GRADA POREČA PARENZO glasnik Grada... · 2015. 12. 11. · Broj: 11/2015 „SLUŽBENI GLASNIK GRADA POREČA-PARENZO“ Stranica 1052 I. Gradsko vijeće 88. Na temelju þlanka 41

POŠTARINA PLAĆENA KOD POŠTE 52440 POREČ

SLUŽBENI GLASNIK

GRADA POREČA – PARENZO Poreč-Parenzo,

09.12.2015.

Broj: 11/2015 GODINA:

XXXXI

PRETPLATNIČKA CIJENA 200,00

KUNA

CIJENA PO KOMADU 30,00 KUNA

IZDAVAČ: Ured Grada

UREDNIŠTVO: Obala M.Tita 5/I Poreč-Parenzo

ODGOVORNI UREDNIK: Božo Jelovac

IZLAZI PO POTREBI

web: www.porec.hr

SADRŽAJ

I. Gradsko vijeće

88. Odluka o donošenju Strategije zdravog starenja Grada Poreča-Parenzo 2015.-

2020. godine 1052

89. Odluka o davanju suglasnosti trgovačkom društvu Odvodnja Poreč

d.o.o. za zaduženje kod Europske banke za obnovu i razvoj radi

sufinanciranja projekta „ Sustav odvodnje s uređajima za

pročišćavanje otpadnih voda grada Poreča“

1122

Broj: 11/2015 „SLUŽBENI GLASNIK GRADA POREČA-PARENZO“ Stranica 1052

I. Gradsko vijeće

88.

Na temelju članka 41. Statuta Grada Poreča-Parenzo („Službeni glasnik Grada Poreča-

Parenzo“ broj 02/13), Gradsko vijeće Grada Poreča-Parenzo, na sjednici održanoj 08.

prosinca 2015. godine donijelo je sljedeću

O D L U K U

o donošenju Strategije zdravog starenja Grada Poreča-Parenzo 2015.-2020. godine

Članak 1.

Donosi se Strategija zdravog starenja Grada Poreča-Parenzo 2015.-2020. godine, u

tekstu koji čini sastavni dio ove Odluke.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu prvog dana od dana objave u "Službenom glasniku Grada

Poreča-Parenzo".

KLASA: 011-01/15-01/143 PREDSJEDNIK GRADSKOG VIJEĆA

URBROJ: 2167/01-07-15-2 Adriano Jakus

Poreč-Parenzo, 08. prosinca 2015.


STRATEGIJA ZDRAVOG STARENJA

GRADA POREČA-PARENZO

2015. - 2020. GODINE

Poreč-Parenzo, 2015.

RADNA GRUPA /AUTORI:

1. SANDRA ĆAKIĆ KUHAR, stručna voditeljica Doma za starije i nemoćne osobe

Poreč

2. TIHANA MIKULČIĆ, savjetnica za društvene djelatnosti, socijalni razvoj i

zdravstvenu zaštitu, u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti, socijalnu skrb i

zdravstvenu zaštitu Grada Poreča-Parenzo

3. MILKA MATES, socijalna radnica u Centru za socijalnu skrb Poreč

4. VESNA JANKO FINDERLE, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Poreč

5. FRANC DOBRILOVIĆ, predsjednik Upravnog odbora Kluba Galija, Poreč

6. RADMILA KORLEVIĆ, liječnica, specijalist obiteljske medicine u Istarskim

domovima zdravlja, Ispostava Poreč

SURADNICI:

1. Nataša Basanić Čuš, Zdravi grad Poreč

2. Nino Basanić, Odbor za socijalu i zdravstvo Grada Poreča-Parenzo

3. Elena Uljančić Vekić, Zavičajni muzej Poreštine

4. Elena Poropat Pustijanac, Zavičajni muzej Poreštine

5. Danijela Lazarić Zec, Zavod za javno zdravstvo Istarske županije

LEKTORIRALA:

Snježana Sumić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti


SADRŽAJ

1. UVOD 5

2.1. Povijest skrbi o starijima Poreča 7

2. TEORIJSKE POSTAVKE 10

2.1. Teorije starenja 10

2.1.1. Biološke teorije starenja 10

2.1.2. Psihološke teorije starenja 11

2.1.3. Socijalne i psihosocijalne teorije starenja 12

2.2. Ageizam i „zamka generalizacije“ u radu sa starijima 14

2.3. Različite teorije nasuprot ageismu 15

2.4. Načela Ujedinjenih naroda o skrbi za starije osobe 16

3. DEMOGRAFSKI I SOCIO-ZDRAVSTVENI POKAZATELJI 17

3.1. Demografski pokazatelji prema Popisu 2011. 17

3.2. Socio-ekonomski pokazatelji 27

3.3. Zdravstvena zaštita starijih osoba 29

3.3.1. Podaci iz zdravstvene statistike za grad Poreč-Parenzo 29

3.4. Ostvarena prava i programi namijenjeni starijim osobama u

gradu Poreču-Parenzo u 2013.g.

36

3.4.1. Programi Doma za starije i nemoćne osobe Poreč 36

3.4.1.1. Institucionalna skrb 36

3.4.1.2. Izvaninstitucionalna skrb 39

3.4.2. Programi Udruge umirovljenika Galija, Poreč 42

3.4.3. Programi Zdravog grada Poreč usmjereni starijima 43

3.4.4. Programi Gradskog društva Crvenog križa Poreč namijenjeni starijima 46

3.4.5. Ostvarena prava pri Centru za socijalnu skrb Poreč namijenjena starijima 47


3.4.6. Ostali programi i projekti namijenjeni starijim osobama,

financirani iz sredstava Proračuna Grada Poreča-Parenzo u

2013. godini

47

3.4.7. Ostvarena prava starijih osoba temeljem Odluke o socijalnoj

skrbi Grada Poreča – Parenzo u 2013. godini

51

4. PRAVA I PROGRAMI NAMIJENJENI STARIJIM OSOBAMA

GRADA POREČA – PARENZO U 2015. GODINI

52

4.1. Katalog prava u sustavu socijalne skrbi Republike Hrvatske za

starije osobe

52

4.2. Prava i programi namijenjeni starijim osobama u gradu Poreču –

Parenzo u 2015. godini – Prava po Odluci o socijalnoj skrbi

Grada Poreča-Parenzo u 2015.g.

55

5. POLITIKA SKRBI O STARIJIM OSOBAMA U GRADU

POREČU-PARENZO DO 2020. GODINE

62

Literatura 71


1. UVOD

Planiranje skrbi o starijim osobama jedan je od novijih izazova s kojim se suočava suvremeno

društvo, pa tako i Hrvatska. Sve veći broj starih ljudi imat će sve manje djece koja će se moći

ili htjeti brinuti za njih jer će sve veći broj njihove djece odlaziti od kuće, povećavati

geografsku udaljenost između sebe i roditelja te se zapošljavati bez obzira na spol (Čudina-

Obradović i Obradović, 2003.). Ovakva situacija nameće sve veću potrebu za društvenom

organizacijom skrbi za starije ljude.

Ujedinjeni narodi u Međunarodnom planu djelovanja na području starenja, Europska unija u

Povelji o temeljnim pravima Europske unije 2010/c 83/2 Ugovora o Europskoj uniji te

Svjetska zdravstvena organizacija u svojim ciljevima i deklaracijama izričito podržavaju

politiku zdravog aktivnog starenja.

Međunarodni dokumenti i smjernice, nacionalni propisi (Zakon o socijalnoj skrbi, NN 157/13,

Obiteljski zakon NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11 i drugi nacionalni propisi iz

sustava socijalne skrbi),Strategija socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za

razdoblje od 2014.–2016. g.( donesena 30. siječnja 2014.g.) te Plan za zdravlje i socijalno

blagostanje Istarske županije 2014. – 2016. g.osnova su za izradu ovog dokumenta.

Kvaliteta života naših starih ljudi ugroženija je od one njihovih vršnjaka u razvijenim

društvima gdje postoje mnogi oblici financijske, institucionalne, vaninstitucionalne,

profesionalne i volonterske pomoći, centralizirane i na razini lokalne zajednice. Ona će biti

ugroženija i od one njihovih vršnjaka u društvima u razvoju ili u društvima s izraženim

„familijarizmom“ gdje je još uvijek zadržan veliki stupanj odgovornosti odrasle djece za skrb

o roditeljima (Čudina-Obradović i Obradović, 2003.).

Velika međusobna različitost starijih osoba i njihove različite potrebe unutar populacije,

osnovni je razlog zbog kojeg se briga za starije ljude nužno mora planirati i provoditi na razini

lokalnih zajednica.Upravo proces decentralizacije sustava socijalne skrbi nameće potrebu za

organizacijom skrbi za starije na lokalnoj razini. Zato je planiranje i organizacija skrbi za

starije jedno od prioritetnih područja djelovanja u Gradu Poreču-Parenzo.

Razvojni put skrbi o starijima u novijoj povijesti Poreča neprekidno traje već duže od 15

godina. Istraživanje potreba starijih u Poreču osmišljeno je i provedeno 1999. godine pod

okriljem projekta Zdravi grad Poreč. Prateći globalne spoznaje i trendove te lokalnu

demografsku sliku starenja stanovništva, stručnjacima Poreča bilo je tada jasno da sustavna

briga o starijima i zdravo aktivno starenje za Poreč nema alternative. Navedeno lokalno

istraživanje i druga lokalna istraživanja potreba građana, uz sve druge dostupne podatke,

iznjedrilo je tada prve prioritete buduće institucionalne i izvaninstitucionalne skrbi o starijima

Poreča i dalo stručnim timovima Poreča kredibilitet da se zalažu za dobrobit starijih u

zajednici.


Organizacija skrbi za starije u današnjem trenutku sve više zahtjeva postavlja pred lokalnu

zajednicu. Način na koji će zajednica organizirati skrb o starijima treba u sebi inkorporirati

promociju dobrobiti starijih u obitelji i društvu, ali i voditi računa da se stariji ne obeshrabruju

u razvoju svojih sposobnosti te im time omogućiti da ostanu integrativni dio zajednice kako bi

starenje doista postalo aktivno i zdravo.

Promičući, kao zajednica, vrijednost zdravog aktivnog starenja, ponosni smo što je u gradu

Poreču aktivno i produktivno živio pok. Ivan Gianni Šegon, jedan od tri ravnopravna

pobjednika natječaja „Mladi u srcu – Nagrada Europske godine aktivnog starenja“ koji su

raspisali Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj i Ministarstvo socijalne politike i

mladih Republike Hrvatske. Na uručenju nagrade, 1. listopada 2012.g., na Međunarodni dan

starijih osoba, Potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Republike

Hrvatske Milanka Opačić i šef Delegacije EU-a, veleposlanik Paul Vandoren, istaknuli su da

je Ivana Giannia Šegona iz Poreča nominirao Dom za starije i nemoćne osobe Poreč te da je

G. Šegon titulu „Naj-seniora“ zaslužio zbog svog iznimnog zalaganja na promicanju zdravog i

aktivnog načina života te prijenosa svoga stečenoga znanja na mlađe generacije.

