GRA EVINAR 60 (2008) 3 255

RANOKRŠ ANSKE I PREDROMANI KE CRKVE TROGIRA I IOVA

UvodTrogir su na malom i niskom oto i-u izme u iova i kopna osnovali

Grci dorskog plemena iz Sirakuze, prvi kolonizatori Jadranskog mora, njegovih otoka i zašti enih uvala. Najprije su na Visu 390. pr. Kr. ute-meljili središte nove postojbine, a potom postupno i susjedno kopno. Drži se da su ve u 3. st. pr. Kr. na mjestu nepoznatoga ilirskog naselja osnovali koloniju Tragurion (mjesto gdje pasu koze) koja je, ponajprije zbog svog položaja u strateški važ-nom tjesnacu, vrlo brzo postala utvr-

ena trgova ka kolonija sa skladišti-ma i radionicama za popravak i grad-nju brodova.

Nakon pobjede nad Pompejom Cezar je kaznio Issu (Vis) ukidanjem samo-stalnosti i oduzimanjem kopnenih posjeda. Stoga ve Plinije Stariji (23.-79.) spominje Trogir kao rimski grad Tragurium, u sastavu solinskog konventa. Rimski miljokazi i itine-rari spominju Trogir kao ve u luku i žitnicu. Zahvaljuju i dobrim vezama sa susjednom Salonom, Trogir se razvio u poljoprivredno, zanatsko i

trgova ko središte. Osim ostataka ladanjskih vila, gospodarskih zgrada i nadgrobnih stela u obližnjem polju, u Trogiru nisu sa uvani zna ajniji rimski spomenici jer je kasnija sred-njovjekovna op ina, prisiljena da se dalje razvija na sku enom prostoru, vrlo brzo zbrisala gr ku i rimsku podlogu. Nakon propasti Zapadnoga Rimskog Carstva u 5. st. Trogir je najprije bio

u vlasti kasnijeg rimskog cara Julija Nepota, potom germanskog kralja Odoakra i Isto nih Gota, Nakon to-ga je skupa s ostalim dalmatinskim gradovima u vlasti Bizanta, najprije u sklopu Ravenskog egzarhata, a od 751. Dalmatinske teme. Zahvaljuju-i svom povoljnom oto kom položa-

ju tijekom je prodora Slavena i Ava-ra izbjegao tragi nu sudbinu Salone. Ali zbog razvijene trgovine s Hrva-

Crkveno graditeljstvo

EARLY-CHRISTIAN AND PRE-ROMANESQUE CHURCHES IN TROGIR AND ON IOVO ISLAND

The town of Trogir was founded on a small low-lying island situated right next to the mainland, and it is this favourable location that saved it from destruction during numerous ethnical migrations in the course of which many other coastal towns often suffered great damage and harm. In this town, churches were built in restrained urban surroundings above remains of earlier paganistic sanctuaries, and were in many cases subsequently renovated. This development pattern can be seen at the cathedral church of St. John the Baptist and at many other sacral buildings. A very thorough description is given of the St. Mary's church on Plokata, whose final six-leaved appearance was determined based on an old drawing. The nearby church of St. Barbara, considered by many as one of our most beautiful early-Romanesque sacral buildings, is also described in great detail. Churches situated on the nearby island of iovo are also depicted. Here the number of such churches is much smaller, principally because the island had been for quite some time a sanctuary to hermits and lepers. Nevertheless, some well preserved early Romanesque churches dating back from Byzantine Empire times, i.e. from the 6th and 7th centuries, still adorn this interesting island.

Trogir na crtežu iz 18. st.

Crkveno graditeljstvo

256 GRA EVINAR 60 (2008) 3

tima na obližnjem kopnu, novi su se stanovnici vrlo brzo naselili unutar gradskih zidina. Ve od 9. st. grad pla a tribut hrvatskim vladarima, ali zadržava autonomiju pod suvereni-tetom Bizanta. Od 11. st. Trogir pos-taje biskupija i dobiva sve atribute ondašnjih europskih gradova. Po et-kom 12. st. kra e vrijeme priznaje vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva, a zabilježeno je da su ga 1123. temeljito razorili i oplja kali Saraceni. Nakon ponovne kra e bizantske vla-davine 1180. opet je pod vlaš u hr-vatsko-ugarskih kraljeva koji su mu potvrdili autonomna gradska prava. Tijekom 13. st. doživio je snažan gospodarski razvoj i graditeljsku ob-novu. O snazi Trogira svjedo i i podatak da je u njemu 1242. uto ištenašao hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. u bijegu pred Tatarima Za vladavine Andrije III., posljed-njeg kralja iz dinastije Arpadovi a,potpao je pod vlast knezova Bribir-skih koji su njime gospodarili do 1322. kada Trogir priznaje mleta kuvlast. Potom je od 1322. do 1358. pod vlaš u hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Velikog, a za rata Vene-cije i Gonove (1378.-1381.) bio je genoveško pomorsko uporište. Kra-e je vrije bio u vlasti bosanskog kra-

lja Tvrtka I. Kotromani a i Stjepana Dabiše, a potom ponovno u Hrvats-ko-Ugarskom Kraljevstvu. Nakon sramotne Ladislavove prodaje Dal-macije 1409. Mleta koj Republici, Trogir nije prihvatio novu vlast pa je zaposjednut tek 1420. nakon više-dnevnog bombardiranja. Od tog vre-mena Trogir slijedi politi ku sudbi-nu Dalmacije i Hrvatske do današ-njih dana.

Trogir kao rijetko koji hrvatski grad ima temeljito opisanu svoju najrani-ju povijest. Ivan Lu i (1604.-1679.), poznat i kao Luci ili Lucius, otac hrvatske povijesne znanosti, tiskao je 1673. povijest Trogira do mleta -ke okupacije (Povijesna svjedo an-stva o Trogiru koji se sada zove Traù).Istodobno je o istoj temi pisao i Pa-

vao Andreis [1], a njegovo je djelo posebno zna ajno i kao kronika zbi-vanja kojima je bio suvremenik [2].

Ranokrš anske srušene trogirske crkve

Crkva u predjelu Travarica

Najstarija poznata trogirska crkva nije se nalazila unutar gradskih zidi-na nego sjeverno od gradskih vrata, uz cestu prema Kaštelima, na pred-jelu nazvanom Travarica, ali i Ošljak. Rije je o grobljanskoj starokrš ans-koj crkvi jer su Rimljani, kao i u ob-ližnjoj Saloni, zabranjivali ukapanja u naseljima. ini se da je bila posve-ena Sv. Barbari, ranokrš anskoj mu-enici podrijetlom iz Nikomedije u

Maloj Aziji i stradaloj u Dioklecija-novim progonima krš ana 306. te jed-noj od 14 pomo nica u nevoljama te zaštitnici protiv groma i vatre koju štuju rudari, ponegdje gra evinari i artiljerci. Toj je svetici crkva vjero-jatno posve ena tek u 9. st. za fra-na ke vlasti, ijem krugu pripada, jer se vjeruje da je crkva gra ena u 5. st.

