PRASKA SMRT

Knrloa most

Hotel Earopa 20. srpnja 1974.

Dolje ispod Karlova mosta, fantazmagoridnim mirom, tekla

je vjedna rijeka Mtava, odnoseii nekamo daleko sve tlapnje

zamorenog promatrada Maksa Dvorskog. Zelene, zelene,

blatne tlapnje. Slika svijeta se rasprsla i njezine demonijakalne

krhotine u kaotidnom kovitlacu opsjedale su Dvorskog' Potom

su se, gore na statuama, u ludadkom letu pojavljivale

zakrabuliene prilike, da bi se uz cerekanje bezumnika

sunovratile dolje u rijeku. IJ zelenu, zelenu, blatnu Mtavu'

Bile su to dobro mu znane sablasti izLaterne magike, koje su

kroz snopove svjetla i praska gromovite muzike das potwdivale

das opet opovrgavale svoju opstojnost. Medu posljednjima,

sklopljeni u Sarolik buket, skode u brzi vaI tatobnjak Zito,

Doktor Faust i Golem, a onda se sve smiri. Bilo je toplo

predvederje i sa svih strana dula su se razlidito toniiana praSka

zvorr . Jb se u swari kroz njihova grla oglaSavala groteskno-

legendarna proSlost deSke prijestolnice. Mals obriSe znoj s dela

i nastavi oslu5kivati sve dok zvonjava ne potone u grobnu ti5inu'

Onda joS jednom, gore s Hraddana, zabruji tihi metalni zvon

i sve se smiri.

69

OSMI OKULAR

Da, uistinu, bio bi to dobar podetak za novi groteskniroman, mislio je Dvorski - samotar na mostu dolazi u doti-caj, to jest u neku vrst mistidne komunikacije s pro5lo5iustranog, tudeg mu, grada. I to ba5 preko zvona, preko tihtajanswenih metalnih pipaka pro5losti, koja todno svakihSezdeset minuta zabrtje u naSim u5ima. A zatim slijede vizijekoje se, na nepoznat nam nadin, materijaliziraju u liku to-plokrvnih dovjekolikih demona da bi proZdrle svojeg rvorca.Slidan se sadrZaj vee mogao i ranije na6i u slabo ditanimgrotesknim romanima Maksa Dvorskog, koje je uz malu na-knadu uporno objavljivala izdavatka krrea "Razbor". No, etoba5 posljednji u ditar.u nizu romana doZivio je velik uspjeh idak tri izdanja u nepunoj godini dana, pa je Dvorski odludioodmoriti se nekoliko tjedana u nekom stranom gradu, kojibi istovremeno mogao biti moguei poticaj i izvoriite za novugrotesku. Nije stoga neobieno Sto je sred najveiih ljetnihvruiina spakovao swari i zajedno sa suprugom napustio svoj

Zagreb, koji mu je do tada dao toliko dragocjene grade za

njegove lude romane.

Na drugoj strani Karlova mosta vidio je sada vitku prilikusvoje Zene. I5la je polagano prema niemu, zastajkivala predplatnima ulidnih slikara, koji su vei polako spremali svoj pri-bor, gledala zatim u prljavu vodu Mtave i neprestano popra-vljala nabore na svojoj novoj ciganskoj haljini.

"Bila je Rychmanova, koliko sam razumiela de5ki, Leli da

se nademo jedne vederi", rekla je po5to je prona5la Maksa medudokonim Setadima, mahom turistima, Sto su se razmiljeli Ka-rlovim mostom. Negdje dolje u prljavojvodi Mtave plovila jeposljednja Maksova sablast - darobnjak Zito. Maks se vratipraSkoj svagdaSnjici i poljubi Zenu, na5to mu Ruta obvije rukeoko vrata. Nekoliko metara dalje bradati se slikar dobrohornonasmije, bio je neZeljeni svjedok tude njeZnosti. Znalitaj slikar,

PRASKA SMRT

pomisli Maks, to mazalo za turiste' da ispod masivna mosta u

i.,binama Mtave plovi sad dijabolidni madionidar Zito i snuje

njihovu sudbinu koja ie se utjeloviti u ovozemaliskoj groteski'

Naravno, slikar je ve6, pomalo posdden, odvratio svoj pogled

na drugu stranu.

Kola su ih u trenu prebacila u njihov hotel na Vaclavskim

namestima. Ulica je bila prepuna Setaia koji su' obudeni u laku'

ljetnu odjeeu' desto pogiedavali prema-nebu Sto se nenadano

.r"lo ,rrrrk"rrati. Doskora je ditav svod bio prekriven olovnim

oblacima.

Ne5to kasnije, u sobi hotela Evropa' Maks se Dvorski vra-

tio mislima o mogueim temama zanovi, ios neviden, grote-

skni roman. Posljednji, koji se tako nenadano rasprodao u

gotovo sva tri izdanja, bio je zapravo sumorna pikareska koja

Ie odvija sred kugom poharanih i ratom popaljenih krajeva

srednjovjekorrt. Ft""tt"ke' Jedan ie vitez uhitio navodnog

davoljeg sina (za sve nedaie i zla' koie je sudbina tada tako

siroke ruke rasipala, okrivljavali suvjeStice i davolji porod)' pa

ga tijekom eetiri stotine sffanica dugog romana privodi sudu'

hoteei od njega posto-poto doznati neSto' ako ne o boZjoi' a

ono bar o davolovoj opstojnosti' Pridu je Dvorski zaeinio ni-

zom najsmjelijih srednjovjekovnih pikanterija (koje su zauzi-

male ve6i dio knjige), pa su se tako vitez i davolov sin podesto

zatiecaliu loZnicama zena kojih su muZevi nestali na Sirokim

bespueima tada5njeg vremena'

Ruta se opustila na hotelskom krevetu i uzela neku knjigu

u ruke hoteei tako ditanjem zaboraviti na muZa koiem je sada

bio potreban mir. Ona ie, naime, Po nlegovu ponaSanju

naslucivala one pregnantne trenutke nadahnuea koii bi ga s

vremena na vrijeme hvatali, i nakon kojih bi sate i sate provo-

dio piSuei neSto u biljeZnicu koiu je uvijek nosio sa sobom'

Najednom Maks Prekine ti5inu:

7071

OSMI OKULAR

ilPostoji jedna dudna slika, jedan prizor,sada jo5 tek la_tentna opasnosr koja vreba u fasadama ovih zgrada.,,

Gledao je neprestano van u tiSinu, u noi koja je d,olazila, usanjive Vaclavske namesd. Ruta ga upita, ne bez zebnje u glasu,o demu to zapravo prida.

"Bila bi to samo izvrsna slika za moj novi roman,,, rede,umirivSi je donekle. ,,Nakon

sablasne parade Sto su je upriliiilevei mrtve ma5kare na Karlor.rr mostu, doSljak u tom mistidnomgradu vraea se u svoju sobu u hotelu. Zalto to ne bi bila ba5ova sobal On je umoran i njegov pogled traLi mir, upravoonaj mir koji mu mogu dati fasade starih, dostojanstvenihzgrada. I odjednom, sve je to propalo u provaliju, nema vi5eVaclavskih namesti, ostali su tek rubovi ditavog trga,poluporuSene zgrade. A na dnu provalije, koja je nekad bilaSiroka, dvosmjerna ulica, nazire se jedno drugo, obrnuto nebo.Ono je negdje daleko, daleko na dnu i jedva je vidljivo.,,

Ruta rezignirano uzadhne, njegove su je vizije, koje joj jedesto znao pridati neposredno prije negoli ie pisati, znaleuzbu-diti, ali i oneraspoloLia, jer jeu njima, ma Loiito one djelovalefantastidno i sudbonosno, na kraju otkrivala tek golu litera_rnost. I ba5 kada je tako ne5to htjela kazatt, prekine je zto_njava telefona.

_ "Jb j. zacijelo Rychmanova,,, rede Ruta i htjede podieisluSalicu, ali je Maks rijeiima ,, ja C.t,pretekne.

Nije bila Rychmanova, bio je neznanj netko."Koga vi zapravo trebatep,, _ upita Maks na besprijeko_

rnom deskom, nakon nekoliko minuta bezuspjesnog oty"s.rlu_vanja.

"Pa rekao sam vam. Maksa Dvorskog, knjiZevnika jz Za_greba, eh golube moj kao da ne razumijeie eeski. Hoiete li dag:v:rim hrvarski, poljski ili moZda, ba6u5ka, ruski. eudite seodakle vas poznajem, a nemalo biste se iznenadili kada bih

PRASKA SMRT

vam rekao da su mi poznate i vaSe groteske, premda nisu ni na

jedanjezrkjoS prevedene", Zivahno je govorio Skriputavi glas

s druge strane zice (tko zna gdje?).

Ova dinjenica uistinu iznenadi Dvorskog i on malo zas-

tane. Pogleda Rutu i slegne ramenima, kao da Zeli kazati kako

nema pojma o tome tko mu je sugovornik.

"No sada nemam vremena, rodeni moj, ali javit eu vam se

uskoro. E, zanimljivi su vam tekstovi, no ja du vam pokazati

prar.u grotesku, pral-u, ludu, pra5ku grotesku", nastavliao je

brzo nervozni, Skripavi glas, kao da hoie sve izgovoriti u je-

dnom dahu.

I upravo kada je izgledalo da 6e glas nastaviti svoje neobidno

pripovijedan je, zattje se onaj poznati "klik" prekinute veze.

"Tko li je to?" - upita se Maks. Preko mojih kn;'iga o meni

nije mogao saznati gotovo niSta, a sumnjam da ih je uopee iditao. Osim toga, ako je i ditao neki moj roman, jer dini se, zna

hrvatski, nije do davola u njemu mogao proditati da eu ba5

danas u osam biti u pra5kom hotelu Evropa.

Ne, krilo se iza toga ne5to drugo.

Hotel Europa

6an) 22/23. srpnja 1974.

predodredenika,{1#Sva je u bijelom - bijela haljina ibijela, bijela put golih udova. Oue u onim malim, kobno

iskriZanim ulidicama Malostranskih namesti.

Prilika u crnom, moLdaZdenekKo5ler, z^ ovu priliku Slo-

vak, Iupne palicom o pult. Razlegne se iz supnqpuoNovE pro-davaonice - sNY, v/ilNE.

72 73

OSMI OKULAR

A oNe samo ide i ide, kao da lagano lebdi u predivnimusporenim kadrovimaJeana Mgoa, u svojoj bijeloj, bijeloj halji_ni (tek po koji modri cvijet) pustim ulicama oko Malostra-nskih namesti. Guzne, (?) mozda je to preuzvi5eni prokletnikH. B. (sny vdsne)?

Tieba krenutt za njom, ali ulice se povijaju, isprepledu isve nekuda tonu k'Vltavi, k prohladnoj, blatnoj \4tavi. I tekuzgredni ugao prolazni je spas ocl hladne, vodene smrd.

Prateei taj furiozni libreto, taj njezinbljeg, Zdenek Ko5lerbriSe woj prozirni dirigentski znoj. Azatimpuna, proZimajuiafrancuska glazbanestaje pocl prstima slovadkih fi lharmonidarada se negdje u nekom drugom snu pretopi u iduci stavak _PLES,

I gle (!) nije ona nedostiZna, tu kraj stare prodavaonicemirodija vei je njegova, Zastaje. To je tren u kojem je on hva_ta i pritiSie, ne znajuci da li t zagrljaj strasti ili zbog nejasnogstraha (moZda od smrti?). To lice pamti se milenijima, pu iprliu njegovoj glavi iz trena u tren blijedi. MoLda iprt s"mo dobudenja? A onda, koSmar se nastavlja. Sada je ru gore na kuliHana Hegerova, samo mnogo deblja i nekako lica ocakljenaznojem. Zar to pjeva ili je to moZda glas iz njegasamog, moLdatrbuhozboraiki pjer.ni refren ?

Po bouricb nastal zase klidThk bldznil jsrue daacet letTisickrtit pryijsi chtela jitJd tisickrit se uracel zpet

I u tom trenu tisuiuotimr j e s e i z nj e govi h ;il?;H;lllil;lf ,?:il*i,:?sjetne strasti nepoznate Sansone, i nestaje u vodama,Mtavenenadano kao ito nestaju i fotonske aveti Laterne magike. Niz

PRASKA SMRT

toranj se potom spu5ta, plazefi posve okomito, Zelena Zmija,sigurna i samouvjerena baS kao da se nalazi u svom prostorubajke, a ne u kvadrifonidnoj atmosferi sna. Sljedeci korak do-bro je odmjeren ugriz u vrat sanjae a. Azatim, djevojka je opettu - na njenoj odori ni traga blatu, ni traga prljavoj vodi \4tave.I dok Maks pada na leda osjeiajuii kako mu wrdi praSki ru-canik ulazi pod kraljeZnicu, jednim suludim pokretom ruke

djevojka skida svoju haljinu. Oue je sada naga pra5ka-vltavska

sirena dije lice polako prekriva crvenilo ljubavne Zari. Sanjad

gubi svoje imaginarno tijelo, otrov je duboko u njegor.u opto-ku. Pomisao na ljubav, Sto se javlja u tihoj ariji flaute, nestaje ugrotlu bubnja. Povorka krene k stratiStu. Zdenek Ko5ler po-pravi ovratnik svoje bijele, bijele ko5ulje. Glazba se razlije,dudesna, fantomska glazba, njemu odnekud poznata. Goladjevojka IeLala je sada na njemu i on je Cutio vruiinu, Vrueinu,vRUdINU koja je odnosila nesigurnu plazmu njegova tijela."Kakva je to glazba?" - pitao je i imao je tek toliko snage da s

njezinih namazanih, strasnih usana duje polushvadjivi odgo-vor: "Cesta na popravisko."

Jd tisickr6t se vracel zpet

Jutro nad Pragom. Jutro nad Pragom to su oblaci i duga,

teSka kiSa. Vedro jutro, to je jutro nad svim ostalim gradovi-ma.

Ruta je jo5 spavala u onom neobidnom polupovijenompoloLaju,na boku i s rukama stisnutim medu koljenima. Makstiho ustane, bilo je vrijeme da se utapa u pra5kom jutru. Pada-

la je teska, debela kiSa i Prag se budio, no na ulicama jo5 nijebilo nikoga. Jhmo na kraju trga stajao je kip Sv. \/aclava, a

dolje na jednom uglu spomenika, postavljenog na postolje odtamnog mramora, nalazio se ki5om okupan wijet. Plamene

7475

rc

OSMI OKUTAR

crvene boje. Tko zna tko li ga je ru stavio i ro ne na bilo kojemjesto, nego na todno odredeno. I Maks se, opijen radanjemkiSnog praSkog jutra, sjeti nekoliko stihova koji su pripadali,ako se nije varao, Miroslar.u Holubu:

I oudje Ktzramazoui nose HamletaI oudjejejezgro atonta

I oudje je kozmodrom Mjeseca

Ruta se okrene i pospanim glasom zapita:"Nisi li noias govorio o nekakvo j glazbr?',Dvorski se trg.ne, pra5ko jutro potone iza prozorshh za_

vjesa.