Slika 1. Potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Republike Hrvatske

Milanka Opačić i šef Delegacije EU-a, veleposlanik Paul Vandoren uručuju nagradu za „Naj-

seniora“ 1.10.2012. g. u Zagrebu pok. Ivanu Gianniju Šegonu


1.2. POVIJEST RAZVOJA SKRBI O STARIJIMA POREČA

Skrb o starijima nije imala kontinuiran, neprekinuti tijek u novijoj povijesti Poreča. Ipak, u

Poreču je moguće dokumentirati da se kroz 20. stoljeće, u određenim vremenskim periodima,

itekako promišljala i razvijala institucionalna skrb o starijima te da je Poreč u ovim

nastojanjima prednjačio pred drugim gradovima Istre . Prvi dom za starije u Poreču je

izgrađen još za vrijeme Austro-Ugarske, 1912. godine. Bio je prva socijalno-zdravstvena

ustanova takve vrste u Istri. Dom za starije Pia Casa di Ricovero pokazuje i dokazuje da je

Poreč rano pokazao interes prema ovaj društvenoj skupini i promicanju socijalne politike u

zajednici. Izvori potvrđuju da je izgrađen u vrijeme podestata Danelona, o trošku Općine, i to

na terenu obitelji Polesini.

Slika 2. Pia Casa di Ricovero – Prvi starački dom u Poreču

Prikaz staračkog doma u vrijeme talijanske uprave (oko 1924.) ZMP-14878

Nakon Drugog svjetskog rata narodna vlast, u sklopu kotara Poreč, osniva povjerenstvo za

narodno zdravlje i socijalno starenje. Postoji i pečat Doma starih i nemoćnih, no ne znamo na

koje se razdoblje poslije Drugog svjetskog rata točno odnosi.


Slika 3. Pečat Doma starih i nemoćnih (ZMP-2606)

U periodu nakon Drugog svjetskog rata , krajem 50-ih godina 20. stoljeća, dom za starije u

Poreču izgubio je svoju namjenu te je usmjeren populaciji djece i mladih. Prostor je

pretvoren najprije u đački dom, a potom u dječji vrtić te ovu namjenu ima i danas.

U godinama koje su uslijedile, po zatvaranju prvog doma za starije, u Poreču više nije bilo

sustavne skrbi o starijima čitav niz godina, osim kroz zdravstveni sustav. Tako je, na

razvojnom putu skrbi o starijima Poreča, nastao „prazan hod“ od nekih pedesetak godina.

Povremeno se postavljalo pitanje doma za starije, ali ne suviše glasno. Raspravljalo se o

opravdanosti prenamjene objekta za starije u objekt za djecu i mlade, no bez značajnijih

ishoda.

Prazninu koja je nastala tijekom godina prepoznali su lokalni stručni porečki timovi u okviru

razvoja projekta Zdravi grad Poreč. Intenzivno su aktualizirali temu skrbi o starijima

sredinom 90-ih godina. Njegujući politiku zdravlja i socijalni razvoj grada, u okviru smjernica

djelovanja projekta Zdravi grad Poreč, počelo se ozbiljno i intenzivno promišljati o

institucionalnoj i vaninstitucionalnoj skrbi za starije građane Poreča. Već 90-ih godina su

spoznaje Svjetske zdravstvene organizacije (iz oblasti medicine, iz evidencija o produljenju

životnog vijeka i dr.) te globalna demografska kretanja upućivala na to da će se u zapadnom

svijetu značajno povećavati broj starijih osoba u odnosu na živo rođenu djecu i radno aktivno

stanovništvo. Bilo je jasno da će skrb o starijima postati imperativ svake razvijene i moderne

zajednice.

Gradsko društvo Crvenog križa Poreč je u vrijeme Domovinskog rata na Poreštini pomagalo

prognanim i izbjeglim osobama te je pomoć usmjerilo, kako na obitelji tako i na starije osobe

,kroz program financiran od strane UNHCR-a. Pokretanjem programa UNHCR-a izvršeno je

ispitivanje potreba starijeg stanovništva na našem području. 1993. godine volonteri Gradskog

društva Crvenog križa Poreč analizirali su, intervjuirali i fotografirali osobe u potrebi na

Poreštini, a s ciljem organiziranja pomoći za starija, samačka domaćinstva. Pokazala se

potreba za organizacijom pomoći u kući koja bi uključivala donošenje osnovnih prehrambenih

namirnica, pomaganje oko kućnih poslova, kuhanje jednostavnih obroka, pranje i peglanje

odjeće, nabavku lijekova, odvoz liječniku te osnovnu brigu o zdravlju i higijeni potrebitih.

Nakon odrađene analize na terenu, Gradsko društvo Crvenog križa Poreč dogovorilo je s


Gradom Porečom-Parenzo i okolnim općinama (područje bivše Općine Poreč) suradnju i

pokretanje Programa u kući Crvenog križa. Za potrebe programa educirane su volonterke na

tečaju za gerontodomaćice. Program je pokrenut 1994. godine te i danas djeluje s istim ciljem

na istoj osnovi.

U suradnji s resornim gradskim odjelom za društvene djelatnosti i tadašnjim pročelnikom g.

Marinom Sedmakom, Zdravi grad Poreč je za Poreč okupio stručni tim na čelu s dr. Ninom

Basanićem. Zadatak tima bio je pokretanje istraživanja potreba starijih Poreštine s ciljem

utvrđivanja prioriteta i osmišljavanja programa skrbi o starijima u lokalnoj zajednici. Godine

1999. je u okrilju projekta Zdravi grad provedeno prvo istraživanje pod nazivom „Stavovi i

vrijednosti seniora Poreštine „ kojega je nositelj bila, tada stručna suradnica Zdravog grada

Poreč, sociologinja Sandra Ćakić. Istraživanje je čitavom timu i odgovornim ljudima

zajednice ukazalo na prioritetna područja djelovanja i potrebe starijih Poreštine u oblasti

institucionalne i vaninstitucionalne skrbi. Rezultati istraživanja dali su novi polet lokalnim

stručnjacima i ključnim ljudima zajednice za aktivno djelovanje u dva smjera:

1. Intenzivno zagovaranje izgradnje novog doma za starije i nemoćne u Poreču kao

okosnice institucionalne skrbi o starijima,

2. Osmišljavanje i realizaciju vaninstitucionalnih programa i aktivnosti za starije u vidu

vaninstitucionalnih oblika pomoći i okupacije u zajednici do otvaranja novog doma za

starije.

Uslijedio je period priprema, prezentacije rezultata ključnim ljudima zajednice i rad stručnog

tima Zdravog grada na osiguravanju potrebnih preduvjeta i lokalnih resursa za djelovanje u

korist starijih. Ideja vodilja stručnih timova bila je osmisliti programe, sukladno utvrđenim

potrebama starijih, koji će osigurati određene oblike potpore starijima u zajednici i prije

izgradnje novog Doma. Pokazalo se da su vaninstitucionalni oblici podrške starijima u

njihovu domu i zajednici najprirodniji i najhumaniji oblik pomoći u zdravom aktivnom

starenju, ispred smještaja u institucije, kad god je to moguće. U skladu s pokazateljima,

stručni su timovi zagovarali kombinaciju vaninstitucionalne i institucionalne skrbi o starijima

koja čini kompletan sustav pomoći ovoj osjetljivoj skupini građana u zajednici.

Tako je 2003. godine započelo prvo operativno provođenje lokalnog programa Hospicij-

kućna skrb u Poreču. Program je obuhvatio najugroženiju segmentiranu skupinu starije

populacije i to starije osobe u terminalnoj fazi ili privremeno/trajno neautonomne starije

osobe. Program Hospicij-kućna skrb osmišljen je u Zdravom gradu kao program pomoći

starijima u kući. Ostvaren je radom stručnih timova Zdravog grada i vanjskih suradnika u

segmentima zdravstvenog, socijalnog i psihološkog aspekta pomoći najugroženijim starijim

osobama u njihovu domu i to do 2007. kada je otvoren novi Dom za starije i nemoćne u

Poreču.

Stručni je tim Zdravog grada 2004. godine, promišljajući o skrbi za starije Poreča, izdao

ediciju Gerontološki centar Poreč u kojoj su zacrtane smjernice budućeg razvoja skrbi o

starijima (autori: Nino Basanić, Sandra Milotti Ašpan, Sandra Ćakić Kuhar).


Godine 2006. isti su stručni timovi Zdravog grada osmislili program medicinske rekreacije za

starije te intenzivno poticali samoorganiziranje starijih Poreča i osnivanje Kluba

umirovljenika. Istovremeno su surađivali s gradskim timovima u poticanju i izgradnji Doma

za starije i nemoćne u Poreču. Krajem 2006. godine Zdravi grad je pripremio, a potom i

proveo, ispitivanje zdravstvenih potreba građana u zajednici radi utvrđivanja lokalnih,

socijalnih i zdravstvenih prioriteta. Isto je rezultiralo izradi dokumenta Gradska slika zdravlja

i okvir gradskog plana za zdravlje Grada Poreča u kojemu je, kao jedan od 6 ključnih

prioriteta zajednice, utvrđen i prioritet- skrb o starijima Poreča.

Godine 2007. otvoren je novi Dom za starije i nemoćne Poreč. Izgrađen je sredstvima

Proračuna Grada Poreča-Parenzo kao lokalna socijalna ustanova za skrb o starijima kojoj je

osnivač Grad Poreč. Od trenutka otvaranja Doma svi ranije osmišljeni programi

vaninstitucionalne skrbi o starijima, u okrilju Zdravog grada, postali su dijelovi programa

Gerontološkog centra pri novom Domu za starije i nemoćne Poreč. Institucionalizacija skrbi o

starijima, razvoj gerontoloških aktivnosti u zajednici i osnivanje Kluba umirovljenika Galija

lokalni su projekti koji su kroz godine otvorili nove mogućnosti odgovorne skrbi za zdravo

aktivno starenje seniora Poreča.

U ediciji Obiteljska politika Grada Poreča, psihosocijalni aspekt iz 2010. također se navode

aktivnosti i programi za starije kao nezaobilazni segment zaštite građana Poreča.

Opisani razvojni put skrbi o starijima od 90-ih do danas pokazuje kako lokalna politika

zdravlja i socijalnog razvoja može postati najjača snaga zajednice za stvaranje specifičnih

uvjeta i nadstandarda skrbi za svaku osjetljivu skupinu populacije.

2. TEORIJSKE POSTAVKE

2.1. Teorije starenja

U prošlosti se tematika starenja razmatrala uglavnom unutar filozofskih rasprava. Porast

istraživanja o starenju bilježi se nakon Drugog svjetskog rata, kako je udio starijih u ukupnoj

populaciji bio sve veći. Budući da je proces starenja vrlo složen fenomen, do danas ne postoji

jedinstvena teorija starenja koja bi obuhvatila biološki, socijalni i psihološki aspekt starenja.S

obzirom na područje koje istražuju, teorije starenja se uglavnom određuju kao biološke,

socijalne i psihološke.