Prije otkri a tragova bazilike na tom su mjestu prona ena dva ranokrš an-ska natpisa, a don Frane Buli joj je ušao u trag zahvaljuju i injenici da se na Veliki etvrtak tu zaustavljala procesija iako nije bilo nikakvih tra-gova posve enosti. Sondažnim je istraživanjima 1903. otkriven dio ve e polukružne apside s ostatcima klupe za sve enstvo i podnog moza-ika. Nešto su sjevernije uo eni sar-kofazi i zidovi jedne druge gra evi-ne, tako er s mozaikom. Zapadno od apside prona eni su i ostatci jed-nog stupa što nagovješ uje mogu utrobrodnu gra evinu.

ini se da je crkva u više navrata bi-la obnavljana i da je bila u uporabi sve do 17. st. te da je bila razorena zbog straha da ju ne bi zauzeli Turci i iz nje napadali gradske zidine. ini se da je oltar Sv. Barbare iz te crkve preseljen u crkvu Sv. Martina pokraj glavnoga gradskog trga koja je potom i nazvana po toj svetici.

Danas na terenu nema nikakvih tra-gova opisane crkve, a teško bi se ut-vrdio i njezin to an položaj [1], [3].

Smještaj ranokrš anskih i predromani kih crkava na planu Trogira (1. Travarica pretpostavljeni položaj, 2. crkva na mjestu katedrale, 3. crkva na mjestu crkve Sv. Ivana Krstitelja, 4. ostatci crkve Sv. Marije, 5. crkva Sv. Marina i poslije Sv. Barbare, 6. crkva Sv. Dujma, sada Sv. Nikole, 7. ranokrš anska crkva Sv. Stjepana, 7.a – pretpostavljeni položaj predromani ke crkve Sv. Stjepana, 8. crkva Sv. Petra)

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 60 (2008) 3 257

Crkva ispod katedrale

Katedrala Sv. Lovre, koju je naroda prozvali i katedralom Sv. Ivana, pre-ma gradskom patronu, biskupu i be-nediktincu bl. Ivanu Orsiniju (oko 1034.-1111.), suvremeniku kraljeva Zvonimira i Kolomana, smještena je na glavnom gradskom trgu. ini se da je podignuta na temeljima starije bazilike uništene u saracenskoj pro-vali. Ina e iskapanja u gradu svjedo-e da je gotovo svakoj trogirskoj crkvi

prethodila neka starija crkva iz rano-krš anskog razdoblja. Uostalom u blizini zvonika sadašnje katedrale

prona en je žrtvenik posve en glav-noj gr koj božici Heri, pa je, kako se ini, pogansko svetište prethodilo krš anskoj crkvi. O tome svjedo i i posveta Sv. Lovri, rimskom arhi a-konu stradalom u progonima 258. koji je prije uhi enja crkveno blago razdijelio siromasima. Tom su svecu u Dalmaciji posve ene mnoge rano-krš anske crkve, poput Lovre ine na Bra u i Sv. Lovre u Stobre u. O pos-tojanju starije crkve svjedo i i to da su unutrašnjost i prostor ispred u ranome srednjem vijeku služili za pokapanje, pa se i danas uski prostor izme u zapadnog pro elja katedrale

i pala e Cipiko naziva cimatorij. O staroj se crkvi vrlo malo zna, spo-minje se primjerice u oporuci trogir-skog gra anina Kvirina iz 503., ali taj je dokument Lu i odbacio kao krivotvorinu. Navodi je i Konstantin VII. Porfirogenet, a Daniele Farlati 1751. u djelu Illyricum Sacrum tvrdi da je crkva izgra ena u 4. st. U ne-davnim su nezavršenim istražnim radovima ispod apside zate eni sta-riji dijelovi, a u davnim su konzer-vatorskim zahvatima bili ispod kate-drale prona eni ostatci manje gra e-vine iako to nikad nije objavljeno.

Pretpostavlja se da je na trgu južno od katedrale bila i krstionica, ispred ruševina crkve Sv. Marije od Ploka-te. ini se da je to bila slobodnosto-je a gra evina i da je uklonjena poš-to je Andrija Aleši (1425. - oko 1505.), graditelj rodom iz Lezha pokraj Dra-a, 1467. nadogradio krstionicu uz

sjeverni zid katedrale. Nova se kate-drala, najpoznatija gra evina Trogi-ra i jedan od najzna ajnijih spome-nika graditeljske baštine u Dalmaci-ji, gradila više od etiri stolje a, a radovi su zapo eli po etkom 13. st., o emu svjedo i natpis iz 1213. na južnim vratima. Katedrala je bila južnim i zapadnim pro eljem okre-nuta trgu nad kojim dominira zvonik (visok 47 m). Trebala su se graditi dva zvonika, ali je izgra en samo onaj na jugozapadnoj strani. Isto nase strana crkve s apsidom nalazila dvadesetak metara od gradskih zidi-na i morske obale. Sjeverni je dio katedrale bio oslonjen na gusto grads-ko tkivo pa je za sve dogradnje (krs-tionica, kapela Sv. Jeronima, kapela Bl. Ivana i sakristija) trebalo rušiti gradske ku e [1], [2], [3].

Starija crkva ispod crkve Sv. Ivana Krstitelja

Crkva Sv. Ivana Krstitelja u blizini je glavnoga gradskog trga i uz svoj su je samostan gradili benediktinci u 13. st. To je jednobrodna crkva koju je, sude i prema skulpturi jaganjca na portalu i kiparskim znakovima na Dio katedrale Sv. Lovre u Trogiru ispod koje su ostatci starije crkve

Crkveno graditeljstvo

258 GRA EVINAR 60 (2008) 3

zidovima, gradio majstor Radovan, autor monumentalnoga portala kate-drale. Danas je u crkvi i samostanu ure ena pinakoteka s vrijednom um-jetni kom zbirkom.

No tijekom zaštitnih arheoloških is-kapanje provedenim oko benediktin-ske crkve po etkom 1987. i krajem 1989. s isto ne su i južne strane pro-na eni ostatci apside ranokrš anske crkve. Polukružni je zid apside sa u-van u tjemenom dijelu u duljini od približno 4 m, a s južne strane spoj s apsidom i manji dio ravnog zida

Prema rekonstrukciji unutrašnji je raspon apside 6,4 m, što je nešto manje nego na cemeterijalnoj bazi-lici na lokalitetu Travarica (7,8 m). Temeljna je stopa starokrš anske

apside gotovo metar ispod postoje-ega plo nika, a vanjski je zid, sa-uvan do visine od 70 cm, gladak i

bez tragova kontrafora ili bilo kakve raš lambe. Za razliku od ve spomi-njane bazilike nije prona en subselij (klupa za kor), no možda je uništen prokopanom goti kom grobnicom.

Kako su poznate samo dimenzije apside i na in gra enja vrlo je teško tipološki odrediti i apsidu i samu crk-vu. Razrušen je i spoj zida i apside pa je nejasno završava li apsida pot-kovi asto ili s pilastrom na mjestu trijumfalnog luka. Sa uvan je prema-li dio zida da bi se moglo zaklju iti ra-di li se o trobrodnoj crkvi, na što ipak upu uju dimenzije apside. Zapadno je pro elje ranoromani ke crkve do-piralo do pro elja romani ke crkve, a to je utvr eno i sondiranjem [4].