"Ah, boZe, ti se toga i ne moZe5 sjeiati. Vjerojatno si bun_cao u snu. Pitao si ba5 ovako: Kakva je to glazba? I to nekolikoputa", nastavi Ruta sad vci sasvim budna.

"MoLe biti da sam sanjao neku glazbu, no ne sjeiam seviSe", slaZe Maks dok se violentna ,,Cesta

na popravisko,, (akoje istinu kazala oNe iz sna) nastavliala u njegovoj glavi.

Bizarno obuden dirigent i.zvctle bizarnu glazblan u kiiu.Bio je ponovno rnir.

Restoran Crueni konj 23. :vpnja 1 974.

PRA5KA SMRT

u bilo kojem predmetu. Nasmije se potom samom sebi; ko-

liko se samo puta zarekao da se ne6e ponaSati romaneskno, tj'

Razmi5ljati onako kako razmiSljaju groteskne utvare iz njegovih

romana. A Sto ako te izmi5ljene uware polako naseljuju njegovo

biie? Migracija sablasti? Sto ako demonski gospodin Hyde

ponovno nadvlada doktora Jelq'lla?Zatim se Zudno vrati swarnosti.

"Ne boji5 li se vi5e gojaznosti?"

Ruta prestane jesti i njeZno ga pogleda, premda se pomalo

ljutila na njegor,rr zajedljiur opasku. Onda je na stol doSlo crno

vino "\4asta", koje nije bilo baS prvoklasno, ali koje se Ruti

neobidno dopadalo. Niti ona niti Maks nisu podnosili bijela

deSka vina koja su bila odvi5e slatkasta' Upravo u trenu kada je

Dvorski htio natoditi vino, u lokal udu njihovi stari znanci -Hornidek i Rychmanova.

Jan Hornidek bio je profesor lingvistike na Pra5kom

filolo5kom fakultetu i Mala ga je posve sludajno vpoznao za

vrijeme jednog seminara uZagrebt. Nakon seminarskih pre-

davanja vodio je Dvorski svog gosta po najpoznatijim

za grebadkim gostionicama, gdj e se poka zalo da Hornidek uZiva

u vinu ne manje nego u lingvistidkim teorijama. Sve to zavrsilo

je pomalo Zalosno, jer je praSki lingvist u mjesecu studenom

upao u fontanu naDLamiji, pa kako mu Dvorski nije mogao

pomoii, pomogla im je obojici milicijska patrola, koja im je

nakon toga ukazala neku vrst tradicionalnog gostoprimswa u

Petrinjskoj ulici. Tako je umalo propalo i Hornidekovo pre-

davanje koje je imao odrZati sljede6eg dana na Filozofskom

fakultetu. Od toga dana uspjeli su Dvorski i Horniiek odrLati

neku vrst veoma svjei:eg "dopisnog" prijateljswa.

Monika Rychmanova radila je kao stalna glumicaRealistidkog teatra Zdeneka Nejedlla na Smichovu. Bila je

veoma dobra poznanica Rute Dvorske, diji su roditelji bili

Ruta je upravo uLivala u tradicionalnim de5kim knedlima,koje je uporno narudivala kao prilog gotovo svakom jelu.Maksu je bilo posve svejedno, on je bezvoljno nagnur nad ta_njur poku5avao' tupa pogleda, u jelu pronaci nesto kao trans-cendentne znake neke druge stvarnosd. Ako je ona sukladnaovoj naSoj, njezin bi tloris bio vidljiv agilnom duhovnom oku

76 77

OSMI OKUTAR

deSkog podrijetla, pa je ona, prije negoli je upoznala Maksa,nekoliko puta duZe boravila u Pragu. Ono Sto je bilo donekleneobidno i zbog dega su se znali desto Saliti, bilo je to da su svi

bili rodeni iste godine, tridesetdetvrte, svi odreda, i Maks, iRuta, iJan, iMonika.

Konobar doncse jos dvije da5e, a Maks namii jo5 nekolikobutelja "Maste". Razgovaralo se, uz ugodno i pomalo trpkovino, neobvezno, o svemu i svademu. Hornidek je priiao oproblemima svoje nove "Skode" traZio od Maksa da mu na-bavi neke dolare, pitao ga nije li mu donio nove Katidiieve iSolarove knjige, zatim je Rychmanova govorila o godiSnjemplanu njihova teatra, Zudno branila novi film Milo5a !'orma-na, ispitivala Maksa o "Slamnatim psima" Peckinpaha, koje jeon gledao u Bedu, a zattm nekoliko puta traZila da joj se natodijoS vina. S vremena na vrijeme, pjer,rrSila bi tiho neL:u pjesmicukoja se Maksu dinila neobidno poznatom:

I ltar milencu.isi maln

Pro poteieni s-udho telrr

Hornidek nenadano skrcnc raz.g()vor na Zidovsko groblje.Maks naiuli u5i. Pra5ko Zidovsko groblje neobidno ga je zani-malo i on je, moLda zastraSen nekom slutnjom, odgadao trenu-tak kada ie ga posjetiti.

"Inade, sama rijed golem hebrejskog je podrijetla i najboljebismo je preveli rijeiju embrion", nasravliao je Hornidek, nebez osobitog strudnog lingvistidkog parosa u glasu.

Rijee je bila o Golemu, glinenu, dovjekoliku kipu koji jenapravio i oZivio praSki rabin Levi ben Bezabel. Znao jeMakspodosta o toj legendi, znao je i to da je rabin pokopan napraSkom Zidovskom groblju.

"U literaturi se Goiem javljao vi5e pura, u Vrhlickog, Gri-

PRASKA SMRT

mma, Arnima, Auerbacha, a i iz tog legendarnog kompleksaponiknuo je i homunculus iz Fausta", dovrSi Jan.

Dvorski ga opomene kako je zaboravio vrlo poznati ro-man o Golemu Gustava Meyrincka te Wegenerov film "DerColem, wie er in die Welt kam".

"Iste provenijencije je i Frankenstein Shelleyeve Zene", na-dopuni ih Ruta, "a ti kao ieh", obrati se zatim l{ornideku,nisi smio zaboraviti Robota va5eg K:.rrela eapeka. Maks mi jenabavio englesko izdanje te eudesne knjige".

"No ono o demu sam htio pripovijedati", prekine ihHornidek, oeito Zeleii spasiti r^zgovot od beskonadnog na-brajanja i nadopunjavanja, "vrlo je zanimljivo vjerovanje o rabi-nu Leviju i njegovu grobu. Golema je rabin Levi, da se izra-zim suvremeno, tehnidki, pu5tao u pogon pomoeu ceduljicena kojoj je bila ispisana tajanstvena formula. I dandanas ljudiodlaze na Levijev grob i u kamenu napuklinu stavljaju papiridesa svojim Leljama, vjerujuii odito da ie ih pokojni rabin ispu-niti. fb je ipak donekle zanimljivije od bacanja novdida u otvorkule Daliborke, iako se radi o praznovjerju istoga tipa".

Dvorskog to veema zainteresira.

"Imam jedan, moZda ruLan obidaj da desto zagledam u teceduljice i ditam i:elje praznovjernika ili Saliivdina", nastavljaoje Hornidek.

"Ne bojiS li se Zidovskog prokletswa?" - .tz smijeh ieMonika, prijeteii upir-uii prst u Hornideka.

"Opaska nije ba5 umjesna", uozbilji se Jan, "s tim se ba5

nije Saliti. Zelje su uglavnom obidne, svagda5nje. NekeizraLavaju pohlepu za novcem, neke su upravo tragidne zbognaivnosti kojom se traLi izljedenje voljene osobe i slidno. Noneki dan pronaSao sam jednu Zelju, koja se doista svojombizarno5iu izdvaja od ostalih, i koja malo kome moZe upasti uodi, jer je pisana na francuskom".

78 79

OSMI OKI.JLAR

"Kako to: i koja nrrlo l<orne rnoic upasti u oii?,,- prekine gaMaks. "Zmati, nisi ti jedini koji dita te papiride.,,

"Upravci t;lko!" odvrati trtrornidek, tttpije iz da5e, a zatimnastavi dalje: "|dcpoznan i, pretpostavimo, trirancuz ieli u jerinojStr"rroj redcnici cla Vlclavske namesti propadr.ru u zemtrju.',

Ova suluda i bizt-na telja nije jzaz;vala tolil<o iznenadenjakako se naclao I tronlii.r:k, Jcclimo se .&4aks rrgnc, :lii ne kazaniSta. Monika jc ponovilo prjevuSila onnj isti napjev. ,,I{c kujeli to netko zavjcm llrotiv lncne.." - pomisli Malis.

Koji trcn kasnijc stoli,r pricie glavni konobar i zar.noli Ma_ksa da na tren izidc, v:uri gir je, naimc, nctko traiio. 'l'ko bi tomogao biti, iurlio sc u scbi A4airs, jedini njegovi pra5ki pozna_nici bili su sach rivdjc s njirn. Urnjesto objainjcn ja konobar sradegestiliulirati nclro r"ulilnra, nesto Sto Maks nikako nije rtogaoshvatiti.

Ispridavii sc dru5rvrr, Meks iziclc. I{uta z.adur-iena pogledaza njinr. I ona sc isto trko u sclri pitrrl.,r, ,,tiio li ga totra.Zt?,'.

"Oprostitc na srnctnji eosporlinc Mrl<s, ito j;r ovrko protivnavadc i pristojnosti, no olljrrsrril r:u r,..rrrr rnili, svc iu varn obja_sniti. Po rcclu sve pcl reclu, krilio lri Lrz',,ilirruo liel<av val.jan pe-clagog. No Sto ja to sve onako lrcz n:ilrr, v:rlja cl.,r sc ltrcdstavim"No ito uhrarko * Fjodor, irrrc nri jc l.'jodor,,_ kinrjastirn iusiljeni*r Skriputavirn gias,ur r[)rrrvo jc lnlico sit'e , uijudnedeSkc rijedi nakazni stvol, Sto jc tako nenaclano traiio llvor-skog"

Taj Fjodor bio je patuljak upravo groteskna izglecla" tsio je

'isok jcclva osamdcset ili dcvedeset centimetara, lrZl;'avih'dova

i, za svoje tijelo, upravo abnorrnalno velike giave. Starost bi sctc5ko proiitala s njegova lica, no sijecla brarla i proictrava gXavagovorili su cla nije ba5 nilad. Dok yc govorio, u ne koj srnil.ebnoj,literarno kitnjastoj nraniri, sav se vrpoljio, klatio nukama i gla_vorn, ba5 kao cla nainjerno Zeli ostaviti vrlo ugodan tlojarn na

PRASKA SMRI

sugovornika te ffioLda tako skriti nedostatke svoje prirode.

lpak, iz ditave njegove pojave izbij:rla je neka pritajena, per-

lidna zloia. Na desnoj ruci, opazio je to Dvorski kada su se

rukovali, nosio jc neobianu mctalnu narukvicu u obliku triprrta kruzno presaviienc zrrriic.

"Tko ste vi, ta kakav F'jodor, Sto mi to govorite?" * gotovo

ie neljubazno Maks.

Patuljak mu pokaza rukom da se sagne kako bi mu neSto

Sapnuo. Dvorski se sagne iznenaden i sam time 5to se tako

pokorava ovoj rugobi.

"Brate dragi, pa zar nel-:repoznajete po glasu, ovaj nesretni

Fjodor zrrao vas je prijc nckoliko dana telefnnom. Pa zaboravili

ste me rodeni", Saptao je glasorn koli je drhtao kao da de za-

plakati.

Maks nije znao da li zna viSe ili manjc nego prije. Mislio je

Fjodoru postaviti tisuiu pitanja, no nijc postavio niti jedno.

tr Imjesto njega govorio je patuljak:

"Foditc, molim vas najponiznijc, sl rllnoln. Th zar se ne

sjcfate da sam valn nesto obciao. l)ruirvancc se neie ljutiti, i

bez vas ie se dobro zabaviti. Ugodne su ieSke noii uz vino irazgovor. Hajde podite, neiete za'zalitl!"

Maks se vrati i zamoli druirvo da se r.rekako snadu i bez

njega" Crno vino udiniio jc svi-rje, svi se nasrniju i bcz veiegobjabnjavanja sloZe se da im Maks neie prcviSc nedostajati.

F{ornidek je upravo ne5to objaSnjavao o ijubavnom iivotuAntonina Dvoiaka.

Dvorski i F)odor izadu van i sjeclnu u automobil. Vei jepala noi. Onako uvaljen u prostrano sjedistc -\4aksova starog

"Mercedcsa", Fjodor je izgicdao ul,asno komidno. Malcs se tihonasmije.

"Ne bismo li to ipak malo razjasnilii" - upita Maks dok je

pritiskao akcelerator. "I{ako ste doznali za nlene, zaito me

81

OSMI OKUI-AR

uopee uznemirujete, Sto Zelite od mene, Sto eete mi to pokazatii sve, sve ostalo?"

"Th rekoh vam da mi se neobidno dopadaju va5e groteske.Ha, ha, koji li su to tekstovi! M pogadate u srZ ljudske biti, he,he, he. No ja eu vam pokazatt kako izgleda prava ljudska , evoze_maljska groteska. Literarura je, oprostite naizrazt, gnoj.yaLanje samo Zivot. Pa znate, u povjerenju, zar se takvom susretuniste nadali kada ste odludili odmor provesti ovdje kod nas uPragu?"

"Niste mi odgovorili kako vi sve to znate o meni, tko vas jeuputio i rekao vam da se nalazim u pragu? Tko vam je rekaoda sam u Pragu i to ba5 u hotelu Eur.opa?,'- nastavi Maks,osjeeajuCi kako se njegova upornosr lomi, sluteii da mu Fjo_dor ponovno neie pravo odgovoriti.

"Hajde, hajde, kako smo samo vjestil pravite se da niSta neznate? Pa zar bi to mogla biti kalora prepreka na putu naSegprijateljswa. Hajde recite i sami, hajde iskreno recite: zar jesve to vaZno, zar eenas to sprijediti da se zbliZimo? A grotesknepraSke krhotine nas dekaju, njih moZda ne Zelite vidjeti? TJzmi_mo da sam ja samo vaS vodid kojeg je poslala, recimo, nekaProvidnosr, he, he. No, prijane, pa vi iete udiniti najbolje, jaimam pouzdanja u va5 izboq samo previSe ne ispitujte!,,

Premda je Maksa nerviralo Fjodorovo cerekanje i premdaje neprestano razmi5ljao o rome kako bi najbolje bilo zausta_viti kola i bezobraznika jednostavno izbaciti, na kraju ipakupita:

"Kamo iemo?""Kod Pinkasaje jo5 i sad najbolje pivol', _ zacereka se pa_

tuljak i njegov se hihot razlijele kroz mirnu praSku noi. Nibrujanje automobila nije ga moglo priguSiti.

