

- a , 17. – 19. 9. 2004.� Održani „Dani Zagreba u Boki“, 5. – 6.

11. 2004., u organizaciji HGD CG-a� Osnovana podružnica HGD CG u Tivtu,

27. 12. 2004.� Izašla iz tiska druga knjiga o životu i dje-

lu Vladislava Brajkovića, 21. 01. 2005.� Izašla iz tiska knjiga „Hrvati u Crnoj Go-

ri“, 30. 1. 2005.� Prvi put nakon rata u okruženju, na vanj-

skoj proslavi Sv. Tripuna nosio se barjak HGDCG - a� Prezentiran projekt HRT - a „Hrvatska pri-

ča u zaljevu svetaca“, 5. 3. 2005. � Donatorski koncert u Splitu pod nazivom

„Sveti Duje grada Splita Hrvatima cilog svita“za nabavku instrumenata za obnovu mando-linskog društva 9. 5. 2005.� HGD CG član pokreta za nezavisnu Crnu

Goru, 10. 6. 2005.

ZNAČAjNE MANiFESTACijE OD 2001. DO 2011. GODiNE

12

� Izašla iz tiska knjiga „Boka kotorska upjesmi, slici i sjećanju“, 12. 7. 2005.� Izdavačka djelatnost Društva na izložbi

knjiga „Interliber“ u Zagrebu od 8. – 12. 11.2005. � Izašla iz tiska knjiga „Perast još živi“, 12.

11. 2005.� Održan prvi medicinski skup „Suvreme-

na dijagnostika i terapija šećerne bolesti“,25. 11. 2005.� Izvršena profesionalizacija uredništva

„Hrvatskog glasnika“, i za Glavnog urednikapostavljena Tamara Popović, 5. 4. 2006.� Nakon tri godine od inicijativne akcije dru-

štva za prijem signala HRT - a, prvi program jepostao dostupan građanstvu, 7. 4. 2006.� Članovi HGD CG - a pripremili osnivačke

akte krovne organizacije Hrvata i predložile na-ziv „Dux croatorum“, 1. 3. 2006.� HGD CG bilo je suorganizator znanstve-

nog skupa „Boka Kotorska – jedno od izvori-šta hrvatske pasionske baštine“, 4. – 6. 5.2006.� Izašao iz tiska prvi broj periodike „Boke-

ški ljetopis“, 10. 5. 2006.� HGD CG je postao članom Hrvatskoga

svjetskog kongresa, 19. 5. 2006.� Izašla je iz tiska knjiga „Barani u mleci-

ma“, 16. 6. 2006.� Na sastanku u Zagebu od strane predsta-

vnika HGD CG predloženo održavanje manife-stacije „Dani Zagreba u Podgorici“, 11. – 12. 7.2006.� Izašla je iz tiska knjiga „Odabrane pjesme

i proza Frana Alfirevića“, 23. 7. 2006.� Postavljena je bista Frani Alfireviću na

otoku Gospa od škrpjela, kod Perasta 29. 7.2006.� Održan je medicinski skup „Dr. Karlo Ra-

doničić“ u Kotoru, 4. 11. 2006.� HGD CG je postavilo spomen-ploču o po-

morskoj bitki kod Lepanta 1571. godine , 4. 02.2007� Realiziran projekt „Bokeljska priča“ u

Dubrovniku, 11. – 13. 5. 2007.� Organizirali prvi susret nogometaša vete-

rana Hajduka i Bokelja, 16. 6. 2007.� Organizirana „Bokeljska priča“ u Rijeci,

22. 9. 2007.� HGD CG je suorganizator međunarodno-

ga znanstvenog skupa „Hrvatsko - Crnogorskidodiri – identitet povijesne i kulturne baštinecrnogorskog primorja“� HGD CG dobitnik nagrade 21. novembar� Organizirana „Bokeljska priča“ u Podgo-

rici, 17. 12. 2008.� HGD CG je postao članom Hrvatskoga

svjetskog kongresa, 4. – 7. 3. 2008.

� Organizirana „Bokeljska priča“ u Omišu,16. 5. 2008.� Iz tiska izašla knjiga „Nedosanjana boka“,

22. 5. 2008.� HGD CG inicijator i predlagač dodjele

odličja Republike Hrvatske Milošu Miloševiću,8. 7. 2008.� Organizirali predstavu „Dundo Maroje“ u

produkciji HNK - a Zagreb u Kotoru, 16. 7.2008.� Organizirali prvi regionalni susret uredni-

ka glasila manjinskih naroda u Kotoru, 17. 7.2008.� Organizirali sudjelovanje nastupa folklor-

ne grupe Kotorska vlastela na drugom festiva-lu u Poreču, 11. – 13. 9. 2008.� Organizirali izložbu „Boka nekad i danas“,

21. 11. 2008.� Posjeta djece iz Boke kotorske Dubrovni-

ku povodom obilježavanja 500 god. Marina Dr-žića, 19. 11. 2008.� Izašla iz tiska knjiga „Tin Ujević i Crna

Gora“, 2008.� Osnovan Klub mladih, 21. 2. 2009.� Organizirali posjet sudionika središnjeg

odbora HSK - a Kotoru, 27. 3. 2009.� Predstavljanje kulturnog naslijeđa na iz-

ložbi u Padovi, 10. 5. 2009.� Predstavljanje Društva na Stolačkome

kulturnom proljeću, 29. – 30. 5. 2009.� Izašla iz tiska periodika „Bokeški ljetopis“,

30. 7. 2009.� Izašla iz tiska knjiga „Za ruke se držimo“

2009.� Izašla iz tiska knjiga „Dobrota“ – Povje-

snica bokeljskog pomorstva� Sudjelovanje na međunarodnom sajmu

knjiga „Interliber“ u Zagrebu, 13. – 14. 11.2009.� Predsjednik Mesić dodijelio visoko državno

odličje – Red Stjepana Radića predsjednikuHGD CG - a Ivanu Iliću, 28. 1. 2010.� Otvoren Hrvatski dom u Podgorici. Pro-

storiju dodijelio gradonačelnik Mugoša, 14. 5.2010� Predstavljena je izdavačka djelatnost dru-

štva na V. međunarodnom sajmu knjiga uPodgorici, 7. – 13. 6. 2010.� Sudjelovali na II. Svjetskim hrvatskim

igrama u Zadru, 18. – 23. 7. 2010.� Izašla iz tiska zbirka pjesama „Bokeljka“,

4. 12. 2010� Izašla iz tiska knjiga „Slikom kroz pro-

šlost“, 5. 5. 2011.� Izašla iz tiska knjiga „Pomorstvo Boke ko-

torske na slikama mariniste bazija Ivankovića, � Do 15. 6. 2011. Tiskano 74. broja časopi-

sa „Hrvatski glasnik“

13

Piše:Mr. Vesna VIČEVIĆ

Crnogorski identitet i konti-nuitet države Crne Gore po-čivaju na čvrstim,višeslojnim

i višestoljetnim temeljima, još od XIstoljeća.

Klesani su i riječju Popa Du-kljanina, i «Oktoiha» i riječimaprava i pravde Stege» i «Imovin-skog zakonika », ... i građomčvrstih palata, i ne manje čvr-stim moralnim postulatima čoj-stva i junaštva. Junaštva uzmuku, žuč i krv u osvajanju je-dinog i najvećeg osvojenog i za-držanog bogatstva Crne Gore -blaga njene stoljetne slobode!Slobode da bi bili svoji na svo-

me, da bi država opstajala i par-ticipirala na mediteranskom ievropskom miljeu, kako u većosvojenim civilizacijskim tekovi-nama, tako i onim koje su napomolu.

Ideal slobode pratili su nepri-kosnovena pravičnost, cijenje-nje ljudskih vrlina, poštovanjesvojeg jezika,vjere, običaja, pi-

sane riječi narodne i knjiže-vne... i kontinuiranom njiho-vom afirmacijom očuvala se, nesamo svijest o njima, već su topostale trajne vrijednosti ne sa-mo kao istorijska, kulturna iliumjetnička, već kao cjelokupnaidentitetska karakteristika cr-nogorske države i crnogorskognaroda.

VV.. OOBBLLJJEETTNNIICCAA OOBBNNOOVVEE DDRRžžAAVVNNOOSSTTII CCRRNNEE GGOORREE

I u tom dugom istorijskom hodustvarana je i stvorena skladnaviševjerska i višenacionalna CrnaGora, đe je ta raznovrsnost zaistabogatstvo, ne prazna fraza, većčinjenica dokazana u praksi

Milenijumska Crna Gora

14

I sve te iste vrijednosti, istommjerom, poštovane su i koddrugih naroda sa kojima se naistom prostoru, u istim teškimili manje teškim periodima iokolnostima, odvijao, dijelio,zapravo živio život, ili bolje reče-no - razvijao i njegovao suživot.

I u tom dugom istorijskom ho-du stvarana je i stvorena skla-dna viševjerska i višenaciona-lna Crna Gora, đe je ta raz-novrsnost zaista bogatstvo, neprazna fraza, već činjenica do-kazana u praksi.

U teškom periodu zadnje de-cenije XX i početka XXI stoljeća,većina građana Crne Gore, vo-đena pozitivnom energijom tole-rantnosti i saradnje, bezrezer-vno opredijeljena za demokraci-

ju, skladne multietničke i mul-tikonfesionalne odnose, odlu-čna je bila u ostvarenju svojegprava na održavanje referendu-ma kao preduslovu ostvarenjasvoje želje – evropske, nezavisnedržave Crne Gore. I ostvarila gaje.

Veliki je datum u dugoj istori-ji Crne Gore 21.maj 2006., danobnove njene nezavisnosti! Je-dan je od dragulja na njenojstaroj, patiniranoj, ali rasko-šnoj kruni.

Tom ostvarenju izuzetno zna-čajan doprinos dala je i većinamanjinskih naroda Crne Gore.Treba li u ovom časopisu pod-sjećati na doprinos Hrvata CrneGore njenoj nezavisnosti? Mi-

slim da ne treba. Državna stati-stika čuva te brojčane podatke,arhivi izrečene i zapisane rije-či... a ljudi to trajno nose u sr-cu. Nosi u srcu svaki građaninHrvat, kao i svi ostali građanikoji su tog sudbonosnog danarekli onu, tako veliku, ogrom-nu, a tako kratku riječ, od sa-mo dva slova: DA. Da, svojoj dr-žavi Crnoj Gori. Nije bila presu-dno važna tada, a nije presu-dno važna ni sada, nacionalnapripadnost, vjerska pripadnost,partijska pripadnost. Važna jebila tada, sada je važna i vazdaće biti važna – pripadnost CrnojGori. To je naša zajednička do-movina.

Sada je na nama da je, kaosvoji na svome, svi gradimo u

željenom pravcu što bržeg vra-ćanja u Evropu. Jer Crna Goraje, u svom dugom postojanjubila mali, ali ravnopravni člantog evropskog prostora, bila jemali kamenčić, ali sastavni iuvažavani dio velikog evropskogcivilizacijskog mozaika. U sa-vremenom trenutku i znače-nju, na nama je da što prije bu-demo ravnopravni članovi za-jednice evropskih država, da sešto prije maksimalno unaprije-de demokratske vrijednosti, svaljudska prava,... najkraće reče-no: da se prihvate i u praksiprimjenjuju evropski standardiu svim oblastima života. Jasnoje - to ne može, ma koliko to že-ljeli i ma koliki bio broj nas koji

to želimo, biti odmah i sad. Toje proces. Ali da taj proces ubr-zavamo, to možemo, to želimo ito iskreno radimo. Svako u do-menu svoje odgovornosti i spo-sobnosti. I zašto da sebe nepohvalimo: na pragu smoostvarenja i tog velikog cilja. Iuz to, da budemo obavezno iiskreni: mnogo ima još da seuradi, mnogo i grešaka ima,brojnih i raznovrsnih, ali ne utolikoj mjeri da su one praviloponašanja. To su uočeni izuze-ci. To i takvo saznanje i prizna-nje, uz uloženi napor da se gre-ške ne ponavljaju, daju snagu inadu da se sigurno korača na-prijed, ka željenoj Evropi, kojanas, sa svoje strane, budnoanalizira, prati...

I slijedeći veliki datum u na-šoj istoriji, bez dileme, biće da-tum ulaska u Evropsku Zajed-nicu države Crne Gore.

Države, koja se, računajući odnjenog početka, kao Duklja -Zeta - Crna Gora, bliži, s kraćimili dužim prekidima, mileniju-mu postojanja.

Generacija rodjenih 2006.godine, ( i ne samo ona nara-vno) godine obnove nezavisno-sti, biće u prilici da taj mileni-jum 2042. godine na odgovara-jući način i obilježe, u doba ,kada će Crna Gora već navelikobiti ravnopravan član te Evrop-ske Zajednice: datumom velikeTuđemilske bitke iz 1042. godi-ne kada je predstavnik najstari-je, prve crnogorske dinastijeVojislavljevića, knez Vojislav(1018-1043) ostvario velikupobjedu nad Vizantijom i učvr-stio svoju državu Duklju, ili ne-kim drugim značajnim datu-mom od kojeg je protekao mile-nijumski hod.

Starijim pak generacijama,biološkim, neumoljivim zako-nom, to neće biti omogućeno.

To su sve misli koje se nemi-novno nameću na ovaj značaj-ni datum.

Utoliko prije, najljepše željemilenijumskoj Crnoj Gori napetogodišnjicu obnove njenenezavisnosti.

15

PPOODDGGOORRIICCAA DDAANNAASS II SSJJUUTTRRAA

U korak sa EuropomŽivot ovog grada sudbinski je vezan za rijeke i mostove.Oni koji su nekad otišli iz Podgorice vraćaju se u jedanpotpuno izmijenjen grad. Gradovi se prepoznaju i pamtei vole po ljudima i ljepotama koje u sebi nose ivrijednostima koje iz njih zrače

16

Piše: Hamdo KOČAN

Petogodišnjicu sticanjanezavisnsti Podgoricaje dočekala novim grad-

skim sadržajima. Uoči Dananezavisnosti, pušten je usaobraćaj most na Ribnici,najduži most u gradu, čimeje u cjelini završena mini-obilaznica. Ovom savreme-nom bulevarskom saobraćaj-nicom dugačkom 7 kilometa-ra konačno je izmještentranzitni saobraćaj iz centragrada. Istog dana, premijerIgor Lukšić i gradonačelnikMiomir Mugoša, označili supočetak radova na obilazniciGolubovaca kojom se na-stavlja bulevarska saobra-ćajnica koja je nedavno zavr-šena od grada do skretanja

za aerodrom. Time se reali-zuje koncept bulevara, kaoglavnih saobraćajnih arteri-ja, koje razvode saobraćajkroz centar grada, povezuju-ći ga sa periferijom.

Prije par godina Trg Repu-blike pretvoren je u srce gra-da u koje uviru svi podgori-čki tokovi. Prilagođen je vre-menu i novoj arhitektonskojstrukturi sa centralnom fon-tanom koja mami prolaznike.Uz nedavno rekonstruisanugradsku biblioteku i skori za-vršetak lokalnog parlamentanajuže gradsko jezgro dobiti-će svoju potpuniju vizuru.Gotovo definitivno će se oslo-boditi saobraćaja i pretvoritiu pješačku zonu sa više za-nimljivih sadržaja. To očigle-dno više neće biti ona men-hetnski zakvadraćena površi-

na sa administrativnom du-šom, kako bi kazao TeofilPančić, već osunčani grad,kojem tako dobro stoji i spari-na ljeta i blagost južnjačke zi-me, i zato lako ulazi pod ko-žu.

Podgorica je oduvijek bilagrad mostova, od onog naj-starijeg Rimskog na Ribnicikod Sastavaka, preko Veziro-vog mosta, mosta Blaža Jova-novića, poslijeratnog simbolaovog grada čijoj su se veomauspjeloj rekostrukciji pose-bno obradovali stariji Podgo-ričani, Mosta Braće Zlatiča-nin, Krivog mosta, Mosta iz-nad Banje, pa do Union bri-dža i Milenijuma kao i preli-jepih pješačkih mostova, Mo-skovskog i onog koji spajaMalo brdo i Zagorič najupeča-tljivijih znakova današnje

17

Podgorice.Preplavljena šumom krano-

va i dizalica Podgorica je čita-vu deceniju najveće gradilišteu Crnoj Gori koje uspješnopodiže standarde domaćeggraditeljstva. Svi ti mostovi,bulevari, stambeni kvartovi,poslovno-finasijski, obrazo-vno-kulturni, sportski objek-ti, hoteli i šoping centri kojisu građeni posljednjih godinadaju upečatljivu sliku dina-mičnog razvoja grada i ostav-ljaju snažne tragove u njego-vom biću. Suštinske i kultu-rološke promjene nijesu ništamanje. Sve to je samo potvrdada se Podgorica izgrađuje uevropskom duhu i da to višenije onaj grad kojeg smo dojuče poznavali, uz sav trudda sačuva tradiciju i autenti-čni šarm. I savremenici i isto-

18

ričari saglasni su da živimo uvrijeme najvećeg uspona ovo-ga grada, čiji se broj stanovni-ka uvećan sa 14. 300 kolikoih je bilo 1948 godine na187.085 u 2011g., što je goto-vo trećina stanovnika CrneGore.

Život svakog grada čine inaizgled male stvari, poputzelenih pijaca, butika, knjiža-ra, kafića i restorana, malihsportskih terena itd. Većinanjih je nastala u kratkom ro-ku kao što su i nedavno po-

stavljeni spomenici SvetomPetru Cetinjskom, Kralju Ni-koli, Valtazaru Bogišiću, ne-spornim velikanima naše kul-turne, istorijske i političketradicije ali i jedinstvenomAleksandru Puškinu, Vladi-miru Visockom i drugima. Ve-ćinu urbanističko arhitekton-skih promjena pratilo je i od-govarajuće pejzažno uređenjezelenih površina koje se sveviše upotpunjuju fontanamai različitim vrstama medite-ranskog rastinja i opremajunajsavremenijim parkovskimmobilijarom. Park na Krušev-cu ili onaj ispred UniverzitetaCrne Gore, žuborom neobičnointeresantnih fontana, mamevas bar na kratak predah.

U cilju zaštite životne sredi-ne izgrađeni su savremenadeponija i prvi regionalni reci-klažni centar u Crnoj Gorikao i pogon za tretman starihautomobila a rehabilitovanoje posojeće postrojenje za pre-čišćavanje otpadnih voda. Ur-bani način života sve više ka-rakteriše i ruralna područjaPodgorice. Sela su probuđenaiz letargije, ljudi se vraćaju

svojim ognjištima ne samozbog ljepota i mirisa zavičajaveć da bi se bavili poljopri-vrednom proizvodnjom, a po-red koristi imali i mirniji ži-vot. To se posebno osnažuje ugradskim opštinama Tuzi iGolubovci koje značajno arti-kulišu potrebe građana i bržirazvoj ovih područja

Prostorno urbanistički planGlavnog grada, čija je izradau toku, obezbijediće pretpo-stavke za ostvarivanje vizijerazvoja Podgorice za period do2025 godine. U tom pogledu

posebno će biti značajna bu-duća izgradnja autoputevakoji se ukrštaju u glavnomgradu.

