SADRŽAJ:

1. UVOD……………………………………………………2

2. INVENTAR GROBA……………………………………3

2.1. OGRLICA……………………………………...3

2.2. PUCETA……………………………………….3

2.3. PRSTEN………………………………………..3

2.4. NAUŠNICE…………………………………….3

2.5. NOVAC………………………………………...4

3. O GROZDOLIKIM NAUŠNICAMA …………………...5

4. DATACIJA GROBA……………………………………..7

5. NOVAC U FUNKCIJI OBOLA………………………….9

6. ZAKLJUČAK……………………………………………10

7. SLIKE……………………………………………………11

8. LITERATURA…………………………………………..13

1

1. UVOD

U Trilju je, 17.04.1921. godine, pokraj župne crkve sv. Mihovila nađen grob koji je

sadržavao mandibulu mlađe osobe i zlatne ispremiješane predmete. Prvi ga je objavio i opisao

Lj. Karaman. U grobu se nalazila ogrlica od 24 zrna, dva puceta, prsten, tri para grozdolikih

naušnica i zlatni novac Konstantina V Kopronima (Slika 1). Svi su predmeti bili napravljeni

od čistog zlata i ukupne težine 53 grama (Karaman 1986, 245).Očito se radilo o vrlo bogatom

grobu koji je prema pronađenim predmetima atribuiran ženskoj osobi. Važnost ovog nalaza

leži u njegovoj prpadnosti najstarijem starohrvatskom horizontu na prostoru Dalmacije što

pitanje datacije ovog nalaza čini izuzetno bitnim s obzirom na njegovu direktnu povezanost s

pitanjem doseljavanja i kristijanizacije Hrvata. Osim toga, činjenica da se radi o bogatom

grobu, punom zlatnih nalaza čija izrada pokazuje visoku majstorsku vještinu nameće pitanje

mjesta izrade pronađenih predmeta te pitane importa, odnosno smjerova trgovačih puteva i

utjecaja u dotičnom razdoblju. Izuzetno bitan nalaz u grobu je gorenavedeni zlatnik

Konstantina V Kopronima i njegovog sina Lava IV koji osim datacijske vrijednosti ima i

svoju funkcionalnu vrijednost. Naime, na temelju analogije s grobovima na Crkvini u

Biskupiji kod Knina smatra se da je i ovaj zlatnik bio u funkciji obola (Werner 1978, 229).

2

2. INVENTAR GROBA

2.1. OGRLICA

Ogrlica je sastavljena od 4 glatka i 20 ukrašenih bikoničnih zrna izrađenih u tehnici

tiještenja ukrašenih filigranskom žicom motivima u obliku lire ili spone. Kalote zrna su po

sredini optočena granuliranom niti, isto kao i otvori za nizanje (Karaman 1986, 245). Iako je

ovakav tip ogrlice rijedak, paralele mu se mogu naći u ogrlici iz Višića, datiranoj u 9. stoljeće

i u dva zrna na ogrlici od perli od staklene paste sa nekropole Kašić-Maklinovo brdo,

datiranoj u drugu polovinu 8. stoljeća. U nekropoli u Grborezima također je nađena ogrlica od

staklene paste s 8 srebrnih bikončnih zrna i s parom srebrnih grozdolikih naušnica. Izvan

područja Hrvatske ogrlice s pozlaćenim zrnima javljaju se u grobovima Moravske u vrijeme

velikomoravske faze, što će biti važno za interpretaciju triljskog nalaza od strane P. Korošec

(Korošec 1995, 88).

2.2. PUCETA

Nađena su dva puceta ukrašena gustom granulacijom u tehnici tiještenja (Karaman

1986, 246). P.Korošec navodi da se takva puceta javljaju samo u nalazima velikomoravske

faze moravske kulture, gdje se datira u drugu polovinu 9. i početak 10. stoljeća te da se izvan

njezinog matičnog područja javljaju s prilozima te kulture (Korošec 1995, 88).

2.3. PRSTEN

Prsten je izrađen u tehnici tiještenja, filigrana i granulacije s ukovanim staklenim

plavim/ljubičastim zrnom (Karaman 1986, 246). Direktnu paralelu mu nalazimo u grobu 71 u

Zalavaru, a bio je čest ženski i muški nakit u Moravskoj (Korošec 1995, 90).