'Jedna swar je u svemu tome dobra',, pomisli za sebe Mafts,"kod Pinkasa je uistinu najbolje pivo.',

Pinkas

nzkoa

PRASKA SMRT

23/24. srpnja 1974.

O identitetu svog novog neobidnog poznanika MaLs nije

saznao gotovo niSta, istina, nije se ba5 mnogo ni trudio, jer je

veoma brzo osjetio umor od onih nekoliko krigli piva koje je

popio i koje su se vrlo neugodno pomije5ale sa svim onim cr-

nim vinom koje je prije ispio u restoranu. Na Fjodora je alko-

hol djelovao mnogo snaZnije, ta u niegovo gotovo sieuSno ti-jelo nije moglo stati mnogo tekueine. Pinkasova pivnica bila

je gotovo puna, zadimljena i veoma budna. Patuljak je, uslijed

velike kolidine piva koju je ispio, neprestano podrigivao i,

gledajuei netremice Maksa' neumorno pripovijedao'

"I eto mili moi, eto nas zapravo na poietku' Dakle, podetak

groteske sam ja, jadni mali gnomobil. Pa odgovorite m| zar

eete naei i jedan glosarij grotesknog bez patuljaka? Patuljci u

slikarsnrr, patulici na filmu, patulici u kniiZevnosti... Ha, ha,

ha, gnomi su prapodelo wijeta koje 6e s njima i utrnuti.

Milostivi gospodine, milostivi gospodine, vama je maLda

sve to smije5no, kao i drugima, te vas samo uznemirujem

glupo5du svih tih jadnih sitnica, no vi iete smoci strpljenja da

saslu5ate moju pridu. Otac moj, neka mu se smiluju na onom

svijetu, nemilosrdno je svagda tukao moju majku, mnogo vi5e

no Sto je to obidaj u naSem narodu, pa se vec iztog^vidjelo da

ee sve to svrnuti na lo5e. Ali ipak ja nisam samo degenerirani

porod jednog propalog braka, ne, prevarit eete se ako tako

zakljudite, jer govorim vam, u stvari, samo o mom legitimnom

ocu, o dovjeku koji mi je dao svoje ime. Naime, moja je majka

prevarila svog muZa, sve iz neke ustrajne Lelje za osvetom.

Prevarila ga s nakazom, cirkuskim patuljkom koji se nekoliko

dana zadrlaa u naSem gradu, KaZu da je spavala i s ostalim

dlanovima trupe - gutadem vatre, iovjekom od gume i hipno-

82 83

OSMI OKUTAR

tizerom Dalijem. iini se da je ipak mnogo toga izmiSljeno.Nakon sedam mjeseci dobila je nakazna sina, Sto je njezinamuZa ipak unekoliko i veselilo, jer je sada imao razlog vi5e damlati svoju Zenu udestalije nego prije. Ne, nije moj otac majkuotjerao u grob batinama, otjerala je ona njega, naravno, kada jojje sve to dozlogrdilo. Sjekirom u glavu. FIa, ha, ha. Spavao jetako da nikada nije saznao Sto ga je to otpravilo, orrog, svijeta.No, Sto vam ja to prieam, Sto vam ja to dosadujem. Sve je ro samouZasna tragikomedija, upravo shakespearovski podlivena krv_lju, ali nikako ne i groteska. A groteska vas zanima. No pa davidimo dalje, swarnost je prepuna pouenih primjera, kao Sto jeto znao vei ona dobridina Svejk. Rekoh uam, i jasam primjergroteskna oblieja, koje vi nikada niste unijeli u va5e rekstove.Doista, gospodine, uva5im romanima ima svega nasffanog, sve_ga osim patuljaka.,,

Maks nije stigao reagirati na tajnepovezani slijed patuljko_vih redenica. Dakle, nije ga uop6e prekidao, nego je, oslonjenlaktovima o stol, poku5avao u toj zbrctpronaii osmiSljavajudunit.

"A sada je na redu mala domaiinska groteskica, pravo je_dno praSko naSijenswo. Tir nedaleko oJ r,r, sjedi moj stariprijatelj kojeg je priroda, kao i mene, nadarila neobidnom dis-proporcijom. No, pogadam li, vi ga zaista Zelite vidjeti?,,

Dvorski ne odgovori, a Fjodor bez oklijevan ja pozove pri_jatelja koji se zvao Madik. Madik pride stolu i sagne se poniznoprema Fjodoru, koji mu je podulje Saputao neSto u ,rt o. ei_nilo se da patuljak nagovara\ladika na ne5to re da on to upo_rno odbija. Na kraju, uiini se Maksu, Vadik pristane.

Dvorski narudi jo5 tri piva. Ti"eie je bjlo zaMadika.

- "Pazite dobro, prijatelju, ovo je prekrasna groteska, spojkomike, fantastike i frapantne disproporcionalnosti. V ietese oprezno sagnud pod stol i pogledati prema Madikovim

PRASKA SMRT

nogama. On ee vam ga dolje ispod stola na tren pokazati' Bu-

dite sabrani, show 6e trajati veoma kratko. Ha, ha, tako ne5to

zacljelo joS niste vidjeli."Maks nije znao o demu je rijed, ali nije protuslovio. Ponovno

nije znao da li se to on pokorava magidnoj autoritativnosti

patuljka ili mu je alkohol oduzeo svaku volju. Prizor koji je

vidio pod stolom odista je bio neobidan i, dak bi se reklo, bi-zarno groteskan. Kada se Maks sagnuo i pogledao PremaMadikovim nogama, raskopdao je on brzo hlate iarrkavSi iz

njih debeli, nabrekli ud upravo nwjerojatne duZine. Na go-

rnjoj strani uda, koliko je Maks u polumraku uspio razabrati,

vidjela se plava tetovaza - slika kornjade.

'Jeste li kad vidjeli takav penis? Sigurno niste, ta to je pravi

mitski falidki orijaS, koji je sudbina podarila tako beskorisnu

dovjeku kakav je Madik" - komentirao je samouvjereni patu-

ljak.

"Tako neSto..." - poku5avao je prozboriti Maks, ali mu se

jezikzapletao.

"No, pazite sada!", nastavi patuljak, "Madik aportl"

Na taj uzvik, gotovo krik, Madik uzme svoj enorrnno ra-

zvijen ud i njome snaZno udari odozdo po stolu. Udarac je bio

toliko jak da se jedna krigla prevrnula Maksu u krilo.

Patuljak bijesno skodi nogama na stol i udari Madika Sakom

u lice, na Sto ovaj pladuii izjuri van.

"Svinjo, ne treniras viSe", vikao je Fjodor za njim. Neko-

liko se ljudi okrene prema njihovu stolu i nasmija. Maksu se

dinilo da su svi ti pijanci kod Pinkasa razumjeli smisao prizora

bolje nego on. Htjede stoga upitati zaito je Madik kaZnjen, ali

ga Fjodor prekine n€rvoznim obja5njenjem:

"Nekada je znao udariti tako da bi se sve da5e i boce na

stolu u trenu preokrenule. Izgleda da vi5e nevjeZba. Stari se,

stari, Sto cemo. Ali, hajd'mo odavde, hajd'mo k meni kuei na

84 It

OSMI OKUTAR

Lizkor, da upoznate moju Zenu. Eh da vidite kakav je to biser,kalara je to dragocjenost, a ja ovako po krdmama, bogu krademsatel No neka sam ja i podlac, a ona je i visoka srca i punaosjeeaja, oplemenjenih odgojem. A ipak... samo da me onapoLalil Gospodine moj, gospodine, ta svaki dovjek treba da imabar jedno mjesto gdje bi i njega Lalili,,, razryeLio se nenadanopatuljak i otpodeo ru patetidnu tiradu koja je u umornim uSimaMalsa Dvorskog izgubila svaki smisao i znadenje. Jedino Sto jedonekle djelovalo na njega, bila je ta nova i nenadana dinjenicada patuljak ima Zenu koja ga kod kuee deka. I ponovno se Maksnije protivio, odmah je pristao da podu n^ Zjzkou.

Kada su krenuli prema nedaleko parkiranom autu, Fjodorje joS neSto pridao o svojoj Zeni patnici, o sebi patniku i onjihovojvezi kao o najvecoj groteski koju Maks ima ovdje uPragu vidjeti. A onda naglo, kako to samo pijani ljudi umiju,skrene s teme razgovorai s nekim cinizmom u glasu obrati seDvorskom:

"A ne znare li baiu5ka, golube, da ee nam ovaj lijepiglavnitrg doskora dolje u zemlju? Ostat ie samo rupedna sa Stakori_ma. He, he, he, pridao mi o tome onaj gad Madik. Mdite,svinja ne trenira viSe, oslabio mu udarac.,,

"Kako, odakle vam to o rupetini i Stakorima?,,Ali patuljak nije htio kazati viSe ni rijedi.Daleko je bilo do DomaZlicke ulice. U Konevovoj su pla_

tili pedeset kruna kazne. Vozili su bez upaljenih srrjetala, a tilaje vei skoro ponoi. Maks vise ni na Sto nije mislio. Nakonnekogvremena zaustave se pred Fjodorovom kucom, malom,starom, gotovo straiarom. Onako pijani, stali su jedan drugompomagati da izidu iz automobila, Sto je zavrjilo padom u bla_tni jarak pored ceste. U5li su zatim krozveliko dvori5te dokuie, a onda je Fjodor otkljudao velika ulazna vrata i Maks jemogao upoznari njegovu Zenu. Neobidan je to prizor bio.

PRASKA SMRT

eitav stan sastojao se od iedne iedine velike sobe koja je

bila upravo pretrpana pokueswom; bilo je tu nekoliko divana,

pet ili Sest fotelja, nekoliko ormara' polica, tri stola, desetak

stolica, jedno prljavo korito, mnogo praznih krletki, dva stara

gramofona i joS mnogo predmeta koji niti izgledom niti

namjenom nisu spadali ovamo,

Ona je spavala na jednom od divana, potpuno obudena i

gotovo nepokretna. Jedino se po laganu podizanju i spuStanju

njezinih grudi moglo zakljuditi da je Liva' Haljina, koju je

imala na sebi, bila je potpuno bijela s nekoliko modrih cvjeto-

va. A to lice, to lice Maks vise nikada nije uspio izbrisati iz

pameenja, bilo je to NJEZINo lice, lice iz sna' One iste duboke

odi, jer za(rdo, spavala je oworenih odiju, onaj isti, gotovo

priasti nos, i one iste nabubrele usne s kojih je duo one za-

gonetne rijedi: "Cesta na popravisko"' Dakle, Fjodorova Zena

bila je lijepa i mlada, a ne neka patuljasta starica, kako je to

ranije, joS u automobilu, pretpostavljao. Kako li ih je samo

sudbina povezala?

"Duga je to pi(a" - zapode Fjodor, baS kao da 6e odgovoriti

na neizredeno pitanje svog gosta, "i valja mi je ukratko ispridati'

No ne bojte se, sjest cemo tu na divan pored nje, ona ima vrlo

twd san i neee se probuditi' Mogla bi, ponekad mi se tako dini,

spavati ovako stolje6ima, ovako mirno i nepokretno' Tko zna

Sto li sada sanja, ne proganja li moZda kakvog neznanca u njego-

vu vlastitu snomornu snu?

Sreo sam je, sirotu, prije petnaest godina, ne, ili laZem,

todno prije deset godina. Sva u bijedi prosila je na Karloru

mostu. Ni5ta mi o sebi nije znala reCi, a moLda nije ni htjela

meni gadu i nakazi. Pridala je tek, a vrag bi znao je li i toistina, da je odgojena u otmjenom plemiekom institutu, a na

zavrSetku je plesala pred plemiiima i drugim lidnostima, pa je

zato dobila zlatnu medalju i pohvalnicu' Bit ee da je to ipak,

86 87

OSMI OKULAR

rodeni moj,laL, ta koliko ve6 dugo nema u nas plemi6a, osimako se pod tim ne misli na ne5to drugo.

S podetka sam joj htio biti valjan muZ, no nije i5lo, nije i5logospodine. Ona je jo5 i dandanas nevina, djevica, prava vestal_ka, L:unem se najdraZi prijatelju. Spava ona tako Juboko, a jajoj zavudem prst u vaginu i tamo nadem mali, majucnidjevidnj ak, joS netaknut . Zov e meona nedjeljom poslij epodnek sebi u krevet. Skinula se kao od majke rodena i nekakostidljivo veli (rijedima od kojih vam se srce lomi): No hoditemalo, poku5ajte supruZe mili, Fjodore moj. A ja ne mogu i nemog-u, bogom vam se kunem mili gospodine. T) odvratnost igadenje ditarn u njezinim odima, a i nekako se bojim kao dame iz njezina krila vreba smrt."

I tu patuljak zapla&. Maks rukavom obrise znoj s dela.Kamo li je to zaSao, sve je to ludo, ludo do krajnosti. Tko je tajdavolski Fjodor i ta krasnolika prikaza koja spava tu na di_vanu, tik do njih dvojice. ponoi je vet zacijelo pro5la, a on jezasjeo u olu ludnicu i nikako da se makne. A Ruta, Rych_manova i Hornidek? Sigurno su vei oti5li i ljute se na nj.

"No, prijatelju, ne biste li vi? pomognite jadnom Fjodoru'kada vei on ne moZe...',

"Sto to Zelite od mene?" - nije razumio smisao Fjodoroveponude.

"Pa gledajte jadnicu kako spava. Ispod te haljine ne nosiniSta. Nikakvih ga6ca, darapa i ostalih dosadnih stvari. He,he. Smilujte se mili nad patnjama drugih. Ja 6u strpljivo dekativani, sat, i dva, i tri ako treba. A vi se nekako raskomotite izadovoljite. Spavajte s njom, nje radi, uzmite je, ja tuvam toplatiti ako treba" - grcao je Fjodor sav u suzama, a Maks senikako nije mogao oteti dojmu da je sve to samo prepredenaigra podmukiog patuljkalakrdijaSa.

I u trenu kada se patuljak bacio na koljena pred njim, Maks

PRASKA SMRT

skodi i istetura van. Dok je povraeao u dvoriStu, duo je unutra

uZasne urlike izbezumljene nakaze. Osjeiao je u ustima gadan

okus bljuvotina, piva i vina i jedva je doteturao do svog "Mer-cedesa" dija su vrata zjapila otvorena. Osjeti da se nenadano

otrijeznio, zalupi vratima i krene prema hotelu. Nemilice je

pritiskivao pedalu gasa i kazaljka je vrtoglavo jurila na-

gore...90...110... 120...125. Za tih tas bio je pred hotelom,

parkirao kola, zakljudao ih i gotovo odletio do svoje sobe. Ruta

je spavala. Na nodnom ormarieu nalazlla se boca Becherovke

do pola ispijena. Maks je zgrabi i u nekoliko halapljivih gu-

tljaja ispije gotovo svr. preostalu telareinu. Istog trena gsjeti

olakSanjeu Zelucu, a onda se strovali na kreveti pokusa z sp^-

ti. Ludadki, fant^zmagoridni prizori bljeskali su mu pred odima,

a Skriputav patuljkov glas lutao mu je slu5nim kanalima.

