Građevinar-crkve Izvan Jezgre Splita i Na Šolti

GRA EVINAR 59 (2007) 9 811

STARE CRKVE IZVAN SREDIŠNJE JEZGRE SPLITA (II.) I NA OTOKU ŠOLTI

Uvod

Na zapadnom dijelu Splita, izvan središnje povijesne jezgre, nalazilo se mnogo starih crkava, posebno iz predromani kog razdoblja. To izme-

u ostalog zna i da srednjovjekovni Split nije bio ome en isklju ivo Pa-la om i prvom zapadnom prigrad-njom, ve da je život tekao i na mno-go širem podru ju. Zapadno od po-vijesnog središta osim sa uvanih predromani kih crkvica i njihovih tragova ima naznaka i o postojanju ranokrš anskih crkava, što opet svje-do i o dugom kontinuitetu života na tom prostoru.

Na obližnjem otoku Šolti koja je du-go, još od vremena Dioklecijana, bi-la sastavnim dijelom Splita, a sada je samostalna op ina, tako er ima tragova ranokrš anskih i predroma-ni kih crkava. I to govori o kontinu-itetu života na otoku, ali i snazi vje-re njegovih stanovnika – romanizi-ranih Ilira i pridošlih Hrvata.

Crkve uz zapadnu splitsku obalu

Crkvica Sv. Felicija i samostan Sv. Franje

Na po etku zapadne splitske rive, uz rub Trga Franje Tu mana i za etkaTrumbi eve obale i nadomak lu iceMatejuške, nalazi se samostan i crk-

va Sv. Frane. Tu je nekada bila me-morija i crkva Sv. Felicija odnosno Sv. Feliksa, a izgradio ju je "nad po-tokom", prema izvješ u Tome Arhi-

akona [1], "splitski nadbiskup neki Ivan". No ini se da ju je nadbiskup Ivan (nije rije o istoimenom nadbis-kupu koji se spominje na splitskim saborima), koji je bio podrijetlom iz Splita te je u starosti živio i preminuo u toj crkvi, podigao na temeljima ranije memorije koja je bila osmero-strana i gra ena poput Dioklecijano-va mauzoleja, a vidljiva je i na mno-gim starim tlocrtima crkve i samos-tana. Neki, poput Cvite Fiskovi a[2], ak drže da se radilo o krstionici za ranokrš ansku zajednicu na split-skoj obali. Na tom je prostoru bila kapelica po-sve ena Sv. Feliksu, salonitanskom svecu i mu eniku koji je stradao u Dioklecijanovim progonima 304. go-dine. Prema legendi bio je podrijet-lom iz Epetiuma (Stobre a), a navod-no je ak bio i sahranjen u nedalekom Vrbovniku. Po jednima je stradao u blizini Epetiuma, a prema drugima u Saloni kada i Sv. Dujam.

Crkveno graditeljstvo

OLD CHURCHES OUTSIDE OF THE URBAN CORE OF SPLIT (II) AND ON ŠOLTA ISLAND

All Early-Christian and pre-Romanesque churches in the west part of Split, outside of the central core of the city, are described. These are in fact mostly ruins of old churches and monasteries, or churches that are incorporated in present-day sacral buildings. Especially interesting are the remains of the Benedictine monastery and church at the former city cemetery called Sustipan, and the recently excavated remains of the St. Benedikt Church at the Bene cove. The St. Mikula Church is the best known and the best preserved church in Vela Varoš. It was built in the 11th century and then completely renovated in the 12th century. Other churches are located along the coast of the Marjan peninsula. Among them, the best preserved one is the St. Juraj Church which is situated at the very cape of Marjan. An especially interesting edifice is the Holy Mother of Špinut Church which dates back to the 5th century. As to the churches situated on the island of Šolta, the most interesting are the remains of basilicas in Grohote and on Stipanska Island, as well as the ruins of a pre-Romanesque church in Ne ujam.

Položaj starih crkava uokolo Marjanskog poluotoka

(1. Sv. Frane, 2. Sv. Mikula, 3. Sv. Petra „de Solurat“, 4. Sv. Filip i Jakov, 5. Sustipan, 6. Sv. Bazilie, 7. Sv. Mihovil „in colibus“, 8. Sv. Cirijak, 9. Sv. Juraj, 10. Sv. Benedikt, 11. Sv. Marija na Špinutu)


812 GRA EVINAR 59 (2007) 9

Negdašnji tlocrt samostana i crkve Sv. Frane s kapelicom Sv. Felicija (desno)

Bilo kako bilo, pokopan je na oltaru kapelice, u sarkofagu iz 4. st. koji je jedan od najpoznatijih spomenika rimske sakralne umjetnosti s prika-zom prijelaza Izraelaca preko Crve-nog mora, a zaslugom don Frane Bu-li a od 1902. uva se u lapidariju Arheološkog muzeja u Splitu. Franje-va ka crkva i samostan bili su izgra-

eni pokraj crkvice Sv. Felicija. Na-kon uklanjanja kapelice posmrtni su ostatci sveca sa uvani u menzi glav-noga oltara crkve Sv. Frane, a to je potvr eno i latinskim natpisom. Ina-e je Sv. Feliks (Sre ko) prema pre-

daji propovijedao evan elje i obra aopogane, a unato tome što se naziva biskupom vjerojatno nije bio klerik ve obi an vjernik. Iz lokalnog nazi-va Felicije potje u oblici splitskoga muškoga i ženskog imena File, a dan mu se slavi 18. svibnja.

Franjevci su prema dostupnim zapi-sima stigli u Split 1237., a prema predaji i prije, još za života Sv. Fra-nje Asiškoga. Navodno ih je doveo slavni i nezaobilazni Toma Arhi a-kon kojega su se 1222. kao studenta u Bologni snažno dojmile propovi-jedi toga karizmati nog sveca.

S franjevcima se javlja nov tip sa-mostanskog kompleksa s dvorištem kao glavnim prostornim sadržajem. Samostan je dijelom porušen na zah-tjev gradske uprave tijekom Kandij-

skog rata (1645.-1669.), a crkva i sa-mostan sa srednjovjekovnim roma-ni ko-goti kim klaustrom iz 14. st. doživjeli su u 19. st. korjenite prom-jene i znatne devastacije. Jednobrod-na je crkva Sv. Frane preokrenuta od izvorne orijentacije istok-zapad, pa se i danas u crkvu ulazi s istoka kroz negdašnju apsidu. Tada je u ci-jelosti uklonjena i prvotna kapelica Sv. Felicija. U temeljitoj rekonstruk-ciji obavljenoj izme u 1985. i 1995. ure en je samostan, a dogradnja je oko klaustra uskla ena s crkvom i trijemom. Crkva je oslobo ena dog-

radnji s južne i sjeverne strane, ob-novljeno je goti ko krovište te obav-ljena konstruktivna sanacija. ak su na plo niku ulice Šperun sa sjeverne strane crkve ozna eni tragovi teme-lja osmerostrane kapele [3].

