HAKOL 105.pdf

IMPRESSUMHa-kol 105.

svibanj-lipanj 2008.nisan/ijar/sivan 5768.

Glavna i odgovorna urednicaNataša Barac

Urednički savjetZora Dirnbach, Živko Gruden,

Tamara Indik-Mali, Damir Lajoš,Vera Dajht Kralj

Tehnička urednicaNataša Popović

Priprema i oblikovanje za tisakMagen d.o.o.

Ha-kolglasilo židovske zajednice u Hrvatskoj

LektoricaIvana Kurtović Budja

IzdavačŽidovska općina Zagreb,

Palmotićeva 16, 10000 Zagreb,p.p. 986.

Tel: 385 1 49 22 692fax: 49 22 694

e-mail: [email protected]štvo: [email protected]

Za izdavačadr. Ognjen Kraus

ISSN 1332-5892

Izlaženje Ha-kola financijski potpomažeSavjet za nacionalne manjine

Republike Hrvatske

Pretplata100 kuna godišnje,

za inozemstvo 200 kuna.Žiro račun kod Zagrebačke banke broj:

2360000-1101504155Židovska općina Zagreb.

Devizni račun:Account owner: Židovska općina Zagreb

Bank: Zagrebačka banka d.d.Account number: 2100018066

IBAN: HR6423600001101504155Swift: ZABAHR2X

TisakIntergrafika

Oblikovanje naslovniceVera Dajht Kralj

Na naslovniciVera Dajht Kralj, OTMICA EUROPE, 2008.,

djelomično ebgobirana i patinirana terakota, 37 x 35 x 19 cm

SADRŽAJ60 godina Izraela - proslava u Zagrebu....................................................4Yom Hashoa na Mirogoju..........................................................................6Yom Hashoa u Osijeku .............................................................................7Pregovori s Claims konferencijom ............................................................7Pravednik među narodima iz Čakovca .....................................................8Komemoracija u Đakovu...........................................................................9Spomen-ploča za Židove Slatine ............................................................10Yom Hashoa u Izraelu.............................................................................10ŽOZ u crticama .......................................................................................11Židovski filmski festival u Zagrebu ..........................................................12Iz Doma Lavoslav Schwarz.....................................................................14Kako je nastala i kako radi “muzička slušaonica” ...................................15Svečano otvaranje obnovljene riječke sinagoge.....................................16Predpesah i Šavuot u Osijeku ................................................................19Židovi koji su spasili Židove u vrijeme Holokausta .................................20Hrvatska ponovno dobila lošu ocjenu Centra Wiesenthal ......................22Vera Dajht-Kralj: neuhvatljiva stvaralačka moć.......................................23Svečano predstavljena nova knjiga Željka Heimera...............................24Or haŠemeš u čast Izraela .....................................................................25Iz tiska: Filip David, Avri Levitan i crno-bijeli svijet iz Izraela..................26Grafički prikaz Estere..............................................................................27Prodaja prve vukovarske sinagoge.........................................................28Udio Židova u gospodarstvu ludbreškog kraja .......................................33Dnevnik: Izrael - ljubavi moja..................................................................36Pismo iz Londona i Toskane ...................................................................39Hagada: Knjiga o egzodusu....................................................................42Arhitektura: Bijeli grad Tel Aviva..............................................................47Hans Kelsen: 35 godina od smrti jednog izuzetnog pravnika.................50“Sučeljavanje budućnosti” - konferencija povodom 60 godina Izraela ...53Odlazak velike pravednice među narodima............................................55Odlazak jednog od najutjecajnijih izraelskih novinara ............................5663. obljetnica oslobođenja Mauthausena ...............................................57Arapska Židovka - nova veleposlanica Bahreina u SAD-u.....................57Povećanje broja antisemitskih ispada u Europi ......................................59Hannah Menashe - nevjerojatna priča o jednoj iračkoj Židovki ..............60Rastafarijanstvo i židovstvo: Jahve i Jah................................................62

U realizaciji ovog broja sudjelovali su:Melita Švob, Nives Beissmann, Gertruda Preis Hur, Vlado Hur, Željko Weiss, AndrejPal, Lajla Šprajc, Vesna Domany Hardy, Paula Novak, Eva Akerman, Filip Kohn,Željko Heimer, Neda Wiesler, Mira Altarac Hadji-Ristić, Dragan Damjanović, MilivojDretar, Ljubo R. Weiss, Zora Dirnbach, Vanja-Ivan Savić, Marijana Hajdić-Gospočić,Marinko Bartulović

Svim suradnicima najtoplije zahvaljujemo!

1053

105_hakol:HAKOL 102_prelom_konacno 7/4/08 12:50 PM Page 3

105

:: ZAGREB ::60 GODINA IZRAELA

4

Izraelsko veleposlanstvo u Zagrebu velikim je prijemom održanim u Hrvatskomnarodnom kazalištu u nazočnosti velikog broja predstavnika političkog, kulturnog,javnog i vjerskog života Hrvatske proslavilo 60. godišnjicu rođenja Države Izrael.

MAZEL TOV, ISRAEL!

Svoje goste na prijemu prvo je pozdravio izraelski veleposla-nik u Republici Hrvatskoj, gospodin Shmuel Meirom koji je usvom govoru podsjetio na značenje ponovnog rođenja Izraelate na povratak Židova u svoju pradomovinu.

“Prije tri dana Država Izrael proslavila je 60 godina na istommjestu gdje se prije četiri tisuće godina kristalizirao židovskinarod”, rekao je izraelski veleposlanik.

Izraelski je veleposlanik također istaknuo kako je malo do ga -đa ja u svjetskoj povijesti koji su izgledali tako nevjerojatnimakao što je ponovno rođenje Izraela.

“Osnivanje Države Izrael predstavlja izraz povijesne pravde”,rekao je Meirom.

Uzvanike je zatim pozdravio i hrvatski predsjednik StjepanMesić.

„Šezdeset godina Izraela jedinstvena je kronika napretka i si-multane borbe za preživljavanje“, rekao je Mesić.

“Stvaranje Izraela ne može se promatrati izvan konteksta stra-danja kojima su Židovi bili izloženi u Drugom svjetskom ratu”,istaknuo je Mesić dodajući da žrtve Holokausta i njihove pat-nje nikad ne smiju biti zaboravljene.

Hrvatski predsjednik u svom je kratkom govoru istaknuo do-bre bilateralne odnose Izraela i Hrvatske te važnost potrebe

rješavanja bliskoistočne krize, posebice palestinskog pitanjajer to je, kako je rekao, i izvor terorizma.

“Mir mora pobijediti, a upravo to želim Državi Izrael”, zaključioje predsjednik Mesić.

Prijemu u povodu 60. rođendana Države Izrael, u zagreba-čkom Hrvatskom narodnom kazalištu, nazočio je velik brojpredstavnika hrvatskog političkog, kulturnog i javnog i vjer-skog života, među kojima i predsjednik Stjepan Mesić, pred-stavnici hrvatske Vlade i Sabora te velik broj diplomata akre-ditiranih u Hrvatskoj.

KIBBUTZ CONTEMPORARY DANCECOMPANY I „EKODOOM“

Nakon prijema, uzvanici su uživali u predstavi “Ekodoom”svjetski poznate plesne skupine Kibbutz Contemporary DanceCompany (KCDC).

KCDC je prvi put posjetio Hrvatsku 1999. godine kad je odu-ševio publiku i kritiku izvedbom “Aide Memoire” na 45. split-skom ljetu. Potom su 2004. godine u srpnju nastupili na 5.Festivalu plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat plesnomkreacijom “Screensaver”, s kojom su nastupili i na 50. split-skom ljetu.

Za “ Screensaver” je KCDC 2004. nagrađen nagradom Peristilza istraživačke i inovativne doprinose mlađih umjetnika i njiho-vih ostvarenja. KCDC je već gostovao i u Zagrebu, 2004. go-dine.


105

:: ZAGREB :: 60 GODINA IZRAELA

5

Virtuoze modernog plesa pod nazivom KCDCutemeljila je Yehudit Arnon, međunarodno poznataumjetnica izražavanja kroz ples..

Djevojka iz Komarna u bivšoj Čehoslovačkoj čitav jeDrugi svjetski rat provela po koncentracijskim logorima, a nakon izlaska iz logora preselila se uBudim peštu gdje je spoznala ples kao sredstvo vlastitog izražavanja. Yehudit je s mužem 1948. godineemigrirala u Izrael i priključila se kibucu Ga’aton,smješ tenom u zapadnoj Galileji, gdje i danas živi sobitelji. Ta je pionirka plesnog pokreta unutar kibucautemeljila plesni centar u Ga’atonu i posvetila se poučavanju plesa. Ubrzo je utemeljila grupu KibbutzContemporary Dance Company, koja je privukla mnoge talente. Njezin učenik je sadašnji umjetnički direktori koreograf KCDC Rami Be’er. Be’er se 1980. godine pridružio KCDC kao plesač i koreograf te je zadužioKCDC impresivnom listom djela za odrasle i djecu.

“Ekodoom” je najnovija predstava KCDC-a nastala 2006. godi-ne, a sada je prvi puta izvedena u Hrvatskoj.

Izraelsku državu proglasio je 14. svibnja 1948. u Tel Avivu ta-dašnji premijer David Ben Gurion, nekoliko sati prije nego štoje službeno istekao mandat Britancima u Palestini.

Tijekom 60 godina Izrael je s arapskim susjedima vodio se-dam ratova. Mir i sigurnost nije uspio ostvariti, no unatoč

tomu postao je tehnološka sila, država s moćnom vojskom irazvijenom infrastrukturom na zemljištu bez prirodnih resursa.

Danas u Izraelu uz šest milijuna Židova živi i 1,2 milijuna iz-raelskih Arapa.

Projekt JE4F (Jewish Education for Future)

Supported by the L.A. Pincus Fund for Jewish Education in the Diaspora, Israel.

Potpomognut je sredstvima L.A. Pincus fund for Jewish Education in the Diaspora, Israel.

Dječji vrtić “Mirjam Weiller”

zahvaljuje na pomoći pri

realizaciji projekta Richness in

Diversity

PRILOZI ZA DOM LAVOSLAV SCHWARZSvibanj – lipanj 2008.

Branko i Agica Gvozdan prilog za izgradnju dizala.................................36.025,00

Obitelj Lustig, Alfred, Lea i Alice - za adaptaciju ....................................75.000,00

Obitelj Volner – za adaptaciju ................................................................35.700,00

Žuži Jelinek umjesto cvijeća na grob prof. Dunje Vičan ...........................1.000,00

Dr. J. Stojić i supruga Mila Ajzenštajn Stojić umjesto

cvijeća na grob dr. Herme Delpin-Kraus i Dr. Ruže Francetić .....................500,00

Mila Ajzenštajn-Stojić u sjećanje na majku Elziku i

njene prijateljice Z. Idrizbegović i D. Goldstein – Grof.................................500,00

Vlado, Mihael i Eva Akerman prilog za izgradnju dizala.........................10.000,00


6

YOM HASHOA :: ZAGREB ::

105

Tradicionalno, a u skladu sa svjetskimprojektom “Svaka osoba ima svoje ime”što ga je 1989. godine pokrenuo je ru za -lemski Memorijalni centar Ho lo kau staYad Vashem”, ove godine su pro čitanaimena članova zagrebačke ži dov skezajednice stradalih u koncentracijsko-me logoru Jasenovcu.

„ U povijesti nema naroda koji je izgub-ljenu državu ponovno stekao nakon2000 godina. Mnogi stari narodi nesta-li su u tom razdoblju, mnogi su nastali,ali Židovi su se održali. Religija im jegovorila da će se vratiti u domovinu iob noviti državu“, rekao je u svom go-voru predsjednik ŽOZ-a i Koordinaciježidovskih općina u Hrvatskoj OgnjenKraus, te istaknuo da je cionizam podi-gao temelje Izraela, ali i da je osnutakzemlje bio neposredno potaknut Ho lo -ka ustom.

U nastanku modernog Izraela, nastavioje Kraus, sudjelovale su generacije i ge-neracije, „istaknuti i anonimni pojedinci,

Središnja svečanost obilježavanja Dana sjećanja na žrtve i heroje Holokausta - YomHashoa - održana je početkom svibnja u organizaciji Židovske općine Zagreb (ŽOZ)kod spomenika Mojsiju na zagrebačkome groblju Mirogoju polaganjem vijenaca itradicionalnim paljenjem šest svijeća za šest milijuna Židova - žrtava Holokausta.

YOM HASHOA

NA MIROGOJU

sve je njih vodio san o obnovi židovskenacionalne države“.

Projekt Države Izrael uspješno je os t va -ren i Židovi ponovo imaju svoju domovi-nu, ali, upozorio je Kraus, antisemitizamje danas u zabrinjavajućem po rastu uvelikim zapadnim demokratskim zem-ljama, ali i većini istočnoeuropskih tran-zicijskih zemalja.

Riječ je o rasnom antisemitizmu koji je utim sredinama postao model za razneizraze ksenofobije, nacionalizma, ne o -na cizma i neofašizma ali, smatra Kra -us, još je opasniji politički antisemitizam,zapravo anti-izrealizam militan tnih is -lam skih pokreta, ali i država, jer mu jecilj uništenje Izraela.

„Borba protiv antisemitizma i svega štoje proizašlo iz njega postaje problem

čitave svjetske zajednice. U njoj mora-ju sudjelovati države, civilno društvo ire ligijske ustanove, ali i građani, susje-di i obitelj“, istaknuo je Kraus.

„Završit ću podrškom svima onima kojirade na miru – u svijetu, u našoj domovi -ni, a naročito u Izraelu. Uvjereni smo daće u miru Izrael – a s njim svi Židovi svi-jeta – još bolje razviti svoje mogućnosti ipostati sretan narod“, zaključio je pred-sjednik ŽOZ-a.

Kadiš - molitvu za šest milijuna nedužnihžidovskih žrtava izmolio je rabin Židov-ske općine Zagreb Luciano Moše Pre le -vić, a vijence su, među ostalima, položilaizaslanstva Hrvatskoga sa bo ra, Pred -sjednika Republike, Vlade, Gra da Za -gre ba te veleposlanik Države Iz rael uRepublici Hrvatskoj Shmuel Me irom.

Komemoraciji su nazočili i predstavnicidrugih vjerskih zajednica te diplomat-skoga zbora akreditiranoga u Hrvat -skoj.

Po završetku komemoracije, potpred-sjednica Vlade Jadranka Kosor izjavilaje novinarima da je dostojanstven na-čin na koji se Židovi sjećaju svojih žrta-va i poklanjaju se preživjelima primjerod kojega bismo svi trebali učiti. Jer,istaknula je Kosor, borba protiv zabora-va je i zalog da se nikada više ne do-godi zlo kao što je bio Holokaust.

Yom Hashoa obilježava se uvi-jek istoga datuma, 27. nisanapo židovskome kalendaru, od1951. godine, kada je izraelskiparlament - Knesset donio tuodluku u spomen na ustanakŽidova u Varšavskome getu uproljeće 1943.

„Borba protiv antisemitizma isvega što je proizašlo iz njegapostaje problem čitave svjetskezajednice. U njoj moraju sudjelovati države, civilnodruštvo i religijske ustanove,ali i gra đani, susjedi i obitelj“,istak nuo je Kraus.


7

YOM HASHOA:: OSIJEK ::

105

YOM HASHOA UOSIJEKU

Polaganjem vijenaca i komemoraci-jom pred spomenikom “Majka i dije-te” na osječkom Trgu Ljudevita Gajau svibnju je obilježen Yom Hashoa,dan stradanja i junaštva židovskognaroda.

Vijence su položila izaslanstva os je -čke Židovske općine, grada Osijekai Osječko- baranjske županije.

Predsjednik osječke Židovske op ći -ne Damir Lajoš kazao je kako se nadanašnji dan obilježava sjećanje nasve koji su stradali u kon cen tra cij s -kim logorima i koji nisu mogli biti po -kopani prema židovskoj tradiciji, ali ina one, koji su dali ili riskirali svoježivote, kako bi pomogli Židovima.

Prema njegovim riječima, i Židovskaopćina Osijek osjetila je užasne po -sljedice Holokausta, jer se procjenju-je da je tijekom Drugog svjetskog ra -ta stradalo 1.500-2.000 njezinih čla -nova.

Osječki gradonačelnik Gordan Mat -ković istaknuo je da se odavanjempoštovanja žrtvi židovskog naroda uHolokaustu prisjećamo najsramnijegrazdoblja ljudske civilizacije, u kojemje taj narod preživio najstrašnijedane patnje i mučeništva.

PRILOZI ZOZ

300 Kn dobrovoljni prilog zaomladinu

Igor i Divna Francetić s obiteljiu spomen na dragu prijateljicugđu Mirjam Pal

KONFERENCIJA PREŽIVJELIH ŽRTAVAHOLOKAUSTA U ZAGREBU

Naša Udruga preživjelih Holokausta organizira Europsku konferenciju preživ-

jelih žrtava Holokausta, koja će se održati u Zagrebu 11. i 12. listopada. Na

konferenciji će, uz bogat program, sudjelovati predstavnici dvadesetak

europskih zemalja.

U programu će također biti poseban «panel» o Židovima koji su spašavali

Židove i stoga Vas sve pozivam da se pridružite, napišete ili iskažete kratko

svoja sjećanja i tako budete sudionik ove svjetske akcije.

Javite se Meliti Švob radi dogovora.

Pregovori s Claims konferencijom oCEEF penzijama

U posljednje vrijeme, a osobito nakon konferencije u Jeruzalemu, pojačala seaktivnost i «pritisak» da se izjednače mirovine, a i druge pomoći, za osobe kojesu preživjele Holokaust i danas žive u zemljama bivšeg «komunističkog bloka»odnosno danas su izvan Europske unije.

Osobito je aktivna naša organizacija «European Association of Jewish (child)survivors of the Holocaust», koje je predsjednik Max Arpels Lezer izAmsterdama, a ja glavna tajnica.

Napisali smo nekoliko pisama Gideonu Tayloru, izvršnom direktoru u Claimskonferenciji, u ime 20 europskih zemalja i uz posebno pismo 5.000 članovaukrajinske organizacije „Hidden Children and former Ghetto and camp survivorsof the Holokaust“.

Dobili smo nekoliko odgovora da su pregovori s njemačkom vladom u tijeku, a uposljednjem pismu od 8. lipnja nas obavještavaju da pregovori za jednake miro-vine nisu uspjeli, ali da se uspjelo dobiti povećanje od 8 posto za mirovine kao ipovećanje fondova za programe socijalnih servisa za Holokaust preživjele.

Također nam javljaju da se pregovori i dalje vode.

Upravo nam je stigla obavijest i od ureda Claims konferencije u Tel Avivu(Andrea Haas) sljedećeg sadržaja:

„Odobreno je povećanje mirovina za preživjele žrtve Holokausta od 8 postopočevši od mjeseca lipnja 2008. To će povećanje biti uplaćeno u mjesecu kolo-vozu 2008. (ukupno još dodatna 26 eura).

Zatim će se u sljedećim pošiljkama (studeni 2008., veljača 2009., svibanj itd.)dobiti uvećana mirovina za po 13 eura mjesečno“.

Naša Udruga preživjelih Holokausta organizira 11. i 12. listopada u Zagrebukonferenciju EUAS (21 europska zemlja) na kojoj će jedna od glavnih tema biti isocijalne prilike u kojima živimo i mogućnosti dobivanja novih fondova.

Očekujemo veliko sudjelovanje naših članova na toj konferenciji ali i pomoć uorganizaciji tako važnog i velikog internacionalnog skupa.

Melita Švob, predsjednica Udruge preživjelih Holokausta u Hrvatskoj.


8

YOM HASHOA :: ČAKOVEC ::

105

Susreti u Čakovcu danas su sasvim sigurno za mnoge od nasprerasli u su sre te na koje se dolazi. Naša je generacija većgotovo sasvim zamijenila onu malu grupu preživjelih logorašako ja je redovito održavala komemoracije nakon rata i koja jebila moj prvi kontakt sa židovstvom i tragedijom ko ju sam kaodijete samo naslućivala, a o kojoj moji roditelji, bivši logorašiAu schwitza, nikada nisu govorili.

Toplim govorom predsjednika Židovske općine Čakovec, dr.Andreja Pala i molitvom glavnog rabina, Lucijana Pre levića,dostojanstveno je odana počast žrtvama Holokausta, anemali broj okupljenih sudionika, Židova i nežidova, potvrdioje da je uvijek bilo, da ima i bit će ljudi koji su prijatelji.

No, ove je godine susret u Čakovcu svima nama donio pose-bnu vijest. Prof. Tomislav Merlić iz Čakovca (ro dom iz Va ra ž-dina) posmrtno je odlikovan medaljom Pravednika međunarodima. Prof. Merlića poznavala sam po vršno, iz susretana ulici ili odlazaka u fotografski atelje njegove supruge, go -spo đe Olgice. Uvijek je, ali baš uvijek, bio ljubazan i jedno-stavan, odavao je dojam čovjeka odanog obitelji i poslu.Radio je kao profesor na Eko nomskoj školi u Čakovcu i bioje voljen i cijenjen među učenicima i kolegama. Kad samčula da je preminuo, njegova mi se smrt učinila preranom, aličija to nije?

Hrabrost Tomislava MerlićaŠto je učinilo prof. Tomislava Merlića po sebnim, pravednim izasigurno ne ta ko običnim čovjekom kakvim se nama činio?

Kao 17-godišnjak, i sam još gotovo dijete, odveo je vlakom izVaraždina u Zagreb Vlastu Rosenberg, židovsku dje vojčicu

U nedjelju 25. svibnja održana je komemoracija žrtvama Holokausta na vrlo lijepom iodržavanom Židovskom groblju u Čakovcu.

PRAVEDNIK ME�U NARODIMA IZ ČAKOVCA

PRAVEDNICI ME�U NARODIMAIzraelski parlament Knesset donio je 1953. godine natemelju Zakona o sjećnju na mučenike i junake odluku oosnivanju nacionalnog spomen-područja Yad Vashem,ustanove za čuvanje sjećanja na stradale židovske zajed-nice i na one pripadnike naroda svijeta koji su tijekom Ho -lo kausta izložili opasnosti vlastiti život spašavajući Žido-ve. Ta ustanova obuhvaća muzej, knjižnicu i istraživačkiodjel, a smještena je na rubnim obroncima Je ru za le ma,okružena drvećem koje je posađeno u čast Pra ve d nika.Izraelski zakon Pravednike naziva “Hasidei ummot ha-olam” (Pravednik medu narodima svijeta).

Odličje za Pravednike sastoji se od medalje i povelje opriznanju. Pravednikom medu narodima svijeta može bitiproglašena samo nežidovska osoba koja je u vrijemeHolokausta pružila odlučujuću pomoć izlažući svoj život isigurnost opasnosti od progona prema odredbama tako -zvanih rasnih zakona. Naslov Pravednika osiguravapravo na postavljanje ploče s imenom Pravednika i imenazemlje iz koje potječe (dok je bilo mjesta, za svakog Pra -ve dnika sadilo se drvo) u parku na prostoru Yad Vashemau Jeruzalemu. To priznanje najveće je odličje kojenežidov može primiti od Države Izrael. Ono simbolizirazahvalnost i vječno sjećanje na žrtvu što su je Pravednicipodnijeli za spas Židova kao naroda. Stoga je na medaljikoja se uručuje Pravedniku upisana talmudska rečenica:“Onaj koji je spasio jednu osobu, kao da je spasio čitavsvijet”.

Pravo na predlaganje za odličje Pravednika ima spašenaosoba i svatko drugi tko zna pojedinosti spašavanja. Po -stu pak za priznavanje vodi se na temelju dokaza, uzsvjedočenje osoba koje su bile nazočne spašavanju,odnosno koje su u doba spašavanja imale spoznaju oodređenome činu spašavanja. Osoba može biti pro-glašena Pravednikom i ako trenutno spašavanje nije biloko načno odnosno ako je spašena osoba na kraju ipakstra dala. Odluka o priznavanju Pravednikom donosi sena temelju propisanih kriterija Yad Vashema, od kojih jenajvažniji izlaganje životnoj opasnosti prigodom pružanjapomoći. Nemoguće je otkriti sve slučajeve pružanjaodlučujuće pomoći progonjenima, no usprkos svimteškoćama, svakodnevno se otkrivaju slučajevi spašava-nja i proglašavaju novi Pravednici. Do sada je ukupnoproglašeno oko 22.000 Pravednika među narodima izčetrdesetak zemalja. Među njima je i 109 Hrvata.


koja je ostala sama sa slu-žavkom u praznoj židovskojkući nakon što su vlasniciprisilno odvedeni. Dje voj čicije tako spasio život. Vratio seu Varaždin, nastavio je ži vjetisvojim životom i o to me ni -ka da nikome nije go vo rio.

Opis čina Tomislava Merlićamože se sažeti u tri rečeni-ce. No srž tog čina dobivabeskrajnu dimenziju moral-noga i dobroga. U vremenu

koje je bezočno gazilo sva moralna načela, pojedinac jesmogao hrabrosti da se uzdigne iznad općeg zla, djelujući po

9

DOGAĐANJA:: �AKOVO :: VARAŽDIN ::

105

svojoj savjesti i u skladu s općim pravilima o dobru. U tomevidim veličinu Tomislava Mer lića i svih njemu sličnih, znanihi neznanih, Pravednika me đu narodima.