Formiranjem industrijske,agroindustrijske i servisno-skladišne zone sa ranžirnomstanicom stvorene su planskepretpostavke za razvoj bizni-

Rukovodstvo grada brzose suočili sa istinom da ži-vot ne može da čeka i da jenajgore ako se problemiostavljaju drugima. Samo-pouzdanje i vlastita poslo-vna filozofija vrijede višeod svake vrline.

Postoji gotovo opšta sa-glasnost da se u poslje-dnjoj deceniji Podgoricanajbrže razvijala i u svemusuštinski promijenila. Di-namiku takvog razvoja nijebilo lako postići ni održati.Zato je okupljen tim sa-radnika oko ideje čija jesuština stvaranje još ljepšei bolje Podgorice u kojoj ni-je bitno, ko je odakle, i ka-da došao, već šta i kolikomože doprinijeti njenomrazvoju.

19

sa. Budućim investitorimanude se brojne pogodnosti,kako bi baš u Podgoricu ulo-žili svoj kapital i u njoj razvilisvoj posao. Upravo u tom ci-lju liberalizovano je izdavanjeu zakup građevinskog zemlji-šta i izdavanje odobrenja zaizgradnju. Eliminisane su iadministrativne prepreke nakoje grad može da utiče i nataj način stimulisala novazapošljavaja.

Pored svestranog preporoda,Podgorica je uspjela da posta-vi temelje festivalima i mani-festacijama i produkuje kul-turne sadržaje tokom čitavegodine kroz koje se afirmisaoveliki broj stvaralaca. MuzejMarka Miljanova na Medunu istalna postavka Gradskogmuzeja uspješno prezentujurazličite kulturne slojeve i vje-kovni suživot ljudi ovog po-dručja. Nastaviće se daljaistraživanja Duklje i Medunakako bi se konzervirali i pre-zentovali ovi arheološki loka-liteti. Podgorica je podnebljeuzbudljivih prirodnih kontra-sta a bogati rezervat Skadar-skog jezera i neponovljivo na-sljeđe narodne arhitekture unjegovoj okolini čekaju na

20

svoju turističku valorizaciju.Stara Varoš, kao gradsko jez-gro visoke ambijentalne vri-jednosti i osoben trag kultur-no istorijskih tokova i urbani-stičkog kolorita, ostala je na-žalost zasad, bez adekvatnezaštite.

Kao grad masovnog sportaali i vrhunskih sportista, po-gotovo nakon rekonstrukcijeCentra Morača, Podgorica jedanas jedna od najznačajnijihdestinacija košarke, rukome-ta i borilačkih sportova u re-gionu. koji čini sve da una-prijedi i obogati sportski duh.Glavni grad je značajno do-prinio stvaranju uslova za radreprezentativnih selekcija,posebno je impresivan fud-balski kamp na Starom aero-domu ali i novi vaterpolo iplivački bazeni. Odabran je i

strateški partner za izgradnjuistočne tribine gradskog sta-diona kako bi se završio ovajnajveći sportski objekat u Cr-noj Gori u kojem će pored po-slovnih sadržaja biti i garažaza 450 automobila.

Brda Gorica i Ljubović ali iTološka i Zlatička šuma, kaolijepo uređene rekreativne zo-ne i očuvani ekološki resursiu popodnevnim satima maso-vno zaposjedaju sve generaci-je Podgoričana. Na šetališnimi biciklističkim stazama, nasportskim poligonima i trimstazamu zahvaljujući kvali-tetnoj rasvjeti oni najupornijiostaju do kasno u noć.

Trenutno se realizuje proje-kat vodosnabdijevanja grad-skih opština Tuzi i Golubovci

koji će uskoro ući u jedinstve-ni sistem vodosnabdijevanjaGlavnog grada. Izvjesno je daće Evropska investiciona ban-ka i Svjetska banka podržatirealizaciju projekta Uređajaza prečišćavanje otpadnih vo-da i drugih projekata u obla-sti zaštite životne sredine.Krajem godine počeće pri-premni radovi za gradnju Do-ma starih. Gradsko pozorištekoje u ovoj godini slavi šezde-

set godina postojanja uskorotreba da dobije svoj krov. Do-godine će početi i rekonstruk-cija i dogradnja ikone podgo-ričkog ugostiteljstva, hotelaCrna Gora, koji će će sa no-vim sadržajima uhvatiti koraksa najprestižnijim brendovi-ma savremenog hotelijerstva.Sve to pokazuje želju da seodrži imidž grada koji privlačiinvestitore. Pogotovu sada,kada je Crna Gora, pred dobi-

...Ležerno, uz smijeh i ža-gor, mladi stupaju podgori-čkim ulicama kao na mod-noj pisti. Hercegovačkomulicom, gradska vreva trajeod jutra do iza ponoći.Osmjesi, druženja i žagor uholovima fakulteta i školau kafićima i zabavama naj-ljepši su znaci raspoznava-nja današnje Podgorice.

21

janje datuma za pregovore zaulazak u Evropsku Uniju.

Sadašnje generacije akterisu promjena koje Podgoricučine sve više kosmopolitiskimgradom evromediteranskogduha čiji su imidž i identitet upravom smislu tek u nastaja-nju. Svjesni da snaga Podgo-rice leži u pokretačkom im-pulsu i energiji mladih ljudisve više se stvara ambijent zanjihovu punu afirmaciju i po-dršku. Zato je veoma važnoda se razvije njihovo osjeća-nje pripadnosti gradu kojemsvaka generacija ostavlja višenego što je naslijedila. Ovo jenjihov grad, bez obzira da lisu im roditelji ovdje došli pri-je stotinu godina, ili juče.

Podgorica, kao i svi velikigradovi naravno, ima i čitavniz problema koji nijesu malii nije ih lako riješiti. Kriza sesvakako odrazila na dinami-ku njihovog rješavanja. Zatograđanima treba govoriti isti-nu i kada ide sve dobro, i ka-da su teškoće. Budućnost sene čeka, već joj se ide u su-sret.

ObljetnicaHrvatskog doma

Hrvatsko građansko društvo ima podružnice u Herceg No-vom, Tivtu, Kotoru, Baru i Podgorici. Grad Podgorica obez-bijedio je prostor za rad Podružnice i 07. svibnja je upriliče-na proslava u povodu obljetnice useljenja u taj prostor. Ujutarnjem programu RTV CG gostovali su prim. dr SvetlanaZeković, predsjednica i Jurica Žarković, član UO Podružni-ce, govoreći o radu i značaju HGD CG i o uvjetima rada unovim prostorijama, ističući zahvalnost gradonačelniku drMiomiru Mugoši.

U popodnevnim satima organiziran je domjenak za mnogo-brojne goste i članove Podružnice. Prijemu je prisustvovala iAna Modun, savjetnica u Veleposlanstvu, Republike Hrvat-ske kao i članovi HGD CG iz Podružnice Bara i Kotora. Upozdravnom govoru dr Zeković je posebno istakla rezultate uproteklom periodu i planove do kraja godine, s napomenomda je prostor opremljen donacijama Grada , Veleposlanstva isufinanciranjem samih članova Podružnice. Prostor je lijep ifunkcionalan koji omogućava druženje, korištenje knjižnice-poklon Matice Hrvatske, organiziranje nastupa manjih glaz-benih grupa, izložbi, sastanaka i promocija. Za ovu prigoduotvorena je izložba , slikarke dr Vesne Oborine, člana Po-družnice, pod nazivom „Razglednice sa Jadrana“. Prisutne jezabavljao glazbeni trio Marka Klepića „Prijatelji“.

Nakon programa i druženja promovirana je i e-mail adre-sa Podružnice

hgd-podgorica@t-com.me

22

Pripremila: Tijana PETROVIĆ

Po Zakonu opravima i slo-bodama na-

cionalnih i etni-čkih manjina uCrnoj Gori, kojije izglasan uvrijeme posto-janja državnezajednice Srbijei Crne Gore, re-

gulirana su pravanacionalnih manjina.

Na osnovi odrednicatog Zakona formiranisu nacionalni savjeti iFond za financiranje

aktivnosti manjinskihzajednica.

Nakon obnove drža-vnosti Crne Gore2006. godine i donoše-nja Ustava, neophodnoje bilo uskladiti sveZakone s Ustavom, pai ovaj.

U međuvremenu jeUstavni sud proglasio

neustavnim članove Zako-na kojima je bio regulirandodatni broj mandata po-slanika i odbornika za pri-padnike nacionalnih ma-njina.

S druge strane, predvi-đenim načinom formiranjanacionalnih savjeta putembiračkih skupština, Savjetisu postali produžena rukapolitičkih stranaka, što jeonemogućavalo demokrat-ski stručno i objektivnovođenje manjinskih Za-jednica.

Osobito je izazivao neza-dovoljstvo propisan načinraspodjele sredstava Fon-da za financiranje progra-ma nacionalnih manjina,prema kojem je raspodjelasredstava vršena na osno-vi postotnog učešća nacio-nalne manjine u strukturistanovništva prema poda-cima posljednjeg popisa.Prilikom posljednje raspo-djele sredstava krajemprošle godine, pokrenutaje velika medijska kampa-

ZZAAKKOONN OO IIZZMMJJEENNAAMMAA II DDOOPPUUNNAAMMAA ZZAAKKOONNAA OO MMAANNJJIINNSSKKIIMMPPRRAAVVIIMMAA II SSLLOOBBOODDAAMMAA UU CCRRNNOOJJ GGOORRII SSTTUUPPIIOO NNAA SSNNAAGGUU

ispravljena nepravda Predloženim izmjenama željelo se,prije svega, regulirati Ustavomzagarantovano pravo na autentičnuzastupljenost manjina u SkupštiniCrne Gore i Skupštinama jedinicalokalne samouprave, način formiranjai funkcioniranja Savjeta i raspodjelusredstava Fonda učinjeti

pravednijom, ugrađujući novekreterije

23

nja nevladina sektora i nekihdržavnih institucija, tražećiponištenje odluke o raspodje-li, do čega, naravno, nije do-šlo, ali je je jasno stavljeno doznanja da se na ovakav načinne mogu dodjeljivati sredstvaiz državnog budžeta.

O svim ovim manjkavostimapisano je u Hrvatskom glasni-ku, tražeći od resornog Mini-starstva da se hitno radi na iz-mjenama i dopunama posto-jećeg zakona.

Kako je u međuvremenu do-šlo do stupanja na snagu Za-kona o izmjenama i dopuna-ma Zakona o pravima i slobo-dama manjina, to je bio povodza razgovor sa SabahudinomDelićem, pomoćnikom Mini-stra manjina Crne Gore.

HG: Što je uvjetovalo dono-šenje Zakona o izmjenama idopunama Zakona o manjin-skim pravima i slobodama?

S.D. Kao što je poznato,Ustavni zakon za sprovođenjeUstava Crne Gore donijet je19. oktobra, a proglašen 22.oktobra 2007. godine - isto-vremeno s Ustavom i stupio jena snagu danom proglašenja.Ustavnim zakonom (tri odred-be) određeni su rokovi zausklađivanje Zakona s Usta-vom. Shodno članu 8 ovog za-kona, određeno je da će se, uroku od tri mjeseca od danastupanja na snagu Ustavnogzakona, uskladiti s Ustavom iZakon o manjinskim pravimai slobodama. Radi obimne za-konodavne aktivnosti Skup-štine na usklađivanju zako-nodavstva s Ustavom i zako-nodavstvom EU, za manji brojzakona, navedenih u članu 7i 8 zakona, rokovi za usklađi-vanje bili su vrlo kratki i ne-realni, pa je Skupština, radilegalnog i legitimnog postupa-nja, izmijenila Ustavni zakon(tri izmjene) i te rokove po-mjerila, određujući ih realnijei primjerenije uslovima i po-trebama u postuku usklađi-vanja.

HG. Zašto je proces usvaja-

nja Zakona tekao prilično du-go?

S.D. Moram istaći da je Mi-nistarstvo za ljudska i ma-njinska prava reagovalo navrijeme, odnosno u predviđe-nom roku uputilo Predlog za-kona o izmjenama i dopuna-ma Zakona o manjinskim pra-vima i slobodama. Predlože-nim izmjenama se željelo, pri-je svega, regulisati Ustavomzagarantovano pravo na au-tentičnu zastupljenost manji-na u Skupštini Crne Gore iskupštinama jedinica lokalnesamouprave. Kao što je poz-nato, Ustavni sud je proglasioneustavnim dva člana Zakonakoja su tretirala ovo pitanje, anaša želja je bila da, s obziromna nova ustavna rješenja, vra-timo u »pravni život« ova dvačlana Zakona. S obzirom na,evo već trogodišnji rad na iz-bornom zakonodavstvu, Mini-starstvo je predložilo, a VladaCrne Gore je, 5. 11. 2009. go-dine, usvojila Predlog zakonao izmjenama i dopunama Za-kona o manjinskim pravima islobodama i uputila Skupštiniradi stavljanja u dalju proce-duru. Skupština Crne Gore jeu martu 2010. godine razma-trala Predlog zakona i, s obzi-rom da nije dobio Ustavompredviđenu većinu (član 91,stav 4), izjašnjavanje o ovomzakonskom tekstu je prolongi-rano. Zakon o izmjenama i do-punama Zakona o manjin-skim pravima i slobodama jedonijet 9. decembra 2010. go-dine, na petoj sjednici drugogredovnog zasijedanja u 2010.godini.

H.G. Koje su osnovne izmje-ne i novine koje zakon donosi?

S.D. Pored usaglašavanja sanovom ustavnom terminologi-jom, Zakon o izmjenama i do-punama Zakona o manjin-skim pravima i slobodama sa-drži odredbu kojom je utvrđe-no da će se autentična zastu-pljenost manjina u SkupštiniCrne Gore i skupštinama jedi-nica lokalne samouprave u

kojima manjine čine znatandio stanovništva obezbijeditiprimjenom principa afirmativ-ne akcije, u skladu sa izbor-nim zakonodavstvom. Takođe,ovim izmjenama i dopunamase preciznije definiše sastavsavjeta, kao i način izbora čla-nova savjeta manjina. Defini-san je nadzor nad zakonitošćurada savjeta i obaveza savjetada o svom radu i finansijskomposlovanju podnose, najma-nje jedanput godišnje, izvje-štaj Ministarstvu i nadležnomradnom tijelu Skupštine.

U dijelu raspodjele sredstavaiz Fonda za manjine izbrisanaje ranija odrednica po kojoj susredstva raspoređivana naosnovi postotnog učešća ma-njine u ukupnom stanovni-štvu, prema rezultatima po-sljednjeg popisa. Ovim izmje-nama je ostavljeno pravoupravljačkim organima Fondada dijele sredstva za zaštitu,unapređenje i razvoj pravamanjina, na osnovi svojeodluke, poštujući nekolikoosnovnih kriterija:

- doprinosa koji projekt težiočuvanju i razvoju naciona-lnog, kulturnog, vjerskog, je-zičnog i etničkog identiteta;

- kompatibilnosti projekta sastrateškim dokumentima Vla-de;

- transparentnosti i moguć-nosti kontrole realizacije pro-jekta;

- kredibiliteta podnositeljaprojekta.

Također, definirano je da„pravo učešća na javnom kon-kursu za raspodjelu sredstavaiz stava 2 alineja 2 ovog članaimaju nevladine organizacije idruga pravna i fizička lica čijesu djelatnosti, odnosno aktiv-nosti usmjerene na očuvanje irazvoj nacionalnih, odnosnoetničkih posebnosti manjin-skih naroda ili drugih manjin-skih nacionalnih zajednica injihovih pripadnika u oblastinacionalnog, etničkog, kultur-nog, jezičkog i vjerskog identi-teta”.

24

BBEEAATTIIFFIIKKAACCIIJJAA PPAAPPEE IIVVAANNAA PPAAVVLLAA IIII..

Svjedok vjereVjera je dar Božji. Taj dar se čuva isključivo molitvom, anavješćuje svjedočanstvom. Ivan Pavao II bio je čovjekmolitve, vjere i svjedočanstva

25

mons. dr. Andrija KOPILOVIĆ

Ima događaja kojima sepečati povijest. Neki odtih događaja su tako sna-

žni da čak iskorače iz povije-sti. Ima ljudi koji svojim živo-tom opečate svoju epohu i to-liko zaduže povijest da ih se niu kojoj ideologiji i promjeni nemože zaobići, kao osobe kojesu doprinijele svojim radombitno obogaćenje čovječan-stva. Svi se nalazimo pod du-bo kim dojmom beatifikacijepape Ivana Pavla II, koja sedogodila 1. svibnja ove godine.Nebrojeno mnoštvo vjernikaod kojih veliki dio nije mogaoprići mjestu beatifikacije, ipakje doživjelo jedan nadpovijesnidoga đaj, jednu nadzemaljskuprisutnost: ponovno IvanaPavla II.

BLAŽENIKMalo je slučajeva kada orga-

nizatori tako velikih skupovaupozoravaju ljude da, ako jemoguće, izbjegnu prisustvova-

ti takvom doga đaju. Rim ne bimogao primiti sve one koji sunamjeravali tih dana biti nabeatifikaciji. U svojoj homiliji

“Odobravam da se Papa Ivan Pavao II odsad naziva bla-ženim i da se može slaviti njegov blagdan svake godine22. listopada”, rekao je Benedikt XVI ispred milijun oku-pljenih, a lijes s tijelom novog blaženika krenuo je premabazilici sv. Petra, gdje će biti izložen pred glavnim olta-rom sve dok ga vjernici budu htjeli obilaziti. Nakon toga,njegovo tijelo neće biti vraćeno u grob u kriptu bazilike,nego će biti položeno ispod oltara svetog Sebastijana, sdesne strane bazilike, odmah do Michelangelove skulptu-re Pietà.

Moći s krvlju novog blaženika nosila je Papina dugogo-dišnja pomoćnica, a uz nju je bila sestra Marie Simon-Pierre koja je, prema tvrdnjama Katoličke crkve, čudesnoozdravila od Parkinsonove bolesti zagovorom Pape IvanaPavla II.

Ivan Pavao beatificiran je prvu nedjelju poslije Uskrsa, u“bijelu nedjelju”, koju je on sam proglasio blagdanomBožjeg milosrđa.

Među 16 predsjednika država, svečanosti je nazočio ipredsjednik Crne Gore Filip Vujanović, zajedno s mini-strom kulture, Branislavom Mićunovićem.

26

Benedikt XVI je otprilike po-čeo ovako: Prije šest godinaokupilo se ogromno mnoštvona ovome trgu i bili smo svižalosni jer nas je napustio ve-liki papa Ivan Pavao II. Oči sunam bile orošene suzama iostali smo osiromašeni. Da-nas smo ponov no na istu ne-djelju okupljeni na istom trgu,ganuti što nam se Ivan PavaoII vratio kao blaženik. On jeponovno prisutan i kao da gagledamo na onome prozoru skojega je toliko puta govorio,blagoslivljao, da nas ponovnoblagoslivlja i da nam govori.Ovoga puta ga molimo da naszagovara i da nas blagosliv ljanebeskim blagoslovom. Ivan

Pavao II. je blaženik Katoličkecrkve. Nakon više od tisućugodina dogodilo se prvi put daje neposredni nasljednik svo-ga prethodnika upisao u redblaženika Katoličke crkve.Ovaj se put doslovno obistini-la poslovica: Vox populi, voxDei – Riječ naroda, riječ Božja.Otkada je umro, u prosjeku jedvadeset tisuća ljudi dnevnoposjećivalo njegov grob. Sadaje premješten u Vatikanskubaziliku i kolona se produžila,postala je još brojnija. Čovjek

se ne može oteti dojmu da sesam Bog poslužio ovim jedin-stvenim čovjekom da nam po-ruči nešto vrlo važno za naševrijeme.