Ponovno osjeti vrtoglavicu, premda mu je u Zelucu sada bilolak3e. Izgleda da je ipak previSe popio dudotvorne Becherovke.

A onda, vei negdje pred jutro, onako izmuden i otrovan alko-

holom, izgubi svijest i potone nekamo. U san ili u neku slidnu

tminu.

HradianyHropky, Zlatna uliika,

Kula Daliborka 27. srpnja 1974.

Dolje ispod katedrale Sv. Mta nalazi se labirintna grobni-ca de5kih kraljeva. Maks udahne miris pijane deSke pro5losti, a

onda se sav strese, u kratkim rukavima bilo mu je hladno. Ze[oje Sto prije van, jer u grobnici de5kih kra.ljeva, barem mu se u

tom trenutku tako dinilo, nije bilo ugodnije no u ostalim gro-bnicama. Osjeti vlaZan stisak Rutine ruke. Saptala je ne5to tiho,ffi

$16w{&

88 89

l

I

OSMI OKUI-AR

posve tiho, upravo onako kako se i Sapie u grobnicama. Htjelaje da odgode vedera5nji posjet Rychmanovoj. Znao je dobro naSto cilja i bi mu pri tom dudno, ipak je ovo mjesto donekleneprilidno... No doskora mu sine, pa da, ova sveta kamenaSkulja za nju je najobidniji turistidki elsponat: ie5ki kraljevi zapet kruna ukljudujuii i vodida. eemr, r. dakle uzbudivati, onanije kao on, koji u grobnici vidi vaZnu transverzalu vremena5to izranja izvlaLne, aproksimativne pro5losti i objektivira se

u tjeskobnu trenutku sada5njosti. LTpravo kao i zvona iijimmetalnim jezicima, s dasa na das, procvili opominjuia pro5lost.Konadno, uodivSi sr.rr nevaZnost tih nekoliko rijedi, pristane.

"OdloZit iemo posjet" - rede.

Nebo nad Hraddanima bilo je plavo, konadno je sunce,nakon tolike kiSe, pomilovalo malo stara pra5ka zdanja.Tek tui tamo, u irelevantnom impresionistidkom interijeru, pomo_lio bi se gdje koji obladii s kojeg je, moLda, LibuSa blaZenimpogledom promatrala svoj porod.

ZatimkrenrSe prema kuli Daliborki. putem je u Makso-voj glavi Tieperila sitna glazba, koja jc nekoC tako odaralaDaliborove tamnidare. Bili su upravo u Zlatnoj ulinki kada gaRuta iznenada zaustavi. Ona jc vrlo dobro poznavala sva tamjesta kojima su sada, poput svih turista, dokono Setali, dokje Maftsu to bio prvi susret s Flraddanima.

"Zatvori odi i okreni se nalijevol,' * zapovjedi ona u Sali.Maks posluS a, zaLmiri i poput djeteta koje uZiva u neozbi-

ljnim igrama, okrene se ulijevo, udarivji pritom nekolikoprolaznika. Ruta mu rede da moZe oworiti odi. Otvoriv5i ihopazi pred sobom malu plar.'Lr kuiicu, koja je podsjeiala nastotine slienih sa zagrebadkog Gornjeg grada. U prvi mah Malsnije mogao shvatiti zalto ga je tena uopie zaustavljala, zarsamo zbog te prosjedne straiarel A onda na kuCici primijetimali metalni natpis, pride bliZe i naglas prodita:

PRASKA SMRT

ZDE ZIL FRAXZ KCFKA

Tii je dakle podstanardio bolezljivi sluZbenik osiguravajudeg

zavoda u dijoj su se slici nesigurne konture svijeta jo5 vi5e

zamaglile. Tir je dakle stanovao zajedno sa svim onim fanto-

mima koji su tako sretno izbjegli plarnenu. Odjednom, obuze

ga mudnina i on, povukavSi Rutu za ruku, produZi dalje. Ona

se dudila kako ga je Kafkina kuia tako malo zainteresirala.

Konadno stigtu i do kule Daliborke, gdje je jedan vodid

skrparenim francuskim jezikom beskonadno dugo prepridavao

Iegendu o Daliboru. Maksu se ueini da vodid prima plafu sho-

dno broju izredenih rijedi, tolika brbljavost se nikako drukeije

ne bi mogla objasniti. Gomila turista Sutke je stajala i strpljivopodnosila ditavu tu bujicu rijedi, tek bi poneki od njih s vre-

mena na vrijeme Skljocnuo fotoaparatom.

"Kako to samo Fjodor javno i drznidki nudi svoju predi-vnu Zenu drugima na upotrebu?" - mislio je Dvorski. "A ona,

ona je tako puna neke neobiene, mahnite privladnosti. " I Maks

pomisli kako bi sada vrlo, vrlo rado vidio nepoznatu patuljko-l'u Zenu. Ali niti ime joj nije znao.

Zveket novca prene ga iz razmlSljanja. Dosadni tumad

zavr5io je svoj epski intoniran turistidki komentar, pa je go-

mila turista pojurila k otvoru tamnice da baci koji novdie za

sreiu. Odzvanjala je metalnom, novovjekovnom simfonijomtamnica tankoeumog Dalibora. Kada je posljednji novdii (tko

zna da li sue, haller ili cent) zveknuo o dno tamnice, gomila

Sareno odjevenih ljudi s fotoaparatima izide. Vani, s ulice, duo

se vei neumorni vodidev glas koji je podinjao novu tiradu olukovima katedrale Sv. Vita.

Maks pride oworu i, ne gledajuii dolje, potraZi novdii udzepu. Ruta je razgledavala debele svodove kule.

I

90 9I

OSMI OKULAR

"Sto da zaLelim?"

"Najbolje je zatraLiti sre6u" - kratko i nezainteresirano 6eRuta.

"Sto je ro sreia?" - mislio je Maks, ma koliko mu se takvorazmiSljanje dinilo patetidno. "Kako mozes zaLerjetinesto stouopee ne poznajeS, neSto za Sto uopie ne zna5 tto to jest?,' Isjeti se pritom poloLaja u kojem se na5ao junak jednogMatsonovog romana. Ali tamo je vjestica, koja je ponudila is_punjenje, bila ipak ve6e jamswo od ovog novdida Sto Ce usljedeeem trenu zveknuti o dno tamnice.

"Za sre(tt?" - rede glasno Maks, a u sebi pomisli:,,ZaFjo_dorovu Lent!"

A onda lagano baci novdii od jedne krune.Da li su ga to u5i prevarile ili se dogodilo ne5to neobjaSnjivo.

Naime, zveket nije za(uo, ba5 kao da je novdi6 zastao negdje uzraku. Stoga se nagne nad otvor.

Dolje je, gol golcat, stajao Fjodor i cerekao se. Na dlanu jedrZao Maksov novdii. "Za srefi, za sredul" _ urlao je i hiho_tao se. Njegovo malo, deformirano tijelo previjalo se i drhtu_rilo, i onako golo, odavalo je svu svoju nakaznost, koja seodje6om dala nekako prikriti. Zatjm se naglo uozbilji i po_digne glaru prema Maksu,

"Rodeni, nema viSe sre6e, nema je vi5e!" _ a potom stade t'

vriStati: "Gotovo je, sada je sve gotovo. Sve je izvjesno. prag jeklopka. Tir iz njega vreba njegova pro5lost, njegovi demoni.Golube, ta to je stupica za vas, sve je tu odludeno, samo da seprobudi onal"

"Koja ona?" - proturi Mafts jedva kroz zube,osjedajuii daie izgubiti svijest.

"Pra5ka smrt, prekrasna pra5ka smrt.,'Dvorski vi5e nije mogao jzdrZatt, povude se do zida i klone

na nj. Ruta pritrdi.

PRASKA SMRT

"Sto ti je?"

"lJLasnaje vruiina ovdje. I zagu5ljivo, zagu3ljivo je."

"Zar ti nisam rekla da je bolje idi uveder?"

Ruta izvadi iz torbice osvjeZavajuii rupdie i s Maksova lica

obri5e debele kapi zno)a. Maks bez rijedi izide van i pode pu-

nim pluiima udisati sieLzrak. Gore nad Hraddanima ponovno

su se stali okupljati oblaci, oblaci koji donose nor,'u kiSu i novo

osvjeZenje.

"Pridekaj tu, htjela bih te iznenaditi" - rede onai otrtiZla-tnom ulidkom do malenog antilcvarijata. Mafts se nasloni na zid

i otpravi odi nekamo prema nebu. Ubrzo ga prene glas iz

neposredne blizine. Bio je to pogrbljeni dovjeduljak u prljavom

radnidkom kombinezonu. Predstavi se kao Karl Vidadek, distad

kule Daliborke.

"Oprostite mi sto vas ovako oslovljavam, ali dini mi se da

vam je tamo unutra pozlilo. Kao da ste se nedeg upla5ili?"

'Jest" - kratko 6e Maks.

"IJpravo zbog toga Zelim vam se ispridati. Onaj dolje, kojije tako nepovoljno djelovao na vas, to je moj prijatelj. Znate,

puno tu ljudi baca novac i bilo bi steta da to sve propadne. Netkoto, da tako kaLern, treba pokupiti. A opet, ruZan bi prizor bio da

pod ostane dist. Stoga su meni dopustili da pobirem taj badeni

novac, samo da namjesto njega stavim dosta raznobojnihkomadiia lima. He, he, turistima to i nije vaZno, to jestvazna je

samo forma. Ne prezrite me zbog toga , moja je pla6a tako mala

da mi taj sitni5 dobro dode. O ne mrstite se, ne radi se tu ovelikim sumama. Samo vidite, mene je nekako strah zaii dolje u

tamnicu, pa taj posao obavlja moj prijatelj. Dadnem mu za to

nekoliko kruna. I on je sirotinja, mudi se a Zena bolesna... Onvas je malo uznemirio i oneraspoloZio, no ne ljuute se na njega,

ne ljutite se preklinjem vas. Nama je naravno stalo do dobrogdojma, pa mi Zivimo od talarih kalari ste vi."

92 93

OSMI OKUTAR

"Alj zaSto ro radi gol?""Gol?" - zadudi se mali distad kule Daliborke.Maks je ponovno bio na rubu svojih snaga i strpljenja. Sto-

ga, onako iznerviran, sasvim neobazrivo vikne:"I tko je on do sto davola? Tko je taj vas prokleti prijatelj?

O kaL:voj to bolesnoj Zeni bulaznite?"Mali se distai zbuni, poplaSi, odi mu se ispune suzama i

podne uzmicati, mucajuii ne5to o tome kako on ne smije ni5taodgovoriti i kako uopie nije ovla5ten da se obraia turistima.Zatim se baci u panidan bijeg.

Uto se vrati Ruta, ma5uii vei izdaleka knjigom koja je ue-bala biti iznenadenje za Maksa.

"Mislim da ee te veseliti, o tome smo neki danrazgovaralii dinilo mi se da te ta stvar zanima."

"Kakve on veze ima s Fjodorom?" - mislio je Maks neslu5ajuii Rutu. "Koje li ludosti, stavljaju limene kruZiee namjestonovca. Fjodor ima bolesnu Zenu. Kako? eiyi ye to trik?,, I teksada spazi Zenu koja se vei vratila iz obliznje antikvarnice. Dr?alaje knjigu i govorila je neito, ah pa da, to ga ona Zeli iznenaditi.

"Pogledaj" - rede i pruZi knjigu.Dvorski uzme stam antikvarnu knjiZurinu i, otiruii praiinu

s korica, prodita naslov:

"DER GOLEM, wIE, ER IN DIE wELr KAM."

Strabouska biblioteka

Hotel Europa 29. srpnja 1974

Duga, mirna, krotka, gotovo poboZna kiSa lijevala je togdana nad Pragom. Stopili se tmasti, olowri oblaci u sivu plodu,

PRASKA SMRT

pa je onda iz njih lijevalo, lijevalo... I veder je stoga pala mno-go ranije no Sto bi inade u to doba godine; oko Sest sati vei se

polako mraiilo. Posve nestaloZen i nesabran, sjedio je MaksDvorski u velikoj ditaonici Strahovske biblioteke i odsutna

pogleda prelistavao narLreene knjige. No kada bi ga sve to do

kraja umorilo, gledao bi kroz prozor u kiSu. BaS u kiSu, jer se

kroz taj prozor nije moglo vidjeti ni5ta osim kapi koje su se unekom dudnom ritmu slijevale,

Posjetio je tog dana, kao i mnogi turisti, Strahovsku bibli-oteku, a onda sasvim sludajno u katalogu prona5ao knjige za

koje je pretpostavliao da 6e ga zanimatt.Yalja priznati da je

mnogo odekivao od tog popodneva u biblioteci, ponajviSe stoga

Sto se nadao nekalo'u smirenju u onom dobro poznatom,snenom miru starih biblioteki. Tiebalo je uistinu stati na krajtom halucinantnom pra5kom kaleidoskopu 5to se tako izne-nadno stao kovitlati uokolo njega i koji uopde nije razumio.

Medutim, prevario se. Tekstovi, koje bi u odredenom rrenui raspoloZenju upravo gurmanski halapljivo prog'utao, sada ga

uopie nisu zanimali. Prelistao je tako ditavo 192 5. godiSte "TheOccult Review" i pronaSao da je sve veoma prosjedno i neza-nimljivo, to jest potpuno nepoticajno za njegovu stvaraladku

imaginaciju. Prevrtao je potom bezvoljno pra5ne latinske lis-tove "De Ecclesiasticis Disciplinis et religiozne Christiana" idinilo mu se pritom da se ne moZe sjetiti niti jedne latinskerijedi. Uzeo je zatimjedan latinsko-deSki rjednik i nakon sva-

kog pronadenog znadenja dudio se slabosti svoje memorije.Kako se samo toga nije mogao sjetiti? Na koncu pokuSa

proditati reprint izl9l7.pozn tog djelaJeana Wiera "Cinqlivres de l'imposture et tromperie des diables", ali mu se auto-rova obrana Jeanne d'Arc udini prozirnom i retorieki blije-dom dak i za Sesnaesto stoljeee. Sklopi stoga korice, sloZiposudene sveske i vrati ih knjiZnidaru.

&r,

94 95

OSMI OKUIAR

Nedugo zatim dokono je Setuckao prostorijama biblioteke

koje su posnrpno tonule u nadolazeiu tminu; dekao je trenu-

tak kada se zgrada zatt^ra i kada 6e ga upozoriti da mora izaCi.