2.4. NAUŠNICE

Nađena su tri para zlatnih bizantskih naušnica grozdolikog tipa koje pripadaju dvama

različitim tipovima. Manji par ima glatki, okrugao presjek karičice napravljen iz tanje žice i s

ravnim krajevima. Na donjem je dijelu manji grozd sastavljen od dva veća i jednog manjeg

zrnatog kolutića s većim zrnom na vrhu. Jednako granuliran kolutić javlja se na sredini obiju

strana karičice. To je tip izrađen u granuliranoj tehnici u zlatu (a češće se nalaze oni izrađeni

od srebra) koji se najčešće javlja u nekropolama Dalmacije i Primorja kao i isti lijevani tip

grozdolike naušnice i tip naušnice s ušicom i kukicom. Ovaj se tip općenito smatra

3

bizantskim importom izrađenim u jadranskim priobalnim gradovima u drugoj polovini 8.

stoljeća (Korošec 1995, 90).

Druga dva para naušnica pripadaju drugom tipu koji ima jednaki privjesak kao i prvi

tip, ali ima granulirane vijenčiće sa svake strane. Osim toga ima tri četvrtine karičice

obavijene tordiranim filigranskim žicama. (Korošec 1995, 90-91).

Direktna paralela se nalazi u grobu 71. u Zalavaru, gdje se, s obzirom na ostale

priloge, datira u drugu polovinu 9. stoljeća. Ostale paralele s ovim tipom nalaze se u

velikomoravskoj kulturi te se smatraju karakteristikom te kulture (obavijanje filigranskom

žicom donje polovine ili tričetvrtine karičice). Javljaju se u grobovima Moravske i Slovačke

iz prve polovine 9. stoljeća. Tamošnji arheolozi smatraju da su proizvedene u domaćim

radionicama u okolici St. Mesta (Korošec 1995, 91).

2.5. NOVAC

Radi se o zlatnom solidu bizantskog cara Konstantina V Kopronima (760.-775.),

iskovanom u sirakuškim kovnicama. Na aversu se nalazi lik njegova oca Lava III, a na

reversu lik Konstantina i njegovog sina Lava IV (Karaman 1986, 246). Taj se zlatnik često

javlja na dalmatinskom poručju kao obol u ustima pokojnika. Najznačajnija paralela je šest

konjničkih grobova iz Biskupje u kojima su takđer nađeni zlatnici Konstantina IV Kopronima

u funkciji obola (Werner 1978, 237).

4

3. O GROZDOLIKIM NAUŠNICAMA

Grozdolike naušnice su bile dio nošnje ranostarohrvatskih gospođa višeg društvenog

sloja te su kao takve poznate sa mnogih lokaliteta ranog starohrvatskog horizonta.

Sa područja ranosrednjovijekovne Hrvatske poznato je sveukupno 25 grozdolikih

naušnica sa 8 lokaliteta (Biskupija-Crkvina, Ivoševci, Ždrijac, Trilj, Kašić-Maklinovo brdo,

Grborezi kraj Livna, Dudbravice i Skradin) koje su napravljene od plemenitih kovina (od

zlata, srebra ili pozlaćenog srebra). Sve one pripadaju horizontu grobova s poganskim

značajkama pokapanja te su i karakteristične za taj horizont (Petrinec 2005, 26) (Slika 2).

Mogu biti izrađene u različitim tehnikama: tehnikom granulacije i filigrana ( Trilj) ili lijevane

(Ždrijac, Biskupija). Općenito se primjerci izvedeni tehnikom granulacije i filigrana tumače

kao bizantski import, proizvedeni u bizantskim radionicama (Belošević 1983, 51), dok se

lijevani primerci smatraju mlađima od prethodno spomenutih i smatraju se proizvodima

lokalnih radionica (Petrinec 2005, 30). Takve su npr.i brončane lijevane grozdolike naušnice

iz Konjskog, Putalja i Glavica, dakle sa užeg geografskog prostora splitskog zaleđa gdje one

predstavljaju kraj tradicije nošenja takvih naušnica (Slika 4). One se nalaze u grobovima

kristijaniziranih pokojnika te se, prema tome, i datiraju oko polovine tj. u drugu trećinu 9.

stoljeća (Petrinec 2005, 30).