Srednjovjekovna je crkva pripadala muškom benediktinskom samostanu koji se esto spominje u dokumenti-ma povezanim s imanjima i pripada-ju im sakralnim gra evinama koje su nedvojbeni ili pretpostavljeni ra-nokrš anski položaji (Fumija, Arkan-el, Bija i, Žedno). Stoga se može

pretpostaviti da je mati na crkva ute-meljena u doba prvoga benediktins-kog vala tijekom 6. ili 7. st. A i ime je crkve vrlo logi no jer se nalazila u neposrednoj blizini krstionice pa je stoga posve ena Sv. Ivanu Krsti-telju [3]. To me utim proturje i Vanji Kova-i , voditeljici zaštitnih arheoloških

istraživanja, koja pretpostavlja da je prijašnja crkva ispod Sv. Ivana Krs-titelja bila posve ena Sv. Mariji, ka-ko se zove i obližnja šesterolisna (šesterolati na – šesterokonhna) crk-va. To tuma i injenicom da je Petar Lu i (otac povjesni ara Ivana, pje-snik i skuplja književnih djela i po-vijesnih dokumenata) spominjao u 8. st. gradnju nove crkve Sv. Marije iz temelja jer je prijašnja propala, a sondiranje je dokazalo da ipak leži na helenisti kim zidovima. Crkve posve ene Blaženoj Djevici Mariji osnažene su koncilom u Efezu (431.), a bilo je uobi ajeno da se grade dvoj-ne crkve, od kojih je marijanska imala kongregacijsku namjenu, a druga se vezivala uz kult nekog mu enika.Drži da je druga crkva, paralelna s crkvom na mjestu današnjega Sv. Iva-na Krstitelja, zapravo današnja kate-drala posve ena Sv. Lovri. Stoga su

Sadašnja crkva Sv. Ivana Krstitelja

Tlocrt crkve Sv. Ivana Krstitelja s tragovima starije crkve

(0,5 m). Zidovi su znatno ošte-eni temeljima ranoromani ke

crkve koja je izgra ena unutar starije crkve i mnogim kasno-srednjovjekovnim zidanim gro-bovima.

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 60 (2008) 3 259

obje crkve trebale nastati u 5. ili 6. st. [4].

Zanimljivo jest da su obje crkve, ka-tedrala Sv. Lovre i crkva Sv. Ivana Krstitelja, dakle njihove ranokrš an-ske prethodnice i sadašnje crkve, smještene u isto nom dijelu grada, gotovo uz same gradske zidine. Ob-je su tako er iz temelja obnovljene u 13. st., jedna kao katedralna, a druga kao samostanska. To bi zna ilo da su obje temeljito stradale u napadu Saracena. Valja još dodati da se juž-no od crkve i samostana Sv. Ivana do po etka 20. st. nalazio biskupijs-ki sklop koji je zbog dotrajalosti sru-šen i na tom je mjestu podignuta zgrada suda. Biskupija nije dakle bi-la vezana uz katedralu, ve se prostira-la uz gradske bedeme izme u bene-diktinskoga samostana i iovskog mosta s kulom na obali. To samo zna i da bi odnose katedrale, bene-diktinskog samostana i biskupije, posebno od 11. st. otkad je Trogir biskupsko sjedište, trebalo dodatno prou avati i razjašnjavati.

Predromani ke trogirske crkve

Ostatci crkve Sv. Marije

Južni je dio glavnoga trogirskog trga zapravo neprekinuti niz crkava. Tu su ostatci crkve Sv. Marije, mala zav-jetna crkvica Sv. Sebastijana sa zvo-nikom (podignuta iznad trijema crk-ve Sv. Marije) i iza gradske lože crkva Sv. Barbare, negdašnja crkva Sv. Mar-tina. Najzanimljivija je svakako naj-isto nija koja se nalazi nedaleko opi-sane crkve Sv. Ivana Krstitelja – Sv.

Prona eni tragovi crkve Sv. Marije nakon iskapanja

Marija od Poljane (S. Maria de Pla-tea), a koju još zovu Sv. Marija od Plokate, Sv. Marija na trgu, Sv. Ma-rija Rotonda ili jednostavno Sv. Ma-rija. To je jedna od osam poznatih šesteroapsidnih dalmatinskih crkava i tre a po o uvanosti, iza crkve Sv. Trojice u Splitu i Sv. Marije u Zadru, iako je 1833. temeljito srušena, a ne-davno djelomi no i u temeljima re-konstruirana. Crkva se ina e prvi put spominje 1263. u zapisima pisarnice trogirske op ine. Ti se zapisi odnose na zem-lju, ali su esto dokumenti u njoj, ispred nje ili pokraj nje sastavljani. Prvi opis crkve potje u iz 17 st., a napisao ga je Ivan Lu i koji isti eveliku starost i naziva je Madona della Piazza. Spominje i njezin por-tik (predvorje) na zapadnoj strani koji je 1477. preure en u zavjetnu crkvu Sv. Sebastijana, za spas od kuge, s gradskim satom. Naime taj je krš anski mu enik (stradao 305.) ina e zapovjednik Dioklecijanove tjelesne straže, uz Sv. Fabijana i zaš-titnik od kuge. O crkvi piše i Andreis [1] koji spominje veliku starost, ok-rugli oblik i etiri oltara, a poslije se u jednoj biskupskoj vizitaciji iz 1756. uz starost i okrugli oblik navode sa-mo dva oltara. Najvažniji je opis iz 1833. prije nje-zina rušenja prenio 1939. Urban Kri-zomali, sve enik i vjerski pisac, gdje se izri ito tvrdi da srednja kupola strši nad manjim kupolama [5]. Naj-stariji je crtež sa uvan u katastars-kom planu Trogira iz 1830. gdje se u župnom vrtu na jugoisto nom ug-lu trga uz crkvu Sv. Sebastijana na-zire gra evina šesterolisnog tlocrta. Iskapanja su u vrtu župne zgrade u Trogiru zapo ela 1957., a s najnuž-nijim konzervatorskim zahvatima nastavljena 1959. Radove je u sklo-pu doktorskog rada vodio Tomislav Marasovi . Podru je je istraživanja bilo ome eno vrtnim zidom s isto -ne i sjeverne strane i to je zapravo bio zid nedovršene ku e zapo ete sredinom 19. st. Ve i je dio bio pre-

kriven raznovrsnim raslinjem, a sa-mo je južni dio bio poplo en.

Nakon uklanjanja vegetacije ra ena su sondažna istraživanja i potom se prišlo sustavnom iskapanju. Iskopa-no je cijelo podru je šesteroapsidne crkve, a potom i me usobni spoj Sv. Marije i Sv. Sebastijana jer je zid nove crkve presjekao ve i dio zapadne apside.