TEŠKA VREMENAKada razmišljam o crkvenoj

povijesti, onda su samo prvastoljeća kršćanstva bila ureše-na

velikim papama, od kojih jevećina upisana u red svetacaKatoličke crkve. U srednjem jevijeku jedva koji Petrov na-sljednik zasjao sjajem sveto-sti. U novije vrijeme, već dvastoljeća na Petrovu stolicuBog poziva velike pastire. Odnjih su već sveti Pio X, a bla-ženici Pio IX, Ivan XXIII i, evo

sada, Ivan Pavao II. To je znakda su i naša vremena takoznačajna i poslanjem Crkvebremenita kao prva stoljećakršćanstva. Je li i tako teška?Patnički život Ivana Pavla II.govori u prilog tome. Da, našavremena su odgovorna, bre-menita i teška za Crkvu. Što jeonda snažna poruka pontifi-kata Ivana Pavla II.? Bio samganut kada sam na bdijenjuuoči proglašenja gledao Euro-viziju. Među mnogim svjedoci-

ma njegova života progovorioje i sadašnji krakovski nadbi-skup, kardinal Stanislav, kojije bio papin tajnik dvanaestgodina u Krakovu, a dvadeseti šest godina u Vatikanu.Istaknuo je dvije značajke ko-je su ga se najviše dojmile.Još u vrijeme školovanja, kadmu je bio profesor, spominjekako je na svakoj pauzi izme-đu satova odla zio, ne u zbor-nicu, nego u crkvu. Sve stu-dente se dojmila ta molitvenadimenzija njihova profesora.Kada je postao nadbiskupom,započeo je dan s molitvom utri sata u zoru i do sedam sa-ti, kada je misio. Često je mo-lio prostrt na zemlju. U teškovrijeme komunizma i progo na,važnije dokumente pisao je ukapeli. Kada je došao u Vati-kan, nastavio je isti bogatimolitveni život. Kada je obolio,možda je nešto skratio, osobi-to u načinu molitve, ali je dne-vno najviše vremena molio. Tosvjedoči i Benedikt XVI, da jeu životu osjećao najviše njego-vu (Papinu) podršku u molitvi.Dakle, prvu dimenziju koju jeistaknuo u svjedočan stvu taj-nik: bio je čovjek molitve i čvr-ste vjere da ono što moli vje-ruje i što vjeruje svjedoči. Kaodruga oznaka koju je tu večerkardinal Stanislav izdvojio,jest dimenzija prijateljstva.„Bio mi je divan prijatelj. Voliome je i nikada nije podigao tonna čovjeka. Jednom riječju,bio je ljubitelj ljudi – ljudimaprijatelj.“ To su, čini se, naj-bolje osjetili mladi. Zato je tajpapa, i mlad i star, i zdrav ibolestan, volio i bio voljen. Tosu mladi – jer su mladi – osje-ti li. To je svjedočila i ova bea-tifikacija. Kratak je ovaj izvje-štaj da bih išta mogao završi-ti, ali je poruka jasna: Vjera jedar Božji. Taj dar se čuvaisključivo molitvom, a navje-šćuje svjedočanstvom. IvanPavao II. bio je čovjek molitve,vjere i svjedočanstva. Sada jezago vornik suvremenog čovje-ka koji je u tjeskobi vjere.

27

Priredio: Dario MUSIĆ

Papa Benedikt XVI na poče-tku svog prvog pastoralnog po-hoda Hrvatskoj izjavio je nadolasku u zagrebačku zračnuluku Pleso da u Hrvatsku do-lazi s velikom radošću “kaohodočasnik u ime Isusa Kri-sta”.

“Srdačno pozdravljam ljub-ljenu hrvatsku zemlju i, kaonasljednik apostola Petra, veli-kim zagrljajem grlim sve njezi-ne stanovnike“, rekao je pogla-var Katoličke crkve, nakon štomu je riječi dobrodošlice upu-tio predsjednik Republike IvoJosipović. Pozdravio časnubraću u biskupstvu, predsta-vnike vlasti i predsjednika Jo-sipovića kojem je izrazio naj-bolje želje za visoku dužnostkoja mu je povjerena, kao i zamir i za napredak cijele zem-lje.”U ovome se času želim pri-sjetiti triju pastoralnih posjetamog ljubljenog prethodnika,blaženoga Ivana Pavla II, Hr-vatskoj te zahvaliti Gospodinuza dugu povijest vjernosti kojapovezuje vašu zemlju sa Sve-tom Stolicom”, rekao je papa.Podsjetio kako je riječ o više odtrinaest stoljeća snažnih i po-sebnih veza, prokušanih i uč-vršćenih u ponekad teškim ibolnim okolnostima.”Ta je po-vijest rječiti dokaz ljubavi va-šega naroda prema Evanđeljui prema Crkvi. Od samih poče-taka, vaš narod pripada Euro-pi te joj, na poseban način, da-je doprinos u duhovnim i mo-ralnim vrijednostima, koje sukroz stoljeća oblikovale sva-kodnevni život kao i osobni i

nacionalni identitet njezinedjece”, kazao je Sveti Otac napočetku svog dvodnevnog pa-storalnog pohoda Hrvatskojpod geslom “Zajedno u Kri-stu”.

Prvog dana papinog boravkau Hrvatskom narodnom kaza-lištu nešto poslije 18 sati upri-ličen je susret pape Benedik-ta XVI s predstavnicima hrvat-skog javnog i vjerskog života.Među 700-tinjak predstavnikacivilnog i političkog života, kul-ture, znanosti, poduzetništvate članova diplomatskog zborau Hrvatskoj, susretu s papomprisustvuje cijeli državni vrh -predsjednik države Ivo Josipo-vić, predsjednik Hrvatskog sa-bora Luka Bebića i predsjedni-ca Vlade Jadranka Kosor. Upratnji Svetog.oca bili su za-grebački nadbiskup kardinalJosip Bozanić i državni tajnikSvete stolice Tarcisio Bertone.

Na susret - bdjenje s mladi-ma , koji je okupilo 40 tisućaoduševljene hrvatske katoličkemladeži, popraćen usklicima“Papa mi te volimo” pa-pa Benedikt XVI stigao je naTrg bana Josipa Jelačića oko19.30 sati. Susret sa SvetimOcem pod zaštitom i zagovo-rom Majke Božje od Kamenitih

vrata. Molitveno bdijenje smladima i euharistijsko kla-njanje bilo je molitveno slavljekoje polazi od Službe Božje ri-ječi na koju se nadovezujusvjedočanstva mladih i nago-vor Svetoga Oca, da bi prera-slo u klanjanje pred PresvetimOltarskim Sakramentom i ušutnju, koja je unutarnja riječi zaziv.

Sveti je Otac poručio mladi-ma da se ne boje i puste Isusada ih uzme za ruku. “Pustiteda bude prijatelj i suputnik navašem putu! Pouzdajte se uNjega, neće vas nikada razoča-rati!”, rekao je Papa mladimapotičući ih da plivajući protivstruje ovoga svijeta, uvijek te-že ka Kristu i njegovoj ljubavi.

“Gospodin Isus nije Učiteljkoji zavarava svoje učenike;On jasno kaže da hod s Njimezahtijeva zalaganje i osobnužrtvu, ali se isplati! Dragi mla-di prijatelji, ne dopustite davas zavedu privlačna obećanjalakog uspjeha, načini životakoji daju prednost izgledu, naštetu nutrine. Ne popuštajtekušnjama da se potpunopouzdate u posjedovanje, umaterijalne stvari, odričući seslijediti istinu koja ide dalje,poput visoke zvijezde na nebu,

BBEENNEEDDIIKKTT XXVVII SSVVEETTII OOTTAACC PPAAPPAA BBOORRAAVVIIOO JJEE 44.. II 55.. LLIIPPNNJJAA UUSSLLUUŽŽBBEENNII II PPAASSTTOORRAALLNNII PPOOSSJJEETT RREEPPUUBBLLIICCII HHRRVVAATTSSKKOOJJ

Papa u HrvatskojDrage obitelji, radujte se očinstvu imajčinstvu! Otvorenost životu znakje otvorenosti prema budućnosti,pouzdanja u budućnost, kao štopoštivanje naravnoga zakonaoslobađa osobu, a ne ubija je! Dobroobitelji je dobro i Crkve

28

kamo vas Krist želi povesti.Dopustite da vas povede uBožje visine”,

Papu je, posebno dojmilobdjenje s mladima, ozračjemolitve koje je vladalo na Tr-gu, a osobito je bio oduševljentišinom koja je vladala tijekomklanjanja. Papu se takođersnažno dojmilo kada je po za-vršetku bdijenja vidio mladekoji kleče dok je prolazio papa-mobilom. Molitveno bdijenjepape Bendikta XVI s mladimana Trgu bana Jelačića završiloje nešto iza 21 sat nakon čegase Sveti Otac odvezao do Apo-stolske nuncijature na Ksave-ru.

Drugog dana papina posjetaHrvatskoj 5 lipnja u 10 satiBlagoslovom Svetog Oca, papeBenedikta XVI - Mir vama, nazagrebačkom Hipodromu u

koncelebraciji s kardinalima ibiskupima počelo je svečanomisno slavlje u povodu obilje-žavanja Prvog nacionalnog da-na hrvatskih katoličkih obiteljina kojem se okupilo oko 400tisuća vjernika,započeo je naj-svečaniji dio njegova posjetaHrvatskoj. Misno slavlje na za-grebačkom Hipodromu bio jesredišnji dio dvodvenoga i pr-voga pastoralnog i državničkogpohoda Svetog Oca Hrvatskojpod geslom “Zajedno u Kri-stu”. Na misno slavlje došli suvjernici iz brojnih hrvatskihžupa, te iz susjedne Slovenije ,BiH i Makedonije, kao i dru-gih europskih zemalja PapaBenedikt XVI je tom prigodomrekao je „Drage obitelji, raduj-te se očinstvu i majčinstvu!Otvorenost životu znak je ot-vorenosti prema budućnosti,

pouzdanja u budućnost, kaošto poštivanje naravnoga za-kona oslobađa osobu, a neubija je! Dobro obitelji je dobroi Crkve. Želio bih istaknuti onošto sam tvrdio prije: Izgradnjasvake pojedine kršćanske obi-telji smješta se unutar većeobitelji Crkve, koja je podupirei nosi sa sobom. I obratno, Cr-kvu grade obitelji, male kućnecrkve”, rekao je papa. “Drageobitelji, ne bojte se! Gospodinljubi obitelj i blizu vam je!”,poručio je Sveti Otac nakončega je predvodio molitvu Kra-ljice neba te izmolio završnumolitvu .

Papa Benedikt XVI Istog da-na nešto prije 17 sati u zagre-bačkoj katedrali predvodio jeMolitvu Večernje Sedme va-zmene nedjelje, te se pomoliona grobu bl. Alojzija Stepinca.U molitvenom slavlju, uz Sve-toga Oca, sudjelovalo je oko2000 biskupa, prezbitera, đa-kona, redovnika, redovnica,bogoslova, sjemeništaraca, re-dovničkih kandidata i kandi-datkinja.

Nakon gotovo 35 sati na hr-vatskom tlu Sveti otac je zra-koplovom Croatia Airline-sa napustio Hrvatsku. Svoj19. Apostolski posjet papa Be-nedikt XVI završio je bez sve-čanog ispraćaja zbog jake kišeu zagrebačkoj zračnoj luci,stoga se umjesto oproštajnesvečanosti papa u obliženjemhangaru tek pozdravio sa dr-žavnim vrhom predvođenimpredsjednikom Ivom Josipovi-ćem, premijerkom JadrankomKosor, predsjednikom

Sabora Lukom Bebićem tebiskupima na čelu sa pred-sjednikom HBK Marinom Sra-kićem i kardinalom JosipomBozanićem.i. Sveti Otac nakraju je poručio: Neka DjevicaMarija bdije nad povijesnimputom vaše domovine kao inad putom čitave Europe i ne-ka vas također prati moj apo-stolski blagoslov, koji vam odsrca udjeljujem!

Papa Benedikt XVI

29

Priredio: Joško KATELAN

Tiskanje ove knjige jestprodukt dugogodišnjesuradnje našega Društva

s Hrvatskom bratovštinomBokeljska mornarica 809, Za-greb. Promocija ove knjige,koja se održala u Kotoru 20.svibnja, privukla je pozornostmnogih ljubitelja pomorstva,umjetnosti i poznavatelja au-tora Željka Brguljana, rodomiz Prčanja, koji živi i radi u Za-grebu. O knjizi su govorili Ra-dojka Abramović, povjesničar-ka umjetnosti i viši stručnisavjetnik Pomorskog muzejau Kotoru, te Petar Palavršić,kustos Muzeja.

„Ljubav kao pokretačka ene-rgija osnovni je preduvjet kva-litetnoga stvaralačkog opusabilo kojeg segmenta ljudskedjelatnosti. Željko je danas je-dan od najmlađih kroničararodnog Prčanja, rijetki pojedi-nac koji se posvetio izučava-nju bokeljske prošlosti bez ije-dne trunke ličnog interesa, akao svaki Bokelj more i brodnosi u krvi. Željko je takođerjedan od rijetkih ljudi svestra-nog obrazovanja i interesa,koji voli i proučava svaki tragprošlosti svoga zavičaja, spre-

man svoje znanje i ljubav po-dijeliti s drugima i da se istin-ski raduje svakome tko s njimpodijeli iskustvo, zanimanje iljubav prema prošlosti Boke.

Interes za slikarsko djelo Va-silija-Bazija Ivankovića pro-buđen je vrlo rano, odmah poosnivanju pomorskih muzejau velikim pomorskim centri-ma Rijeci, Splitu, Dubrovnikui Kotoru, gdje su među muzej-skim predmetima zaiskrila ri-jetkom ljepotom, snagom izra-za i realističnom deskriptivno-šću ulja na platnu, uglavnoms prikazima mora, neba i je-drenjaka, radovi kapetana islikara porijeklom iz Boke Ko-torske, Herceg Novoga, rođe-nog u Carigradu 1815., pre-minulog u Trstu 1898. godine.

Prvi je na ljepotu ovih marino-slika ukazao i o njemu radopisao Josip Luetić, nekadašnjidirektor Pomorskog muzejaJAZU-a u Dubrovniku. Boga-ta arhivska građa pomogla jeovom autoru rasvijetliti načini okolnosti pod kojima je stva-rao ovaj zaslužni slikar dopri-noseći skoro konačnom suduo brojnosti Ivankovićevih slikana području Dubrovnika,Orebića, Malog Lošinja, Spli-ta, Rijeke, Venecije i Trsta.Još jedan autor pomogao jerasvjetljavanju ličnosti mari-no-slikara V. Ivankovića. To jeprofesor Ignjatije Zloković, po-vjesničar, znanstvenik, neka-dašnji direktor Pomorskogmuzeja Crne Gore U Kotoru.U Dubrovniku je, neposredno

IIDDAAVVAAČČKKAA DDJJEELLAATTNNOOSSTT HHGGDDCCGG BBOOGGAATTIIJJAA JJEE ZZAA JJOOŠŠ JJEEDDNNOOMMOONNOOGGRRAAFFSSKKOO IIZZDDAANNJJEE,, ZZAA KKNNJJIIGGUU PPOOMMOORRSSTTVVOO BBOOKKEE KKOOTTOORRSSKKEE NNAA SSLLIIKKAAMMAA MMAARRIINNIISSTTEE BBAAZZIIJJAA IIVVAANNKKOOVVIIĆĆAA

SvjEDOCi morskih pučina

Ploveći svojim jedrenjacima vječitoizmeđu mora i neba, često izmeđuočaja i nade, Bokelji su davno shvatilida im zemlja ne pripada trajno. Zatoje Boka i postala kolijevkom tolikihsvetaca i blaženika. Hrabrost,moralnost i požrtvovanost Bokeljaulijevali su povjerenje u bokeljskeposade i njihove brodove ...

30

po osnivanju odjela za pomor-stvo 19. stoljeća u Pomor-skom muzeju JAZU-a, otvore-na izložba Ivankovićevih rado-va s područja Dubrovnika iPelješca, u Rijeci u Narodnommuzeju, odjelu za pomorstvo1958., a ne manje istaknutomjesto dobio je Ivanković naizložbi Slikarstvo 19. stoljećau Zagrebu 1961. Treba spo-menuti da su Ivankovićeve sli-ke prvi put izlagane u Trstu1930. za vrijeme jedne izložbeposvećene temi pomorstva.Porijeklom iz Boke Kotorske,sin Jovana Ivankovića, po-morskog kapetana iz Herceg

Novoga, Vasilije Ivanković usvom zavičaju dugo nije otkri-ven široj publici, jer njegovrad nije sakupljen, niti izloženjavnosti. Tek 10. rujna 1993.,povodom tadašnjeg Dana po-morstva prikupljene su i izlo-žene u Pomorskom muzeju uKotoru njegove slike s podru-čja Boke Kotorske. Izložba,dopunjena novim podacima ivećim brojem sakupljenihIvankovićevih slika ponovlje-na je 10. 9. 2002. godine. Ovaje izložba potaknula projektHrvatske bratovštine Bokelj-ske mornarice 809, u okvirukojeg je planirana sveobuhva-

tna analizaIvankovićeva opusa, raču-

najući na platna duž cijele Ja-dranske obale, ali i traganjeza novim mogućim lokacija-ma. Kao revnosni suradnik,zaljubljenik u svako Ivankovi-ćevo platno, Željko Brguljan jedao ogroman doprinos u pri-kupljanju Ivankovićevih slika,bilo da se radi o onima koje sunepovratno izgubljene, a zna-mo o njima samo na osnovipisanih izvora, bilo da su tekpronađene na zidu zavjetnezbirke ili u privatnom vlasni-štvu.