2.1.1. Biološke teorije starenja

Biološko starenje promatra učinke starosti na tjelesne funkcije organizma, a starenje definira

kao propadanje zrelog organizma kao posljedica promjena, vremenski ovisnih i uglavnom

nepovratnih, koje su prirođene svim članovima neke vrste, tako da, s prolaskom vremena, oni

mogu postajati sve nesposobniji da se suoče s okolinskim stresom i tako povećavaju

vjerojatnost smrti (Handler, 1960, prema Schaie, W.K., Willis, S.L., 2001.) . Neki autori u

tom smislu definiraju starost kao dio životnog razdoblja koje počinje u nekom neodređenom


razdoblju nakon zrelosti i koje nakon progresivnog opadanja funkcionalne sposobnosti i

porasta osjetljivosti na bolest završava smrću (Timiras, 1985). Biološka dob osobe njezin je

položaj obzirom na preostalu očekivanu dužinu života (Schaie, W.K., Willis, S.L., 2001.).

Biološke teorije starenja mogu se generalno podijeliti u dvije skupine: teorije programiranja

(teorije sata) i stohastičke teorije (teorije akumulacije oštećenja), mada ne postoji općenito

slaganje među različitim autorima obzirom na princip klasifikacije ovih teorija.

Teorije programiranja starenje objašnjavaju postojanjem specifičnog gena koji dovodi do

promjene u stanici što rezultira starenjem.S obzirom na mehanizme kojima objašnjavaju

starenje pod ove se teorije mogu podvesti: teorije gena, endokrina teorija, imunološka teorija,

teorija programiranja i teorija istjecanja programa.

Stohastičke teorije starenje objašnjavaju oštećenjima koja se akumuliraju tijekom života i

nemogućnošću protektivnih mehanizama da nadoknade oštećenja, a najpoznatije su: teorija

istrošenosti, teorija obnove DNK, teorija pogreške, teorija mutacije, teorija uzajamnog

povezivanja, teorija slobodnih radikala i teorija staničnih otpadaka.

2.1.2. Psihološke teorije starenja

Psihološko se starenje uglavnom promatra kroz mogućnost prilagodbe, subjektivne reakcije i

samosvijest osobe. U psihološkom smislu starost počinje osjećajem slabljenja, shvaćanjem

životnih ograničenja, ali nosi i osjećaj mudrosti. Psihologija starenja je disciplina koja se

razvijai, a teorijski modeli koji objašnjavaju starenje mogu se označiti kao razvojne teorije

koje opisuju i tumače promjene u ponašanju koje nastaju s godinama i interindividualne

razlike. Psihološka dob osobe jest način na koji ona funkcionira u odgovaranju na zahtjeve

okoline (Schaie, W.K., Willis, S.L., 2001.).

Razvoj je prema ovoj skupini teorija cjeloživotni proces, a niti jedan period ne određuje

potpuno ostale. Cilj je ovih teorija dati pregled struktura i slijeda razvoja, identificirati

povezanosti kasnijih razvojnih događaja i procesa, izdvojiti faktore i mehanizme koji stoje u

osnovi razvoja te odrediti biološke i okolinske mogućnosti o ograničenjima koja oblikuju

razvoj. Postulat koji stoji u osnovi ovih teorija je da nema razvoja bez gubitaka niti gubitaka

bez dobitaka. Shvaćanje dobiti i gubitaka mijenja se s dobi. Za razliku od tradicionalnih

pristupa u razvojnoj psihologiji, gdje se pretpostavlja da je razvoj prisutan do stadija zrelosti,

a zatim dolazi do faze opadanja (npr. teorija ljudskog života C. Buehler ili teorija životnih

razdoblja C. G. Junga), istraživanja cjeloživotnog razvoja usmjerena su na tri komponente

razvoja: sličnosti u razvoju, interindividualne razlike te intraindividualnu plastičnost. Od

teorija razvoja u odrasloj dobi najpoznatije su: teorija razvojnih zadataka R. Havighursta,

teorija psihosocijalnog razvoja E. Eriksona, teorija životnog ciklusa D. Levinsona, teorija

diskontinuiranog razvoja R. Goulda, Vaillantova ,teorija ego- razvoja, teorija stadija razvoja

ega J. Loevingera, teorija prilagodbe u srednjoj dobi R. Pecka i teorija o tri stadija

intelektualnog razvoja odraslih Warnera Schaia.


2.1.3. Socijalne i psihosocijalne teorije starenja

Sociološke teorije starenja imaju za cilj objasniti promjene u odnosu pojedinca i društva do

kojih dolazi u procesu starenja, a koje se očituju u promjenama socijalnih aktivnosti,

socijalnih interakcija i socijalnih uloga starijih osoba (Despot - Lučanin, 2003). Socijalno se

starenje pojedinca promatra kroz određenje uloge i očekivanja o dobno prikladnom

ponašanju. Tipologija teorija M. Marshall iz 1996.g. dijeli sociološke teorije na makroteorije,

mikroteorije i socijalno povezujuće teorije, a obzirom na razinu analize na normativne,

prijelazne i interpretacijske teorije.

Socijalne makroteorije starenje promatraju kroz demografske i društvene promjene, a

pojedinci su pasivno izloženi kulturnim i društvenim utjecajima. Socijalne makroteorije

naglašavaju značaj društvenih institucija i kulturnih normi. One promatraju starenje kroz

individualnu perspektivu, kroz socijalni status i uloge koje mu društvo dodjeljuje, a na temelju

čega pojedinac određuje svoju vrijednost. Socijalno povezujuće teorije nastoje povezati

socijalnu strukturu i pojedinca kroz uzajamnu interakciju te naglašavaju važnost društvene

aktivnosti starijih ili uskraćivanje ovakvih aktivnosti, kao i određivanje društvenih uloga na

temelju dobi. Pitanja na koja ove teorije odgovaraju predstavljaju i njihova ishodišta:

sociološke makroteorije nastoje odgovoriti na pitanje je li starenje čini jedno od temelja

društvenog reda i mijenja li se starenjem socijalni položaj osobe. Socijalne mikroteorije

nastoje odgovoriti na pitanje je li starost faktor koji definira interakciju između individua te

koji su osnovni elementi svijeta života.

RAZINA

ANALIZE

NORMATIVNE PRIJELAZNE INTERPRETACIJSKE

MAKRO Strukturalizam

Modernizacija

Teorija interesnih

grupa

Institucionalna

teorija

Teorija političke

ekonomije

POVEZUJUĆE Smanjena aktivnost

Teorija aktivnosti

Teorija dobne

stratifikacije

Teorija životne

perspektive

Feministička teorija

Simbolički

interakcionizam

MIKRO Teorija uloga Socijalna razmjena Teorija kontinuiteta

Teorija modernizacije polazi od shvaćanja da proces modernizacije u suvremenim društvima

donosi starijima gubitak moći. U pretežno agrarnom patrijarhalnom društvu, starost je značila

i donosila moć i u obitelji i u zajednici. Unutar obitelji, stariji su kao vlasnici zemlje imali

dominantnu ulogu. Usmenom predajom prenosili su na mlađe članove obitelji proizvodna

iskustva, moralne norme i uspomene na pretke.

U modernim industrijskim društvima stariji gube moć, status i društvenu poziciju. Proces

modernizacije uvjetovao je smanjivanje socijalne kohezije kakva je postojala u tradicionalnim


zajednicama. U prošlosti su šira rodbina i susjedi pružali pojedincu trajnu moralnu podršku

tijekom čitavog života. Danas je obiteljsko kućanstvo izolirano (E. Leach prema Haralambos,

1994.). Neki autori smatraju (Atchley, 1993.) da je ova teorija ograničena na objašnjenje

socijalnih promjena prije Drugog svjetskog rata kada je nastupila promjena u vjerovanjima o

ulozi starijih u obiteljskoj i društvenoj ekonomiji.

Na bazi istraživanja provedenog na 275 građana Kansas Citya, Cumming i Henry su 1961.g.

formulirali hipotezu da procesom starenja započinje i proces smanjenja aktivnosti, povlačenja

i oslobađanja od socijalnih obaveza koje rezultira smanjenom interakcijom između starije

osobe i ostatka društva kojem osoba pripada. Teorija smanjene aktivnosti povlačenje starijih

osoba definira kao društveno korisno, a s pozicije individue dobrovoljno. U fazi smanjenja

aktivnosti stariji su oslobođeni socijalnih uloga i mogu se posvetiti sebi. Proces smanjenja

aktivnosti može započeti starija osoba ili društvena zajednica. S gledišta društva ova je

situacija potrebna i funkcionalna jer tako mjesto koje zauzimaju starije osobe u potrebnom

trenutku zauzimaju mlađe i produktivnije osobe. Na ovaj se način osigurava otvorenost

društva za radno sposobne pojedince. Bolest i starost su univerzalni procesi koji u određenoj

dobi postaju sve stvarniji. Smanjenje aktivnosti može biti posljedica niza faktora. Jedan od

najvažnijih je gubitak uloga i pozicija tijekom promjena u socijalnoj zajednici (Tobin i

Neugarten, 1961, prema Schaie, W.K., Willis, S.L., 2001.). Drugi je faktor više psihološki.

Povećanjem svjesnosti da je budućnost ograničena i da je smrt neizbježna te da nije više tako

daleko, pojedinci se usmjeravaju na ono što im je važno, a istovremeno odbacuju ono što im

nije tako važno (Kalish, 1975, prema Schaie, W.K., Willis, S.L., 2001.) . Treći faktor

smanjene aktivnosti je biološke prirode. Većina starijih pojedinaca doživljava neke biološke

gubitke: neki gube senzorne kapacitete (vid, sluh), neki slabije pamte, a neki imaju manje

energije. Ovi uvjeti zahtijevaju i smanjenje socijalnih aktivnosti (Schaie, W.K., Willis, S.L.,

2001.).

Teorija smanjene aktivnosti vrlo je brzo doživjela brojne kritike te je stavljena u sumnju

prirodnost smanjenja uloga i njezino značenje ,kako za individuu tako i za društvo. Ova

teorija, smatraju njezini kritičari, ne objašnjava varijacije, kreativnosti i mnogobrojne

aktivnosti koje starije osobe doživljavaju tijekom starenja te na neki način opravdava

ravnodušnost društva prema starijima. Kada se stariji trebaju povući iz uloga koje su imali u

prošlosti, imaju osjećaj gubitka, odbačenosti, mogu izgubiti osobni identitet. Kritike teorije

smanjene aktivnosti idu u dva pravca: teorija aktivnosti polazi od postavke da je za zdravlje i

kompetenciju starije osobe važna svaka aktivnost. Teorija kontinuiteta polazi od postavke da

temeljne osobine ličnosti, stavovi i ponašanja ostaju konstantni tijekom života.

Teorija aktivnosti drži da je jedan od najboljih načina za suprotstavljanje procesu starenja

obnavljanje obaveza i aktivnosti, a osobe koje postižu optimalnu dob su one koje ostaju

aktivne te je njihovo životno zadovoljstvo veće. Da bi se u procesu starenja pojedinci

uspješno suočavali s teškoćama, te da bi uspješno starjeli, važno je da imaju aktivan život i da

stalno pronalaze interese kojima će zamijeniti rad. Također bi trebali pronalaziti i nove

prijatelje te na taj način zamijeniti one drage osobe koje su se odselile ili koje su umrle

(Havighurst i Albrecht, 1953., prema Schaie, W.K., Willis, S.L., 2001.). Što su veći resursi i


raznovrsnije uloge s kojima jedna osoba ulazi u razdoblje starosti, to manje može podnijeti

učinak gubitka uloga u stvarnosti (Blau, 1973.). Teorija aktiviteta sa svojim postavkama o

potrebi razvijanja vlastitih kapaciteta starijih i održavanju njihove aktivnosti i kompetencije

imala je značajan utjecaj na shvaćanje socijalnog rada sa starijima.