Danas je samostan u sklopu Hrvats-ke provincije Sv. Jeronima franjeva-ca konventualaca. To je jedna od obitelji prvoga franjeva kog reda (preostali su opservanti ili sme ifratri i kapucini), a ime su dobili po tome što su bili prvi franjevci koji su djelovali po gradovima i živjeli po ku ama – "konventima". Oni su sljedbenici prvih fratara koji su u Hrvatsku došli 1214., u Trogir, što je ina e bio prvi franjeva ki samos-

tan izvan Italije. Hrvatska provincija Sv. Jeronima ima danas 13 samosta-na i broji 76 lanova, a sjedište im je u zagreba kom samostanu Svetoga Duha u Zagrebu. U crkvi Sv. Frane, koju s pravom nazivaju "splitski panteon", poko-pani su mnogi slavni Spli ani. Me unjima su esto spominjani kroni arbez ijega je djela nemogu e prou-avati našu najstariju povijest Toma

Arhi akon (1450.-1524.), otac hrvat-ske književnosti Marko Maruli(1450.-1524.), skladatelj, orguljaš i negdašnji gvardijan Ivan Luka i

(1587.-1648.), pjesnik Jerolim Kava-njin (1643.-1714.) i politi ar Ante Trumbi (1864.-1938.), iji se sarko-fag nalazi u klaustru samostana, a djelo je kipara Ivana Meštrovi a. U samostanu je živio i fra Bernardin Spli anin, pisac Lekcijunara, prve

Pro elje samostana i crkve Sv. Frane

Klaustar samostana Sv. Frane


GRA EVINAR 59 (2007) 9 813

knjige tiskane 1495. latini nim pis-mom na hrvatskom jeziku. U crkvi osim glavnog oltara s mo ima Sv. Felicija postoje još etiri umjetni ki ukrašena oltara, od kojih je najvrjed-niji onaj s raspelom, prvim radom slavnoga Blaža Jurjeva Trogiranina [2], [3], [4], [5].

Crkva Sv. Mikule na Stagnji u Velom Varošu

Predromani ka crkva Sv. Mikule je smještena stotinjak metara sjeverni-je od samostana Sv. Frane i morske obale, u pu kom predgra u Veli Va-roš. Nalazi se usred naselja koje je u 17. st. zbog gradnje bedema pomak-nuto prema zapadu. To su obronci Marjana (u povijesnim izvorima zva-no Pedemontis), a usred naselja Stag-nja, što je znakovit naziv jer dolazi od latinske rije i stagnum (mo vara). Zaista je teško na kamenom poplo-enoj zaravni usred strmih obronaka

zamisliti negdašnji mo varni predio, no to je vjerojatno povezano s vjero-jatno presvo enim potokom koji je uz crkvu Sv. Frane spominjao i To-ma Arhi akon [1]. Uostalom crkva se u 13. st. nazivala Sveti Nikola "de Serra" što bi zna ilo na – "na kosi" ili "na gori".

Tlocrt crkve Sv. Mikule

Uokolo crkve posve ene Sv. Nikoli, koja pripada najpoznatijim i najljep-šim predromani kim crkvama u Spli-tu, nalaze se i najstarije ku e Velog Varoša, a prema povijesnim izvori-ma (u naknadnom dodatku listine o osnutku benediktinskog samostana Sv. Eufemije iz 1069.) dala ju je 1068. izgraditi Spli anka Nemira, benedik-tinka iz romanske obitelji Messagali-na. Crkva je do danas sa uvala izvorni izgled crkve s upisanim transeptom

(popre nim brodom) iznad kojega se nalazi kupola, a ima i ba vaste svo-dove nad uzdužnim i popre nim kra-kovima te nad krovnim sustavom.

etiri monolitna klesana stupa s predromani kim kapitelima (koji potje u iz Dioklecijanove pala e)nosila su prvotnu kupolu. Ostali su bo ni prostori presvo eni polukalo-tama, baš kao i apsida koja je pravo-kutnoga presjeka i iznutra i izvana. Dakle crkva ima izrazite bizantske utjecaje jer osim upisanoga transep-ta ima i lažne bo ne brodove.

Zapadno je pro elje crkve krajem 11. ili po etkom 12. st. pregradio Nemirin mla i brat Ivan sa ženom Tihom. On je dao izraditi novi zapad-ni portal sa zabatom koji nose lavi-ce, a izradio je i novu oltarnu preg-

radu s romani kim plutejima, greda-ma i zabatom. Vjerojatno je i prvo-bitnu kupolu zamijenio niskim zvo-

Unutrašnjost crkve Sv. Mikule

Zapadno pro elje crkve Sv. Mikule


814 GRA EVINAR 59 (2007) 9

nikom koji je ostao zabilježen u sta-rijim nacrtima.

Crkvu su u 17. st. oštetili Turci, a u obnovi je produžena na zapadnoj i isto noj stani te nadogra ena masiv-nom i neprikladnim zvonikom. U 20. st. crkva je obnavljana tri puta – 1919., 1949. i 1990., a najtemeljitiji restauratorski zahvati u injeni su 1949. godine kada je crkvi vra en izvorni izgled iz predromani kog i romani kog razdoblja. Uklonjeni su zapadni prostor i zvonik, pridodana kupola te restaurirana apsida na mjes-tu sakristije. Obnovljeni su i oltar i oltarna pregrada kojih su ulomci bili sa uvani u unutrašnjosti. Crkvi je s južne strane pridodan i manji zvonik na preslicu.

Uz crkvu je u 14. st. bila bratovšti-na, a u 16. st. obitavalište pustinja-ka. Ispred crkve bili su grobovi bra-tima i pustinjaka koji su uklonjeni 1922. godine. Crkva je pod upravom nadbiskupskog sjemeništa od 1699., a misa se u njoj služi jednom na go-dinu – 6. prosinca na blagdan Sv. Nikole.

Crkvena je la a duga 6,5 m i široka 4,5 m, a etvrtasta je apsida 1,5 m duga i 3 m široka. Oltarna se menza nalazi u apsidi, a iza apside je prozor-i s kamenom rešetkom (tranzenom).

Crkva je u cijelosti pokrivena kame-nim plo ama.