Velika je šteta što je to priznanje došlo tako kasno i što ga ča -sni gospodin Merlić nije mogao sam primiti. Vrlo žalim što onamala grupa bivših logoraša iz mojeg djetinjstva nije zn ala da jeu njihovu najbližem susjedstvu živio tako velik čovjek.

Obitelji gospodina Tomislava Merlića, Pravednika među na -ro dima, a posebno supruzi, gospođi Olgici, izražavamo svojeduboko poštovanje na tako časnom suprugu i ocu, a dušigospodina Merlića želimo zasluženi mir, jer je svojim nada-sve hrabrim i moralnim činom pokazao da samo pravedan ičastan čovjek čini ovaj svijet boljim.

Gertruda Preis Hur i Vlado Hur

KOMEMORACIJA U�AKOVU

Židovska općina Osijek organizirala je 1. svib-nja na Židovskome groblju u Đakovu tradicio-nalnu komemoraciju u spomen na žrtve Ho -lokausta među kojima je i šest stotina žrtavanegdašnjega sabirnog logora u Đakovu.

Logor se nalazio na mjestu nekadašnjezgra de “Mašinske” i bio je otvoren oko godi-nu dana, od 1941. do 1942. godine. Kroz tajlogor je prošlo oko 2 000 Židova, većinom izBosne, od kojih je zbog gladi, bolesti i ne lju -dskih uvjeta stradalo njih 600. Mnogima jetaj logor bio samo prolazna stanica do zlo-glasnih koncentracijskih logora Jasenovca iAuschwitza.

Na komemoraciji se ove godine okupilo dvje -stotinjak osoba koje su stigle iz Osijeka, Đa -kova, Sarajeva, Rijeke, Zagreba, Be o gra da,Novog Sada, Pančeva i Niša.

Na sve zlo Holokausta, uz poruku da se onoviše nikada ne ponovi, podsjetio je predsjed-nik Židovske općine Osijek Damir Lajoš, a pri -godno je govorio gradonačelnik Đakova i sa -bor ski zastupnik SDP-a Zoran Vinković.

Kraći vjerski obred vodio je rabin LucijanoMoše Prelević.

Predstavnici židovskih općina i drugi položilisu vijence na spomen-obilježje u mrtvačnicina Židovskome groblju, koje je proglašenospomenikom kulture.

IZRAEL NA VARAŽDINSKIMBAROKNIM VEČERIMA

Izrael će ove godine biti zemlja partner 38. varaždinskih baroknihvečeri (VBV) što će se održati od 19. do 28. rujna, a posjetiteljima ćepodastrijeti bogat glazbeni program kojim će se obilježiti i 60 godinaod osnutka Države Izrael.

Program i koncepcija 38. izdanja Varaždinskih baroknih večeri pred-stavljeni su u svibnju u Varaždinu.

Prema riječima ravnatelja Varaždinskih baroknih večeri DavoraBobića, Varaždin je posebno počašćen što će svojim baroknimvečerima biti dijelom proslave 60. rođendana Izraela u Hrvatskoj te jeizrazio nadu da će u sklopu ovogodišnjih Varaždinskih baroknihvečeri biti otvorena i varaždinska sinagoga, što je događaj koji ivaraždinski dogradonačelnik Ivan Mesek smatra finalom priredbe.

Veleposlanik Države Izrael Shmuel Meirom izrazio je nadu da ćeVaraždinske barokne večeri posjetiti i visoki izraelski dužnosnici kojeje pozvao pokrovitelj priredbe - hrvatski predsjednik Stjepan Mesić.

Kako je istaknuto, kulturni vrhunac ovogodišnjih Varaždinskihbaroknih večeri bit će hrvatska praizvedba oratorija Christiana Bacha“Izraelci u pustinji“ koji će izvesti orkestralni sastav “SalzburgerHofmusik“.

Na 38. varaždinskim baroknim večerima gostovat će i istaknuti izrael-ski umjetnici poput čembalista Shaleva Ad-Ela, koji je već bio naVečerima, a nekim će izraelskim umjetnicima, kao što su “EnsambleNobile“ i “Barrocade - Israeli Baroque Collective“, to biti prvo gosto-vanje.

Izraelsko veleposlanstvo u Hrvatskoj ove godine organizira nizdogađanja kojima se obilježava 60. godina od osnutka Države Izrael.


10

DOGAĐANJA :: SLATINA :: IZRAEL ::

105

Predsjednik Židovske općine Virovitica ŽeljkoWeiss u svibnju je, u povodu 60. rođendanaIzraela, u Slatini na mjestu nekadašnje sina -goge, otkrio spomen-ploče za Židove tog kraja

SPOMEN-PLOČE ZAŽIDOVE SLATINE I

SLATINSKOG KRAJAU povodu 60 godina Države Izrael predsjednik Židovskeopćine Virovitica Željko Weiss otkrio je sredinom svibnja uNazorovoj ulici u Slatini, na zgradi nekadašnje sinagoge,dvije spomen-ploče, na hrvatskom i hebrejskom jeziku, uznak sje ćanja na šest milijuna Židova koji su stradalitijekom Dru gog svjetskog rata te posebice u znak sjećanjana Židove Slatine i slatinskog kraja.

Svečanosti otkrivanja spomen-ploča bili su nazočni i predsjednik Židovske zajednice općine Zagreb iKoordinacije židovskih općina u Hrvatskoj Ognjen Kraus,rabin Židovske općine Zagreb Luciano Moše Prelević, kao igradonačelnik Slatine Ivan Roštaš.

“Važno je da u Slatini, kao i u drugim gradovima uHrvatskoj, obilježavamo mjesta gdje su se nalazile sinagoge. Ova zgrada, koja je sagrađena 1884. godine, abila je sinagoga do Drugog svjetskog rata, danas ima drugu namjenu, ali nam je drago što možemo otkriti ploču koja ćeobilježiti to mjesto i podsjećati na ljude koji su nestali izovoga grada”, kazao je tom prigodom dr. Kraus. On je također podsjetio da je u Hrvatskoj nekad bilo 40 židovskihzajednica, od kojih četiri na jadranskoj obali te u Zagrebu,Sisku, Čakovcu, Varaždinu i Koprivnici, a sve ostale bile suu Slavoniji. Od tih nekada brojnih i velikih zajednica ostalesu jedino židovske zajednice u Osijeku, Slavonskom Brodu,Virovitici i Daruvaru, ali su zajednice u Brodu, Virovitici iDaruvaru tako malene da je upitno hoće li opstati.

Gradonačelnik Slatine Ivan Roštaš podsjetio je na dolazakŽidova 1850. godine u Slatinu, gdje je na lokaciji današnjegdvorca Draškovića bio molitveni dom. Židovska zajednica uto je vrijeme imala žensko dobrotvorno društvo, rabin je uškoli držao vjeronauk, a članovi zajednice uglavnom su sebavili trgovinom. Najviše Židova stradalo je u dva svjetskarata, rekao je Roštaš.

U slatinskom Zavičajnom muzeju čuvaju se obnovljena pločas Deset zapovijedi i nekoliko drugih predmeta, koji će bitidijelom budućeg stalnog postava Muzeja. GradonačelnikRoš taš najavio je poziv predsjedniku Krausu da posjeti Sla tinu kad Muzej bude dovršen.

Sirenama koje su se na dvije minute oglasilediljem Izraela 1. svibnja počelo je obilježavanjeDana sjećanja na žrtve i heroje Holokausta.

IZRAEL STAO U ZNAKSJEĆANJA NA ŽRTVE

HOLOKAUSTAU trenutku kad su se sirene oglasile, svi su pješaci stali, pro-met je zaustavljen, vozači su stali pokraj svojih automobila,mnogi među njima spuštenih glava. Zastave su diljem zem-lje bile spuštene na pola koplja, a televizijske i radijske emi-sije emitirale su posebne programe posvećene Holokaustu.

Na ceremonijama sjećanja u memorijalnom centru Yad Va -shemu u Jeruzalemu i u izraelskom parlamentu Knessetučitala su se imena žrtava.

Tijekom obilježavanja sjećanja na žrtve Holokausta uKnessetu, premijer Ehud Olmert, predsjednik države ShimonPeres i ministar obrane Ehud Barak pročitali su imena čla-nova vlastitih obitelji koje su ubili nacisti tijekom Drugogsvjetskog rata.

U Poljskoj je izraelski načelnik glavnog stožera general GabiAshkenazi poveo 10.000 Židova i osoba koje su preživjeleHolokaust na tradicionalni godišnji “Marš živih” prema neka-dašnjem zloglasnom koncentracijskom logoru Auschwitz-Birkenau.

Ujedinjeni narodi su 27. siječnja, dan kada su saveznici1945. godine oslobodili Auschwitz, proglasili Međunarodnimdanom sjećanja na Holokaust, no Izraelci taj dan tradiciona-lno obilježavaju 27. dana židovskog mjeseca nisana, tjedandana prije Dana neovisnosti.

U Holokaustu je ubijeno šest milijuna Židova.

Izraelci su 7. svibnja diljem zemlje prekinuli sveaktivnosti na dvije minute, u trenutku kad seoglasio zvuk sirena kojima je obilježen YomHazikaron, dan sjećanja na 22.000 vojnika i civila ubijenih u ratovima ili napadima, od osnivanja izraelske države.

U ratovima i sukobima poginulo je točno 22.347vojnika i civila.

Yom Hazikaron obilježen je i u Zagrebu, u rezidenciji izraelskog veleposlanika ShmuelaMeiroma.


11

KRATKE VIJESTI:: ŽOZ ::

105

Yom HashoaKomemoracija za žrtve Holokausta

Komemoracija povodom Dana sjećanja na žrtveHolokausta (Yom Hashoa) održana je u petak 2. svibnja spočetkom u 17. 00 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Dani dječjih vrtićaI ove se godine 7. svibnja naš vrtić predstavio na Trgubana J. Jelačića u sklopu Dana dječjih vrtića GradaZagreba.

Plesnjak za seniore“Plesnjak za seniore” u ŽOZ-u

U srijedu 14. svibnja u 17. 00 sati plesalo se uz poznatešlagere 50-tih i 60-tih, koje je za veselo društvo birao Zlatnitrio.

Predavanje prof. Philipa V. BohlmanaU četvrtak 15. svibnja u 19. 00 sati gost predavač održao jeu ŽOZ-u predavanje na temu: “Židovska glazba u doba ob-nove”

Predavanje je organizirano u suradnji s Institutom za etno-logiju i folkloristiku, Hrvatskim muzikološkim društvom iHrvatskim etnološkim društvom.

Philip V. Bohlman (USA) redoviti je profesor humanističkihznanosti i glazbe na Sveučilištu u Chicagu. Široko područjenjegova interesa obuhvaća glazbu i modernost, tradicijsku ipopularnu glazbu Sjeverne Amerike i Europe, glazbu Žido-va, glazbe Bliskog istoka i Južne Azije, odnos glazbe i reli-gije te posebno glazbe, rasizma i kolonijalizma. Napisao je iobjavio brojne radova, a među novijim publikacijama suWorld Music: A Very Short Introduction (Oxford, 2002; pre-vedeno na pet jezika), The Music of European Nationalism(ABC-CLIO, 2004; drugo revidirano izdanje, Routledge,2008), Jüdische Musik – Eine mitteleuropäischeGeistesgeschichte (Böhlau, 2005), and Jewish Music andModernity (AMS Studies in Music, 2008).

Otvorenje izložbeU organizaciji Galerije „Milan i Ivo Steiner“ otvorena je 18.svibnja izložba crteža i skulptura Vere Dajht – Kralj.

60 godina Države IzraelU prepunom auditoriju ŽOZ-a 19. svibnja prikazan je filmTajne Pavlović Stojić i Gordana Žvanića „Dva dana u

CRTICE IZ ŽOZ-aIzraelu“, realiziran uz veliku pomoć naše Mire Wolf. Nakonfilma prisutni su uživali u originalnom falafelu i uvijekodličnoj izvedbi Jewsersa.

Gosti su imali priliku vidjeti izvanrednu izložbu fotografijaSare Prelević.

Predstavljanje knjige Ivana ŠvertasekaUz ugodno druženje u Klubu ŽOZ-a predstavljena je 25.svibnja knjiga Ivana Švertaseka „Đurđenovac moga djetinj-stva“, čiji predgovor potpisuje prof. dr. Viktor Žmegač.

Autor, ugledni hrvatski slikar i keramičar, u knjizi se na to-pao način sjeća svoga djetinjstva u mjestu koje je, kao sre-dište drvne industrije, tada bilo i zavičaj brojnih židovskihobitelji. O svojim židovskim prijateljima iz tih dana, koji suposlije stradali u Holokaustu, autor je predao i opsežnu do-kumentaciju za Jad Vašem. U knjizi se stoga nalazi i mno-go detalja koji svjedoče o bliskom suživotu tadašnje hrvat-ske židovske zajednice s većinskom hrvatskom.

Komemoracije za žrtve HolokaustaČlanovi ŽOZ-a prisustvovali su u nedjelju 25. svibnja uČakovcu i nedjelju 1. lipnja u Đakovu komemoracijama zažrtve Holokausta.

Sladoled partyUz kratke i zabavne priče o Šavuotu 9. lipnja proslavu 1.dana ovog blagdana našim najmlađima definitivno jeuljepšao veliki sladoled party koji su za njih priredili vrtićan-ci i rabin Luciano.

Radno vrijeme ŽOZ-a

U srpnju će zgrada ŽOZ-a biti otvorena od 7.00 – 17.00sati, izuzev Šabata. Raspored službi nalazi se na oglasnojploči i web stranici (www.zoz.hr).

U kolovozu će zgrada ŽOZ-a biti zatvorena u razdoblju od1. do 17. 8.

Želimo Vam ugodan odmor i zabavne ljetne praznike!

Čestitke

Čestitamo gospodinu Željku Heimeru na objavljenoj knjizi„Hrvatski grb i zastava“, čija promocija je održana uSaboru.

Čestitamo našim vrtićancima koji su na likovnom natječaju,u organizaciji Tigar teatra, osvojili nagradu za grupni rad„Izbor Miss četkica“. Pobjedničke radove možete pogledatina www.tigarteatar.com ili na stranici sponzora likovnog na-tječaja www.atlantic.hr


12

JFF :: ZAGREB ::

105

Pred prepunom dvoranom zagrebačkogkina «Europa» svečano je otvoren 11.lipnja drugi londonsko-zagrebački festi-val židovskog filma. Za tu je priliku pri-kazan domaći film «Deveti krug» sni-man 1960. godine u režiji FrancaŠti glica prema scenariju Zore Dirnbach iu kojem su debitirali šesnaestogodišnjaDušica Žegarac i tada još mladi stu-dent zagrebačke kazališne akademije,21-godišnji Boris Dvornik.

Festival su svojim prisustvom pozdra-vili visoki predstavnici hrvatske vlade,osobno premijer Ivo Sanader sa supru-gom kao i ministar kulture Božo Bi š ku -pić. Lijepim govorom o povijesnom zna -čenju i važnosti filma «Deveti krug» onje pozdravio festival, a u ime grada Fe -sti val je pozdravio Duško Ljuština, a dr.Ognjen Kraus u ime hrvatske židovskezajednice. U ime samog zagrebačkogJFF-a publiku su pozdravili njegov pre d -sjednik, naš dvostruki oskarovac Bran koLustig, dok je u ime festivalske ekipeFestival otvorila direktorica za gre ba č -kog JFF-a, Nataša Popović.

Prije projekcije filma o stradanju Židovau Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjet-skog rata publiku su pozdravile glavna

Već drugu godinu za redom Zagreb je bio domaćin Židovskog filmskog festivala, ovegodine festival je trajao pet dana, uz niz radionica, zanimljivih razgovora i filmova.Zagrebačka publika tako je uživala u igranim i dokumentarnim filmovima na židovskutematiku.

ŽIDOVSKI FILMSKI FESTIVAL U ZAGREBU

junakinja filma Dušica Žegarac i scenari-stica Zora Dirnbach kao i Dijana Dvornik,supruga pokojnog Borisa Dvornika, aBran ko Lustig im je u ime festivala tomprilikom odao posebno priznanje i svakojuručio povelju u obliku Tore.

Židovski filmski festival uz Grad i Židov-sku općinu podržalo je i veleposlanstvodržave Izrael jer je to ujedno bila prilikaza obilježavanje 60. obljetnice Izraela.

Oskarom nagrađen film„Krivotvoritelji“ Kao drugi film iste večeri prikazan jeOskarom nagrađen njemački film «Kri -vo tvoritelji». Na projekciji tog izvanrednozanimljivog filma, o jednom drugačijem imanje poznatom aspektu Ho lokausta,bio je nazočan renomirani njemački glu-mac August Diehl, jedan od glavnih pro-tagonista filma, kao i devedesetogodiš-nji Adolf Burger prema čijoj je priči iromanu film i napravljen. Nakon projek-cije fascinantni i nevjerojatno vitalniAdolf Burger popeo se na pozornicuoda kle je odgovarao na pitanja publikeo svom iskustvu iz koncentracijskoglogo ra u kojem su nacisti, pod stalnomprijetnjom smrt,i silili Židove da krivot-vore valutu njemačkih protivnika uz svedrugo što se moglo krivotvoriti. On namje ispričao što se poslije poraza TrećegReicha događalo s pojedinim likovima ina koji je način on sam aktivno cijeli ži-vot radio na tome da se ne zaboraviistina o Ho lokaustu.

Festival je otvorio poznati Oskarovac Branko Lustig. U vrlo emo-tivnom govoru, kazao je i svoje razloge zašto je festival otvorenhrvatskim filmom „Deveti krug“.

„Bio sam ustrajan u tome da se ‘Deveti krug’ pokaže na festivalu ida se pokaže prošlost kako se ništa od nje ne bi zloupotrijebilo“,rekao je Lustig.

„Želio sam da vidite film jednoga vremena u kojem nismo izgradilisinagogu i u kojem je postavljeno tek par spomen-ploča, ali u kojem‘Deveti krug’ stoji kao jedno svjedočanstvo. A za molitvu nisupotrebni spomenici, jer svaki je čovjek svoj hram, bez obzira zove liga crkvom, sinagogom ili džamijom. I svaki čovjek može izabratigdje želi biti s Bogom“, rekao je Lustig.

Branko Lustig, predsjednik JFF London - Zagreb


13

JFF:: ZAGREB ::

105

Festival se završio peti dan, tj. u ne-djelju navečer, projekcijom izraelskogigranog ratnog filma «Beaufort». Ra d -nja tog fila o apsurdnosti rata odvija seu doba izraelsko-libanonskog sukoba urazdoblju od nekoliko dana, kad jednajedinica izraelske vojske, nakon 18 go-dina držanja položaja, priprema napu-štanje svoje pozicije na križarskoj liba-nonskoj tvrđavi Beaufort iz 13. stoljeća.

Na festivalu se u razdoblju od pet danau kinu Europa moglo pratiti zanimljiv iz-bor dokumentarnih, igranih i kratkih fil-mova međunarodne produkcije na ži-dovske teme. Svake večeri poslijefilmova organizirane su bile klupskemuzičke večeri: izraelski band Coo loo -loosh svirao je u srijedu, u četvrtak DJPhilip, u subotu Jazzlounge Kolektiv, au nedjelju festival se završio uz jazz ikletzmer večer s Jewsersima. Uza sveuspješno je bila održana trodnevna ra-dionica za dokumentarni film u ŽOZ-u.

Razgovor s Judy Ironsidei Natašom PopovićO važnosti prikazivanja židovskih filmo-va i čemu festival židovskog filma, pove-la sam razgovor s Judy Ironside koja je,uz nekolicinu članova svog upravnogodbora, pratila zagrebački fe stival. Uznju su u Zagrebu boravili kao gostifestivala predsjednik Lon donskog ži dov -s kog fe stivala Da vid Ku stow sa su pru -gom te član upravnog odbora Errol Rud -nick sa suprugom.

Kako je Judy već lani bila na prvomzagrebačkom festivalu, odmah sam ju

pitala o njezinim ov o -godišnjim doj mo vi -ma. Za pa nje na je og -ro m nim sko kom jerjoj se čini da je za -gre bački ži dovski Fe -stival iz prve go di neme teorski za k o račiou petu. Pu blika jedobra, izbor filmovaodli čan, čini joj seda su orga nizatoripre uzeli na sebe og -ro man po sao i sveza jedno da je pre -

kra sna svečanost filma.

Napomenula sam da u Londonu JFFslijedi odmah iza Londonskog filmskogfestivala, gotovo kao njegov produže-tak i zbog čega misli da je važno odr-žavati židovski filmski festival i u tomsmislu bilo kakav drugi festival speci-fičnih grupa kad uglavnom postoje do-bri ili zanimljivi loši ili dosadni filmovi?

U općoj distribuciji, misli Judy, uglav-nom se može vidjeti glavne međuna-rodne produkcije prikazane na velikimfestivalima Cannesu, Berlinu, Venecijiitd. s izborom filmova vrhunske svjet-ske klase. Međutim, nastavlja Judy,film je moćni medij koji osim za zaba-vu, treba koristiti u edukativnom smi-slu. Tu leži zapravo njezin cilj, da uzzabavu prosvjećuje svoju publiku o ži-dovskoj kulturi u svijetu, dok je zabavaprvenstveni cilj većine popularnih fil-mova. Ako imate specifičan festival,bilo da se radi o hrvatskom filmu, festi-valu filmova o invalidnosti, Crnački

filmski festival ili Židovski filmski festi-val tu se mnogo više radi o prosvjetlje-nju, premda i o zabavi, putem tog za-divljujućeg filmskog medija. Ovdje seradi o židovskoj kulturi širom svijeta aako ljudi nisu religiozni, nemaju vreme-na, a niti žele provesti puno vremena učitanju ili studiranju drugih kultura, dokje film moćno i pristupačno sredstvo ta -ko da ona zna da se putem filmova nažidovske teme može širiti razumijeva-nje o tome. Radi se o otvaranju, razbi-janju izoliranosti i Judy zaista i daljeoptimistički vjeruje da kad bi bilo višerazumijevanja različitih načina postoja-nja u svijetu - misli sekularno- da bi seljudi međusobno više poštivali.

To je recimo na festivalu dobro ilustri-rano izraelskim filmom «Orkestar u po-sjeti» u kojem se greškom nedočekanipripadnici egipatskog policijskog orke-stra susreću s izraelskom svakodnevi-com malog mjesta. Sve u svemu mno-go se može naučiti iz filmova, razbitimnoge predrasude ili promijeniti oko-štana znanja. Na upit o važnosti disku-sija poslije filmova, što je uobičajenapraksa londonskog filmskog festivala,Judy mi je odgovorila da je debata zanju vrlo važan dio festivala. Posebnoposlije prikazivanja kontroverznih do-kumentarnih filmova . Na taj se načinnastoji dati mjesta pozitivnom dijalogu,odnosno diskusija u vezi s pojedinim te-mama. Tako se događa da nakon štovas je film o nečemu informirao, ili sedojmio u bilo kakvom smislu, postojimogućnost da se čuje mišljenja stru-čnjaka iz struke i autora filma te ostalihiz publike te kako se film na njih odrazio.

Dušica Žegarac i Nataša Popović, direktorica JFF London - Zagreb

Dušica Žegarac, Errol Rudnick i supruga, Ana Hermanović, Judita Cuculić, David Kustow i supruga


14

DOGAĐANJA :: DOM L. SCHWARZ ::

105

Podsjetila sam Judy kako danas Lon -donski židovski filmski festival nije viševezan uz određeno vrijeme i mjesto pri-kazivanja, više je kao pokretna sveča-nost jer se filmove vrti često i u raznimprigodama te na raznim mjestima i do-gađajima.

Judy drži da je zaista važno povezivatidogađanja, filmove, ljude. Tako uskoroJFF prikazuje film u Britanskom muzejuu vezi s održavanjem izložbe o Ba bi -lonu. Takvo proširivanje filma s ostalimvidovima kulture vidi kao jako važnuulo gu JFF-a.

Zahvalila sam Judy Ironside i zaželjelada se dogodine opet sretnemo u Za gre -bu na Trećem zagrebačkom židovskomfestivalu. Čitateljima «Ha-kola» po ručujeda je jako dobro da smo ostvarili ovakvuvezu i da kad u Londonu govori o za-grebačkom festivalu mnogi pokazuju in-teres za ovakva povezivanja.