Željko slike jedrenjaka nazi-

va portretima, dakle, daje imatribute živog bića, jednakokao što je i pomorac doživlja-vao svoj brod. Jedrenjak je zapomorca bio osoba, živo biće,domaćin koji hrani, brani, če-sto kolijevka jer su kapetan-ske žene na brodovima rađalei djecu, nažalost još češćegrobnica. Jedrenjak je biodom, utočište, njemu se pre-davala sudbina u ruke, jer jeznačio opstanak, život i blago-stanje. Znojem i krvlju napa-ćenih pomoraca nikle su bo-gate palače, predivna crkvenazdanja, sagrađen je niz divnihkapetanskih kuća duž obale

zaljeva dostojnog divljenja, anajvažnije od svega utkan jeduh pobožnosti i poštovanjaprema čovjeku, koji se rađakod ljudi koji gledaju smrti uoči, a bore se kao lavovi za ži-vot, poput Bokelja na krhkimjedrenjacima. Željko kaže:„Ploveći svojim jedrenjacimavječito između mora i neba,često između očaja i nade, Bo-kelji su davno shvatili da imzemlja ne pripada trajno. Zatoje Boka i postala kolijevkomtolikih svetaca i blaženika.Hrabrost, moralnost i požrtvo-vanost Bokelja ulijevali su po-vjerenje u bokeljske posade i

njihove brodove... Slika brodaza pomorca je bila poput reli-kvije. On ju je čuvao i pošto-vao poput ikone, jer je ona unjegovu srcu zaista bila sveti-nja.“

Željko se na povijesno poz-natu pomorsku prošlost osvr-će na specifičan način, dajeakcent na neke, po njemu va-žne trenutke i ličnosti, iz čegase reflektira ono što je po nje-mu važno istaknuti; pomor-sko-povijesni vremeplov, tipo-vi srednjevjekovnog brodovlja,pa brodovlje kroz 17. i 18. sto-ljeće s naglaskom na jedrenja-ke, pomorstvo 19. stoljeća, pr-

31

vi parobrodi; slavne pomorskebitke, pomorski ratnici, go-spodarstvenici, diplomati, sla-vni Bokelji širom svijeta,brodske kalvarije, primjeri po-žrtvovnosti na moru… U regi-stru brodova austrijskog, ka-snije austrougarskoga pomor-skog godišnjaka Annuariomarittimo nalazi se veliki brojbrodova koje je naslikao Ivan-ković. Tragajući za sudbinomovih brodova, njihovim vlasni-cima, suvlasnicima i zapo-vjednicima, uočavamo ono štoje najpresudnije, a to je da suIvankovićeve slike od nepro-cjenjive povijesno-dokumen-

tarne vrijednosti. On je vjernipovjesničar posljednjeg razdo-blja jedrenjaka pred njihovimkonačnim propadanjem, uje-dno i slikar prvih parobroda,koje slika jednakom strašću.

Promatrajući Ivankovićevaplatna, osjećamo miris mora,toplinu atmosfere i raznoli-kost u boji dok slika ponosnejedrenjake gonjene sjevernimvjetrom, ili topla južna mora.Najčešći motiv Ivankovićevihslika jest brod po sredini pla-tna, prikazan sa skromnimpejzažom u pozadini, ili ma-njim brodovima i barkama.Kod ovakvih slika nebo je pla-

vo ili sivi oblici guše plavetni-lo neba, a more je blago valo-vito. I na ovo treba obratitipažnju jer je snažnim slikar-skim efektima slikajući mor-ske valove točno napravio gra-daciju između jačine udaravjetra slikajući tamnijim tono-vima jače valovito more. Onbojom dočarava i sjenku pra-veći kontraste između svijet-log neba i tamnije površinemora ispod donje linije jedre-njaka.

Znao je Ivanković naslikati ionu drugu prirodu mora -snažna juga, bure i nevreme-na koja su odnosila živote lju-di i cijele brodove na morskodno. To su platna po kojimapršti bijela pjena koju praveogromni valovi pa se čini dačujemo strašnu huku vjetra ilomljavu krhkih jedara.

Željko Brguljan uspio je pro-naći platno vrijedno spomena,sliku V. Ivankovića na kojoj jenaslikana američka parna fre-

gata Colorado. Slika se čuva ubiblioteci nekadašnjega ameri-čkog predsjednika FranklinaRoosevelta, koji ju je kupio ujednoj knjižari 1930. godine za60 dolara i pridružio je svojojpomorskoj zbirci. S ponosomtreba istaknuti šest Ivankovi-ćevih slika u milanskom Mu-zeju znanosti i tehnologije Leo-nardo da Vinci. Ljepotom idramatikom plijeni platnoBrodolom pronađeno u vlasni-štvu obitelji Kamenarović uParizu.

Zaljubljenici u pomorsku ikulturnu prošlost Boke dobilisu još jedan razlog za radost,knjigu napisanu rječitim sti-lom, prožetu toplinom, bogatoilustriranu i opremljenu“,istaknula je, između ostalog,Radojka Abramović.

Bokeljska mornarica 809 or-ganizirala je promociju u Za-grebu 2. 6. 2011. godine. Oknjizi su govorili akademikTonko Maroević i akademik

Ti si mirno morei nebo plavo,sred krša i gorenajdraža javo.

Ti si burna prošlosti bunt mornara,spomenik junaštva,palača stara.

Tebi, Boko, pjavam,i širim ruke:u srcu su momesve tvoje luke.

Ti si bjelo jedro,i brod što zoves obala Jadranau zemlje nove .

Ti vedra mladosti smijeh glasni,i barka, i mreža,i život časni.

Tebi, Boko, pjevam,i širim ruke:u srcu su momesve tvoje luke.

Ti si rodna kućai ponta znana,i limun, maslinajoš neobrana.

Ti si vjerna ljubavu sjenci gora,pod suncem vječitaljepota mora.

Tebi, Boko, pjevam,i širim ruke:u srcu su momesve tvoje luke.

Vladimir BRGULJAN

BOKi

Priredila:Tijana PETROVIĆ

UKotoru je 21.travanj 2011. MaticaCrnogorska ogranak Kotor, u okvirusuradnje sa Maticom Hrvatske ogra-

nak Dubrovnik, u palači Bizanti organizi-rala je večer posvećeno velikanu hrvatskepisane riječi, znamenitom Dubrovčaninu,akademiku Luku Paljetku. Otvarajući ve-čer, Slavko Mandić, predsjednik Matice Cr-nogorske, ogranka Kotor, naglasio: „Izuze-

tno mi je zadovoljstvo u ovoj prekrasnoj pa-lati Bizanti koja podsjeća na vrijeme kadasu današnja Hrvatska i današnja Crna Go-ra stajali rame uz rame sa Evropom, kadasu se umjetnost i ljepota doživljavali i pro-življavali i kada su znamenite ličnosti togadoba bilježile jedno vrijeme koje je tvorilobogatstvo raznovrsnih izraza stvaranja, ka-zati da večeras počinje, ubijeđen sam, je-dna izuzetno plodna saradnja koju će nanajbolji mogući način realizovati OgranciMatica Crnogorske i Hrvatske, Kotora i Du-

brovnika.Perom i pramcem vapora na ovom

kontrapunktu neba i mora sabrali su sevjekovi i množile civilizacije, ali je od du-ha mediteranskog, renesansnog još nabaladurima i taracama kotorskim istogšuga i atmosfere sa onih dubrovačkih,grada suparnika Kotoru od trgovine dopomorstva, od zanatstva do ljepote”.Mandić je kazao da su priroda nadmeta-nja koju je stvarala jedinstvenost mistič-nih dubina u rane osvite i nesvakidašnjaraskoš trgova, pijaca i pjaceta, ulica iportuna, palata i palacuna, činila da sebolje upoznaje suština bogatstva medi-teranskih vrhovnika i učini da se uočipotreba za povezivanjem i saradnjom odkoje će se i jedni i drugi bolje osjećati.

“Nema sumnje da je Matica Hrvatske-Ogranak Dubrovnik napravio snažaniskorak u prezentaciji bogate istorije,

tradicije i kulture svoga grada i učinio senezaobilaznim činiocem u kreiranju du-hovnih vrijednosti i kroz prošlost i krozsadašnjost.

Izdavački poduhvati, organizacija broj-nih susreta i manifestacija, posvećenostpripadnika i nesebično davanje u krea-tivnom i svakom drugom smislu, težnjaza saradnjom kako bi se vidici proširiliučinili su da večeras govorimo o uspo-stavljanju kulturnih veza dva medite-ranska grada, Kotora i Dubrovnika, dvaOgranka Matica Crnogorske i HrvatskeKotora i Dubrovnika koji će znati, sigu-ran sam na najbolji način osmisliti sara-dnju i dati joj puni smisao”, naveo jeMandić.

On je podsjetio da je Matica Crnogor-ska, Ogranak Kotor, iako mlađi od du-brovačkih prijatelja, osnovan 10. fe-bruara 1995. godine, u vrijeme stroge

konspiracije jer je sve što je crnogorskoimalo predznak unutrašnjeg neprijate-lja, uspjelo je da se podigne visoko i pr-kosno pokaže povampirenom nacionali-zmu i uvezenom šovinizmu da im ovđemjesto nije. Brojčano samo slabiji ali uideji brojniji i snažniji činili su svijetlitrag koji je, zajedno sa onima koji se ni-jesu dali zavesti sačuvao obraz CrnojGori. Po njegovim riječima saradnja kojaje otpočela Paljetkovom književnom ve-čeri garantuje podizanja svijesti o potre-bi međusobnog prožimanja kroz brojnezajedničke projekte, kulturne i edukativ-ne razmjene, štampanje zajedničkih iz-danja od interesa za Kotor i Dubrovnik ijoš mnogo toga što će se pojaviti kao po-treba u vremenu koje slijedi”.

O pjesniku i njegovom stvaralačkomopusu govorili su Branko Banjević,predsjednik Matice Crnogorske i Du-

UUSSPPOOSSTTAAVVLLJJAANNJJEE KKUULLTTUURRNNIIHH VVEEZA DVA MEDITERANSKA GRADA, KKOOTTOORRAA II DDUUBBRROOVVNNIIKKAA,, DDVVAA OOGGRRAANNKKA MATICA CRNOGORSKE I HRVATSKE

Maestro ne bi mogao biti to što jeste da u njemune živi prvobitnost, da nije čisto dijete, da nijedijete zauvijek. Otkuda u tom đetetu takvanepogrješivost, takva odgovornost za ono štokaže i ono kako kaže

POETSKi vATrOMET

32

Priredila:Tijana PETROVIĆ

UKotoru je 21.travanj 2011. MaticaCrnogorska ogranak Kotor, u okvirusuradnje sa Maticom Hrvatske ogra-

nak Dubrovnik, u palači Bizanti organizi-rala je večer posvećeno velikanu hrvatskepisane riječi, znamenitom Dubrovčaninu,akademiku Luku Paljetku. Otvarajući ve-čer, Slavko Mandić, predsjednik Matice Cr-nogorske, ogranka Kotor, naglasio: „Izuze-

tno mi je zadovoljstvo u ovoj prekrasnoj pa-lati Bizanti koja podsjeća na vrijeme kadasu današnja Hrvatska i današnja Crna Go-ra stajali rame uz rame sa Evropom, kadasu se umjetnost i ljepota doživljavali i pro-življavali i kada su znamenite ličnosti togadoba bilježile jedno vrijeme koje je tvorilobogatstvo raznovrsnih izraza stvaranja, ka-zati da večeras počinje, ubijeđen sam, je-dna izuzetno plodna saradnja koju će nanajbolji mogući način realizovati OgranciMatica Crnogorske i Hrvatske, Kotora i Du-

brovnika.Perom i pramcem vapora na ovom

kontrapunktu neba i mora sabrali su sevjekovi i množile civilizacije, ali je od du-ha mediteranskog, renesansnog još nabaladurima i taracama kotorskim istogšuga i atmosfere sa onih dubrovačkih,grada suparnika Kotoru od trgovine dopomorstva, od zanatstva do ljepote”.Mandić je kazao da su priroda nadmeta-nja koju je stvarala jedinstvenost mistič-nih dubina u rane osvite i nesvakidašnjaraskoš trgova, pijaca i pjaceta, ulica iportuna, palata i palacuna, činila da sebolje upoznaje suština bogatstva medi-teranskih vrhovnika i učini da se uočipotreba za povezivanjem i saradnjom odkoje će se i jedni i drugi bolje osjećati.

“Nema sumnje da je Matica Hrvatske-Ogranak Dubrovnik napravio snažaniskorak u prezentaciji bogate istorije,

tradicije i kulture svoga grada i učinio senezaobilaznim činiocem u kreiranju du-hovnih vrijednosti i kroz prošlost i krozsadašnjost.

Izdavački poduhvati, organizacija broj-nih susreta i manifestacija, posvećenostpripadnika i nesebično davanje u krea-tivnom i svakom drugom smislu, težnjaza saradnjom kako bi se vidici proširiliučinili su da večeras govorimo o uspo-stavljanju kulturnih veza dva medite-ranska grada, Kotora i Dubrovnika, dvaOgranka Matica Crnogorske i HrvatskeKotora i Dubrovnika koji će znati, sigu-ran sam na najbolji način osmisliti sara-dnju i dati joj puni smisao”, naveo jeMandić.

On je podsjetio da je Matica Crnogor-ska, Ogranak Kotor, iako mlađi od du-brovačkih prijatelja, osnovan 10. fe-bruara 1995. godine, u vrijeme stroge

konspiracije jer je sve što je crnogorskoimalo predznak unutrašnjeg neprijate-lja, uspjelo je da se podigne visoko i pr-kosno pokaže povampirenom nacionali-zmu i uvezenom šovinizmu da im ovđemjesto nije. Brojčano samo slabiji ali uideji brojniji i snažniji činili su svijetlitrag koji je, zajedno sa onima koji se ni-jesu dali zavesti sačuvao obraz CrnojGori. Po njegovim riječima saradnja kojaje otpočela Paljetkovom književnom ve-čeri garantuje podizanja svijesti o potre-bi međusobnog prožimanja kroz brojnezajedničke projekte, kulturne i edukativ-ne razmjene, štampanje zajedničkih iz-danja od interesa za Kotor i Dubrovnik ijoš mnogo toga što će se pojaviti kao po-treba u vremenu koje slijedi”.

O pjesniku i njegovom stvaralačkomopusu govorili su Branko Banjević,predsjednik Matice Crnogorske i Du-

USPOSTAVLJANJE KULTURNIH VVEEZZAA DDVVAA MMEEDDIITTEERRAANNSSKKAA GGRRAADDAA,, KOTORA I DUBROVNIKA, DVA OGRANKKAA MMAATTIICCAA CCRRNNOOGGOORRSSKKEE II HHRRVVAATTSSKKEE

POETSKi vATrOMET Luko Paljetak

33

34

bravka Jovanović, pjesnikinja iz Kotora. LukoPaljetak je nadahnuto kazivao svoje stihove uprepunoj palači Bizanti, te istakao značaj sura-dnje umjetnika Hrvatske i Crne Gore konstati-rajući da umjetnost ne poznaje granice.

„Luko Paljetak pjesnik, prozaista, dramaturg,prevodilac, lutkar, maštar koji kad kaže sunce,riječ svijetli, pomisli li na goluba, riječ leti, akokaže školjka, tajna se uvila u ljušturu, a kad ka-že miš, onda djetinjstva procvjetaju iz njegovogpoetskog đardina gdje zvončići i neveni mirišudo kušina za lak dječji san od kojeg se raste.

Odakle krenuti u moru stvaralaštva ovog go-spara Dubrovačkih ploča, otmjene patine poputstarog srebra u zlatarskim radnjama malih bu-tiga čiji su kameni izlozi na koljeno.

Odlučila sam baš da krenem naglavačke popjesnikovom kroju i sjajnoj zbirci ,Miševi i ma-čke naglavačke,. Pa, ako je miš pravi, ne onajplišani, niti gumeni, nego od prave bio prvaigračka Luka Paljetka, što ne bi bio i ostao uljubavi s mačkom kakve niđe nema i neće biti,jer Paljetak od neprijatelja vječnih prijateljestvara, od zla dobro isplete.

Rođen u Dubrovniku - Stradunom ponesen,podešen, posvećen, posrećen, povišen - Muzikazvona, mora, broda, leuta, citre, i la musica dinotte, pa sve do široke, ispod svetaca iznadkampanela, bedema lako sama teče i stapa se,na lavandu melodija miriše pa na Stardunugdje u krugu sreće radost sreće tugu piše Palje-tak za note koje se nižu na kolani od nota sta-rih skalama, urama, užancama, fjakom, buri-nom i jugom, stađunima, butigama, đardini-ma, barkama, valima, mačkama, zvonima, go-lubovima, dubrovačkim trubadurima, voltovi-ma, serenadama, šoto voće, pa krešendo iz la-pisa nepresušnoga :

Od fontane svako večegdje k’o život voda tečešetam, draga, tebe tražimsvaku noć i svaki dan

Od Orlanda koji stojii udarce mukle brojišto ih stara ura bijea svaki je kao san

Na Stradunu, gdje u krugusrećem radost, srećem tugušetam, šetam svaki satšetam, šetam svaki dan

A Paljetak je neko ko voli, tako da nije slučajnošto Ibrica sa Skalina kanta onu ljubavnu:

Volim te uvijek, i kada se budiš,I kad na licu šminke nemaš, I kad si ljuta, i kada se čudiš,

I kad bez mene na ples se spremaš.

Uvijek te volim, hoću da znaš, Volim te, ne znam, o, kako da odolim, U svakom slučaju te volim. U svakom slučaju te volim.

Želim mu radosti poetske povišene tempera-ture i samo onoliko tuge za začin koliko se mo-ra kada je pisanje posebno poezije u pitanju“,nadahnuto, poetski je još mnogo toga, kazalapjesnikinja Dubravka Jovanović.

Branko Banjević, Predśednik Matice Crnogor-ske, između ostalog je kazao: „Poznato vam jeda se o poeziji može i treba govoriti, ali se malošta može reći što bi nam njenu suštinu objasni-lo i približilo. Vrijednost pjesme se može ośetitisamo kad ona počne da živi u nama, kad posta-ne naše ośećanje, naš svijet. Zašto je to tako.Zato što je pjesma živa, neobjašnjiva klica živo-ta. Kojoj vrsti pjesnika pripada veliki stvaralac,tvorac, Luko Paljetak? Onoj vrsti koja sve može,koja sve zna, koja sve razumije i sve umije. Da-kle riječ je o pjesniku potpune moći, o stvarao-cu potpunog obrazovanja. Sve to pjesnika možei da ograniči ako to ostane samo racionalna ra-van. Ali od te opasnosti Paljetak se spašava najedini mogući način, kojega nalaze samo pravipjesnici.

Maestro ne bi mogao biti to što jeste da u nje-mu ne živi prvobitnost, da nije čisto dijete, danije dijete zauvijek. Otkuda u tom đetetu takvanepogrješivost, takva odgovornost za ono štokaže i ono kako kaže. To je apsolutna moralnostbez koje nema jedinstva čovjekove ličnosti nitijedinstva umjetničke ličnosti. To je polje posto-janja čovjeka i umjetnika. Dakle, Paljetak je ap-solutni majstor, Paljetak je čisto dijete, Paljetakje neodstupna moralnost.

Paljetak savršeno vlada svojim, hrvatskim je-zikom, njegovom značenjskom i zvučnom ska-lom i leksičkim fondom, ali i svim štokavskimjezicima, srpskim, bosanskim i crnogorskim. Uzto je on poliglot koji presađuje poeziju gotovo sasvih evropskih jezika. A kako to čini? On tupoeziju nanovo stvara na svome jeziku, ona po-staje naš original a ne bezlični prijevod. Put uevropsku kulturu Luko je davno prošao. Kakonas je doveo do velikih svjetskih stvaralaca častmu i hvala. A vjerujte mi i to čudo on sve znanapamet. On svu poeziju drži u glavi. On je go-vori tako da to ona sama sebe govori.