K. W. Schaie (Schaie, 2001.) sociološke teorije starenja svrstava u tri skupine te ih dijeli na

antropološke teorije, teorije životnog ciklusa i socijalne teorije.

Interes antropologije za starenje, prema Schaiu, pojavio se relativno kasno. Rani su

teoretičari formulirali kvazi-evolucionističke teorije koje su povezivale proces marginalizacije

starijih s procesom modernizacije društva. Novije antropološke teorije naglašavaju

kompleksnost procesa starenja kao i različita iskustva starenja u različitim kulturalnim

kontekstima. Teme koje prevladavaju u novijim antropološkim studijama odnose se na način

na koji su promjene koje nosi starenje inkorporirane u dati socijalni red, kao i način na koji se

u modernom društvu mijenjao stav o starosti i starenju.

Antropolozi razlikuju teorije starosti i teorije starenja. Teorije starosti objašnjavaju kulturne i

socijalne fenomene, dakle način na koji se razlikovanje prema dobi koristi u cilju regulacije

socijalnog života. Ove se teorije usmjeravaju na kasnu životnu dob ne samo kao medicinski i

ekonomski problem, već i kao socijalni problem u smislu pružanja potpore i njege starijima

(Fry 1999, prema Schaie, 2001.).

Teorije starenja su teorije življenja. One proučavaju promjene koje ljudi doživljavaju tijekom

života kao i međuovisnosti među različitim generacijama.

Teorije životnog ciklusa, prema Schaiu, čini skup socioloških teorija koje fenomenu starenja

pristupaju s aspekta individue te prikazuje način na koji individua živi svoj život. Ove se

teorije baziraju na nekoliko osnovnih principa:

1. način na koji individua stari, kao i životni tijek, ovisni su o prirodi društva u kojem

individua živi,

2. socijalne su interakcije od osnovnog utjecaja za svakog pojedinca u ranom dijelu života te

zadržavaju krucijalnu važnost kroz čitav život,

3. vanjski socijalni faktori imaju karakter prinude i djeluju na individuu u svim životnim

fazama.

2.2. Ageizam i „zamka generalizacije“ u radu sa starijima

U svakodnevnom životu često susrećemo stavove koji bi se mogli shvatiti kao ageizam, kao

„ideologija“ koja nudi opravdanje za diskriminirajuće postupke prema starijim osobama, a

diskriminacija na bazi godina drži se opravdanom i normalnomii. Ignoriraju se individualne

razlike koje postoje među starijim osobama nudeći objašnjenja koja izgledaju kao da ljudi,

kada imaju određene godine, odjednom gube svoju osobnost da bi postali „starci“ te čine

kategoriju u kojoj jedino godine i kalendarska dob imaju značaj. Smatra se da su fizičke i

mentalne sposobnosti starijih osoba u tolikoj mjeri smanjene da ih čine nemoćnima za


obavljanje bilo kakve važne uloge u društvu te ih je dobro na različite načine ograničiti u

socijalnoj participaciji. Mnogi vjeruju da su stariji radnici lošiji od mladih, da su manje

produktivni. Osnove ovakvog shvaćanja William Graebner nalazi u kapitalističkoj industriji

koja je vrlo kompetitivna i naglo se razvija od 19. stoljeća nadalje. Rašireno je mišljenje da je

najveći dio starijih osoba lošeg zdravlja te da se ne mogu brinuti sami o sebi bez obzira što je

u stvarnosti 80% sedamdesetpetogodišnjaka u potpunosti funkcionalno sposobno. Također su

česta vjerovanja da su stariji spori, zaboravljivi, aseksualni, neuključeni u socijalne odnose,

da su kao osobe rigidni, okrenuti prošlosti, sumnjičavi, neprilagodljivi, skloni ulozi žrtve sa

stalnom tendencijom i upitima za pomoć i podrškom. U vremenu demokratizacije, kada se

posvuda osuđuju diskriminacije obzirom na spol, vjeru, nacionalnost i rasu, neprihvatljiv je

bilo koji oblik nepriznavanja ili ograničavanja prava starosnih skupina. Prema najrigidnijem

shvaćanju stariji se definiraju kao nekompetentni, a ovaj je stereotip kulturalno ukorijenjen.

Ovakav stav prema starijima Marshall vidi kao opasan za stariju osobu, ali i za profesionalce

koji rade sa starijima. Metoda koju Marshall preporuča u radu sa starijima je narativna

autobiografska metoda koja je korisna i naratoru i slušaču.

Mary Marshall (1988.) upozorava socijalne radnike na „zamku generalizacije“ u koju mogu

upasti u radu sa starijim ljudima.Vrlo je lako prijeći liniju između pristupa svakoj pojedinoj

osobi kao individui sa svojim posebnostima, od pristupa da se ta ista osoba vidi samo kao

član jedne grupe koja ima zajedničke probleme.

U svakodnevnom radu sa starijim osobama često je stigmatiziranje starijih. Jedan od načina

stigmatiziranja je i razgovor sa starijima na način kao da su djeca, tepajući im, čime se

starijima oduzima kompetencija. Ovaj način susreće se u situacijama kad je starijima potrebna

njega, često i u domovima za starije. Postoji i paradoksalan slučaj stereotipa o starijima, a to

je starija osoba koja sebe ne vidi starom i ne prihvaća svoju dob, a stari su svi oko njega.

Mitovi o starenju dovode do negativnih stereotipa koji zauzvrat dovode do dobnih predrasuda

i do isključivanja starih ljudi iz bilo kakvih društvenih aktivnosti. To je podmukli proces koji

može biti zaustavljen i obrnut samo pomoću čvrstih dokaza koji proturječe ili pobliže

određuju pogrešna vjerovanja (Swenson, 1983, prema Schaie, W.K., Willis, S.L., 2001.).

2.3. Različite teorije nasuprot ageismu

U društvenim znanostima postoji mnoštvo različitih teorija, ali i istraživanja koje pokušavaju

objasniti fenomen starosti i starenja. Svaka od navedenih teorija naglašava pojedino područje

što govori o velikoj kompleksnosti predmeta istraživanja. Jedinstvena pak teorija ne postoji.

Karakter, kompleksnost, dinamizam i različite forme koje proces starenja može poprimiti

postavlja nova pitanja o značenju dobi, ali i o tome kako se mijenjaju odnosi među

generacijama te mogućnosti koje stoje na raspolaganju društvu u kojem članovi „baby boom“

generacije nakon 65 godina života mogu očekivati dugotrajnu starost koja će trajati 16-20

godina i koja zasigurno predstavlja novi socijalni rizik. U ovakvim okolnostima nije važno

samo produljiti život, već i povećati njegovu kvalitetu.


S druge strane ovih teorija postoji sasvim posebna „ideologija“ ageisma, fenomena koji je

raširen u društvu, ali i u socijalnim i zdravstvenim službama u vidu „zamke generalizacije“ u

koju mogu upasti zaposleni u ovim službama.

Očekivani rast udjela starijih osoba u ukupnoj populaciji, kao i činjenica da starost predstavlja

sve dulje životno razdoblje, nosi i promjene u planiranju intervencija za starije te postaje

jedna od sve češće spominjanih tema socijalne politike. Budući stariji ljudi možda će imati

bolje financijske prihode, ali će imati i veća očekivanja što se tiče kvalitete života (Schaie,

W.K., Willis, S.L., 2001.). Sustavi socijalne politike usmjereni dominantno na ovu populaciju

zasigurno će u budućnosti doživjeti velike promjene, prije svega mirovinski sustav te sustavi

zdravstvene i socijalne skrbi.

2.4. NAČELA UJEDINJENIH NARODA O SKRBI ZA STARIJE OSOBE

Glavna skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 1990.g. 1. listopad Međunarodnim danom

starijih osoba promičući sloganom „Starije osobe – nova snaga za razvoj“, aktivnu ulogu

starijih u društvu te potrebu osiguranja uvjeta za aktivno zdravo starenje u zajednici. Glavna

skupština Ujedinjenih naroda prihvatila je Rezoluciju 46/91 u kojoj su sadržana načela

Ujedinjenih naroda za starije ljude potičući na primjenu ovih načela u organiziranju skrbi o

starijima.

Načela Ujedinjenih naroda o skrbi za starije osobe:

NEOVISNOST

Starijim bi ljudima trebalo omogućiti sljedeće:

- dostupnost prikladne hrane, vode, stanovanja, odjeće i zdravstvene skrbi kroz osiguranje

dohotka, obiteljske podrške i potpore zajednice, te kroz samopomoć,

- mogućnost rada ili pristup drugim aktivnostima kojima bi se osigurao dohodak,

- mogućnost sudjelovanja u odlučivanju kada i prema kojem rasporedu će ići u mirovinu,

- pristup odgovarajućim obrazovnim programima i programima obuke za stjecanje različitih

vještina,

- život u sigurnoj sredini koja se može prilagoditi osobnim potrebama i promijenjenim

sposobnostima,

- život u vlastitom domu što je duže moguće.

DRUŠTVENO SUDJELOVANJE

Stariji ljudi bi trebali:

- ostati sastavni dio društva, aktivno sudjelovati u tvorbi i provedbi politike koja izravno

utječe na njihovo blagostanje, kao i podijeliti svoja znanja i vještine s mlađim generacijama,

- tražiti i stvoriti mogućnost za rad na korist svojoj društvenoj zajednici i za dragovoljno

uključivanje u aktivnosti koje su primjerene njihovim interesima i sposobnostima,

- organizirati pokrete ili udruge starijih ljudi.

SKRB


- imati koristi od svoje obitelji te zaštitu i skrb koju im pruža zajednica u skladu s društvenim

stavom i kulturalnim vrednotama društva u kojem žive,


- imati neometan pristup zdravstvenoj skrbi koja će im omogućiti održavanje i postizanje

najbolje moguće razine tjelesnoga, društvenog i emotivnog blagostanja te spriječiti ili

odgoditi početak bolesti,

- imati pristup socijalnim i zakonodavnim službama zbog poboljšanja samostalnosti, zaštite i

skrbi,

- moći koristiti odgovarajuće razine institucionalizirane skrbi kojom bi im se osigurala zaštita,

rehabilitacija te socijalni i društveni poticaji u humanoj i sigurnoj sredini,

- moći ostvariti ljudska prava i temeljne slobode tijekom boravka u bilo kakvoj ustanovi za

skrb, liječenje ili prihvat starijih ljudi uključujući cjelovito poštivanje njihovih vjerovanja,

dostojanstva, potreba i privatnosti kao i prava na odlučivanje o vlastitoj skrbi i kvaliteti

življenja.