Natašu Popović zatekla sam dan po za-vršetku festivala u uredu u Magenu za-trpanu poslovima i u punim pripremamaza odlazak u Beograd gdje se ima pri-kazati četiri filma i gdje je Dušica Žega-rac organizirala beogradska prikaziva-nja i medijsko pokroviteljstvo. Jedan odčlanova londonskog upravnog odbora,Michael Edgerton otići će u Beograd, aposlije za Sarajevo gdje je također or-ganizirano preliminarno prikazivanjeZagrebačkog židovskog festivala. Ipakje našla malo vremena da mi kaže kakomisli da je festival bio vrlo opsežan po-sao i da je desetak ljudi u ekipi dalo sveod sebe. Imali su mnogo volontera kojusu uložili mnogo napora da bi sve teklokako treba. Posebno je zadovoljna ra-dionicom koju su vodili Nebojša Slje -pčević, Branko Lustig, Nenad Pu ho v ski,izraelski dokumentarist Amir Har-Gil ibritanski BBC-jev dokumentarist LukeHolland. Radionicu je započelo 25 stu-denata filma s već nešto prijašnjeg is ku -stva u pravljenju do kumentarnih filmovada bi ih diplomiralo njih 12. Nataša senada da će ovakve radionice otvoritivrata mladim hrvatskim autorima u svi-jetu.

©Vesna Domany Hardy

IZ NAŠEG DOMA

Potvrda stare poslovice da tko pjevazlo ne misli, posljednjih se mjeseci naj -bo lje mogla vidjeti, ili bolje rečeno čutiu našem Domu. 27. i 28. svibnja kodnas su pjevali zborovi svih zagrebačkih

domova umirovljenika u okviru 6. smo-tre zborova i komornih vokalnih sasta-va. Okupilo se ukupno više od 200pjevača, a kako smotra nema na tje ca -teljski karakter, svi su jedni druge bo-drili i glasno pljeskali. Tome su pretho-dile višemjesečne pripreme, u svim sedomovima marljivo uvježbavao pro-gram kako bi se kao i svake godine, napragu ljeta pokazao barem jedan malidio.

Naš se zbor Šalom predstavio s dvije ži -dovske pjesme i spletom međimurskih

narodnih pjesama. Bilo je to na traguideje njihove voditeljice Sare Da non dašto širi krug slušatelja treba upo znati snašom kulturom, ali istovremeno nje-govati i napjeve sredine u kojoj živimo.

Pored smotre pjevalo se i na jednomna tjecanju. Ne bilo kakvom. Dom zastarije osobe Dubrava organizirao jenatjecanje solo pjevača. Nas je pred-stavljala gospođa Aurelija Magerle, uzklavirsku pratnju gospođe Sare Da -non. Gospođa Magerle je osvojila sim-patije publike i žirija i jednoglasnom od -lu kom osvojila prvo mjesto. Nagrada jebio radio s CD-playerom, koji je odmahpoklonila našoj glazbenoj slušaoniciponedjeljkom. Ovdje ćemo samo napo-menuti da je gospođa Magerle navršilatek 101 godinu.

I da pjesmi ovdje ne bi bio kraj, za našeko risnike, njihove obitelji i sve članovezajednice organizirali smo vrtnu zaba-vu za u našem parku. Za glazbu je biozadužen Siniša, a naša Gruda i njezinalikovna grupa priredili su prodajnu iz-ložbu ovogodišnjih radova. Neću vampričati kako je bilo. Pogledajte slike isva kako dođite sljedeći put.

Paula Novak


15

DOGAĐANJA:: DOM L. SCHWARZ ::

105

Naši domari provode svoje vrijeme na različite načine, družese, pričaju, pijuckaju kavu… Tako se u razgovorima našlagru pica ljudi, ljubitelja muzika. Neki od njih imaju u sobamavlastite kazetofone, pa su sami ili s prijateljima slušali muzi-ku. I tako se rodila ideja da se formira „muzička slušaonica“gdje bi se ljubitelji muzike jednom tjedno sastajali i zajednouživali u glazbi koju biraju po vlastitim željama ili na inicijati-vu voditeljice slušaonice Eve Akerman. Mnogi su to s odu-ševljenjem prihvatili i danas su vjerni slušatelji koji svakogpo nedjeljka poslije podne dolaze u naš kuratorij, često pre-malen i pretijesan da smjesti svu publiku. Imamo veliku i lije-pu kolekciju CD-a, a želimo zahvaliti kćerkama gospođe EveGrlić i Branke Danon koje su poklonima opernih arija, židov-skih pjesama i drugih krasnih CD-a obogatile našu zbirku.

Naša muzička slušaonica je od samog početka imala speci-fičan način rada, veoma zanimljiv i poučan za svoju publiku.Svaki koncert počinje kratkim iznošenjem biografije dotičnogkompozitora i svega što je utjecalo na njegov rad. Tako, pri-je slušanja Beethovena saznaju kako je on smatrao da mu-zika čini ljude sretnima i to prihvatio kao svoju misiju. Prijeslušanja Chopina upoznaje ih se s njegovom romantičnomdušom i stalnom čežnjom za povratkom u svoju ljubljenu do-movinu Poljsku. Saznaju kako je depresija utjecala na muzi-ku Čajkovskog, ili da divni lirski opisi norveških fjordova ka-rakteriziraju muziku Griega. S takvim saznanjima slu šateljimaje mnogo bliži i razumljiviji sadržaj toga djela i što ono pred-stavlja.

Osim klasične glazbe, užitak nalazimo i umuzici novijeg doba

Naši koncerti ne obuhvaćaju samo klasičnu glazbu. Mi sluša -mo i muziku novijeg doba, operne i operetne arije, gdje po-neka poznata melodija tako ponese publiku da i sami zapjeva-ju. Ili, slušajući Johanna Straussa svi se na svojim stolicama

Domari našeg Doma Lavoslava Schwarza uvijek su vrlo aktivni. Jedna od značajnihaktivnosti je i rad muzičke slušaonice u kojoj domari uživaju već dvije godine.

KAKO JE NASTALA

I KAKO RADI

„MUZIČKA SLUŠAONICA“

zaljuljaju u ritmu valcera, ili tapkajući rukama i nogama pratetaktove Radetzki marša. Sve to izaziva kod slušatelja užitak,ali i duboke emocije, naročito kod onih koji su nekada posje-ćivali koncerte, slušali opere pa im ta muzika „leži u uhu“, asa da im se ponovo pruža prilika da u tome uživaju. Sve usve mu, to je divno druženje u trajanju od jednog sata.

Naša je muzička slušaonica održala svoj prvi koncert u jesen2006. godine. Započeli smo velikom scenskom kantatom„Car mina burana“ Carla Orffa, a ovu sezonu započeli Čaj kov -skijevim klavir-koncertom. Do sada smo održali 42 kon ce rta.Sve su to bila manje-više vrhunska djela muzičkih stva ralacau vrhunskim izvedbama.

Na jesen počinje treća sezona, koja će tonski biti mnogo kva-litetnija od dosadašnje. Naime naša je stojednogodišnja do-marka Aurelija Magerle osvojila prvo mjesto na natjecanjupjevača – solista zagrebačkih domova umirovljenika i na po-klon dobila odličan novi CD-radio-kazetofon, koji je poklonilanašem domu.

Do slušanja na jesen, Eva Akerman


16

SINAGOGA :: ŽO RIJEKA ::

105

SUSRET ŽENSKIHSEKCIJA U SUBOTICIŽenska sekcija i Židovska općinaSu botice organizirali su od 20. do22. lipnja susret ženskih sekcijaSrbije i ženskih sekcija iz “bivših ju -go slavenskih republika”. Iako je te -ma susreta bila “Uloga ženskih se k -cija u židovskim općinama “, bilo jerazgovora o svemu i svačemu jersmo zapravo jedva dočekali da sepo novno susretnemo sa sta rim pri -ja teljima - bolje rečeno prija te lji ca -ma, čiju suradnju nisu mogli po re -metiti ni politika ni ratovi ni novegra nice. Židovska općina u Subotici,i nakon svojih nedavnih unutarnjihkri za, oživjela je i danas predstavljasložnu, bogatu, razvijenu, aktivnu ireligioznu židovsku općinu.

To se osjetilo i organiziranjem kaba -lat šabata, prepunom sinagogom, jutarnjom molitvom, kašrutom, proji-ciranim filmom o pripremanju košerhrane, demonstracijom pripremeseder večere, predavanjem MarijeSalom i vrlo kvalitetnim predavan-jem Edite Jankov o znamenitim Ži-dovkama u povijesti Novog Sada.

Za izvještaje ili razgovore o situaci-jama u drugim općinama i u Subotici(Katica Halbrohr) ostalo je malo(službenog) vremena ali se to na -dok nadilo veselim druženjima oso-bito posljednjeg dana u “ŽabljemSalašu” na Paliću.

Održan je i sastanak predstavnicažen skih sekcija (22) i dogovoreni no -vi zajednički programi i sastanci, me -đusobno komuniciranje i suradnja.

Uživali smo u prelijepome gradu,posjeti Gradskoj kući i muzeju, sina-gogi, podršci koju su nam dali pred-sjednici židovskih općina Osijeka,Beograda, Subotice mladi i stari aosobito u kulinarskim umijećima, bezmoguće konkurencije, marljivih sub-otičkih članica i zato ne znam jesmoli se vratili u stara dobra vremena ilismo započeli ljepšu budućnost.

Melita Švob

Od poslijeratnih vremena do druge po -lo vice 20. stoljeća članovi Židovske op-ćine Rijeka su odlazili svuda u svijet ibroj članova se smanjivao, a zgrada si -nagoge je zbog manjka sredstava bilau sve lošijem stanju. U devedesetimgo dina prošlog stoljeća krov je počeopro kišnjavati te je bila potrebna vrlo hi-tna intervencija, koja nas je konačnopro budila i ponukala da iniciramo, i usu radnji s gradom Rijekom, realiziramoprojekt postupne cjelokupne obnove ri-ječke ortodoksne sinagoge. Za potrebetog projekta napravljen je konzervator-ski elaborat.

Dok se pripremao projekt postupne ob-nove riječke šul sinagoge, obavljena jejoš jedna hitna intervencija: zamjenave ćeg dijela električnih instalacija.

U proljeće 2005. godine završen je po-stupni projekt obnove te se pristupilo re -a lizaciji prve faze koja se odnosila na sa-kralni prostor, koji je u biti najvažniji diograđevine i istovremeno njezino srce. Uprincipu zavjetni kovčeg je najsvetijemjesto sinagoge i cijele zajednice. Tije -kom prve faze sve što je bilo drveno usingogi bilo je fumigirano da bi se uništi-li crvi koji uništavaju drvene klupe i or-mare.

Uređen je zavjetni kovčeg a za vrijemeure đivanja, Tore su bile mjesec dana una šem domu brižljivo spremljene. Osimdrvenarije u sinagogi su obnovljenipro zori, svi stari prozori su bačeni a nanjihovo mjesto stavljeni su novi. Nakonprozora svi su zidovi u sinagogi prebo-jeni bojama istog sastava i svojstva

Židovska općina Rijeka dugo je godina s velikompažnjom obnavljala svoju sinagogu, a obnovljenasinagoga svečano je otvorena sredinom svibnja.

PUT DO OBNOVLJENE

SINAGOGE

I SVEČANOG OTVARANJA

kao u originalnoj gradnji. Na kraju prvefaze uređena su sva vrata.

Najteža i najzahtjevnijazavršna faza

U drugoj fazi obnove sređivala se fasa-da koja nije bila ni taknuta još od izgra-dnje te je stoga bila u lošem stanju.Prije nego su počeli radovi na fasadi,oko zgrade sinagoge postavljene suskele po kojima su se «fasadni» radni-ci penjali i tucali originalnu žbuku, ne-gdje manje negdje više, pazeći pri to -me da ne oštete tri betonski oblikovanasimbola Magen Davida i doprozornikeod bijelog kamena. Dio fasade od ciga-la lijepo se osvježio, brusila se cigla po


17

SINAGOGA:: ŽO RIJEKA ::

105

cigla i nakon toga su se premazale za-štitnim sredstvom da ne bi propadale.

Finalna faza obnove bila je ipak najtežai najzahtjevnija zbog imperativa od va -janja balkona za žene od muškog dijelasakralnog-molitvenog prostora: ženskiće dio postavljanjem staklene pregradepo cijeloj dužini balkona biti fizički odije-ljen od muškog dijela, a istovremeno ćeoba biti spojena istom zgradom sinago-ge.

Postavila se staklena prozirna pregradaprema naputku konzervatora. Kad sepostavila staklena pregrada, teška višeod 1000 kg, prvo je napravljen okvir oddrva oko cijele staklene pre gra de. De b -ljina pregrade bila je veća od 1 cm.Uređenje društvene prostorije uključiva-lo je postavljanje parketa, stolova i stoli-ca za članove i za druženje te danas ne-izostavnih klima-uređaja.

60 godina nakon Drugog svjetskog ra tabalkon ili galerija za žene prestala je bitiskladište ili tavan i postala vrlo ugodnaklimatizirana društvena prostorija u ob-novljenoj riječkoj sinagogi.

U prostoru gdje se nalazila društvenaprostorija spustili su strop i konačno senapravio pravi toalet (60 godina smoimali improvizirani toalet – za koji bi na šistariji sugrađani rekli «improviziran zavavik»).

Posljednji veliki zahvat, a istovremenoi posljednji dio završne faze bio je sre -

đi vanje okoliša oko sinagoge, a nakontoga ostao nam je samo fine briefing.

Odlučeno je da se cijela površina dvo -ri šta koje je ograđeno betonskim zidi-ćem na kojem stoji željezna ogradapoploči granitnim kockama. Dakle, iz-među zgrade sinagoge i gospodarskezgrade postavljene su originalne grani-tne kocke. Neke od kocaka su vršnja-kinje sinagoge, neke su starije, a nekesu i mlađe. Dvorište je popločeno gra-nitnim kockama u nekoliko različitih bo -ja, oblika, starosti, veličine i težine. Ko -rak po korak, dio po dio, faza za fazomdošlo se do onih sitnica koje se rade na

kraju. Te sitnice bile su mali po pravci iveliko čišćenje.

Želim ukazati na još jednu posebnostove sinagoge po kojoj je jedinstvena uHrvatskoj. Ta posebnost je da od gra-dnje do početka obnove 2004. godinenikad prije nije bila obnavljana, pa čak niposlije Drugog svjetskog rata. Mogu sasigurnošću reći da sinagoga poslije ob-nove izgleda izvrsno. Ako se mogu pje-snički izraziti, sjaji se od svoje ljepote ikao da prkosi minulim vremenima.

Svečanost otvarenja Riječkeortodoksne sinagoge nakon

obnove Obnova riječke ortodoksne sinagogemalo se otegla pa je poduže trajala. Pro -slava otveranja obnovljene riječke orto-doksne sinagoge trebala je biti što boljeorganizirana ne samo zbog nas, nego izbog onih kojima smo se htjeli odužiti.Prvo i najvažnije bilo je odužiti se svimdonatorima, pri čemu je zaista bilo neva-žno jesu li dali 1 ili 100.000 ku na ili svo-ju dobru volju, vrijeme, entuzijazam iline što sasvim deseto - glavno je da supomogli.

U obnovu je ukupno uloženo oko dvamilijuna kuna.

Prije nego pokušam dočarati tijek sve -ča nosti otvaranja riječke ortodoksne


18

SINAGOGA :: ŽO RIJEKA ::

105

si na goge, želio bih zahvaliti ljudima iinstitucijama bez čije pomoći nikad nebi uspjeli obnoviti riječku ortodoksnu si-nagogu.

Zahvalio bih Gradu Rijeci, Primorsko-goranskoj županiji, Ministarstvu kulturete Regionalnom konzervatorskom od -jelu u Rijeci. Od članova zahvalio bihnašem predsjedniku Židovske općineRijeka Vladi Konu, Ireni Starčević, Ran -ku i Nadi Špigl, Darji Starčević, VivianŠpacapan, Rini i Eleni Brumini, Ale x an -dru i Idi Fišer te svim ostalima entuzija-stima koji su nas podupirali.

Konačno je određen datum kad nemani kakvih praznika, nema Šabata - 28.svibnja. Datum se pokazao idealnim.

Pripreme su počele rano ujutro togada na. Odrađivali su se poslovi koji su bilipotrebni za pripremu sinagoge za otva-ranje; širom smo otvorili sva troja ulaznavrata sinagoge kako bismo napravili pro-puh da bi se smanjila vrućina. Sav trudje bio uzaludan jer je dolazak više od160 ljudi rezultiralo ne s nosnom vrući-nom unutar sinagoge. Oko 14 sati došlisu ljudi iz kateringa da pripreme zaku-sku u klimatiziranoj društvenoj prostorijigdje se prije obnove nalazio balkon zažene. Moj je zadatak bio otići na auto-busni kolodvor po sopranisticu MajuVukoju koja je bi la zadužena za kultur-no – umjetnički program (pjevanje trijusefardskih pjesama).

Posveta sinagoge isvečanost otvaranja

Uzbuđenje je svakom minutom raslo, ašto smo bili bliži trenutku kad će početiceremonija otvaranja, postajalo je sveneizdržljivije. Pozvali smo na otvaranječetiri rabina, među kojima je bio ArielHadad glavni rabin Slovenije, te noviGlavni rabin Trsta David Isak Margalit ikao posljednji, ali ne i manje važan, do-šao je prvi rabin koji je iz Hrvatske po-slan na školovanje koje je nedavno za-vršio Luciano Moše Prelević.

S predsjednikom Židovske općine Ri je -ka četiri rabina su dogovarala protokol iredoslijed govornika. Novi glavni rabin

Trsta Isak Margalit rekao je da trebamobarem simbolički i tradicionalno održa-vati zajednicu kao takvu. Rabin Hadaddrži da sinagoga treba živjeti kao u vri-jeme svojih najboljih dana, a rabin Pre -lević također je iskazao zadovoljstvoobnovom i prenio pozdrave dr. Ognje -na Krausa. David Isak Margalit je biovrlo iznenađen tekstom koji je sa Ha-kodeša pročitao da je prije 73 godineŽidovska zajednica iz Trsta poklonilaAron Ha-kodeš riječkoj Židovskoj za-jednici. Pročitavši taj tekst rekao je daće tršćanska zajednica nastaviti poma-gati riječkoj kao što je uvijek pomagala,a posebno će pomagati financijski ure-đivanje groblja. Posvetivši sinagogu,rabini su bili gotovi i došao je red napredstavnika Ministarstva kulture Re -pu blike Hrvatske, gospodina Mimicukoji je održao kratak govor u kojem jeizrazio zadovoljstvo zbog obnovljenesinagoge i usput čestitao Židovskoj op-ćini Rijeka - maloj, ali vrlo aktivnoj ži-dovskoj zajednici - što je skupila sna-ge, volje i zdravlja da do kraja izguratoliko tešku, dugotrajnu i kompliciranuobnovu, tako važnu za riječku pa i os -tale židovske zajednice u Hrvatskoj.

Nakon što su se izredali svi govornicipočeo je kulturno-umjetnički program.

Sopranistica Maja Vukoja izašla je ipredivno otpjevala tri sefardske pjesme.Bile su to Durme durme, Asherico dequince anos te najljepša i dobro poz-nata Adios kerida.

Posjetitelji su bili oduševljeni Majinimpjevanjem i govorili da je zvučala kaobožanski glas. Neki su također govorilida su ih prolazili trnci dok je pjevala.Publika joj je priredila ovacije, odušev-ljena njezinim pjevanjem.

Moram vam iskreno reći da su svi or-ganizatori iz naše male zajednice bilivrlo zadovoljni dolaskom na otvaranjeriječke ortodoksne sinagoge poslije ob-nove.

Na svečanosti otvorenja potukli smorekord posjećenosti događanja u sina-gogi.

Gosti su bili iz vrlo različitih dijelova dru-štva i to dijelom iz židovskog svijeta uHrvatskoj, zatim predstavnici gotovosvih vjerskih zajednica iz Rijeke i Pri-mor sko-goranske županije, nešto po-vjesničara i povjesničara umjetnosti, abilo je i nekoliko profesora povijesti izsrednjih škola i fakulteta. Od ljudi čijeprisustvo bih istakao su gospođa Gor -da na Grčić iz konzervatorskog ureda,gospodin Vlado Bralić, arhitekt koji jeprojektirao obnovu riječke sinagoge, AnaLebl članica Židovske općine Split i dru-gi. Onima koji se nisu našli na ovom po-pisu, a smatraju da sam ih trebao uvrsti-ti, iskreno se ispričavam.

Na kraju bih htio skrenuti pažnju na dvi-je stvari, a to su da je svečanost otva-ranja riječke ortodoksne sinagoge bilaviše nego dostojna povijesti Židova uRijeci koja se proteže pet stoljeća una-zad, a druga stvar je to da je brojem odviše od 160 posjetitelja skoro dosegnutukupni originalni kapacitet sinagoge.

Sve u svemu otvorenje je bilo odlično inažalost neće se moći ponoviti takobrzo.

Pogotovo ne sa ovakvim skupom, a bilisu to predstavnici skoro svih svjetskihreligija puni pozitivne energije.

Filip Kohn


19

BLAGDANI:: ŽO OSIJEK ::

105

Židovska općina Osijek već tradicionalno svake godine organizira proslavu Predpesaha na kojoj se uvijek okupiveliki broj članova židovskih zajednica iz Hrvatske ali i susjednih zemalja. I ove godine, svi su uživali u druženju.

Proslava Predpesaha uOsijeku

Šavuot u OsijekuU našoj općini proslava Šavuota nije uobičajena. Barem nekada prije nije bila. Međutim,kako Šavuot pada upravo u vrijeme kraja školske godine, onda je to zgodna prilika da seokupimo i da na neki način napravimo završnu priredbu Nedjeljne škole, a ujedno i prosla-vimo praznik. Tako smo napravili i ove godine.

Djeca su nam pročitala nekoliko riječi o tome što je Šavuot, što znači i kako se obilježava.Također su nam pročitali priču–pjesmicu „Mojsije“ iz knjige „Otkrića starih priča“ autorice,naše drage, Marine Šprajc-Petreković.

Kako se na Šavuot jedu mliječni proizvodi, tako su nam članice naše Ženske sekcije priredile kolače i slane grickalice odsira, jogurta i mlijeka.

Međutim, uz sve to, najzanimljivije je bilo iznenađenje koje sam priredila starijim članovimanaše općine. S obzirom na to da su oni navikli gledati nastup naše plesne grupe prilikomsvakog okupljanja, nisu očekivali da će i sami ovog puta morati upravo – plesati. Naučili sučak dva plesa. Bilo je to mnogima potpuno novo iskustvo, ali se svima svidjelo. Čini mi seda će ući u obavezni program svih naših budućih okupljanja. Neki su mi čak „zaprijetili“ daće od sada dolaziti na naše plesne probe. Vidjet ćemo.

Kako nam je bilo, pogledajte fotke i prosudite sami.

Nives Beissmann

I ove godine tradicionalno se u Osijeku okupilo zanimljivodruštvo. Bilo je više od 300 članova iz raznih - što židovskihopćina, što jevrejskih opština. Imali smo goste iz Subotice,Sombora, Zrenjanina, Zagreba, Virovitice, Beograda, Ze mu -na, Novog Sada, Sarajeva, Zenice, Tuzle, Doboja, uz nara-vno, domaćine iz Osijeka. Svojim prisustvom počastio nas jei rabin Luciano Moše Prelević iz Zagreba, sa svojom simpa-tičnom suprugom.

Okupljanje je počelo ispred Židovske općine Osijek, da bi seubrzo krenulo prema kompi koja vozi preko rijeke Drave.Kako svake godine nastojimo pripremiti za naše goste neštonovo i drugačije, tako smo ove godine zamislili proslavu unovootvorenom ZOO hotelu koji se nalazi pored Zoološkogvrta, na lijevoj obali Drave. Prekrasan hotelčić, prekrasanpogled na rijeku, stari prijatelji svi na okupu – pravi recept zadobar ugođaj.

Svečanost je počela pozdravljanjem prisutnih predsjednikaŽO Osijek Damira Lajoša, nakon čega su nam se obratili ipredstavnici svih gostujućih općina, kao i predsjednik Sa -veza jevrejskih opština Srbije Aleksandar Nećak i rabin Lu ci -a no Moše Prelević.

Za još bolji ugođaj pobrinuli se i plesači plesnih skupina„Ma´Ayan“ iz Novog Sada i „Haverim šel Izrael“ iz Osijeka

koji su izveli pojedinačne, ali i zajednički nastup. Nakonplesa, došla je na red i pjesma. Za to se pobrinuo sada već,usuđujem se reći, naš Saša Kabiljo koji je već duže vrijemeu Osijeku i koji je uvijek zainteresiran za podizanje raspo-loženja (što mi nemilice koristimo).

Nakon programa i ručka, slijedio je posjet Zoološkom vrtu zazainteresirane, šetnja uz Dravu, kavica s prijateljima, većpre ma željama.

Ali kako to obično biva, kraj dolazi prebrzo, kompa već kreće,ali nikomu se ne ide. Slijede dogovori o slijedećim susretima.

Mi, kao organizatori, veoma smo zadovoljni, a čini mi se dasu i gosti ako možemo suditi po elektroničkim pismima kojasu nam stizala slijedećih dana.

I na kraju što reći, osim - vidimo se i dogodine. Svima hvalana posjeti i sudjelovanju!

Nives Beissmann


20

IZ ŽIDOVSKOG SVIJETA :: IZRAEL ::

105

Kako smo iskoristili

poklon za Purim?

