Grobniscina-tragovi, znakovi i smjerokazi 2010

GROBNIŠĆINA: tragovi, znakovi i smjerokazi

Čavle, 6. studenoga 2010.

2

Grobnišćina: tragovi, znakovi i smjerokazi

Vrijeme izlaganja ograničeno na 20 minuta

3

Znanstveni skup

GROBNIŠĆINA: TRAGOVI, ZNAKOVI I SMJEROKAZI

Skup se održava u Knjižnici Čavle 6. studenoga 2010. u 10 sati


4



5

P R O G R A M ZNANSTVENOG SKUPAKATEDRE ČAKAVSKOGA SABORA GROBNIŠĆINE

GROBNIŠĆINA: TRAGOVI, ZNAKOVI I SMJEROKAZI

Početak rada u 10 sati

Otvorenje skupa: – predsjednik Katedre Čakavskoga sabora Grobnišćine Stanislav Lukanić – načelnik Općine Čavle Željko Lambaša

Voditeljica skupa: – dr. sc. Iva Lukežić

Izlaganja:1. Akademik Petar Strčić: Akademik Lujo Margetićkao historiograf Grobnišćine (1920.-2010.)2. Prof. dr. sc. Željko Bartulović: Problematika i kriteriji

razgraničenja Kraljevine SHS i Italije u Rapalskom ugovoru 1920. godine.

3. Stanislav Gilić, prof.: Katastarska općina Podrvanj (administrativna Općina Čavle)

4. Mirjana Crnić, prof. i Ivana Nežić, prof.: Romanizmi u semantičkoj sferi odjeće i obuće u Grobničkom govoru 20. stoljeća

5. Marin Relja: Grobnički i Koljnofski govor

RASPRAVA I.6. Maja Polić, prof.: Grobnička braća Linić - Trsatski velikani 7. Sara Vukušić, prof.: Kako je izgradnja Karolinske i Lujzinske

ceste utjecala na razvoj pošte i svakodnevicu Grobišćinera8. mr. sc. Marko Randić: Biljni svijet doline Rječine s posebnim

osvrtom na botaničke skupine papratnjača i golosjemenjača9. mr. sc. Krešimir Galin: Izuzetne kulturne i povijesne značajke

Grobnišćine

RASPRAVA II.

6


6Vrijeme izlaganja ograničeno na 20 minuta

77


Ak. Petar Strčić

AKADEMIK LUJO MARGETIĆKAO HISTORIOGRAF GROBNIŠĆINE (1920.-2010.)

Stjecajem nepovoljnih povijesnih okolnosti, sve do poslije II. svj. rata postojale su samo talijanska i mađarska historiografija o Istri, nekadašnjoj Rijeci i Kvarnerskim otocima, ali ne i hrvatska. Time je nanesena šteta i njihovu zaleđu, pa tako i Grobnišćini. Taj nedostatak u velikoj je mjeri nadoknadio Lujo Margetić, po ocu i pretcima Grobničan, iako rođen 18. listopada 1920. u Hrvatskome Zagorju, u Donjoj Stubici. Preminuo je 17. svibnja 2010. u Rijeci. Diplomirao je i doktorirao na Pravnome fakultetu u Zagrebu. No, oduvijek je usko vezan uz zavičaj tako da je sudionik njegova NOR-a, a od 1947. stalno je zaposlen u Rijeci, te je u mir otišao kao redoviti profesor i znanstveni savjetnik Pravnoga fakulteta u Rijeci. I dalje je ostao aktivan historiograf. Rezultate istraživanja tiskao je u nizu knjiga, rasprava i članaka, a započeo ih je objavljivati 1962. s raspravom o helenskome pravu, dok je prva objavljena knjiga o hrvatskome pravu 1978. o Vinodolskome zakonu iz 1288. (u kojoj govori i o Grobniku). U međuvremenu i kasnije tiskao je još pravnopovijesnih i povijesnih sadržaja o zavičaju svojih predaka, izlagao je na grobničkim znanstveno-stručnim skupovima, pa je govor i u ediciji iz 2007. godine: „Srednjovjekovni zakoni i opći akti na Kvarneru. Treća knjiga. Grobnik, Bakar, Hreljin, Grižane, Bribir, Vinodol“. U njoj govori o ugovorima Petra Zrinskoga i s Grobničanima, te opet i o Vinodolskome zakonu s Grobnikom. Radovi su mu historiografski veoma temeljiti, sadržajni i trajno poticajni svim ostalim historiografima, napose mladima. Za svoj znanstveni i obrazovni rad dobio je brojne nagrade (među njima i za životno djelo) i priznanja, pa tako i status akademika/redovitoga člana HAZU, počasnoga doktora i profesora emeritusa Sveučilišta u Rijeci.


