Jure Karakaš

G R A M A T I K A U S T I H U

(Hrvatska verzija)

August Cesarec, Zagreb, 1988. prvo izdanjeAugust Cesarec, Zagreb, 1988. drugo izdanjeVlastito izdanje, Zagreb, 1990.Panda, Zagreb, 1997.Panda, Zagreb, 2001.

SADRŽAJ

PROMJENLJIVE RIJEČIImenice…………………………………………………………………………Zamjenice………………………………………………………………………Osobne zamjenice………………………………………………………………Posvojne zamjenice……………………………………………………………….Povratna zamjenica………………………………………………………………Povratni-posvojna zamjenica…………………………………………………….Pokazne zamjenice……………………………………………………………..Upitne zamjenice…………………………………………………………………Odnosne zamjenice……………………………………………………………….Neodređene zamjenice……………………………………………………………Pridjevi…………………………………………………………………………Brojevi…………………………………………………………………………….Glagoli…………………………………………………………………………….PADEŽINominativ……………………………………………………………………..Genitiv………………………………………………………………………………Dativ……………………………………………………………………………..Akuzativ………………………………………………………………………….Vokativ………………………………………………………………………………Lokativ……………………………………………………………………………Instrumental……………………………………………………………………….NEPROMJENLJIVE RIJEČIPrilozi………………………………………………………………………………..Prijedlozi……………………………………………………………………………..Veznici……………………………………………………………………………..Uzvici………………………………………………………………………………..GLAGOLSKI OBLICIKonjugacija i deklinacija…………………………………………………………..Infinitiv………………………………………………………………………..Prezent………………………………………………………………………………Glagolski pridjev radni……………………………………………………………..Glagolski pridjev trpni…………………………………………………………………Perfekt…………………………………………………………………………………..Aorist……………………………………………………………………………………Imperfekt………………………………………………………………………………..Pluskvamperfekt……………………………………………………………………….Glagolski prilog sadašnji………………………………………………………………..Glagolski prilog prošli………………………………………………………………….Futur prvi…………………………………………………………………………..Futur drugi……………………………………………………………………………….Imperativ……………………………………………………………………………….Kondicional 1. ili sadašnji………………………………………………………………Kondicional 2. ili prošli………………………………………………………………..

Glagolska imenica……………………………………………………………………..REČENIČNI DIJELOVI ILI SLUŽBA RIJEČI U REČENICISubjekt……………………………………………………………………………………Atribut…………………………………………………………………………………….Apozicija………………………………………………………………………………….Predikat………………………………………………………………………………….Objekt…………………………………………………………………………………..Priložna oznaka mjesta…………………………………………………………………….Priložna oznaka vremena……………………………………………………………….Priložna oznaka uzroka……………………………………………………………………..Priložna oznaka načina……………………………………………………………………NEZAVISNO SLOŽENE REČENICESastavne rečenice……………………………………………………………………Rastavne rečenice…………………………………………………………………………..Suprotne rečenice………………………………………………………………………..Isključne rečenice………………………………………………………………………….Zaključne rečenice……………………………………………………………………ZAVISNO SLOŽENE REČENICESubjektne rečenice…………………………………………………………………………Predikatne rečenice…………………………………………………………………………Atributne rečenice…………………………………………………………………………Objektne rečenice………………………………………………………………………..Namjerne rečenice…………………………………………………………………………Dopusne rečenice…………………………………………………………………………Pogodbene rečenice………………………………………………………………………Posljedične rečenice…………………………………………………………………….AUGMENTATIVI, DEMINUTIVI, SINONIMI, HOMONIMI, ŽARGONIZMIUvećana pjesma (augmentativi)……………………………………………………….Umanjena pjesma (deminutivi)…………………………………………………………..Blago (homonimi)………………………………………………………………………Lakomi halapljivac (sinonimi)………………………………………………………..Frajerska pjesma (žargonizmi)

PROMJENLJIVE RIJEČI

IMENICE

IMENICE IMENUJUBIĆA, STVARI I POJAVE,Imenice imenujuSve iz snova,Sve iz jave.Imenice, imeniceOPĆE, ZBIRNE I VLASTITE,Brojnije su nego pticeImenice, imenice.

DRVO, VJETAR, KIŠA, MORE,PTICE, JUTRA, NOĆI, ZORE;To su OPĆE imeniceI malim se slovom pišuBilo pravo, bilo krivoSilnom lavu ili mišu.

KLASJE, LIŠĆE, DRVLJE I KAMENJE,MOMČAD, TELAD, JANJAD I PRAMENJE;Neka hrpa, ZBIR nečeg, prosudiIli MLADO životinja, ljudi.

IVAN, ANA, TOMO I MIRENA,Sve su ovo VLASTITA imena.Koji ime malim slovom pišu,Neka hitno, što hitnije brišu.

IMENICE IMENUJUBIĆA STVARI I POJAVE,Imenice imenujuSve iz snova,Sve iz jave.

ZAMJENICE

Sretna smo obitelj,Osma nas ima,Kad zamjena treba,Pomažemo svimaJer ZAMJENJUJEMO DRUGE RIJEČI:UPITNE i ODNOSNEPotpuno su sličneTu su još POKAZNE, NEODREĐENE i OSOBNE (nekad bile LIČNE)Pa POVRATNO-POSVOJNE(imaju dugo ime)i još dvije(pamtit' ih teško nije):POVRATNE i POSVOJNE.

Složna smo obitelj,Osam nas ima,Kad zamjena trebaPomažemo svimaJer mi ZAMJENJUJEMO DRUGE RIJEČI.

OSOBNE ZAMJENICE

Klinci neki na livadiIgraju se, skaču, vičuPa cvrkuću kao pticeRedajući brojaliceSve OSOBNE ZAMJENICE:

JA,TI,ON,ONA,ONO

Da li čuješ ono zvono?MI,VI,ONI,ONE,ONA

Uši su ti ko u slona!

Igraju se, a ne znajuDa te iste zamjenice,Te njihove brojaliceOSOBE ZAMJENJUJU.

POSVOJNE ZAMJENICE

Uvijek nešto svojatajuTe POSVOJNE ZAMJENICE.Sveznalice,Brbljavice,Tužibabe i škrtice,Deru se kô kreštalice:MOJ, TVOJ, NJEGOV, NJEZIN (NJEN),NJIHOV, NAŠ i VAŠ!A treba da znaš:One ti ZAMJENJUJU POSVOJNE PRIDJEVEI zato stalno svojatajuTe škrtice,Sve posvojne zamjenice.

POVRATNA ZAMJENICA

Povratna zamjenicaSEBE ili SEZamjenjuj sveZamjenice osobneKad se označujeDa radnja ne prelazi na drugoga,Nego se vraćaNa osobuKoja se radnje laća,Koja radnju vrši.A ti, Obećanje ne prekrši,Zadatak izvrši I pogledaj uz veselo licePovratne zamjenice:U zrcalu SEBE gledaJedna NinaPa SE pravi važnaPa SE pravi finaI za SEBE kažeDa je kao slika,Svojoj mami ponos,Svome tati dika.

POVRATNO-POSVOJNA ZAMJENICA

Kažu da đaci mnogo griješeKad treba da riješeKoja je to zamjenicaŠto OZNAČAVAN DA NEŠTO PRIPADA OSOBI O KOJOJ SE GOVORI.Pa ona zamjenjuje sve posvojne zamjeniceI svima će se ozariti liceKad nešto čuju o njojO POVRATNO-POSVOJNOJ ZAMJENICI - SVOJ Jer će saznati nešto novo.