Dragi Luko, dok si tamo đe si ja sam siguranda se neće moći praviti stariji i noviji Dubrov-nik, da ga neće moći ispuniti prazninom ni tu-ristička površnost. Do tvog djela dolaze i u nje-mu se ovaploćuju vrijednosti hrvatske i evrop-ske kulture, tvoje djelo postaje put i oslonac,“poručio je Banjević na kraju večeri.

35

HHRRVVAATTSSKKOO GGRRAAĐĐAANNSSKKOO DDRRUUŠŠTTVVOO CCRRNNEE GGOORREE VVRRLLOO UUSSPPJJEEŠŠNNOORRAAZZVVIIJJAA SSVVOOJJUU IIZZDDAAVVAAČČKKUU DDJJEELLAATTNNOOSSTT

Ova se knjiga ne treba naći samo urukama zainteresiranih čitalaca,odnosno ljubitelja fotografije inostalgija koje one izazivaju, većona sadrži poruku i stručnjacima izoblasti planiranja, korištenja izaštite prostora

Slikom kroz PrOšlOST

Pripredio:Tripo SCHUBERT

Zahvaljujući dugogodišnjojsuradnji s Nacionalnomzajednicom Crnogoraca

H r v a t s k ei Hrvatskom bratovštinom Bo-

keljska mornarica 809 iz Za-greba, Društvo zajednički tiskanekoliko vrijednih izdanja. Prva

36

knjiga je Život i djelo vladisla-va Brajkovića, tiskana 2003.godine. Do danas je izdalo, sa-mostalno ili u suizdavaštvu,16 naslova raznih autora.

Knjiga Slikom kroz prošlost,autora Darija Musića i Miro-slava Ulčara nastala je kao za-vršna faza realiziranja projek-ta Bokeljska priča, kojom smoprezentirali kulturno naslijeđeBoke kotorske, prvo u Zagre-bu 2003. godine, zatim u Du-brovniku, Omišu, Rijeci i Pod-gorici. Jedan segment te pre-zentacije bila je izložba Bokana starim razglednicama i fo-tografijama, kolekcionara Mi-roslava Ulčara iz Perasta. Na-kon zapaženog uspjeha izlož-be, Dario Musić je više godinasakupljao stare razgledniceBoke i crnogorskog primorja,te je formirana kolekcija s višeod 1200 primjeraka,

Godine 2008. organizirana jeposebna izložba u Kotoru, azatim u Tivtu, Herceg Novomei u više gradova Hrvatske, podnazivom Boka nekad i danas,zahvaljujući vrsnom fotografu

Stevanu Kordiću, koji je ka-rakteristične pozicije u Boki iBudvi s kraja XIX. stoljeća pri-kazao na fotografijama dana-šnjeg vremena, što je izazvaloveliki interes od strane javno-sti.

Postignuti uspjeh organizira-njem izložbi bio je motiv auto-rima da uđu u novi projekt -tiskanje knjige na bazi priku-pljenog materijala. Razgledni-ce koje su odabrane, u ovoj seknjizi odnose na vremenskorazdoblje od 1890. do 1940.godine

Promocija knjige je održanau Kotoru, 5. svibnja, a u Za-grebu će se održati u prosincu,povodom 20. obljetnice NZCH-a.

O knjizi je govorio prof. dr.Milenko Pasinović:

„ Prihvatio sam se obveze davam predstavim i time promo-viram neobičnu knjigu SLI-KOM KROZ PROŠLOST, auto-ra Darija Musića i MiroslavaUlčara. Neobičnu utoliko štoona više govori slikom, foto-grafijom, a ne riječju. To i čini

ovo izlaganje težim jer cilj knji-ge nije doživljaj onoga koji go-vori o njoj, nego percepcijanjenih čitalaca. A ona, percep-cija, jeste, kako će čitaoci doži-vjeti fotografije objavljeneu njoj, kakve će zaključke iz-voditi uspoređujući nekada-šnje i sadašnje stanje kultur-nog pejzaža prikazanog na fo-tografijama. I upravo ta mo-gućnost usporedne analizeprošlosti i sadašnjosti jestesuština naziva publikacijeSLIKOM KROZ PROŠLOST, aumjesto zaključka prilog auto-ra Stevana Kordića, FOTO-GRAFIJE STARE I NOVE , u„prijevodu“ PROŠLOST I SA-DAŠNJOST, usporedni prikazdvaju dokumenata prostora ivremena, dviju fotografija istogpejzaža. Ta usporedba nije pu-ki svjedok promjena nastalihna kulturnom pejzažu u prote-ku vremena između dvaju sni-maka. To je svjedok, shvaća-nja društva značaja kulturnogpejzaža i odnosa prema tompejzažu. Zato i ova knjiga netreba samo da se nađe u ruka-

37

ma zainteresiranih čitalaca,odnosno ljubitelja fotografije inostalgija koje one izazivaju,već ona sadrži poruku i stru-čnjacima iz oblasti planiranja,korištenja i zaštite prostora.

Žao mi je što će objektivnikorisnik ove publikacije za-ključiti da se nismo odnosiliprema prostoru onako kakonas je on, taj prostor, obvezi-vao svojim karakterom i ka-raktersitikama. Nema oprav-danja takvom odnosu, to po-tvrđuju i usporedne fotografijenekadašnjeg i sadašnjeg pej-zaža. Iz tih usporedbi se možeizvesti pitanje: Jesmo li zaslu-žili prostor koji uživamo? Dastanje bude još gore, sve to bezili s minimalnim ekonomskimi socio-ekonomskim benefici-jama. Hoće li ova publikacijaprobuditi savjest onih kojiodlučuju o prostoru? Bio bi tonajveći uspjeh ovog izdanja.

Ne znam jesu li autori ovepublikacije imali na umu istošto i večerašnji uvodničar,profesionalno opterećen odno-som prema prostoru, koji jegeografski i povijesno različit,

što je, kako sam shvatio, i na-glašeno u podnaslovu knjige.Siguran sam da su autoriknjige imali na umu da dioprošlosti Boke, Budve, Pa-štrovića, Barskog i Ulcinjskogprimorja, i na ovaj način saču-vaju od zaborava. Uspjeli su!Potvrdili su to izložbama nakojima su bile izložene ove fo-tografije u Zagrebu, Rijeci,Omišu, Dubrovniku i Kotoru.

Tako su autori ove publika-cije fotografijom kao doku-mentom prikazali promjenekoje su se na ovim prostorimadogađale u posljednjem stolje-ću, u razdoblju otkako je na-stala prva razglednica u Koto-ru do današnjih dana. A te suse promjene dogodile u pro-mjenama država i društvenihsustava, do promjena u struk-turi stanovništva: kulturnoj,nacionalnoj, vjerskoj, socijal-noj, preko promjena u tehno-logiji prijevoza, gradnji kuća inaselja, do promjena zahvati-ma na prirodnom pejzažu, štopodrazumijeva i one na kul-turnom.

Na razglednicama se zausta-

vilo vrijeme za prostor, ljude,njihove običaje, navike, no-šnju, način korištenja pojedi-nih prostora, one su zabilježi-le dio prošlosti. Zbog toga overazglednice jesu specifične,različite, uspoređujući sličneiz istog vremena, ali neke dru-ge sredine. Različite, možda izbog toga što smo isuviše pri-vrženi povijesti na koju nemožemo utjecati, ali, kao daod nje živimo, a nismo uspjelida iz nje valoriziramo ono odčega bi se moglo živjeti. Naovom prostoru kao da je oda-vno zakucala globalizacija.No, nažalost, s nekim, u pro-storu uočljivim negativnimefektima.

Na kraju, ne mogu da nespomenem ime gospodina Tri-pe Schuberta, njegovo angaži-ranje u tiskanju knjige i uosiguravanju sredstava za ti-sak.

Ovom publikacijom, bibliote-ka u izdanju Hrvatskoga gra-đanskog društva Crne GoreKotor, obogaćena je za još je-dnu vrijednu jedinicu.“, kazaoje Milenko Pasinović.

Tekst: Uredništvo Matica, snimci Hina

Uzagrebačkome Hr-vatsko me narodnomkazalištu 26. travnja

svečanom akademijomproslavljen je stoti rođen-dan Gra đanskoga nogo-metnog kluba Dinamo. Uzmnogobrojne igrače, tre-nere i duž nosnike svih na-raštaja ‘modrih’, na sve -čanosti su bili i predsjed-nik Hrvatskog sabora Lu-ka Bebić, potpredsjednikVlade i ministar vanjskihposlova i europskih inte-gracija Gordan Jandroko-vić, ministar znanosti,obrazovanja i športa Ra-dovan Fuchs, potpredsjed-nik Hrvatskog sabo ra Vla-dimir Šeks, izaslanik pred-sjednika RH Predrag MatićFred te gradonačel nik Za-greba Milan Bandić. Pro-slavi su nazočili i čelniciHrvatskoga nogomet nogsaveza predsjednik VlatkoMarković i glavni tajnikZorislav Srebrić, kao i iz-bornik hrvatske vrste Sla-

ven Bilić.Svečana obljetnica slavila

se na da tum kada je prije100 godina u jednoj pivnicina Cvjetnom trgu u Zagrebuosnovan Prvi hrvatski gra-đanski šport ski klub. Gra-đanski je živio do 4. lipnja1945. kada je komunističkavlast ras pustila sve hrvatskeklubove. Umjesto Građan-skog utemeljeno je tada Fi-skulturno društvo Dinamo, apet godina ka snije osamosta-ljuje se njegov nogomet niklub. Godine 1991. klub mi-jenja naziv u HAŠK Građan-ski, 1993. u Croatia, a u ve-ljači 2000. vraćen je nazivDinamo. Na nedavnoj skup-štini kluba zastupnici supromijenili prefiks u Građan-

ski no gometni klub Dinamojer u statutu po stoji odredbada je Dinamo sljedbenik Gra-đanskog, a tada je i dogovo-ren da tum održavanja pro-slave.

SVETA MISA UZAGREBAČKOJ

KATEDRALIProgram je započeo još u

devet sati pri godnom svetommisom u zagrebačkoj kate-drali koju je predvodio pomo-ćni biskup zagrebački MijoGorski, dok je svečana aka-demija u HNK započela u 20sati. Rođendanska proslava,koju je

režirao Krešimir Dolenčić,bila je sastav ljena od glazbe,plesa i prigodnih govo ra, a

GGRRAADDSSKKII NNOOGGOOMMEETTNNII KKLLUUBB DDIINNAAMMOO PPRROOSSLLAAVVIIOO 110000.. RROOĐĐEENNDDAANN

velika obljetnicaZagrebačkih„MODriH“

Svečana obljetnica slavila se nadatum kada je prije 100 godina ujednoj pivnici na Cvjetnom trgu uZagrebu osnovan Prvi hrvatskigrađanski klub. Građanski je živio do4. lipnja 1945, kada je komunističkavlast raspustila sve hrvatske klubove.

38

prikazan je i dokumentarnifilm o sto godina povijestikluba koji je režirao Jadran-ko Pongrac. U zabavnom di-jelu programa sudjelovali suKlinci s Ribnja ka, Drago Di-klić, Gabi Novak, TomislavMužek, Baruni, Connect, Ni-na Badrić i Jacques Houdek,

te KUD Frankopan.Prvi se za govornicom poja-

vio pred sjednik kluba MirkoBarišić koji se osvr nuo naprošlost kluba istaknuvši ka-ko su ‘modri’ često bili podvelikim pritiskom politike ižrtve nasilja, dodavši kako jeDinamo uvijek bio hrvatska

nogomet na institucija i hr-vatski simbol. Predsjed nikSabora Luka Bebić naglasioje kako je Dinamo u prošlostimorao za koplje biti bolji oddrugih kako bi bio prvi, tečestitao svim naraštajimaigrača koji su ponosno i ča-sno nosili dres i promovi ralislavu Zagreba i hrvatskognogome ta. PotpredsjednikVlade Jandroković istaknuoje kako se navijanjem za Di -namo iskazivalo nacionalnoopredjelje nje, no kako od ne-ovisnosti Hrvatske to više ni-je političko stajalište, već pi-tanje športskog afiniteta i lo-kal-patriotizma. Gradonačel-nik Bandić je izjavio kako jeZagreb grad bogate športsketradici je, a Dinamo više odsamog nogometa. Bandić je usvom govoru poželio i dvijevelike želje - vratiti navijačena tribine i novi moderni sta-dion.

Dinamova proslava završilaje izla skom nekoliko nara-štaja kluba na pozor nicu. Pr-vi su se pojavili kadeti i ju-

Sa proslave u HNK Zagreb

39

niori, pa seniorski sastav,zatim naraštaj iz ’82 predvo-đen Zlatkom Kranjčarom,Mar kom Mlinarićem i trene-rom Miroslavom Blaževićem,a kao vrhunac i članovi na -raštaja ’67 koji je u Zagrebdonio jedini europski trofej,

Kup velesajamskih gra dovapredvođen Zambatom i Lam-zom.

BEZ NAVIJAČKEEUFORIJE ZBOG

BOJKOTA“ BOYSA’

Za razliku od nedavne pro-slave stotog rođendana Haj-duka, koji je burno pro slavilacijela Dalmacija, Dinamo seodlu čio na minimalistički pri-stup i ’recesijsku varijantu’.Možda i zato što u javnostijoš uvijek traju rasprave odatumu Dinamo- va rođenja.Za jedne su ‘modri’ sljedbe -nik Građanskog, dok je zadruge Dinamo osnovan 1945.godine i danas bi prosla vio66. rođendan. Zanimljivo, Di-namo je 1998. godine podimenom Croatia pro slavio 95.obljetnicu osnutka prisvojivšipovijest Građanskog i HAŠK-a, a zatim je 2001. godineproslavio 90. obljetnicu. Četi-ri godine kasnije klub iz Ma-ksimirske ulice br. 128 sve-čano je obilježio 60 godina odosnivanja Dinama. Navijač keeuforije nije bilo i zato što ve-ćina naj- vatrenijih Dinamo-vih navijača, Bad Blue Boysa,i dalje bojkotira klub zbog ne-sla ganja s politikom ZdravkaMamića.

40

Piše:Tripo SCHUBERT

Odavanje poštovanja donBranku Sbutegi, u povodu peteobljetnice smrti velikog intelek-tualca, velikana duha i duše,humanista, istinskog rodolju-ba, održan je u palači Grguri-na, u organizaciji Pomorskogmuzeja Crne Gore u Kotoru.

„Važni datumi, događaji sudio našeg sjećanja, našeg živ-ljenja, oni su trag prošlog i sa-dašnjeg vremena, trebamo ihotrgnuti od zaborava.

Zaborav neće nikada postoja-ti za jednog duhovnog čovjeka,svećenika, visokog intelektual-ca, stručnjaka za umjetnost,dobrog poznavaoca muzike,mecene, humanista, spisatelja,don Branka Sbutege.

Darovit i dobar sugovornik,kritičkog i otvorenog duha, čo-vjek koji nikada nije govorio izmržnje, već samo iz srca.

Volio je ljude i oni njega, volioje svoj Kotor, svoju Boku, volioje Pomorski muzej. Rado je slu-šao jutarnja zvona koja suoglašavala rađenje novog dana,ali danas, na dan Blažene Oza-ne, zvona zvone peti put bezdon Branka Sbutege.

Međutim, sjećanja na njega injegova velika djela traju i tra-jat će dok postoji zdanje u kojeje utkao svoje postojanje, pala-ča Grgurina.

Njegov susret 2004. god. s

akademskom slikaricom iz Za-greba, gospođom Lidijom Lafo-rest, posljednjim potomkompoznate fotografske obitelji La-forest, zaslužio je da se ispričai zabilježi kao lijepa priča kojanas je jednim dijelom i večerasokupila u ovom kulturnomzdanju.

Gđa Lidija Laforest željela jeobiteljsko umjetničko djelo, sli-ku „Mali Franc Laforest prislo-njen uz majčin skut“, doniratinekoj kulturnoj instituciji kojaće znati umjetnički je obnoviti isačuvati od daljnjeg propada-nja. Don Branko Sbutega je bioizričit i bez dvoumljenja jepredložio da to bude samo Po-morski muzej Crne Gore, a gđaLidija Laforest je to prihvatilasa zadovoljstvom.

Slika je izraz visokoga umjet-ničkog dometa, rađena u Bečuoko 1840. godine, pripada stilubidermajera, a predstavlja ma-log Franca Laforesta u skutusvoje majke Eleonore, rođeneRajber udate za Jozefa Lafore-sta.

Ponosni smo što je od večeraspalata Grgurina bogatija za je-dnu izuzetno vrijednu donaci-ju, jednu od najvećih u poslje-dnjoj deceniji, što je našla pra-vo mjesto, kraseće zidove na-šeg Muzeja. Svi posjetioci moćiće da odmore svoje oči i ople-mene svoju dušu na ovoj izuze-tno lijepoj umjetničkoj slici,dok će sjećanje i trenuci ljepo-te, mudrosti, nade koju nam jeduhom i srcem pružio donBranko Sbutega ostati trajno uovom zdanju.“, kazala je direk-torica Muzeja, Mileva PejakovićVujošević.

Dr. prof. Gracijela Čulić, na-dahnuto i poetski, posjeća nadon Branka Sbutegu:

„Duboko, u plavim dubinamasvoje duše, don Branko je obli-kovao dugo i temeljito svojeznakove samoprepoznavanja ukontinuitetu duhovnog profilaBoke.“

Kontinuitet je tamo, govorioje, gdje se život obnavlja i po-tvrđuje. A znao je sasvim izvje-sno da svijeća života leluja po-

OODDAAVVAANNJJEE PPOOŠŠTTOOVVAANNJJAA DDOONN BBRRAANNKKUU SSBBUUTTEEGGII

Kontinuitet je tamo, govorio je, gdjese život obnavlja i potvrđuje. A znao jesasvim izvjesno da svijeća životaleluja posljednjim plamenom, davrijeme istječe i da riječi zadnjemolitve sluti njegov duh, barokni oltari tišina nemilosrdne spoznaje kraja

Simbol BokeKotorske

41

42

sljednjim plamenom, da vrijeme istječe i da rije-či zadnje molitve sluti njegov duh, barokni oltari tišina nemilosrdne spoznaje kraja.

Međutim, kraj nije fizički nestanak, kraj je on-da kad nestane misao, kada vrijeme preobliku-je riječi u tihu ravnodušnost, a stvari pretvori udekor.

A pet godina je prošlo i pet proljeća, a donBranka ima. Ima ga u zvukovima zvona, u Mo-zartovu Rekvijemu na trgu sv. Tripuna, u svije-ćama koje se pale, u svetosti Gospine hridi, urefrenima molitava, u srcima ljudi i odjeku zvo-na.

Vrijeme u prolazu prolazi. Ono ne zna ništa osjećanju, samo mi koji hodamo umorni pod zvi-jezdama, koji imamo svoje padove i uspone, svo-je male boli, a iznad svega svoje granice i svojanesigurna trajanja.