Istraživanja su 1959. nastavljena iz crkve Sv. Sebastijana, ali i uklanja-njem plo nika, skidanjem isto noga zida i utvr ivanjem sjeverozapadne apside.

Potvr eno je da je crkva Sv. Marije tlocrtno imala oblik šesterolista s naj-ve im vanjskim promjerom 11 m. Oko okrugle osnove pravilno su bile nanizane polukružne apside. Unutraš-nji je promjer kružne osnove iznosio 6 m, a prosje ni unutrašnji promjer apsida 2,6 m. Debljina je zidova bila jednoli na (0,7 m), osim na spojevi-ma apsida (0,6 m). Ulaz je bio na za-padnoj strani, a prezbiterij na isto -noj. Crkva je gra ena rusti nom teh-nikom priklesanih lomljenaca, polo-ženih u nepravilnim slojevima u obi-lati sloj vapnenog morta. U unutraš-njosti su zapažene tri podne razine, najniža u zapadnoj apsidi, u svetištu povišena za 15 cm i tre a, najviša pred pragom zazidanih vrata crkve Sv. Sebastijana. Na sredini je prona-

en sarkofag koji je bio ispod poda izvorne crkve, a pokrovnica mu je bila sastavni dio plo nika. Otvore osim na zapadu nije bilo mogu e

Rekonstrukcija tlocrta crkve Sv. Marije

Crkveno graditeljstvo

260 GRA EVINAR 60 (2008) 3

utvrditi, a za svod se prema ostatci-ma u zapadnoj apsidi ustanovilo da po inje nad vijencem i da se pruža oko cijele apside. Za oblik i dimen-zije tambura, po analogiji s crkvom Sv. Trojice u Splitu, utvr eno je da po inje nad vijencima apsida i da kupola završava unjastim krovom. Vrijeme je njezina nastanka odre e-no vrlo široko – od 8. do 11. st. [5].

Rezultati istraživanja objavljeni su 1963., a slu aj je htio da je te iste godine ameri ki povjesni ar umjet-nosti prof. Thomas McCormick, tra-gaju i za crtežima francuskog grafi-ara i arhitekta Charlesa Loiusa Cle-

risseaua (1721.-1820.), u Ermitažu u Sankt Peterburgu pronašao crtež trga u Trogiru iz 1757., što ga je autor izradio kao lan istraživa ke ekspe-dicije britanskog arhitekta Roberta Adama koja je te godine prou avala i snimala Dioklecijanovu pala u u Splitu. Kako je na crtežu bila jedna centralna gra evina, obratio se za pomo Tomislavu Marasovi u. Crtež je omogu io kompletiranje spoznaja o crkvi Sv. Marije. Potvr eno je da je to bila gra evina istoga šestero-lisnog tlocrta, sa šest konha (latica) radijalno raspore enih oko kružne osnove. Apside su bile presvo ene polukupolastim svodom, a središnji je kružni prostor s kupolom nad tam-burom bio nešto viši od pretpostav-ljenog. Zahvaljuju i crtežu utvr ena je i raš lanjenost vanjskih zidova

apsida i tambura plitkim nišama, kao i dva dekorativna vijenca pod krovo-vima polukružnih konha [6].

Time je kona no riješen izgled crk-ve, ali je otvorena još žeš a rasprava o vremenu njezine izgradnje, poseb-no zbog ve spominjane stare notice koju su navodili Petar Lu i i Ivan Lu i , ali i Farlati, gdje se kao vrije-

me gradnje ili obnove iz temelja spo-minje 8. st. Sada je vrijeme gradnje pomaknuto na 10. ili 11. st. jer je zaklju eno kako se takve složene gra evine nisu mogle graditi u 8. st. A spomenuta se tvrdnja, ako je uop-e autenti na, možda odnosi na pri-

jašnju gradnju koja je poslije pretvo-rena u šesteroapsidalnu. Mnogo se raspravljalo i o prona enom sarko-fagu i o tome je li bio u izgra enojcrkvi ili je donesen poslije [6].

No to je potaknulo raspravu o vreme-nu nastanka i svrsi svih naših central-nih gra evina, od jedne do šest apsi-da koje su uglavnom grupirane na širem zadarskom podru ju te na Kr-ku i u Splitu i okolici. Ponovno je osnažen davni zaklju ak da im je os-novni uzor bila zadarska krstionica, štoviše mnoge crkve imaju i iste di-menzije. I ovdje je zaklju ak bio da su se takve crkve gradile samo u 11. st., s izuzetkom najve e, Sv. Donata u Zadru koja je navodno gra ena po-etkom 9. st. [8].

Jedan od razloga za odre ivanje nas-tanka tih crkava bio je i na in gra e-nja. Me utim to se pokazalo nepouz-danim kriterijem jer su sli no gra e-ne i crkve iz starokrš anskog razdob-lja. Sve u svemu rasprava o nastan-ku i svrsi naših centralnih crkava ipak još nije zaklju ena [3].

Crkva Sv. Martina (Sv. Barbare)

Iz glavne se gradske ulice, neposredno uz gradsku ložu, ulazi u najstariju sa uvanu trogirsku crkvicu, pomalo izgubljenu u presvo enoj ulici, a nju svrstavaju me u naše najljepše pred-romani ke i ranoromani ke crkve. To je minijaturna trobrodna bazilika (12 x 7 m) razdijeljena kolonadama. U sredini, kako se ini, iznad traveja pred oltarom nalazila se izvorna ku-polna konstrukcija zvonika, o emu svjedo i pokrovom prekriven otvor u svodu. Nekad je bila ukrašena ra-nosrednjovjekovnim freskama koje su sa uvane u neznatnim tragovima i presvo ena križnim svodom koji je tada bio vrlo rijedak u zapadnim crk-vama.

Presjek i tlocrt predromani ke crkve Sv. Martina

O crkvici se mnogo pisalo, ali su je brojni autori razli ito datirali, u ras-ponu od 9. do 11. st. Prvi je o posto-janju zvonika, koji je vjerojatno bio nalik onome na crkvici Gospe od Zvonika u Splitu, pisao Cvito Fisko-

Prona eni crtež crkve Sv. Marije Charlesa Loiusa Clerisseaua

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 60 (2008) 3 261

vi [9] na temelju rukopisa Chiesa di Traù (Trogirske crkve) nepozna-tog autora iz Garanin-Fanfognine knjižnice i službenog izvješ a poho-da trogirskog biskupa Didaka Mono-le koji je 1756. izradio tajnik Marko Perojevi . Perojevi ujedno spomi-nje i oltar Sv. Barbare me u južnim stupovima, prenesen iz crkve s lokali-teta Travarica, po kojemu se crkva um-jesto Sv. Martin naziva Sv. Barbara.

O crkvi je pisao i Tomislav Maraso-vi u ve spominjanom radu [6] i svr-stao ju u gra evinu koja ujedinjuje dva osnovna tipa crkava – longitudi-nalnu baziliku i centralno orijentira-nu crkvu s kupolom. Ne vjeruje u postojanje središnjeg zvonika vedrži da je to bila kupola, a crkvu svr-

stava u sredinu 9. st., a možda i pri-je, na po etak karolinškog razdoblja. Dodaje da rusti nosti pridonose ka-piteli stupova preuzeti iz anti kih gra evina, ali dodaje kako su rezul-tat jedne obnove iz 17. st., a ne vrlo raširene prakse u to doba u našim krajevima.