Ja pišem zadaću MOJU,Ti pišeš zadaću TVOJU?!Tako se ne bi smjelo reći,Pomoći mora netko treći.Naravno, to se znaZamjenica povratno-posvojnaI svatko će pisati zadaću SVOJU.

POKAZNE ZAMJENICE

Stalno POKAZUJU NEŠTO,UPUĆUJU NA NEŠTO,A ponekad vrlo vještoUPUĆUJUKOJEM JE TO LICU BLISKO.Pa zar to nije niskoUvijek na nekog prstom pokazivati,Uvijek nekog prokazivati:OVAJ, TAJ, ONAJ,OVAKAV, TAKAV, ONAKAV,OVOLIK, TOLIK, ONOLIK?

Baš su kukaviceTe POKAZNE ZAMJENICEI mirišu na izdajice.

UPITNE ZAMJENICE

U jednom se razreduUPITNE ZAMJENICEPobunile sve redomI na pločo napisale kredomSljedeća pitanja:TKO je razbio staklo?ŠTO je ormar pomaklo?KOJI su đaci po ploči crtali?KAKAV je ovo ludi ples?KOLIKO ste digli urnebes?

Đaci kô đaci,Vidjeli su u čemu je stvar,Pa da spriječe nered i kvar,Ljutitim su pitalicamaSa smiješkom odgovoriliU koru:VI ZAMJENJUJETE ONU RIJEČKOJA SE OČEKUJE U ODGOVORU.DOLAZITE SAMO U PITANJIMAPa ako vas zanima,Mi vas volimoI samo vas molimoDa puno ne pitate.

ODNOSNE ZAMJENICE

ODNOSNE su ZAMJENICE isteKao i UPITNE,A razlika je u tomeŠto se odnosnePo zadatku svomeODNOSE NA NEKU REČENICU ILI RIJEČI nikad ništa ne pitaju.

A dolaze samo u zavisnim rečenicama.

NEODREĐENE ZAMJENICE

NETKO je u razred upao,Razbio NEŠTO,SVAŠTA slupao,A NITKO ga vidio nije.NIŠTA reći ne smijeČak ni redarJer se opasni neznanac u blizini krije.

Počinitelj nedjela SVIHKrije se izaZAMJENICA NEODREĐENIH,A one ZAMJENJUJUNEŠTO NEODREĐENO,SUVIŠE OPĆENITOILI NEŠTO NIJEČNOI tako to ide vječno:NETKO, NEŠTO, ITKO, IŠTA,SVATKO, SVAŠTA,MA TKO, MA ŠTO…

Puno ih imaKao da su negdje množenePa mogu biti i SLOŽENE.

PRIDJEVI

Ako te zanima, Stari moj,Koje riječi kazujuKAKVO JE ŠTO,ČIJE JE ŠTO,OD ČEGA JE ŠTO,Reći ću ti bez problema,Teško nije, tajne nema,To su PRIDJEVI.Oni POBLIŽE OZNAČUJU IMENICE.Na opisnePosvojneI gradivne se dijele;OPISNI ti vele kako su VRIJEDNE one ruke BIJELE,Pridjevi POSVOJNI odmah će ti rećiJe li ono bio urlik VUČJI ili PSEĆI, Da li IVANOVA glava na jastuku MARIJINOM spava,GRADIVNI će kazat' svakom,Nek je jasno, nek se zna:DRVENA je ono kuća, a lopta je GUMENA.

Još ću ti reći, stari moj:Pridjevi imaju padež rod i broj,A opisni se mogu i komparirati.O čemu se radi, To je druga tema.Potrudi se, sam pronađiI vidjet ćeš, stara kvrgo,Da problema nema.

BROJEVI

KAD KAZUJEMO KOLIKO ČEGA IMA(JEDAN vozi, a DESET SE KLIMA),Onda smoBROJEVI GLAVNI,A naša braćaBROJEVI REDNIToliko su vrijedniDa neumorno pokazujeKOJE JE ŠTO PO REDU (PRVI je sjeo na klupu, a PETI na gredu).

JEDAN, DVA, TRI,Ja znam gdje si tu.PRVI, DRUGI, TREĆI,Na onoj si vreći.

Sad nam lijepo reci, Samo mirno sjedni:Gdje su ovdje glavni,Gdje brojevi redni?

GLAGOLI

KAŽI mi, bako, bakice mila,Krhko JE moje znanje,Da li GLAGOLI stvarno KAZUJURADNJU, ZBIVANJE i stanje.KAZUJU, dušo, KAZUJU, zlato,I radost i ljubav i sreću,Samo ti UČI, jedino moje,Ja ti SMETATI NEĆU.

I OTKRIT ĆEŠ, milo, jedan svijetLjepši od najljepše bajkeI BIT ĆEŠ ponos i dika mojaI sreća svoje majke.

P A D E Ž I

NOMINATIV

Ja sam SUBJEKT,Ja sam DIO PREDIKATA,Ja sam IMENOVANJE,Ptimi to na znanje.

TKO sam kad sam živ,A ŠTO Kad sam neživ.Ako me ne zapamtiš,Ja ti nisam kriv.

GENITIV

GENITIV se zovem i PADEŽ sam DRUGI,Značenja su moja mnoga:PRIPADANJE, ROD i mnogo togaOznačavam ja.

Ako te zbog mene i uhvati trema,Zapitaj se samo:KOGA? ČEGA nema?I tu ću biti ja.

Znam se često družit s prijedlozima,Evo nekih, pokaži ih svima:OD, DO, IZ, BEZ, KOD,Pomoći će ti u nevoljiKô rođeni rod.

DATIV

Ja se zovem DATIV i PADEŽ sam TREĆI,Svi što jezik uče, nek' prime na znanje:Označavam NAMJENU, CILJ i PRIMICANJE,I još nešto ja bih htio reći:

Često sam sâm, ali katkad znamI s prijedlozima biti:K, NASUPROT, UNATOČ, USPRKOS,I više nikom ništa nemam kriti.

Kad me tražiš, pitaj: KOMU, ČEMU pričam ili se primičem,Pa ćeš lakše otkrit' oblik moj:Primičeš se KUĆI, MAMI, BRATU, TATI, DOMU ideš svom,Ja ću tad od sreće morat' zapjevatiJer mi poznaš oblik, jer sam drugar tvoj.

AKUZATIV

ČETVRTI sam PADEŽ je po reduI zovem se AKUZATIV,Vrlo često ja sam PREDMET RADNJEBio predmet neživ ili živ.

Pronaći me nije tako teško, Samo pitaj: KOGA? Ili ŠTO?I ja ću ti se otkrit' drage volje,I još ću ti tiho reći nešto:

Nominativu ponekad sam sličanI genitiv je nekad kao ja,Razlikuj me od njih i but ću ti jasanKao sunce što na nebu sja.

A ja često motrim ĐAKEKako KNJIGE čitaju,Kako mole PROFESOREDa često ne pitaju.

VOKATIV

Ja sam padež DOZIVANJA,OBRAĆANJA nekom licu,Bili zemlji, vjetru suncu,Bilo mami, tati, stricu.

Od pitanja ne zavisim,VOKATIV je naziv moj,Ako hoćeš da me nađeš,Ti povikni samo: OJ!