Grozdolike naušnice se javljaju kod svih slavenskih naroda u periodu od 8. do 11. stoljeća

(Belošević 1983, 41). Karakteristične su za poganski horizont grobova te se gube kada

kristijanizacijom nestaju običaji prilaganja. Radi se o tipičnom ženskom luksuznom komadu

nakita koji svedoči o visokom društvenom pložaju osobe koja ga s njim pokopana. Na

području ranosrednjovjekovne Hrvatske one su kronološki determinirane nalazima zlatnog

solida Konstantina V Kopronima i srebrnog denara Lotara I što u apsolutno kronološkom

smislu označava vrijeme od zadnjih desetljeća 8. do sredine 9. stoljeća (Petrinec 2005, 27).

Sa sustavno istraženih nekropola potječu grozdolike naušnice iz grobova 62 i 326 iz

Ždrijca. u grobu 62 nalazili su se žena i dijete (Slika 3). Ženi je u usta bio stavljen obol i u

grobu je bila kultno razbijena posuda te dva para grozdolikih naušnica što grobu daje

poganski karakter. Prema obolu- novcu Lotara ( 840.- 855.) J. Belošević datira grob u sredinu

9. stoljeća. Par grozdolikih naušnica iz groba 326 datiran je u početak 9. stoljeća 8Belošević

1983, 42-43).

S nekropole Maklinovo brdo-Kašić koja se datira od 8. do sredine 9. stoljeća

grozdolike naušnice su bile nađene u grobovima 21 (zajedno sa razbijenom posudom) i 53

(Belošević 1983, 46).

5

Ostali nalazi grozdolikih naušnica poganskog horizonta nemaju pobliže oznake

nalaza pa prema tome nisu ni jednake arheološki dokumentarne vrijednosti (Ivoševci,

Biskupija) (Belošević 1983, 47).

Iz panonskog dijela Hrvatske poznata je grozdolika naušnica iz Požeškog Brestovca

datirana na prijelaz 8. u 9. stoljeće (zbog ranokarolinškog jezičca sa završetkom u obliku

puceta) koja je nađena zajedno sa pojasnim okovima i jezičcima tipa Blatnica (Petrinec 2005,

29) (Slika 2).

Pandan ženskom grobu iz Trilja (odnosno vremenskom horizontu u kojem su žene

nosile upravo grozdolike naušnice) su muški grobovi s bogatim karolinškim importima,

prvenstveno 6 grobova iz Biskupije kod Knina. To pokazuje činjenica da je upravo u

Biskupiji nađena u grobu pozlaćena srebrna naušnica grozdolikog tipa zajedno sa zlatnikom

Konstantina V Kopronima (Petrinec 2005, 28). Tako se kao donja granica za dataciju triljskog

nalaza nameće treća četvrtina 8. stoljeća.

Osim toga, u Dubravicama kraj Skradina dendrokronološka analiza drvene oplate

grobne rake ukazuje na drugu polovinu 8. stoljeća, a pokraj toga groba nađena je u grobu

grozdolika naušnica, dok je grob u neposrednoj blizini sadržavao upravo zlatnik Konstantina

V Kopronima (Petrinec 2005, 28).

Izvan granica današnje Hrvatske grozdolike naušnice nalazimo rasprostranjene u

cijeloj Karpatskoj kotlini: na području Mađarske, Rumunjske,osobito u južnoj Vlaškoj,

Bugarske, Srbije i Makedonije i osobito Moravske. One se u moravskoj datiraju u drugu

polovinu 9. i prvu polovinu 10. stoljeća, a zbog njihove brojnosti češka je arheologinja B.

Dostal zauzimala stav da je upravo Moravska centar širenja tog tipa naušnica za vrijeme

najvećeg procvata Velikomoravske države (za vrijeme knezova Rastislava i Svatopluka) te da

su južniji nalazi tih naušnica, dakle i triljski, došle na to poručje kao trgovačka roba iz

Moravske (Petrinec 2005, 28).

Sličnu je tezu iznjela i P. Korošec koja je datciju triljskog nalaza pomakla nakon 850.

godine, a samu je pokojnicu okarakterizirala kao velikomoravsku dostojanstvenicu iz okolice

Veligrada koja se igrom slučaja zatekla na triljskom području pa je tu i umrla i bila zakopana

(Korošec 1995,93). Da se zaista radi o osobi moravskog podrijetla autorica je pokušala

dokazati upravo na temelju paralela s prstenom, pucetima i tipom naušnica kojima je tri

četvrtine karičice opleteno filigranom za koje tvrdi da je to značajka ukrašavanja naušnica

samo u moravskoj kulturi (Korošec 1995, 91).