Jednostavno, nije mu se iSlo van u kiSu. U jednoj od prostorija

upadne mu u odi polica neobidna oblika, ne5to kao ormarii,diju su prednju stranu dinila Zidana vrata5ca zaworena s neko-

liko masivnih lokota. Kroz debelu, dvrstu Zicu vidjele su se

knjige, mahom latinski nazivi. O demu li se to radi, mislio je

Maks i bas u tom trenu opazi da mu se pribliZava uniformira-

ni duvar biblioteke, jedan od mnogih koji duvaju strahovsko

knjiZevno blago.

"Oprostite Sto sam znatiLeljan, ali, zanima me kakve su

ono knjige tamo gore u zakljudanoj polici?"

irrrrut, prava ljudeskara, za glai,'u vi5i od Maksa i s pomalo

neandertalskom fizionomijom, nadmo6no se osmjehne na

znatiLeljntkovo pitanj e.

"Izvrsno govorite de5ki gospodine. Izvrsno. Po jeziku se

ne bi dalo zakljuditi da ste stanac."Maksa nije zanimalo po eemu je onda (ako ne po govoru)

ljudeskara zakljudila da je stranac.

"Knjige su, da ne duljim, ovdje zakljudane tek pro forrua,viSe kako bi se to reklo, zbog turistidkih ruzloga. Jb su vam

k"lig. zabranjene od inkvizicije, nekada bi onaj koji ih je ditao

smrtno stradao. A i danas se ova polica vrlo rijetko otkljudava,

strancima gotovo nikada... he... he... Ne5to vi$e o tome rekao

bi vam strueni vodid, no on je oti5ao kuii, jer upravo zatvara-

mo. Gospodine, molimvas stoga da krenete lijepo svojoj ku6i.

Ili kamo vas volja nosi."Medu mnogim latinskim knjigama, diji su se naslovi, zbog

slabog svjetla i visine police, jedva nazirali, Dvorski spazi ijednu de5ku k"jig" na dijem je hrptu bilo mnogo rijedi od ko-

ilh je razabrao tek tri: LEGENDA i pnesrn, sltru. Po5to ga je to

PRASKA SMRT

stalo zanimati, obrati se ponovno ne ba5 ljubaznom duvaru:

"A ona smeda knjiga s de5kim naslovom' dini se, ne spada

ovamo. Sto je to?"

"Gospodine, dosadujete i uzalud navaljujete' Mi sada za-

tvaramo. No reei eu vam o demu se radi' To je, naime, zapis

jedne stare pra$ke legende joS iz Libu5inih vremena' legende

koja pada u zaborav' I dobro je to, jer je nanijela mnogo zla'

Konadno i tu bi knjigu trebalo uni5titi'"

"Ne biste li mi kazali nesto vi5e o toj legendi' Mislim, ako

vas to ne bi uvrijedilo, ja bih bio spreman i platiti odredenu"'"

"Ali gospodine", prekine ga duvar"'vi ste i nerazboriti i

neuljudni. Ne smijete se tako igrati mojim strpljenjeml"

"Ali samo.'."

"Zalim,mi zatvaramo! Izvolite se udaljitil"

Na dnu prostorije otvore se vrata i na njima se pojavi suho-

njavi dovjek s naodalama na licu' Nosio ie crnu kutu koja je

bila sva praSna, vjerojatno od pra5ine starih knjiga'

"Sto je Tonda, Sto se dereS?" - obrati se duvaru koji je sta-

jao s Maksom. en'ttat mu todno i veoma detaljno opiSe sve 5to

se dogodilo. Suhonjavi se predstavi kao FrantisekVrtiSka, niZi

bibliotekar-arhivar, i dav5i znak duvar-u da se udalji, povjerlji-

vo ie Maksu:

"Tonda ima pravo. Zbog Pra5ke su smrti mnogi izgubili

glavu. To su samo &i:niei tlapnje, a onda smrt, njeZna prekra-

sna smrt u njezinu zagrliajt' Znate,legenda je morbidna i la-

scivna, upravo nepristojno lascivna. To je tako neka Zena-sa-

blast, ili Sto ja znam. Evo..' evo, vidtteZvier,Jindra Zviet me

vreba, udaljio sam se s radnog mjesta. Krenite, ja moram na-

trag. Krenite, mi zatvaramo, a za PraSlcr smrtvi5e ne pitajte' Ne

valja se s tim Saliti, a ima za vasi vedrije literature' Dodite sutra

pa 6u vam pronadi jednog zgodno g eapeka i jednog preSvercanog

Skvoreckog."

96 97

OSMI OKULAR

Od sveg tog povjerljivog i na momente histeridnog Sapu_tanja, Dvorski nije razumio gotovo niSta. Tlj arhivar mora daje, barem malo, umno poremecena lidnost. Nije mu preostaloniSta doli da se sa svime pomiri, kao Sto je ovih dana navikao, ida napusti Strahovsku biblioteku. Kad je stigao do kola, okre_nuo se joS jednom prema biblioteci. Kroz njezine prozore sadaje probijalo wjetlo, jarko svjetlo elektridne rasvjete.

Pro5av5i kroz predvorje hotela ,,Evropa", Maksu se udinida je kroz staklene zidove hotelskog restorana vidio Rutu. vratise stoga da provjeri, premda je bio umora n i l:eljan postelje iodmora. Doista, Ruta je sjedila u dnu dvorane s JanomHornidekom i, tumaieii neSto, veom a tivo gestikulirala.Hornidek se smijao, potvrdivao glavom i rukama tjerao dimkojeg je dvorana bila prepuna. Dvorski odludi ne javiti im se,pa se stoga okrene i brzo ode u sobu.

{J rou rnrNu u ielavoj glavi nekog novovjekog alkemidarapra5ke su se perspektive ruSile u prah.

Otvorio je vrata,stijenu pro5losti.Pokuljaju iz bunara LEGENDE.

Pogled mu se raspe u tisuie staklenih kuglica, ne_ravnomjernih odslika. Zatuden pogled.

Na njegovu krevetu sjedila je oue.ONe, Fjodorova Lena!

Tinjala je potom mala svjetiljka, a ona je skidala svoju tanku,tanku bijelu haljinu, onu isru 5to je tonula s njom u zelenu,zelenu, blatnu \4tar.rr. Dakle, ona je sama do5la nakon onedrske Fjodorove ponude, sama je do5la da mu ponudi svojekrhko, nevino tijelo.

"eudim se kako ste do5li sami? Kako ste znali?,,Presahle su rijedi u njemu.V-ltavski virovi izvirali su i ponirali u njezino nago tijelo,

koje se poput skrovite glazbepojavljivalo ispod tankehaljine i

ffo, KA sM RT

ona, ona nije ni5ta govorila nego je samo gledala u niega onim

istrm, uvijekbudnim odima. AMaks je tonuo, propadao u onaj

mali prostor koji ih je dijelio, u onu sieusnu simetralu svemira.

Ona ogoli grudi, dvije jabukolike dojke koje su podsjbdale na

taj answeni kabalistidki znak. ZdenekKo5ler ponovno lupi diri -

gentskom palicom o, za ovrt priliku, mramorni pult. Njihale

su se te dojke dok je pritiskala Maksa prema krevetu. Gurala

mu ih je ravno pod lice, ravno pod usta. Mirisale su mirisom

dalekih stepskih vjetrova. O vjerujte da je inkvizicija imala

pravo zabraniv5i sve one knjigel Rikao je stepski r.rrk Fjodor u

kuli Daliborki i griskao metalni dukat. Obidan bezvrijedan

dukat od bakrenog lima. Maks lizne bradavicu i ona sva z^-

drhti. Vrba na vjetru, Iopod na valu. Sada joj se delo rosilo,

tihe su kapi plazile mekom koZom, a ona je brzim, ali ujedno

i mirnim pokretima skinula ostatak odjede. Ponor.'no je dopi-

rala ta glazba. Sa svakim izvjeLbanim, odmjerenim pokretom

njezine ruke. Sve glasnija "Cesta na popravisko". Dvorski od-

baci svoju odjedu nekamo u kut. Nije bilo vremena da se

zakljudaju wata, joS je manje bilo vremena da se pornisli - ne

bi li se Ruta mogla vratiti prerano. I dok se radala tema

dijabolidne glazbe, Maks punim Sakama zahvati meso, zno-

jam put. Ona ga pourde na sebe i on nestane u uskovitlanoj

glazbi njezina tijela. Zdenek Ko5ler ponovo obriSe dirigentski

znoj. Ta glazba bila je njezino tijelo, ta zelena zmija bio je

Fjodor. On joj raSiri noge u trenu kada se svijest vraia mate-

rijalnim obrisima tijela i lagano ude u nju. Eto opet kvadri-

fonija sna! Ne, to je stvarnost, to je prava glazba, to je prava

vlaLna, topla stidnica. Bila je laL da je nevina, mislio je Maks

dok se poku5avao oduprijeti ritmu koji je sada upravljao nji-hovim tijelima. Njihovim nijemim tijelima. Zajedno s gla-

zbom tonule su Vaclavske namesti nekamo u zemlju iz koje su

se pomaljale ljupke glavice gladnih Stakora. No, oni to nisu

98 99

OSMI OKULAR

mogli vidjeti, premda je prozor bio jedva ne5to vi5i od kreve-

ta. A da su samo malo kroza nj provirili. Bar on! Onda je ZitopoZurio filharmonidare koji su svirali dolje u rijeci, dolje na

dnuMtave. Ritam postane furiozniji, a osnovne se linije podnu

gubiti, Ona ga je, kao da iuti nadolazak togvelikogvala, primilaivrsto oko straZnjice i povukla dublje u svoje tijelo. BrLeibrLeukapao se u nju, osjedajuei da mu dolje ispod pupka prska

utroba. Jedan Stakor lizne svoj bolesni pupak. Zito je pndrlavaoiznemoglog dirigenta dije su se ruke ludadki klatile. To je glazbu

drLalo u Zivotu. Oh dragi darobnjaie Zito.I Maks je osjeiaotu bujicu koja nadolazi i koja se ne da zaustaviti, pa se potpu-no predao. eekao je kraj. Jos se malo, malo moglo muzicirati.Zito predvede rRASKU sMRT. A onda kraj. Mnogo je njega unjoj. Znaj. Ne, nije toliko stra5na. Vaclavske se namesti privre-meno vrate.

Ne, nije to bio san, pomisli Maks i okrene se ka goloj Fjo-dorovoj Zeni, koja se opruZila nauznak, duboko disue| Izrazzadovoljswa prekrio je njezino, inade indiferentno i pomalozagonetno lice. Prvi put vidio je da drLi kapke sklopljene.Odmarala se zatvorivSi odi. eudesno bijelo tijelo i nigdje -niti na njoj niti na njemu - tragova krvi. Sve je iSlo tako lako,dini se da je Fjodor lagao kada je rekao da je nevina. eini se daje on sve do sada lagao.

"Izgleda da je Fjodor sve lagaol" - rede glasno.

Nju kao da upla5i rijed "Fjodor" pa se stane brzo obladitine obaziruii se viSe na Maksa, te se dinilo da su sva njegovapitanja, molbe i nagovaranja potpuno suvi5ni i besmisleni. Onje vei potpuno smetnuo s uma da se ovdje u hotelu nalazi sa

suprugom koja bi se svaki das mogla vratiti u sobu. Fjodorovase Zena vei obukla. "Ostanil" - ponovo pokuSa Maks, ni samne znajuii zaSto, ali ona ipak izide i ne pogledav5i ga. On po-juri za njom. Vee je bila na kraju hodnika i na podetku srubi5ta,

PRASKA SMRT

gotovo se sudarila s Hornidekom koji je krenuo gore da potraZi

svog prijatelja. VidjevSi Maksa pred otvorenim vratima hotel*

ske sobe, Hornidek sve shvati.

Posve blijed on Pride Maksu.

"Ne valja to. Ne zbog Rute. Nisi se smio spetljati ba5 s

njom."Maksa zadudiJanov prepla5en izgled' Odista, Hornidek je

gotovo drhtao.

"Kako to: s njom. Ti kao da poznajeS Fjodorom Zenu?" -

iznenadeno 6e Dvorski.

"Kakvu Fjodorovu Zenu? O dijoj ti to Zeni prida5' Rekao

sam samo da se nikako nisi smio spetliati s ovom Sto je odjuri-

la dolje. S Vobornikovom.""Zar je njoj ime Vobornikova?"

Hornidek uzdahne i protisne kroza z'tbe:

"To je usud. Nakon toliko godina ponovno'"

"Dobro, do davola, ho6e5 li mi re6i tko je ta Vobornikova?

Prepao si se tu kao da sam podinio preljub sa samim vragom'

Pridaj ve6 jednom tko je ta, kako je ti zoveS, Vobornikova!"

Hornideku najednom pozli. Gotovo zelen u licu odvude se

do zahoda gdje je dugo i budno povraeao' Kada se nakon pet-

naestak minuta oporavio, isprida se Maksu i rede kako mu se

neodloZno Zuri kuii:"Oprostite, Ruta neie niSta saznati, a ti poku5ai prekinuti

tu vezu ako jo5 ima vremena. Vobornikova radi brzo' Pridat

fu ti, pridat eu ti sutra o Vobornikovoj."

"I on mora da je poludio" - pomisli Maks posto se vratio u

sobu.

100 101

OSMI OKUI"AR

Kod kaleda

PRASKA sMRT

"Eto nas dakle, rodeni, u lokalu stare protuhe i prividne

budaleJozefa Svejka. Bravo, bravo, ba5 kao i svaki rermi turist. A

znate li vi majstore groteskne literarure da se eto sada nalazite

na izvori5tu groteskne slike jednog bivSeg carstva. Ha, ha, ha,

zar mislite da na5a civilizaciia ne(e za koje desetljeee buditi

groteskni dojam?"

Naravno, bio je to Fjodor. Dogegao se nespretno

lamatajuCi svojim malim khkim udovima. Maksu se, zadudo,

sada dinilo da ta majuSna deformirana kreatura izazivlie u

njemu neku vrst samilosti ili Zaljenja, a ne viSe bijes i odvra-

tnost, No, bilo mu je pomalo neugodno - kako zapravor^zgo-

varati s njim nakon onog Sto se odigralo izmedu Maksa iFjodorove Zene. Ali na sreeu dinilo se ipak da patuljak niSta

ne zna. Obradovan tom dinjenicom Maks ga gotovo radosno

pozdravi.

"Fjodore, ne vida vas se baS ovih dana?"

"Tja,tja, mnogo je posla, mnogo toga treba obaviti 'za ono

5to de se odigrati."

"A recite mi Fjodore, je li vam poznata stanovita Vobor-

nikova?" - upita ga Dvorski nakon nekoliko beznadajnih

redenica koje su tek tako, reda radi, izmijenili'

"Vobornikova, Vobornikova. eekajte da se sjetim. Znam

jednu wjedarku koja radi uJindri5koj ulici, ali nije li njoj ime

Vibornik? Ne, nikakru Vobornikovu ne poznajem. A Sto ce

vam to golube? Zanimajuvas PraZanke? He, he, he.'."