Uza me je uvijek zarez,Bilo sprijeda, bilo straga,Zarezi su moja pratnjaKao braća brižna, draga.

LOKATIV

LOKATIV se zovem i PADEŽ sam ŠESTI,Označavam MJESTO i još puno toga,Za mene se pita: (o) KOMU? (o) ČEMU?I nikada nisam bez prijedloga.

Prijedloge mi stalno morašImati na umuNa KNJIZI, o ŠKOLI, po SVIJETU, pri KUMUPrema LIŠĆU, u ZELENOM HUMUPa ćemo biti Prijatelji stari,Poznanici dobri,Veseli sanjari.

INSTRUMENTAL

Ja se igram s BRATOM,Držim loptu novu,Ići ću se poigratiČim ponovim na brzinuOnaj zadnji, SEDMI PADEŽ,INSTRUMENTAL što ga zovu.

To je PADEŽ DRUŠTVA (Ja se igram s BRATOM),To je PADEŽ SREDSTVA(Kovač kuje BATOM);I još štošta drugoTaj nam može reći:Pred KUĆOM će sutraTata drva sjeći,SATIMA će poslije togaDlanovi ga bridjet', peći.

Kada društvo označavaPrijedlog S uz njega stoji:A sad S BRATOM idem van,Zdravo da ste mili moji.

I još nešto da ponovimPa sam gotov S TIM:Tražimo ga PITANJIMA(S) KIME ili ČIM?

NEPROMJENLJIVE RIJEČI

PRILOZI

Dječak uči PRILOGEI livadom skače,A DOLJE u bariGuska TUŽNO gače:GDJE su moji guščići?KAMO su se skrili?LIJEPO mi reciteTAKO zdravi bili!

SADA ću ti, gusko, reći,ODMAH će ti klinci doći,Samo MALO da se sjetim,Prilozi će mi pomoći.PRILAŽU SE UZ GLAGOLEKAZUJUĆI OKOLNOSTIPOD KOJIMA SE RADNJA VRŠI…Hej, što TAMO granje krši?

Dječak HITRO spremi knjigu,GLASNO viknu: Iju! ju!Skoči u grm NAGLAVAČKEI izjuri – tetu liju.

Lija jurnu STRELIMICEPrema šumi tražeć' spas,A guščići UPLAŠENOZovu mamu na sav glas.

Guska LJUTO kori mladeI BRIŽNO ih vodi kući,Stari gusak STROGO gleda,SIGURNO će nekog tući.

Sve je LIJEPO završilo;Pomogli su TU prilozi,Ali' je lija s guščićimaJOŠ UVIJEK na ratnoj nozi.

PRIJEDLOZI

Ako hoćeš saznatiKakvi su ODNOSI MEĐU BIĆIMA, STVARIMAI POJAVAMA,Jesu li miševi jači OD mačke,Da li se ZA petice dobivaju značke,Jesu li OD prijedloga lakše tačke,Jesu li djed i baka uvijek živjeli U slozi,Reći će ti PRIJEDLOZI.

Oni se nikad ne mijenjajuI kazujuDa je neštoISPOD,IZNAD,BEZ,SA,OD,DO,KOD,ZA.

Oni mogu stvoriti čudaI kazati da je NA vrbi rodilo grožđe,Da je OD perja lakše gvožđe,KOD odlikaša puno jedinica,Da BEZ krila leti ptica.Mogu ti reći da jeU stolu knjiga,POD stolom briga,IZ stola da viri figa.

I tako, svašta ti mogu reći prijedlozi,Pa i da cipela ne smije biti NA nozi.

VEZNICI

Nismo mi NI okovi NI verige, NI lanci,NI žice, NI kruti stezniciŠto debele trbuhe stežu,Mi smo mali ljupki VEZNICIŠto POVEZUJU RIJEČI i REČENICE, Što ih zajedno vežu.Puno nas ima I svuda nas treba,Nađemo se čak između zemlje I neba.

I, PA, TE, NI, NITI – možeš nas i rastaviti;A, ALI, NEGO, VEĆ, NO – suprotno je od vrha dno;ILI – još se nismo rastavili;SAMO, SAMO ŠTO, JEDINO, JEDINO ŠTO,TEK, TEK ŠTO – složili smo se i isključili nešto;DAKLE, ZATO, STOGA – nešto se može i zaključit' iz ovoga;AKO – pogodit ćeš lako.

UZVICI

JUHAJ, JUHAJ, EHE, HE,JOJ što volim UZVIKE!Rekoše mi da se njimaIzraziti može svimaNeki OSJEĆAJ.

HEJ, drugari, što ste stali,Ja vas evo DOZIVAM. Dozivam vas iz daljineJer ne volim biti sam.

ŠIC, mico, GIC , gico,HIJO, konju lijeni!POTIČEM vas da živnete,Vi ljenivci sneni.

CILINK! CILINK! FIJU! TRES!To je negdje pala čaša!ZVUK se ovdje u PRIRODITako lijepo OPONAŠA.

JUHAJ, JUHAJ, EHE, HE,JOOJ, što volim uzvike!

GLAGOLSKI OBLICI

KONJUGACIJA I DEKLINACIJA

Ako se mijenjanje imenica i zamjenicaPa pridjeva i brojeva

Po padežimaZove DEKLINACIJA,

Ni glagoli nisu izuzetak.I oni se mijenjaju,

Ali po licima,I to se zove KONJUGACIJA.

Ne, nije toZezanje

Ni zafrkancja,Mijenjanje glagola po licima

Zove seSPREZANJE

IliKONJUGACIJA.

INFINITIV

Mogu vam REĆI u povjerenju,Strašno sam ozlojeđenJer ne izričem vrijeme,A nemam ni lice ni brojJer sam GLAGOLSKI OBLIK NEODREĐEN.

AKO SI MI PRIJATELJ,MISLIM DA ĆEŠ MOĆIZAPAMTITI nastavkeJednostavne, lake,To su –TI il' –ĆI

A ja ću ti dobar BITI,Uvijek ću se OTKRITI,Pa ćemo se SLAGATI, Ti ćeš uvijek MOĆIBez problema PROĆIKad te budu za me pitali.

PREZENT

Kiša PADA, vjetar PUŠE, a oblaci PLOVE,Sad dječaci hodnicima jedni druge LOVE.Ljutit redar zajapuren na dječake jako VIČE:Ako PUKNE ono staklo, mene se ne TIČE.

Svi glagoli istaknutiSADAŠNJE su VRIJEME – PREZENT,Priznat će i redar ljutiŠto od bijesa KIPTI, ŽUTI.

Od SVRŠENIH i NESVRŠENIHGLAGOLA se PREZENT TVORI,Uz to PRAVU i NEPRAVU SADAŠNJOST nam vrijedno zbori.

Sadašnjost je prava onaŠto se sada zbiva, radi:Sad seČIJU glasna zvona,Sada seka macu GLADI.

A neprava sadašnjost jeOno što se zbiva davno,Što se zbiva sutra, stalnoI prezentom se izriče:Sutra IDEŠ kući, striče,A već dugo PADA kiša. Meni tata jučer KAŽE:Stric ti KISNE poput miša.

A sadašnjost Bila onaNeprava il' pravaU prezentima svim,NASTAVCI su za jedninu: -EM, -JEM, -AM, -IM.

GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI

GLAGOLSKI sam PRIDJEV RADNII kazujem da li je netko AKTIVAN, da li je radnju VRŠIO,Je li netko na primjer UČIOIli je možda susjedove voćke KRŠIO.

Nisam složen, ja sam glagol prosti,Od INFINITIVNE OSNOVE me tvoreI nastavaka –O (-AO), -LA, -LO,Tako barem mudre knjige zbore.

I još kažu da se uz moju pomoć slažuPluskvamperfekt, perfekt, futur drugi i oba kondicionala,I stvarno je tako, uzimlju me cijelogI prave se važni, a meni ni – hvala.

GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI

Ja sam ti, brate, tužan i nesretanI pun sam nevolje kô vode bunar neiscrpni;Samo kazujem je li netko PASIVAN, da li radnju TRPII prozvaše me GLAGOLSKI PRIDJEV PASIVNI il' TRPNI.

Ako je netko UDAREN ili GURNUT,Zna se, to je pridjev trpni il' pasivni:I što ja tu mogu kad svi moraju trpjetiBili sitni il' kao gora masivni.

Stvoren sam tako da se INFINITIVNOJ OSNOVI,A nekad i PREZENTSKOJ –N, -EN, -JEN ili –T dodaju,I čudo jedno, svi me dobro pamte, sve o meni znaju,Iako sam GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI.

PERFEKT

Ima tamo nekih,Neću reći, klinaca,Što tvrda da prošlo vrijeme nije važno.A ja,PERFEKT,PROŠLO VRIJEME,Molit ću lijepoNe podnosim to lažno klevetanje,To ružno blebetanje.

A molim vas,Kada STE prvi put u školu POŠLI?Kad SU prvi stripovi DOŠLI?Kad JE PROHODAO tata?Kad JE NASTALA salata?Kad JE prve zube DOBILA mama?Kad JE ODEBLJALA salama?

Ma nemojte, molim vas,Da ovaj časNetko u bijegu mora tražiti spas!

JaPerfekt,Prošlo vrijemeKoji se TVORIMOD NENAGLAŠENOG PREZENTA POMOĆNOG GLAGOLA BITII GLAGOLSKOG PRIDJEVA RADNOGNe mogu smislitiOnog napuhanka,Šminkera paradnogKoji JE IZJAVIODa ga JE perfekt GNJAVIO.

JaPerfekt,Prošlo vrijemeOduvijek SAM lagan BIO,Nikad ti se NISAM KRIOKad god SI me POTRAŽIO.

AORIST

DOĐOH, VIDJEH i POBIJEDIH,REČE Cezar slavni,Protivnike sve SAVLADAI POSTADE glavni.

A što REČE Cezar slavni,To AORIST BI,VRIJEME PROŠLO SVRŠENO,Zapamtimo svi.

I ja HTJEDOH Cezar bitiPa u bitku POĐOH;Zapreke su sve svladaneDo saznanja novih DOĐOH:AORIST nam KAZUJERADNJE NETOM SVRŠENE.I nastavke svoje ima(Nije to ni tako loše)-OH-E-E-OSMO-OSTE-OŠEI drugi se nastavciSami rado otkriše-G---SMO-STE-ŠE.Još ih samo treba dati,To se mora znatiINFINITIVNOJ OSNOVI.

Zahvalit ću ja CezaruNa velikoj pomoći,A što REKOH, ti DOREČE,Sve što SLAGAH, ti POREČE.

IMPERFEKT

IMPERFEKT JE PROŠLO NESVRŠENO VRIJEMEKoje ćemo danas rijetko u govoru sresti Kao nekad davno plodonosno sjemeNa modernoj, brzoj i širokoj cesti.

Nekad ovaj glagol omiljen BIJAŠE, Stari pisci za njim rado POSIZAHZU,I nastavci im krasni –AH, -JAH, -IJAHU knjigama drevnim ljupko odzvanjahu.

Od INFINITIVNE il' PREZENTSKE OSNOVE se tvore,Od GLAGOLA NESVRŠENIH što im radnja beskonačno traje,A BIJAHU mnozi, mudre knjige zboreVOLJAHU se mnogo, a danas za njih malo tko i haje.

PLUSKVAMPERFEKT

BIO SAM PROUČIOGramatičke neke knjige,BIO SAM ODLUČIODa se riješim i te brigeI naučim glagole,Kad odjednom nešto bljesnu,U prozor mi jako pleljesnu,Pljus!Pa se kao svjetlostJavi PLUS-Malo zatim –KVAMI na kraju –PEFEKT!I u času nestade.

Uplaših se silno, ludo.Kakvo li je ovo čudo?Tko se ovo sa mnom šali?Nisam više tako mali!Ja u isti časBijegom htjedoh tražit' spas,Kad se začu strašan glas:JA SAM PRETPROŠLO VRIJEME,KAZUJEM RADNJU ŠTO SE DOGAĐAPRIJE NEKE DRUGE PROŠLE RADNJEI nema tako čvrste novogradnjeKoja će te skritiAko ne upamtiš da se TVORIM,Slušaj, za ime svijeta,Tebi zborim, OD PERFEKTA ILI IMPERFEKTAGLAGOLA BITII GLAGOLSKOG PRIDJEVA RADNOG…

Iznenada glas utihnu,Pod prozorom netko kihnu,Nit se javi, nit što reče,Nasmija se i uteče.

Još sam dugo iza togaSav prestravljen sjedio,A BIO SAM SE UPLAŠIO,BIO SAM PROBLIJEDIO.

GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI

Cmizdre, plaču, cendraju i sline,To je PREZENT, svatko će ti rećiI u TREĆEM LICU je MNOŽINE.Dodaj samo nastavak mu –ĆI,I dobit ćeš novi glagol,Novi čisto,Kao da je posut zlatom.KAZAT ĆE ti onu RADNJUŠTO SE ZBIVA U ISTO VRIJEMEKAO I RADNJA KAZANA PREDIKATOM.

CMIZDREĆIPLAČUĆI CENDRAJUĆI

SLINEĆIGlavobolju HINEĆINišta nećeš postići,Kazna će te dostići.

Uči, radi, zabavljaj se, plešiSLUŠAJUĆI roditelje,Đak nikad ne griješi.

GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI

Iz kuće ću ja uteći,Ništa neću zgriješti,Onoj ću se maloj AnjiTobože nasmiještit…

Što to smjera mali Saša,Je li briga naša?Da li Saša griješiŠto se Anji smiješi?Da ne bi bilo misli krive,Uzmimo one INFINITIVEI pronađimo im OSNOVU.Stvorit ćemo riječ novuKad joj damo nastavke-AVŠI ili –VŠIi grijeh postaje bivši.Sad ga nema više,Iz sadašnjosti se brišeI pada u prošlost.

Uh, što su nam dobro došliTi GLAGOLSKI PRILOZI PROŠLIJer oni KAZUJU RADNJUKOJA SE DOGAĐA PRIJE RADNJEKAZANE PREDIKATOM.

Savjetujmo se s tatom,Pa i s bratomI vidjet ćemo Da će nam potvrditi.A nemojmo se odmah srditiI bečiti oči poput soveKad nam još dodaju da se TVORESAMO OD SVRŠENIH GLAGOLA,OD INFINITIVNE OSNOVE.

UDARIVŠI Anju, Pobjegao SašaPa ga klapa naša Traži noću, danju.DOJURIVŠI kući, Saša moli sekuDa pronađe Tanju da zamoli AnjuDa mu oprosti.