8


8

Prof. dr. sc. Željko Bartulović

PROBLEMATIKA I KRITERIJI RAZGRANIČENJA KRALJEVINE SHS I ITALIJE U RAPALLSKOM

UGOVORU 1920. GODINE

U razdoblju od 1918. do 1975. rješavana su granična pitanja između tadašnje jugoslavenske države (Kraljevina SHS/Jugoslavija, FNRJ/SFRJ). Pariška mirovna konferencija 1919. nije do kraja utvrdila granice tadašnje države pa je slijedilo više međunarodnih ugovora između ovih država. Najčešće se govori o Rapallskom ugovoru 1920. i Rimskim ugovorima 1924. Zapostavljeno je i nedovoljno obrađeno pitanje ostalih ugovora, pr. Sporazuma Trumbić – Bertolini, Nettunskih konvencija itd. Pitanje razgraničenja sadržano u prethodnim ugovorima, problemi njihova nastanka i kriteriji razgraničenja zaokupili su znanstvenike i javnost. Razgraničenje je učinilo nužnom međunarodnopravnu regulaciju različitih odnosa između Kraljevine SHS i Italije.

Analizira se način donošenja Rapallskog ugovora 1920. kojima je reguliran dio nerješenih odnosa između Kraljevine SHS i Italije nastalih primirjem s Austrugarskom 1918. i neuspjelim završetkom pregovora o tzv. Jadranskom pitanju na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919. Dvorski krugovi i vlada u Beogradu tijekom pregovaranja pokazali su veliku popustljivost, pa su brojne odredbe bile nepovoljne po Kraljevinu SHS. Javnost je to ocijenila sporazumom velikosrpskih i iredentističkih političara na štetu interesa hrvatskih, osobito dalmatinskih, istarskih i primorskih područja. Pitanje ugovora potresalo je unutrašnju političku scenu u državi.

Obrađeni su različiti događaji koji su u svezi s poviješću Grobnišćine jer je razgraničenje imalo utjecaja na život toga prostora. Analiziran je ugovor kao primjer načina reguliranja različitih pravnih pitanja nastalih promjenama državnih granica što je značajno i danas za Republiku Hrvatsku i odnose sa susjednim državama.


99


Stanislav Gilić, prof.

KATASTARSKA OPĆINA PODRVANJ (administrativna Općina Čavle)

K. o. Podrvanj pokriva središnji i SI dio općine Čavle. Iako relativno male površine (250 2020 m2) ima gustu „mrežu“ toponima (224). Iz ovoga korpusa posebno su izdvojeni tpn. prema motivaciji u tri osnovne skupine (reljef, vode, bilje), o kojima se ovdje daje onomastička analiza.


10


10

Mirjana Crnić, prof.Ivana Nežić, prof.

ROMANIZMI U SEMANTIČKOJ SFERI ODJEĆE I OBUĆE U GROBNIČKOM

GOVORU 20. STOLJEĆA

Zbog prostorne blizine i duge političke i gospodarske povezanosti s talijanskim područjem u prošlosti, Grobnišćina je, kao i čitavo sjevernojadransko područje, bila pod snažnim utjecajem romanskih jezika i kultura. Taj je utjecaj vidljiv i na različitim jezičnim razinama u čakavskim govorima toga kraja. Brojne se romanske leksičke posuđenice upotrebljavaju i danas – kako one starije, koje su ostatci dalmatoromanskoga jezičnoga sloja, tako i one novije iz standardnoga talijanskoga jezika te venecijanskoga i tršćanskoga dijalekta. Iako leksemi romanskoga podrijetla na Grobnišćini postepeno nestaju iz uporabe, u semantičkoj su sferi odjeće i obuće, kao i ostalima, oni još uvijek bogato zastupljeni. Za potrebe su ovoga istraživanja iz rječnika “Grobnički govor XX. stoljeća” autorica Ive Lukežić i Sanje Zubčić ekscerpirani romanizmi koji pripadaju toj semantičkoj sferi. Rad donosi popis, opis i analizu ovjerenih romanizama iz semantičke sfere odjeće i obuće te pokušaj njihove podjele u određene semantičke podsfere.