M. Petrinec to opovrgava napominjujući da su takve naušnice pojedjednako rijetke i u

Moravskoj, Hrvatkoj i u kneževini Pribine i Kocelja (nađene su samo u Zalavaru) (Petrinec

6

2005, 29). Osim M. Petrinec tu je tezu opovrgnuo i Z. Vinski u recenziji članka P. Korošec

iznoseći činjenicu da je temelj i moravskog i hrvatskog zlatarskog stvaralaštva bizantsko

zlatarstvo čiji su proizvodi preko bizantskih emporija bili rasprostranjeni po čitavom

Sredozemlju te da je triljski nalaz najvjerojatnije sredozemnog radioničkog podrijetla s

bizantske Sicilije. Dakle, radi se o origionalno bizantskom tipu nakita koji je bio importiran

na područja slavenskih kneževina, a s vremenom i modificiran. Tako tehniku granulacije i

filigrana zamijenjuje lijevanje, kakvoća materijala izrade (zlato i srebro se zamjenjuje

broncom) se s vremenom pogoršava. Općenito, zanatska vještina izrade s vremenom

degradira (Vinski 1995, 97-98).

7

4. DATACIJA GROBA

Triljski se nalaz smatra najstarijim novcem datiranim nalazom iz starohrvatskog ranog

horizonta na području Dalmacije i Istre.

U znanstvenoj literaturi bilo je dosta prijepora glede datiranja tih grobova novcem.

Kada je Lj. Karaman objavio triljski nalaz, datirao ga je na temelju zlatnog solida u drugu

polovinu 8. stoljeća, odnosno u vrijeme merovinške i barbarske umjetnosti. Kod njega zlatnik

ima datacijsku vrijednost kao terminus ante quem non (Karaman 1986, 247). S takvom se

datacijom složio i Z. Vinski kada je datirao konjaničke grobove iz Biskupije kod Knina.

Takvu je dataciju prihvatila U. Gisler koja je na temelju spomenutog zlatnika jezičce sa

zoomorfnim završetkom datirala u zadnju trećinu 8. stoljeća te je čitav horizont srodnih

nalaza nazvala Biskupija- Crkvina (Petrinec 2005, 27). Isto je tako i J. Belošević datirao

triljski nalaz u drugu polovinu 8. stoljeća (Belošević 1983, 48).

No, J. Werner je iznio mišljenje da zlatnici u biskupijskim grobovima imaju

datacijsku vrijednost isključivo kao grubi terminus post quem jer je pretpostavio da se radi o

tezauriranom novcu u vlasništvu kneževske obitelji, koji se tijekom 9. stoljeća pojavljuje u

isključivo plemićkim grobovima kao obol (Werner 1978, 237). Isto zaključuje i V. Delonga,

također na temelju kneževskog groba muškarca iz antičkog sarkofaga iz sv. Marije u Crkvini

iz Biskupije kod Knina. U njemu se pojavljuje Kopronimov zlatnik kao obol, ali su kićene

importirane ostruge iz tog groba datirane na temelju opće kronologije za Dalmatinsku

Hrvatsku nakon 850. godine (Korošec 1995, 92).

Danas je tako prihvaćen stav da je novac pomoćno sredstvo za kronološko određenje

biskupijskih grobova te da se grobovi moraju prvenstveno datirani na osnovu ostalog

arheološkog materijala.

S obzirom na sve gorenavedene činjenice može se zaključiti da je donja kronološka

granica triljskog nalaza treća četvrtina 8. stoljeća, dok se gornja ne može pouzdano odrediti.

Ipak, na temelju proučavanja tehnike izrade zlatnog nakita iz groba, prvenstveno grozdolikih

naušnica, vjerojatno je da se triljski nalaz ne bi mogao datirati puno poslije početka 9.

stoljeća.

8

5. NOVAC U FUNKCIJI OBOLA

Novac, odnosno zlatnici i srebnjaci pronađeni u grobovima u arheološkoj se

znanstvenoj literaturi tumače na dva različita načina, ovisno o vremenu iz kojeg grob potječe i

na temelju ostalih nalaza u dotičnom grobu. U funkciji obola označavaju poganski karakter

konkretnog groba. Potvrda ove teze može se vidjeti na primjeru groba 62 iz Ždrijca u Ninu

koji je očito poganskog karaktera jer se u njemu, uz novac Lotara I iz sredine 9. stoljeća,

nalazila i kultno razbijena keramička posuda (Belošević 1983, 43). Tako, iako se dotični grob,

prema pronađenom srebrnjaku, najranije može datirati u sredinu 9. stoljeća na temelju

konteksta nalaza u tom grobu kao i konteksta ostalih grobova u Ždrijcu, sigurno je da se radi o

novcu koji isključivo ima funkciju obola. Prikaz križa na srebrnjaku, u ovom slučaju, ne

govori o eventualnoj kršćanskoj vjeri pokojnice.