Za ovaj smo Purim došli na čisto ne -običnu ide ju. Zašto ne bismo dje cipoklonili nešto dru gačije od uo bi čaje nihpoklon či ća – čo ko lade, bom bo na, olov -čica, blokića…

Već nam je ponestalo ideja čime ih raz-veseliti, kada ta naša današnja djeca itako imaju svega i ničega nisu željna.

Onda je naš tajnik došao na ideju –zašto im ne bismo poklonili izlet.Smiješno zvuči, ali je u stvarnosti bilovrlo zgodno. Jedne nedjelje smo miumjesto u Nedjeljnu školu zapalili putEmausa, izletišta nedaleko Osijeka iproveli tamo nezaboravni dan.

Ponijeli smo meso i pekli roštilj, bilo jekolača, dakle gladni nismo bili. Igralismo golf, s lop ti cama za pravi golf, ig -rali smo odbojku (koliko nam je putalopta za vršila u vodi, nećemo ko men -tirati), nogomet, lju ljali se na impro vi zi -ranoj ljuljački, igrali smo pikado kojismo ponijeli i plesali izraelski folklor doiznemoglosti (točnije dok nisu izdahnu-le baterije na CD playeru).

Doduše, malo su nas ostali izletnicičudno gledali, ali samo u po četku. Po -slije su pokazivali otvorene sim pa tije igledali naše ple sanje kao da su na na-stupu.

Vrijeme je bilo prekrasno, svi dobro ra-spoloženi, program raznovrstan, nijebi lo šanse da nam bude loše.

Na kraju su sva djeca zaključila: komutrebaju pokloni - ići ćemo svaki put naizlet, to je neopisivo ljepše.

Pogledajte fotku i uvjerite se i sami.

Nives Beissmann

Navikli smo na ceremonije «Pravednikameđu narodima», kojima se od 1963.godine nadalje u Yad Vashemu pro gla -ša va ju nežidovi koji su spasili Židove uvrijeme Holokausta. Ukupno je do sadaproglašeno (do 1. siječnja 2008.) 21.212pra vednika, od toga 106 u Hrvatskoj.

I dok su ti hrabri ljudi, koji su riskiralisvoje živote da bi spasili Židove, veo-ma poznati, slavljeni i počašćeni, dugose vre mena zaboravilo na brojne Žido-ve i židovske organizacije koje su spa-šavale svoje sunarodnjake i koji su ta -kođer ri ski rali svoje ionako ugroženeživote.

Oni su sve do sada ostali nepoznati,ostalo ih je još malo živih, a i nerado go-vore o svojim podvizima - smatrajući ihnor malnim.

U želji da prekinu dugogodišnju šutnju,jedna je grupa Židova iz Nizozemske,Francuske i Njemačke, koji su pre živ -jeli Ho lokaust zahvaljujući Židovima ižidovskim organizacijama, ustanovila uJeruzalemu 2000. godine «Action Co -m mittee for Recognition of Jewish Re -scuers» (Akcijski komitet za pri zna va -nje židovskih spasitelja).

Od tada je napravljeno mnogo, sku-pljeni su materijali i svjedočanstva,utjecalo se na aktivnosti u Yad Va she -mu i Me mo rijal nom muzeju Holokaustau SAD-u, organizirane su konferencije iprojekti itd.

U lipnju 2004. održana je konferencija uYad Vashemu «Je ws rescued Jews du-ring the Holocaust» na kojoj je predava-nje održala Chana Arnon iz Jeruzalema.U tom su predavanju da ne definicije iopisi akcija i imena organizacija i pojedi-naca.

Priče o nežidovima koji su pod cijenu vlastitog života zavrijeme Drugog svjetskog rata spašavali Židove su poznate iuvijek jednako dirljive. No priče o Židovima koji su poduzimalijednako herojska djela još uvijek nisu dobile svoje pravomjesto....

Židovi koji su spasili Židove u vrijeme Holokausta

Proučavajući te materijale naišla samsamo na dva mjesta poveznicu s našimprilikama.

U jednom se spominje spašavanje 100židovske djece iz Nje mačke prekoZagreba. To je dobro poznata i opisanaWIZO akcija u Zagrebu – ali, eto na ža -lost, poznata je bila sa mo nama.

U drugom se slučaju spominje akcijaJosefa Indiga koji je spasio grupu dje-ce preko Slovenije, Italije, Švicarske doPa les tine. I to je poznato detaljnije sa -mo nama.

Na proučavanje materijala, koji je dosada prikupljen i uključenje u tu akcijupo takla me je molba Chane Arnon da jojpošaljem materijale iz Hrvatske, jer danema nikoga iz te zemlje.

S njom sam se upoznala na nedavnojkonferenciji u Je ru zalemu, gdje je tako-đer govorila o toj akciji i kao član Iz vrš -nog odbora Svjetske organizacije preži-vjelih Holokaust (World Federation ofJe wish Child Survivors of the Ho lo caust)utjecala na to da se u program te orga-nizacije uvrsti i pitanje priznavanja Ži-dova koji su spašavali Židove.

I poznati i priznati istraživač JehudaBauer održao je svoje predavanje nakon ferenciji u Jeruzalemu 2007.

Pokazao je nekoliko primjera židov-skog heroizma u spašavanju, osobitospašavanju židovske djece.

Opisao je spašavanje djece iz Fran -cuske pomoću organizacije OSE kojaje uspostavila mrežu za spa ša va nje iskrivanje dje ce po francuskim selima.

Tu je mrežu organizirao židovski ele k tri -čar po imenu Ge or ges Garel («Circuit


ali mnogi od njih nisu dočekali tu bu-dućnost.

I Židovi su reagirali, a kako su reagira-li to je upravo važno za nas, jer mi smonjihovi nasljednici.

ŽIDOVSKA ZAJEDNICA KAO TAKVANASLJEDNIK JE TOGA ŠTO SE DO-GODILO -A TI LJUDI NISU BILI «OB-JEKT»- TO SU BILI LJUDI SA SVOJIMTALENTIMA, MIŠLJENJIMA, POGLE-DIMA, NAČINOM ŽIVOTA, NADAMA ISNOVIMA.

„Mi nismo ovdje samo da ostvarimo tesnove, nego da ih prenosimo dalje“, re-kao je Bauer.

Ovaj nadahnuti govor i primjeri mogunam pomoći da i mi skupimo materija-le - ta imamo bezbrojne naše primjerekojih se sjećamo ili smo o njima čuli.

Na predstojećoj godišnjoj internacional -noj konferenciji preživjelih Holokaust,koja se održava u SAD-u , od 7. do 10.studenog 2008., predviđena je pose-bna panel-diskusija o Židovima koji suspašavali Židove.

I ja sam pozvana da sudjelujem, ali na-žalost zbog obiteljskih problema ne mo -gu putovati, ali sam poslala svoj rad(mora biti na engleskom) koji samprikazala na simpoziju u Du brov niku - ospašavanju Židova za vrijeme Ho lo -kausta u Du brov niku, Splitu, Rijeci i dru-gim mjestima Jadrana. On se nalazi i naweb stranici www.cendo.hr

Melita Švob

21

IZ ŽIDOVSKOG SVIJETA:: IZRAEL ::

105

Garel») i angažirao čak i jezu itskogsve ćenika te djevojke koje su biciklimaobilazile sela da nađu skloništa itd.Spašeno je tisuće židovske djece.

U Belgiji je postojao CDJ (Commiteede defense Des Juifs) u kojoj su radilizajedno Židovi i ne-Židovi.

U Budimpešti je grupa mladih cionistakrivotvorila dokumente, dobavljala lije-kove i hranu u dječje domove. Cio ni -stički ilegalci su zapravo diplomati (iRaoula Wallenberga) opskrbljivali poda-cima i materijalima kako bi su moglispasiti Židove.

Zanimljiv primjer SlovačkeU Slovačkoj, gdje je bio fašistički režimvodio katolički svećenik (Tiso), organizi-rana je radna grupa na čelu s Gizi Fle -ischman potpomognute od jednog ultra-ortodoksnog rabina.

Bauer navodi taj slučaj kao jedini u ko-jem su Židovi svih pogleda i porijeklaradili zajedno na spašavanju drugih.

Posebno je spomenuo Edvarda Lau -fera, koji se nakon mnogih ratnih danavratio u slovački grad Nitru gdje su pri-padnici fašističke garde «Hlinka Gu -ard» terorizirali Židove pa tako i ženuEduarda Laufera, koji je zbog togaubio jednog «gardistu» i morao pobjećina sjever Slovačke gdje je dobio noviidentitet kao Teofil Golar. Pod tim ime-nom pridružio se Hlinka Gardi, čak jepostao trgovac metalima. No u svom jedućanu sagradio tajnu sobu u kojoj jesakrivao Židove.

Angažirao je i svog slovačkog radnikakoji je sagradio poseban bunker zaugrožene Židove. No kada je deporta-cija Židova prestala u 1942., ti su Žido-vi osnovali selo visoko u Tatrama i takose spasili.

No jednoga dana na vratima EduardaLaufera alias Teofila Golara pojavio sejedan čovjek koji je bio pravi TeofilGolar.

Tada je napravljen aranžman da sepravom Golaru plaća stalno mjesečnosvota novca da bi šutio.

Golar je pomagao i partizane. Ali bio jeizdan i zatvoren, pretučen, no uspio je

pobjeći. Spašavao je i ugro-žene Slovake, bio je u Če-škoj armiji i kao oslobodilacušao u Prag u svibnju 1945.

Poslije je organizirao židov-sku «borbenu jedinicu» kojase borila za nezavisnostIzraela, umro je u Izraelu1970. godine.

Zatim su slijediliprimjeri iz Poljske idrugih zemalja.Na kraju Bauer objašnjava i zašto sedo sada nije pisalo o Židovima koji suspašavali Židove - a to je zbog židov-ske tradicije. Da Židov spašava Židova- to je obaveza- to nije ništa specijalnoi značajno!?

Ali tu je drugi argument - ako se odapoštovanje Židovima koji su spašavaliŽi dove, imat ćete tzv. «Mayflower Syn -drome».

Mayflower je bio veliki prekooceanskibrod s tisućama putnika i zapravo susvi Amerikanci njihovi potomci.

Tako će i svatko od nas moći reći «mojisu rođaci spašavali Židove».

Zbog toga morate skupljati materijale,ali morate znati da Židovi nisu bili «ob-jekt», oni su bili «subjekt» i spašavalisu kada su mogli i ako su mogli.

Mora se znati da Židovi nisu bili većiheroji nego ostali, ali nisu bili ni manjeheroji nego drugi. Oni su sami bili pre-strašeni i ugroženi u svojem životu, alisu prevladali taj strah i učinili fantasti-čne stvari.

Bauer upozorava na to da se na Ho -lokaust danas u svijetu gleda samo kroznjemačke oči… Nijemci su učinili to,Nijemci su ubijali... a gdje su bili Ži do vi?Oni su bili samo žrtve!

To je potpuno nerazumijevanje prilika,jer Židovi su bili žrtve - to je istina, ali oninisu bili samo žrtve. Oni su bili zajedni-ce, osobe sa svojom vlastitom kulturom,svojom civilizacijom, svojim porijeklom,svojim snovima i svojom budućnošću.. .

Polaganje vijenaca u Yad Vashemu u ime organizacije Holokaust preživjelih (2007)


22

ANTISEMITIZAM :: IZRAEL ::

105

Centar Simon Wiesenthal, sa sjedištem u Jeruzalemu, ob -ja vio je preliminarne rezultate 7. godišnjeg izvješća o istra-gama i progonu nacističkih ratnih zločinaca u svijetu, a unjemu je ocjenama od A (najviša) do X (najslabija) ocijenionapore pojedinih država u izvođenju nacističkih zločinacapred lice pravde. Hrvatska je drugu godinu za redom dobi-la izrazito lošu ocjenu F-2.

Najbolju ocjenu, ocjenu A, dobile su SAD, a nakon njih sli -je de Kanada, Njemačka i Italija s ocjenom B.

Ocjenu C dobile su Srbija, Poljska i Austrija za “minimalanuspjeh koji je mogao biti veći”.

Oznaku F-2 dobile su države, među kojima i Hrvatska, kojenemaju pravnih zapreka za istragu i progon osumnjičenihnacističkih ratnih zločinaca, ali čiji su napori ili nedostataknapora rezultirali potpunim neuspjehom tijekom praćenograzdoblja, ponajprije zbog manjka političke volje da se

Hrvatska je drugu godinu za redom dobila izrazito lošu ocjenu u novom godišnjemizvješću Centra Simon Wiesenthal objavljenom krajem travnja, a zajedno s njom uskupini ocijenjenoj s F-2 su Australija, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva i Ukrajina.

HRVATSKA PONOVO DOBILA LOŠU OCJENU CENTRA WIESENTHAL

DESET NAJTRAŽENIJIH ZLOČINACA IZ DRUGOG SVJETSKOG RATACentar Simon Wiesenthal istovremeno je objavio i popis deset najtraženiji zločinaca iz Drugog svjet-skog rata, a među njima se nalazi i Milivoj Ašner, nekadašnji načelnik ustaške policije u Požegi, kojitrenutačno živi u Austriji.

Prema riječima voditelja Centra Efraima Zuroffa, prvi na tom popisu je Aribert Heim, SS-ovac i liječnikkoji je radio u koncentracijskom logoru Mauthausen i koji bi sada mogao imati oko 93 godine.

“Imamo dobre razloge vjerovati da je još živ”, kazao je Zuroff.

Nakon Heima slijede John Demjanjuk, ukrajinski emigrant koji se bori protiv deportacije iz SAD-a,Sandor Kepiri, Mađar optužen za sudjelovanje u ubojstvima više od 1.000 civila u Srbiji, Milivoj Ašner,za kojeg postoji sumnja da je imao aktivnu ulogu u slanju stotina Srba, Židova i Roma u smrt, SoerenKam, bivši pripadnik SS-a kojeg traži Danska zbog ubojstva novinara 1943. godine, Heinrich Boere,plaćeni ubojica za Waffen-SS, Charles Zentai, bivši mađarski vojnik koji se sumnjiči za ubojstvo PeteraBalasza u Budimpešti 1944. i koji se u Australiji bori protiv izručenja, Mihail Gorškov, koji je radio kaoprevoditelj za njemački Gestapo u Bjelorusiji i koji je optužen za pomaganje u ubojstvima Židova, asada živi u rodnoj Estoniji.

Na devetom mjestu je Algimantas Dailide, osuđen 2006. u Litvi zbog pomaganja nacistima u lovu naŽidove. Osuđen je na pet godina, ali sudac je ocijenio da mu je zdravlje tako narušeno da ne može od-služiti kaznu.

Na 10. mjestu je Harry Mannil koji živi u Venezueli. Bivši je časnik estonske političke policije i njemačkihsnaga sigurnosti za vrijeme nacističke okupacije Estonije. Tereti ga se da je sudjelovao u ubojstvimastotina Židova.

postupak provede i/ili nedostatka potrebnih sredstava i/iliekspertize.

Izvješće pokriva razdoblje od 1. travnja 2007. do 31. ožuj-ka 2008. i obuhvaća više od 30 država, od država u kojimasu nacistički zločini počinjeni do onih koje su prihvatile ra-tne zločince nakon Drugog svjetskog rata.

U izvješću se navodi da je tijekom tog razdoblja zabilježenvelik porast broja novih istraga, oštro se kritizira nedostatakpolitičke volje za progon osumnjičenih ratnih zločinaca upost-komunističkoj istočnoj Europi i hvali se napredak uSAD-u i Italiji, ali i ističe da je samo sedam nacista “osuđe-no” u usporedbi s 21 u prethodnom razdoblju.

“Među najvažnijim pozitivnim pomacima bio je značajanporast broja novih istraga pokrenutih tijekom navedenograzdoblja koji je sa 63 prošle godine narastao na više od200”, navodi se u izvješću.

Aribert Heim (gore), John Demjanjuk (sredina), Milivoj Ašner (dolje)


23

KULTURA:: ŽOZ ::

105

Izložbu je emotivnim riječima otvorila Zora Dirnbach koja jeistaknula da je skulptorica i umjetnica Vera Dajht-Kralj „pre zen -ta cijom svojih radova, svoga za pravo nevjerojatno boga togstva ralačkog opusa, već odavno trebala počastiti ovu kuću, alii sve nas koji kao svjedoci njene umjetničke snage i siline kre -ativnosti stojimo danas pred njenim radovima“.

„Stojimo i prepoznajemo da su ovo djela koja će sve do vječ-nosti dokazivati onu do kraja neizmjerljivu i neuhvatljivu stva-ralačku moć koja je samo rijetkima darovana, a među njimadokazano i njoj. Tako je pored onih tako rijetkih primjerakažen skog skulptorskog stvaralaštva, kakvo pamtimo uz imenaAuguste Savage i Camille Claudel, i njeno ime već davnona šlo svoje mjesto u povijesti umjetnosti ne samo ove zem-lje, nego i svijeta“, kazala je Zora Dirnbach.

O tome, nastavila je, svjedoče i brojna izlaganja radova VereDajht-Kralj, kao i brojne dobivene nagrade na domaćim i ino-zemnim natječajima.

„A onda je jednoga dana Vera Dajht -Kralj otkrila ljepotu i bo-gatu podatnost terakote i onda se, zaboravivši na sve dota-dašnje materijale koji su se pod njezinim rukama pretvarali učudesne oblike, posvetila samo njoj“, istaknula je ZoraDirnbach.

O djelu Vere Dajht-Kralj u katalogu izložbe nadahnuto je pi-sao i Franjo Mrzljak, istaknuvši da „kiparstvo Vere Dajht-Kraljkarakterizira bogatstvo kolorita cakline i osobnost tehnologi-je. Umjetnica prilagođuje svoju ʻmanufacteʼ tehničkom po-stupku hladnog lijeva (galvanoplastika). U njezinom alkemi-čarskom ateljeu rastu bakrene priče, od minijatura za ženskokićenje, do reljefa velikih dimenzija. Oblik, boja i priča ispre-pleću se, uznose do usklika, radosti i sreće, ponegdje bljes -ne iskra erotskih ushićenja“.

Vera Dajht-Kralj rođena je u Zagrebu, gdje je završi-la studij na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) ipohađala specijalku kod profesora Frane Kršinića iAntuna Augustinčića.

Od listopada 1952. godine do studenoga 1953. apsol -virala je poslijediplomski studij u Parizu na Aka de -miji Beux Arts kod profesora Yencenssa.

Od 1955. godine članica je Udruženja likovnih umje t -nika Hrvatske (ULUH).

Od 1952. godine do danas (prvo izlaganje u Parizu,Musee Municipal d’Art Moderne) do danas sudjelo-vala je na više od 70 samostalnih i skupnih izložbi uzemlji i svijetu (Pariz, Padova, Rimini, Napulj,Ferrara, Limoges, Mannheim, Faenza, Kairo,Atena...).

Od 1954./55. godine do danas ostvarila je 10 spo me -nika i predložila 20-ak kiparskih ideja za javne pros-tore u Zagrebu, od kojih je prihvaćena i 1991. godinepostavljena skulptura „Prozor“ u Tkalčićevoj ulici.

U galeriji „Milan i Ivo Steiner“ u Židovskoj općini Zagreb nedavno je otvorena izložbanaše poznate umjetnice Vere Dajht-Kralj.

VERA DAJHT- KRALJ - NEUHVATLJIVA STVARALAČKA MOĆ

„Kao izrazito figurativni, antropomorfni umjetnik kiparica VeraDajht-Kralj neizbježno se i nesvjesno nastavlja na dugačkutradiciju likovnog predočavanja ljudskog lika. (...) U svakomslučaju preferira lirski pristup, metaforiku i simboliku topline,sklada, afirmativnog prihvaćanja prirode. Njezini reljefi iskulpture odaju se narativnosti i bajkovitosti, a ponajmanjese plaši veza i usporedbi s glazbom“, napisao je TonkoMaroević.


24

KULTURA :: KNJIGA ::

105

Svečana sjednica, na kojoj su uz za-stupnike Hrvatskog sabora sudjelovali inajviši državni dužnosnici, predstavniciizvršne i sudbene vlasti, predstavnicivjerskih zajednica i diplomatskog zbo-ra te drugi visoki gosti, počela je intoni-ranjem hrvatske himne te minutom šut-nje za poginule. Predsjednik Sabora,Luka Bebić održao je uvodnu riječ ko-jom se osvrnuo na povijest Sabora injegovu ulogu.

O knjizi je sa saborske govornice govo -rio prof. dr. sc. Neven Budak, urednik teau tor, mr. sc. Željko Heimer, koji je uka -zao na motive za nastanak i metodekoje je koristio pri pisanju knjige.

“Proučavanjem grbova i zastava aktiv-no sam se počeo baviti početkom 90-ih go di na, a moje ranije afinitete pre masim bo lima neposredno je po taknulo ta -da uče stalo pojavljivanje grba i za -stave Re publike Hrvatske na mnogiminternet skim stranicama na koje samnailazio, pa i na nekim vrlo respekta-bilnim izvorima”, rekao je predstavlja-

Na svečanoj sjednici Hrvatskog sabora održanoj 30. svibnja povodom proslave DanaHrvatskog sabora, predstavljena je nova knjiga u izdanju tvrtke Leykam International izZagreba, autora Željka Heimera pod naslovom “Grb i zastava Republike Hrvatske”.

SVEČANO PREDSTAVLJENA NOVA KNJIGA ŽELJKA HEIMERA

jući zastupnicima i gostima svoju knji-gu, Željko Heimer.

Hrvatski sabor ukazao je izdavaču i au-toru veliku čast što je uključio pred-stavljanje knjige u taj svoj važan doga-đaj. Knjiga na dvjesto stranica dajepri kaz suvremenog grba i zastaveRepublike Hrvatske, uz povijesni pre-gled te uvod u heraldiku i veksilologiju,po prvi put donosi preciznu tehničkukonstrukciju grba i zastave temeljenona autoru dostupnim izvorima i dana-šnjoj svjetskoj praksi. U nastavku sunaputci za pravilno korištenje grba i za-stave, kao i poglavlje o uporabi zasta-ve na brodovima. Prikazani su i temeljiza isticanje stranih zastava u Hrvat -skoj, za korištenje zastava nacionalnih

Veksilolog Željko Heimer uprošlim je brojevima Ha-kolaopširno pisao niz tekstova opovijesti izraelskih zastava.

manjina, zastave i lente pre d sjed nikaRepublike te temeljna načela grbova izastava općina, gradova i županija. Uprilogu su citirani izvadci iz relevantnihpovijesnih i današnjih zakonskih teksto-va te popis zakonskih akata koji uređujupitanja grbova i zastava u Hrvat skoj.

Uz knjigu je priložen i CD na kojem senalaze vektorski crteži grba i zastave urazličitim formatima zapisa i za različitenačine tiska uz kratku uputu za upora-bu.

PUPAVAC - IZRAELSKA NACIONALNA PTICA

Više od 150.00 Izraelaca izabralo je pticu pupavac za svoju nacionalnu pticu prigodom 60. go-dišnjice Države Izrael, objavio je u svibnju izraelski predsjednik Shimon Peres.

Pupavac (duhifat na hebrejskom jeziku), osvojio je 35 posto glasova na natječaju koji je spon-zoriralo Društvo za zaštitu prirode u Izraelu (SPNI) i pobijedio je devet drugih ponuđenih ptica.

U izboru su sudjelovali i učenici iz 4.000 škola i djeca iz 9.500 vrtića.

Ta ptica (Upupa epops) dugačka je između 25 i 29 centimetara i ima raspon krila od 44 do 48centimetara. Živi u Europi, Aziji, Sjevernoj Africi i subsaharskoj Africi.

Pupavac se spominje u Starom zavjetu i Kuranu.

Svake godine, u Izrael dolazi pola milijarde ptica selica.


25

KULTURA:: PLES ::

105

U okviru desete godine rada plesna grupa Or haŠemeš ne-koliko je nastupa posvetila šezdesetoj obljetnici stvaranjaDržave Izrael.

Bila je to ujedno prilika da se na repertoaru grupe po prvi putnađu izraelski plesovi stvoreni u novoj državi, s tipičnim obi-lježjima narodnog plesa. Publika je tako na Smotri folkloragrada Zagreba mogla vidjeti izbor plesova na omiljene iz-raelske melodije, od onih dinamičnih Ruah veʻeš, vjetar i va-tra do romantičnih kao Erev šel šošanim, večer ruža i jad kta-na, malena ruka, uz također nekoliko nezaobilaznih Hora.

Naši vrijedni plesači skupine Or haŠemeš uključili su se svojim plesom uobilježavanje 60. godišnjice Države Izrael.

OR HAŠEMEŠ

U ČAST IZRAELA

Stručnjaci, kritičari koji kontinuirano prate i pišu o nastupimaSmotre folklora, a koji su do sada nekoliko puta izražavalinedoumice o načinu izvođenja židovskog plesa s obzirom naukomponiranu priču, koja je tradicionalno činila osnovu sva-kog dosadašnjeg nastupa plesne grupe Or haŠemeš, napo-kon su ovoga puta mogli odahnuti. Svi su se plesovi, naime,osim nadahnute igre između izraelskog zemljoradnika i pa-stirice kod zdenca, odvijali u klasičnom krugu.