Zato smo i različiti, plemeniti ili okrutni u ne-znanju i nevjerici kad nas vječna istina dodirne.

Don Branko je jednom napisao: „Život je poth-vat, pothvat vrlina. Etika živjenja je i njegovaestetika.“ Zatim u post scriptumu nastavlja:„Samo tko je u grobu, zna da je u njemu... Niko-me se kao mrtvacu ne nameće pitanje života.“

Za života, kao i nakon preranog odlaska, donBranko je bio i ostao duhovni, intelektualni ihumani znak Boke i u njezinim duhovnim bo-nacama i turbulentnim prelamanjima kada senjezin prelijepi lik utapao u vlastitim dubinamai ponovo isplovljavao, bio opomena zlu i svjetlostnadi.

Svijeća na oltaru njegovih molitava i danasuporno gori, kamen ne može okovati iskričaveporuke života. „Ne znači da smo ispod zvijezdanemoćni, već samo limitirani i projektirani za

nove pokušaje“, rekao je don Branko.Danas kad je vrijeme u svojoj nemilosrdnoj pa-

tetici, označilo dan Brankova odlaska u svijetkojem je više vjerovao, naše ovovremeno pošto-vanje prema don Branku može se jedino obno-viti u životu i njegovim ritmovima u kojima je je-dino i zauvijek stvoren.

Kao što nam je don Branko zanosno i upornoponavljao „Neka živi život!“. Tako nam je i u jed-noj od svojih posljednjih pjesama, velikodušno ihrabro s ljubavlju i otvorena srca ostavio svojuoporuku, poručio da ga razumijemo, jer nas jevolio sve ma kakvi mi bili:

„Spali me u srcua zatim raspi moj pepeogorama visokimkroz oblakezelenim pašnjacimavjetromvodama okeanakroz kišu.Tako ću pepelomKad rukama ne moguSvijet da zagrlim.“O djetinjstvu koje je s don Brankom proveo na

Prčnju, te zajedničkim studentskim danima uRimu, govorio je generalni vikar kotorske bisku-pije, don Anton Belan.

Budući da je don Anton Belan govorio bez na-pisanog teksta i svoje izlaganje upotpunjavao či-tajući djelove pisama koje je don Branko prije35 godina pisao mons. Graciji Ivanoviću, apo-stolskom administratoru Kotorske biskupije imons. Graciji Brajkoviću, generalnom vikaru,nije nam bilo moguće iznijeti veće djelove izlaga-nja.

43

I ove je školske godine, većtradicionalno, organizirantrodnevni izlet Dopunske školehrvatskoga jezika. Za razlikuod izleta prošle školske godine,ove smo godine krenuli neštosjevernije i posjetili

Zadar i Plitvička jezera. Izletje bio organiziran kao vid te-renske nastave, te su djeca, ro-ditelji i svi oni koji su bili upratnji, imali prilike uživati od15.4.2011. � 17.4.2011. ukulturnom te povijesno-geo-grafskome bogatstvu ovoga di-jela Republike Hrvatske. Petakposlijepodne (15.4.2011.) po-svetili smo razgledu Zadra uzstručnoga vodiča. Tijekom dvasata razgleda, uspjeli smoupoznati Zadar kroz stoljeća –u razlici samo nekoliko stotinametara upoznali smo dalekupovijest i suvremenost grada.Naravno, djeci su u sjećanjuostala osobito glazba Morskihorgulja te Pozdrav suncu. Na-kon nešto slobodnog vremenakoje smo iskoristili za degusta-ciju izvrsnog zadarskog slado-leda, krenuli smo put Omla-dinskoga hostela „Borik“, gdjesmo bili smješteni.

U subotu ujutro (16.4.2011.)krenuli smo put Plitvičkih jeze-ra. Nakon dočeka našeg vodičakroz Nacionalni park, krenulismo u razgledavanje. Proma-trajući djecu, shvatila sam daih nijedan dio Plitvičkih jezeranije ostavio ravnodušnim. Čakni ona kiša koja se vješto tru-dila pokvariti nam doživljaj, ni-je uspjela u svojoj namjeri! La-ganom šetnjom stigli smo donajvećega slapa Plitvičkih jeze-ra.

Eh, tu je photo-session malopotrajao. Ipak je trebalo ovje-

kovječiti ovaj predivan prizor.Međutim, kiša nije prestaja-

la, tako da smo neposrednonakon vožnje brodićem po je-zeru krenuli u autobus i vrati-li se u Zadar. Zadarsko nas jesunce, naravno, namamilo

van. Iskoristili smo vrijeme za istraživanje novootvorenoga

trgovačkog centra. Ipak se nijemoglo otići put Boke, a da senešto ne kupi! Nakon ovako na-pornoga dana, nije bilo prete-ško usnuti (za one malo starije).

AAKKTTIIVVNNOOSSTTII PPOOLLAAZZNNIIKKAA DDOOPPUUNNSSKKEE NNAASSTTAAVVEE NNAAHHRRVVAATTSSKKOOMM JJEEZZIIKKUU UU BBOOKKII KKOOTTOORRSSKKOOJJ

Djeca oduševljena izletom u Zadar, naPlitvičkim jezerima i Splitu, punielana i pozitivne energije obilježilaVeliki tjedan

Terenska nastava

U nedjelju nakon doručka,započeli smo povratak našojBoki. Naravno, prijeko potre-bna pauza bila je u Splitu.Ipak, bilo je onih koji još uvijeknisu primili Grgura za palac.

Tako su želje izrečene Grgu-ru, prošetalo se i podrumimaDioklecijanove palače, ali se,naravno, posjetio i nezaobila-zni „Bobis“.

U autobusu je bilo veselo, to-liko veselo i glasno da su neki imalčice promukli. Naš se pre-divni vikend bližio kraju. Biloje to doista jedno lijepo i pou-čno iskustvo. Djeca su imalaprilike upoznati još jedan dio

Lijepe naše koji još nisu vidje-li. Ovom bih se prilikom od sr-ca zahvalila gđi Mariji Vučino-vić, predsjednici Hrvatske gra-đanske inicijative, te g. Miro-slavu Franoviću, predsjednikuHrvatskoga nacionalnog vijećaCrne Gore, koji su svojim do-nacijama pomogli u realizacijiovog izleta. Jedno veliko hvalanašem vozaču, g. Dejanu Ma-slovaru, koji je već tradiciona-lno postao dio naše ekipe. Doj-movi o izletu još se uvijek nisustišali, ni nakon radnoga tje-dna.

Puni elana i pozitivne energi-je, obilježili smo Veliki tjedan.

U utorak, 19. travnja 2011.,u školi u Tivtu održana je te-matska radionica povodomnajvećega kršćanskog blagda-na – Uskrsa. Radionica je orga-nizirana u suradnji s don Deja-nom Turzom, župnikom crkvesv. Roka iz Donje Lastve. Uzdjecu-polaznike nastave hrvat-skoga jezika, sudjelovalo je inekoliko djece-polaznika vjero-nauka župe Donja Lastva, kojisu ujedno iskazali veliku zain-teresiranost i za pohađanje na-stave hrvatskoga jezika. Na ra-dionici su djeca bojala pisanicei pravila prigodne košarice zanjih, te su slagala i puzzle kojeje osmislio don Dejan, a kojesu kao svojevrsna potpora do-lasku pape Benedikta XVI. uHrvatsku od strane Hrvatskedopunske škole. Izuzetna mi ječast i zadovoljstvo spomenutikako je ovoj radionici nazočio igeneralni konzul RepublikeHrvatske u Kotoru, g. Božo Vo-dopija, što pridaje itekakvojvažnosti i ozbiljnosti odvijanjanastave hrvatskoga jezika naovim prostorima.

Eto, tako su izgledale našeaktivnosti proteklih dana. Bližise kraj još jedne nastavne go-dine, te će biti prilike još samoza jednu tematsku radionicu,koja nas očekuje povodomMajčina dana u svibnju.

Marina Bastašić, prof.

44

Piše:Vlasta Mandić

Gospođa Laura, gospođaLaura, baba me poslala davam kažem uh, uh ... bašsam se umorio. Ne mogu di-sat, uh, uh...

Laura: Ko te ćerao, pa letiškao manit. Što je baba poru-čila? Je li da kasni? Što, što?!E, znala sam. Nema Boga, ni-je nikada kapaca doći u dogo-vorenu uru. Takav ti se čo-vjek i rodi. Ajde, ajde, malipo malo, eto, obalit ćeš tu že-nu koliko si manit. Čekat će-mo je. Polako, kon la fjaka, pakad stigne. Mmm, što me ur-taju takve persone… kuc,kuc .To mi je sigurno pošti-jer... o, mala Kate, ti si? Ko biti se danas po ovoj kiši na-dao? Bogami si poluđela kadasi se danas spuštila niz Vr-mac.

Mala Kate: Ja ne mogu bi-rat vrijeme, ne idem u prome-nadu. A, što biste vi kotorskegospođe bez male Kate, a? Di-gla sam se u 4 ure, pomuzla

kravu, nahranila prasca, ko-koške, ubrala loćike, žućeni-ce, petrusina, selena, a vi sejoš niste umile. Tako mi jesuđeno. Svaki dan od Kavčapreko Vrmca do Peluzice panazad.

Laura: Ajde skini čizme, datću ti suhe bječve, a bome ikupicu rakije da te ugrije. Aj-de, ajde, pa ćemo i po ćikari-cu kafe. Jesi li donjela i malotučenih maslina?

Mala Kate: Bog vam pomo-gao. Jesam, jesam i masline ižućenice i vezicu petrusina-kako ste mi rekli. Rakija jeprava, uh, uh, što peče.

Laura: Kako su ti đeca odbrata? Uče li?

Mala Kate: Jedan je u Za-greb, a drugi u Novi Sad naštudije. Dobro uče, brzo ćedoći na svoju platu, pa ću i jamalo odanut. Od kada im jeotac umro dođu svako ljetopa mi, bogami, daju ruke.

Laura: Dobro se dobrimvraća. Neću te zadržavat,imaš ti još posla dok sve ku-će obiđeš. Kalmala je i kiša.Adio Kate! Jadnica uu,uh...Ma, đe su one moje mustrice?Bit će se ušikale na ovo juži-ne... Evo ih!

Ozana: Laura,nećeš namvjerovati da smo jedva prošlekroz vrata od grada i prekoTrga od oružja. Grad je punturista od svake vrste; Od Ja-panaca, Kineza preko Rusa,do Talijana, Engleza, Njema-ca, Španjolaca i perfin, Alba-naca i Izraelaca.

Ane: Vraćamo se sa Marka-ta, a tamo gomila ljudi ispredvrata- ne mrdaju. Od kada seotvorila druga butiga suveni-ra u portun od gradskih vrata

napravi se zastoj. Jedni gle-daju reljef Gospe, drugi gle-daju u babu i đeda, koji kaolutke sjede ispred butige, atreći ulaze u butige, dok osta-li čekaju i po malo se gurajuda se gomila razmakne.

Mare: Kada skapulaš iz tetrapule na trg te dočekujukalijerge od kafića, šatori odsuncobrana, turisti- oćeš ne-ćeš , majčin sine, provuci se.

Ozana: Trebalo bi dodat joškoji šator od suncobrana, pada preko trga ne treba nositlumbrelu i konopom ograditprolaz da barem znaš đe ćešnogu stavit i pasat. Eto, zatoti danas kasnimo. Sasvimopravdano- vanredna situaci-ja.

Ane: Perfin, smo zaboravilena marinera. On ti stojiispred vrata –strana od moraili iza vrata – strana od trga .Ma baš mi figura. Tu ti onparla na 4-5 jezika, daje turi-stima instrukcione i direcio-ne: kuda da pasaju, đe da sepopišaju, đe je kafa bolja. Imapune ruke posla. Barem damu neko ima pripomoć.

Laura: Je li to onaj iz kućeBencona?

Ane: Jes, jes, to ti je on.Svako jutro obuče monturuod Bokeške mornarice i eto tiga na postu. Ma znaš, on tiima mota. Vidim ga svaki danti mijenja razne abite, od ši-njela pa sve do hipi stila- odcrevalja pa to kape, kapelina,marame svih boja - sve đu-stano.

Ozana: Baš je šesan. Nemadroba pa mu montura nestoji napeto. Što bi se reklonije zadrigo. Svi se lentrava-ju sa njim pa će, bome, slike

KKOOTTOORRSSKKEE BBOOTTUUNNAADDEE

Kotor moje mladosti

45

putovati za sve kontinente.Oli se turista tiče ko je on,ima li čin, oklen je, ko mu jefamelja, ecetera. To samo na-šu čeljad interesira.

Ana: Ben fato, neka baremmontura putuje kada nambrodovi više ne mogu plovit.Čuje se Tonka, evo je stiže!

Laura: Finalmente, tebetreba poslat za smrtnu uru.Ala da, ala da, sada kada smosve na broju imam da vamrečem jednu novitad. Sinoćsu mi arivali gosti!

Tonka: Ko te to obradovao?Laura: Arivao mi je moj

dondo Frane iz Splita, sa si-nom Ivanom.

Tonka: Ako je tebi blizuosamdeset, koliko ti ima tvojdondo?

Laura: Dondo Frane ima ta-čno 98 godina. Rodio se u Ko-toru i tu živio 35 godina. Ima63 godina da nije bio u Kotor.Pravi, fetivi Kotoranin. Sve tizna o Kotoru i o ljudima kaoda je juče otišao. Šufit mu jebistar, parlatina odlična , nanoge je lagan, a bome još sevidi da je bio čovjek “in gam-ba”, oću ti ga reć pravi mu-škardin.

Ozana: A kakav mu je sin?Tonka: Ako je na tatu, va-

ljalo bi ti se pomučit Ozana.Više ti je ura od udadbe.

Ozana: Muči, muči Tonka,nemoj me impicavat. Nisi mise ni ti usrećila.

Ane: Laura, ajde ih probudi,neka se dižu jer ti mi nećemoiz kuće izać sve dok ih ne poz-dravimo i ne vižitamo togamuškardina.

Frano: Evo, evo muškardindolazi. Dobro vam jutro ko-torske gospođe. Čujem žamorumilnih glasova, pa se pitamda li to sanjam ili je to java.Ljubim ruke.

Laura: Dondo, ovo ti je pra-va kotorska java, moja kom-panija od mladosti. Sigurnasam da svakoj znaš famelju.

Frano: Kako neću znat. Ko-tor je grad moje mladosti i to

od rođenja 1914 g, pa do1949 g. kada sam ga napu-stio. Sve najljepše od životatu sam proživio. E, to je bioživot. To vam je doba kada jeKotor bio 4 godine u austrij-skoj Dalmaciji, preko 10 godi-na u državi Srba, Hrvata iSlovenaca, preko 12 godina uKraljevini Jugoslaviji, više od4 godine anektiran od fašisti-čke Italije, te skoro 4 godine ukomunističkoj Jugoslaviji.

Ozana: Bome je bilo veselo.Pričajte nam malo o tome vre-menu.

Frane: Svaka vladavinaostavlja svoje tragove . Živose sjećam našeg parka kodBenova, kojega smo zvaliĐardin militarski i banj mili-tarski, kojim je upravljala au-strijska vojska. U sredini par-ka je bio spomenik caru Fra-nju Josipu. U park i na banjsmo provodili ljetnje dane. Zi-mi smo se igrali po pjacama.Glavne igre su bile fuzbal sakrpenjačom, te ubacivanjekovanica u rupu tkz. “riljot” ivatanje -“invito”. Krpenjačomsmo često lomili prozore , aznalo se i neprilično beštima-vati, pa je Općina slala poli-cijote da nas potjeraju. Ka-kva bi trka nastala po ulica-ma.

Mare: Kako mi je to miločut. I mi smo iste igre igrali. Aljeti bi cijeli Kotor bio na Mi-litarski banj. Niko nije išaoda se banja ni u Dobrotu, nina Bajovu kulu, a Markov vrtje bio preko svijeta. Svi smobili kao jedna famelja. Ma,kako mi vas je milo slušatšjor Frane, sva se topim.

Ane: Ajte, još nam pričajte!Frano: Kotor vam je tada

bio Evropa u malom. Porednaših domaćih u gradu su ži-vjele obitelji Talijana, Austri-janaca, Čeha, Rusa, Arbana-sa, Izraelaca. Sjećam se svakeobitelji. Talijanskog porijeklasu bile: Businello, Depope,Fiorelli, Fiori, Florenino, Me-negghello, Quardelli, Porcelli,

Tiurco, Zanetti, Zapalorto,Ziana i dr. Austrijskog porije-kla su bile: Reiter, Polzer, Pa-meer, Raab, Smidt, Muck iLaforest. Češkog porijekla:Hlušička i Vick, slovačkogStolfa i Mach, a slovenskogPrelesnik, Srdoč i Jesenšek.Židovskog porijekla su bile:Mandel, Tolentino i Puretz.Sjećam se obitelji trgovca Er-minia Mandel-a koji je imaoveliki dućan na Pjaci od po-glavarstva/ palace Grguri-na/. Kako nije mogao imatigrob u Škaljarima, iza ograd-nog zida katoličkog grobljaizdvojeno je mjesto, na koje-mu je, za njegova života, pisa-lo: Riservato per ErminioMandel.

Mare: I danas je to groblje uŠkaljare. Uvijek kada tudapasam pitam se zašto su tigrobovi ograđeni.

Ozana: Sada ti je jasno, je lida. Nemoj prekidati šjor Fra-na.

Frano: Obitelji arbanasa subile: Begu, Ghega, Paloka, Pe-tri, Prela, Vierda, Zadrima.Rusi su bili izbjegli caristi ko-je je Jugoslavija primila i po-magala. U kotorskoj gimnazi-ji su predavali profesori: An-tonov, Pantelejmon, Bugaj igospođa Marija Nikiforov. Upjevačkom zboru “Jedinstvo”pjevala je krupna, impozan-tna grofica Golovina, a sa-krestan crkve sv. Nikola je bioRus Vladimir. Bilo je još Rusai to sve intelektualci. Pučan-stvo grada je po vjeri bilo ka-toličko i pravoslavno, što nijesmetalo da međusobno skla-paju brakove. To se posvudaisticalo kao pozitivna vjerskatolerancija u Boki.

Laura: I u naše vrijeme jeisto tako bilo. Kada bi te ufa-tili ljubavni lampi nije se gle-dalo na državno, naciona-lno, vjersko, imovno i na dru-ga stanja. Tada si bio kapacsve učinjet za ljubav. Samose naša Ozana preračunala,pa nije iskoristila kolpo di ful-

46

mine.Ozana: Ako sam neudata

gospođica niko mi nema štopribokat. Možda će Bog i namene pogledat.

Frano: O, baš dobro. MojIvan je jutros poranio. Pošaoje na San Đovani, da uživa upogledu na Kotor. On je udo-vac i valjalo bi mu se ženit.

Tonka: Prvo ga moramo midobro ošervat. Da mu damolašapasare. Nemoj se crvenjetOzana. Možda ti blažena Oza-na učini providencu.

Ozana: Ajte, ostavite se lu-dorija. Nastavite šjor Frane,milina vas je slušat.