Maks se malko zbuni i zaSuti no Fjodoru, kao obidno, nije

nedostajalo rijedi.

"eitajte paLljivo Ha5ekova Svejka i naii iete tisueu ane-

gdotica koje su obojene stanovitim apsurdnim tonom, mogli

bismo kazati, sasvim modernistidke provenijencije. A nije liapsurd znat^ndinitelj u grotesknim fakturama? I Karel Kosik

je upozorio na to."

1. koloaozs 1974.

NaZalost, o tome tko je misteriozna Vobornikova, Maksnije doznao niSta, po5to je vei sljedeCeg jutra Jan Hornideksjeo u oc-9 i orputovao preko Frankfurta u Juznu Ameriku,gdje je kao gost sveudili5ta u Rio de Janeiru trebao odrLatjnekoliko predavanja o razvojt lingvistidke misli u slavenskimzemljama. Bio je to ffadicionalan ljetni seminar za ko)i jeHornidek dobio poziv prije Sest mjes eci. Zaltomu nije ranijerekao da odlazi, mislio je Dvorski, nego ga je tako ostavio,moglo bi se kazati, na cjedilu. Thjna je bila ponovno dobro ipomno skrivena pred njegovi m znatizeljmm pogledom. BaSkao u romanu tajni, pomisli Dvorski i orare s brade debelupjenu prekrasna plzenjskog piva.

Vergl, dija je funkcija da evocira stare probandene noii,tihi pr5tavi no6ni snijeg i po koju zaboravljenu ljubav, odje_dnom umukne i Maks primijeti da jedan od gostiju potihosluSa glazbu s rranzistora. Bila je to ona vrst glazbe ko;r rr_je neobidno draga, poznata i prisna, ali ujedno i iztzetnotajanswena jer joj nikako ne moZemo otkriti podrijetlo,odnosno tren u kojem se vezala za neko dirljivo sjeeanje.Bilo je pomalo nepristojno sluSati glazbuu lokalu, no bio jero "Kalih", dragi stari lokal koji je tijekom vremena navi_knuo na najrazliditije oblike nepristojnosti. I Maks se vratitoplini i prisnosti 5ansone:

A iim aic je na nds stdri zndtTim aic se ienem tlo neltestiCoipak pro milence je mad.Moind klidny ziuot sndsti.

102 103

OSMI OKUTAR

Zadm jenadugadkoi op5irno prepridavao spomenute rgod.r,Sto je Maksa umnogo oneraspoloZilo i zamorilo. On je uistinuvrlo temeljito proditao HaSeka, pa mu je sve ovo Sto je Fjodorpridao bilo potpuno dosadno. AJi jedna ga je swar iznenadila:odakle paruljak sve to zna. Kako to da mu je (njemu koji je posvemu sudeii bio obidan Zi5kovski proleter) poznat Karel Ko_sik i njegovi tekstovi, pojmovi grotesknog i apsurdnog, Ha5ek iKafka i joS mnogo StoSta Sto je zduSno i bez gre5ke rabio urazgovom.

"A ona sirotica, njoj su dinili naZao, obeSiastili je,, _ prekineodjednom Fj odor svoj literarno-fi lozofski monolog.

Dvorski problijedi. U Fjodorom se giasu pojavila opasnaklica sumnje . Zna li on za dudesnu vezu izmedu Maksa i ta_kozvane Vobornikove? Za svakj sluiaj Maks se pravio nevje5t:

"Kako to? Koga su obe5dastili?',

"Pa moju Zenicu, nju su, sirotu, obe5dastili.,,U Fjodorovim odima pokaZu se suze, oper one, kako se

Maksu dinilo, hinjene suze koje su tretrale predstavljati Zalost,dok su o(i odralavale samo zlo. I ponovno se, zaboraviv5i nasamilost i Laljenje, koje je patuljak u njemu pobudio, zgadinad tom nakazom. No ipak je rrunka straha treperila u njemupred onim 5to ie do6i.

"Tko joj je udinio nalao? Uostalom, ako joj je netko udinionaLao zaito ga ne kaznite, pa vi ste joj mul."

"Kako tko joj je udinio nalao?,'- ponovi on kao cla ne vje_ruje svojim uSima. "Ta vi ste je obe5dastili gospodine Dvorskil\4 ste je obe5dastili..." - dodade on gorovo Sapiuii, s glasompunim uvjerenja.

Dvorski skodi sa stolca, postoji nekoliko trenutaka i sjedneopet, bez ijedne rijedi. Maleni grievi zatrzaju mu cijelo lice.

Za\ute oba i Sutnja im potraja neobiino dugo, desetak dasa_ka. Thko se Suti u romanima Dostojevskog, gdje su svi istodo_

PRASKA SMRT

bno i krivi i nevini, pomisli Dvorski i istog se trena zadudi -

odakle mu samo takva misao.

I najednom Sutnju prekine Fjodor, ali ne rijedima, nego tihim

krotkim pladem, koyi je polako postaiao glasniji, zaitmptelazio

u grcanje i ridanje, da bi na koncu postao nesnosno glasan i bu-

dan. Svi se gosti okrenu5e prema njima. Maks ga pokusa utjeSiti:

"Dobro, dobro, pa vi ste me sami molili. iak ste onda i

novac ponudili.""Da, ali je ona jadnica onda spavala, a sada..." - pokuSavao

je govoriti patuljak, ali ga je plad guSio. Uto dode konobar i

veoma ih obazrivo zamoli za mir. Zbog gostiju, rede. Fjodor

onda najednom prestane plakati i njegovo lice, nakon 5to je

obrisao suze, poprimi potpuno stalozen iztaz" Zatirn mu se

usta razvuku u podrugljivu grimasu:

"Pa eto, priznajte da ste je obeSdasuli i zato eerc platiti. Ja

sam dapade uvjeren da iete smisliti da primite patnju na sebe:

mojoj rijedi sada ne vjerujete, ali eete sami zastati na tom' Jer

patnja je velika stvar gospodine Maks: ne gledajte vi Sto sam ja

minijaturna kreatura, svejedno je, znam; ne smijte se tome' u

patnji ima ideja."

"AIi sto to trabunjate o patnji. Dobro ie, spavao sam s vasom

Lenom, ako je to uopie vaSa Lena, ali je obe5dastio nisam. Jb

je najpodlija laZ. Tko zna s kime se je ve6 urcarala. Osim toga,

da nije bilo va5eg nagovaranja ne bih niti spavao s njom' uosta-

lom, tko joj je dao moju adresu? Duboko sam uvjeren - vil

Hvatate se za nekakve inoralne kvadice i cmizdrite tu' a trenu-

tak prije nudili ste tu vaSu 'siroticu' na najodvratniii nadin,

bestidno i mizernol"

"smirite se prijatelju, ne Zestite se odvi5e. Za5to uopee vje-

rujete meni starom pokvarenjaku Fjodoru. Ne pridavajte sve-

mu tome veliku vaZnost. Ta to su rijedi, to je literatura, to je

sve bezvrijedno. Valja se igratil"

104 10t

OSMI OKULAR

Dvorski se jedva obuzdavao i da se nisu nalazili u lokalusred nepoznatih gostiju, vjerojatno biveC zgrabio nakazu, pre-bacio je preko koljena i izdevetao je kao Sto se to radi s bala-vom djecom,

"Uostalom za vas sve swari imaju vrlo, vrlo malo vaZnosti",nastavi Fjodor, ovaj put s tonom prijetnje u glasu. "Ta ona se

vei probudila i ide po vas. Legende nikada ne laZu, one nisuliteratural "

Maksa ne5to stegne oko srca. Posta mu odjednom stra5no

nelagodno. lJra u KaleZu otkuca ponoe premda je bilo tekdevet i petnaest. Konobar poZuri da popravi greSkuistodnonjemadkog mehanizma, gre5ku zakoju se Maksu udinida nipoSto nije sludajna.

"Tko se probudio?" - upita Dvorski iako je odgovor veinaslu6ivao.

"Pra5ka smrtl" - odgovori Fjodor i krene van, plativSi prijetoga detiri piva koja je Maks popio. "To vam je popudbinal" -dobaci i izade.

Eto, sada je konadno sve bilo sasvim svejedno, ona se

probudila, a svijet se rasuo u krhotine koje vi5e nitko neiesjediniti u nekom smislenom redu. MoZda bi samo ljubav s

Vobornikovom mogla spasiti koherenciju svijeta, mislio jeMaks, ali ona, gdje li je ona sada...

Zidoaske hrbitoay -Zidoasko grob[e 5. kolouoza 1974.

Ostao je u Pragu, jo5 jednom i:elio jevidjeti Vobornikovu,viZljastu, bijelu vltavsku sirenu, rvetizdubina pro5losti. KiSa jesada ponovno prijetila da se sruSi na Pra5ko Zidovsko groblje

PRASKA SMRT

kojim je Setuckao izgubljeni vitez grotesknih prida Maks Dvo-rski, poku5avajuii u glavi srediti bezbrojne krhotine slike u kojuse i sam nehotice zapetljao. I nakon svakog novog pokuSaja sli-jedilo je novo rezignirano odustajanje kojim je kao da je htioiskazati onaj nemoini odgovor: Neka ide kako ide! Potom bi se

poigravao poznatim stihovima, koji su mu taj dan neprestanoigrali u uSima, odjekujuei nekom neodekivanom prisno5du:

Do sloga pwlednjeg u knjizi aremena;

Polako puzi kraja oaaj sitni bod

I nako "juier" lud.ama posaijetlilo

Je put u pRAiKU ;MRT,

gdje ga je osobito uveseljavalo ovo premetanje na kraju. Itada se najednom sjeti, iznenada, sasvim sludajno i neodekivano:

"Cesta na popravisko", "Put na strati5te" bio je stavak nekepoznate simfonije. Ali koje?

Upravo prije tri dana Ruta je napustila Prag i otputovalakuei u Zagreb. Njezina je majka bila ozbiljno bolesna, pa jetako jedan telegram bio signal za jol briLnt k6er da spakujeswari i vrati se kuii. Maks se dvoumio. Nije nikako mogaoodluditi treba li se i on vratiti zajedno sa supmgom ili ostatiovdje. Ako se vrati tZagreb, pobjeei Ce ujedno iz ovog deSkog

vrtloga u sigurne gridke bedeme. No, jedna tajna svjetlucavaZelja,koju,je skrivao pred Rurom, ipak je prevagnula, Lelja da

sretne Vobornikovu... Ostao je sroga u Pragu i, poSto je ot-pratio Zenu na aerodrom, tri je dana uzaludno lutao mjestimagdje bi se mogla zateii oNe. Obilazio je sva ona draga mjesta,one ezoteridne zakutke u kojima je iutio dodir neke dudneprisnosti, upravo pra5ke prisnosti. Setao bi tako uveder predzgradom Laterne magike i medu publikom, koja je dekala napodetak predstave, polcu5avao je nazreti nyu. Odlazio bi zatim

106 107

OSMI OKULAR

uveer gore na Hraddane, vraeao se, zastajkivao pred Jugo=slavenskom ambasadom i obazirao se na sve strane. Jutrima bine-obvezatnim, leZernim korakom m;' erio Vaclavske namesti,zalazio u jeftine restorane, otpodinjao nevjerojatno dugadkerazgovore sa Svercerima koji su na glavnom trgu poku5avalikupiti neSto deviza... Poslije podne bi kolima odlazio gore doVetrnika i dugo gledao grupice mladih rurista koji su doSli da

vide Prag i odsjeli u studenrskim domovima. A sve to vrijeme,Sto je donekle bilo neuobidajeno za to doba, padale su nadPragom guste, hladne ki5e. A dim bi prestalo kisiti i malo se

razvedrilo, skupljali bi se ponovno oblaci tko zna otkuda,ponovo bi poiele dosadne, neumorne ki5e. Uistinu, pra5ko je

ljeto bilo intzetno lo5e. Ljudi su obladili dak i kiSne kabanice,a zamaz no vltavsko kupali5te bilo je posve napuSteno.

I tko zna gdje se po takr.rr vremenu skrivala Vobornikova?Maks pride grobu rabina Levija, prisjetiv5i se nedavneveieri

kada je Hornidek onako vaZno i meritorno pripovijedao odemonskoj lutki rabinovoj. Nigdje, kao ovdje na groblju, nijedovjek tako izravno i dojmljivo suoden sa svjetskom kronikomraspadanja. Sve se osipa, sve nestaje, iak je i rabinova glinenalutka, nadahnuta beskonadnom mudro5du kabalistidkih slovai brojeva - propala. A rabin Levi? I on isro tako. Meyrink jedodu5e napisao da se kip mogao joS vidjeti u Novoj sinagogi.Nije li lagao? No, sve je to nevaZno, baS kao i ova pomaloromantidna praznovjericavezana za rabinov grob. Maks ipakizr.'ude papirii iz di,epa, a potom napipa i olovlm. Ki5a jo5 nijebila podela. Napi5e.

Zelio bih aidjeti Vobomikoau,

smota papirii u kuglicu i baci ga na rabinov grob. Nasmijese svojoj praznovjernosti ili samo neozbiljnosti, a onda pogle-

PRASKA SMRT

cla nekamo u daljinu. Grobovi, drveee i visoka trava. Ni5ta se

drugo nije vidjelo. A onda se iza obliZnjeg spomenika pojavi

visoka, vitka prilika djevojke. ZaStolije doSla? Je li znala? Nije

li je hitno poslao sam mrwi rabin Levi ben Bezabel, koji rado

ispunjava Lelje Livih, ili se pak radilo o najobidnijoj koincide-

nciji? Taj tren u kojem je prepoznavao crte njezina lica, bio je

tren u kojem se saZimalo iitavo njegovo biie, sva pro5lost i

budu6nost, sve je bilo tu u jednoj blistavoj zraci posvemaSnje

istine. Pa ipak, iduieg trena sve je zaboravio.

"Zalto ste tako zanijemjeli, zar se bojite jedne djevojke? Ah,

da, ovo je dosta neprilidno miesto za iznenadenja. Na groblju

smo i vi ste se zacijelo isto toliko uplaSili koliko i iznenadili."

Ona ga je prva oslovila. Ne, nije ona utvara: njezino je lice

lijepo, ali je ta ljepota obidna, ljudskal A njezin glas; ta niti u

njemu nema niieg mistidnog, sablasnog... eittrra ta farsa o

Pra5koj smrti samo je tlapnja i treba samo protresti dobro gla-

vom pa ie sve nestati.

"lJpravo sam bacio ceduljicu na grob. Napisao sam da vas

Zelim vidjeti. I eto, u dasu se Lelja ispunila. -lb me je pomalo

zbunilo."Ona sva pocrweni, pa se onda nasmije nekako stidljivo. Kao

da to viSe nije bila ona Vobornikova Sto se onako uSuljala u

njegorrr sobu i legla mu, tako reCt,bez rijedi u krevet.