Natpis koji je uklesan na zakošenom nadvratniku pokriven je patinom i za prolaznike je gotovo neuo ljiv. U njemu se kao darovatelji spominju "znameniti i slavni" (ilustrus i clarus)Ivan (Iohannes) i druga mu žena Ti-ha (Ticha), a prema ondašnjim doku-mentima zna se da potje e iz bogate romanske obitelji Messagalina. Još jedan nepotpuni natpis postoji i u unutrašnjosti crkve, a pri vrš en je uz južni zid iako je nekada stajao pred oltarom. I taj natpis spominje Ivana koji je crkvu gradio ili obnav-ljao sa svojom drugom ženom, ali imovinom prve, i uz pomo svojih sestara. No injenica da se žena zo-

ve Tiha i da mu je sestra bila Nemi-ra svjedo i o ranom prodoru hrvats-kih imena me u splitske patricije. Ina e je Nemira najstariji zabilježeni ženski antroponim još iz 9. st., a no-sila ga je majka starohrvatskog veli-kaša Gostihe, ktitorica (utemeljitelji-ca) crkve Sv. Spasa na vrelu Cetine [4], [5], [6], [7], [8].

Valja re i da je, kako se ini, crkva u dobrom stanju iako vegetacije ima na svim krovnim površinama. No kao i drugdje u Splitu za lakše sna-laženje nema prema crkvi ni jednog putokaza u zamršenim i uskim uli i-cama, a nije dakako mogu e ni raz-gledati njezinu unutrašnjost, niti o tome postoji bilo kakva pisana oba-vijest.

Tragovi dviju crkava u predjelu Dražanac

Na prvom rtu zapadne obale, koja je znakovita po nizu usporednih kame-nih grebena i malih draga me u nji-ma (po kojima je cijeli kraj dobio ime Dražanac), nekad se nalazila crkva Sv. Petra "de Solurat". Solurat je ina e mala uli ica iznad nasutoga obalnog pojasa Obale kneza Brani-mira i bivšega hotela Ambasador, a poslije doma JNA (koji dugo stoji napušten i zatvoren), a u Soluratu su navodno prona eni tragovi crkve za koju se vjeruje da je bila iz predro-mani kog razdoblja.

Pažljiviji itatelji ovih naših natpisa odmah e znati da ti temelji nisu nig-dje ozna eni i da ih je jednostavno nemogu e prona i me u gusto nas-laganim ku ama, posebno i stoga što nitko od stanovnika ili slu ajnih pro-laznika toga dijela grada nikada nije ni uo za tragove bilo kakve crkve. Nismo uspjeli prona i ni pisanih tragova o obavljenim istraživanjima, a nema ni odgovaraju ih crteža. Je-dino što smo poslije od jednoga sta-rog Spli anina na Rivi uli, i uz pret-postavku da je to to no, jest da se ta crkva nekad nalazila na stijenama Solurata i da se poslije nazivala Sv.

Ante Tolomaša. Crkva se ina e sa-mo uzgredno spominje u nekim iz-vorima [5], [6].

Sli an je slu aj i s crkvom Sv. Filipa i Jakova koja se nalazila u ulici Dra-žanac u nastavku ulice Solurat. Ta-mo postoje tragovi te crkve iz 17. st., koje tako er nismo uspjeli pro-na i na nekoliko zapuštenih ledina. Vjeruje da je to negdašnja crkva Sv. Andrije, o kojoj ima tragova u pisa-nim izvorima, a potvrda za to su prona eni dijelovi oltarne pregrade za koje se procjenjuje da potje u iz 10. st. [2], [5], [6].

Crkva i opatija na Sustipanu

Poluotok koji s jugozapada, zapravo greben položen u smjeru istok-zapad (dug približno 500 m i s najve om nadmorskom visinom 17 m), zatvara splitsku gradsku luku nosi naziv Su-stipan po negdašnjoj benediktinskoj crkvi i opatiji Sv. Stjepana "pod bo-rovima" (sub pinis), koja je bila po-sve ena Sv. Stjepanu Prvomu eni-ku. Samostan se prvi put spominje u povijesnim vrelima 1020. godine, a nalazio se na mjestu negdašnjega starokrš anskoga groblja.

Tlocrt pretpostavljenog izgleda crkve i samostana Sv. Stjepana na Sustipanu

Ta je benediktinska opatija vrlo važ-na za hrvatsku povijest jer je u njoj od 1078. do 1089. boravio Stjepan II., posljednji hrvatski kralj iz dinas-tije Trpimirovi a. Stjepan je bio ne-ak kralja Petra Krešimira IV., a

vjerojatno je u dinasti kim borbama


GRA EVINAR 59 (2007) 9 815

bio prisiljen oti i u samostan (iako sam u darovnici samostanu iz 1078. kao razlog navodi bolest) da bi na prijestolje mogao zasjesti kralj Dmi-tar Zvonimir koji je vladao od 1075. do 1089. Kako je Zvonimirov sin Radovan umro prije svog oca, hrvat-sko je prijestolje ponovno ostalo slo-bodno, a u prijestolonasljedni kim sukobima Stjepan je doslovno izvu-en iz samostana i okrunjen za hrvat-

skog kralja. Vladao je dvije godine, a nakon njegove smrti 1091. nastali su još ve i nemiri pa je Zvonimirova udovica Jelena Lijepa, pozivaju i se na pravo posljednje živu e osobe kra-ljevske krvi, na hrvatsko prijestolje pozvala svoga brata – ugarskoga kra-lja Ladislava I. Arpadovi a.

Uloga je samostana u crkvenoj i gra-anskoj povijesti Splita bila velika

jer je stolje ima njegov prior, koji je uvijek bio doma i sin, uživao u gra-du najve i ugled poslije nadbiskupa i kneza. Samostan je imao velike posjede, a bio je i vlasnik zemalja Sv. Marije u Poljudu i Sv. Kuzme i Damjana u Trsteniku. Njegovo je zna enje po elo opadati ja anjem

novih redova poput franjevaca i do-minikanaca tijekom 13. i 14 st., a od 15. st. po eo je samostan propadati i kona no se pretvorio u ruševine. Godine 1814. na mjestu srednjovje-kovne crkve izgra ena je mala crk-vica koja je i danas u uporabi. U njoj se nalazi šest stupova koji izvorno potje u iz Dioklecijanove pala e i koji su se nalazili u srednjovjekov-noj bazilici.