SAMOISPUNJENJE


- imati mogućnost ostvarenja cjelovitog razvitka vlastitih potencijala,

- imati pristup obrazovnim, kulturnim, duhovnim i rekreacijskim sredstvima društva u kojem

žive.

DOSTOJANSTVO


- moći dostojanstveno i sigurno živjeti te biti zaštićeni od izrabljivanja i tjelesnog i duševnog

zlostavljanja,

- biti sigurni da će se s njima postupati pošteno bez obzira na dob, rasnu ili etničku pripadnost,

invaliditet ili drugi status te da će biti cijenjeni bez obzira na svoj gospodarski doprinos.

3. DEMOGRAFSKI I SOCIO-ZDRAVSTVENI POKAZATELJI ZA POPULACIJU

STARIJIH OSOBA GRADA POREČA-PARENZO

3.1. DEMOGRAFSKI POKAZATELJI PREMA POPISU 2011.

Prema rezultatima Popisa 2011.g. u gradu Poreču-Parenzo živi 2.452 stanovnika starijih od

65 godina.

Udio starijih osoba u ukupnoj populaciji iznosi 14,69%, dok je taj prosjek za Republiku

Hrvatsku prema Popisu 2011. 17,7%. Ipak, udio starijih osoba prati svjetske trendove te se

povećava i u gradu Poreču-Parenzo tako da je u odnosu na Popis 2001.g. udio starijih od 65

godina u odnosu na ostatak populacije povećan za 2,79%.


Tablica 3.1.1. Udio (%) starijih stanovnika u ukupnoj populaciji grada Poreča-Parenzo,

Popis 2011.

Popis 2001.

Popis 2011.

BROJ STANOVNIKA GRADA POREČA-

PARENZO:

17.460

16.696

BROJ STAN. 65+ U GRADU POREČU-

PARENZO :

2.078 2.452

UDIO STARIJIH U POPULACIJI U GRADU

POREČU-PARENZO:

11,9%

14,69%

Izvor: Popis 2001. i Popis 2011.

Slika 3.1.1. Udio (%) starijih stanovnika u ukupnoj populaciji grada Poreča-Parenzo

U populaciji starijih osoba veći je udio žena (57,5%) u odnosu na muškarce (42,5%), a taj se

udio s godinama starosti povećava.

UDIO STARIJIH OSOBA U POPULACIJI U GRADU POREČU-

PARENZO

14,69%

Udio žena starijih od 65 godina u populaciji starijih osoba 57,5%

Udio muškaraca starijih od 65 godina u populaciji starijih osoba 42,5 %

11,9 14,69

88,1 85,31

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Popis 2001 Popis 2011

UDIO (%) STARIJIH STANOVNIKA U UKUPNOJ POPULACIJI GRADA POREČA-PARENZO, POPIS 2001. I POPIS 2011.

Udio starijeg stanovništva Ostale dobne skupine


Tablica 3.1.2. Stanovništvo grada Poreča-Parenzo u dobi od 65 godina i više prema

starosti i spolu, Popis 2011.

SPOL

GODINE

STAROSTI

MUŠKARCI

ŽENE

UKUPNO

65-69

361 355 716

70-74

304 402 706

75-79

222 306 528

80-84

110 218 328

85 I VIŠE

47 127 174

UKUPNO 1.044 1.408 2.542

Izvor: Popis 2011.

Slika 3.1.2. Stanovništvo grada Poreča-Parenzo u dobi od 65 godina i više prema starosti

i spolu.

Prosječna starost u gradu Poreču iznosi 41,2 godine. Indeks starenja koji pokazuje odnos broja

stanovnika odnosno udio (%) starih 60 i više godina prema broju stanovnika starih od 0 do

uključivo 19 godina života je 108,5. Koeficijent starosti koji pokazuje odnos broja stanovnika

odnosno udio (%) starih 60 i više godina prema ukupnom broju stanovnika je 21,4.

0

100

200

300

400

500

65 - 69 god 70 - 74 god 75 - 79 god 80 - 84 god 85 i više god

STANOVNIŠTVO GRADA POREČA-PARENZO U DOBI OD 65 GODINA I VIŠE PREMA STAROSTI I SPOLU

Žene Muškarci


PROSJEČNA STAROST 41,2

GODINE

INDEKS STARENJA

(odnos broja stanovnika starih 60 i više godina prema broju stanovnika

starih od 0 do 19 godina)

108,5

KOEFICJENT STAROSTI

(odnos broja stanovnika starih 60 i više godina prema ukupnom broju

stanovnika

21,4

U odnosu na zakonsko bračno stanje među muškarcima starijim od 65 godina prevladavaju

oženjeni, a među ženskom populacijom prevladavaju udovice.

Tablica 3.1.3. Stanovništvo Grada Poreča-Parenzo u dobi od 65 godina i više prema

zakonskome bračnom stanju, starosti i spolu (muškarci), Popis 2011.

MUŠKARCI

GODINE

STAROSTI

Svega Neoženjen Oženjen Udovac Razveden Nepoznato

65-69

361 17 309 19 16 -

70-74

304 16 244 28 15 1

75-79

222 4 179 33 5 1

80-84

110 3 81 23 3 -

85 I VIŠE

47 1 20 24 1 1

UKUPNO

1044 41 833 127 40 3

Izvor: Popis 2011.



zakonskome bračnom stanju, starosti i spolu (žene), Popis 2011.

ŽENE

GODINE

STAROSTI

Svega Neudana Udana Udovica Razvedena Nepoznato

65-69

355 13 225 94 23 -

70-74

402 17 198 166 18 3

75-79

306 11 96 181 14 4

80-84

218 8 36 164 7 3

85 I VIŠE

127 2 13 110 1 1

UKUPNO

1.408

51

568

715

63

11

Izvor: Popis 2011.

Slika 3.1.3. Broj stanovnika grada Poreča-Parenzo starijih od 65 godina prema bračnom

statusu i spolu, Popis 2011.

0100200300400500600700800900

BROJ STANOVNIKA GRADA POREČA-PARENZO STARIJIH OD 65 GODINA PREMA BRAČNOM STATUSU I SPOLU, POPIS 2011.

Žene Muškarci


Obzirom na trenutačnu aktivnost, očekivano je da je najveći broj stanovnika grada Poreča-

Parenzo u dobi od 65 godina i više u mirovini. Ukupno je u dobi iznad 65 godina zaposleno

37 osoba, od čega 31 muškarac i 6 žena. U odnosu na obavljanje obaveza u kućanstvu, u ovoj

aktivnosti prevladava ženska populacija te je u ove aktivnosti uključeno 135 žena i samo 1

muškarac.


trenutačnoj aktivnosti, starosti i spolu, Popis 2011.

SVEUKUPNO (MUŠKARCI I ŽENE)

GODINE

STAROST

Zaposleni Nezaposleni,

traže

ponovno

zaposlenje

Umirovljenici Osobe koje

se bave

obavezama

u

kućanstvu

Ostale

neaktivne

osobe

Nepoznato

65-69

24 - 634 36 22 -

70-74

6 1 638 45 15 1

75 i više

7 1 919 55 48 -

UKUPNO

37

2

2.191

136

85

1

Izvor: Popis 2011.

Slika 3.1.4. Stanovnici grada Poreča-Parenzo u dobi od 65 godina i više prema

trenutačnoj aktivnosti, Popis 2011.

0

500

1000

1500

2000

2500

Zaposleni Umirovljenici Osobe koje se bavekućanstvom

Ostale neaktivne osobe

STANOVNICI GRADA POREČA-PARENZO U DOBI OD 65 GODINA I VIŠE PREMA TRENUTAČNOJ AKTIVNOSTI, POPIS

2011.

65 - 69 god 70- 74 75 i više



trenutačnoj aktivnosti, starosti i spolu (muškarci), Popis 2011.

MUŠKARCI

GODINE

STAROST

Zaposleni Nezaposleni,

traže

ponovno

zaposlenje

Umirovljenici Osobe koje

se bave

obavezama

u

kućanstvu

Ostale

neaktivne

osobe

Nepoznato

65-69

19 - 326 1 15 -

70-74

5 - 295 - 3 1

75 i više

7 1 363 - 8 -

UKUPNO

31

1

984

1

26

1

Izvor: Popis 2011.


trenutačnoj aktivnosti, starosti i spolu (žene), Popis 2011.

ŽENE

GODINE

STAROST

I

Zaposleni

i

Nezaposleni

, traže

ponovno

zaposlenje

Umirovljenic

i

Osobe

koje se

bave

obavezam

a u

kućanstvu

Ostale

neaktivn

e osobe

Nepoznat

o

65-69

5 - 308 35 7 -

70-74

1 1 343 45 12 -

75 i više

- - 556 55 40 -

UKUPNO

6

1

1.207

135

59

-

Izvor: Popis 2011.

Podaci o glavnim izvorima sredstava za život u Popisu 2011.g. nisu specificirani obzirom na

dob. Ipak, stoji podatak da starosnu mirovinu u gradu Poreču-Parenzo prima 2.814 osoba,

ostale mirovine 778 osoba, a socijalne naknade 378 osoba.

Za planiranje skrbi o starijim osobama važni su podaci koji se odnose na broj osoba koje

imaju teškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. U gradu Poreču-Parenzo je prema Popisu

2011.g. živjelo 825 osoba koje su imale teškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i to 512

osoba ženskog i 313 osoba muškog spola. Teškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti


mogu nastati zbog neke dugotrajne bolesti, invalidnosti ili starosti. Namjera je bila dobiti broj

osoba kojima je otežano funkcioniranje u svakodnevnom životu. Odgovor na to pitanje davalo

se neovisno o potvrdi mjerodavnih državnih institucija kojom se potvrđuje teškoća

(invaliditet, oštećenje, hendikep). Potvrdan odgovor dale su osobe koje zbog neke dugotrajne

bolesti, invalidnosti ili starosti imaju teškoća u obavljaju svakodnevnih aktivnosti kod kuće, u

školi, na poslu itd.

Teškoće mogu biti npr. pri čitanju/gledanju (unatoč nošenju naočala ili leća), slušanju (unatoč

nošenju slušnog aparata), govorenju, kretanju (hodanje, penjanje stepenicama, odlazak u

trgovinu), odijevanju, obavljanju osobne higijene te problemi s koncentracijom, u

komunikaciji s ljudima i sl.

Ako je osoba imala neki kratkotrajni zdravstveni problem (do 6 mjeseci) koji ju je

ograničavao u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, npr. slomljenu ruku ili nogu, gripu, upalu

pluća i dr., na to pitanje davao se odgovor “Ne“, dakle smatralo se da osoba nema teškoća.

Tablica 3.1.8. Broj stanovnika grada Poreča-Parenzo s teškoćama u obavljanju

svakodnevnih aktivnosti starijih od 65 godina, prema starosti i spolu, Popis 2011.

Godine

starosti

Spol

65-69

god.

70-74

god.

75-79

god.

80-84

god.

85 i više

god.

UKUPNO

Muškarci 77 84 83 44 25 313

Žene 79 134 117 107 75 512

Ukupno

156

218

200

151

100

825

Izvor: Popis 2011.