Frano: Cijeli mi je gradpred oči. Svaka kuća, pjaca,ulica. Velikom ljubavlju, zaKotor moje mladosti, njego-vao sam sjećanja na svakiproživljeni trenutak i sve mije ostalo bistro, jasno sve doovih mojih godina. Cijeli životsam čekao kada ću ga još jed-nom vidjeti. Eto, skoro ću izasuzit.

Laura: To su suze radosni-ce. Dondo evo ti faculet. Ajdepričaj nam.

Frano: Kada, u mojim misli-ma uđem na glavna gradskavrata vidim starodrevni ka-meni reljef Madone sa sv. Tri-punom i sv. Bernardinom.Zaštićen je staklom i unutraje gorio lumin o kojemu vodibrigu, sakrestan BlaženeOzane, Lorea. Tri koraka na-prijed i eto me na Trg odoružja. Gledam lijevo, gledamdesno, a srce počinje jače dalupa. U prizemlju tornja odsata Roberto Homen ima svo-ju urariju za koju ne plaćaafit, ali je dužan da se brineda sat stalno kuri. Pokraj sa-ta je kamena piramida, daljekafana koju vodi obitelj Me-neghelo. Pored kafane je lje-karna “K sv. Tripunu” VinkaViskovića, a na kraju je lijepatrokatnica, kuća Bjeladinovi-ća. U njoj je imao svoju ordi-naciju Dr. Boško Bjeladino-vić, koji je prvi nabavio rent-

gen aparat. U providurovojpalati je Općinski dom, u ko-jemu je na prvom spratu bilaSokolana. U njoj su bile stru-njače i sprave za gimnastiku isva omladina je išla u Soko-lanu. Ali Jugoslovenska bi-skupska konferencija je svimbiskupima dala nalog da u cr-kvama vjernicima preporučeda djecu više ne šalju u Soko-lanu, jer sokoli nedjeljom vo-de djecu na izlete, pa su cr-kve poluprazne. Jedino kotor-ski biskup Ućelini nije postu-pio po nalogu pa smo mu či-njeli ovacie.

Tonka: Živio Ućelini! Kakoje bio napredan!

Frano: Sa desne strane odglavnih vrata vidim uredni-štvo tjednika “Glas Boke” kojije pokrenuo Rudi Giunio.Urednik je bio budvanin prof.Anton Slovinić. Gos. Giunio jebio najzaslužniji za trajanjeBokeljske mornarice. On je1935. god. donio Statut ple-menitog tijela Bokeljske mor-narice, odobren od Kraljevskebanske plovidbe Zetske bano-vine. Tu je i knjižara ŠpiraSekulovića, koju je otkupiood Tripa Vukovića. ObiteljRoka Vukovića je imala tri si-na i svi su se zvali Tripo. Ma-ti ih je zvala Primo, Šekondoi Terco. Šekondo je imao kinou gradu, blizu palate Grguri-na. Strijeljali su ga komuni-sti, a niko nije znao zbog če-ga. Pored knjižare je bila pa-šticerija Rajnisa, pa manifak-tura albanca Zadrima, brijač-nica Moškova, te delikatesnaradnja Mihajla Benz-a, koji jenudio dobar pršut, šunke,razne sireve, vino i dr. Apote-ka “Stefanović” je bila u pri-zemlju palate Bižanti-ja, a vi-za vi nje je kuća u čijem pri-zemlju je prodavnica “Bata”.Tu su se cijene cipela uvjekzavršavale brojkom 9 i bilesu dosta jeftine. Na spratu suprostorije hrvatskog kultur-nog i prosvjetnog društva“Napredak”. Tu bi se mogla

popit kafa, zaigrat briškula itrešeta, a bio je i bilijar. Na Ispratu je živjela obitelj čino-vnika Alfirevića. Najstariji sinFrano je bio boem i već tadapoznati pjesnik. Na II spratuje živjela obitelj prote DušanaDavidovića, vjeroučitelja ugimnaziji. Imao je dvije kćeri idva sina Vasa i Aca koji subili moji prijatelji. U prizem-lju na kraju zgrade je modnisalon ženskih šešira Trifone iĐorđete Zanutini.

Laura: E, moj dondo. Ništati više nije isto. A, ne može nibit. Kotor nam je sada lijepkao popica, samo mu je pone-stalo ljubavi i duše.

Tonka: Promijenili su seljudi. Samo vas slušam šjorFrane. Danas , je malo i oddomaćih, koji sa toliko žara iljubavi govore o Kotoru. Zapravo reć Ima ih koji i govoreali ga nemaju u srcu. Od mla-dosti male koristi. Njima ti jesan kupit đipa i điravat odKotora do Ljute . Malo bi košto učinjeo ili , daleko bilo,što pomogao Kotoru. Ako sekoji i nađe onda mu zvižde ipitaju se što mu je, da nijebolestan.

Laura: Ben fato, Tonka.Dondo, nisam ti ponudila nibijelu ni crnu kafu. Baš sinas zanio. Ma, što zanio , bo-lje reć inšenpijao sve zaje-dno. Ajde Tonka gri mlijeko,Mare pođi do komeštibila ku-pi kruha, Ane namjesti tava-ju, a ti Ozana , siđi dolje u ka-niželu i sačekaj Ivana. Kada ion dođe nastavljamo parlati-nu.

Frano: Eto me kao u hare-mu. Ni ovome se nisam na-dao!

p.sZahvaljujem se poštova-

nom, fetivom kotoraninugos.Helidoru Prelesniku izSplita na podacima koje samkoristila iz njegovih bilježaka“Kotor moje mladosti”. Nekajoš dugo i zdravo poživi i sje-ća se svoga Kotora.

47

48

08.04.2011SASATANAK PODRUŽNICE

PODGORICAGlavna tema sastanka HGDCG podružnice

Podgorica, održanog 7. travnja, bila je organi-

ziranje Uskršnjeg domjenka, kojim bi se obi-lježila i godišnjica otvaranja Hrvatskog doma uPodgorici. Domjenak će se organizirati 7. svib-nja u 19. sati.

15/17. 04DOPUNSKA NASTAVA

Profesorica dopunske nastave na hrvatskom

jeziku, Marina Bastašić, organizirala je izletpolaznika nastave u Zadar i Plitvička jezera.Izlet je bio organiziran kao vid terenske nasta-ve, te su djeca, roditelji i svi oni koji su bili u

pratnji, imali prilike uživati u kulturnom tepovijesno - geografskome bogatstvu ovoga di-jela Republike Hrvatske.

18.04.2011HRVATSKI GLASNIK

Izišao je iz tiska novi broj Hrvatskog Glasni-ka, 71/72. Priprema ga izdavački Odbor. Ti-skan je u Biro Konto-Igalo, na 60 strana.

26.04.2011SASATANAK REDAKCIJE

Održan je sastanak Uređivačkog odbora ča-sopisa Hrvatski Glasnik, na kojemu je analizi-ran broj 70/71 i dogovorene teme za slijedećibroj koji će izići iz tiska do 15. lipnja. Upućenje apel U.O. HGD CG za iznalaženje stabilnogfinanciranja tiskanja Glasnika. U cilju boljegplasmana Glasnika potrebno je pronaći ade-kvatnog distributera za prodaju Glasnika namjestima prodaje tiska.

26.04.2011.SASTANAK UPRAVNOG

ODBORA DRUŠTVAOdržana je sjednica Upravnog odbora na ko-

joj se raspravljalo o financijskom poslovanju io aktivnostima Društva između dvije sjednice.Razmatran je i plan rada u svibnju mjesecu.Dogovorena je promocija izdanja “Slikom krozprošlost” za 05. svibanj, a za 20. svibanj jeplanirana promocija knjige “Pomorstvo BokeXIX, st.”. Predstava “Čaruga” u produkcijiHNK - Zagreb, održala bi se 23. svibnja. Nasjednici je razmatran i prijedlog dodjele zah-valnica i priznanja pojedincima i institucijamau povodu 10. obljetnice Društva.

29.04.2011POTPISANI UGOVORI ZA

PROJEKTEMinistarstvo kulture će ove godine izdvojiti

600. tisuća eura za ukupno 203 projekta iz 11oblasti kulturno - umjetničkog stvaralaštva.

“Vlada Crne Gore posljednjih nekoliko godi-na sve više prepoznaje potrebu za nečim što se

49

KRONIKA DRUŠTVAzove najvitalniji dio kulture, a to je njeno stva-ralaštvo. Ovaj broj od 203 projekta je velikaprodukcija za jednu godinu i želim da ih izgu-ramo zajedno”, kazao je ministar kulture Bra-nislav Mićunović.

Ministarstvo kulture podržalo je projektHGD CG namijenjen mladima

05.05.2011PROMOCIJA KNJIGE „SLIKOM

KROZ PROŠLOSTU organizaciji Hrvatskog građanskog društva

Crne Gore, u crkvi Svetog Duha u Kotoru, or-žana promocija knjige “SLIKOM KROZ PRO-ŠLOST” - Boka kotorska i Crnogorsko primor-je na starim razglednicama 1890 - 1940, auto-ra Daria Musića i Miroslava Ulčara. Nakladnikknjige je Hrvatsko građansko društvo CrneGore i Nacionalna zajednica Crnogoraca Hr-vatske.

U ime nakladnika prisutne je pozdraviopredsjednik HGD CG, dr Ivan Ilić, koji je ista-kao značaj ove knjige koja čuva od zaboravaobalu Boke i Crnogorskog primorja. “Zahva-

ljujući radu fotografskih studija u Kotoru iHerceg Novom sačuvani su divni detalji rani-jeg života u ovom kraju pa se svaka stranicaknjige može sa uživanjem pogledati. U pitanjuje svjedočenje o bogatoj kulturnoj baštini Bo-ke i Crnogorskog primorja u kojoj se rado i br-zo prihvatao svaki vid tehnološke novine patako i fotografisanje“, kazao je dr Ilić.

07.05.2011OBLJETNICA HRVATSKOG

DOMA U PODGORICI

Dan 07.svibanj za HGD Podružnicu Podgori-ca je protekao u znaku proslave i obilježavanjauseljenja u prostorije, koje su ustupljene nakorištenje od strane Oprštine Podgorica.Povodom tog događaja upriličeno je gostovanjepredsjednice Podružnice dr. Svjetlane Zekovići Jurice Žarkovića u jutarnjem programu TVCG, gdje je istaknut značaj HGD u cjelini, ak-tivnosti i planovi za sljedeći period. Ovo gosto-vanje je bilo veoma zapaženo, što je rezultira-lo većim brojem obraćanja građana Podružni-ci.

12.05.2001DAN DUBROVAČKO

NERETVANSKE ŽUPANIJEU prigodi proslave dana Dubrovačko-neret-

vanske Županije (DNŽ) i dana njezinoga zaštit-nika Sv. Leopolda Bogdana Mandića, predsta-vnici Hrvatskog građanskog društva Crne Go-re, Tripo Schubert i Dijana Milošević, odali supočast poginulim braniteljima i civilnim žrtva-ma Domovinskog rata, položivši vijenac naspomen križu na groblju Boninovo.

Nazočili su svečanoj sjednici županijskeSkupštine u kazalištu Marin Držić.

Pratili prigodni program proslave.„Nitko nije toliko od blata da ne bi u njemu

bio maleni grumen zlata” - riječi su Sv. Leopol-da Bogdana Mandića, tako jednostavne i u

isto vrijeme toliko duboke i snažne...Sv. Leopold Bogdan Mandić, nebeski zaštit-

nik DNŽ, rođen je u Herceg Novom, zaljevu hr-vatskih svetaca, 12.svibnja 1866. godine. Nje-gov kratkotrajni boravak u Dubrovniku osta-vio je neizbrisiv trag. Njegovo odrastanje ukraju gdje se susreće Zapad i Istok učinilo gaje doživotnim borcem za dijalog, jedinstvo i su-život Crkve i ljudi.

U trenutku kad nam je toliko toga bilo odu-zeto, trebalo je ne zaboraviti kako je prava lje-pota u davanju. Sv Leopold Bogdan Mandićsve što je imao dao je onima koji su bili potre-biti. Kao što je dao i sebe. Tražeći zlato u na-ma. I baš to , zlato, najveći je razlog što mu seobraćamo”, poručio je voditelj programa tije-kom svečane sjednice Skupštine.

16.05.2011DAN GRADA OMIŠA

Omiš je proslavio Dan grada i blagdan svognebeskog zaštitnika Sv. Ivana Nepomuka.

Na poziv gradonačelnika prof. Ivana Škari-čića, svečanosti su prisustvovali predstavni-ci Hrvatskog gradjanskog društva PolyGjurgjević i Tijana Petrović.

Domaćini i gosti položili su vijence i odalipočast svim poginulima za Domovinu, nasredišnjem križu gradskoga groblja Vrisovci,a zatim u parku Hrvatskih branitelja odalipočast poginulim braniteljima Domovinskograta. Na svečanoj sjednici gradskoga Vijećadodijeljena su javna priznanja istaknutimpojedincima i udrugama, i pročitani pristiglitelegrami, među kojima i čestitka biskupakotorskog mons. Ilije Janjića.

Održana je procesija i sveta misa u župnoj

crkvi Sv. Mihovila koju je predvodio gospićko- senjski biskup mons. Mile Bogović.

Na kraju svečanosti upriličeno je druženjesvih učesnika proslave u Radmanovim mli-nicama.

19.05.2011PROSLAVA DANA NEZAVISNOSTI

CG U ZAGREBUU povodu obilježavanja Dana nezavisnosti

CG, Koordinacija Vijeća crnogorske naciona-lne manjine, Nacionalna zajednica Crnogo-raca Hrvatske, Vijeće crnogorske nacionalnemanjine grada zagreba i Ambasada Crne Go-

50

KRONIKA DRUŠTVA

re u republici Hrvatskoj, organizirali su Sve-čani koncert u koncertnoj dvorani vatroslavLisinski, na kojemu su nastupili Duo gitara–Srđan Bulatović i darko Nikčević, pod nazi-vom „DODIR CRNE GORE“.

Na koncertu su ispred HGD CG prisustvo-vali Josip i Jasminka Usmiani.

20.05.2011Konferencija „Saradnja između

Parlamenta i OCD – primjeridobre prakse”

Centar za razvoj nevladinih organizacija(CRNVO) je 20. maja u prostorijama PR cen-tra organizovao regionalnu konferenciju„Saradnja između Parlamenta i OCD –primjeri dobre prakse”. Konferencija jepredstavljala završnu aktivnost u okviruprojekta „Jačanje saradnje između orga-nizacija civilnog društva i Skupštine Cr-ne Gore“ koji finansira Evropska Unija, akojim upravlja Delegacija Evropske Unije uCrnoj Gori.

Na konferenciji je bio predstavljen nedavnopotpisan Memorandum o saradnji izmeđuSkupštine Crne Gore i Mreže organizacija ci-vilnog društva za demokratiju i ljudska pra-va. Učesnicima su, od strane ekspertaENCL-a, predstavljena iskustva zemalja Ev-ropske Unije u toj oblasti, kao i mogućnostiunapredjenja normativnog uredjenja sara-dnje Skupštine i OCD kako bi se obezbjedilaefikasnija saradnja. Takodje, učesnici suimali priliku da od predstavnika civilnogsektora iz regiona saznaju o mehanizmimasaradnje izmedju Parlamenta i organizacija

civilnog društva, kao i primjere dobre prakseu jačanju te saradnje.

Pošto je HGD CG član mreže OCD, konfe-renciji je prisustvovala Aljoša Camaj iz Po-družnice Podgorica.

02.06.2011PROMOCIJA KNJGE U ZAGREBUHrvatska bratovština „Bokeljska mornarica

809“, Zagreb, organizirala je promociju knji-ge „pomorstvo Boke kotorske na slikama Ba-zija Ivankovića“, autora Željka Brgiljana. Oknjizi su govorili akademik Tonko Marojevići akademik PetarStričić.

02.06.2011.Sastanak Upravnog Odbora

Na sastanku se raspravljalo o temama zanovi broj Hrvatskog Glasnika, koji treba izićiiz tiska do održavanja Svečane Skupštine,18. Lipnja, kao i o zadacima i scenariju Sve-čane Skupštine.

05.06.2011.Pod zvonicima Bazilike

Pozvani smo prisustvovati večeri Miloša Mi-loševića koju je organizirao Centar za očuva-nje i razvoj kulture manjina Crne Goreispred Bazilike Sv. Tripuna u Kotoru. O Mi-lošu Miloševiću su govorili mr. Jovan Marti-nović ,prof. dr. Gracijela Čulić, Jelena Anto-vić i cap. Ilija Radović. U programu su uče-stvovali mali Admirali i mješovita kla-pa“Grotta“. Voditelj večeri pjesnikinja Du-bravka Jovanović.

51

52

Piše: mr. sc. Jovan Josifov MARTINOVIĆ

Nakon 313. godine naše ere iMilanskog edikta cara Kon-stantina Velikog, hrišćanstvoje postalo i službena državnareligija i počelo se širiti velikombrzinom po svim provincijamaRimskog carstva, pa je relativ-no brzo prodrlo i u Prevalitanu,današnju Crnu Goru. Postojeindicije da je možda već u akti-ma Halkedonskog koncila iz451. godine upisano ime ko-torskog episkopa Pavla, te daje drugi episkop Viktor prisu-stvovao sjednicama sinoda uSaloni 530. godine, upravo ujeku obnove Bizantskog car-stva pod znamenitima caremJustinijanom. Međutim, nedo-statak istorijskih izvora iz tihteških vremena provale varva-ra i seobe naroda, ne dozvolja-va nam da u potpunosti osvi-jetlimo taj najraniji period raz-voja prvih hrišćanskih zajedni-ca. Stoga je pri svakom razma-tranju potrebno uzimati u ob-zir rezultate arheoloških istra-živanja, koja su iznijela nasvjetlo dana ostatke sakralnihobjekata na tlu Crne Gore, po-dignutih u VI. stoljeću, kao štosu: temelji trobrodne episkop-ske bazilike u Kotoru s bapti-sterijem i s krstolikim baze-nom za pokrštavanje odraslih,na čiji srednji brod je legla ro-manička crkva sv. Marije „odrijeke“; temelji trobrodne even-tualno episkopske bazilike s

narteksom u Budvi pored Cita-dele; trikonhos na Topolici uBaru; bazilike A i B u Duklji nakoje je sjela kasnija predroma-nička crkva; bazlika u Doljani-ma na Zlatici kod Podgorice iobližnji trikonhos, u čijem jeulaznom dijelu postojao krsto-liki krstionički bazen.

Najveći dio ovih najranijih sa-kralnih objekata stradao jenajvjerovatnije tokom VI i VIIstoljeća i doseljavanja Avara iSlovena, kada se naši davnipreci počinju trajno naseljava-ti u okolini preživjelih roman-skih gradova, pretežno na Pri-morju.

Početkom IX stoljeća dolazido novog vala pokrštavanjaovih prostora, povezanog s mi-sionarskim djelovanjem bene-diktinskih monaha iz južneItalije, iz njihovog centra uMonte Kasinu i svetilišta sv.Mihaila na poluotoku Garga-no. Benediktinci se iskrcavajuna našu obalu ne samo s misi-jom pokrštavanja slovenskihplemena, već i s novim idejamai koncepcijama izgradnje i

ukrašavanja sakralnih objeka-ta.