U crkvi su prona ena dva vrlo stara natpisa. Jedan je kamena greda iz oltarne pregrade, uzidana u stubu pred oltarom, s latinskim tekstom koji u prijevodu glasi: "Tko god ve

želi znati obnovitelj djela Petar se zove (a) njegova žena Dobrica i u ast tolikih o eva ovdje su prvi pos-

ve eni". Drugi je na nadvratniku glavnoga crkvenog ulaza i njegov je prijevod: "Uime Gospodnje ja Majo (ego Maius) skupa s ro akom mojim Petrom odlu ili smo za spas duše naše ovaj hram izgraditi."

Na temelju tih natpisa i na temelju zapažanja unutrašnjih graditeljskih proporcija i ostataka, Radoslav Bu-žan i [10] zaklju uje da je sadašnja crkva Sv. Martina odnosno Sv. Bar-bare ranoromani ka gra evina iz druge polovice 11. st., a da je jedna od pregradnja ili izgradnja u predro-mani kom stilu izvedena približno 1000. godine. Ranoromani ka crkva u cijelosti sli i crkvi iz vremena gradnje iako nisu sa uvani zvonik (njegovo postojanje potvr uje pod-nožje nad drugim travejom) i oltarna pregrada. Ipak istraživanjima je ot-krivena slojevitost izgradnje koja u sebi krije elemente prijašnjih više-kratnih pregradnja.

Predromani ki je Sv. Martin obnov-ljen u duhu novoga stila koji je sku-pa s hrvatskim vladarima kro io u dalmatinske gradove u šezdesetim godinama 11. st. To se posebno vidi po impostima (ležajevima) lukova na unutrašnjem zidu pro elja. Upra-vo uspore ivanjem imposta može se zaklju iti da je srednji brod bio neš-to uži, a lukovi arkada malo niži. Pregradnjom se dakle nije mijenjao samo ba vasti svod u križni, ve je temeljito preoblikovan i cijeli srednji

brod pa je unutrašnjost crkve potpuno promijenjena. Ni Bužan i u nisu jasni razlozi tolikih zahvata, ali pretpos-tavlja da su potaknuti boljim bazili-kalnim svjetlom u unutrašnjosti jer

Unutrašnjost crkve Sv. Barbare

Crtež nadvratnika Sv. Barbare (Sv. Martina)

Crkveno graditeljstvo

262 GRA EVINAR 60 (2008) 3

prijašnji središnji brod vjerojatno ni-je bio nadvišen ve pokriven dvo-strešnim krovom, kako je to slu ajsa zadarskom crkvom Sv. Lovre ili crkvom Sv. Eufemije u Splitu. Teze o ranoromani koj temeljitoj obnovi potkrijepljene su rasporedima unut-rašnjih niša što se ne slažu s arkada-ma te lezenama i pojasnicama sred-njeg broda koje pripadaju razli itim konstrukcijskim i oblikovnim rješe-njima.

Presjek i tlocrt ranoromani ke crkve Sv. Martina

Posebno su temeljito analizirani nat-pis i oblikovanje nadvratnika ulaz-nih vrata. Zaklju eno je da je grad-nju poduzeo prior Maius sa svojim ro akom Petrom. Navedeno je da se možda radi o Madiju, pripadniku zadarske patricijske obitelji Madijev-ca, prioru i prokonzulu koji je vladao bizantskom Dalmacijom od 986. do 1000. godine. Tu je neobi no istica-nje ne odviše bliske rodbinske veze (cognatu meos Petrus) pa se tvrdi da je to bila neka iznimno zna ajna oso-ba. Mogao je to biti Krešimir III., ko-jemu je navodno crkveno ime tako-

er bilo Petar, djed Petra Krešimira IV., koji je sjeo na prijestolje 1000. nakon trogodišnje borbe sa svojim bratom Svetoslavom. Upravo je u Trogiru te godine, prema kronici

Ivana akona, poraženi Svetoslav do ekao dužda Petra Orseola, priz-nao mu upravu nad dalmatinskim gradovima i predao mu svog sina kao taoca. Na temelju te analize vri-jeme bi gradnje predromani ke crkve bilo smješteno to no u 1000. godinu ili koju godinu prije ili poslije [10].

Bez obzira na vrlo argumentirane dokaze o temeljitoj pregradnji crkve u 11. st., prili no je nategnuto, iako i vrlo maštovito, tuma enje natpisa nad nadvratnikom, što ina e nije rijet-kost me u našim teoreti arima. Za Bužan i a je natpis na nadvratniku stariji od onoga koji je prona en u srušenoj oltarnoj pregradi. Taj svje-do i o prijašnjoj pregradnji i spomi-nje neku Dobricu, što se esto uzima kao dokaz za rano hrvatsko naselja-vanje Trogira. Ipak natpis na nadvrat-niku, ako je to an, ne govori o obno-vi ve o gradnji, a ranoromani ku obnovu ne može spominjati natpis s pregrade koja je u toj obnovi sruše-na. Ne treba tako er zanemariti ni mogu nost da je Petar koji se spomi-nje u oba napisa ista osoba.

Možda su i križno-kupolni svod i po-lukružne zidne niše ranobizantskog podrijetla, na što može upu ivati i naslovnik Sv. Martin, ali samo ako se radi o Sv. Martinu I., papi i mu e-niku (oko 590.-654.) koji se slavi i u Zapadnoj i u Isto noj crkvi (spomen-dan 13. travnja), a ne o Sv. Martinu biskupu (316.-397.) koji se slavi sa-mo na Zapadu i poznat je po svojoj dobroti i pokrštavanju galskih ple-mena (spomendan 11. studenoga). O ranokrš anskom naslije u ipak naj-više svjedo e spoliji, kapiteli, rešet-kasta prozorska tranzena te nekoliko ulomaka s urezanim latinskim kri-žem ugra enim u oltar i zidove [3].

Ostale predromani ke crkve Samostan Sv. Nikole (nekad Sv. Duj-ma) nalazi se uz južne i jedine sa u-vane gradske zidine, iako se za ute-meljenja nalazio izvan njih. U ispra-vi o osnivanju iz 1064. nalaze se sa-mo hrvatska narodna imena – Dob-

rana, Dobro, Vlta e, Mir e i Bogo-bojša. To je vrlo zna ajan podatak ako se zna da je taj benediktinski samostan, baš kao i samostan Sv. Petra, bio namijenjen redovnicama plemkinjama, a samostan Sv. Miho-vila pu ankama.