1111


Marin Relja, prof.

GROBNIČKI I KOLJNOFSKI GOVOR

U članku se nakon terenskog istraživanja analiziraju podudarnosti i različitosti dvaju 450 km udaljenih čakavskih govora: grobničkog i koljnofskog. Oba govora pripadaju srednjočakavskom ikavsko-ekavskom dijalektu čakavskog narječja.

Grobnički govor je starosjedilački na svom autohtonom geografskom području. Koljnofski govor pripada gradišćanskohrvatskoj skupini govora u zapadnoj Mađarskoj.

Gradišćanskohrvatski govori su stara dijaspora čakavskog narječja, a najvećim dijelom pripadaju ikavsko-ekavskom dijalektu. Tijekom gotovo petostoljetnog samoodržanja i razdvojenosti od matičnog jezika, razvili su mnoge specifičnosti, ali isto tako i zadržali mnoge zajedničke općečakavske značajke.

Prema jezičnim činjenicama najvišeg razlikovnog ranga (alijetetima) i prema činjenicama nižeg razlikovnog ranga (alternitetima) u članku se analiziraju podudarnosti i razmimoilaženja na fonološkoj, morfološkoj i leksičkoj razini između starosjedilačkog (grobničkog) i starog iseljeničkog (koljnofskog) govora.


12


12

Maja Polić, prof.

GROBNIČKA BRAĆA LINIĆ – TRSATSKI VELIKANI

Kulturnu i političku povijest naselja Trsat na brdu ponad kanjona Riječine, sa stoljećima prepoznatljivim Kaštelom i crkvom Blažene Djevice Marije, u drugoj polovici XIX. te prvim desetljećima XX. st. obilježila su dvojica Grobničana – braća Josip i dr. Rude Linić. Braća su se napose istaknula pri osnivanju i go-tovo polustoljetnome vođenju Čitaonice, inače prve hrvatske kulturne udruge na Trsatu. Čitaonica je utemeljena u posljednjim desetljećima XIX. stoljeća, a Linići su brinuli za brojne segmente njezine djelatnosti, od nabave novina i listova, uređenja knjižnice, organizacije kulturnih zbivanja – poput koncerata, recitatorskih i dramskih sadržaja, brojnih predavanja, plesnih zabava i slično. Na taj je način društveni život Trsaćana bio neizmjerno obogaćen, te je Čitaonica postala njihovo značajno okupljalište. Ondje je napose bila razvijena i naciona-lna aktivnost, znatno prožeta pravaškom ideologijom u duhu politike dr. Ante Starčevića i kasnije, Frana Supila, čiji su dolazak na istočnu obalu Rječine s namjerom da bude urednik tamošnjega lista Hrvatska Sloga, preimenovanoga u Novi list, potaknuli upravo braća Linić. O Josipu (Pepiću), prvome službenom predsjedniku Čitaonice, za sada, nije poznato mnogo. Bio je trgovac, te je od mladih dana gajio hrvatske nacionalne osjećaje, pa stoga ne čudi da se među prvima priključio osnivačima Čitaonice. Bio je i urednikom Starčevićeva pravaškoga sušačkog lista Sloboda te predsjed-nik sušačkoga Primorskog planinskog društva. Težak zadatak, ali s plemenitom svrhom, bilo je i podizanje zgrade Čitaonice, a veliki napor za njezino dovršenje podnio je upravo J. Linić, što su svi Trsaćani prepoznali i još su ga više slavili. Dr. R. Linić, odvjetnik i publicist, u Zagrebu je za vrijeme studija postao pravaš te se družio s istaknutim političkim i kulturnim djelatnicima, mahom pristašama pravaškoga stranačkog i političkog usmjerenja. Neko je vrijeme bio i član Središnjega odbora Stranke prava. Nakon studija, dovršenoga u Beču zapošljava se u kancelariji riječkoga patricija Erazma Barčića, također istaknutoga političara pravaškog usmjerenja, prema čijoj je preporuci krenuo u političku agitaciju po Primorju i Istri, pridruživši se tako Matku Laginji, Vjekoslavu Spinčiću i Dinku Trinajstiću, vođama tamošnjega hrvatskog pokreta, također pravaškoga usmjerenja.