Preostale velike episkopskebazilike u Kotoru i Budvi tadadobivaju novi arhitektonskiukras u vidu plutejnih, oltar-nih pregrada predromaničkogstila koji se odlikuje plitko ure-

PPRREEGGLLEEDD SSAAKKRRAALLNNIIHH OOBBJJEEKKAATTAA II DDEETTAALLJJAA VVEEZZAANNIIHH ZZAA NNJJIIHHDDOO CCRRKKVVEENNOOGG RRAASSKKOOLLAA 11005522.. GGOODDIINNEE

ranohrišćanskabaština u Crnoj Gori

Najveći dio ovih najranijih sakralnihobjekata postradao je najvjerovatnijetijekom VI i VII stoljeća i doseljavanjaAvara i Slovena, kada se naši davnipreci počinju trajno naseljavati uokolini preživjelih romanskih gradova,pretežno na Primorju

53

zanom pleternom ornamenti-kom geometrijskih prepletenihmotiva. Plutejne pregrade gra-de se po strogom kanonu vi-zuelnog odvajanja oltara odpastve, a na nadstupnoj gredi itegurijumu ispisuju se natpisis imenima ktitora i crkvenihvelikodostojnika kao ime epi-

skopa Joanesa na nekolikofragmenata u Kotoru i Bijeloj,a ponegdje, kao u Budvi, i na-tpisi s tačnom datacijom, ispi-sanom latinskom grafijom:DCCCXL = 840. godina. Predkraj predromanike, odnosno,tijekom X. i prve polovine XIstoljeća, dakle perioda koji sepoklapa s jačanjem države uDuklji, neke crkve, kao u Koto-ru i Ulcinju, dobijaju nove ele-mente kamenog crkvenoga na-mještaja, ciborije ili baldahinenad oltarom, ukrašene pleter-nim ornamentima i stiliziranimpticama i lavovima, ali i obnov-ljenim antičkim motivimaastragala i gutula.

Benediktinci, po uzoru naopatiju Mont Saint Michel uNormandiji, fomiranu na vrhukupastog otoka povezanog skopnom jednom pješčanomprevlakom, osnivaju i noveopatije na našem primorju, alii daleko u unutrašnjosti, patako tada nastaju: opatijasv.Jurja na istoimenom otokupred Perastom, koja je uslijedtrošnosti morala biti zamije-njena i od koje je sačuvano

svega nekoliko fragmenatapleternih ukrasa plutejne pre-grade, sačuvanih u lapidariju-mu na susjednom ostrvu Go-spe od Škrpjela; velika opatijasv. Mihaila u Kotoru čiji opatPetar 1166. godine prisustvu-je posvećenju oltara nove ro-maničke katedrale sv. Tripuna

54

i od koje su sačuvani znatnifragmenti oltarne pregrade sastiliziranim pleternim geome-trijskim i biljnim motivima,kao i ostaci apside s freskamate masivni piloni koji su je di-jelili na traveje, a na koje sulegli temelji sadašnje stojećecrkve sv. Mihaila iz XIV stolje-ća, adaptirane za izlaganje sa-čuvanih kamenih fragmenatagradskog Lapidarijuma; prvafaza opatije sv. Mihaila na oto-ku (povremeno i poluotku)Prevlaka kod Tivta, od koje suostali temelji na licu mjesta,kao i dragocjeni ostaci prero-maničkog ukrasa plutejnepregrade, sada otuđeni iz dr-žavnog vlasništva i pohranjeniu neosiguranom prostoru ne-kadašnjeg restorana kao dionavodne riznice; najstarijapreromanička crkva u kom-pleksu velike opatije Bogorodi-ce Ratačke, izvorno posvećenesv. Mihailu, od koje su ostalisačuvani samo temelji budućida je ta preromanička građevi-na srušena zbog izgradnje ve-like crkve sredinom XIV stolje-ća; ostaci temelja crkvene gra-đevine na najnižoj terasi sta-rog grada Ulcinja, iz koje mo-žde potječu fragmenti pozna-tog ciborija, dijelom odneseniu Beograd ili izloženi u Muzeju

na ulcinjskoj Citadeli, a dije-lom izgubljeni; preromaničkabazilika sv. Mihaila na Marti-nićkoj Gradini blizu Spuža,eventualno Porfirogenetovomnaselju Lontodokla u koje supred varvarima prebjegli preži-vjeli stanovnici ranohrišćan-ske Dokleje, čiji su temelji ot-kopani a pleterom ukrašenifragmenti plutejne pregrade iciborija rekonstruirani kaonajdragocjeniji eksponati mu-zeja u Danilovgradu.

Pored ukrašavanja starih igradnje novih crkvenih građe-vina bazilikalnog tipa, počet-kom IX stoljeća počinju se gra-diti i manje crkve centralneosnove, najčešće po tipu gr-

čkog krsta jednakih krakovaupisanog u kvadrat, nad čijimse središnjim prostorom uzdi-zala kupola oslonjena na četiristuba ili zidana stupca, kaošto je crkva sv. Tome na Prča-nju ili prvobitna crkva – marti-rij sv. Tripuna kod kotorskeKatedrale, obje s početka IXstoljeća.

Period nakon crkvenog ra-skola 1054. godine i podjele dotada jedinstvene crkvene orga-nizacije na takozvanu istočnuili pravoslavnu i zapadnu ilikatoličku crkvu, kao da je oz-načio i podcrtao početak uvo-đenja novog umjetničkog stilau gradnji i ukrašavanju crkve-nih građevina, romaničkog sti-la koji je svakako u naše kraje-ve pristigao sa zapada i to pre-ko primorskih gradova, prven-stveno Kotora, snažno razvije-ne pomorsko-trgovačke komu-ne čija je katolička biskupijamožda već nakon raskola, alisvakako u drugoj polovini XIIstoljeća bila podvrgnuta nadbi-skupiji grada Barija u južnojItaliji i ostala njen sufragan svedo 1828. godine, dobivajućitim putem duhovne i umjetni-čke impulse.

O pravoslavnoj crkvenoj or-ganizaciji na Primorju i u unu-trašnjosti Crne Gore možemogovoriti tek od početka XIII sto-ljeća i osnivanja zetske episko-pije u staroj benediktinskojopatiji sv. Mihaila na Prevlaci.

55

Piše: don DEJAN TURZA

UDonjoj Lastvi, u subotu21. svibnja 2011. godineodržan je prvi turnir Kato-

ličke malonogometne lige “Sv.Tripun”. Sedamdesetak mladih izcijele biskupije, okupljeni u desetnogometnih ekipa (4+1), natjecalisu se po kup-sustavu tijekom ci-jeloga dana. Natjecateljski danzapočeo je svetom misom, koju je

predvodio don Pavao Medač,kancelar Kotorske biskupije. Onje potaknuo sudionike na osobniduhovni rast u zajedništvu Crkve

te na izgrađivanje dobrih odnosas bližnjima i s Bogom, kako bi bi-li dobri vjernici i građani društva.

Nagradu za fair-play, ljepotomigre i korektnošću igrača osvoji-la je ekipa “Bl. Gracija” iz Mula.Treće mjesto osvojila je silovitaekipa “Hajduk - Seljanovo” izTivta. Pomalo nes(p)retno, pri-mivši samo jedan jedini gol naturniru, i to u finalu, srčanaekipa “Pečkovica” iz Lepetanazauzima drugo mjesto.Prvo mjesto pripalo je sklad-

noj, požrtvovnoj i energičnojekipi “Dinamo - Seljanovo” izTivta. Ova ekipa je sudjelovalana završnici Katoličke malono-gometne lige Hrvatske biskup-ske konferencije u Splitu od 9.do 11. lipnja.

OORRGGAANNIIZZIIRRAANN PPRRVVII TTUURRNNIIRR KKAATTOOLLIIČČKKEE MMLLAADDEEŽŽII UU MMAALLOOMM NNOOGGOOMMEETTUU

Duhovnost u igri Brojnost sudionika, njihov entuzijazamkao i fair-play tijekom natjecanja,ohrabruje i potiče da se ovakvi susretimladih održavaju i češće i u drugimmjestima Kotorske biskupije

56

Piše: Siniša LUKOVIĆ

Početkom svibnja zauvijek nas je napustiojedan od starijih članova HGD-a Crne Gore,Rafael-Rafo Sindik. Pokojni dondo Rafo svojimje sugrađanima u Tivtu ostao u neizbrisivomsjećanju kao jedan od najstarijih aktivnih čla-nova Glazbeno-prosvjetnog društva u Tivtu,orkestra koji se desetljećima nije mogao ni za-misliti bez njegova tenora, uredno „luštranog“purol-pastom prije svakog nastupa.

Dondo Rafo je članom GPD-a „Tivat“ postaou svibnju 1951. godine, i to na molbu svogujaka i tadašnjeg kapelnika tivatske gradskeglazbe, Krsta G. Vuksanovića. Naime, okosni-ca tadašnje gradske glazbe u Tivtu činilo je sa-mo petnaestak njezinih starijih, predratnihčlanova, dok je većina mladih snaga nakonsudjelovanja u Drugome svjetskom ratu osta-la u jedinicama JNA-e kao aktivni vojni glaz-benici. Orkestar u Tivtu trebalo je, dakle, oja-čati i podmalditi, pa se kapelnik Vuksanovićpored ostalih obratio i svom sestriću Rafi Sin-diku ponudivši mu da se nauči svirati „B“ basjer je to bilo potrebno za kompletiranje orke-stra.

Zajedno s još petnaestak mladića Rafo se 11.svibnja 1951. godine pojavio na probi GPD-a„Tivat“ i odmah pokušao svirati ponuđeni muinstrument.

Nažalost, iz „B“ basa nije izašao nikakavzvuk jer su Rafova usta bila isuviše mala u od-nosu na usnik (bokin) basa. Rafo, međutim,nije odustao, nego je redom probao sve ostaleinstrumente koji su mu bili na raspolaganju,

dok napokon iz jednog od njih nije izašao oče-kivani ton. Rafo je upravo tada odsvirao svojuprvu notu na tenoru čime je stvorena simbio-za koja je potrajala narednih više od 50 godi-na.

Mladić je velikim žarom i voljom počeo učitimuziku i sviranje kojim se do tada u životu ni-kada nije bavio. Nošen ljubavlju prema glazbivrijedno je vježbao, uz još nekoliko susjeda idrugih mladića iz Tivta, svladavajući sve teže ikompliciranije skladbe, od marševa, do polki,potpurija, valcera... Prvi svoj službeni nastupkao član Gradske glaz,be Tivta Rafo Sindikimao je na svečanoj akademiji priređenoj 28.studenog 1951. godine u Radničkom domu uTivtu, a koji je bio smješten u jednoj od salapomorskog Arsenala. Tom je prigodom GPDodsvirao skladbe Čast zasluzi, Kraljice maja iLucija Lamermor, kao i četiri koračnice: Parti-zan, Buđenje, NOV i Rabotnički. Uslijedili su iprvi promenadni koncerti, budnice, nastupiza praznike, ali i ono što čini svakodnevnicujedne glazbe u našim primorskim mjestima –sviranje na sprovodima.

„Do izgradnje gradske kapele u Tivtu su se

IINN MMEEMMOORRIIAAMM

Sjećanjena rafaela

Sindika

57

sprovodi najčešće obavljali pješice. Nerijetkose dešavalo da pojedini sprovod traje više odjednog sata vremena, a bilo je slučajeva da seide od Donje Lastve do groblja Sv. Šimun uTivtu svirajući, što je trajalo i do 90 minuta.Svirajući za sprovodima svaki od nas je osje-ćao dodatnu obavezu da svira što više i kvali-tetnije kako bi se odužio na ovaj način ožalo-šćenoj obitelji,“ zapisao je jednom dondo Ra-fo o tim trenucima kada se glazbenici na svojjedinstven način opraštaju od preminulih su-građana.

Ljepši dio priče bile su stotine nastupa GPD-a „Tivat“ širom Boke, Crne Gore i bivše Jugo-slavije, od Kotora, Novog, Cetinja, Titograda,preko Dubrovnika, Mostara, Peći, Konjica,Goraždama, do Rijeke, Trogira, Korčule, Beo-grada... Naročito upečatljiv bio je nastup Ti-vatske gradske glazbe 1971. godine na III. in-ternacionalnom festivalu limenih glazbi. Tognastupa i druženja s preko 1200 kolega glabe-nika iz cijele Jugoslavije i više zemalja središ-nje Europe, dondo Rafo se sjećao s posebnimužitkom i navodio ga kao najveći uspjeh GPD-a „Tivat“.

„Posebni užitak bio mi je, a vjerujem i osta-lim kolegama, svirati u Kotoru i Dubrovniku,kroz stare gradske jezgre jer takav ambijentpotiče izvođača da da svoj maksimum,“ isti-cao je dondo Rafo kojem se, međutim, zbogzdravstvenih tegoba nije ostvarila velika željada svira na svečanom koncertu upriličenom2009., na 100. godišnjicu osnivanja tivatskegradske glazbe. Ipak, iza Rafe Sindika ostaloje čak 58 godina aktivnog rada u GPD-u, čijije blagajnik bio preko 40 godina, a u više na-vrata izabran je i u Upravni odbor Glazbe.Održavajući tradiciju svojih predaka jer sumu dva ujaka i jedan bliski rođak svirali uGradskoj glazbi, dondo Rafo je dao ogromandoprinos njezinu razvoju i aktivnostima, ugle-du i značaju koju ta institucija kulture danasuživa u Tivtu i Crnoj Gori.

Nakon obitelji i glazbe, treća velika strast iljubav donda Rafe bio je nogometni klub „Di-namo“ iz Zagreba, čiji je on bio veliki navijač idugogodišnji povjerenik za Tivat. Strast premanogometu kod Rafe se počela razvijati nakonšto je kao 12-godišnjak na stadionu NK „Arse-nal“ u Tivtu prvi put došao u kontakt s nogo-metnom loptom. Uz prijatelje iz djetinjstva iradijske prijenose utakmica, Rafo je postao

veliki ljubitelj NK „Dinamo“ i „plave“ klupskeboje koju nije promijenio ni tijekom godina ži-vota i rada u Splitu, „jazbini“ najvećeg i vječi-tog „Dinamova“ rivala – NK „Hajduk“. Prvuutakmicu omiljenog kluba upravo je i odgle-dao u Splitu 1951. godine, a na taj izlet, kojije potrajao tri dana, Rafo i prijatelji iz Tivta suotputovali brodom koji je tada održavao redo-vitu prugu Kotor - Rijeka. Ni poraz voljenogkluba od „Hajduka“ rezultatom 3:1, nije gapokolebao da promijeni navijačku boju.

Prvu članarinu kao navijač „Dinama“ Rafoje platio 1. siječnja 1952. tadašnjem povjere-niku zagrebačkih „plavih“ za Tivat, MatuVlatkoviću, koju je potom redovito izmirivaosve do svoje smrti. Službenim povjerenikom„Dinama“ za Tivat Rafo Sindik postao je 30.rujna 1963. Narednih je desetljeća s velikomstrašću radio na omasovljenju navijačke or-ganizacije „Dinama“ u Tivtu i Boki, stalnoupisujući nove članove u klub navijača, kojije do izbijanja rata u bivšem SFRJ-u, nara-stao do 158 članova. Nakon prekida uzroko-vanog ratom, direktni kontakti s voljenimklubom iz Maksimira su obnovljeni, a fan-klub „Dinama“ iz Tivta pod Rafovim vod-stvom stigao je ponovno do 136 članova, odkojih su neki „plavoj“ boji kontinuirano osta-li vjerni još od 1963. Tivatski klub tada jeimao i čast da u njegovim redovima bude inajstariji živi „Dinamovac“, 98-godišnji g. Ili-ja Tarle o čemu je tada pisano i u klupskojreviji „Dinamo“. Tijekom mandata Rafe Sin-dika kao povjerenika, „Dinamo“ je tri putagostovao u Tivtu i susreo se s domaćim NK„Arsenal“. Te utakmice odigrane su 1971. go-dine (1:1), 1975. godine (0:1) te 1980. godine,kada su Zagrepčani slavili s ubjedivih 3:7.Rafo Sindik i svi ovdašnji „Dinamovci“ tadasu naročito uživali, doduše ipak i malo pomi-ješanih osjećanja, jer su kao Bokelji i Tivća-ni, svakako veoma cijenili i domaći NK „Arse-nal“.

Osim što se svojim predanim, gotovo pola-stoljetnim povjereničkim radom istaknuo uanalima samog kluba iz Maksimira, Rafael-Rafo Sindik, svojim je sportskim entuzija-zmom značajno doprinio očuvanju tradicije iugleda imena „Dinamo“ u Boki, ali i očuvanjuveza Hrvata Boke kotorske s matičnom drža-vom na polju sporta.

Neka mu je vječna slava i HVALA

IN MEMORIAM

58

59

60

61

Časopis bez granica Časopis Hrvatski glasnik, izdavača Hrvatskog građanskog dru-

štva, jedino je glasilo Hrvata Crne Gore. Bavi se temama važnimza život hrvatske zajednice u Crnoj Gori: političkim, gospodar-skim, društvenim, kulturnim, povijesnim... ali je i u stalnoj misi-ji povezivanja dvaju država, Hrvatske i Crne Gore.

Distribuira se u Crnoj Gori, a putem pretplate stiže u Hrvatsku,Europu, Australiju, SAD...

Otvoreni smo za suradnju, sugestije i dobronamjerne primjedbe. Nastojimo da svaki sljedeći broj uradimo bolje i kvalitetnije, sa

raznolikim i zanimljivim sadržajem. Budite i dalje s nama, šaljite Vaše priloge, budite i Vi jedan od

kreatora našeg i Vašeg lista!Pretplatite se!

GLASILO HRVATA CRNE GORE

NARUDŽBENICAOvim neopozivo naručujem primjeraka "Hrvatskog glasnika"

Ime i prezime/naziv tvrtke

Ulica i broj

Grad Poštanski broj Država

Tel/fax

Datum

E-mail

Potpis/pečat

62

SKALARADIOKotor

Nezavisni radio, Stari grad,Trg od oružja, 85330 Kotor

PRETPLATITE SE!Za Crnu Goru:

18 eura18 eura

Za Hrvatsku:

180 kuna

Za inozemstvo:

24 eura

na žiro račun 510-4741-76

Crnogorska komercijalnabanka

na kunski račun23600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica Dubrovnik

Vukovarska 7,20 000 Dubrovnik

Beneficiary 59 : /ME25520042000000104966

(Acc. No-IBAN)Hrvatski gradjansko drustvo CrneGore, Zimski bazen Kotor Account

with 57a: HBBAMEPG (HIPOTEKAR-NA BANKA AD PODGORICA) Inter-mediary 56a: DEUTDEFF (Deutsche

Bank ag Frankfurt) EUR, USD

Ovu narudžbenicu i kopiju uplatnice pošaljite na adresu izdavača:Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, Zatvoreni bazen Škaljari, 85330 Kotor, Crna Gora

Pretplatiti se možete i u Uredu HGDCG u Kotoru

63