Razlog zbog kojega je grupa Or haŠemeš inače izbjegavalajednostavne formacije i nastojala se izraziti scenskim igramaproizlazi iz objektivne situacije nastanka izraelskog folklora.S obzirom da sama Država traje tek šezdeset godina, a tajperiod je prekratak da pokrpa praznine nastale zbog dvijeti-sućegodišnjeg života u tuđini, novostvoreni izraelski folklor uusporedbi s dugom tradicijom folklora ostalih naroda, mogaobi se dojmiti inferioran u smislu autentičnosti, budući da senedvojbeno radi o novokomponiranom materijalu bilo muzi-ke, plesa ili kostima.

U želji da ne zaostane za visokom razinom koju su postavileneke etno-manifestacije, grupa Or haŠemeš je pronašla na-čin kako da iz bogate prošlosti izvuče što je moguće više po-dataka kako bi ih na što pristupačniji način prezentirala jav -nosti, a tim je veće iznenađenje bio ovaj pravi folklorninastup.

Neda Wiesler


26

IZ TISKA :: KULTURA ::

105

AVRI LEVITAN NA „LJETU U VARAŽDINU“

Izraelski violinist svjetskog glasa Avri Levitan predstavio sekrajem lipnja varaždinskoj publici, u sklopu manifestacije„Lje to u Varaždinu“, djelima Bacha, Blocha, Schumanna,Bru cha, Brahmsa i Piazzole, uz klavirsku pratnje VaraždinkePetre Milković.

Avri Levitan rođen je 1973. godine u Tel Avivu, gdje je studi-rao violinu. Diplomirao je u klasi profesora Haima Tauba naaka demiji Rubin u Tel Avivu, a magistrirao u Parizu na Con -servatoire National Superieur de Paris.

Danas Avri Levitan nastupa s vodećim svjetskim pijanistimai orkestrima, a nastup u Varaždinu bio je dio njegove ovo-godišnje europske turneje.

Tijekom karijere nastupao je s nekim od najprestižnijih svjet-skih muzičara, poput pijanista Petera Jablonskog, RolandaPontinena, a surađivao je i s violinistima Guyom Braun ste i -nom, Ulfom Wallinom, čelistima Bernardom Green hou som,Garyem Hoffmanom i klarinetistom Karl-Heinz Steff en som.

Avri Levitan dokazao se i kao profesor violine te predaje nabrojnim sveučilištima u svijetu.


27

KULTURA:: STRIP ::

105

Umjetnici su se često okušavali u „Knjizi o Esteri“. U jednojmegili iz 14. stoljeća deset Hamanovih sinova visi s drvećakao zrelo voće. Četiri stotine godina kasnije, gospoda idame dostojanstveno se voze u kočijama preko srebrompokrivenog svitka.

Ali nitko nije s pričom o Purimu postupao kao mladi ameri-čki ilustrator JT (Jeffrey) Waldman, s njegovim živahnimstripom.

Njegov grafički romanod dvjesto stranica ucrno-bijeloj izvedbi, kojije prvi put tiskalo Židov-sko izdavačko društvo2005. godine je tour deforce, koji ispreplećeraskošan govor slika skaligrafskim tekstom nahebrejskom.

Kao dijete, odrastao jes bajkovitom predo-džbom biblijske knjigeugurane između sveča-ne haljine i hamantašni.„Bila je sanirana“, kažeon. „Sav seks i nasilje ialkohol bili su za klinceuklonjeni“.

Tek u svojim dvadese-tim godina, u Židovskom

utočištu (duhovne) obnove u Woodstocku, od jedne mladeortodoksne žene čuo je nepatvorenu priču i pomislio: „Uh,to bi činilo sjajan strip!“

Rad na stripu trajao je sedam godina, što je uključivalogodinu i pol boravka u Progresivnoj ješivi u Jeruzalemu,gdje je studirao hebrejski jezik i rabinske izvore, koji će muposlije pomoći s prijevodom i predstavljanjem teksta megi-le.

Njegova umjetnička inspiracija protezala se od Art Nou ve -aua 19. stoljeća do rane perzijske umjetnosti. „Sve u priči jepretjerano i hiperbolički“, kaže Waldman. „Htio sam dadetalj bude bezobziran. Ovdje je Mordehaj s licem neprija-teljskog zlog duha, čuvar vidljivo zafitg (punašne) Estere“.

Na sredini morate knjigu okrenuti naopačke i čitati iz su -prot nog pravca. To je dosjetka koja igra na temu dramskeinverzije u priči - koja se odražava u rabinskoj zapovjedi dase na praznik pije dovoljno vina kako bi se moglo razlikovatiMordehaja od Hamana. On i dalje provodi tu ideju tako štoupotrebljava isto lice – modelirano na svojem vlastitom – iza Hamana i za Mordehaja, koji se razlikuju samo kosomna glavi.

Njegovo je istraživanje vidljivo u fus-notama, gdje se vidi dasu izvorne ideje preuzete iz komentara Midraša. Dok sealuzije na Midraš mogu ostaviti sofisticiranjim čitateljima,tinejdžeri će uživati u glavnoj radnji. Waldman svoj romanocjenjuje „PG13“

(tekst prevela Mira Altarac Hadji-Ristić. Tekst je objavljen21. ožujka 2008. godine u Jewish Chronicle)

Iz „Megillat Esther“ JT Waldmana: nesvjesna svoje sudbineKraljica Vašti opušta se na ženskom banketu

Mordehaj Judejski odbija se poklonitiHamanu s turbanom na glavi

Mordehaj je doznao za Hamanovplan da uništi Židove

Haman odaje počastMordehaju

Simon Rocker

GRAFIČKI PRIKAZ ESTERE


28

PRIČA O SINAGOGI :: VUKOVAR ::

105

Piše: dr. sc. DraganDamjanović

Uvod Nakon upoznavanja spoviješću izgradnje i stil-skim rješenjem prve vu-kovarske sinagoge za-nimljivo je osvrnuti se i nadaljnju sudbinu te gra đe -vine, kada ona više nijeslužila kao vjerski objektŽidova već mađarske kal-vinističke zajednice.

Vukovarska je židovskazajednica do kraja 19.sto ljeća izrasla, naime, ujednu od najvećih i naj-bogatijih židovskih općina Hrvatske. Stara sinagoga višenije zadovoljavala ni izgledom, a ni veličinom te se 1889. za-počinje s izgradnjom novog velikog hrama prema projektubečkog arhitekta Ludwiga Schönea u neposrednoj blizinistarog hrama, u istoj Gajevoj ulici, nešto bliže centru grada.Nakon završetka nove sinagoge odlučilo se, 1894./1895.1

godine, prodati staru mladoj mađarskoj kalvinističkoj općini,koja ju je adaptirala u crkvu. Sudeći po sačuvanoj fotografi-ji ta adaptacija prvih godina nije zahvatila pročelja građevi-ne, već, vjerojatno, samo njenu unutrašnjost.2

Prodaja objekta namijenjenog kultu za ostale dvije monotei-stičke abrahamističke sljedbe (kršćanske i muslimanske)posve je neuobičajena. Do promjene «vlasništva» dolazisamo u slučaju potpune promjene stanovništva iseljavanjemili nakon ratova (pretvaranja katoličkih bogomolja u musli-manske i obrnuto, ili katoličkih u pravoslavne i obrnuto), me-đutim kod Židova ona nije tako rijetka upravo zbog drukči-jeg, već spomenutog, specifičnog shvaćanja sinagoge: nekao sakralnog objekta već kao središnje zgrade okupljanjamjesnog Židovstva. Stoga ne treba čuditi što je vukovarska ži-dovska općina bila spremna prodati jednoj kršćanskoj slje d bisvoju prvu sinagogu. Nakon nestanka židovskih zajednica uDrugom svjetskom ratu i neke će druge hrvatske sinagogebiti ustupljene kršćanskim sljedbama, poput donjogradske

Dr.sc. Dragan Damjanović, s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta uZagrebu, upoznao nas je u prethodnim člancima s izgradnjom i stilskim osobnostimaprve vukovarske sinagoge, a sada pratimo priču o daljnjoj sudbini zgrade vukovarskesinagoge.

Prodaja prve vukovarske sinagoge mađarskoj kalvinističkoj zajednici i sudbina te građevine

osječke, koja je prodana Pentekostalnoj crkvi. Nažalost ta-kva će praksa dijelom dodatno pogoršati i onako nesretnusudbinu malobrojnih sačuvanih hrvatskih sinagoga, poputvukovarske velike sinagoge, koja je prodana za građevinskimaterijal.

Nadograđivanje zvonika na kalvinskojcrkvi/ranijoj sinagogi, 1910. godineI nakon što će biti pro-dana kalvinima, vuko-varska će prva sinago-ga igrati važnu ulogu upovijesti graditeljstvaVu kovara pa i cijeleHrvatske ponajprije za -hvaljujući pregradnji inadogradnji zvonika is -pred starog dijela str -uk ture 1910. godine.Građevina pri tom nijebila značajno prostornoproširena, no njezin jezvonik postao jedan odvažnih vertikala u sky-lineu Vukovara. Ra dilose u osnovi o manifest-noj nadogradnji kojomse jasno naznačivao sve važniji položaj kalvinističke zajed-nice u Vukovaru, čiji su vjernici gotovo isključivo bili Mađari,u vremenu neposredno prije početka Prvog svjetskog ratakada su napori za mađarizacijom Hrvatske dirigirani izBudimpešte došli do vrhunca.

Kalvinistička zajednica u Vukovaru rasla je u svojim počeci-ma najviše zahvaljujući doseljavanju iz okoline tog gradića,ponajprije iz mađarskih sela Korođa i Laslova te hrvatskihTordinaca. Na samom kraju 19. te u prvom desetljeću 20.sto ljeća, ovu će zajednicu naglo demografski ojačati doselje -nici iz Ugarske, osobito nakon podizanja kudeljare tvrtkeHungaria iz Novog Vrbasa u Bačkoj, koja je sa sobom iz togi okolnih mjesta dovela brojne radnike kvalificirane za vrstuposla, koja je tvrtki bila potrebna, uglavnom Mađare.3 Samaje zajednica, međutim, od ukupno potrebnih 12.000 kruna za

Prva vukovarska sinagoga

Funtakov projekt za nadogradnjuzvonika


29

PRIČA O SINAGOGI:: VUKOVAR ::

105

nadogradnju zvonikana svojoj crkvi, daro-vala 7000, dok su seostala sredstva sku -pila sa strane. Hrvat -ska zemaljska vladadarovala je 2000, Er -vin Cseh 500, Za dorKelecsènyi 200, vu-kovarsko trgovište520, a društvo Julijan1500 kruna.4 Spo me -nuto društvo u tom jetrenutku u Hrvat skojigralo ključnu ulo gu uprocesu ma đa riza ci -je, podizanjem broj -nih mađarskih škola isli čnih institucija. Nje -go vo dje lovanje di -rek tno je bilo vezanouz ma đarsku politikuko lo nizacije hrvatskihkra jeva, osobito Sla -vonije. Zbog svih tih

razloga državne su vlasti posvetile veliku pozornost posveticrkve. Sve reformatsko svećenstvo donjobaranjsko –ba -čko–slavonskog seniorata, biskup i član magnatske kućeŠandor Baksay, bivši hrvatski ministar u Budimpešti Ervin pl.Cseh, glavni seniorat Petar Szabo, svjetovni vrhovni kuratorLadislav pl. Thot, itd. prisustvovali su posveti, a svoju je od-sutnost ispričao sam vrh vlasti u istočnoj polovini Monarhije,grof Istvan Tisza, tadašnji ugarski ministar predsjednik iIgnjat Daranyi.5 O ispolitiziranosti događaja jasno svjedoči igovor vukovarskog Mađara Zadora pl. Kelecsènyija, nadzor-nika slavonskih misija i staratelja vukovarske kalvinske opći-ne, u to doba vrlo aktivnog člana Trgovišnog poglavarstva,čovjeka koji je organizirao nadogradnju crkve. U govoru su,naime, istaknute uske veze Hrvatske i Ugarske te «sloga ibratska snošljivost» između svih narodnosti ovih kraljevina.6

Svečanost posvećivanja završene kalvinske crkve bila je ve-zana uz posvetu temeljnog kamena nove mađarske školekoja se počela graditi u Donjoj Mali.7

Izrada projekta povjerena Franu FuntakuIzrada projekta za gradnju zvonika kalvinske crkve povjere-na je tada najznačajnijem vukovarskom graditelju, inženjeruFranu Funtaku, kojeg su čitatelji Ha-kola već mogli upoznatikao projektanta velikog hrama u Vinkovcima i Zidduk-hadinkuće u Vukovaru. Iako vrlo mlad (1910. imao je tek 28 godi-na) Funtak se odmah nakon povratka sa školovanja na bu-dimpeštanskoj Kraljevoj Josipovoj politehnici 1905. godine,isprofilirao kao pouzdan i kvalitetan projektant unutar vuko-varske tvrtke Josip Banheyer i sin koja se zahvaljujući Fun -takovu obrazovanju specijalizirala, među prvima u Hrvatskoj,

za gradnje u armiranom betonu. S izuzetkom vinkovačkogvodotornja do narudžbe za kalvinsku crkvu, taj je arhitektprojektirao gotovo isključivo mostove, posvuda po Hrvatskoj,od Krapine na zapadu do Rume na istoku zemlje.8 Upravopočetkom 1910. godine, kada ga je kalvinska vukovarska za-jednica i angažirala na nadogradnji zvonika, Funtak je dobiood Zemaljske vlade dopuštenje vršenja civilno-tehničke pra-kse,9 pa mu je to vjerojatno i omogućilo da počne intenzivni-je projektirati i tzv. visokogradnje (zgrade, crkve itd.), a ne,kao do tada, gotovo isključivo mostove.

Valja istaknuti kako je zvonik kalvinske crkve prvi realiziraniarmiranobetonski zvonik Hrvatske uopće te kao takav s kon-struktivne strane zauzima istaknuto mjesto u povijesti hrvat-ske arhitekture. U to se vrijeme podizala i crkva SvetogBlaža u Zagrebu u istom materijalu, no njezina struktura nijebila dovršena sve do 1913./1914. godine.10

Stilsko rješenje koje je arhitekt Fran Funtak primijenio nado-građujući zvonik kalvinske crkve derivirano je iz uobičajenogoblikovnog repertoara secesijske arhitekture. Funtak u pot-punosti mijenja dotadašnji izgled pročelja crkva, aplicirajućina njega novo glavno pročelje ispred kojeg postavlja masi-vni, kako je već spomenuto, armiranobetonski zvonik. Pro -mjene su nesumnjivo zahvatile i bočna pročelja. Sudeći pofotografijama nastalim neposredno prije rušenja građevine,Funtak je zatvorio klasicističke tzv. «termalne» prozore i ot-vorio veće pravokutne. Pri tome je možda dodao i stanovituarhitektonsku plastiku na to pročelje crkve, eventualno samospecifične okvire prozora, međutim, ta se intervencija, zasada, nije mogla potkrijepiti projektom niti nekim drugim iz-vorom. Fotografije rušenja crkve otkrivaju nam kako je priadaptaciji nadograđen i kor u unutrašnjosti građevine, na kojije Funtak postavio za sebe vrlo specifične armiranobetonskestupove povezane metalnim šipkama, vrlo česte na njegovimtadašnjim mostovima.

Nadograđeni zvonik crkve lagano se sužava prema vrhu, azavršava metalnom četverostranom kapom/kupolom kriška-stog oblika na koji je postavljena tzv. jabuka i metalna bodlji-kava kugla, vrlo česta na vrhovima tornjeva kalvinskih crka-va.11 Neobarokni okviri prozora na kapi odstupaju od rje šenjaostalog dijela crkve i općenito vrlo su rijetki u Funtakovu stva-ralaštvu.12 U donjim svojim dijelovima zvonik je učvršćensvojevrsnim kontraforima, elementom koji nije Fun tak preu-zeo iz gotičke arhitekture, već iz načina na koji se u armira-nobetonskim mostovima učvršćuju temelji pilona.

Prvi znaci prodora moderne u FuntakovuarhitekturuZvonik je raščlanjen s nekoliko standardnih elemenata Fun ta -kova oblikovnog repertoara – kvadratičnim i pravokutnim pri-zmama, diskovima, vodoravnim užljebljenjima. Naj re pre zen -tativnije rješava vrh armiranobetonskog dijela zvonika, nakojem koncentrira glavninu dekoracije i kojeg otvara s galerijomtankih betonskih stubova kvadratnih imposta i s diskovima na

Prva vukovarska sinagoga - kalvinskacrkva nakon nadogradje


30


105

kapitelima. U ravnini ga-lerije na bočne krajeveglavnog pročelja zvonikapostavlja dva polja sflorealnim, secesijski sti -liziranim motivom, kojeće poslije, u nešto druk-čijem obliku, postaviti ina pročelje mađarskeškole. Bočne straneglav nog pročelja raš čla -njene su još je d no stav -nije od zvonika. U do njimdijelovima, za pra vo, ninema nikakve dekoraci-je, osim okvira prozora,samo je nešto bogatijadekoracija zabata, kojido tada nije postojao nagrađevini, već ga je Fun -tak nadogradio, za ci je los ciljem monu me n ta liza -cije cije le struk ture. Na

uglove zabata postavio je istake s diskom i masivnim akrote-rijima, preuzetima iz klasicističke arhitekture.

Pročelje je u cjelini izvedeno po projektu, osim s manjim pro-mjenama oko portalne zone, gdje je na nadvratnik mjestoprojektiranog praznog pravokutnog polja postavio secesijskistilizirani natpis s godinom izvođenja objekta te diskove i pri-zme, spomenute standardne motive u Funtakovoj arhitektu-ri.

U rješenju i tijela zvonika i pročelja u cjelini primjećuje se pri-lična redukcija dekoracije, koju možemo tumačiti kao prveznake prodora moderne13 u arhitekturu Frana Funtaka. Tajprodor nije bio linearan, kako nam pokazuje pročelje godinudana poslije podignute zgrade Mađarske škole u Vukovaru,koja je neusporedivo dekorativnije riješena, no na još kasni-joj vili Streim na Vučedolu nedaleko Vukovara (podignuta1918. godine) ponovno će biti, poput kalvinske crkve, primi-jenjeno rješenje s priličnom redukcijom dekoracije.

Odakle Funtak crpi motive upotrijebljene na kalvinskoj crkviteško je ustanoviti, tim prije, kao što je već bilo rečeno, štodo tada niti jedan zvonik od armiranog betona nije bio podi-gnut u Hrvatskoj. Stanovite se paralele mogu uspostaviti sprojektima Vjekoslava Bastla za nepoznatu župnu crkvu iz1903.14 – od sužavanja tijela zvonika prema vrhu, zbog čegaoni poprimaju izgled nalik obelisku, preko specifične kape,do izrazite čistoće fasada prisutne u oba primjera. Sličnih jeodlika i Vancašev secesijski projekt za izgradnju crkveSvetog Blaža u Zagrebu iz 1901.15 Obje crkve svoje podri-jetlo vode od projekta Otta Wagnera za crkvu u Währingu uBeču iz 1898. godine.16

Najbliži se uzor može pronaći, međutim, u tornjevima ulaznogpaviljona internacionalne izložbe vatrogastva u Berlinu iz1901. godine arhitekata H. Jansena i W. Müllera.17 Sličnostisu doista brojne, od laganog sužavanja prema gornjem dijelu

zvonika, preko koncentriranja dekoracije u sam vrh tornja injegovo otvaranje s nizom manjih prozorčića na koje pod-sjeća Funtakova galerija na tornju kalvinske crkve, a čak suim i rješenja kapa donekle slična. Teško je reći da li je Funtakdoista mogao vidjeti to djelo, vjerojatno ne uživo, već na istinačin na koji smo i mi došli do njega, preko berlinskog arhi-tektonskog glasila Deutsche Bauzeitung, koji je prvi u sre-dnjoj Europi imao poseban prilog posvećen gradnjama uarmi ranom betonu, tako da ga je Funtak zasigurno čitao.

Pohvale projektuTornjem kalvinske crkve Funtak se izrazito ponosio. Samotjedan dana nakon posvete te građevine, 21. kolovoza1910., šalje svojem prijatelju sa školovanja na osječkoj real-ci i sa studija u Budimpešti, Radoslavu Franjetiću, tada za-poslenom u građevnom uredu Kotara Đakovo, razglednicu spročeljem crkve, napominjući na prvoj strani što je prikaza-no: «Toranj od armir. betona kalvinske crkve u Vukovaru».18

Tvrtka Banheyer i sin, za koju je Funtak radio i koja je izve-la građevinu, producirala je svojevrsne male mape s raz-glednicom crkve i natpisom koji je govorio o tome da ju je iz-vela ova tvrtka, vjerojatno kao vješt marketinški potez kojimje nastojala osigurati si i u budućnosti slične narudžbe.19

U onodobnom je tisku projekt naišao odreda na pohvale.Općenito, podizanje kalvinske crkve doživljavalo se (što uosnovi i jest točno) kao konačan prodor suvremene arhitek-ture u do tada prilično (u arhitektonskom smislu) konzervati-van Vukovar. Redoviti dopisnik osječke Narodne obrane izVukovara, koji je i inače u tim godinama prilično redovito pra-tio Funtakovu projektantsku djelatnost istaknuo tako je:

“Crkva kalvinska pregrađena je i pregradnja dovršena. Novi to-ranj unikum je, gradjen je tako zvanim Eisenbetonom. To jeprva gradnja te vrsti u Hrvatskoj i Slavoniji. Izvela ju je tvrtkaBanheyer i sin po nacrtima talentovana inžinira Frana Funtaka.Toranj je i arhitektonski vanredno zanimiv što je tim više za po -hva liti, pošto inače vi -di mo u provinciji, us p r -kos toga što ima demosjegurno vještih arhi te -kata, če sto prave mon -stru me gradjevne bezstila i ukusa…. I unu -tar njost crkve zgo dnaje, ma da je bila malasvota na raspolaganju.Sva ka ko je uz bo go -molju iz rae lića na to -ranj kal vinske crk venaj lje p ša gra đe vina uVu ko va ru“.20

O kvaliteti tog Fun ta -ko va arhitektonskogrje še nja jasno govorii činjenica da je zvo -nik ra nije pripisivan

Prva vukovarska sinagoga prijerušenja

Početak rušenja prve vukovarske sinagoge


31

PRIČA O SINAGOGI:: VUKOVAR ::

105

zagrebačkom arhitektonskom birou Benedik i Baranyaj, jed-nom od najznačajnijih predstavnika secesije uopće na tluHrvatske.21

Rušenje prve vukovarske sinagoge /kalvinske crkveZahvaljujući činjenici da je bila pretvorena u kalvinsku crkvu,prva je vukovarska sinagoga među rijetkima u nas preživje-la netaknuta Drugi svjetski rat. Nažalost, nakon velike popla-ve u Vukovaru 1965. zemljište na kojem je stajala postalo jevrlo nestabilno, a kako je kalvinska zajednica smanjena, štoiseljavanjem što asimilacijom, građevina se rijetko, ako i ika-da upotrebljavala te se pristupilo, nažalost, njezinu rušenju.

Iako je voda doista dijelom potkopala njezine temelje, gra -đevina se zasigurno mogla spasiti no što zbog njezine ne-uporabe što zbog još uvijek negativističkog odnosa premagraditeljskoj baštini 19. i ranog 20. stoljeća, kao i zbog radi-kalnog modernističkog pristupa uređenju grada, koji je u to vri-jeme bio specifičan ne samo za Vukovar, već i za cijeluHrvatsku, odlučeno je da se građevina sruši. Građevni sklopsložene i izuzetno zanimljive arhitektonske prošlosti koji je usebi uključivao kako prvu sinagogu tako i prvi armiranobeton-ski zvonik Hrvatske srušen je u potpunosti. Tek nekoliko foto-grafija sačuvanih u vukovarskom muzeju danas svjedoči otom događaju. Budući da su nedatirane ne može se točnoustanoviti kada se pristupilo rušenju, no bez ikakve se sumnjeradi o drugoj polovici šezdesetih ili početku sedamdesetih go-dina 20. stoljeća. U literaturi se kao godina demoliranja gra đe -vine obično navodi 1965.,22 međutim kako onodobni službeni

općinski list «Vukovarske novine» uopće ne spominje njezinorušenje moguće je da se ono ipak dogodilo koju godinu po-slije.

Literatura:Belavić Placido, Crtice iz prošlosti Vukovara, tiskara “Novodoba“, Vukovar, 1927.

Crlenjak, Brane, Razvitak vukovarskih ulica, Grafičko podu-zeće “Proleter“, Vukovar, 1975.

Duranci, Bela, Mađarska varijanta secesije u Jugoslaviji,Zbornik narodnog muzeja XII – 2, Beograd, 1985.

Jurić, Zlatko; Centralni tlocrt u srednjoevropskom kontekstu,Život umjetnosti, Zagreb, br. 50., 1991., str. 28 – 35.

Jurić, Zlatko, Crkva Svetog Blaža u Zagrebu 1908. – 1914.,Arhitekt Viktor Kovačić, život i djelo, HAZU, hrvatski muzejarhitekture, Zagreb, 2003., str. 161-188.