FUTUR PRVI

Ja sam BUDUĆE VRIJEMEI KAZUJEM RADNJU KOJA ĆE SE TEK DOGAĐATI,Pa ako me dosad nisi shvatio,Nećemo se puno svađati.

Zovem se FUTUR PRVI.Složen sam od INFINITIVAI PREZENTA GLAGOLA HTJETI:NAUČIT ĆEŠ me i onda ĆEŠ SMJETIRaditi što te volja.S pticama ĆEŠ LETJETI,VOLJET ĆEŠ svoju mamuI baku ĆEŠ SLUŠATII uvijek ĆEŠ, uvijek ZNATIDa je futur prvi vrijeme buduće,Da je u budućnosti sve moguće.

FUTUR DRUGI

Ja sam FUTUR DRUGI,VRIJEME sam PREDBUDUĆEI KAZUJEM RADNJU KOJA ĆE SE DOGODITIPRIJE NEKE DRUGE BUDUĆE RADNJE,A složen sam kao i sve buduće gradnje.

Zovem se i FUTUR EGZAKTNI,Otmjenije zvuči, čemu to kriti,A složen sam od GLAGOLSKOG PRIDJEVA RADNOGI SVRŠENOG PREZENTA POMOĆNOG GLAGOLABITI.

Ako BUDEM SPAVAO, zagledaj se u me,Prouči me dobro, zapamti mi lica,U školu ćeš letjet veselo i sretnoKao mala raspjevana ptica.

IMPERATIV

«NAUČI ovo,PONOVI ono,ISPRAVI SE kô kuka si kriv,MRDNI malo, ta valjda si živ,SKOKNI časkom u trgovinu, KUPI onaj začinPa ću ti pokazati ZAPOVJEDNI NAČINŠto se zove IMPERATIV.

Osim što ZAPOVIJEDA,On još može izricatiPOTICANJE, SAVJET, MOLBU,ZABRANU il' neku ŽELJU.Hajd' POTRČI, NEMOJ stati,Molim te DONESI torbuI IZVADI onu knjigu,OTJERAJ mi tešku briguPa da radim u veselju.»

Tako viče moja sestra,I sprema se za neku čagu,A ja samo slušat' moram,Posl'o bih je k crnom vragu.

«Još ti nešto moram reći:Imperativ jeKao skroman gostU nekim licima prost,Prvog lica jednine nemaA treće lice jednine, i množine, čekaDa se pred njih staviRiječca NEKA.Ne želim da se od tebe skriva,Evo ti jednog imperativa:

1. -2. uči3. neka uči

1. učimo2. učite3. neka učeBolje danas nego juče.

UČI, RADI, IGRAJ, PJEVAJ,Za radosti samo ZNAJ!Ćao, bambino,Sekino srce fino!

KONDICIONAL PRVI ILI SADAŠNJI

Ja kazujem POGODBU,MOGUĆNOST i ŽELJU,Je l' moguće da za me niste znali,Za KONDICIONAL PRVI, za POGODBENI NAČIN,Ne vjerujem u to, iako ste mali!

Od GLAGOLSKOG PRIDJEVA RADNOG se tvorim,LAGAO BIH da istinu ne zborim,I još mu AORIST GLAGOLA BITI dajtePa me imate cijelog, pamtite i znajte.

VOLIO BIH da sam ptica.Da sam oblak, sunce, more,DIJELIO BIH sretna licaCijelom svijetu sretne zore.

VIKNUO BIH svima glasno,Cijelom svijetu svoju želju:U miru je živjet časno!I svi BISMO tad PJEVALIU radosti i veselju.

KONDICIONAL DRUGI ILI PROŠLI

Ima li MOGUĆNOSTIKOJE SU U PROŠLOSTI POSTOJALE,Kako su se zvaleI bi li se daleU neki glagol staviti?

Ima takav glagol,Kao prijatelj je drag,Kao gost dobrodošliI zove se KONDICIONAL PROŠLI.

Ako ti ga je žaoKao psića ostavljenog, gladnog,Kao bicikla rasklimanog, jadnog,Pomogni mu i složi gaJer je složenOD KONDICIONALA PRVOG GLAGOLA BITII GLAGOLSKOG PRIDJEVA RADNOG.

A sad pogledajI bit će ti jasno kao dan:BIO BIH DOŠAO na tvoj rođendan,Ali su mi iznenada gosti došli.U ovoj kitici istaknut jeKONDICIONAL PROŠLI.

GLAGOLSKA IMENICA

Ako uzmeš GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNII dodaš mu nastavak –JE,Dobit ćeš nove riječiKao CRTANJE, PISANJE, PJEVANJE.

I divno se čudo dogodilo:Od dvije riječi, od dvije sitniceKao u priči pojavile seGLAGOLSKE IMENICE.

I ako pogledaš malo bolje,Obnovit ćeš staro znanjeI doći će ti nova inspiracija:Otkrit ćeš da se u njimaJavlja JOTACIJA.

REČENIČNI DIJELOVI ILI SLUŽBA RIJEČI U REČENICI

SUBJEKT

Ja sam ONAJ O KOME SE PRIČA,Ja sam ONAJ KOJI RADNJU VRŠI,Ja sam glava rečenice svake,Moje ime istaknuto strši.

Najčešće sam U PRVOM PADEŽU,GRAMATIČKI SUBJEKT tad me zovi,U NOMINATIVU AKO li NE STOJIMPo LOGICI, po SMISLU me lovi.

Ponekad nas dva i više možeU samo jednoj rečenici biti,A nekada, kad se zgoda pruži,Ja se mogu i potpuno skriti.

I zapamti i zapiši,Ma gdje iš'o ili bioDa je subjekt, subjekt, subjektRečenični glavni dio.

ATRIBUT

ATRIBUT JE RIJEČKOJA POBLIŽE OZNAČAVA IMENICE.Ona će reći KAKVE je boje mamino lice,ČIJE su ono u imeniku petice,KOJE perje najviše vole ptice.On može bitiI pridjevI zamjenicaI brojI cijeli skup riječi.U rečenici zvečiKao vesela zvečkaU skladnom ritmu riječi.On je najčešće u subjektnom skupu,Ali i u predikatnom može činiti svoju grupuŠto se okuplja oko imenice.

Pogledaj sad kako izgledaju atributi:MOJ brat ima MODERNI kaputŽUTII nosi buket RUŽAJEDNOJ STIDLJIVOJ AniPa će zajedno pričati o teti IZ LIKEKod koje su se upoznali lani.

APOZICIJA

U jednom razredu organizirana jeTajna policija

Da otkrije gdje se nalaziAPOZICIJA.

I odmah jeZa časak tili

Na zgužvanoj staroj sviliNapisana

POTJERNICA:TRAŽI SE APOZICIJA, IMENICA ŠTO STOJI UZ DRUGU IMENICU I NAJČEŠĆE

SE SLAŽE S NJOM U RODU, BROJU I PADEŽU.U posljednje vrijeme učinila je mnogo štete po osnovnim školama, izazvala silne nevolje, loše ocjene, srdžbu roditelja i razrednika, prouzrokovala neslogu između đaka i profesora.

Voli se lažno predstavljati da je atribut, subjekt, a rado se skriva u raznim skupovima. Tko je pronađe, neka se javi VI. b razredu. Nagrada je velika

Nepoznato neko lice Ispod čudne potjernice

Stavilo je rečenice: Učenik Zoran i učenica Ana voze bicikl svakoga dana

Mama Marija i susjeda Kata šapuću nešto već dva sata.