Francuzi su tijekom svoje kratkotrajne uprave Dalmacijom uz brojne važne

reforme propisali i gradnju vangrad-skih groblja, jer se dotad u Splitu i u ostalim dalmatinskim gradovima po-kapalo u gradskim crkvama i uokolo njih. Ta je zamisao ostvarena nakon odlaska Francuza, tek negdje 1825. godine. Tijekom nešto više od stoti-nu godina pokopano je na sustipans-kom groblju više od 40.000 Spli ana. Zbog sku enih uvjeta po ela su 1928. ukapanja na novom gradskom grob-lju u Trš enici (Lovrincu), a 1931. zabranjena je izgradnja novih grobo-va na Sustipanu, a od 1943. i ukapa-nje u tamošnje stare grobnice.

Sustipansko je groblje bilo jedinst-veno po svojoj ljepoti, ponajprije zbog svoga izuzetnoga položaja, sta-re borove šume, ostataka benediktin-skog samostana, romanti noga i ze-lenilom ispunjenoga grobljanskoga ambijenta te skromnih nadgrobnih

plo a gradskih bratovština i reprezen-tativnih kamenih grobnica starih i no-vih splitskih obitelji. Bila je to boga-ta i slikovita izložba pisanih spome-na o najistaknutijim gradskim li nos-tima tijekom proteklih stotinjak go-dina, ali ujedno i galerija majstors-kih radova splitskih zanatlija – kle-sara, zidara i kova a. Posebno su bili vrijedni radovi kipara poput Rendi a, Cararre, Rosandi a, Meštrovi a i dr.

Staro je groblje Sustipan preseljeno 1961. politi kom voljom na novo

Park Sustipan s ostatcima bazilike benediktinskog samostana

Pogled iz zraka na arheološke nalaze na Sustipanu tijekom istraživanja 1994.


816 GRA EVINAR 59 (2007) 9

groblje Lovrinac, a taj je pomalo barbarski in opravdavan postoja-njem ponekih "nepodobnih" mrtva-ca. Grobnice su preseljene i grobovi i prekopani, a Sustipan pretvoren u park sa zapuštenim benediktinskim samostanom, ali i spašen od namjere da se na tom mjestu gradi hotel ili ak starohrvatski muzej. Staro je

negdašnje groblje do danas uspješno obranilo svoju najve u vrijednost, svoju siluetu, posebno pred graditelj-skim pretenzijama marine u gradskoj luci i plivališta u Zvon acu s druge strane.

Ipak zahvaljuju i injenici da je grob-lje uklonjeno obavljena su i temelji-tija arheološka istraživanja tijekom kojih su otkriveni temeljni zidovi prostrane bazilike (43,8 x 23 m) s ostatcima samostana. Crkva je bila uzdužna trobrodna i sa svetištem orijentirana prema istoku, a imala je široku polukružnu apsidu i narteks na pro elju koji je bio rastvoren s nizom stupova. Izme u skra enih bo nih brodova i narteksa bile su dvije pravokutne prostorije, a na sjevernoj se strani uz baziliku prisla-njalo dvorište, okruženo stambenim sklopom. Crkvi je naknadno, u 13. st., sa sjeverne strane pridodan zvonik.

Tijekom istražnih radova prona eni su ulomci oltarne pregrade s pleter-nim ukrasom koji potje u iz 10. st., vjerojatnog nastanka crkve i samos-tana. Prona eni su i ostatci samostan-skih elija koje su zatvarale središnji klaustar. Prona en je i jedan ulomak sarkofaga iz 5. ili 6. st. Me u najza-nimljivije nalaze svakako pripada predromani ki mramorni zabat oltarne pregrade s likom Krista me u an e-lima (Maiestas Domini). Za taj lijepi primjerak skulpture 11. st. postoje tvrdnje da je u 16. st. donesen iz Knina.

Utvr ivanje gradnje bazilike još je uvijek pomalo sporno jer su istraži-vanjima prona eni slojevi od anti -koga do suvremenog doba. Stoga su Tomislav Marasovi i Dasen Vrsa-

lovi [9] koji su bili me u prvim istraživa ima pretpostavili da je na mjestu anti koga gospodarstva nas-tala manja kultna gra evina, kojoj je pripisan potez kasnoanti kog zida ispod bazilike, a da je nad njom u srednjem vijeku nastala prostrana crkva. Ipak u najnovije vrijeme pre-vladava stajalište da je bazilika rano-krš ansko zadnje koje je naknadno nadogra eno i adaptirano.

U posljednjim istraživanjima obav-ljenim na ovom lokalitetu 1994. go-dine [10] prona ena su dva nova zida samostana južno od bazilike te dijelovi stupova. Prona eno je i dos-ta grobova iz kasnosrednjovjekov-nog razdoblja u kojima su pokapani umrli u kužnim pošastima što su u Splitu harale od 14. do 18 st. To po-sebno potvr uje injenica da su neki grobovi s više pokojnika zasuti vap-nom. Danas na Sustipanu nema tra-gova grobova, jedino se mogu uo itikonzervirani preostali dijelovi zido-va stare bazilike [4], [5], [9], [10].

Stare crkve uz obalu Marjanskog poluotoka

Crkve sa uvane samo u tragovima

Južne padine Marjanskog poluotoka nose naziv Meje, a negdje na sredini tog podru ja svojedobno je Cvito Fiskovi pronašao ulomak klesanca s urezanim ranokrš anskim križem koji ga je skupa s ostatcima zate e-noga gra evinskog materijala upu-ivao na postojanje ranokrš anske

ili predromani ke crkve. Sasvim je mogu e da je rije o crkvi Sv. Bazi-lija poznatoj iz dokumenata, a nje-zini su se ostatci u tom podru ju mogli vidjeti još u prvoj polovici 20. st. Urezani križ upu uje na ranokrš-anske razdoblje, a naslovnik crkve

Sv. Bazilije na mogu e postojanje predbenediktinskoga samostana ili pustinja ke eremitaže. Naime kao što je ve na ovim stranicama pisano Sv. Bazilije Veliki (329.-379.) bio je

osniva isto nog monaštva, a izra-dio je i pravila življenja u njima. Ri-jedak je titular crkava na našim pros-torima, iako u Križevcima i Osijeku djeluju sestre bazilijanke odnosno vasilijanke kao pripadnice redovni -kog reda sv. Bazilija i sv. Makrine. Pojavljivanje crkve posve ene tomu velikom svecu isto noga krš anstva u podnožju Marjana vezano je s ut-vr enim postojanjem pustinjaka u špiljama toga brda.