Današnji benediktinski samostan opi-suje Andreis [1] kao prastaru crkvu Sv. Duje, premda se zapravo radi o dvije gra evine, s tim da se ostatci crkve Sv. Dujma naziru u blizini, s unutrašnje strane gradskih vrata. Crk-va je Sv. Nikole iz baroknog doba, a zbog sku enosti prostora nema pro-elje i glavni je ulaz na sjevernom

zidu prema ulici. Spominjanje crkve Sv. Duje vezano je uz predaju pre-ma kojoj je Sv. Dujam prenio sjeme krš anstva iz Salone u Trogir, pa je pritom podigao mnoge samostane i crkve. Dakako da je to pojednostav-njen i preina en odraz stvarne povi-jesne situacije o nesumnjivo ranom širenju krš anstva iz Salone u Trogir i njegovu okolicu.

Ipak na ranokrš ansko naslije e to-ga položaja može upu ivati sarkofag ukrašen motivima reljefnog križa iz 6. st., iako se ne zna odakle je done-sen u dvorište samostana. O tome može svjedo iti i ulomak reljefno izvedenoga križa iz 6. ili 7. st. uzi-dan u jednoj obližnjoj ku i. Uz veistaknut kontinuitet trogirskih sak-ralnih sadržaja i Sv. Duje bi mogao pripadati tom anti kom naslije u,posebno što se lokalni sveci po inju štovati upravo od 6. st.

U samostanu Sv. Nikole smještena je zbirka umjetnina, od kojih je naj-vrjedniji Kairos, mramorni reljef gr kog božanstva sretnog trenutka, polikromni reljefni poliptih iz 15. st. iz škole Blaža Jurja Trogiranina, go-ti ka skulptura Bogorodice i slikano raspelo iz 14. st. [2], [3].

Najneobi nija je crkva Sv. Stjepana za ije se postojanje zna samo iz po-vijesnih izvora, posebno u ve spo-minjanom rukopisu nepoznatog au-tora o trogirskim crkvama iz 18. st.

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 60 (2008) 3 263

ini se da se na glavnom trgu, na mjestu kasnije vije nice, nalazila prvotna ranokrš anska crkva Sv. Stje-pana, barem tako tvrdi Marasovi[6] pozivaju i se na Mihu Baradu i njegove notarske trogirske spise. To zna i i da je ta crkva bila srušena u esto spominjanom saracenskom

plja kanju Trogira u 12. st. Koliko je bila važna svjedo i i injenica da je odmah potom nanovo izgra ena na prostoru izme u trga i južnih grad-skih vrata. Cvito Fiskovi ak navo-di to an položaj, u blizini crkve Sv. Barbare, ali ga u tome ne slijede os-tali autori [6], [9]. Temeljito je srušena 1769., a oltarna je slika Kamenovanje prvomu enikaStjepana prenesena u sakristiju kate-drale u kojoj se i danas nalazi. Po tom podatku znamo da je i prvotna starokrš anska crkva Sv. Stjepana na glavnom gradskom trgu bila pos-ve ena prvom krš anskom mu eni-ku, a ne Sv. Stjepanu ugarskom kra-lju (oko 920.-1038.) iako su Trogirani bili u dobrim odnosnima s hrvatsko-ugarskim kraljevima, posebno Kolo-manom i Belom IV. [9]. Prema opisu nepoznatog autora crk-va je imala etiri stupa u unutraš-njosti koji su pridržavali središnju konstrukciju kupole ili zvonika. Su-de i prema rasporedu osnovnih kon-struktivnih elemenata, pripadala je kombiniranom tipu uzdužnih bazili-ka s kupolom, poput crkve Sv. Lov-re u Zadru ili, ako se radi o ina ici s transeptom, bila je poput crkve Sv. Mikule u Splitu [6].

Srednjovjekovni dokumenti svjedo-e da je ženski benediktinski samo-

stan Sv. Petra posve en i izgra en u 13. st. Me utim predaja tvrdi da je stariji od muškog samostana Sv. Ivana za koji je ranokrš ansko podrijetlo vrlo vjerojatno. Ne treba zanemariti ni podatak Ivana Lu i a o ostatcima vrlo starog zida u dvorištu samosta-na. Možda bi i crkva samostana Sv. Mihovila na zapadnom rubu grada, od koje je nakon bombardiranja u II. svjetskom ratu preostao samo zvonik,

mogla biti svrstana u ranoromani ke crkve. To se odnosi i na Gospu od Karmela na sjevernom rubu grada, u ijoj je blizini prona eno mnogo rano-

krš anskih i predromani kih tragova.

Ranokrš anske i predromani ke crkve na iovu

Crkva Gospe kraj mora

iovo se u anti ko vrijeme nazivalo Boas ili Buas i to je otok gdje su se protjerivali heretici i tamo povla ili u osamu. Stoga je mogu e da mnogi

samostanski položaji na tom otoku obnavljaju tradiciju kasnoanti koga pustinja kog redovništva. O ukorije-njenosti te tradicije svjedo i i odred-ba trogirskog statuta koja zabranjuje naseljavanje iova svima osim gubav-cima, pustinjacima i ostalim redov-nicima. Najve i se otok trogirskog arhipelaga, iji je jedan dio danas sastavni dio grada Trogira (a krajnji isto ni grada Splita), po inje nase-ljavati u 15. i 16. st. prognanicima pred Turcima.

Tlocrt najstarijeg dijela crkve Gospe kraj mora

Ipak na otoku ima ranokrš anskih i predromani kih crkava. Gradu je naj-

bliža crkva Gospe kraj mora koja pri-pada posebnoj raširenoj grupi dalma-tinskoga predromani kog graditeljs-tva. To je jednobrodna gra evina s raš lanjenom unutrašnjoš u i vanj-štinom i bez kupole kakvu obi no imaju crkve južnije od Splita i Bra a.

Mala je crkvica pravokutnog tlocrta i ima pravokutnu apsidu, presvo e-na je ba vastim svodom i pridržava-ju je dva para pojasnica koje raš la-njuju unutrašnje zidne plohe. Raš la-njenost je me utim najuo ljivija na vanjskim zidovima, gdje se na bo -

nim zidovima nalazi po šest plitkih niša, a na za eljnom zidu apside tri plitke kružno presvo ene niše. Sve te niše imaju isklju ivo dekorativnu namjenu. Gra ena je najvjerojatnije u 11. st., a uz nju se nekada nalazila nastamba pustinjaka.

Crkva je današnji izgled dobila u 13. st. kada je nadogra ena u spomen velike pobjede Trogirana nad Spli-anima. Nadogra ena je tako da je

stara crkva postala apsidom nove crkve. Dimenzije su staroga dijela crkve 8 x 2,8 m, a novoga 4,9 x 6 m.

U crkvi su bili vrijedni poliptisi koji se uglavnom uvaju u pinakoteci crkve Sv. Ivana Krstitelja. Valja re ida je prema tradiciji u toj rkvi prvu misu slavio Petar Berislavi (1475.-1520.), vesprinski biskup i hrvatski ban te jedan od najslavnijih hrvats-kih boraca protiv Turaka [1], [3], [6], [11].