1313


Sara Vukušić, prof.

KAKO JE IZGRADNJA KAROLINSKE I LUJZINSKE CESTE UTJECALA NA RAZVOJ POŠTE I

SVAKODNEVICU GROBNIŠĆINE

Tri su najbitnije promjene u povijesti pošte. Prva promjena se dogodila od onog trenutka kada glasničku službu više nisu obavljali glasnici – pojedinci noseći izravno pisma između primatelja i pošiljatelja, već je u tome počeo sudjelovati veći broj glasnika koji su bili raspoređeni po postajama, na kojima su se smjenjivali predajući pošiljku jedan drugome (od sredine XV. st.). Druga promjena se očituje u prijelazu dvorske glasničke službe na koncesiju privatnim poduzetnicima, koji se obvezuju da za dogovorenu dotaciju iz državne blagajne prenose korespondenciju, službenu i građansku. Zainteresirana za financijske dobitke koje imaju koncesionari prenošenjem privatne korespondencije, a još više za nadzor nad tim dopisivanjem, država oduzima pravo koncesije i preuzima uhodan posao, odnosno već formiranu poštu u svoje ruke. Izgradnjom (poštanske) ceste Lujzijane (i Karoline) upravo relacija iz Rijeke, preko Grobnišćine pa kroz Gorski kotar do Karlovca bila je najglavniji pravac odvijanja poštanskog prometa. Put poštanskog prometa put je svakodnevnog življenja onih koji žive uz ceste Lujzijanu i Karolinu i zbog njih, jer im omogućavaju egzistenciju, te se ovaj rad prvenstveno pokušao baviti tijekovima svakodnevlja, ne zaobilazeći na poštanskim cestama objekte izgrađene u svrhu olakšavanja putovanja (carine, mitnice, pretovarilišta, gostionice i konačišta). Jačanjem starih putova i izgradnjom novih cesta, Karoline i Lujzijane, očite su migracije stanovništava i stvaranje novih naselja. Stvara se novi kulturni, jezični i folklorni identitet. Međutim, unatoč trudu da se razvije trgovina, da se izgradi čim sigurnije ceste i da se dade čim veći poticaj poštanskom prometu, na cestama nije bilo uvijek sigurno. S početka razbojništva na cestama vršili su mahom domaći ljudi iz nekih od sela Gorskog kotara, podrijetlom Vlasi, a kasnije za vrijeme francuske okupacije stvara se nova vrsta razbojnika - graničara, koje je dezerterstvo pretvorilo u hajduke. Na hajduke se često moglo naletjeti spuštajući se sa Kamenjaka na Grobničko polje.