Nešto dalje, u predjelu Kašnjun (može i Kašun), u okolišu zasutom anti kom keramikom i opekama i zvanom Bam-bina glavica, bio je Ejnar Dyggve uo io ulomak nadvratnika s ureza-nim ranokrš anskim križevima koji se danas uva u Arheološkom muze-ju u Splitu. Na tom su istom prosto-ru još prije prona eni pleterni ulom-ci, što svjedo i o predromani koj crkvi sa srednjovjekovnim kontinui-tetom. Vjerojatno se radi o crkvi Sv. Mihovila "in colibus" koja se upravo

spominje na ovom prostoru, ali taj lokalitet još nije istražen. Ina e na podmarjanskom predjelu Kašjun bila je prapovijesna i kasnoanti kautvrda na što upu uje i naziv koji je nastao iz – castellum [2], [4], [5].

Valja re i da se nešto sjevernije na-lazi crkva Sv. Jere iz 15. st., a ora-torij Sv. Cirijaka u obližnjoj špilji ispod hrpta Marjana.

Pustinja ka crkva na mjestu crkve Sv. Cirijaka

Fragment iz crkve Sv. Mihovila „in colibus“


GRA EVINAR 59 (2007) 9 817

Sv. Juraj na rtu Marjana

Na rtu Marjana, uz ostatke Dijanina hrama zabilježena u Peutingerovoj karti (srednjovjekovnoj kopiji rims-kog izvornika), strši na hridi sjever-no od zgrade Oceanografskog insti-tuta predromani ka crkva Sv. Jure (Jurja).

Tlocrt crkve Sv. Jure na rtu Marjana

Ta je crkva bila podignuta u 9. st. kao jednobrodna gra evina s ba vastim svodom i okruglom apsidom, s neraš-lanjenim vanjskim i unutrašnjim

zidovima. U crkvi je prona en dio

izvorne oltarne pregrade, ukrašen motivima križa s palmetama i arka-dama. U kasnom je srednjem vijeku porušen ba vasti svod i na njegovu mjestu sagra en šiljasti, svojstven goti kom graditeljstvu. Bila je u

ruševnom staju, ali je 1975. teme-ljito obnovljena.

Južno od crkve nalaze se tragovi jedne anti ke gra evine za koju Tomislav Marasovi [4] tvrdi da je u ranom srednjem vijeku preina eni hram u još jednu crkvu Sv. Mihovila. Za tu svoju tvrdnju nije ponudio nikakvih dokaza. Kako se radi o predromani -kim crkvicama koje se zaista nisu gradile jedna pokraj druge (kao što se to znalo doga ati kod starokrš an-skih crkava) to se zaista ini prili no nevjerojatnim. Ako je uop e prona-

en neki fragment koji upu uje na crkvu Sv. Mihovila na tom prostoru, mogao je biti donesen iz nedaleke crkve Sv. Mihovila "in colibus". A ako su za takvu tvrdnju podloga po-vijesni izvori, mogu e je da je sadaš-nja crkva Sv. Jurja najprije bila po-sve ena Sv. Mihovilu, upravo onako kako to navodi Branka Migoti [2], [3], [4], [5], [6].

Sv. Benedikt u uvali Bene

Uvala Bene nalazi se na sjevernoj strani poluotoka Marjana, a sam je naziv, uz ostatak oltarnog stupa s udubljenjima za mo nik, odavno na

sebe svratio pozornost stru ne jav-nosti. Nakon što je Veleu ilište u Splitu dobilo koncesiju za iskorišta-vanje uvale Bene i njezinih šports-ko-rekreativnih sadržaja, pokrenuto je temeljito arheološko istraživanje kako bi se utvrdio to an položaj crkve te saznalo je li što sa uvano od njezinih graditeljskih ostataka.

Tlocrt crkve Sv. Benedikta

Ve pri prvim sondiranjima 2002. prona eni su ostatci bo nih zidova crkve uz marjansku cestu koja je bila prepreka za dalja istraživanja. Stoga je cesta pomaknuta, a u tome je pomoglo i društvo Marjan. Do nastavka radova došlo je 2004. Pro-na eni su skromni sa uvani dijelovi crkve, koji su stru no konzervirani, a nad prekrivenim ostatcima restau-rirani su zidovi, poravnan pod, pos-tavljen oltarni stup na prijašnje mjesto i ure en okoliš.

Crkva se u povijesnim izvorima spo-minje po svojim topografskim zna-ajkama vezanim uz brdo Marjan

(de Monte, suptus montem Mergnani),a tako se naziva u prvom spominja-nju 1362. No ve se nakon posjeta nadbiskupa Foconija (1578.) spomi-nje kao porušena gra evina, a u vi-zitaciji nadbiskupa Friulija (1603.) navode se samo njezine ruševine. Neko se vrijeme poslije navodila u popisu kaptolskih zemalja, ali je poslije potpuno zaboravljena. Oltar-ni stup (stipes) kao jedini materijalni ostatak crkve zabilježio je Ljubo Ka-raman 1932.

Toponim Bene jedan je od dvadese-tak toponima (sanktorema) nastalih na temelju naziva titulara svetaca na podru ju Splita. Mnogi su oblikova-

Crkva Sv. Jure


818 GRA EVINAR 59 (2007) 9

ni s refleksom dalmatinskog pridjeva "sanctus", a oblik Bene je hipokoristik (umanjenica) od imena Benedikt. U slu aju ovoga naziva došlo je zbog davnog rušenja crkve i raznošenja njezinih ostataka do potpunog zabo-rava sakralne gra evine, pa se po e-lo govoriti i pisati kao imenica u množini. Stoga se tako esto rabi i sklanja pa se, primjerice, govori: "kupam se na Benama", umjesto is-pravno "kupam se na Beni" [11].

Pretpostavljeni izgled crkve Sv. Benedikta

Zanimljivo je da je Sv. Benedikt, barem sude i prema broju samosta-na, me u najštovanijim svecima u Zapadnoj Europi, pa i u Hrvatskoj, a posebno u njezinim primorskim podru jima. Otkako je Sv. Benedikt iz Nursije na Monte Cassinu u Italiji

osnovao najstariji crkveni red u za-padnom krš anstvu, benediktinci su se po Europi po eli naglo širiti, naj-više od 9. do 12. st. (od Karla Veli-koga do Clunyjskih reformi), a njihov utjecaj pada od 13 st. i pojave tzv. prosja kih redova. U Dalmaciji i Istri zabilježeno je u tom razdoblju više od stotinu muških i pedesetak ženskih samostana, a njihov je utje-caj na razvoj graditeljstva i op ekulture na tom podru ju bio od pre-sudnog zna enja. Stoga je 1964. Sv. Benedikt kao osniva najvažnijih srednjovjekovnih samostana progla-šen jednim od zaštitnika Europe, a njegov se dan slavi 11. srpnja. Zanim-ljivo je pritom da izuzetno malo crka-va i samostana nosi ime po tom zna-menitom svecu, a takav je slu aj i drugdje u Europi pa crkva podno Marjana pripada takvim rijetkim pri-mjerima.