Karač, Zlatko, Vukovar u doba secesije i rane moderne”, u:Vukovar, vjekovni hrvatski grad na Dunavu, str. 292 – 293,Nakladna kuća “Dr. Feletar“, Zagreb, 1994.

Karač, Zlatko, Arhitektura secesije i urbani razvoj Vukovarapočetkom 20. stoljeća, Secesija u Hrvatskoj, Zbornik rado-va znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem, str.45-72, HAZU, Zavod za znanstveni i umjetnički rad uOsijeku, Zagreb – Osijek, 1999.

Damjanović, Dragan, Vukovarski arhitekt Fran Funtak –Prva faza stvaralaštva (1910. – 1918.), Anali Zavoda zaznanstveni i umjetnički rad u Osijeku Hrvatske akademijeznanosti i umjetnosti br. 18., Zagreb – Osijek, 2002., str.119 – 147.

Damjanović, Dragan, Secesijski armirano-betonski mostovivukovarskog inženjera Frana Funtaka, Prostor, Znanstveničasopis za arhitekturu i urbanizam br. 11 (2003), 1 (25),Zagreb, 2003., str. 11 - 32

Novinski izvori:Fritz Eiselen; Die internationale Austellung für Feuerschutzund Feuerrettungswwesen zu Berlin, Deutsche Bauzeitung,Berlin, br. 55., 10. 7. 1901., str. 341 (slika), 342 – 343 (tek-st)

*** Reformirani biskup, Sriemske Novine, Vukovar, br. 42.,26. 5. 1894., str. 3

*** Reformirani biskup, Sriemske Novine, Vukovar, br. 44.,2. 6. 1894., str. 3

*** Kalvinska bogomolja u Vukovaru, Sriemske Novine,Vukovar br. 34., 27. 4. 1895., str. 3

*** Za izvršivanje civilno-tehničke prakse u Vukovaru,Sriemske Novine, Vukovar, br. 15., 19. 2. 1910., str. 2

Rušenje prve vukovarske sinagoge-kalvinske crkve


32


105

*** Iz hrvatskih krajeva, Narodna obrana, Osijek, 13. 7.1910., god. 9., br. 157., str. 2

*** Evangelička crkva u Vukovaru, Narodna obrana, Osijek,12. 8. 1910., god. 9., br. 183, str. 2.

*** A vukovári ünnep; Saját tudósintókól, Szlavoniai MagyarUjsag, Osijek, br. 34., 21. 8. 1910., str. 2

*** A vukovári reformátusok ünnepe, Szlavoniai MagyarUjsag, Osijek, br. 31., 31. 7. 1910., str. 2

*** Posveta crkve, Sriemske novine, Vukovar, br.65., 13. 8.1910., str. 3.

*** Posveta crkve, Sriemske novine, Vukovar, br. 66., 17. 8.1910., str. 2-3.

*** Kirchenweihe, Die Drau, Osijek, Nr. 186. (6817.), 17. 8.1910., str. 4.

*** Magjarska naselbina u Vukovaru, Hrvatski branik,Mitrovica, br. 23., 22. 3. 1911., str. 2

Arhivski izvori:Gradski muzej Vukovar, Zbirka projektne dokumentacije,Kalvinske crkva

Zbirka razglednica Nacionalne i sveučilišne knjižnice uZagrebu

Popis ilustracija:Prva vukovarska sinagoga/kalvinska crkva prije nadogra-dnje zvonika, Gradski muzej Vukovar

Projekt inženjera Frana Funtaka za podizanje zvonika kal-vinske crkve iz 1910., Gradski muzej Vukovar

Prva vukovarska sinagoga/kalvinska crkva nakon nadogra-dnje tornja, razglednica koju je poslao inženjer Fran Funtaksvojemu prijatelju Radoslavu Franjetiću u kolovozu 1910.,neposredno po završetku nadogradnje, Zbirka razglednicaNacionalne i sveučilišne knjižnice, Zagreb

Prva vukovarska sinagoga/kalvinska crkva nedugo prije ru-šenja, Gradski muzej Vukovar

Početak rušenja prve vukovarske sinagoge/kalvinske crkve;kraj šezdesetih/početak sedamdesetih godina 20. st.,Gradski muzej Vukovar

Rušenje prve vukovarske sinagoge/kalvinske crkve u trenu-tku kada je ostao još samo od Funtaka nadograđeni armi-ranobetonski zvonik i kor. Iza starice koja stoji pred crkvomjasno se vidi željezna ograda u pozadini, koja je u tom tre-nutku jedini ostatak kompleksa na kojem je stajao veliki hi-storicistički židovski vukovarski hram srušen pedesetih go-dina 20. stoljeća, Gradski muzej Vukovar1 Prema kasnijim navodima (P. Belavić, Crtice iz prošlostiVukovara, Vukovar, 1927., str. 58.; *** Posveta crkve, SriemskeNovine, Vukovar, br. 66, 17. 8. 1910., 2 - 3.) kupoprodaja te gra-

đevine obavljena je 1894., no vukovarski gradski tisak spominjedogađaj tek 1895.(***Kalvinska bogomolja u Vukovaru, SriemskeNovine, Vukovar, br. 34., 27. 4. 1895., 3.), pa je moguće da jeBelavić netočno datirao događaj.2 Za pretpostaviti je kako je adaptacija i unutrašnjosti bila vrlo pro-vizorna budući da su u kalvinskim crkvama zabranjene slike i ki-povi (dozvoljeni su tek vitraji).3 *** Magjarska naselbina u Vukovaru, Hrvatski branik, Mitrovica,br. 23., 22. 3. 1911., str. 24 *** A vukovári ünnep; Saját tudósintókól, Szlavoniai MagyarUjsag, Osijek, br. 34., 21. 8. 1910., str. 25 *** Posveta crkve, Sriemske novine, Vukovar, br. 66., 17. 8.1910., str. 2-36 Isto7 Kao i crkva i Mađarska škola, kasnije opća pučka škola, a da-nas policijska postaja, sagrađena je po projektu arhitekta FranaFuntaka.8 O Funtaku se može nešto više saznati u člancima DraganaDamjanovića: Vukovarski arhitekt Fran Funtak – Prva faza stvara-laštva (1910. – 1918.), Anali Zavoda za znanstveni i umjetničkirad u Osijeku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti br. 18.,Zagreb – Osijek, 2002., str. 119 – 147., Secesijski armirano-beton-ski mostovi vukovarskog inženjera Frana Funtaka, Prostor,Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam br. 11 (2003), 1(25), Zagreb, 2003., str. 11 – 32.9 *** Za izvršivanje civilno-tehničke prakse u Vukovaru, SriemskeNovine, Vukovar, br. 15., 19. 2. 1910., str. 210 Jurić, Zlatko, Crkva Svetog Blaža u Zagrebu 1908. – 1914.,Arhitekt Viktor Kovačić, život i djelo, HAZU, hrvatski muzej arhitek-ture, Zagreb, 2003., str. 161-188.11 Kalvini na tornjeve rijetko postavljaju križ. Na primjeru baranj-skih kalvinskih crkava mogu se vidjeti brojne paralele sa situaci-jom u Vukovaru12 Stanovite se paralele mogu uspostaviti s rješenjem glavnogpročelja Mađarske škole, gdje Funtak također postavlja neku vrstubaroknih kartuša unutar kojih se nalaze secesijski stilizirani bio-morfni oblici.13 U uskom shvaćanju tog pojma, možda bi točnije bilo reći inter-nacionalnog stila14 Jurić, Zlatko, Centralni tlocrt u srednjoevropskom kontekstu, Ži-vot umjetnosti, Zagreb, 1991., br. 50., str. 1715 Isto, str. 1616 Isto, str. 1417 Fritz Eiselen; Die internationale Austellung für Feuerschutz undFeuerrettungswwesen zu Berlin, Deutsche Bauzeitung, Berlin, br.55., 10. 7. 1901., str. 341 (slika), 342 – 343 (tekst)18 Zbirka razglednica NSK u Zagrebu19 Dva primjerka ove tiskovine čuvaju se danas u Gradskom mu-zeju u Vukovaru20 *** Iz hrvatskih krajeva, Narodna obrana, Osijek, br. 157., 13.7. 1910., str. 221 Karač, Zlatko, Arhitektura secesije i urbani razvoj Vukovara po-četkom 20. stoljeća, Secesija u Hrvatskoj, Zbornik radova znan-stvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem, HAZU, Zagreb –Osijek, 1999., str. 48.

22 Isto


33

POVIJEST:: LUDBREG ::

105

Piše: Milivoj Dretar

Pravne osnove za posjedovanjem ne -kret nina, Židovi su stekli 1860. cars -kom naredbom Franje Josipa, a ujednosu ukinute razne odredbe koje su imsužavale privredni život. Židovi su1873. godine, prema odluci Hrvatskogsabora, izjednačeni u pravima s osta-lim građanima. Kako su do tog razdo-blja cehovi ukinuti, Židovi su mogli ući iu druge djelatnosti u kojima im je ne-kad bilo zabranjeno poslovanje. Po ziti -v ne političke promjene utjecale su napovećanje broja Židova u kontinentalnojHrvatskoj, osobito u gradovima koji suušli u razvojno industrijsko–željezničkorazdoblje.

Ludbreška Podravina je do kraja Dru -gog svjetskog rata bio izrazito agrarnoorijentiran kraj. Više od 90 posto odukupnog stanovništva se bavilo poljopri-vredom. Tako izrazito agrarno orije n -tirano stanovništvo nije moglo samo-stalno pokrenuti razvoj industrije ius lužnih djelatnosti, što je opet pogo-dovalo židovskim poduzetnicima kojisu mogli doći do izražaja upravo u timdjelatnostima. Većina poljoprivrednogzemljišta ionako se nalazila u rukamaveleposjednika, crkve ili bogatijih selja-ka. Veleposjednici su bili i inicijatoriosnivanja manjih proizvodnih pogona(ciglane, pilane, mlinovi, pecare žeste)zbog što boljeg iskorištavanja sirovin-skog blaga.

Prve banke u Ludbregu Da bi što bolje pospješili razvoj gospo-darstva, bila su potrebna veća financij-ska sredstva pa su pojedinci pristupiliosnivanju novčarskih institucija. Bankesu bile prijeko potrebne ovom kraju jerpostojeće domaće kreditne zadruge ni -su mogle zadovoljiti poduzetničke ape -ti te. 1892. Vilim Scheyer, jedan od naj-bogatijih Židova u ludbreškom kraju,osniva “Ludbrešku dioničku štedionicu”s glavnicom od 1,000.000 dinara. Ban -ka se nalazila u Scheyerovoj kući, uzgradi koja još postoji, a od 1932. u no-vosagrađenoj jednokatnici, nekoliko

UDIO ŽIDOVA U GOSPODARSTVU LUDBREŠKOG KRAJAkuća dalje. Udio židovskog kapitala ubanci je iznosio 82,03 posto. Prometbanke 1938. godine je iznosio preko6,000.000 dinara. Banka je 1940./1.po slovala s gubitkom. Godine 1906.Sche yerov bankarski monopol prekidaIgnac Gross, postavši direktorom no-voosnovane ludbreške “Banke i štedio-nice d.d.” Banka je do Drugog svjet-skog rata radila u kući na središnjemtrgu Svetog Trojstva. Židovski udio ubanci je iznosio 44,18 posto. Članoviuprave i nadzornog odbora su bili lokal-ni dužnosnici i uglednici. Godine 1938.banka je imala promet od 2,986.739 di-nara. Obje židovske banke su poslovnousko surađivale.

Novac, većinom dobiven iz novoosno-vanih banaka, se počeo ulagati u ma-nje proizvodne objekte. Od 1900. kaovlasnik trgovačkog paromlina u MalomBu kovcu spominje se lokalni trgovac Ja -kob Stern. Na početku Stern ima veli -ke planove, budući da je 1902. zapo-šljavao čak 120 radnika koji su imaliplaću 6-10 kruna tjedno (među većim

plaćama u ludbreškom kotaru). No većslje deće, 1903. godine, u paromlinu ra -di sa mo 60 radnika s istom plaćom, a1905. samo 4 radnika što je znak da po -slo vi nisu tekli povoljno za paromlin.1906. Stern pokušava ponovo proširitipo sao, uzevši u zakup i vlastelinsku ci -gla nu na parni pogon u Malom Bu kov cukoja je zapošljavala jednog stalnog rad -ni ka te 36 prema potrebi. Sternovi po -slovi posve zamiru poslije Prvog svjet-skog rata kada i njegovu trgovinumje šovitom robom otkupljuju braća Ster -n berger. Oko 1910. se spominje ciglana

Mali Bukovec oko 1920., posve lijevo trgovina obitelji

Weiss Trgovina obitelji Blühweiss u Martijancu (današnji izgled)


34

POVIJEST :: LUDBREG ::

105

na parni pogon Hinka Friedfelda u Ka -peli. Židovski kapital je ušao i u drugein ve sticije, poput mlina “Nevenka” uDonjem Martijancu, u vlasništvu IvanaKerstnera iz Ludbrega. Poduzetnik Os -kar Sonnenschein iz Lepavine je po staozakupnik rudnika ugljena “Crn ko vić” uSubotici Podravskoj, Sa bolo vićevimrudnikom upravljaju koprivnički trgovciBlauhorni, a rudnik u Bolfanu držiHinko Elles.

Prevlast židovskih trgovinaŽidovi su se najprije afirmirali u trgovinii posredništvu robom, odakle su slo bo -d na sredstva ulagali u manje proizvo-dne i servisne obrte. Dolaskom Židovau ludbreški kraj, oživjela je cjelokupnatrgovina. Do tada su u Ludbregu po-stojale samo dvije trgovine, obje u vla-stelinskom vlasništvu. Jedna se nalazi-la na Trgu, uz istočni zid crkve, a drugaje bila popularni “štacun na grabi”, namjestu kasnije Scheyerove banke. Po -sli je se otvaraju nove prodavaonice. Me -đu najunosnije trgovine ubrajale su seGrü nfeld/Heimerova “Trgovina te k st il nihotpadaka” u Poljancu i Trgovina mje -šovitom robom “Samuel Weinrebe i sin”u Lud bregu s prometom preko milijun

dinara 1939./40. godine. U trgovinamasu bili zaposleni i radnici kršćanske vje-re, štoviše, činili su većinu radne snage.Neki su pomoćnici kasnije i sami pokre-nuli vlastiti posao na temelju iskustavastečenih kod židovskih poslodavaca.

Židovske trgovine koncentriraju se ukotarskom središtu Ludbrega i to uzsami poslovni centar naselja: Trg Sve -tog Trojstva, Ulicu bana Josipa Jela -čića i Strossmayerovu ulicu (dan. UlicaPetra Zrinskog). Seoske trgovine u ži-dovskom vlasništvu nalazile su se usvim župskim središtima: u DonjemMartijancu - trgovine Emanuela Schre -ibera i Julija Blühweissa, u Svetom Đur -đu – trgovina Wilhelma Frankla, Al bertaMitzkya i Rudolfa Levija, u Ve li kom Bu -kovcu – trgovine Wilhelma Hirschla i EleWeiss, u Rasinji – Gaspara Rei chen -felda, Šandora Kle ina i Julija Hirsch -sohna. I u većim naseljima te onima navažnijim prometnicama nalazile su sežidovske pro davaonice. Trgovci su seopskrbljivali robom u Mađarskoj, Slo -veniji ili Međimurju pri čemu su koristiliusluge podvoza domaćih seljaka. Za -nimljiv je podatak da su Židovi ostaviliutjecaj i na tradicionalnu podravsku noš -nju – ona se uvijek izrađivala kod kuće

od domaćeg materijala, a sada su sedijelovi (poput čipke, vrpci, svile) mo glikupiti u židovskim trgovinama teksti-lom. Takvi su uvozni proizvodi posveistisnuli tradicionalnu podravsku nošnjute su se Ludbrežani počeli oblačiti pouzoru na gradsku modu.

Osim trgovine i industrije, popularno ži-dovsko zanimanje je bilo ugostiteljstvo.U Ludbregu je svratište “K crnom orlu”(dan. hotel Putnik) u zakupu duže vrije-me držao Židov Dragutin Klauser, go-stionicu u Strossmayerovoj ulici jeimao Šandor Pajtaš, a drugu gostioni-cu je u najmu držao Robert Steiner.Kao i trgovine i ugostiteljski objekti suse nalazili u većim selima - poznate kr-čme su držali Jakob Schulhof u Strugi(“Schulhof Inn”), Markus Mitzky u Sve -tom Đurđu te obitelj Lausch u Čukovcu.Krčma Josipa Sameka u Donjem Ma r -tijancu se održala sve do danas, no upromijenjenom vlasništvu. Oni koji suse bavili trgovinom i ugostiteljstvom če-sto su nailazili na poslovne poteškoće.Prodavaonice i gostione na selu ipaknisu bile tako profitabilne kao one uLudbregu.

Većina Židova posjedovala je od 19.stoljeća poljoprivredne parcele, a

Ludbreški bankar Ignac Gross sasuprugom i kućnom pomoćnicom

Obitelj Weinrebe ispred svoje trgovine i benzinske pumpe u Ludbregu


35

POVIJEST:: LUDBREG ::

105

gostioničari su imali vlastite vinogra-de. 1891. na izložbi Gospodarskogdruštva Kra lje vine Hrvatske i Slavonijeu Zagrebu priznanje su primili SamuelScheyer za dobro vino, a za izvrsnu ra-kiju Dragutin Klauser i Vilim Scheyer izLudbrega. I ludbreški gostioničar Šan-dor Pajtaš se bavio poljoprivredom kaoglavnim zanimanjem.

Rijetki pojedinci se javljaju kao obrtnici,poput stolara Mavre Bonyhadya izLudbrega, pekara Branka Rosnera izMalog Bukovca, bravara Zvonka Ha c -kera iz Poljanca i Ernesta Deut scha izLudbrega, električara Slavka Hackera iz

Po ljanca. Ignac Weinrebe je bio građe-vinski poduzetnik, bavio se izradom be-tonskih cijevi za bunare i propustima napotocima i jamama. 1914. izgradio ješkolu u Sesvetama, a 1928. izvršio jeradove na pregradnji i proširenju škole uRasinji.

Intelektualni posloviZanimanja poput liječnika i veterinara subila osobito popularna među Židovimana području cijele Hrvatske. Na područjuludbreške Podravine je djelovalo ne ko -liko liječnika židovskog po rijekla: dr. IvanErlewein, dr. Bernhard Horetzki koji jedjelovao na po dručju Malog Bu kovca, dr.Ad o lf Spitzer, dr. Ma vro Sch rei ber izMarti janca, dr. Her man Hirschl, po -rijeklom iz Na g ykanisze, dr. Ju lio Sche -yer i Željko Se linger koji su djelovali uKo pri v nici te po slje dnji dr. Mi lan Zohr.

Stu denti me di ci ne su bili Ra di vojSattler, Mi r ko Gross i Josip Blühweisskoji su stradali u us ta škim lo go rima. Od

far mace uta poznati su mr. ph. JosipMilho fer, rođen u Cve t kovcu, a dje lo vaou Koprivnici i mr. ph. Selma Ein horn-Derenčin koja je sa svojim radom za po -čela u Konovoj ljekarni u Lud bregu, aposlije se odselila u Zagreb. Ve te ri narisu bili Ferdinand Švrljuga (1888. –1944.) koji je službovao po raz nim mje -stima u Hrvatskoj te Rudolf i Slavko

Samek koji su se odselili u Požegu itamo se nastavili baviti svojim zanima-njem.

U Ludbregu su dobro funkcionirali od -vjet nički uredi od kojih su 2 bila u ži-dovskom vlasništvu. Prvi je vodio dr.Le on Schlesinger sa svoja tri sina Dra -gu tinom, Vladimirom i Božidarom kojisu svi bili završeni pravnici. Drugi uredse nalazio na Trgu Svetog Trojstva ukojem je radio dr. Oton Spi e gler.

Manji dio Židova se bavio činovničkimposlovima i to najčešće u židovskimpo duzećima. Gizela (r. Deutsch) Vran -čić je bila činovnica u “Ludbreškoj dio-ničkoj štedionici”, a Mira (r. Weinrebe)Dobec u ludbreškom katastru. Međučinovnicima bili su i Dezider Grünfeld,Ignac Hirschsohn, Jakob Scheyer i Jul -ka Fried. U općinskoj birokraciji nije bi -lo Židova, iako su pripadali ludbreškojinteligenciji.

U doba kada je velik dio stano-vništva još bio nepismen, biloje mnogo visokoobrazovanihŽidova koji nisu mogli naći po-sao u lokalnoj zajednici pa suse odseljavali u veće centre.Da se ne bi stekao dojam dasu svi Židovi bili obrazovani ibogati, bi lo je i primjera manjeuspješ nih: Filip Stern je umro udobi od 61 godine u Slanju kaoprosjak, a Milka Deutsch je umr -la u Selniku kao ubogarka.

Na nekadašnje židovsko podu-zetništvo podsjećaju poslovnezgrade koje su izgrađene prijeDrugog svjetskog rata. Danasvećinom imaju posve drukčijunamjenu. Poslovno-stambenazgrada Vilima Scheyera stojiprazna, a u banci Artura Sche -ye ra je poslovnica FINA-e. Piv -nica “Mejaši” je našla mjesto uWeinrebeovoj trgovini, dok uWeissovoj Trgovini kožom sta-nuje druga obitelj. Odvjetničkiured obitelji Schlesinger godi-nama je ugostiteljski objekt.Trgovine po selima su napu-štene ili porušene poslije rata.

Braća Scheyer: Artur (bankar), Milan (trgovac u Koprivnici) i Maks (trgovac u Ludbregu), oko 1938.

Zgrada Scheyerove Ludbreške dioničke štedionice d.d. (danas FINA)


36

DNEVNIK :: IZRAEL ::

105

29. srpnja 1971.Jona drži predavanje o ODGOJU U KIBUCU, predavanje kojeje do sada izazvalo najveću buru u grupi. Praktički, djeca se sroditeljima viđaju nekoliko sati navečer kada dođu «kući» pre-spavati dok su sve ostalo vrijeme u programu odgajatelja inastavnika.. Glavni je cilj kibučkog odgoja pružiti djetetu tzv.sin tetički odgoj, a to znači sticanje znanja iz humanističkihtema, ali i prirodnih znanosti i tehnike. Ko lek tivni odgoj stvorioje sasvim novi odnos odgajatelja – nastavnika prema djeci –obo strano povjerenje je najvažnije. Ali, najsporniji je odnosmaj ke i djeteta koji je bitno promijenjen. Majka nije jedina kojase brine o djetetu i radnim danom gotovo da nije s njim jer imasvoje radne obaveze. I pored ne kih nedostataka «slobodnogodgoja djece» mnoga su istraživanja kao i praksa pokazali dasu kibučka djeca bolji vojnici od onih koji su odgajani izvankibuca. Imaju sposobnost brzo se naviknuti na teške životneuvjete.

1. kolovoza 1971.17 sati: predavanje Johanana O.: «IZRAEL I NERAZVIJENEZEMLJE». Izrael nikada, od osnutka države 1948., nije imaovelik broj prijatelja i saveznika, a u vrijeme blokovskih podjelaznao se naći u neugodnoj izolaciji. Osjećaj je bio u državi: «Mine pripadamo nigdje, ne pripadamo nikome, samo sebi sami-ma»(Golda Meir). I upravo je ona bila ta koja je razmišljajući oproboju izolacije okrenula se Africi, tražeći moguće partnere.Neke afričke države sticale su 60-tih godina nezavisnost iIzrael je procijenio da nekima od njih može mnogo pomoći, sobzirom i na mnoge sličnosti tih zemalja i razvoja Izraela.Dogovoren je velik broj razvojnih programa i u jednom trenutkuIzrael je vodio projekte u 80 država Afrike, Azije, LatinskeAmerike, poslavši «u svijet» oko 5000 izraelskih stručnjaka. Ti -su će Afrikanaca, s druge strane, školovalo se u Izraelu. Pro -grami pomoći odvijali su se pod geslom «Hevenu Šalom Ale i -hem»( po pjesmi čiji naslov znači «Nosimo vam mir!»).

4. kolovoza 1971.Po programu, nakon još nekoliko dana napuštamo kibuc: os -ta tak boravka u Izraelu bit će lagodniji- putovanja, seminaritj. učenje.

Treći i posljednji nastavak dnevnika Ljube R. Weissa „Izrael - ljubavi moja“, nastalog1971. godine tijekom boravka u Izraelu.

Ljubo R. Weiss:

IZRAEL - LJUBAVI MOJA

(dnevnik jednog putovanja)

Zadnje predavanje u kibucu: «UMJETNOST U IZRAELU,UMJETNOST U KIBUCU». Izrael je mlada zemlja ali sa sta-rom povijesti i tradicijom, ali s kulturno aktivnim heterogenimstanovništvom, zemlja gdje se susreću Zapad i Istok, gdje sedodiruju prošlost i sadašnjost i miješaju različite ideologije isvjetonazori. Staro kulturno nasljeđe stvorilo je izraelskuumjet nost specifičnog identiteta ne poništavajući doprinosegotovo 70 različitih kulturnih identiteta. Traženje kulturnogide ntiteta imalo je odraz u kreativnosti koja se očituje u šare-noj složenosti umjetničkih oblika koji su cijenjeni od većegdijela Izraelaca.