"Zaistaje to dudno, ja sam upravo prije vas stajala tu po-

nad groba i napisala jednu ceduljicu.Zeljela sam vas vidjeti.

I eto, Lelje su se ispunile. Je li nas to sam dobri rabin vezao

zajedno?"

Podela jelagana kiSa, kapi su prskale po niihovim licima iDvorski je sada prvi put bio svjestan dinjenice da je dovijeka

vezanza taj fabulozni grad. Kako li ee sada pobjeii izPraga?

Da li se to poput nezrela Skolarca zaljubio u djevojku o kojoj

ne zna niSta, koja je moZda i tuda Zena? Ni5ta nijc znao i ni na

108 109

OSMI OKULAR

sto vi5e nije niti poku5avao odgovoriti. Pra5ki su dogadajinadilazili njegovu mo6 rasudivanja.

Rede mu da se zove Hana. Maks ponovno nije znao Sto da

kaZe. Fjodora nije htio niti spomenuti, o Vobornikovoj nijehtio niSta pitati. Sto ako ona kaLe kako ne zna nikakvuVobornikour? fb bi samo unijelo zbrku u stvari, koje su se

tako povoljno stale razjalnjavati. "Sto se to podelo razjainja-vati?" - upita se i doskora mu bi jasno da odgovor ne moZenaei, no svejedno mu se i dalje dinilo da se ipak ne5to i nekakoproja5njuje. Mislio je da je sada najvaZnije djelovati odludno,mu5ki, treba je jednostavno bilo kako napasti. Najbolje pita-njima, unakrsnom vatrom pitanja koja &sve razjasniti. No odsvega toga niSta. iudeii se samom sebi, Maks pride djevojci ipokuSa je poljubiti. NiSta konvencionalnije nije mogao izmi-sliti. Ona mu se izmakne i jo5 jade pocrveni, zatim ponovi da

se zove Hana. Bilo je to suvi5no i nespretno. Maks joj ponovopride. Sada se viSe nije opirala.

"Jbliko sam te dugo traZila. ObiSla sam sva mjesta gdjesam mislila da bih te mogla pronaii" - poee ona nebto kasnije.Maks i ne primijeti da je pre5la na "ti".

"Lutala sam dugo, dugo, traZila te pred Laternommagikom, Setala Hraddanima, zastajkivala pred vaiom amba-sadom. Zatim sam te traLila gore u studentskom gradu i tkozna gdje..."

"Pa to su sve mjesta gdje sam i ja traLio rebel,' - u dudu ee

Dvorski.

Ona mu se pomalo podrugljivo nasmije i pogleda duboko,duboko u njegove oti, a zatim prasne hitac, liSie zatreperi,odjek se vrati, li5ie ponormo zatreperi. Daleko su se dula pra5kazvon , metalni pipci prodlosti. Kraj kamenog spomenika, is-pod treperava liSea i debelih kapi kiSe, joS je tren stajala Hana.Onaj isti podrugljivi izraz ostao je na kamenu bijelom licu. A

PRASKA sMRT

na delu zjapilaje krvava rupa, tane je prosviralo lubanju, mo-

zak umasti o mramorni gr ob. Zatim s e la gano spustila na kolj e -

na i nestala u visokoj travi.

"Netko je pucao, netko ju je ubiol" - proleti Maksu stre-

limice glavom. Obazre se brzo oko sebe.

Malo dalje, iza jednog spomenika, izroni sitna prilika Fjo-

dorova grabefi prema izlaztt groblja. S puSkom u rukama, trdao

je glavom bez obzira. Bila je to neka starinska puSka, zlatom

optodena i gotovo veea od patuljka. Tko zna zaSto je nije odba-

. cio, ta u takvom trenu odbacuju se pu5ke i od samog zlata.l Maks nije poffeao za njim, dak se nije niti sagnuo k Hani-

nom tijelu koje je beZivotno leZaio u visokoj trar.'urini. Kao da

mu mozak uopee nije radio, stajao je onako obeznanjen, po-

gleda prikovanaz gtob rabina Levija. Zatimse sagne. Htio jepronadi Haninu cedulju. I uistinu, na grobu su bile samo dvije

cedulje, dvije koje su brile toga dana badene, sve ostale su oda-

vale trag dugog stajanja. Rastvori pnu - bila je njegova. A na

drugoj, na drugoj je bilo ne5to nadrikano na francuskom je-

ziku, ne5to Sto je na jedvite jade uspio odgonetnuti. Na ceduljicije pisalo:

JE \,EUX QUE VACLAVSKE NAMESTI

DISPARAISSE SOUS LA TERRE, HECTOR

Hector, kao Hector Berlioz, mislio je Dvorski, osjecajudi

kako neki zami5ljeni etimon, koji upravlja duhom svijeta, po-

lako silazi s uma. Zatim, ne misleei na ovozemaljske swari kao

5to su ubojswo, leS, istraga, svjedodenje i slidno, odjuri do svo-jeg auta i nestane zajedno s njim u apokaliptidnom grotlu grada.

110 111

OSMI OKUI-AR

Zizko,Na pt'ikolte 8. kolouozn 1974.

Maksov je autornobil umorno ka5ljucao pra5kim ulicama,

ba5 kao da se i njcgov metalni organizam, shruan napetim

snovidajima, podeo kvariti. Bila je kisna' liema sriieda i Maks

je sjedio pogrbljen za upravljadem, iutedi kako sc neobidan

rniris Monikina parferna razlijeva u valovima sve c1o njegovih

nosnica, pa onda kroz nosne kanali6e duboko u glan-r koja 6e,

dinilo se, prsnuti od boli. Poslije r-udka ie progutao tri tablete

protiv glavobolje, no nikakva rezultata. Monika je sjedila do

njega i vei pomalo zamorena beskonainotn, unakrsnom

voZnjom praSkirn ulicama, odiglcdno je dekala da on prvi pro-

zbori i objasni joj za|to je uopie to popodne do5ao po niu i

za5to je tako bezobzirno i gJlupo, bcz ijeclne rijcdi razja5n;enja

vozi gradom.

Istina, Dvorski jc toga poslijcpodnev'r svratio do Rych-

manove u bolesnoj i:elji clt s nekim porazSovera. Sa svojom

Zenom, koja je sada bila kncl svojc rn.ijkc u Zagrebu,nijezapra-

vo od dana njihova vjendanja ozbiljno i povjerljivo razgov^rao'

ni sam ne znajutizaSto. Vjcrolltrlo zbog toga sto ie mislio da je

takav "kratki spoj" u komumkaciji bitno obiljeZje svakog braka,

bez olnira na to je li ljubavi vei nestalo ili ona jo5 traje. S

Flornidekom paknije mogao raz-gtlv'lrati, jer se on vei nalazio u

JuZnoj Americi. C)stala mu je tako jedino Monika.

S podetka je mislio kako ee joj sve ispridati, a onda bi se,

baS u trenu kada je bio najsigurniii u to da ie se povjeriti,

kolebao i bojazljivo se pitao hoie li ga ona uopie razumjeti. ISto da jof ispriia? Da li samo ono odito, opipljivo i tazloLno,

sto zapravo i nije niSta ako se izdvoji iz onog snovitog, na iz-

gled sluiajnog i apsurdnog.

Ona prwa prekine ti5inu:

PRASKA SMRT

"eemu ti tolike novine?"

Zadnjasjedista automobila bila su pretrpana svim moguiim

izdanjima dehoslovadkih dnevnika u kojima je Dvorski uzalu-

dno poku5avao pronaii jednu vijest, vijest o ubojswu na

Zidovskom groblju.

Niti radio-program nije javio ni5ta o nesretnoj Hani'

No kako se Dvorski tjesio onom malom moguinosti da

mu je vijest ipak nekako mogla promaknuti, ostavio je ditam

hrpetinu novina da ih naveder u hotelu mirno pregleda'

I onda mu padne na um kako bi sada mogao potraZiti Fjo-

dora,Sto mu seudinivrlovrijednom i pametnom miSlju, prem-

da ga jeu ova dva dana vei pet ili Sest puta traZio u njegovoj

krei .," Zizkoru.'IlaLio ga je ni sam ne znaiud za5to' Da li

zato sto se sada nadao da 6e mu patuljak konaino sve objasniti

ili jednostarm o zata damu se osveti zbog ubojswa Hane? No

kakva bi on prava imao da se sveti? Pa Hana je bila, dini se'

Fjodorova Lena, a ne njegova. Ili se moZda nadao da ee uhva-

titi patuljka i odvuei ga na milicijsku stanicu gdje bi se potom

sve objasnilo?

Ne samo da nikako nije uspijevao razjasniti svu tu zbrku

tajanswenih znakova koji su, poput svitaca neke dmge swar-

nosti, palucali oko njega, nego isto tako nije mogao odrediti

koji to osjeiaii upravljaju njim samim, sto ga to rude k Fjo-

doru, Sto ga to prijeii da napusti Prag. Da, Prag! Unatoi sve-

mu iz dana u dan, gotovo iz trena u tren, sve se viSe zaljubljivao

u taj basnoslovni, Sareni grad' u tu patiniranu uwrdu prePunu

nairazlieitiiih mirisa legendarne, fantomske proSlosti koja ne-

prestano prijeti da vas, ne budete li krajnje oprezni' zaskodi

iza svakog ugla, na svakom raskriZju, sred hladovine bilo ko-

jeg parka...

YoLnja na ZiLkou ponovno se pokazala potpuno uzalu-

dnom. Dok je Maks nijemo stajao pred vratima Fjodorove

113112

I

,f ,

'*rlt'l

OSMI OKUTAR

kude, Monika ga je strpljivo dekala u kolima, ni sama ne znajueiSto on to traLi u DomaZlidkoj ulici. Sve je bilo zatvoreno ikuia je, tko zna zaito, izgledala kao da je vei desetljeeimanapuStena. Gusto, ljepljivo blato omotalo se oko Maksovihcipela, a kosa mu se, isprana ki5om, slijepila za telo. U suludojnadi Maks pode lupati po vratima sve dok mu stara, rdava kva-ka nije.ostala u rukama. Thda se gore na prozoru visoke su-sjedne zgrade pojavi neki muSkarac tr zamazanoj potkoSulji i sa

smijeSnim slamnatim Se5irom na glavi. Jedan je tren gledaokao da ne shvaia Sto Maks radi, a onda zavikne:

"Nema nikoga, sve .je napu5teno. U ponedjeljak ie dociru5itil "

Maks shvati da je najpametnije otidi, pa se okrene i vrati uauto. IJnutra je bilo toplo i ugodno. Monika je sjedila visokopodignutih koljena, nehajno ih obvila rukama, tako da joj se

suknja zadigla gotovo do ruba darapa.

Monika, draga, putena, pohotna, izazovnaMonika na kojusu se upravo lijepili svi mu5karci koji bi se zatekli u njezinudru5tr,rr, Monika, ezoteridna i poluprovidna s darapama u hla-dnom praSkom ljetu... I nemalo je ptrta, z dugih nodnih razgo.vora po ludim pra5kim barovima, i sama Ruta uhvatila dudnesvjetlucave odi svoga muZa kako pomno prate svaki gest pra5keglumice, njezine stare prijateljice. Monika, fatalna Monika,zrcalo njegove netransparentne, koncentriine sudbine Sto usve uZiin valovima uvire u predodredenu joj toiku. I premdaje 6utio da je, eto sada, doSao tren kada mu Monika niSta nebi uskratila, on rezignirano okreie kljud, pritiSie akcelerator ivraia se u centar grada.

Nedugo nakon toga stajali su oboje'ir jednom malom bi-strou u ulici Na prikope. Oslonjeni o maleni pult, pred ve-likim oknom koje je gledalo ravno na ulicu, pijuckali su kar.,u ipridali. Dvorski je postao donekle razgovorljiviji, bio je, naime,

PRASKA SMRT

dvrsto odludio pobjedi izPraga. Suffa ee jednostavno otiei u

eedokor.'u agenciju, uzeti avionsku kartu do Zagreba i oti6i.

Kola 6e ostaviti kod Rychmanove i za njlh 6e se poslije ve6

nekako;naii. Samo da se sada Sto prije svega toga otarasi,

ponajviSe one zebnje, onog straha, koji se poput provahiebez

dna otvarao pod njim dim bi pomislio na beZivotno F{anino

lice, na njezino metkom probijeno, krvavo delo.

Ki5a je stala i ulicama se ponovno razmiljeSe prolaznici.

Doskora se upali i ulidna rasvjeta. Bio je ve6 pao mrak i mokre

su praSke ulice blije5tale tisudama svjetiljki i njihovim odtazi-

ma. Maks opet osjeti onu drhtar.'u, uzbudljivu prisnost prema

gradu u dijem se labirintu ve6 gotovo nepovratno izgubio.

Gledao je tako tupa i odsutna pogleda van na ulicu i nije ni

duo Monikino pitanje.

"Onda u automobilu, gore n^ ZiLkoolu, dinilo mi se da ieS

udiniti ne5to nepristojno...?"

Bila je to njezina mala provokacija popra6ena stanovitim

oimijehom kojega je zna&nie bilo sasvim nedvojbeno'

I baS kada je htio odgovoritt,paLnjumu prir.ude jedna silue-

ta na ulici.Koradao je sporim, umornim korakom izmedu prolaznika

koji se uopee ne osvrtahu na njega. einilo se kao da ne

primjeeuju. Izgledao je upravo stravidno jadno. Onako malen,

patuljast, jo5 se viSe pogrbio nekamo k zemlji. Odijelo mu je

bilo skroz-naskroz mokro, a kosa nekako prorjedenija i gotovo

srjeda. Za sobom je r.'ukao puSku, onu istu kojom je pucao u

Hanu.

"Fjodorl" - vikne Maks i izjuri van. Monika krikne sva

uZasiuta, premda, kako se Maksu dinilo, nije znala patuljka.

I Fjodor je pravodobno spazio Dvorskog, pa se bacio u

odajnidki bijeg. Stigav5i do Havirske ulice, patuljak se osvrne

prema progonitelju koji ga je pristizao, koristeci prednost svo-

114 Ilt

OSMI OKUTAR

jih znatno duljih nogu. Jedan je tren, kao da ne zna Sro ee,

oklijevao, a onda, ne odbacujudi puSku, pojuri Havirskom. Usljededem trenu i Maks stigne do ugla i krene za paruljkomdiji su koraci sada odjekivali sredinom ulice.

Sada je moLdakucnuo das obraduna, mislio je Dvorski dvrs-to odludiv5i da uhvati paruljka. Gonit ee ga do besvijesti, dopaklenog Ldrijela, do slova posljednjeg u knjizi vremena, kakoje nekoi rekao neki od Shakespeareovih junaka.