Položaj ranokrš anskih i predromani kih crkava na iovu (1. crkva Gospe kraj mora, 2. Sv. Andrije, 3. Sv. Fumija, 4. Sv. Teodor, 5. Sv. Mavar u Žednom, 6. – pretpostavljeni položaj crkve Sv. Petra)

Crkveno graditeljstvo

264 GRA EVINAR 60 (2008) 3

Crkva Sv. Andrije

Crkva Sv. Andrije u starijoj se lite-raturi spominje kao boravište bene-diktinski, a stoji na položaju od iz-nimne strateške važnosti, na zaravni

Tlocrt najstarijeg i pridodanog dijela crkve Sv. Andrije

malog brežuljka Balan na zapadnom dijelu otoka koji nadvisuje dvije zaš-ti ene uvale. U davno je doba tu bila i utvrda, a i sam naziv upu uje na utvr enje. Naime toponimi sa sufik-som an predslavenskog su podrijetla i esti u blizini Trogira i Splita, a naziv Balan blizak je imenu naselja

Bale u Istri (castrum Vallis) ili mjes-tu Bol na Bra u iji je naziv povezan s latinskim vallum (jarak, šanac). Uz-višenje je vrlo pogodno za razvoj fortifikacije, ali je krajem šezdesetih

i sedamdesetih godina prošlog sto-lje a divlja gradnja gotovo potpuno sakrila crkvu.

Vjeruje se da tragovi prvotne crkve potje u iz 6. i 7. st. kada se na našoj obali širilo štovanje Sv. Andrije, po-sebice za vladavine bizantskog cara Justinijana I. Velikog. ini se da je na tom mjestu, koje je bilo utvr eno i u prapovijesti, krajem 6. ili po et-kom 7. st. podignuta bizantska utvr-da i promatra nica. U njezinu je sklo-pu bila i crkvica Sv. Andrije koja je proširena u doba romanike, a u 14. st. obnovljena je i utvrda radi pro-matranja pristupa Trogiru s morske jugozapadne strane. S vremenom su crkvu preuzeli redovnici pustinjaci, a potom je uz crkvu smješten mini-jaturni ženski benediktinski samos-tan, vjerojatno podre en benediktin-skom samostanu Sv. Nikole (Sv. Duj-ma) u Trogiru. Gašenjem redovni -kog života o crkvi se neko vrijeme brinula ribarska bratovština.

Crkva Sv. Andrije kao cjelina s naj-starijim je i produženim dijelom du-ga 13 m. Novi je dio širok 5, a stari 4,1 m i dug 8,25 m. Dijelovi su me-

usobno razli iti i po debljini zido-va, stariji ima 63 ili 65 cm, a novi 53 cm. Stari je dio podijeljen parom lezena, a samo je dio prostora nad svetištem nadsvo en, dok je apsida presvo ena kalotom. Na zapadnom su romani kom dijelu vrata koja možda potje u od prijašnje crkve i dva para prozora sa zvonikom na preslicu. Na sjevernom su zidu sta-rijega dijela crkve naknadno otvore-na vrata, a u apsidi je uski prostor s kamenom rešetkom koji je prona en u istraživanjima provedenim 1995., baš kao i plutej ugra en u postoje ioltar. I tranzena i plutej, kao i zida-nje priklesanim kamenom u horizon-talnim redovima s mjestimi nim izravnavanjem tankim plo astim slo-jevima, zna ajka su ranobizantskih crkava, posebno u kastrumima tije-kom 6. i 7. st.. Takva je primjerice crkva Sv. Damjana u Barbatu na Ra-bu, ali i crkva Sv. Eufemije na oto i uFumiji u blizini iova [1], [3], [11], [12].

Sadašnji izgled crkve Gospe pokraj mora

Crkva Sv. Andrije na Balanu (starija slika)

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 60 (2008) 3 265

Crkva Sv. Eufemije na Fumiji

Fumija je oto i položen uz jugoza-padnu obalu iova nedaleko od Tro-gira i stoga smo tamošnju crkvu svr-stali u prikaz iovskih crkava. Naziv

Stara slika ostataka crkve Sv. Eufemije na Fumiji

potje e od gotovo u cijelosti sa uva-ne crkvice Sv. Eufemije koja se sas-toji od pravokutne la e (5,16 x 4,1 m) i polukružne apside. Uz zapadni su zid pridodane dvije manje prostori-je, od koji je jedna cisterna, tako da je ukupna duljina gra evine 12,2 m. Crkva je posve ena Sv. Eufemiji (289.-304.), krš anskoj mu enici iz Kalcedona pokraj Carigrada, koja je umrla od ozljeda u areni iako je la-vovi nisu rastrgali. Svetica je ina ezaštitnica grada Rovinja, a njezino ime na gr kom zna i ublažena rijeili blagorijek.

Prema povijesnim izvorima trogirski su benediktinci na Fumiji imali pos-jed s crkvom i gospodarskim zdanjem. Ruševine su dugo smatrane srednjo-vjekovnima, ali su tek nedavno pre-poznate kao ostatci ranokrš anskog samostana. Pretpostavke o samosta-nu temelje se na predaji i dokumen-tima, a ranokrš anski je sklop pos-vjedo en ulomcima skulpture tije-kom istraživanja prije više desetaka godina. Uostalom ranokrš anskom krugu pripada i naslovnik crkve. S obzirom na sli nost s obližnjom crk-vom Sv. Andrije na iovu, vjerojat-no je bila u sklopu bizantskog kas-truma. Dosadašnja istraživanja na Fumiji nisu ni dovršena ni objavljena, a u literaturi su tek uzgredno spominja-na. Branka Migoti [3] imala je prili-

ku da osobno pregleda nedovršeni crtež u Institutu za povijest umjet-nosti Zagreba kog sveu ilišta. Mi smo tek nakon duge potrage, budu ida se na otok nismo uspjeli prebaci-ti, pronašli jednu malu sliku iz foto-teke Konzervatorskog zavoda u Spli-tu, a objavio ju je don Ivan Ostoji[13]. Na slici se vidi da je crkva go-tovo u cijelosti sa uvana iako nema krova. Potom smo na temelju satelit-ske snimke na internetu pokušali re-producirati i njezin tlocrt.

Ostale crkve na iovu

Crkva Sv. Teodora (Tudora), koji je, kao što znamo, bio zaštitnik bizants-

ke vojske, nalazi se na groblju uz more u mjestu Okrug Gornji. Iako bi titular upu ivao na ranije razdoblje, rije je ipak o romani koj grobljan-skoj crkvi s etvrtastom apsidom u ijim su bo nim oltarima prona ena

dva ulomka mramornih pluteja. Ton iBuri je na temelju kvalitetne izved-be i materijala te motiva koji nago-vješ uju romaniku to pripisao inven-taru trogirske katedrale. Postoji me-

utim mogu nost da ipak pripadaju prijašnjoj fazi Sv. Teodora, a na to upu uje vjerojatno ranokrš anska tranzena od prekriženih traka ugra-ena u prozor grobljanske kapele [3].