5. kolovoza 1971.Već u šest polazimo na izlet. Glavni cilj: Kuneitra, Golanskavisoravan. Zaustavljamo se u Roš Pini i poslije dolazimo doKuneitre. Četiri su godine prošle od zadnjeg rata (1967) noutisak o Kuneitri je stravičan: svuda tragovi borbi, mnogoraz rušenih i od tada netaknutih zgrada, zlokobna tišina u pu -s tom gradu. Cijeli dan u pokretu, umor na povratku u ŠaarHaamakim.

8. kolovoza 1971.7 i 30 – napuštamo kibuc. Tko zna hoću li te ikada još vidje-ti u životu, Šaar Haamakime!? Oko 15 sati stigli smo u TelAviv i smjestili se u Obrazovni centar Histadrutha, izraelskogsindikatau u kojem ćemo provesti sedam dana slušajući sva -ki dan jedno do dva predavanja.

9. kolovoza 1971.Oko 10 sati obilazak Tel Aviva, grada koji je doslovno niknuona pjeskovitim dinama uz more, uz prastari arapski gradić iluku Jaffu. Tel Aviv je moderan grad, pravilno građen, kom-binacija bliskoistočne, američke i europske kulture. Tel Aviv(«brežuljak proljeća») grad je mladosti, živahan i u njemugotovo da se ne osjeti da je dio zemlje u napola ratnom sta-nju. Grupa na kratkom dogovoru odlučuje da se vraćamo uJugoslaviju 20. kolovoza, ujutro. Dakle, još samo 11 danaIzraela!


37

DNEVNIK:: IZRAEL ::

105

Poslije predavanje na temu: «IMIGRACIJA I PROBLEMI IMI-GRACIJE». U Deklaraciji o nezavisnosti usvojenoj u svibnju1948. zapisano je: «Država Izrael će biti otvorena za židov-sko doseljavanje i okupljanje Židova koji su u egzilu». PravoŽi dova na useljavanje u Izrael definirano je u Zakonu o po -vratku usvojenom još 1950. godine gdje se doseljenicimagarantira automatski izraelsko državljanstvo. Kao Židov defi-nirana je ona osoba koja je rođena od židovske majke ili jeprešla na židovsku vjeru po određenom ritualu.

Inače sve vrijeme od biblijskog doba do 1948.,nekoliko dese-taka tisuća Židova živjelo je kontinuirano u Izraelu. Godine1878. osnovana je Petah Tikva kao «majka» doseljavanja dabi 1948. počelo dramatično doseljavanje preživjelih Ho lo -kausta, potlačenih Židova iz Azije i Afrike. Židovska agencijai vlada Izraela financirale su putne troškove i prvi smještaj uzemlji. Za velik broj ljudi trebalo je u kratkom vremenu impro-vizirati sanitarnu, liječničku i sve druge službe. Nije se mogloplanirati doseljavanje, ni po broju ni po vremenu - bilo jedana kada se moralo u roku od nekoliko sati naći smještaj zastotine ljudi. Imigracija nije bila homogena – dolazili su Žido-vi različitih navika, običaja, stupnja obrazovanja. Problemstanova i zapošljavanja bio je za mladu državu gotovonerješiv. Ipak, zalaganjem Židovske agencije, vlade i svihkojima je stalo da se olim (useljenici) skrase u staro-novojdomovini otvarani su prihvatni centri – useljenički logori, učiose hebrejski, ukratko, useljenici su se postepeno prila-gođavali novoj sredini i uvjetima. Hebrejski se učio od 4 do 6mjeseci u tzv. ulpanu. Za neke je bio najveći problem klima,za neke naći zaposlenje u skladu s dotadašnjimobrazovanjem. Mno gi su s diplomama fakulteta radili običnefizičke poslove, po se bno u kibucima koji su se pretežno bavi-li poljoprivredom. Bilo je i razočaranih pa i onih koji sunapuštali Izrael. Ipak, u samo nekoliko godina primio je Izraelpreko milijun no vih doseljenika i uklopio ih u novu privredu inovo društvo.

10. kolovoza 1971.Osam i trideset: razgovor na temu MOGUĆNOSTI STUDI-RANJA I ZAVRŠETKA POSTDIPLOMSKOG STUDIJA TEZAPOŠLJAVANJA U IZRAELU.

Izrael prednjači u svijetu po obuhvatu djece za osnovnoškol-sko obrazovanje, mnogo je učenika srednjih škola, a izuze-tno velik broj studenata u odnosu na broj stanovnika. Više od90% mladih Izraelaca govori tečno engleski, hebrejski, čestojezik roditelja ako su aliju napravili u zadnjih 30 godina, arap-ski ako su živjeli u arapskom okruženju. Broj useljenikaumjet nika velik je - priča se da Izrael ima toliko vrsnihmuzičara klasične glazbe da se može isti čas osnovati pede-set izraelskih filharmonija.

13. kolovoza 1971.Osam i trideset – predavanje SIGURNOST I MIR. Ključno jekako da Izrael dođe do mira u situaciji kada je na to spreman,

ali na arapskoj strani nema volje i spremnosti da se prego-vara i sporazumijeva.

15. kolovoza 1971.Već u sedam kreće autobus put Eilata. Prva točka nam jeAšdod, lučki grad. Druga točka je kibuc Jad Mordehai, trećaBeer Ševa, zatim Arad te Mrtvo mo re.

Ne pokušati zaplivati u Mrtvom moru znači ne doživjeti jednuod atrakcija Izraela. Milijuni turista ušli su, kao i mi, u vodukoja je na svoj način teška i masna, svojevrsno ulje inormalno plivanje nije moguće. Ina če, voda je i ljekovita paje uz more izgrađeno i nekoliko lječilišta, najčešće specijali-ziranih za liječenje kožnih bolesti. Zbog minerala u morugotovo da ne ma ni flore ni faune, dotok voda Jordana tolikoje ma li da ne može bitno utjecati na sastav vode – sve usvemu uistinu Mrtvo more!

Ponovo u Aradu. Arad je projekt podizanja grada u pustinji,doseljenici su dobro došli i mali je broj starosjedilaca. Raditii živjeti u ovom gradu znači ipak se i žrtvovati, jer unatočmodernoj arhitekturi i air- con ditiona, klima je pustinjska itreba vremena da se na nju čovjek privikne.

16. kolovoza 1971.Buđenje u šest sati. Danas nas očekuje posjet Masadi i –kupanje u Akabskom zaljevu, u vodama Ei lata.

Masada ima historijsko značenje za nas Židove, može se naneki način usporediti sa Zidom plača u Jeruzalemu. Naime,na Masadu se hodočasti, uspon i boravak na platou poveza-ni su s povijesnim događajem kojim se Izraelci ponose. Imožda nije slučajno da su ovdje u blizini boravili Eseni, pra-kršćani koji su iza sebe ostavili čuvene Kumranske rukopise,veći dio autentičnih biblijskih zapisa, koji se još dešifriraju ikoji iznenađuju izučavatelje Biblije, vjerske strukture, prevodi-telje-lingviste, judaiste, povjesničare, ar he ologe…

Masada je ušla u povijest Židova kao borba Ma ka be jaca zaslobodu i kolektivno samoubojstvo kada više nije imalo smi-sla boriti se, i još manje, živ pasti u ruke neprijatelju.

17. kolovoza 1971.Buđenje već u šest. Nakon doručka odlazimo do luke i ukr-cavamo se u brodić sa staklenim dnom. Ipak se ima štovidjeti u Eilatu – i to u podmorju: da kle, fantastični prizori gdjese izmjenjuju ribe raznih boja i veličina. Raj za ronioce!

Slijedeća točka razgledavanja Izraela je grad Jerihon, poarheološkim nalazima, jedan od najstarijih gradova na svije-tu u kojem se živi u kontinuitetu. Računa se da je to oko 7000godina – naravno, najpoznatiji je po opsadama i je ri hon skimtrubama koje su razorile zidine kojima je bio opasan.


38

DNEVNIK :: IZRAEL ::

105

Stižemo u Jerušalajim «grad nad gradovima». Da, ušli smou grad za koji kažemo: «Neka mi usahne desnica, ako te za -bo ravim Jeruzaleme!»

Smjestili se u hostel, večerali na brzinu i požurili u Stari grad.Htjeli smo odmah vidjeti Zid plača, staviti ceduljicu sa željomu prostore između velikih kamenih gromada. To je tradicija inema Židova koji ne ispiše neku želju, smota papir i gurnega među mnoge ranije stavljene. Povratak u prenoćište.Usput razmišljam o gradu koji je Židovima gotovo sinonim zaIzrael. Tisuću godina prije naše ere kralj David proglasio gaje glavnim gradom Izraela i od tada razvija se kao središtevjere i židovske državne ideje. Nakon mnogih godina podje-le i zanemarivanja te gubljenja karakteristika svetosti, grad jeponovo ujedinjen u ratu 1967. Jeruzalemski stari grad i nje-gova okolina sadrže nekoliko najvažnijih svetih mjesta zaŽidove, kršćane i muslimane. U toku zadnjih sto godina nik-nuo je i novi grad koji se pruža zapadno od Starog grada,okružen prelijepim pejzažima. Sve institucije Izraela odvećeg značaja imaju sjedište u Jeruzalemu.

18. kolovoza 1971.Poslije doručka obilazak Jerušalajima. Ponovo u Hadasi,ovaj puta u Chagallovoj sinagogi koju je ovaj slikar oslikao vi -tra žima, za svako izraelsko pleme po jedan prozor. A zatimYad Vashem - sigurno jedna od najpoznatijih institucijaIzraela poznata i izvan granica ove zemlje. Zamišljen je kaosredišnji arhiv sa zadaćom da skuplja dokumente o progonuŽidova u vrijeme šoah.

Popodne obilazimo Stari grad, najzanimljiviji dio Jeruzalema,ulice i svetišta vezana za Bibliju. S Jonom na čelu dio grupeprolazi Križni put, sve do Golgote i crkve podignute na mje-stu gdje je navodno Isus razapet.

19. kolovoza 1971.Buđenje oko sedam sati. Krećemo u područje Zapadneobale, teritorij koji je do rata 1967. pripadao Jordanu. Do ma -ćini ispunjavaju obećanje i autobus se zaustavlja na ulazu upalestinski izbjeglički logor, u blizini Betlehema. Ulazimo ulogor, možemo sve razgledati, razgovarati sa stanovnicimalogora. Užasava siromaštvo i prljavština.

20. kolovoza 1971.U pet sati napuštamo Jerušalajim, vozimo se taksijem doLoda. Zadnje kupovine, carinske i granične formalnosti.Osam i trideset - polazak aviona za Atenu. 21 sat i 23 minu-te: polazak vlaka za Jugoslaviju.

21. kolovoza 1971.Oko devet i trideset, nakon 40-tak dana izbivanja, ponovo uJugoslaviji. Zaključujem da je putovanje bilo lijepo i korisno,ali vrlo naporno. Pred Beogradom – rastanak prijatelja. Ra -sta jemo se s poljupcima i glasnim ŠALOM, ŠALOM!

22. kolovoza 1971.Oko 7 sati – virovitička željeznička stanica. Nakon dugo vre-mena ponovo kod kuće – majka, baka, brat, mala Z. Smotrapoklona, kupljenih stvari: najviše pažnje dobila je oveća me -no ra, koja krasi, od sada, dnevni boravak u kući. Pun samim presija i impresijica s putovanja. Poslije ručka – dugo spa-vam! Probudio me telefonski poziv drage osobe, M.

EPILOG:Splet okolnosti ili slučaj je htio da nikada više nisam posjetioIzrael. Baveći se novinarstvom 38 godina pisao sam o nje -mu, o arapsko-izraelskom sukobu, antisemitizmu, doprinosuŽidova kulturi i civilizaciji. Boraveći 1971. u Izraelu shvatiosam da je sukob Izraelaca i Arapa Gordijski čvor međunaro-dne zajednice i svjetske politike. I pored svih želja i dobrihnamjera, bliskoistočna regija 2008. još je daleko od trajnogmira. Napisao sam i obranio diplomski rad na Fa kul te tu poli-tičkih nauka u Zagrebu 1973. godine i bez putovanja 1971.taj rad ne bi imao kvalitetu i objektivnost koju ima. Sadaimam 59 godina i zbog bolesti ili ću na još jednu operacijukičme, ili ću morati nabaviti i koristiti invalidska kolica. Izraelove godine obilježava 60 godina od proglašenja nezavisno-sti i pripremaju se brojne manifestacije tim povodom.Godinu dana moderni je Izrael stariji je od mene i vjerujemda će poživjeti i doživjeti, usprkos prijetnjama i problemima,duboku starost. Jedno sam, nažalost, siguran: u ovom živo-tu neću zagrliti moju veliku ljubav! Ali ću o njoj čitati i pisatidokle god mi fizičke i psihičke snage to dopuštaju.

Da, Izrael, Mon Amour!

(Virovitica, 20. travnja 2008.)I na kraju, vjerojatno ovaj Dnevnik ne bi bio pristupačanjavnosti da nije urednice časopisa Ha Kol gospođe NatašeBarac koja je u ovom štivu prepoznala kvalitetu. Njeno razu-mijevanje prvih stranica Dnevnika potaklo me na ozbiljniji radpa je sada Dnevnik postao svojevrsni putopis. Na ovom poti-canju vrlo sam joj zahvalan kao i dr Veljku Konu na nekolikosugestija vezano za židovsku religiju.


39

IZ ŽIDOVSKOG SVIJETA:: LONDON :: TOSKANA ::

105

Imućna i utjecajna židovska zajednica Velike Britanije veli-čanstveno je raznim događajima obilježila rođendan Izraelau mnogim gradovima otočnog kraljevstva. Održane su mno-ge posebne projekcije i svečane premijere najnovijih izrael-skih filmova, organizirani značajni muzički događaji, kazališnepredstave, održana bezbrojna predavanja i pa nel-diskusije.Razni programi BBC-a i drugih televizijskih kanala prikaziva-li su za tu svrhu rađene i pomno istražene dokumentarne fil-move o osnutku Izraela, o događajima koji su do toga dove-li s naglaskom na ulozi Velike Britanije odnosno njezinihpolitičkih protagonista, poglavito onih koji su podupirali stva-ranje židovske domovine na teritoriju tadašnjeg britanskogprotektorata Palestine.

Naravno da je posebno isticana povijesna uloga velškog li-berala lorda Arthura Josepha Balfoura, britanskog ministravanjskih poslova za vrijeme Prvog svjetskog rata. Po uvjere-nju je bio kršćanski cionist, a kao Velšanin Balfour je vjeroja-tno bolje poznavao biblijsku židovsku povijest nego li povijestengleskih kraljeva. Već 1917. godine zastupao je ideju stva-ranja židovske domovine, po svoj prilici jer je prema kršćan-skom vjerovanju ponovni dolazak Krista, odnosno Mesije,ovisan o povratku Židova u Palestinu. Lord Balfour je dekla-raciju poslao u obliku pisma Lordu Rotschildu pruživši timepodršku privatnim cionističkim organizacijama koje su pro-pagirale stvaranje židovske domovine. Lord Balfour je u de-klaraciji o stvaranju Jewish Homelanda naglasio važnostpo štovanja prava stanovnika tih teritorija, a nad kojima je poraspadu Turskog carstva Velika Britanija dobila mandat, doksu istovremeno Francuzi držali pod kontrolom Libanon iSiriju.

U svjetlu proslave godišnjice prikazani su i mnogi dokumen-tarni filmovi razgovora s još živim svjedocima ili sudionicimadogađaja koji su prethodili rođenju države Izrael i neposre-dno slijedili. Slavlje nije moglo proći bez prosvjeda i napeto-sti izazvanih tragičnom i naizgled nerazrješivom političkomsituacijom između Izraela i Palestinaca. Dok je po sebi ra-zumljivo da rođendan Izraela nije mogao proći bez bezbroj-nih i oštrih unutarnjih polemika, dubokih preispitivanja, sa -mo-preispitivanja i optužbi, 10. svibnja bila je organiziranavelika propalestinska manifestacija u središtu Londona upe-rena protiv izraelske državne politike.

Jedan se glas mudrosti začuo u mnoštvu zlokobnih proročan-stava i kakofoniji različitih prognoza koje najavljuju imanentnu

Rođendan Države Izrael obilježen je diljem svijeta. Naša stalna suradnica VesnaDomany-Hardy piše o tome kako je 60. godišnjica Izraela proslavljena u Velikoj Britaniji,s osvrtom i na Francusku i Italiju.

PISMO IZ

LONDONA I TOSKANE

propast ili beskompromisno kritiziraju državnu izraelsku poli-tiku koja je od pobjede 1967. godine, prema mišljenju mno-gih, krenula pogrešnim putem i konačno rezultirala dana-šnjom kriznom situacijom.

Daniel Barenboim - priča mnogih židovskihi izraelskih obitelji

U intervju pod naslovom „Izrael i ja“, koji je iskušani borac zadijalog između Izraelaca i Palestinaca, renomirani dirigent idirektor Berlinske filharmonije Daniel Barenboim dao upravotim povodom britanskim medijima, prvo je istaknuo da je kaojedini izraelski građanin koji ujedno posjeduje palestinskuputovnicu živi dokaz da je pragmatično ostvarenje dviju drža -va jedino moguće rješenje koje bi moglo dovesti do mira naBliskom istoku.

Držim da je danas za sve koji razmišljaju ili djeluju prema rje-šavanju izraelsko-palestinske situacije, a da pri tom ne gle-daju očima ratobornih jastrebova, bitno sve ono što Ba ren -boim kaže zbog čega ovdje parafraziram njegov intervju ukojem on, naravno, navodi svoje osobno iskustvo, međutimtakvo mišljenje dijele danas britanski intelektualni krugovibez obzira bili oni židovski ili ne i koje su povodom ove ob-ljetnice često izražavali.

Svojim kritičarima koji ga otpisuju jer je, prema njihovu miš -ljenju, naivan i politički neupućen te da kao umjetnik ne možesagledati stvarnost, Barenboim poručuje da ga politika nikadi nije zanimala i da je za razliku od većine političara on al-truist, da ga oduvijek zanimaju ljudi i njihove sudbine i u tomsmislu da je itekako sposoban, a kao umjetnik tim više kvali-ficiran za analizu situacije.

Daniel Barenboim pred zidom


40

IZ ŽIDOVSKOG SVIJETA :: LONDON :: TOSKANA ::

105

Njegova obiteljska povijest priča je mnogih židovskih, odno-sno izraelskih obitelji. Porijeklom iz Rusije njegovi su djedo-vi protjerani pogromima stigli u Argentinu 1904. godine.Zajednička povijest roditelja njegove majke počinje pristaja-njem u luci Buenos Airesa, kad su nakon teškog i mučnogputovanja saznali da se iskrcati mogu samo obitelji jer jekvota za samce iscrpljena. Bili su sami i bilo im je 14 i 16 go -di na kad je dječak koji će postati Danielov djed djevojčici,koja će postati njegova baka, predložio da se ožene da bimogli ući u Argentinu. Poslije su pošli svatko svojim putemda bi se nekoliko godina poslije slučajno ponovo sreli, zalju-bili i ostali zajedno ostatak života. Ta je njegova baka bila va-trena cionistkinja koja je 1929. godine otputovala na šestmjeseci u Palestinu, sa svoje tri kćeri, jedna od njih postalaje poslije Danielova majka, da se osvjedoči može li se tamoživjeti. No majka se udala u obitelj koja se pod svaku cijenunastojala asimilirati i za njih, zauzete stvaranjem egzistenci-je u novom svijetu, Sveta zemlja nije predstavljala bitnost. Tojest sve dok se nije otkrio Danielov muzički talent. Tada jenjegovim roditeljima postalo jasno da jedno talentirano dije-te ne može ispuniti puni potencijal niti imati prilike za razvojkao pripadnik manjine u dijaspori. To je bio razlog odluke opreseljenju u Izrael kamo su se doselili 1952. godine kad jeDanielu bilo 10 godina. Premda nije govorio hebrejski, samošpanjolski i malo jidiš, bio je ekstrovertno dijete koje se brzoaklimatiziralo u Izraelu gdje je započeo čudesno zanimljiv ži-vot. U Izraelu je tada sve bilo u znaku promjene i napretka.Postao je pripadnik napredne omladine a obiteljski prijateljBen Gurion im je predložio da ime Barenboim promijene uAgassi, no ta ih ideja nije oduševila. Od svoje 15. godineDaniel ima izraelsku putovnicu i putuje po svijetu kao muzi-čar i građanin svijeta. U prvo vrijeme njegovih putovanja,uče nja i prvih nastupa, Europa je bila opustošena ratom akontrast sa životom u Izraelu duboko ga se dojmio. Izrael jetada bio najsocijalniji i najidealističkiji mogući sistem, danasbismo rekli utopijski. Nitko nije radio za državu jer je napro-sto još nije bilo. Država se razvijala na očigled svojih građa-na i napajala se njihovim idealizmom. Živjeti u Izraelu kao Ži-dov značilo je da se više ne mora baviti isključivo slobodnimili nezavisnim profesijama, da osim umjetnika, pravnika, lije -č nika netko mora obrađivati zemlju, biti policajac, vojnik idrugo. Država i domovina su se pretopile.

Često se zaboravlja, kaže Daniel, da je u Izraelu ljevica bilana vlasti sve do godine 1977. godine, a što je bilo mogućejer od pobjede u ratu za nezavisnost 1948. tradicionalisti ni -su imali šansu, budući da je pobjeda stečena dok su vjernicičekali ili molili za dolazak Mesije. Oni koji su bili zaista aktiv-ni i borili se za nezavisnost bili su socijalisti. No situacija sepromijenila poslije šestodnevnog rata 1967. Ideja o obrađi-vanju vlastite zemlje je izblijedjela kad se odjednom moglodobiti jeftinu radnu snagu s osvojenih palestinskih teritorija.Uskoro su se pojavili prvi izraelski milijunaši, socijalistički si-stem je izgubio ravnotežu, ideja o Izraelu se uzdrmala.

Glazba kao jezik i oružjeU Izraelu je Barenboim odrastao s europskom kulturom i vri-jednostima, no poslije 1967. godine Izrael se okrenuo premaSAD-u, na žalost ne uvijek u svoju korist. Tradicionalisti sugovorili: „ Nećemo odstupiti s novo okupiranih teritorija,“ doksu ortodoksni Židovi govorili: „To nisu okupirani već oslobo-đeni teritoriji.“ Tako je zapečaćen socijalizam u Izraelu. Sadaveć decenijima čitamo naslove o sve većem porastu nasilja,jedan rat ili teroristički napadi slijede za drugim. U glavamase ljudi takva situacija cementirala. Danas su naslovi puniIraka i Irana i o nasilju u Izraelu se rjeđe piše, što je još gore.Mnogi Izraelci sanjaju o tome da kad se probude, Palestincaviše ne će biti. Palestinci sanjaju da kad se probude, Izraelaviše ne će biti. Obje strane više nisu u stanju razlikovati sanod stvarnosti. Tu leži psihološka srž problema, drži Ba ren -boim.

U Izraelu se više ne osjeća ugodno premda je to njegova do-movina. Kad god je u Izraelu bio rat, on je tamo nastupao.Glazba je njegov jezik i „oružje“. Otišao je iz Izraela 1970. jernije mogao moralno prihvatiti izjavu Golde Meir: „Kakvi Pa -lestinci - mi Židovi smo palestinski narod!“.

Židovi imaju pravo na svoju državu, ali se lako zaboravlja daje nastala pod utjecajem umjerenog cionizama, da su ljudikao Martin Buber od početka tvrdili da židovska država morabiti tolerantna prema postojećem nežidovskom stanovništvu.Militantni se cionizam nije razvijao u smjeru tolerancije već

Daniel Barenboim dirigira West-Eastern Divan orkestar u New Yorku 2006.

Daniel Barenboim daje muzički sat palestinskoj djeci u muzičkomvrtiću Edward Said na Zapadnoj obali.


41

IZ ŽIDOVSKOG SVIJETA:: LONDON :: TOSKANA ::

105

se danas osniva na laži da je zemlja u kojoj su Židovi osno-vali svoju državu bila potpuno nenastanjena.

Danas mnogi Izraelci ne mogu ni zamisliti kako je to živjetirecimo u Nablusu, zatvoru za 180. 000 ljudi, mjesta u kojemnema restorana, kavana ili kina. On drži da vojno rješenjekrize naprosto nije moguće jer se dva naroda bore za isti ko-mad zemlje. Bez obzira kako Izrael bio snažan, uvijek će tupostojati strah i nesigurnost. Sukob se sada hrani samim so-bom i razara židovsku dušu, a dopušteno mu je da to posti-že. Htjeli smo posjedovati zemlju koja nikad nije pripadala Ži-dovima i na njoj gradimo naselja. Palestinci s pravom u tomevide imperijalističku provokaciju. Njihovo „ne“ i njihov otpor jerazumljiv premda ne opravdava bezumno i slijepo nasilje.