Na temelju oskudnih ostataka prona-enih tijekom iskapanja zaklju eno

je da je crkva Sv. Benedikta (ili Sv. Bene) bila jednobrodna gra evina s polukružnom apsidom presvo enompolukalotom iznutra, a etvrtastomizvana. Crkveni je svod najvjerojat-nije bio presvo en ba vastim svo-

dom i natkriven dvostrešnim krovom od kamenih plo a. Vanjske su zidne plohe bile raš lanjene plitkim niša-ma, po pet na svakoj strani, ali one su bile u nesimetri nom rasporedu. Unutrašnje raš lanjivanje je teško prepoznati zbog slabe sa uvanosti, ali se ipak po ostatcima vapnenog morta može pretpostaviti trodijelna podjela sa po dva para unutrašnjih lezena koje zajedno s pojasnicama pridržavaju trotravejni ba vasti svod. Vanjska je širina crkve 4,55 m, unu-trašnja 3,5 m, a promjer je polukruž-ne apside 2 m. Vanjska duljina od 8,2 m samo pretpostavljena.

Zanimljivo je da je završetak arheo-loških i konzervatorskih radova obi-lježen 11. srpnja 2004. na blagdan Sv. Benedikta prvim sve anim bogosluž-jem u obnovljenom prostoru [4], [11].

Crkva Gospe od Špinuta

Crkva Gospe od Špinuta (ili Sv. Ma-rija) drevna je crkvica u sjeveroza-padnom predjelu Splita podno sjever-nih obronaka Marjana, s uo ljivim stilskim oznakama romanike, gotike i renesanse, ali i s tragovima mnogih prijašnji razdoblja. Na temelju uzi-danih ulomaka s motivima vitkih urezanih križeva proširenih krajeva, ali i tehnike gra enja, pretpostavljen je predromani ki i ranokrš anski sloj na ovoj crkvi, a to je potvr eno u sondažnim istraživanjima krajem sedamdesetih godina prošlog stolje a.

Tlocrt crkve Gospe od Špinuta

Tada je utvr eno da je mala (8,5 x 4,7m) jednobrodna i uzdužno orijentirana gra evina s polukružnom apsidom ranokrš ansko zdanje koje je podig-nuto nad prijašnjom anti kom gra-

evinom. To posebno dokazuju nad-vratnik i mnogi drugi prona eni Konzervirani ostatci crkve Sv. Benedikta


GRA EVINAR 59 (2007) 9 819

ulomci. Isti je tlocrt potom ponovila romani ka obnova, koja je u baroku produžena pa je poništila apsidu naj-starije crkve. Od te je najstarije crk-ve djelomice sa uvan pod te sjever-ni i južni zid do visine od 1 m. U romani koj je fazi bio oblikovan jednobrodni jednostavan prostor s ba vastim stropom i polukružnom apsidom, a na zapadnom je pro elju u 16 st. dodan zvonik na preslicu u renesansnom stilu.

Prema jednostavnom tlocrtu i broj-nim ranokrš anskim spolijima može se zaklju iti da je najstarija crkva gra ena u 5. st. U obnovi i restaura-ciji završenoj 1980. prvotna je polu-kružna apsida prikazana u interijeru u zadržanim baroknim gabaritima.

Lijepa crkva Gospe od Špinut uklop-ljena je u gusto zelenilo i posebno ogra ena, a u dvorištu se nalaze mnogi starokrš anski i srednjovje-kovni kameni ulomci. Crkva je ina-e vrsto zatvorena za eventualne

slu ajne namjernike.

Toponim Špinut (govori se i Spinut) prvi je put spomenut 1096. u obliku Spinunti agrum, što bi u prijevodu zna ilo "trnoviti agrum" jer latinska rije spinutum zna i trnje [2], [3], [4], [5].

Ranokrš anske i predromani kecrkve na šoltanskom podru ju

Na otoku Šolti, koji je dug 19 km, širok 5 km, a ima površinu od 58,9 km2, zabilježeno je nekoliko staro-krš anskih i nekoliko predromani -

kih crkava, od kojih su one najstari-je uglavnom u ruševinama, a preo-stale su iz kasnijih razdoblja. Na to je sakralno graditeljstvo znatno utje-cala blizina velikoga upravnog i vjer-skog središta Salone, a taj je utjecaj bio poja an i injenicom da se na ovom otoku, baš kao ni na susjed-

nom Bra u, nikad nije razvilo grads-ko središte.

Gr ki je naziv otoka Olyntha, Rim-ljani su ga nazivali Solenta, a oblik Solta prvi se put pojavljuje u 14 st. u Splitskom statutu. Kada je u 7. st. razorena Salona, dio stanovnika pre-bjegao je na Šoltu, a nakon pada Klisa (1537.) otok su naselili bjegunci s kopna.

Starokrš anske bazilike u Grohotama i oto i u Stipanska

Starokrš anska bazilika u Grohota-ma smještena je uz grobljansku i župnu crkvu najve ega šoltanskoga naselja u unutrašnjosti sjevernog di-jela otoka. Nalaz anti ke nekropole i ranokrš anskih sarkofaga doveli su do prvih istraživanja ove lokacije još u razdoblju 1927.-1932., ali ti rezultati nisu objavljeni pa su tek re-vizijska istraživanja u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog sto-lje a razjasnila tlocrtnu organizaciju i gra evinske faze toga lokaliteta.

Ulaz u crkvu Gospe od Špinuta

Tlocrt crkve Sv. Stjepana u Grohotama

Karta Šolte s naznakama starih crkava (1. Sv. Stjepan u Grohotama, 2. Sv. Stjepan na Stipanskoj, 3. Sv. Petar, 4. Stomorija, 5. crkva Sv. Jelene, 6. crkva Sv. Mihovila)


820 GRA EVINAR 59 (2007) 9

Crkva pripada raširenom tipu slože-ne crkve koja je vanjskim izgledom pružala dojam trobrodnosti, a takvih je ina ica najviše bilo na današnjem podru ju Bosne i Hercegovine, ali i u Naroni te na susjednom Bra u, gdje je Lovre ina najbolji primjer. Rije je o jednobrodnim crkvama koje su bile uzdignute u odnosu na brojne uzdužne pobo ne prigradnje i natkrivene dvostrešnim krovištem s drvenom konstrukcijom. U ovom je slu aju otkriveno da je najprije iz-gra ena jednobrodna uzdužna i ori-jentirana gra evina (17,6 x 7,2 m) s polukružnom presvo enom apsidom i oltarnom pregradom, a da je u dru-goj fazi na zapadnom pro elju izgra-

en narteks, a s južne i sjeverne stra-ne dodani su aneksi i probijeni otvo-ri za komunikaciju sa svetištem. Dvije manje, gotovo etvrtaste prostorije, koje se doimaju poput bo nih istaka ispred apside vjerojatno su bili pas-toforiji namijeni liturgijskim potre-bama. To an raspored južnih prigrad-nji nije mogu e utvrditi jer su dije-lom prekriveni temeljima nove crk-ve. No pouzdano se zna da je u jed-noj od njih bila naknadno ure ena krstionica sa zdencem kružno etvr-tastog oblika.