Tijekom 1998. i 1999. obavljena su zaštitna arheološka istraživanja na

Crkva Sv. Teodora u Okrugu Gornjem

Tlocrt crkve Sv. Mavra s okolišem

Crkveno graditeljstvo

266 GRA EVINAR 60 (2008) 3

crkvi Sv. Mavra u mjestu Žedno na otoku iovu. Iskapanjima su utvr e-ni slojevi iz rimskog razdoblja iz 1. st. s dobro o uvanom cisternom te keramikom, novcem i ulomcima nad-grobnih spomenika. Prona eni su i ostatci keramike, novca i temelja gospodarskih zgrada iz kasnijeg raz-doblja. Potom je nastao prekid kon-tinuiteta života i u 12. ili 13. st. na ostatcima je prijašnjega zdanja po-dignuta romani ka crkva Sv. Mavra. Oko nje se postupno razvilo najsta-rije groblje sela Žedno koje se izgrad-njom dominikanskog samostana Sv. Križa preselilo na obalu. Poslije je i u naselju Žedno izgra ena nova župna crkva. Na kraju su oko crkve živjeli pustinjaci koji su temeljito obnovili staru cisternu za vodu i uz crkvu po-digli manji zgradu za boravak, a crkva je znatno produljena i obnovljena u doba baroka. Sada se koristi samo 15. sije nja na blagdan Sv. Mavra, u enika Sv. Benedikta, utemeljitelja i poglavara opatije u Glanfeuilu u Francuskoj [14]. Jedna je uvala na isto nom dijelu

iova nazvana Supetar, a ime je do-bila po istoimenoj crkvi za koju se zna iz dokumenata jer je pred njom 1243. zaklju en mir izme u Trogi-rana i Spli ana, a jedan je od svjedo-ka bio Toma Arhi akon. Mleta kime ašnji stup još se i sada nalazi pred crkvom u Slatinama, a taj je dio iova i danas u sastavu grada Splita.

Crkvu u istoimenoj uvali uop e nije lako prona i, u što smo se i osobno uvjerili. Lovre Kati uspio je prije pedesetak godina, na položaju nado-mak morske obale, prona i ostatak kamenog pilastra s pleterom te nas-lutio tragove crkvice, sli ne crkvica-ma koje su se u Hrvatskoj gradile tijekom 11. st. Pronašao je još neke kamene ostatke uz župnu crkvu u Slatinama. U dokumentima je otkrio da je još 1603. crkva bila posve po-rušena, samo s kamenim oltarom i bez krova i da se nalazi od "pustinje Za e a Blažene Djevice Marije jed-

nu milju" [15]. Ta je druga crkva da-nas znana kao Gospa od Prizidnice (po istoimenoj udotvornoj slici), a izgra ena je na strmim južnim oba-lama iova, ispod pe ina u kojima su svojedobno boravili pustinjaci. Pustinjaci su živjeli i uz franjeva ki samostan i crkvu Sv. Marije od Dri-da, koja je ime tako er dobila po udotvornoj slici prenesenoj s brda

Drid iznad mjesta Marina na kopnu. U blizini je crkve Sv. Marije pod-zemna spilja Bilosoja (duga 47 m i visoka do 7 m) u kojoj je kameni oltar posve en evan eoskima žena-ma – Mariji iz Betanije i Sv. Mariji Magdaleni. Na tom su oltaru, kako se vjeruje, svetu misu slavili brojni pustinjaci [1], [13].

Zaklju ak

Prikazane su sve ranokrš anske, pred-romani ke i ranoromani ke crkve Trogira i iova. Poseban je problem bio s crkvama u gradu Trogiru jer obi no sakralni spomenici na sku e-nom prostoru imaju dugotrajnu proš-lost, ponekad i kao poganska svetiš-ta. Stoga je valjalo obraditi gotovo sve crkve jer su vjerojatno nastale na ostatcima negdašnjih.

Razvoj krš anstva u Trogiru svjedo-i da je iz obližnje biskupske mitro-

polije Salone krš anstvo vrlo brzo stiglo u taj manji trgova ki gradi ,kojega je poslije položaj na otoku spasio od sudbine gradova na kopnu.

injenica jest da crkve koje su se gradile u predromani kom i ranoro-mani kom razdoblju po stilu ili ime-nima svojih donatora bjelodano svje-do e o ranom naseljavanju Trogira hrvatskim stanovništvom.

Odlu ili smo prikazati i crkve s oto-ka iova, ponajprije i stoga što je dio tog otoka u sastavu grada Trogi-ra. Ali i tu smo primijenili na elo da barem spomenemo svaku crkvu koja ima bilo kakve naznake o predroma-ni kom podrijetlu.

Starih crkava u okolici Trogira još ima, ali držimo da ih nije bilo nužno

ohuhvazizi ovim prikazom. Okrenut emo se crkvama Dalmatinske zago-

re koje smo idu i obalom i otocima pomalo zanemarili. Stoga e te crkve biti sadržaj naših sljede ih nastavaka.

Pripremili: Krešimir Regan, Branko Nadilo

IZVORI [1] Andreis, P.: Povijest grada Trogira I,

akavski sabor, Split, 1977.

[2] Delalle, I.; Slade-Šilovi , M.; Geji , S.: Trogir – mala turisti ka monografija,Studio Hrg, Zagreb, 1999.

[3] Migoti, B.: Ranokrš anska topografija na podru ju izme u Krke i Cetine,JAZU, Zagreb, 1990.

[4] Kova i , V.. Prilozi za ranokrš ansku topografiju Trogira, Diadora, glasilo Arheološkog muzeja u Zadru (1992.) 14., str. 291-310

[5] Marasovi , T.: Iskapanje ranosrednjo-vjekovne crkve sv. Marije u Trogiru,Starohrvatska prosvjeta III. (1963.), 8.-9., str. 83-103

[6] Marasovi , T.: Zna aj ranosrednjo-vjekovnog graditeljstva u Trogiru, Mo-gu nosti (1980.), 10.-11., str. 1001-1008

[7] Rapani , Ž.: Sancta Maria de Platea u Trogiru, Starohrvatska prosvjeta III. (1998.), 25., str. 43.-62

[8] Veži , P.: O centralnim gra evinamaZadra i Dalmacije u ranom srednjem vijeku, Diadora, glasilo Arheološkog muzeja u Zadru, (1991.) 13., str. 323-368

[9] Fiskovi , C.: Dvije preromani ke crkve u Trogiru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1962.), 14., str. 40-51

[10] Bužan i , R.: Predromani ka pregradnja crkve Sv. Martina u Trogiru, Petriciolijev zbornik I., Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1995.), 35., str. 241-251

[11] Vidovi , M.: Splitsko-makarska nadbis-kupija – župe i ustanove, Splitsko-ma-karska nadbiskupija, Split, 2004.

[12] Babi , I.: Crkva sv. Andrije na iovu,Petriciolijev zbornik I., Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1995.), 35., str. 203-223

[13] Ostoji , I.: Benediktinci u Hrvatskoj o os-talim našim krajevima, sv. II., Split, 1964.

[14] Buri , T.: Sv. Mavar – Žedno, Starohrvat-ska prosvjeta III. (2000.), 27., str. 9-14

[15] Kati , L.: Starohrvatska crkvica sv. Petra na iovu, Starohrvatska prosvjeta III. (1954.), 3., str. 193-184