14


14

mr. sc. Marko Randić

BILJNI SVIJET DOLINE RJEČINE S POSEBNIM OSVRTOM NA BOTANIČKE SKUPINE

PAPRATNJAČA I GOLOSJEMENJAČA

Kanjon i dolina Rječine s neposrednim okruženjem, prirodoznanstveno je vrijedan i zanimljiv prostor ubilježen u prostorne planove kao potreban zaštite. Osobito je biljni svijet ovog područja raznolik i vrijedan jer sadrži veliko bogatstvo oblika. Istraživali su ga razmjerno brojni istraživači, osobito njegovu floru (tj. skup svih biljnih svojti), međutim, sustavno i cjelovito nije do danas u potpunosti istražen. To su pokazala i novija istraživanja prezentirana u ovom radu. Stoga će radi upotpunjavanja podataka, osobito o vegetaciji (tj. skupu svih biljnih zajednica), o kojoj postoji razmjerno malo podataka, trebati uložiti još znatne napore. Podatci ranijih istraživača i naša dosadašnja istraživanja pokazala su da se najveće razlike u biljnom svijetu susreću u strmom kanjonskom, karbonatnom dijelu doline, nasuprot flišnom „dolinskom“ dijelu doline Rječine. Vlažnim flišnim jarugama i dolinom Rječine spuštaju se kontinentalne vrste (bukva, hrast kitnjak i obični grab) na male nadmorske visine sve do Lopače i Pašca, dok se na sušnim i toplim stjenovitim kanjonskim stranama ukorjenjuju vazdazeleni hrast crnika i druge sredozemne vrste. Do sad poznati broj zabilježenih biljnih vrsta u kanjonskom i „dolinskom“ dijelu doline Rječine iznosi 1189, što je rezultat najnovijih istraživanja i istraživanja svih dosadašnjih istraživača. Od tog broja, novija istraživanja nisu potvrdila 313 biljnih svojta, na što će pri budućim istraživanjima trebati obratiti posebnu pažnju. Broj biljnih zajednica nije još detaljno utvrđen, ali prema dosad istraženom također je vrlo raznolik i iznosi nekoliko desetaka različitih biljnih asocijacija i subasocijacija. U radu se navode detaljniji podaci za botaničke skupine papratnjače i golosjemenjače dosad pronađene u kanjonu i dolini Rječine.


1515


mr. sc. Krešimir Galin

IZUZETNE KULTURNE I POVIJESNE ZNAČAJKE GROBNIŠĆINE

Elementi grobničke tradicijske kulturne baštine, upravo pokazuju iznenađujući, neočekivani broj pokazatelja velike starine koji se ne uklapaju u donedavno promovirani koncept o slavenskom podrijetlu Hrvata i dominantoj slavenskoj kulturi hrvatskog stanovništva, a ukazuju na blisko-istočno podrijetlo tih kulturnih činjenica u dalekoj prošlosti. Cilj članka je ustanoviti koliko su te kulturne činjenice sačuvane na području Grobnišćine, u korelaciji s genetičkim spoznajama, koliko nam mogu dati potvrda o ishodištu, tj. njihovom podrijetlu, i koliko nam nude novih uvida u povijesne procese diseminacije određenih kulturnih elemenata i stvaranju političkog naroda i kulturnog identiteta. Autor članka polazi od činjenice da je Grobnišćina bila komunikacijsko čvorište kojim su prolazili geni tipični za Hrvate (“gravetijenski” Y marker M170 i haplotip EU7) već 25 000 godina prije Krista. U vrijeme eneolita i neolita to područje je pripadalo vučedolskoj kulturi kad se standardizirala uokvirena šahovnica (3 000 godina prije Krista). Autor članka prati migraciju grobničkih tipova glazbala (cindru, vidulice, sopele, mješnice, ali i drugih sačuvanih u Hrvatskoj i sačuvanih u drevnom obrednom kontekstu) kao i šahovnice koji ukazuju na svoje ishodište u Zakavkazju, pradomovini Hurita. Na temelju niza arheoloških nalaza, etnografskih i povijesnih činjenica, autor članka utvrđuje Hurite kao prahrvatski etnos, čiji stanovnici žive još i danas u Zakavkazju i nose ime Kurawath, a zabilježeni su čak u indijskom epu Mahabharata. Taj hrvatski praetnos pronosio je šahovnicu i svoja glazbala diljem južne Azije na istok sve do Indije, Kine i Japana, a na zapad sve do Egipta i diljem Europe. Migracijama Hurita (biblijskih Hovita) i diseminacijom njihovih kulturnih elemenata, otkrivaju se i objašnjavaju na nov način migracije prvih Indoeuropljana, pa se čak i prvo grčko pleme Jonjana identificira kao huritski etnos (prema Herodotu te Asirskim i Perzijskim zapisanim povijesnim izvorima). Zaključno, autor dokazuje tezu o kavkasko-iranskom podrijetlu Hrvata upravo na temelju svih posebnih i izuzetnih kulturnih značajki zabilježenih na Grobnišćini.


P-graph d.o.o.Za trgovinu, tisak, prijevoz i usluge

PODRVANJ 7/251219 ČAVLE

Documents

Grobniscina-tragovi, znakovi i smjerokazi 2010