Sa uvani su brojni dijelovi crkveno-ga kamenog namještaja koji je pre-težno pokriven geometrijskim i stili-ziranim biljnim motivima iz 6. st., a cijeli je kompleks vjerojatno izgra-

en tijekom 5. i 6. stolje a, najvjero-jatnije za Justinijanove vladavine koja je potakla gradnju mnogih crkava na obali i na otocima, a posebno na susjednom Bra u. Na razli itim su mjestima zate eni ostatci višebojno-ga geometrijskog mozaika koji naj-vjerojatnije potje e iz druge faze gradnje crkve. Ispred apside je i po-sebna mozai na površina koja otkri-va pomicanje oltarne pregrade i po-ve avanje svetišta, a to možda zna ii pojavu redovnika. Zna se da je u srednjem vijeku crkva Sv. Stjepana u Grohotama bila posebno izdvoje-no svetište (cela) istoimenoga splits-koga benediktinskog samostana, pa možda obje crkve imaju naslije ene zaštitnike iz ranokrš anskih razdob-lja. Ina e su zidovi apside i predvor-ja sa uvani do visine od 1 m, a osta-li su zidovi uglavnom u razini tla.

Župna se crkva nekoliko puta gradila i rušila, a današnja je zgrada podignu-ta 1925. prema projektu arhitekta i konzervatora irila Metoda Ivekovi a.

Oto ni arhipelag ispred naselja Ma-slinice na krajnjem zapadnom dijelu Šolte sastoji se od šest oto i a i jed-ne hridi, a najve i je otok Stipanska na kojemu se nalaze ruševine staro-krš anske crkve i samostana Sv. Stje-pana. Te je ruševine po etkom 20. st. prvi uo io don Frane Buli , a ne-dovršena su istraživanja na ovom lo-kalitetu provedena 1964. godine.

Tlocrt crkve i samostana Sv. Stjepana na otoku Stipanska

Gra evinski se sklop sastoji od dva dijela. Prvi je izdužena jednobrodna crkva, približnih dimenzija 19 x 8,8 m, s polukružnom apsidom koja je s vanjske strane oja ana lezenama koje uokviruju ostatke prozora, a u unutrašnjosti je prijelaz u la u istak-nut pilastrima. Na sjevernoj su strani pridodane dvije pravokutne prostori-je koje su prislonjene uz crkveni brod po cijeloj njegovoj duljini. Prostori-je su me usobno povezane prolazi-ma, a prostorija bliže apsidi ima i spoj s crkvom. Na zapadnom dijelu postoji širok prolaz prema predvorju (narteksu). Narteks pripada drugom dijelu sklopa koji je naknadno dogra en.

Na njega se (u smjeru sjeverozapad – jugoistok) nadovezuje niz prosto-rija u duljini od 38 m. S obzirom na to da su u tom dijelu istraživa i pre-poznali elijski grupirane stambene prostorije, zaklju ili su da se radi o predbenediktinskom samostanu koji je bio smješten na osamljenom, ali dobro opskrbljenom otoku. Budu ida jedan od prona enih ulomaka skulpture, a rije je dijelu bifore koji je ukrašen stiliziranim okvirom blis-kim pleternoj ornamentici, upu uje na razdoblje poslije 6. st., vjerojatno

Ostatci crkve Sv. Stjepana u Grohotama


GRA EVINAR 59 (2007) 9 821

pripada drugoj fazi izgradnje kada je gra evinskom sklopu pridodan narteks. To bi ovaj samostan moglo i dovesti u vezu s dolaskom benediktinaca, a mogu e je pretpostaviti da je taj sa-mostan bio povezan s onim u Gro-hotama i da su oba bili pod istoime-nim velikim samostanom na splits-kom Sustipanu. No sve su to pretpo-stavke jer se zna da su prvi redovni-ci na našem podru ju bili benedik-tinci koji su po eli dolaziti tek u 8. st., a isto ni su redovnici uglavnom živjeli kao pustinjaci. A sklop na Stipanskoj nesumnjivo svjedo i o pravom samostanu. Možda se i ov-dje radi, baš kao i na primjeru otoka Majsana ispred Kor ule, o nekom dosad neutvr enom isto nja kom redovni kom redu koji je volio bo-raviti na osamljenim i nenaseljenim otocima.

Za nedavnog smo boravka u Masli-nici pokušali nagovoriti nekog od ribara da nas prebaci do Stipanske, ali u tome nismo uspjeli možda i zbog ponešto poja anih valova. Os-talo nam je da se zadovoljimo samo tlocrtom crkve, koji smo pronašli u literaturi, budu i da nigdje nismo uspjeli prona i ni jednu sliku ostata-ka te zanimljive crkve [2], [5], [12].

Šoltanske predromani ke crkve i njihovi tragovi

Ne ujam je smješten isto no od glav-noga oto nog naselja Grohota i naj-razvedenija je oto ka uvala s mnoš-tvom manjih uvalica (Piškera, Mas-linica, Podkamenica, Šumpjivina,

Tlocrt crkve Sv. Petra u Ne ujmu

Tiha…). U Piškeri su prona eni gro-bovi i temelji rimske gospodarske zgrade, a pod morem su uo ljivi an-ti ki zidovi, vjerojatno ostatci Dio-klecijanova ribnjaka s po etka 4. st. U uvali Supetar ruševine su crkve Sv. Petra koja je pripadala manjem srednjovjekovnom, a možda i staro-krš anskom samostanu. Rije je o jednobrodnoj crkvi kojoj su najbolje sa uvani i konzervirani dijelovi sje-vernog zida, apside i uz nju pridoda-ne gra evine. Crkva ima polukružnu apsidu s uskim prozorom u sredini, a prema ostatcima može se zaklju i-ti da joj zidovi nisu bili raš lanjeni ni izvana ni iznutra. Vjerojatno je poput ostalih sli nih crkava imala ba vasti svod, ali kako se ini bez pojasnica. Prostor je svetišta od ostalih dijelova crkve odijeljen malom stu-bom. U blizini je ruševina poslije izgra ena nova crkva sli nih dimen-zija.