Vi, što se igrate policije, Tu vam se kriju apozicije.

PREDIKAT

Ja sam onaj koji kazujeŠTO SUBJEKT RADI,ŠTO SE S NJIME ZBIVAČak i kad se skriva.

Kad sam izrečen glagolom.Onda sam PREDIKAT GLLAGOLSKI:Moj prijatelj PRIČA zagorski.

A kad se sastojim od pomoćnog glagolaI neke imenske riječi,Onda sam IMENSKI PREDIKAT:Veliko udruženje radnika JE SINDIKAT,Predikat JE HRABAR kao smjela ptica,A subjekt JE STRAŠLJIV kao kukavica.

Ja sam glavni dio rečenice,Ja kazujem što subjekt radi,Što se s njime zbivaČak i kad se skriva.

OBJEKT

Bako, bako, pomaži,Nemoj se izvlačiti,ZADAĆU napisat' moram,OBJEKTE označiti.

Kako li ću riješitiTAJ TEŠKI ZADATAKI pronaći OBJEKTGLAGOLSKI DODATAKKad sam danas usred sataNamještao oko vrataMAJI MARAMU.

Zlato moje, sunce moje,Ti već znadeš OBJEKT što je:To je PREDMET RADNJE svake.Sad se drži SVOJE BAKEI PRIMJERE poslušaj:

Unuk piše ZADAĆU,Maca TANJUR liže.Ovdje imaš OBJEKTEDIREKTNE il' BLIŽEZato što su, zlato moje,U četvrtom padežu.

Baka priča PRIČU DJECI.A sada mi lijepo reciJe li DJECI akuzativ?To je dativ, sunce moje,A objekti što ne stojeU četvrtom padežuU OBJEKTE se DALJE broje.

STARU, TROŠNU KUĆU drže vitki stupovi,MOJU DRAGU BAKU ljute jaki zvukovi.Ovdje su ti, milo moje, i OBJEKTNI SKUPOVI.

Bako, bako, ne ljuti se,Nisam dobro shvatio.Zašto sli sam zločest bioI VRIJEME tratio?

PRILOŽNA OZNAKA MJESTA

Ima đaka koji dobivaju napadeKad čuju da će biti rješavanje testa,Ali uvijek postoji i tračak nadeDa će u njemu biti i PRILOŽNA OZNAKA MJESTA.

Čim se ona pojavi, razredom prođe uzdah olakšanjaJer su o njoj svi puni znanjaI znaju da je to DODATAK GLAGOLU, DODATAK PREDIKATUKoji, recimo, može kazadiDa se NA PRVOM KATUSrušio stropI da ONDJE neće biti nastave.

Ona kazuje MJESTOGdje se nešto događa, radi ili zbivaI ona nije krivaAko se, na primjer, U GRADU razbojnik skriva.

Odgovoriti na pitanjaGDJE? KAMO? KUDA? ODAKLE? DOKLE?Za nju je sitnica,Obična trica.

Ona se može kazatiJednom riječi:Kistom se recimo, može mazatiOVDJE, TU, ONDJE, SVUDA, KOJEKUDA,Možeš ići KUĆI, STAZOM, LIVADOM i BRIJEGOM,I skupom riječi:U ŠKOLI, POD KROVOM, NA POLJU, POD SNIJEGOM.

A mjesto se može kazatiI zavisnom MJESNOM rečenicom:GDJE SE PEČE MESO, sladimo se pečenicom.

PRILOŽNA OZNAKA VREMENA

Kažu da su neki dijelovi rečeniceTeški poput bremena,Sigurno je da to nijePRILOŽNA OZNAKA VREMENA.

Ona KAZUJE KADA SE VRŠI GLAGOLSKA RADNJA,DOKAD će, na primjer trajati gradnjaNeke škole,OTKAD se Davor i Vesna voleIli KADA vrapci mrvice mole..

Ona se može izreći jednom riječi,RecimoSATIMA, DANIMA, JUČER, SUTRA Kao i skupom riječi,Na primjer JEDNOGA LIJEPOGA JUTRA.

A vrijeme se može izrećiI zavisnom VREMENSKOM rečenicom:KAD SE POJAVI VESNA, Davoru zaigra obrva desna.ČIM SE POJAVI MACA, miš se u rupu baca.

PRILOŽNA OZNAKA UZROKA

ZBOG ČEGA se i ZAŠTO nešto događa,Zašto tata uvijek čita novine,Zbog čega mama razgledava trgovine,Zbog čega su Sanju prozvali Koka,Zašto je rijeka duboka,Odgovorit će u tren okaPRILOŽNA OZNAKA UZROKA.

To je DODATAK PREDIKATUKOJI UZROK RADNJE KAZUJE,Zbog toga ne moraš moliti tatuDa ti čarape nazuje.

Jednom riječi, se izriče,PRILOGOM UZROKA,Ali se najčešće skupom riječi viče,Na primjer: Ozlijeđen je ZBOG NEZGODNOG SKOKA.

Uzrok mogu kazatiI zavisne rečenice UZROČNE:Kažnjen je JER JE HTIO SMAZATI TUĐE JABUKE SOČNE.

PRILOŽNA OZNAKA NAČINA

Kao što svakom jelu možeš dodatiRaznih začina,Tako i glagolska radnja može imatiPRILČOŽNU OZNAKU NAČINA.

Ona kazuje KAKO SE VRŠI GLAGOLSKA RADNJA,KAZUJE NAČIN, to može pogoditi svatko,A kada se u rečenici nađe,Odgovara na pitanje KAKO.

Ona se izriče jednom riječiI nitko ne može da te spriječiDa kažeš:Draga moja bako, ono sam ti uradio LAKO,A onda sam VESELO pojeo kolače, KRIŠOM ih uzeo od mameJer se STRAŠNO bojim galame.

I skupom riječiNačin se kazuje često:KAO NABUJALO TIJESTO izgledao je susjed IvoKad je POPUT SUHE SPUŽVE popio ono pivo.

Način se izričeI zavisnom NAČINSKOM rečenicom,To je prosto kô salata:Gledao je u mene KAO ŠTO TELE GLEDA U ŠARENA VRATA.

NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE

SASTAVNE REČENICE

Mi smo SASTAVNE REČENICEI uvijek nam je zajedničko nešto.Slažemo se po svemu,Imamo istu temuČestoIli subjekt istiIli predmet radnjeIli vrijemeI mjesto.Mi smo primjer dobre suradnjeI zato među nama nema zareza.U svako vrijeme možeš nas sastavitiVeznicimaI, PA, TE, NI, NITI .

RASTAVNE REČENICE

U jednoj školiNa kraju gradaPretrgli se đaci od rada,A jedan malac kuštrave glavePrisjetio se guslarske slavePa je radi rekreacijeIzvodio neke akrobacijeI sastavio pjesmu u desetercu:

ILI GRMI IL' SE ZEMLJA TRESEIL' NAM PROFE GRDNU KAŠU MIJESE?Niti grmi nit se zemlja treseNiti profe grdnu kašu mijese,Već na satu silni glasi huče RASTAVNE se REČENICE UČE.Sadržaji rečenica dvijuIli više ako ih imade,Neće skupa, zajedno ne smijuIma i da se pamti i da se znade.Đaci su ih lako rastavili, Rastavili sve veznikom ILIPa sad s njima grdne šale rade,Poslovice na narodnu grade:ILI kuj IL' ne mrči gaćaIL' će gaće isprašiti ćaća.