U odnosu na ostatak populacije udio osoba starijih od 65 godina s teškoćama u obavljanju

svakodnevnih aktivnosti raste s porastom dobi. Tako ovaj udio raste od 21,8% u kategoriji

stanovnika starih 65-69 godina, do 42,5% u kategoriji stanovnika koji su stariji od 85 godina.

S obzirom na spolnu strukturu u populaciji koja ima teškoća u obavljanju svakodnevnih

aktivnosti prevladavaju žene, što je razumljivo obzirom na veći udio žena u starijoj populaciji.

Slika 3.1.5.: Udio stanovnika grada Poreča-Parenzo starijih od 65 godina s teškoćama u

obavljanju svakodnevnih aktivnosti u odnosu na ostatak populacije, Popis 2011.


Izvor: Prema podacima iz Popisa 2011.

Tablica 3.1.9. Broj stanovnika grada Poreča s teškoćama u obavljanju svakodnevnih

aktivnosti starijih od 65 godina prema potrebi za pomoći druge osobe i korištenju

pomoći druge osobe te starosti, Popis 2011.

65-69

god.

70-74

god.

75-79

god.

80-84

god.

85 i više

god.

UKUPNO

Broj osoba s

teškoćama u

obavljanju

svakodnevnih

aktivnosti

156 218 200 151 100 825

Broj osoba

koje trebaju

pomoć druge

osobe

37 56 79 72 78 322

Broj osoba

koje koriste

pomoć druge

osobe

33 51 68 67 76 295

Izvor: Popis 2011.

Slika 3.1.6. Osobe s teškoćama u obavljanju svakodnevnih aktivnosti u gradu Poreču

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

65 - 69 god 70 - 74 god 75 - 79 god 80 - 85 god 85 i više

21,8 30,9

37,9 46

57,5

78,2 69,1

62,1 54

42,5

UDIO STANOVNIKA GRADA POREČA - PARENZO STARIJIH OD 65 GODINA S TEŠKOĆAMA U OBAVLJANJU

SVAKODNEVNIH AKTIVNOSTI U ODNOSU NA OSTATAK POPULACIJE, POPIS 2011.

Osobe bez teškoća

Osobe s teškoćama


Izvor: Popis 2011.



pomoći druge osobe, starosti i spolu (muškarci), Popis 2011.

MUŠKARCI

65-69

god.

70-74

god.

75-79

god.

80-84

god.

85 i više

god.

UKUPNO

Broj osoba s

teškoćama u

obavljanju

svakodnevnih

aktivnosti

77 84 83 44 25 313

Broj osoba

koje trebaju

pomoć druge

osobe

17 23 25 18 18 101

Broj osoba

koje koriste

pomoć druge

osobe

17 21 22 18 18 96

Izvor: Popis 2011.

322

295

208

Osobe s teškoćama u obavljanju svakodnevnih aktivnosti N=825

Osoba treba pomoć druge osobe Osoba koristi pomoć druge osobe Bez podataka




pomoći druge osobe, starosti i spolu (žene), Popis 2011.

ŽENE

65-69

god.

70-74

god.

75-79

god.

80-84

god.

85 i više

god.

UKUPNO

Broj osoba s

teškoćama u

obavljanju

svakodnevnih

aktivnosti

79 134 117 107 75 512

Broj osoba

koje trebaju

pomoć druge

osobe

20 33 54 54 60 221

Broj osoba

koje koriste

pomoć druge

osobe

16 30 46 49 58 199

Izvor: Popis 2011.

1.1. SOCIO-EKONOMSKI POKAZATELJI

Najvažniji socio-ekonomski pokazatelj ekonomske situacije osoba starijih od 65 godina u

gradu Poreču su visine mirovina, obzirom da prema podacima Popisa 2011. 93,56 % starijih

osoba prima mirovine. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,

Središnje službe u Zagrebu koji su dobiveni na dan 12. ožujka 2014.g., a odnose se na dan 31.

prosinca 2013.g., u gradu Poreču bilo je 3.577 korisnika mirovina.Prosječna je mirovina

korisnika, koji su mirovinu ostvarili prema Zakonima o mirovinskom osiguranju, iznosila

2.593,24 kn. Prosječna mirovina korisnika koji su pravo na mirovinu ostvarili prema Zakonu

o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i

ovlaštenih službenih osoba iznosila je 3.564,87.Prosječna je mirovina korisnika koji su pravo

na mirovinu ostvarili prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i

članova njihovih obitelji iznosila 6.018,98.


3.2.1.PREGLED BROJA KORISNIKA MIROVINA PREMA VRSTAMA MIROVINA

ZA GRAD POREČ:

Tablica 3.2.1. Broj korisnika mirovina prema vrstama mirovina za grad Poreč prema

Zakonima o mirovinskom osiguranju (ZOMO) na dan 31. prosinca 2013.g.

Vrsta mirovine Broj korisnika Prosječna mirovina

Starosna 2.627 2.767,40

Invalidska 428 2.052,73

Obiteljska 522 2.159,95

Ukupno 3.577 2.593,24

Izvor: HZMO, Središnja služba, Zagreb, podaci dobiveni na dan 12. ožujka 2014.g.

Napomena: nisu uključena primanja po osnovi pomoći socijalno ugroženim umirovljenicima

grada Poreča

Tablica 3.2.2.

Korisnici mirovina s područja grada Poreča koji su pravo na mirovinu ostvarili prema

Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih

službenika i ovlaštenih službenih osoba – DVO, PS i OSO


Starosna 3 4.352,49

Invalidska 5 3.092,30

Ukupno 8 3.564,87



Tablica 3.2.3. Korisnici mirovina s područja grada Poreča koji su pravo na mirovinu

ostvarili prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova

njihovih obitelji – ZOPHBDR


Invalidska 55

5.770,78

Obiteljska 16 6.872,18

Ukupno 71 6.018,98


1.2. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA STARIJIH OSOBA

1.2.1. PODACI IZ ZDRAVSTVENE STATISTIKE ZA GRAD POREČ

Tablica 3.3.1.: Posjeti i pregledi kod starijih osoba (dob od 65 i više godina) u gradu

Poreču u 2012.g.

BROJ POSJETA

BROJ PREGLEDA

U ordinaciji

U kući U ordinaciji U kući

49.516

547

20.675

547

Izvor: Zavod za javno zdravstvo Istarske županije: Podaci o zdravstvenom stanju stanovništva

i radu zdravstvene djelatnosti u Istarskoj županiji u 2012.g., Pula, prosinac 2013.

3.3.1.2. POBOL I POMOR STARIJIH OSOBA U GRADU POREČU

3.3.1.2.1. Pobol evidentiran u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Poreču

U primarnoj zdravstvenoj zaštiti u 2013. godini najčešće su registrirane bolesti dišnog sustava

(21,38%), bolesti mišićno-koštanog sustava i vezivnoga tkiva (10,05%) i bolesti cirkulacijskog

sustava (9,65%).

Tablica 3.3.2. Pobol pučanstva evidentiran u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Poreču po

dobnim skupinama u 2013. godini


SKUPINE BOLESTI –

MEĐUNARODNA KLASIFIKACIJA

(MKB)

Ukupno % 65 i više god.

UKUPNO 59590 100,00 13741

I Zarazne i parazitarne bolesti 2224 3,73 167

II Novotvorine 1498 2,51 510

III Bolesti krvi i krvotv.sustava 609 1,02 149

IV Endokrine bolesti, bolesti prehrane i

metabolizma 3184 5,34 1269

V Duševni poremećaji i

poremećaji ponašanja 1814 3,04 546

VI Bolesti živčanog sustava 958 1,61 262

VII Bolesti oka i očnih adneksa 2230 3,74 723

VIII Bolesti uha i mastoidnog nastavka 2133 3,58 302

IX Bolesti cirkulacijskog sustava 5753 9,65 3042

X Bolesti dišnog sustava 12739 21,38 1116

XI Bolesti probavnog sustava 2612 4,38 669

XII Bolesti kože i potkožnog tkiva 3522 5,91 605

XIII Bolesti mišićno-koštanog sustava i

vezivnoga tkiva 5986 10,05 1715

XIV Bolesti sustava mokraćnih i spolnih

organa 3430 5,76 918

XV Trudnoća, porođaj i babinje 206 0,35 -

XVI Određena stanja nastala u

perinatalnom razdoblju 55 0,09 -

XVII Kongenitalne malformacije,

deformiteti i kromosomske abnormalnosti 326 0,55 10

XVIII Simptomi, znakovi i abnormalni

klinički i lab. nalazi neuvršteni drugamo 4100 6,88 620


XIX Ozljede, otrovanja i neke druge

posljedice vanjskih uzroka 2713 4,55 464

XXI Čimbenici koji utječu na stanje

zdravlja i kontakt sa z.s. 3498 5,87 549

Izvor: ZZJZIŽ (obrazac Izvješće tima primarne zdravstvene zaštite N-01-01 - ambulante s

ugovorom HZZO)

Starije osobe (65 i više godina) najčešće posjećuju obiteljskog liječnika zbog bolesti

cirkulacijskog sustava (22,14%), bolesti mišićno-koštanog sustava i vezivnoga tkiva (12,48%)

te endokrine bolesti, bolesti prehrane i metabolizma (9,24%).

Tablica 3.3.3. Struktura pobola evidentiranog u primarnoj zdravstvenoj zaštiti

(obiteljska medicina i pedijatrija) u Poreču po dobnim skupinama u 2013. godini

SKUPINE BOLESTI – MEĐUNARODNA KLASIFIKACIJA

(MKB)

65 i više god.

UKUPNO

100,00

I Zarazne i parazitarne bolesti 1,22

II Novotvorine 3,71

III Bolesti krvi i krvotv.sustava 1,08

IV Endokrine bolesti, bolesti prehrane i metabolizma 9,24

V Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja 3,97

VI Bolesti živčanog sustava 1,91

VII Bolesti oka i očnih adneksa 5,26

VIII Bolesti uha i mastoidnog nastavka 2,20

IX Bolesti cirkulacijskog sustava 22,14

X Bolesti dišnog sustava 8,12

XI Bolesti probavnog sustava 4,87

XII Bolesti kože i potkožnog tkiva 4,40

XIII Bolesti mišićno-koštanog sustava i vezivnoga tkiva 12,48

XIV Bolesti sustava mokraćnih i spolnih organa 6,68

XV Trudnoća, porođaj i babinje 0,00


XVI Određena stanja nastala u perinatalnom razdoblju 0,00

XVII Kongenitalne malformacije, deformiteti i kromosomske

abnormalnosti 0,07

XVIII Simptomi, znakovi i abnormalni klinički i lab. nalazi neuvršteni

drugamo 4,51

XIX Ozljede, otrovanja i neke druge posljedice vanjskih uzroka 3,38

XXI Čimbenici koji utječu na stanje zdravlja i kontakt sa z.s. 4,00

Izvor: ZZJZIŽ (obrazac Izvješće tima primarne zdravstvene zaštite N-01-01 - ambulante s

ugovorom HZZO)

3.3.1.2.2. Umrli u gradu Poreču

U 2012. godini umrlo je 125 osoba (65 muških i 60 ženskih). Stopa mortaliteta u 2012. godini

iznosi 7,49‰ (izračunato na 16.696 stanovnika prema popisu stanovništva 2011.). Umrlih u dobi

od 65 i više godina bilo je 98 (45 muških i 53 ženskih). Umrli u dobi od 65 i više godina čine

udio od 78,40% u ukupnom broju umrlih (69,23% muški i 88,33% ženski), dakle više od tri

četvrtine umrlih dok je više od polovine umrlih osoba bilo je u dobi iznad 75 godina (59,2%).