S druge strane, J. Werner ističe kako se pod utjecajem kristijaniziranog karolinškog

zapada u 9. stoljeću mijenja funkcija novca u grobovima. Sada prikazi križa na bizantskim

zlatnicima označuju da se radi o kristijaniziranoj osobi pokopanoj u takvom grobu (Werner

1978, 229).

E. Kolnikova tvrdi da se kod Slavena obol pojavljuje nakon kristijanizacije u 9. stoljeću usljed

političkih i kulturnih veza sa zapadom,odnosno s Francima (Werner 1978, 230). To dovodi do

zaključka da kod Slavena novac u grobovima uvijek označava kristijaniziranu osobu i time

isključuje poganski karakter groba, što u slučaju groba 62 iz Ždrijca ne bi bio slučaj.

U pogledu triljskog nalaza pitanje funkcije zlatnika Konstantina V Kopronima ostaje

otvorenim. Za to postoji više razloga: sam grob je vjarojatno bio premješten (s obzirom da je

od kosti nađena samo mandibula, a i predmeti su bili ispremješani) tako da se ne može

govoriti o izvornom kontekstu nalaza ( Karaman, 1986, 245). Osim toga, prema Wernerovom

mišljenju, Konstantinov zlatnik vjerojatno potječe iz blaga iz kojeg su plemićke obitelji na

ovom prostoru kroz dulji period prilagale pojedine zlatnike u grobove (Werner 1978, 227),

tako da se ne može sa sigurnošću tvrditi kada je točno stavljen u grob hrvatske odličnice.

Nadalje, znanost datira triljski nalaz u vrijeme kada se općenito datiraju počeci kristijanizacije

Hrvata, a to je pitanje o kojem do danas nema potpunog suglasja arheologa.

9

6. ZAKLJUČAK

Iako glede triljskog nalaza puno pitanja ostaje otvorenim, činjenice jesu da se radi o

iznimno vrijednom dijelu starohrvatske baštine. Triljski nam nalaz govori o vezama koje su

postojale s Bizantom (prevladava stav da je sav nakit bizantski import iz južne Italije, ai

Kopronimov zlatnik je iskovan iu sirakuškoj kovnici). Također nam daje izuzetno vrijedne

podatke o počecima kristijanizacije Hrvata, a s obzirom da se radi o grobu hrvatske odličnice i

pripadnice visokog droštvenog sloja, govori nam i o društvenoj slici toga doba na ovim

prostorima i bogatstvu pripadnika starohrvatskog plemstva.

10

7. SLIKE

Slika 1: Nalaz iz Trilja (Belošević 1983, 55)

Slika 2: grozdolike naušnice: 1-4: Biskupija kraj Knina, 5: Ivoševci, 6-7: Grborezi kraj

Livna, 8: Brestovac kraj Slavonske Požege (Belošević 1983, 51)

11

Slika3: grozdolike naušnice i srebrni novac Lotara I iz groba 62 iz Ždrijca u Ninu

(Belošević, 1983, 54)

Slika 4: grozdolike nušnice iz Livada u Konjskom polju (Petrinec 2005, 50-52)

12

8. LITERATURA

Belošević 1983

J. Belošević: Bizantske naušnice grozdolikog tipa iz starohrvatskih nekropola ranog horizonta

na području Dalmacije, RFFZd 23 (10)/1983.-84.

Karaman 1986

Lj. Karaman: Zlatni nalaz na Trilju nedaleko od Sinja, Odabrana djela, Split 1986.

Korošec 1995

P. Korošec: Kronološka i kulturna ocjena triljskog nalaza, Starpros 21/1991., Split 1995.-96.

Petrinec 2005

M. Petrinec: Ranosrednjovjekovno groblje na položaju Livade u Konjskom polju, Starpros

32/2005.

Vinski 1995

Z. Vinski: Recenzija članka P. Korošec, Starpros 21/1991., Split 1995.-96.

Werner 1978

J. Wernwr: Zur Zeitstellung der altkroatischen Grabfunde von Biskupija-Crkvina

(Marienkirche), Schild von Steier 15-16/1978.-79.

13