Gornje Selo se nalazi isto no na glav-noj oto koj prometnici, a sjeverno od njega, na putu prema uvali Stomorska, nalaze se ostatci rimskog kaštela ko-ji je bio nadogra en u srednjem vije-ku. Još dalje na sjever nalazi se grob-lje Gornjeg Sela i Stomorske, a na njemu je crkva Gospe Stomorije ili

Uznesenja Blažene Djevice Marije, pu ki nazvane Gospe u Borima, koja je glavno marijansko oto ko središte s udotvornom zavjetnom slikom.

Stomorija je bila crkva benediktans-kog samostana Sv. Marije. U 15. st. samostan je kao i drugdje po eo pro-padati, a potom je i razoren. Njegovi su posjedi 1452. predani na upravu splitskom arhi akonatu. Iz Splita su ovdje dolazili sve enici i laici koji su se nazivali "pustinjaci Sv. Marije". Na starim je temeljima 1776. izgra-

ena nova crkva, a posljednji je sve-enik pustinjak umro 1811. godine.

Donje Selo u sjeverozapadnoj unut-rašnjosti otoka ima, kako se ini, naj-više tragova predromani kih crkava, a okruženo je i brojnim anti kim na-lazima. Na ranokrš anski sloj novije grobljanske crkve Sv. Jele, koja je smještena na križanju pravaca anti -ke centurizacije šoltanskog polja (po-ložaj je svojstven smještaju anti kih kultnih gra evina – i poganskih i krš anskih), upozoravali su sarkofag usred crkvene la e, ukrašen motivom istokra noga križa u trostrukom kru-gu, ali i akroterij s kriptogramom ugra en u apsidi. Sveta Jelena je pobožna majka cara Konstantina I.

Ostatci crkve Sv. Petra u Ne ujmu


822 GRA EVINAR 59 (2007) 9

Velikog koji je dozvolio ispovijeda-nje krš anstva, a prema jednoj neto -noj starijoj legendi bila je s otoka Bra a, gdje u Škripu postoji njoj posve ena crkva.

U istražnim radovima obavljenima 1988. otkriveno je da su znatni dije-lovi južnog i zapadnog zida (u dulji-ni od 8 m i visoki do 1,5 m) te dijela plo nika i temelja ranokrš anskog podrijetla. Ti su opisani dijelovi da-tirani u 5. i 6. st.

Na novom groblju Donjega Sela na-lazi se i srednjovjekovna crkva i pos-lije dogra ivana crkva Sv. Martina, a na južnom rubu srednjega polja romani ka jednobrodna crkva Sv. Mihovila koja je poznata po sa uva-nim izvornim freskama. Valja doda-ti da se usred polja izme u Donjega i Srednjega Sela nalaze ostatci anti -ke ruševine koji bi se mogli dovesti u vezu sa sarkofazima uz župnu crk-vu u Srednjem Selu. Taj se lokalitet zove Bazilija, što bi moglo upu ivati na neku samostansku zajednicu ba-zilijanaca.

Zaklju ak

Ovim napisom zaklju ujemo seriju od etiri napisa u kojima smo pisali o starokrš anskim, predromani kim

i ranoromani kim crkvama grada Splita. Brojnost tih crkava nesum-njivo svjedo i o zna enju što je taj grad, koji su naselili odbjegli Salo-nitanci, imao u starokrš anskom i ranosrednjovjekovnom razdoblju. Njihova raspršenost tako er svjedo-i da se život grada nije odvijao sa-

mo unutar Dioklecijanove pala e, a nalazi najstarijih crkava, potkrijep-ljeni odgovaraju im nalazima u isto -nom dijelu Dioklecijanove pala e,govore da je Split kao grad postojao prije nego što je mo ni car po eo gra-diti svoju golemu kamenu "vikendicu".

U ovom su nastavku prikazane i sta-re crkve otoka Šolte, otoka koji je oduvijek bio povezan s našim najve-im jadranskim gradom, a dugo je

vremena bio i u njegovu sastavu. Na gradnju je starokrš anskih crkava toga otoka snažno utjecala obližnja

Salona, glavni grad provincije Dal-macije koji je svojim utjecajem snaž-no obilježio sve okolne prostore iz-me u Krke i Cetine, ali i obližnje otoke. O crkvenim gra evinama to-ga velikoga rimskoga grada pisat emo u sljede im nastavcima. Valja

još dodati da su starokrš anske crkve na Šolti vrlo sli ne onima na obliž-njem otoku Bra u.

Pripremili: Krešimir Regan, Branko Nadilo

IZVORI [1] Arhi akon, T.: Historia Salonitana -

povijest salonitanskih i splitskih prvosve-enika, Književni krug Split, Split, 2003.

[2] Migoti, B.: Ranokrš anska topografija na podru ju izme u Krke i Cetine,JAZU, Zagreb, 1990.

[3] Marasovi , J.. Obnova povijesne jezgre 2, drugo dopunjeno izdanje na hrvatskom jeziku, Grad Split – Ured za povijesnu jezgru, Split, 1997.

[4] Marasovi , T.: Split u starohrvatsko doba,MHAS, Split, 1996.

[5] Marasovi , T.; Marasovi , G.: VodiSplita, Logos, Split, 1988.

[6] Durman, A. (ur.): Stotinu hrvatskih arhe-oloških nalazišta, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006.

[7] Vidovi , M.: Splitsko-makarska nadbis-kupija – župe i ustanove, Splitsko-makar-ska nadbiskupija, Split, 2004.

[8] Delonga, V.: Ranoromani ki natpisi grada Splita, katalog izložbe, MHAS, Split 1997.

[9] Marasovi , T.; Vrsalovi , D.: Srednjovje-kovna opatija na Sustipanu u Splitu, arheološka istraživanja, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 65.-67. (1963.), 7., str 175-182

[10] Petrinec, M., Šeparovi , T.: Arheološka istraživanja na Sustipanu u Splitu 1994. godine, Starohrvatska prosvjeta III. (2000.), 27., 242-248

[11] Marasovi , T.; Marasovi -Alujevi , M.: Srednjovjekovni predio Bene u Splitu, arheološka i onomasti ka istraživanja,Starohrvatska prosvjeta III. (2005.) 32., 149-162

[12] Fiskovi , I.: O ranokrš anskoj arhitekturi na otocima Bra u i Šolti, Arheološki radovi i rasprave (1982.), VIII-IX, str. 159-217

Crkva Sv. Jele u Donjem Selu

Documents

Građevinar-crkve Izvan Jezgre Splita i Na Šolti