ILI uči IL' ostavi školu IL' ćeš svršit kô ovan u toru.

SUPROTNE REČENICE

Ako je sadržaj jedne rečeniceSUPROTAN sadržaju drugeBile ome kratke ili duge,onda između njih zarez stvavi(JA MU PRIČA, A ON DUBI NA GLAVIpa ćeš dobiti SUPROTNU REČENICU

i još samo jedan savjet maliveznike pamtiNEGO, NO, VEĆ, A, ALI.

ISKLJUČNE REČENICE

SVI SU U KUĆI BILI VESELI, SAMO JE GORAN BIO MRK.Djed je veselo sukao brk,Baki je krišom mignuo,Sa stolice se dignuoI progovorio:«Goranu se preporučujeda se iz veselja ne isključuje.Što u školi nije znao ISKLJUČNE REČENICE,To su sitnice,On će to još danas naučiti.

Kad sam jutros prolazio pokraj škole,Čuo sam kako đaci moleJednog debeljka,Sašu ili ŽeljkaDa im ponovi sve o isključnim rečenicama.A on je bio ljut,Kao limun žutI mrk poput sjeneJer im je ponovio već dvaput:REČENICE NEZAVISNO SLOŽENEU KOJIMA SE IZ SADRŽAJA JEDNE REČENICE,Vi, dosadne stjenice,ISKLJUČUJE NEŠTO,Il' nespretno ili vješto,A TO SADRŽI DRUGA REČENICA,ZOVU SE ISKLJUČNE REČENICE!Pa se poput sjeniceNašešurioU školu požurioI dodao:Ako u vaše tvrde glave može stati nešto,Zapamtite da se povezuju riječimaSAMO, SAMO ŠTO, TEK, TEK ŠTO.I neka bude na umu svimeDa se odvajaju zarezima.Ja sam govorio. Haug!»

ZAKLJUČNE REČENICE

BAKA JE ČESTO GRDILA DJEDA,ZATO JOJ JE KOSA SIJEDA.Prva je rečenica utvrdilaDa je baka djeda grdila,A onda slijedi zaključakIstinit i vrlo jak:DJED SE TAKO LAKO NE DA,STOGA NAM JE BAKA SIJEDA.To je bila,Nek' se zna,REČENICA ZAKLJUČNA.Zašto se baš tako zove,Pitaj nekog svoga.Pomoći će i vezniciDAKLE, ZATO, STOGA

A bili se, promisli,Potrudi se malo,Iz sljedećih primjeraZaključit' što dalo:GORAN JE PREVARIO BAKU,

ZATO NIJE DOBIO ŽVAKU.BAKA OPRAŠTA SVIMA,

DAKLE DOBRO SRCE IMA.

ZAVISNO SLOŽENE REČENICE

SUBJEKTNE REČENICE

Tko rano rani, dvije sreće grabi.Narodna poslovica tako kaže.Ranoranilac dvije sreće grabi.I ova rečenica s prvom se slaže.

Jedna je rečenica složena,A druga proste.Je li to dosta?Ne, dosta nije,Tu se nešto krije,Mada obje istu mudrost kažuMada se obje po subjektu slažu.

U prvom stihu subjekt je izrečenZAVISNOM REČENICOMI nemoj biti zatečenAko te zapitajuTKO sreću grabi.Pa SUBJEKT na to pitanje odgovara!

A sad još jednom usporediI one i ove rečenice dvijeI pronađi što im je isto,A što isto nije:Tko je lakom, neće ići na izlet s bakom.Lakomac neće ići na izlet s bakom.

PREDIKATNE REČENICE

Tata je dobar.Takav mora biti svaki tata.Ako želiš naglasitiOnaj PRIDJEV IZ PREDIKATATi otvori širom vrataI zavikni da te čujuI susjedi s petog kata:Tata je da ne može biti bolji!I tako ti je pomogao tataDa pronađeš zavisnu rečenicuKoja se PREMA GLAVNOJ ODNOSIKAO DIO PREDIKATA.

ATRIBUTNE REČENICE

Ima jedna rečenicaPoput brižne drage mameKoja pazi imeniceIz prethodne rečeniceDa ne budu posve same.

Odnose se uvijek na njihPa ih kude ili hvale,Uvijek nešto za njih kažu (Il' istinu ili lažu)Il' se samo s njima šale.

Evo primjer pa pogledajTe zavisne rečeniceŠto se lijepo oslanjajuNa prethodne imenice:

Vidio sam djevojčicu koja ima plavu kosuI dječaka kuštravoga koji s trave trese rosu,Igrali se na livadi pokraj lijene rijeke mutneI učili smijući se REČENICE ATRIBUTNE.

OBJEKTNE REČENICE

«Goran jede krušku,Maca pere uprljanu njušku,Baka gleda kako tata čisti staru pušku!»

Ovo Maja recitiraNaglas svima,Na stolici se trošnoj klimaI još ponavlja:

«U prva tri stiha objekti se krijui nemoj se, majo, kolebati,pronađi ih jer će ti trebati,pronađi ih.

O trećem stihu posebno razmisliI nemoj da te zbuni, da te u nečemu spriječiŠto tu objekt nije jedna riječNi skup riječi,Što se tu objekti nisu u prostu rečenicu stisli,Jer je tu objektZAVISNA REČENICA.

A danas smo učili na satu:PREMA GLAVNOJ ZAVISNA KAD STOJIKAO OBJEKT PREMA PREDIKATU I OBJEKTNE REČENICE se broji.»

Baka joj uz smiješak šapnu:«Najljepša je biljka lovor»,A Goran se, uvijek glavniIsprsi kô junak slavni:«Upravni se može govorpretvoriti u neupravnitaj je GOVOR NEUPRAVNIREČENICA OBJEKTNA,To i naša baka zna.»

Maja reče da je ovo znalaPa je opet stalaStihove ponavljati:«Goran jede kruškumaca pere uprljanu njušku,baka gleda kako tata čisti staru pušku.»

NAMJERNE REČENICE

Mi mislimo, ovaj, hoćemo da kažemo,Mi vas, naime, nikada ne lažemo;Htjele bismo svima biti prijateljice,Mi smo, ovaj, NAMJERNE REČENICE,Znate,Mi se jako stidimoKad vidimoDa nas ne poznaju.Dođe nam da zaplačemo,Da od žalosti skačemo,Da se sekiram preko mjereKad tako lijepo KAZUJEMO NAMJERES KOJIMA SE VRŠI RADNJA GLAVNE REČENICE,A opet nas ne prepoznaju.Svi su učiliI svi znajuDa kazujemoRADI ČEGA,S KOJOM NAMJEROM SE NEŠTO RADIU GLAVNOJ REČENICI.Evo, na primjer, u vodenici:Došao u vodenicu ćoso da samelje proso,Došlo tamo i dijete da mu posao ometePa su sjeli kraj prašne steleže da jedan drugom do besvijesti laže,A mlinar se u kutu skriva da uživa;Sakrio se iza vreća raži da uživa u njihovoj laži.

S kojom su namjerom oni došli do vodenice,To lijepo kazujemo mi – namjerne rečenice.Još smo se posebno istakleDa nikome ne bismo izmakle.