Tablica 3.3.4. Umrli u gradu Poreču 2012.godine prema dobi

2012. UKUPNO 0-14 g. 15-29 g. 30-44 g. 45-64 g. 65 + g.

UKUPNO 125 1 2 3 21 98

Muški 65 - 1 3 16 45

Ženski 60 1 1 - 5 53

Izvor: Državni zavod za statistiku

U Poreču godišnje u prosjeku (desetogodišnji prosjek 2003.-2012.g.) umre 136 osoba, od toga

74,7 osobe muškog spola i 61,3 osobe ženskog spola. U razdoblju 2003.-2007. (petogodišnji

prosjek) godišnje je umiralo 139,8 osoba (77,8 muškog i 62 ženskog spola), a 2008.-2012. g.

132,2 osobe (71,6 muškog, 60,6 ženskog spola). Umrli u dobi od 65 i više godina u

desetogodišnjem razdoblju (2003.-2012.g.) čine udio od 75,59% u ukupnom broju umrlih

(69,48% muški i 83,03% ženski), dakle oko tri četvrtine umrlih dok je više od polovine umrlih

osoba bilo u dobi iznad 75 godina (53,9%).

Tablica 3.3.5. Umrli u gradu Poreču ukupno od 2003.do 2012.godine prema dobi


2003.-2012. UKUPNO 0-14 g. 15-29 g. 30-44 g. 45-64 g. 65 + g.

UKUPNO 1360 6 18 49 259 1028

Muški 747 3 12 27 186 519

Ženski 613 3 6 22 73 509


Kod osoba oba spola u Poreču u 2012.g. bolesti cirkulacijskog sustava su vodeći uzrok smrti,

slijede novotvorine te ozljede i trovanja.

Tablica 3.3.6. Vodeći uzroci smrti umrlih u gradu Poreču u 2012. godini (ukupna dob) –

prema MKB

UKUPNO IX II XIX Ostalo

UKUPNO 125 58 35 13 19

Muški 65 25 19 8 13

Ženski 60 33 16 5 6


Kod osoba oba spola u Poreču u desetogodišnjem razdoblju (2003.-2012.g.) bolesti

cirkulacijskog sustava su vodeći uzrok smrti, slijede novotvorine, ozljede i trovanja, bolesti

probavnog sustava te bolesti dišnog sustava.

Tablica 3.3.7. Vodeći uzroci smrti umrlih u gradu Poreču u 2003.-2012. godine (ukupna

dob) – prema MKB

UKUPNO IX II XIX XI X Ostalo

UKUPNO 1360 713 384 76 66 46 75

Muški 747 352 232 58 39 28 38

Ženski 613 361 152 18 27 18 37


Ishemična bolest srca, cerebrovaskularne bolesti te komplikacije i nedovoljno definirani opisi

srčane bolesti (bolesti cirkulacijskog sustava) među vodećim su uzrocima smrti kod oba spola.

Kod muškaraca je na trećem mjestu rak dušnika, bronha i pluća, na petom mjestu rak debelog

i završnog crijeva, a kod žena na četvrtom je mjestu rak debelog i završnog crijeva te na

petom mjestu rak dušnika, bronha i pluća.

Tablica 3.3.8. Vodeće dijagnoze uzroka smrti umrlih u gradu Poreču u 2003.-2012. godini

(ukupna dob)


I2

0-I

25 ish

emin

a bole

st

srca

I60-I

69 c

ereb

rovas

kula

rne

bole

sti

I51 K

om

pli

kac

ije

i

ned

ovolj

no d

efin

iran

i opis

i

srča

ne

bole

sti

C33-C

34 r

ak d

ušn

ika,

bro

nha

i plu

ća

C18-2

0 r

ak d

ebel

og i

završ

nog cr

ijev

a

K70, K

73, K

74 K

ronič

ne

bole

sti je

tre

i ci

roza

X60-X

84 n

amje

rno

sam

oozl

jeđiv

anje

(sam

oubojs

tva)

C

81-C

96 r

ak

lim

fnog/h

emat

opoet

skog

tkiv

a I5

0 I

nsu

fici

jenci

ja s

rca

C50 r

ak d

ojk

e

J40-J

47 K

ronič

ne

bole

sti

donje

g d

išnog s

ust

ava

C16 r

ak ž

eluca

C61 r

ak p

rost

ate

Ukupno 330 181 123 86 68 39 29 28 25 22 22 19 19

Muški 167 94 52 68 42 27 24 15 15 - 17 11 19

ženski 163 87 71 18 26 12 5 13 10 22 5 8 -


Umrli starije dobi

Promatramo li u 2012.

godini umrle u dobi od 65 i više godina kroz nekoliko dobnih skupina, tada su u dobi 65-74 g.

umrle 24 osobe (17 muških i 7 ženskih), u dobi 75-84 godina 46 osobe, a u dobi od 85 i više

godina 28 osoba.

Tablica 3.3.9. Umrli u dobi od 65 i više godina u gradu Poreču 2012. godine prema dobi

65 + g. 65-74 g. 75-84 g. 85 i više g.

UKUPNO 98 24 46 28

Muški 45 17 20 8

Ženski 53 7 26 20


Promatramo li u desetgodišnjem razdoblju (2003.-2012.g) umrle u dobi od 65 i više godina kroz

nekoliko dobnih skupina tada je u dobi 65-74 g. umrlo 306 osoba (190 muških i 116 ženskih), u

dobi 75-84 godina 465 osoba, a u dobi od 85 i više godina 257 osoba.

Tablica 3.3.10. Umrli u dobi od 65 i više godina u gradu Poreču od 2003. do 2012. godine

prema dobi


65 + g. 65-74 g. 75-84 g. 85 i više g.

UKUPNO 1028 306 465 257

Muški 519 190 230 99

Ženski 509 116 235 158


Kod starijih osoba u dobi od 65 i više godina oba spola u Poreču u desetogodišnjem razdoblju

(2003.-2012.g.) bolesti cirkulacijskog sustava su vodeći uzrok smrti, slijede novotvorine,

bolesti probavnog sustava, bolesti dišnog sustava te ozljede i trovanja. Ako starije osobe

promatramo kroz detaljnije dobne skupine, također je vidljivo da su bolesti cirkulacijskog

sustava i novotvorine vodeći uzrok smrti, a u dobi 65-74 g. slijede bolesti probavnog sustava,

dok su u dobi iznad 75 g. one na četvrtom mjestu iza bolesti dišnog sustava.

Tablica 3.3.11. Vodeći uzroci smrti umrlih starijih osoba u gradu Poreču u 2003.-2012.

godine – prema MKB

UKUPNO IX II XI X XIX Ostalo

UKUPNO 1028 626 244 43 41 27 47

Muški 519 285 148 22 23 17 24

Ženski 509 341 96 21 18 10 23

65-74 g. 306 127 121 19 12 10 17

Muški 190 75 78 13 5 8 11

Ženski 116 52 43 6 7 2 6

75-84 g. 465 300 92 18 20 13 22

Muški 230 138 54 7 13 8 10

Ženski 235 162 38 11 7 5 12

85+ g. 257 199 31 6 9 4 8

Muški 99 72 16 2 5 1 3

Ženski 158 127 15 4 4 3 5


Ishemična bolest srca, cerebrovaskularne bolesti te komplikacije i nedovoljno definirani opisi

srčane bolesti (bolesti cirkulacijskog sustava) vodeći su uzrok smrti kod starijih osoba oba

spola. Kod muškaraca slijedi rak dušnika, bronha i pluća te rak debelog i završnog crijeva.


Kod žena je na četvrtom mjestu rak debelog i završnog crijeva, a slijede (s istim brojem

umrlih) rak dojke, rak dušnika, bronha i pluća te dijabetes melitus.

Tablica 3.3.12. Vodeće dijagnoze uzroka smrti u dobi od 65 i više godina u gradu Poreču

2003. do 2012. godine

I20-I

25 ish

emij

ska

bole

st s

rca

I60-I

69

cere

bro

vas

kula

rne

bole

sti

I51 K

om

pli

kac

ije

i

ned

ovolj

no d

efin

iran

i

opis

i sr

čane

bole

sti

C33-C

34 r

ak d

ušn

ika,

bro

nha

i plu

ća

C18-2

0 r

ak d

ebel

og i

završ

nog cr

ijev

a K

70, K

73, K

74

Kro

nič

ne

bole

sti je

tre

i

ciro

za

I50 I

nsu

fici

jenci

ja s

rca

C61 r

ak p

rost

ate

J40-J

47 K

ronič

ne

bole

sti donje

g d

išnog

sust

ava

J12-J

18 u

pal

a plu

ća

E10-E

14 D

ijab

etes

mel

itus

C81-C

96 r

ak

lim

fnog/h

emat

opoet

sk

og t

kiv

a I1

0-I

15 h

iper

tenzi

vne

bole

sti

C50 r

ak d

ojk

e

C25 r

ak g

ušt

erač

e

Uku

pno

285 158 123 51 46 21 20 19 19 18 16 14 13 12 11

Muš

ki

130 79 52 39 32 14 12 19 14 7 4 5 4 - 5

žens

ki

155 79 71 12 14 7 8 - 5 11 12 9 9 12 6


1.1. OSTVARENA PRAVA I PROGRAMI NAMIJENJENI STARIJIM

OSOBAMA U GRADU POREČU U 2013. GODINI

1.1.1. PROGRAMI DOMA ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE POREČ

Dom za starije i nemoćne osobe Poreč (u daljnjem tekstu: Dom) započeo je s prijemom

korisnika 17.12.2007.g. Dom je kao javna ustanova pretežnom vlasništvu Grada Poreča, a

predstavlja centralno mjesto skrbi za starije i nemoćne osobe grada Poreča. Djelatnost Doma

obuhvaća institucionalnu i izvaninstitucionalnu skrb (Gerontološki centar) za starije osobe.

1.1.1.1. INSTITUCIONALNA SKRB

Institucionalna skrb obuhvaća pružanje usluga stalnog smještaja, prehrane, njege i brige o

zdravlju, socijalnog rada i psihosocijalne rehabilitacije, održavanja osobne higijene, pomoć

kod obavljanja svakodnevnih aktivnosti, radne aktivnosti, organiziranje korištenja slobodnog

vremena i organizirani prijevoz korisnika. U institucionalnoj skrbi Dom je kapaciteta 83

korisnika. Do 30.6.2014.g. u Domu je bilo ukupno, na neko vrijeme, smješteno 330 osobe,

najvećim dijelom s područja grada Poreča, manjim dijelom s područja okolnih općina

Poreštine te nešto osoba iz ostalih dijelova Istarske županije. Građani grada Poreča ostvaruju

pravo na sufinanciranje u iznosu od 50, 30 ili 15%. Tijekom proteklih godina u Domu je bilo

smješteno prosječno 60-65 osoba s prebivalištem na području grada Poreča.