No, ne presavSi ni trideset metara, Dvorski se zaustavinasred ulice. Ne5to mu je bilo dudno, nejasno. Havirska je

ulica, Sto je bilo gotovo nevjerojatno, bila potpuno prazn ,

niti jednog jedinog dovjeka nije bilo vani. Tl jo5 je rano, pomisliMaks i pogleda na sat. Nije vjerovao odima, kazaljkesu se, tkoznakako, slomile i sat je bio neupotrebljiv. I tada najednom uditavu kvartu nestane struje, Sto je za Prag bilo sasvimneuobidajeno i neodekivano. Sve je zanijemjelo i utonulo umrak. Samo se dolje u daljini duo Sum Mrave. Ili, moZda je tobio tihi, podmukli smijeh darobnjaka Zita? Sto se to dogada?- upita se ni sam vi5e ne znajuii kako se nalao tu nasred mradne,nepoznate mu ulice. Sam, samcat.

A onda se uz nenadani Stropot otvori obliZn ja veLa i iz njepunom brzinom izleti bijela "Tatra", jureii pravo na Maksa.

Bljeitavi ga farovi zaslijepi5e.

Ni za Sto vi5e nije imao vremena, niti da se skloni, niti davikne. I kada je padao pod kotade, udini mu se da za upravljademsjedi djevojka u bijelom, poznatih mu crta lica i s dudnommrljom posred dela. JoS nekoliko trenutaka njegova je svijestbila budna. LeLednepomidno na mokroj cesri, u onim poslje-dnjim trenucima kada se umiruia svijest bori s nadmoinimutvarama Mraka, on zaduje dudesnu melodiju koja je, dolaze1jvjerojamo iz neke nepoznate nam daljine, tiho i spasonosnouvirala u njegove u5i:

Na Petrinab (bolnrca)

Grad

PRASKA SMRT

8. kolouoza 1974. i dalje u bukraj

No6.

Dvorski ustaje s obdukcijskog stola i gleda: sr"ud okolo njega

vonjava trupla mrtvaca umotana u bijele plahte' Hladni

mramor i ne osjeea. A tamo naprijed otvorena vrata bolnidke

prostoriie vode van u mrak. U mradni Prag' Ah, kakav je to

dolivljajkada osjeti5 da ti srce vi5e ne kuca, nego stoji mirno u

grudima u nekakvom ledenu spokoistvr' Vani krekeiu Zabe'

iaje neki Sugavi pas. Obukav5i biielu odoru bolnidara, ier je na

obdukcijskom stolu leZao sasvim go1, Dvorski izlazilu tminu'

Grad ne daje niti znaka i'ivota, kamena kulisa! Sada se i treba

spustiti u opustjelo grotlo grada i skinuti posljednji veo s tajne

koja nas je toliko mudila. Krene van prema najblizoj stanici'

utxzo razabravSi da se nalazi Na Petrinah u jednoj od velikih

bolnica. Na ono Sto se dogodilo dan prije nije mislio' Kao da

je zaboravio na onai, vjerojatno smrtonosni, udar bijele "Th-

tre". Bio je, naime, sav okrenut bududem, to jest onom blisko-

budu6em koie se sada imalo dogoditi'

"Samo da dode tramvajl"

Jedva da je stigao to i pomisliti kad se iz mraka baS kao iz

same njegove mutne, nerazgovijetne svijesti, pojavi metalna

neman "dvadesetke". tamvaj se zaustavi pred njim'

Uistinu, nikog Zivog nije primijetio Dvorski, niti pred bol-

nicom, niti ovdje na tramvajskoj stanici' U tramvaju isto tako

ne bijaSe nikoga, dak niti vozata. Okolo jedine upaljene

wjetiljke u tramvaiu rojilo se mnogo razlieitih kukaca' Bilo je

tu muha, obada, noinih leptira, osa, dak i nekoliko str5ljena'

Insekti su i'zvodili svoj tajansweni, opsesivni ples sav satkan

od enigmatski zagonetnih putanja' Dvorski, dudesno miran'

dila i odmorena tijela sjedne i trarnvaj sam od sebe krene pre-

tI6 117

OSMI OKUTAR

ma gradu. Domalo se i ono jedino svjetlo ugasi te se samotniputnik nade u tami. Gledao je van kroz paudinu koju je nekimarljivi pauk ispleo oko tramvajskog prozora. pred njim susve brZe i brZe promicale poznate zgrade,ulice, trgovi; parko_vi, svi uvijeni u gusru jedva providnu tminu. Tiamvaj bezvoza(a jurio je sve brZe ibri:e. Nesnosno kloparanje vozilagotovo je zaglu5ilo Dvorskog. Ne znajuii ni sam zaSto, onlaktom razbije prozor. SnaZni vjetar odnese krhku paukovumreZu. Zanjomizleti roj insekata. ,,EtO, sve Zivo teZi svomuniStenju, kukci odletje5e za paukovom mreZom,'- pomisliDvorski. Kod Chotkovyh Sady uletje5e nesmanjenom brzi_nom u oStri zavoj i samo ih je dudo spasilo da nisu izletjeli s

tradnica.

Mal<s se zgrozi i uhvati rukama za glata, a onda se naje_dnom prenu - ruke su mu bile hladne, ledeno hladne i mrwaekibeZivotne. Tek po kretnjama koje je njima mogao izvoditidjelovale su Zivo.

tamvaj uskoro prijede preko Monusova mosta i Makspogleda dolje u Mtarl. Zahtdo,bila jebrza, zapjenjena iuz_burkana poput gorskog potoka i tekla je obrnutim smjerom,dolje prema Karlow mosru. Sto se to dogodilo s rijekom?Nije li to maslo njezinih demonskih, podvodnih stanovnika:darobnjaka Zita, doktora Fausta, rabina Levija ben Bezabelaili moZda PraSke smrtil

Pra5ka smrt.

JoS se neSto neobidno dogadalo s Mtavom, ta neobidnadijabolidna mjesedina u kojoj se kupala hudna, uzburkana voda.Odakle zapravo mjesedinal Mjesec se nije vidio nigdje, zvije_zde su isto tako bile skrivene, nebo je bilo obladno, neprovidno.I sve je izgledalo podosta tuzno, ili barem sjetno, kao u onojpjesmi Hane Hegerove.

Onda najednom gromovi zaparaju nebo. U bljesku se munja

PRASKA sMRT

polako ruSio jedan od tornjeva katedrale na Hraddanima' Ka-

taklizma u Starom mjestu.

"Vidi kako se samo polako ru5i", pomisli Maks 56u6uren u

tramvajskom sjedalu, "kakav je to zapravo spektakularni slow-

motion, baS kao u onim divnim kadrovima Jeana Vigoa'"

U ulici 28. rujna tramvaj stane' niegova se vrata uz Si5taj

otvore i Dvorski izade naulicu. Ubrzo mu posta jasno za5to su

se zaustavili. Ispred uamvaja vidjela se raskopa na zemlia, zdro'

bljeni asfalt i izvijene tradnice. I nigdje nikoga, ulice zu bile praZne'

prozori mradni. Dvorski krene prema Vaclavskim namestima

kada mu jedna prilika iznenada preprijedi put. Bio je to mu5karac

srednjih godina i proqiedna rasta, u crnom odijelu i s crnim cilin-

drom na glavi. Imao je smije5an, Zidovski, kukasti nos, dok mu je

lice bilo posve blijedo kao u mrn'aca, osim ako to nije bila varka

slaba wjetla. DoVaclavshh namesu bilo je stotinjakmetara i nepo-

znatise ponudi Dvorskom kao pratnia. Maks nije imao ni5ta protiv,

dak ga nije smetala niti neuljudnost kojom te nepoznati zaobi5ao

pr"Jst"rr!rrr;.. Polako su krenuli prema glar'nom trgu' eovjek s

cilindrom govorio je deSki, ali s jahm francuskim naglaskom, pa je

Maks odmah shvatio da je stranac.

"Malo je neobidno, moZda dak i neuljudno, Sto vas ovako

zaustavljam u ovoj no6i koja je tako vaZna zavas' Koja ima, da

se bolje izrazim, neopisivo veliku vaZnost za vas' Ta vidite da

su iz nje briZno uklonjeni svi ostali i da je ona, da tako kaLem,

namijenjena iskljudivo vama" - zapoce neznanac kukasta nosa'

"Moram priznati da me je u podetku to dudilo, no ako se

swari postave logidki", odgovori mu Maks, "onda me ova moja

samo6a bat u oaoj noti i ne dudi. Ali za5to sam nai5ao na vas,

kakve vi veze imate s mojom sudbinom?"

Stranac se zagonetno nasmije, a onda nastavi:

"Vidim da vam je jasan va5 poloLaivei samim tim Sto govo-

rite o sudbini. Ja vas, naime, vei duZe vrijeme pratim, ne toliko

118 II9

OSMI OKUTAR

ja, koliko neke moje teme i motivi (tu stranac zazvildinekoliko,Maksu veoma dobro poznatih, muzidkih linija); pa je onda iprirodno da ste prvo naiSli na mene. Ali nemojte misliti da samja jedini, srest Cete ovdje i ostale dijelove tlorisa vaSe sudbine,koja je sada jasna."

" PribliZavamo se Vaclavskim namestima... " - promuca Maks."Da, i va5e se kobne slutnje ispunjavaju, slutnje koje su

nadoSle kroza san. A i san ima svoju vaZnost, ba5 kao i oniinsekti u tramvaju. Sve to ima svoje znadenje. No, kako sterekli, pribliZavamo se Vaclavskim namestima u ru5evinama imalo nam je joS vremena ostalo. Moram vam stoga Sto prije iukratko ispridati svoju Zivotnu pridu. O, prokJet sam time. Sva-kom koji dode moram pridati to isto. I sve zbog te prokletemelodije. Ha, ha, Cesta na pnpraaisko, tc: vam je ona vragoljastapaudica, eehinja rekla. Mdite, prita izte glazbe vec se mijeSa spridom mojeg Zivota i ja stoga ne jamdim da je sve Sto iu ispridatiZiva istina. Krhke su granice izmedu Zivota i djela, ali i vi todobro znate. Ako se ne varam, Fjodor mi je rekao da piSete?"

"Da, u samom podetku trebao sam shvatiti da i Fjodor pri-pada ovoj NoCil" -kao za sebe ie Maks, a onda se okreneprema subesjedniku i rede mu, pomalo afektiranom fran-cuskom dikcijom, neka nastavi.

Stranac se jo5 jednom ispriia time kako ne zna ima li touopie smisla, a onda ie:

"Mdite, ona juderaSnja tema Sto se dula na radiaparatu au-tomobila koji vas jepregazio,melankoliini je odrazuzora kojime progoni poput neke i19e fixe. Zaljubljen u tu Zenu, Ziviosam najrazlieitijim Zivotima koji se svi ukr5taju na tom ko_bnom balu."

Maksu je sada sve bilo potpuno jasno i on se sa straho_po5tovanjem okrene prema vaZnom i uglednom sugovorniku:

"Rekao bih prije sabatu. Sabaru, a ne balu."

PRASKA SMRT

"Ha, ha, ha, konaino ste otkrili, konadno ste sve shvatili' Iovako u retrospekciji mora vam sve biti jasno!" - odu5evljeno

ee sffanac. Potom potapsa Maksa po ramenu, a onda ga izne-

nada poljubi u desni obraz.

"A je li vam sada i patuljak poznat?,'

"Kako da ne" -brzo 6e Maks. "Ponajprije po govonr." Ionda mu u u5ima zabruje mnoge Fjodorove redenice kojih se,

zaeudo, vrlo jasno sjedao.

"Mnoge su od njih vee napisane, golube moi!" - namigne

Dvorski svom novom prijatelju, misleei pri tom na Fjodorove

redenice. Nepoznati je sve shvatio.

"sasvim obidna metamorfoza", nastavi nepoznati, odno-

sno, sada vec poznati, "ni ja ne izgledam baS sasvim tako.'.

jedino... mislim taj nos... No da nastavim. Kako bi bilo da

vam nastavak svoje Zivotne pride, koja se ujedno radva s mo-

jim umjetnidkim pridama, nadalje proditam s papiriia Sto sam

ga spremio z^ ovrt priliku?"

"Ali ja sve znam!", prekine ga Maks, "slijede pastirski na-

pjevi, uzimanje droge, put ne statiite i vjestidji sabat."

Pomalo nezadovoljan, stranac izgtLva papirii s kojega je

mislio ditati.

"Asabat, to je sada" - rede i okrene se. "A dalje idete sami.

I samo je vaSa greSka to Sto ste se zaljubili u Vobornikou:, isto

kao Sto je samo moja gre5ka to 5to sam zavolio Harriett. Mojje sabat muzidka katarza, a va5 je ovo sadal"

Mora se priznati da Maksu nije baS sve bilo jasno, ali vre-

mena za pitanja vi5e nije bilo. eovjek u crnom, sa cilindrom

na glavi, trdao je natrag prema tramvaju. Maks produZi prema

uglu gdje su podinjale Vaclavske namesti. Grozan ie prizor

pukao pred njim.Vaclavske su namesti utonule u zemlju. Namjesto prekrasne

Siroke ulice, bila je sada ovdje ogromna rupa Sto je podsjeCala

120 121

OSMI OKULAR

na krater koji iza sebe ostavlja eksplozija bombe. Rupa se pro-stirala sve gore do muzeja od kojeg su ostale samo jadne

ruSevine, a u Sirinu tlkdo zgrada koje su liSene plodnika i ulicejezivo str5ale nad provalijom. A provalija je bila prepuna 5ta-

kora koji su, wileii, trdali na sve strane.

Sto se to dogodilo s Vaclavskim namestima?

A tamo daleko, gotovo u sredini rupetine stajala je, osvi-jetljena bakljom, mala prilika koju je jedva nazreo i tek poglasu prepoznao.

Fjodor jevikao promuklim glasom rijeii koje suvee jednom,

ne tako davno, bile napisane:

"Evo me rodeni, traZili ste me, malko i bijesni. A Sto bistevi sa mnom. Da me strijeljate i pruZite zadovoljswo moralnomosjeiaju? Kazujte gospodine Dvorski ! "

Maks mu ne odgovori nego se podne lagano spu5tati u tosilno Zdrijelo

bez ikakaih usta.

Negdje u daljini pr5tale su Sarene rakete da bi se potomzaduo smireni kreket Zaba i pjesma cvrCaka, svetih Zivotinjica.Upla5eni su Stakori bjel:ali ispred bojaZljivih koraka MaksaDvorskog. "To je dakle Pra5ka smrt, bijela Zena i Fjodor kojije zmrja" - mrmljao je Dvorski sebi u bradu.

"No sada je to konadno stvarnost", rede, vjerojatno da bise utjesio.

Iza sebe je duo lagani, plahi Zenski korak koji ga je upornoslijedio. Ipak, okrenuti se bojao, moglo bi sve, mislio je, kre-nuti po zlu. Krene stoga dalje ne okreiuii se. Orfejeur greSkunije Zelio ponoviti.

CARSTVO KUZNJAKA

t:l;.?l:,:

122