DOPUSNE REČENICE

Ponekad te mama ne pusti u kinoJer postoji nešto što sprečava tvoje želje,A ti ipak odeš i provedeš se finoI nitko ti ne kvari veselje.

Da vidimo malo i to divno čudoŠto zapreke stvara, al' dopušta radnju:Premda su nam zabranili, plesali smo ludo;Iako su sprečavali, svršili smo gradnju.

Pogledaš li glavnu rečenicu malo bolje,Vidjet ćeš da se njena radnja dopušta,Premda je zavisna sprečava, a onda preko voljeIstu radnju dopušta, mora da popušta.

POGODBENE REČENICE

Nagovara dječak tatuPred izlogom trgovine:«Kupiš li mi onu loptu, donosit ću ti novine.»

A tata se samo smješkaPa govori svome đaku:«Kupit ću ti i bicikl, ako budeš sluš'o baku.»

A onda se tata sjeti:«Ona mala što ima pletenicejučer mi reče da nisi zbaoPOGODBENE REČENICE.A jesi li znao da smo sadaDok smo se ovdje pogađaliPogodbene rečenice izvikivali,A neki misle da smo se svađali.

Zapamti dobro da ZAVISNA REČENICAUVIJEK NEKI UVJET POSTAVLJAI pod tim se uvjetom vrši glavna radnja.A gdje se uvjet postavlja,Tu se pogodba javlja.»

POSLJEDIČNE REČENICE

Može li se posljedica skupom riječi izrećiIli se samo zavisnom rečenicom kaže?Promotrimo primjere i neće nam izbjećiNi rečenice ni skupovi što se ovdje traže.

Tako je posadio breze da su se sve sasušile.U glavnoj rečenici je rečeno da je netko posadio breze,Ali je posao uradio slabo, traljavo i bez vezeI posljedica je u zavisnoj rečenici – breze su jadno završile.

Rastužile se male breze do suza, do tuge,Rastužile se do ganuća, do plačnoga lica.Posljedice ovdje nisu rečenice duge,SKUPOM RIJEČI kazana je svaka posljedica.

Kad ove rečenice učiš, pamti priloge TOLIKO i TAKO,A oni se nalaze u glavnim rečenicama:TOLIKO je učio posljedice da ih je zapamtio lako;TAKO je lijepo pjevala da se dopala i pticama.

AUGMENTATIVIDEMINUTIVI

HOMONIMISINONIMI

ŽARGONIZMI

UVEĆANA PJESMA

Vodena ZMIJURINAUhvatila ŽABURINU zaGLAVURINU,Ali je naišao LJUDESKARADohvatioRUČERDOM KAMENČINUI bacio ga u BARETINUDa uplaši ZMIJETINU,A onda je podigao NOŽURDUDa stane ZMIJURDI na GLAVURDU.ŽABETINA je skočila u BARETINU,ZMIJURINA je pobjegla u TRAVURINU,LJUDESKARA zapalio LULETINU,Izišao iz BARETINE na CESTURINU,Zapjevao PJESMURINUI otišao u ŠKOLURINUNa roditeljski SASTANČURINUSvome sinčiću.

_________________AUGMENTATIVI – uvećanice; imenice koje označavaju nešto veliko, povećano ili pojačano u odnosu na druge stvari ili bića.

Augmentativi obično označuju i nešto ružno, neskladno, porugljivo pa su ujedno i PEJORATIVI ili POGRDNICE

UMANJENA PJESMA

Pod OBRVICAMAOKICE,NOSIĆ i rumeneUSNIČICEPa sitno bucmasto LIŠCE,Sve to ispod vuneneKAPICE.A onda RUČICEI majušni debeljucni PRSTIĆIČupkaju RESIČICE na DEKICII hvataju ZVEČKICU.Sitne, sitne NOŽICEU ČARAPICAMA i CIPELICAMALupkaju po KOLICIMAŠto stoje na LIVADICI u TRAVICIPunoj CVJETIĆA, LEPTIRIĆA I PTIČICA. HAPPY END!

_______________DEMINUTIVI – umanjenice; imenice koje označavaju nešto maleno, manje od običnog bića ili predmeta iste vrste.

Deminutivi često znače i nešto drago i milo pa su ujedno i imenice odmila ili HIPOKORISTICI

BLAGO

Blago su konji, krave, koze i ovce,Blago – to je kad na hrpi vidiš novce.

Blago je biser pronađen u moru,Blago se skriva na kraljevskom dvoru.

Blago je toplo majčino krilo,Blago je ono što se u pričama zbilo.

Blago su riječi u rječniku nekom,Blago je šaputanje na jastuku mekom.

Nekom je blago malo više jela,Nekom je blago košulja bijela

Nekom su blago traperice skupe,A jednom klincu iz treće klupeNajveće je blago pisamce u džepuŠto skriva tajnu slatku i lijepu.

________________HOMONIMI – riječi istog oblika, a različitog značenja

LAKOMI HALAPLJIVAC

Jednom je neki UČENIK, neki ĐAKPrilično SNAŽAN i dosta JAKPRIČAO, zapravo ZBORIO, GOVORIODa je na svoje oči UGLEDAO, VIDIO, SPAZIOKako je neki dječakPojeo kilogram PARADAJZA, hrpu neoprane RAJČICEI dogodilo se, mila majčiceOnoŠto se uvijek događa klincimaKoji se vole PREJESTI, da ne kažem PREŽDERATI.Od muke je odmahU KREVET legao, u POSTELJI se zgrčio i stegaoI počeo VIKATI, stao URLATI i KRIČATISve dok mama nje dovelaDOKTORA jednog, starog LIJEČNIKA vrijednog,Stručnjaka za HALAPLJIVE klince, klince LAKOMEI jasno je svakomeDa je stvar sređena.A poslije se čuloKako mama lakomog sinaGRDI, PSUJE i KARAZašto je pred svijetom sramoti,Zašto joj neprilike stvara.

_________________SINONIMI – riječi različita oblika a istog ili sličnog tnačenja

FRAJERSKA PJESMA

Bok, stari, kak si kaj!Imaš pljugu za frenda?Gde si te papke skopal, e?A šulju? Ti bokca!Kaj su ti fosili giljali v Digičiju?

Si mutav, e?Kaj senilci nisu znaliDa ti je bulju zrihtal mali,Kak se vabi… no?Frankeštajnov doktor, ej?

Čuj, stari,Nemoj se praviti frajer,Spikamo, ne!

A sečaš se kak sam ja,Ti bokca,Popušil kuljaka, ej?Stara ti meni spikaTam neke fore Zanzibar, Afrika…Kužiš?A ja,Ti klinca,Razme se,Špilam hlebinca, e!A nju čopi šiza, Kužiš?I bum, tras!Tak sam ti ja spušil,Kužiš, ne?

Ajd, bok,Furam doma, e!Vidimo se na košarici!

____________________ŽARGONIZMI (žargon, sleng, argo, frajerski govor) – riječi iz govora pojedinih skupina ljudi koje samo oni razumiju, riječi iz svakidašnjeg govora ali s prenesenim značenjem, npr. papci – cipele, hlebinac – naivac, starci – roditelji…Poznatiji su npr. lopovski žargon, vojnički žargon, činovnički žargon… Posebno je zanimljiv đački žargon: kulja, top, kec, kolac, kljuka, kuljager – jedinica…