Tablica 3.4.1. Broj novouseljenih osoba u Dom za starije i nemoćne osobe Poreč s

prebivalištem na području grada Poreča te godišnji iznos sufinanciranja smještaja za

građane s područja grada Poreča

Godina

Broj novouseljenih osoba Godišnji iznos

sufinanciranja smještaja

za građane grada Poreča

2013.

22

2.049.688,30

2012.

38

1.915.662,80

2011.

18

1.700.000,00

2010.

20

1.694.372,50

2009.

37

1.544.000,00

2008.

57

582.692,40

2007.*

9

UKUPNO

201

9.486.416,00

*Dom je započeo s prijemom korisnika dana 17.12.2007.g.

Izvor: Statistički list Doma za starije i nemoćne osobe Poreč

Tablica 3.4.2. Broj korisnika Doma obzirom na useljenje i iseljenje s odgovarajućeg

odjela na dan 30.6.2014.g.

Odjel Uselio Iselio

Stambeni 125 83

Stacionarni 205 162

Ukupno 330 245

Izvor: Statistički list Doma za sta

Tablica 3.4.3. Broj korisnika Doma za starije i nemoćne osobe u Poreču kojima je

prestao smještaj prema razlogu prestanka smještaja i duljini boravka u Domu od

otvorenja Doma 17. prosinca 2007.g. do 30. lipnja 2014.g.


Duljina

boravka

u Domu

u

mjesecima

Razlog

prestanka

smještaja

Do 12 mjeseci 12 do 36 mjeseci Više od 36

mjeseci

Ukupno

Odlazak u drugi

dom

7

4

1

12

Odlazak u

vlastitu

obitelj/kućanstvo

37 6 2 45

Umro

113 43 29 185

Ostalo

3 0 0 3

Ukupno

160

53 32 245

Izvor: Statistički list Doma za starije i nemoćne osobe Poreč 2007. – 2014.

U prvo vrijeme, nakon otvorenja Doma, bilo je prisutno često useljavanje i iseljavanje

korisnika, vjerojatno potaknuto činjenicom da je u prvih godinu dana rada kontinuirano bilo

slobodnih mjesta u Domu. Neki od korisnika, naročito bračni parovi, su se i višekratno

useljavali i iseljavali iz Doma i otud velik broj osoba koje su se vratile u svoju obitelj ili

kućanstvo.Radi se o osobama koje su vrlo kratko boravile u Domu, u pravilu nekoliko tjedana

do mjesec dana.

Populacija korisnika usluga Doma su tjelesno oštećene ili bolesne odrasle osobe, starije,

nemoćne ili druge osobe koje zbog trajnih promjena u zdravstvenom i psihofizičkom stanju ne

mogu udovoljiti svojim osnovnim životnim potrebama te im se pružaju zdravstvene usluge

iznad propisanih i financiranih standarda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje

HZZO). Zdravstvena zaštita iznad standarda obuhvaća savjetodavno-interventnu aktivnost

suradnog liječnika primarne zdravstvene zaštite i konzilijarno- specijalističke preglede u

ustanovi koji su financirani kroz program Dodatnih mjera zdravstvene zaštite u domovima za

starije i nemoćne osobe kroz Proračun Istarske županije.

Tablica 3.4.4.: Prikaz dodatnih mjera zdravstvene zaštite koje su u 2013.g. ostvarili

korisnici Doma

Naziv usluge Liječnik specijalist Broj dolazaka Broj sati


Konzilijarni neurološki

pregledi

dr. Julijana Franinović

Marković, Pula

6 18

Konzilijarni psihijatrijski

pregledi

dr. Darko Kos, Pula 7 21

Konzilijarni fizijatrijski

pregled

Dolores Gersinich, Poreč 3 9

Konzilijarni internistički

pregled

Dr. Zlatko Bulić, Barban 6 18

Konzilijarni ortopedski

pregled

dr. Davor Pavlović Poreč, 5 15

Konzilijarni

dermatološki pregled

Dr. Irena Fedel, Pula 2 6

UKUPNO

29

87

Izvor: Izvještaj o radu Doma za starije i nemoćne osobe Poreč za 2013.g.

3.1.1.1. IZVANINSTITUCIONALNA SKRB

Izvaninstitucionalna skrb za starije osobe u gradu Poreču organizira se putem programa koje

provodi Dom za starije i nemoćne osobe Poreč: Poludnevni boravak za starije osobe, Hospicij

– kućna skrb i Medicinska rekreacija za starije osobe.

POLUDNEVNI BORAVAK ZA STARIJE OSOBE

Poludnevni boravak za starije osobe organizira se u prostorima Doma s kapacitetom za 20

korisnika, a obuhvaća usluge prehrane, opće i medicinske njege, radno-okupacijske aktivnosti

i medicinsku rekreaciju te prijevoz korisnika. Tijekom 2013.g. program je koristilo između 15

i 20 korisnika mjesečno. Cijena Poludnevnog boravka iznosi 2.500 kn, a za korištenje usluge

građani grada Poreča ostvaruju pravo na sufinanciranje u iznosu od 50% cijene.

Tablica 3.4.5. Broj korisnika Poludnevnog boravka od 2008. do 2013.g.

Godina Broj novih korisnika u razdoblju od 1.1. do 31.12.

2013. 9

2012. 11

2011. 11

2010. 9

2009. 8

2008. 23


UKUPNO 71

Izvor: Godišnja izvješća Doma za starije i nemoćne osobe Poreč

MEDICINSKA REKREACIJA ZA STARIJE OSOBE

Program „Medicinska rekreacija za starije – vježbanje pod stručnim vodstvom višeg

fizioterapeuta“ provodi se od travnja 2006.g. po mjesnim odborima grada Poreča s primarnim

ciljem očuvanja funkcionalne sposobnosti i neovisnosti starijih osoba redovitom tjelesnom

aktivnošću radi poticanja tjelesne aktivnosti starijih i kretanja kao važnog faktora u prevenciji

bolesnog starenja. Broj korisnica/ka programa kontinuirano se značajno povećava te je od

prvobitne 1 grupe s 20 korisnica (MO A. Butorac) projektom obuhvaćeno 220 korisnica u 10

grupa, a na traženje samih polaznica program se u SRC Palestra i u MO A. Butorac provodi 3

puta tjedno, dok se u ostalim grupama vježba 2 puta tjedno. Program se provodi u svim MO

na području grada Poreča koji imaju prostorne uvjete. Program se provodi u SRC Palestra,

MO A. Butorac, MO Baderna, MO Fuškulin, MO Žbandaj, MO Nova Vas, MO Červar Porat i

MO Varvari.

Tablica 3.4.6. Broj korisnika programa Medicinska rekreacija za starije u 2013. godini

po mjestima održavanja vježbi

Mjesni odbor Broj korisnika/ca Tjedni broj sati

vježbi

SRC Palestra (J.Rakovac, M. Balota) (2 grupe) 101 3

Anka Butorac 19 3

Baderna 9 2

Fuškulin 11 2

Žbandaj 8 2

Nova Vas 24 2

Červar Porat 13 2

Varvari (2 grupe) 46 2

UKUPNO

241

Izvor: Izvješće Doma za starije i nemoćne osobe Poreč za 2013.g.

PROGRAM HOSPICIJ – KUĆNA SKRB

Program je namijenjen privremeno ili trajno neautonomnim bolesnicima u segmentu kućne

skrbi. Kroz program se pružaju zdravstvene usluge (pojačana zdravstvena njega u kući,

specijalistički fizijatrijski pregledi, posudba ortopedskih pomagala), socijalne usluge

(socijalni izvidi i pomoć pri ostvarivanju socijalnih prava, pomoć u kući) te psihološke usluge

(potpora terminalnom bolesniku/članu obitelji u savjetovalištu i u kući). U 2013.g. program

je, kroz njegove različite vidove, koristilo oko 100 korisnika. Najveći broj korisnika koristilo

je usluge Posudionice ortopedskih pomagala koje uključuju i besplatnu dostavu, montažu i

odvožnju pomagala. Socijalne usluge koristilo je 17 korisnika, usluge zdravstvene njege 20-


25 pacijenata mjesečno, dok je usluge specijalističkih fizijatrijskih pregleda i fizikalne terapije

koristilo 10 korisnika i po više mjeseci.

Tablica 3.4.7. Potreba za proširenom zdravstvenom njegom u kući financiranom od

strane Grada Poreča u 2004. i 2014. godini – usporedba:

Mjesec Zdravstvena njega u 2004.

godini

Zdravstvena njega u 2013.

godini

Siječanj 16.607,00 2.053,00

Veljača 9.035,00 2.167,00

Ožujak 6.930,00 3.497,00

Travanj 12.743,00 1.606,50

Svibanj 7.975,00 5.925,00

Lipanj 6.535,00 3.381,00

Srpanj 6.820,00 3.790,50

Kolovoz 6.390,00 3.926,50

Rujan 6.625,00 4.396,00

Listopad 11.255,00 4.801,50

Studeni 11.325,00 4.617,50

Prosinac 3.593,00

Izvor: Elaborat Gerontološki centar Poreč, podaci Doma za starije i nemoćne osobe Poreč

NAPOMENA: Podacima korištenim iz elaborata „Gerontološki centar Poreč“ iz 2004.g.,

nedostaju podaci za prosinac 2004. godine.

Napominjemo da je ove podatke teško komparirati zbog okolnosti i usluga za teško bolesne

osobe koje su u 2013. bitno različite od onih u 2004.g. Naime, postoji ustanova koja zbrinjava

ove bolesnike (Dom), program Poludnevni boravak kroz koji se također zbrinjava jedan dio

bolesnika, a koji vodi viša medicinska sestra, te postojanja usluga Mobilnog palijativnog tima

Istarske županije. Dom zbrinjava 80 osoba s područja Poreštine od kojih okvirno 70% treba

svakodnevnu zdravstvenu njegu te je velik dio zdravstvene potrošnje, koja je ranije

financirana kroz program „Hospicij – kućna skrb“, sada organizirana kroz Dom.

Tablica 3.4.8. Broj korisnika ortopedskih pomagala prema vrsti pomagala u 2013.g.

Ortopedsko pomagalo

Broj korisnika u 2013.g. Ukupan broj pomagala

Električni medicinski krevet 48 35

Invalidska kolica 27 25

Fotelje s kotačima 12 15

Toaletne stolice 19 17

Štake 14 40

Hodalice 21 19

Noćni ormarići za hranjenje 5 24

Antidekubitalni madraci 10 7

UKUPNO 156 182

Izvor: Izvješće Doma za starije i nemoćne osobe Poreč za 2013.g.

Broj: 11/2015 „SLUŽBENI GLASNIK GRADA POREČA

Documents

GRADA POREČA PARENZO glasnik Grada... · 2015. 12. 11. · Broj: 11/2015 „SLUŽBENI GLASNIK GRADA POREČA-PARENZO“ Stranica 1052 I. Gradsko vijeće 88. Na temelju þlanka 41