Barenboim kaže da pati zbog takve situacije i sve što radi iz-vire iz te patnje, bez obzira dirigira li Wagnera u Izraelu, citi-ra izraelski zakon u Knessetu, osniva Istočno-zapadni divanorkestar s piscem Edwardom Saidom ili osniva muzički vrtiću Berlinu. Neke od njegovih aktivnosti mediji napuhuju, alisav njegov rad motiviran je time što ga izluđuje kad vidi koli-ko nepravdi dnevno čine Židovi i kako se na taj način ugro-žava budućnost Izraela. Cinično, kako može izgledati, tvrdida je sretan da se rodio 1942. a ne 1972. Kako stvari stoje,nada se da neće doživjeti dan kad država Izrael više nećepostojati, baš kao što se nada da neće doživjeti vrijeme kadće klasična glazba prestati igrati ulogu u našim razmišljanji-ma i osjećajima.

*

Višednevno putovanje iz Londona u Italiju ove nam se godi-ne poklopilo s krajem svečanosti obilježavanja šezdeseteobljetnice države Izrael. Prolazeći trima europskim zemljamamogla sam djelomice pratiti neke polemike povezane s pro-slavama na licu mjesta. Tako sam u Francuskoj pratila za-nimljivu panel- diskusija na tv-kanalu Antene 2 povodom go-dišnjice Izraela. Program je analizirao korijene neprijateljstvafrancuske vanjske politike prema Izraelu. Povijesnu filmsku

dokumentaciju u studiju sukomentirali suvremeni po -vje sničari i sadašnji iz ra -elski am ba sa dor u Fran -cu skoj. Usta novili su dasu odnosi između Fran cu -ske i Izraela krenuli lošeneposredno po slije svrše-tka alžirskog rata 1960. jerje prije toga Francuska po -državala stv a ranje Iz ra e la,a u mladoj židovskoj drža vigledala sa veznicu. Me đu -tim poslije poraza i pro gla -šenja al žir ske sa mo stal -nosti fra n cu ski predsjednikDe Ga ulle želio je zadobiti

naklonost arapskog svijeta. Tada je osobno počeo kritizirati Iz -rael i udaljavati se od nje ga a da se francuska vanjska politikanije promijenila ni poslije povlačenja de Gaulla s vlasti. Tidragocjeni filmski do kumenti pokazuju predsjednika De Ga ul -lea u trenutku kad drži svoj prvi govor protiv Izraela.

Upravo je započinjao kanski filmski festival u čijoj je službe-noj konkurenciji najavljivan, kao jedan od najzanimljivijih fil-mova festivala, “Valcer s Baširom“ izraelskog autora ArijaFol mana. U trenutku otvaranja festivala za Francuze je Fol -man predstavljao otkriće, premda se radi o renomiranom ina građivanom izraelskom autoru. Njegov novi animirani films velikim je očekivanjem prikazan u Cannesu. Radi se o au-tobiografskoj kronici u kombinaciji s političkom situacijom izvremena izraelskog rata s Libanonom. Mislim da nije u reduda prepričavam film o kojem sam samo čitala. O njemu ćuviše pisati kad ga, nadam se, vidim u Londonu ili, nadam se,u Zagrebu budući da ga kritičari uspoređuju s vrlo uspješnimprošlogodišnjim animiranim iranskim filmom „Persepolis“.

Stigavši u Italiju odmah su me prijatelji u Piemontu upozorilina događaje oko Sajma knjige u Torinu. Naime tjedan danaprije službenog otvorenja bilo je mnogo polemika u medijima,a i protesta protiv Izraela koji su se povezali s proslavom 1.maja u Torinu. Protestiralo se protiv odluke organizatora saj-ma da pozovu Izrael kao počasnog gosta i tražilo se bojkotsajma.

Usprkos tim prosvjedima, za vrijeme kojih su neke grupespa lile izraelsku i američku zastavu, predsjednik republikeNapoletano stigao je na Sajam knjige u Torino prema planu iispričao se u Izraelu. Posebno je pozdravio 16 danas naj-važnijih izraelskih pisaca koji su na sajmu bili osobno pred-stavljeni. Velik broj posjetitelja sudjelovao je u mnogobrojnimprogramima raznih literarnih manifestacija sajma kojem suneslužbeno dali ime „Librolandija“.

©Vesna Domany Hardy

London, Vellano, svibanj 2008.Izraelski režiser Ari Folman, čiji je film

“Jedan valcer s Baširom” prikazan u Cannesu

Jedan od 16 izraelskih pisaca nasajmu knjige u Torinu - Aharon

Appelfeld


42

HAGADA :: SARAJEVO ::

105

Prevela: Zora Dirnbach

U travnju 1942. godine, ubrzo nakon štoje Hagada sklonjena na sigurno mje sto,Derviš je ponovo jednoga dana stigaokući neočekivano. Ovoga puta, sjeća seServet, radilo se o osobi koju je trebaloskloniti. „Ova ovdje mlada djevojka jeŽidovka,“ rekao mi je Der viš. „Moramoje skloniti.“

Servet se živo sjeća oniže mlade žene snaočalama, koja je zacijelo bila studen-tica sve dok joj Numerus Clausus nijezatvorio vrata. „Naravno da sam je sklo-nila!“, rekla je Servet. Dala joj je svoj zar(tradicionalni veo) kojim će prekriti nesamo lice, nego i tijelo, a onda i novoime. Sad se više nije zvala Mira P apo,nego Amira.

Korkutovi su je predstavljali kao alban-sku sluškinjicu, pristiglu iz nekog uda-ljenog albanskog sela, a koju su im po -slali rođaci kako bi im pomogla okomalog Muniba. „Rekla sam joj: ako navrata dođe netko nezvan, smjesta semoraš skriti u smočnicu.“ Zatim je na-stavila kako su njih dvije, obje navršiv-ši tek devetnaest godina, postale veli-ke prijateljice. „Iako su rizici bili veliki,bi lo mi je drago imati kraj sebe tako ne-koga mojih godina. Zvala me ʻtetkicaSer vetʻ“, sjeća se Servet.

Mira je bila iz sefardske obitelji

Mira Papo bila je, poput većine pred-ratnih sarajevskih Židova, članica se-fardske obitelji koja je, baš kao i Ha ga -da, stigla iz Španjolske u Sa ra je vo u16. stoljeću. U takvim se obiteljima sto-ljećima govorilo jezikom ladino. Većgodine 1565. prvi su se Židovi našli natrgovačkim raskrsnicama Otomanskog

Donosimo drugi dio prekrasnog teksta književnice Geraldine Brooks o spašavanjusarajevske Hagade, o životu multietničkog Sarajeva tijekom Drugog svjetskog ratai poslije, čudesnu priču o sudbinama ljudi ali i knjiga te priču koja budi nadu. TekstGeraldine Brooks objavio je u prosincu prošle godine ugledni američki list „NewYorker“.

KNJIGA O EGZODUSU

Carstva. Kako su gradovi rasli i bivalisve kozmopolitskiji, živjeli su ondjeuglavnom nesmetano, ali se samo malibroj njih domogao nekog utjecaja ili bo-gatstva.

A onda je u 19. stoljeću Austro-ugarskaokupirala Bosnu, pa je s njom u Bosnustigao i nevelik broj aškenaskih Židova,a ti su opet govorili jidiš, a ne ladino.Tako se u istoj, dosad već izmiješanojčetvrti grada, uz katoličku i pravosla-vnu crkvu, ali i džamiju našla još i sina-goga. Pa ipak, da nije bilo rata, malo jevjerojatno da bi Mira ikad upoznalaKorkuta. Porodica Papo nije bila ni imu-ćna, niti po čemu poznata. Mirin otacSalomon bio je kućepazitelj u Mini star -stvu financija, a djed prodavač sjemenkina sarajevskoj tržnici.

Nedugo nakon što su ustaše krenule setničkim čišćenjem Sarajeva, čisteći gaod Židova i Srba, Mirin je otac zajednos ostalim Židovima uhićen i strpan u ta-kozvani radni logor. Ti su logori samopo imenu bili radni, jer su po izgladnji-vanju i brutalnosti bili daleko bliži čuve-nim bosanskim jamama smrti. Bosna iHercegovina leži, naime, na slojevimavapnenca koji prekriva duboke jame.Kao što je pisao Brian Hall u knjizi„Nemoguća zemlja“, ta bi zemlja moglabiti san svakog masovnog ubojice. Biobi to san o velikoj nekropoli s još praz-nim grobovima koji samo čekaju da ihse napuči. U tim su logorima, dakle, bilimasovno ubijani i klani Židovi i Srbi –među njima vjerojatno i Salomon Papoprije nego što će ga gurnuti u jamu i za-trpati granatama.

Žene su te ratne godine pokupili kasnije.Mira se naprosto nije odazvala naredbi inije se javila u Židovsku općinu. Ali, saz-navši da su ondje već njezina majka i

dvije tete, ušuljala se k njima kroz pro-zor i stala ih nagovarati na bijeg. Kadsu to ove odbile, zaprijetila je da će uprotivnom ostati s njima. Ove su joj tosmjesta zabranile, zahtijevajući da isto-ga časa nestane i tako preživi. Neštokasnije, skrivena iza zaklona, gledalaje kako ih ukrcavaju u kamione.

Bijeg iz SarajevaUspjela je pobjeći iz Sarajeva i priklju-čiti se partizanima. Do rata bila je članHashomer Hazaira, omladinskog cioni-stičkog pokreta, sličnog izviđačima i or-ganiziranog da promiče odlaske mladihljudi u Izrael. Budući da joj je otac bioprotiv svih takvih modernih i svjetovnihideja, Mira se znala dvaput tjedno po-tajice iskrasti iz kuće i otići na njihovesastanke. Zajedno s društvom odlazilaje i na penjanje po obližnjim sarajevskim


43

HAGADA:: SARAJEVO ::

105

brdima, stekavši pritom i niz drugih vje-ština, kao primjerice znanje kako primi-jeniti prvu pomoć, a što se poslije, upartizanima, pokazalo vrlo korisnim.

U početku rata, kad je Josip Broz Titopozvao narod na ustanak protiv njema-čkog okupatora, jednom su se partizan-skom odredu priključili i članovi Mi ri neomladinske grupe. Partizani, su kobljenis brojčano nadmoćnim njemačkim sna-gama, neizbježno su bili prisiljeni pri-mjenjivati isključivo gerilsku taktikumunjevitog napada i brzog povlačenjau planine, jer su redovno mogli računa-ti na pomoć stanovništva. Mira Papo tuje okrutno hladnu prvu zimu godine1942. provela i kao vodič mazge i kaočlanica saniteta jer je njezina mazganosila na leđima ne samo sanitetskuopremu, nego i municiju. Me mo ari bri-tanskih i američkih oficira, koji su u ka-snijim fazama rata stizali padobranimana partizanski teritorij, govore o mladi-ćima i djevojkama koji bi znali plesatina nekom seoskom štaglju i do kasnou noć, da bi onda odmah potom otišligranatama dići neki most u zrak. Gra -na te su im, kažu, naprosto bile neizo-stavni privjesak na opasaču i samo suu krajnjem slučaju poslužile za samou-bojstvo, naime kao izlaz od zarobljava-nja, mučenja ili izdaje.

U tom ranom razdoblju otpora na djelusu bila dva antifašistička pokreta: Titovipartizani, odnosno komunisti, a onda inaj poznatija srpska, antikomunističkagru pacija zvana četnici koja je tražila re -sta uraciju Jugoslavije i povratak jugosla-venskog kralja Petra II. Neko vrijeme

kao da se različitost ciljeva tolerirala. Alionda su jednoga dana u ožujku 1942.četnici krenuli na partizane i nanijeli im,uz velik broj ranjenika, teške gubitke.Tito je na to bio prisiljen narediti teme-ljitu reorganizaciju svojih snaga. Tadaje Mirin odred, sastavljen od tridesetakstudenata, radnika pa i članova Partije- a sve su to bili sarajevski Židovi - pro-glašen balastom jer da, navodno, nisubili dovoljno odlučni i čvrsti da izdržesve što ih čeka, ili opet, da uopće nisubili obučeni za mobilno ratovanje. Tadaim je oduzeto oružje i naređeno im jeda sve do odlaska ostalih jedinica os -ta tak dana provedu pod vedrim ne-bom. A tek potom da se vrate u Sa ra -je vo. Svaki neposluh, rečeno im je, bitće kažnjen strijeljanjem.

Povratak u SarajevoTako napušteni, mladi se Židovi podije-liše u grupe od po troje ili četvero kakobi lakše izmakli njemačkim patrolama.Nenaoružani i gonjeni Nijemcima i nji-hovim psima, ti su mladi Židovi nekoli-ko dana i noći lutali i probijali se šuma-ma. Uhvaćeni, umirali bi na najgroznijinačin. Jedan takav izvještaj govori ozarobljenom partizanu kojega su veza-li uz rub ceste, kako bi njemački ka-mioni mogli po nekoliko puta prelazitipreko njegova tijela. Od tih tridesetakmladih partizana samo je šaka njih sti-gla u Sarajevo živa. Među njima bila jei Mira.

„Ušla sam u Sarajevo u zoru jednogproljetnog dana. Ulice su još uvijek bilepuste,“ poslije je pisala Mira. Umotanau maramu nosila je desetak jaja što ihje dobila od majke jednoga svoga pri-jatelja. Opskrbila ju je još i papirimapomoću kojih je mogla ući u grad.

Iscrpljena i obuzeta mračnim mislimaMira se vukla prema središtu grada, pi-tajući se što sad činiti i kamo ići. Takoizgubljena u mislima odjednom shvatida je dospjela pred Ministarstvo financi-ja u kojem je njezin pokojni otac nekoćradio kao kućepazitelj! Jedino svje tlo izte zgrade dopiralo je s portirnice. Mirazačuje korake i iz mraka izroni nečijasjena. Ona je prepozna. Bio je to por-tir, pristojan i pošten čovjek, osim toga

još i očev prijatelj. „Zazvala sam ga i po -zdravila tradicionalnim bosanskim po -zdravom ʻPomoz Bog!ʼ, ali nije me pre-poznao. Mučna i teška godina učinilaje svoje. Ali onda me upitao: ʻDa ti nisiSalomonova?ʼ Kimnula sam i zaplaka-la.“

Portir ju je na to poveo do garderobe,gdje mu je ona ispričala kako je pobje-gla i kako je uspjela preživjeti. Na kra-ju reče: „Spasi me ako možeš. Ako nemožeš, predaj me ustašama.“ Uzevšije za ruku, poveo ju je do portirniceobli žnjeg Nacionalnog muzeja. I tu jesad morala pričekati, kako joj se činilo,cijelu vječnost. Nepoznati portir koji jetu nedaleko sjedio, šutio je kao zaliven,pa nije znala što zapravo misli.

Kad se onaj drugi na kraju vratio, uznjega je koračao neki otmjeni muška-rac. Na glavi je imao fes. Izveo ju je nastražnja vrata muzeja i poveo svojojkući. Mira se puna četiri mjeseca skri-vala u Korkutovoj kući. A onda se u ko-lovozu pojavio neki čovjek i donio jojomotnicu u kojoj su bili lažni dokumenti iputna karta. Neka njezina tetka, udataza katolika, isposlovala joj je negdje naobali Dalmacije nekakvo sklonište. I tu,gdje nije bilo Nijemaca ni njemačke voj-ske, ostala je skrivajući se sve do krajarata.

Derviš Korkut postao jeneprijatelj režima

Poslije rata, u novom, Titovom režimusvi koji su surađivali s partizanima bili sudobrodošli. Mira se vratila u Sarajevo i tuje odmah unovačena i zadržana u armij-skoj zdravstvenoj službi. Uskoro se za-ručila za isto tako nekadašnjeg partiza-na koji se zvao Božidar Baković. Činilose da im je budućnost osigurana.

Ali je onda jednoga dana godine 1946.,dok je hodala gradom, kao što je posli-je pisala, pred Mirine noge „pala nepoz-nata žena, moleći me da pomognemnje zinome mužu kojemu sada sude kaonacističkom kolaboratoru“. Mira nije ima-la pojma tko je ta žena. „Upitala sam jeotkud zna za mene. I prepoznala samje tek kad je s lica skinula crni veo. Bila


44


105

je to supruga Derviš Efendija. Za rukuje vodila četverogodišnjeg dječaka.“

Osiguravši vlast u poslijeratnoj Ju go -sla viji, Tito je povremenim suđenjemratnim zločincima znao ušutkati disi-dentske nezadovoljnike. Pokazalo seda je Derviš Korkut bio jednako takone popustljiv prema komunistima, kao iprema fašistima. Kao otvoreni i žestokikritičar jugoslavenskog odnosa premare ligiji, posebice plana da se s lica zem -lje zbrišu sva zdanja podignuta u vrije-me Otomanskog Carstva i zamijenenovim, u sovjetskom stilu izgrađenimgrađevinama, sastavio je i objavio po-pis žrtava koje su četnici pobili u Is toč -noj Bosni. Ali je isto tako, znajući da jeTitov režim amnestirao mnoge četnike,ali ne i ustaše, držao da će rascjep jed-noga dana biti neizbježan. Zato nijetrebalo dugo pa da se Korkutovo imepo javi na listi fašističkih suradnika. Upo zlu čuvenoj zeničkoj tamnici gurnutje u samicu.

Tog poslijepodneva, pričajući o Miri,Servet se prisjećala tog strašnog sara-jevskog dana. „Nisam moljakala, jer ni-sam sklona moljakanju, ali situacija jebi la ozbiljna. Zato mi je laknulo kad samipak našla nekoga tko je voljan svjedo-čiti o antifašističkim aktivnostima mogasupruga i bila sam presretna kad meMira stala uvjeravati da će svjedočiti unjegovu korist na sudu.“

Ali Mira se nije pojavila na sudu. Njezinse zaručnik bojao gnjeva partije koji bise mogao na nju sručiti ako bi se, kaočlanica vojnih formacija, pojavila na iz-ričito političkom suđenju. Zabranio jojje napustiti kuću i svjedočiti u korist čo-vjeka koji joj je spasio život. Čak i neko-liko godina nakon toga, u vrijeme sasvimdrukčijih nevolja i problema, pro gonilo juje sjećanje na Korkuta. Vjerovala je dasu ga smaknuli i da sad njezina prijate-ljica Servet posve sama podiže sina.

Odlazak u IzraelSvega dvije godine nakon toga umireMirin suprug od upale moždane opne,nastale prilikom iskopavanja zaraženihratnih grobova oko Sutjeske. Izgubivšiu ratu i sve ostale članove porodice,Mira se našla sama s dva malodobnasina, Danielom i Davorom. Otpuštenasa mo nekoliko dana prije iz vojske,gubi pravo na vojni stan i postaje be-skućnik sve dok joj jedna od majčinihprijateljica nije ponudila sobu. Odlučnada se bori, uspjela je ishoditi povrataku vojnu službu u kojoj, kao članica idužnosnica saniteta, preuzima odgo-vornost za javno zdravstvo na sjeveroi-stočnoj obali i otocima Dalmacije.Davor koji je danas živahan gospodinšezdesetih godina, dobro pamti sveone čamcem obavljene majčine obila-ske, za kojih bi mu vojnici u njezinojvojnoj pratnji došli nešto kao baby-sit-teri. Poslije su se preselili na Rijeku,grad koji je imao i židovsku općinu.Davor se dobro sjeća svog iznenađenjakad ga je majka, komunistica i uvjerenaateistica, onamo odvela na proslavuHanuke. Tada je po prvi put do šao u do-dir sa svojim porijeklom uz koje se po-tom i vezao.

Odsluživši 1969. godine vojsku sasvimslučajno se sreo s kapetanom jednog iz-raelskog teretnog broda. Bez ikakva po-sebna razloga popeo se na brod. Na se -lio se u Izraelu, pridruživši se is prvan e kom kibucu u Judejskim brdima, a on -da poljoprivrednoj kooperativi, odnosnomošavu, gdje i danas živi i radi kao me-talac i kipar.

Mira je za njim došla u Izrael godine1972. Naučila je ivrit i priključila se Da -

vo rovu kibucu, radeći u praonici rublja ipomažući u administraciji centra. Šestgodina poslije, godine 1978. preselilase u Jeruzalem kako bi bila bliže onda-šnjoj maloj komuni nekadašnjih Sa raj li -ja. U vrijeme raspada Jugoslavije i op-sade Sarajeva, dakle u vrijeme između1992. i 1996. godine, ponudila je Drža -va Izrael izbjeglicama iz Bosne privre-meno sklonište. Vjerojatno je upravoje dan od njih, napuštajući ga, ostavioonaj zastarjeli novinski izrezak što gaje Mira pronašla 1994. godine. Izrezakje bio otisnut na srpsko-hrvatskom i sa -drža vao je informacije koje bi Židovimaiz bivše Jugoslavije mogle biti važne.Među njima i komemorativni tekst u po-vodu smrti Derviša Korkuta. Krajnjezbu njena, Mira je sad dobila priliku či-tati o djelima čovjeka kojega je izdala.Čla nak je između ostaloga govorio oKorkutovoj ulozi pri spašavanju sara-jevske Hagade koju je, dakle, još jed-nom - i to usred rata - spasio jedan Mu -sli man. (Tada, naime godine 1992., uvri jeme kad su srpske granate počelepadati po muzeju i kad su uskoro posli-je toga počele gorjeti i gradske knjižni-ce, jedan je knjižničar, a zvao se EnverImamović, u tajnosti iznio tu knjigu i od-nio je u bankovni sef.) Čitajući taj čla-nak Mira shvati da Korkut nije bio stri-jeljan, kao što je vjerovala, nego da jegodine 1969. umro u visokoj dobi priro -d nom smrću. Davorova žena se dobrosjeća da joj je svekrva, pronašavši i či-tajući taj članak, i pritom sve nešto mr-mljajući sebi u bradu, tiho zaplakala.Bilo je to prvi put da su ona ili Davorčuli za Derviša Korkuta,

Pismo pokajanjaOna tinejdžerica koju je Korkut 1941.godine uspio spasiti, imala je sada pu -ne 72 godine. Odlučivši da makar sadasvjedoči, željela je dopuniti ono svojedavno svjedočenje, dano na Korkutovusuđenju. Zato je jednog zimskog danagodine 1994. Mira sjela i ispisala punetri stranice pisma koje će otići u JadVašem, izraelskom Me mo rijalnom cen-tru i Komisiji za utvrđivanje pravednikameđu narodima. Nestručno otipkanona srpsko-hrvatskom, s interpunkcija-ma dopisanim rukom i preambulom u


45

HAGADA:: SARAJEVO ::

105

kojoj piše „ovo je moja istinita priča otome kako me Derviš Efendi Korkutspa sio od sigurne smrti “, Mira u pismuhra bro i otvoreno priznaje da je „ne pru-živši Korkutu pomoć zatajila u odsud-nom trenutku.“ Ali kad je saznala da jeusprkos tomu uspio preživjeti, dodala je„kao da mi je kamen pao sa srca“.

Opisujući što se stvarno dogodilo, kaoda se sada kajala i tražila oprost. „Mo ž -da će ovo moje skromno pismo pokaza-ti kakav je on bio čovjek i koliki je on jošmnogo prije Drugog svjetskog rata bioŽidovima prijatelj. Danas sam to mu, na-žalost, jedini svjedok.“

Mira je umrla 1998. godine, punu godinudana prerano da bi mogla vidjeti hoće linjezino zakašnjelo i tako žarko željenosvjedočanstvo ispraviti počinjenu gre-šku.

Teška sudbina Korkutove obitelji

U vrijeme dok je Mira pisala svoj iskazServet Korkut je, nakon omanjeg i sre-tno preživjelog srčanog udara, bila uneplaniranom izbjeglištvu kod svogsina Muniba u Parizu. Tu je nemalo iz-nenadi posjet jednog izraelskog diplo-mata koji joj je došao reći da su upra-vo neki dan ona i Derviš proglašeniPravednicima među narodima. Njihovaće imena, rekao je, biti urezana u kameni postavljena u vrtovima Jad Va še ma uzstabla posvećena čuvenim spasiocima,kao što su bili Raoul Wa llenberg i OskarSchindler. Kako Servet zbog zdravljanije mogla otputovati u Izrael i vidjetinjihova imena urezana u kamen, cere-monija se posebno za nju održala u iz-raelskom veleposlanstvu u Parizu.Tom prilikom uručena joj je svečanapovelja i medalja i još joj je rečeno kakoima pravo i na izraelsko državljanstvo.Osim toga dobila je još i mjesečnu pot-poru njujorške Židovske fondacije zaPravednike, koja novčano potpomažeoko 1300 ostarjelih spasilaca.

„Mira me nazvala u Pariz“, rekla mi jeServet. „Objasnila mi je zašto nije došlana suđenje i kako je to muči.“ Servet jezatim pričala kako ju je pokušala smiri-ti, rekavši svojoj staroj prijateljici da baš

ništa ne bi mijenjalo da je čak i stiglasvjedočiti, jer je sud naprosto bio u ruka-ma režima i već je unaprijed znao pre -sudu. Mira je na to onda rekla da se ot-kako je napustila Jugoslaviju željelais pričati, ali da jednostavno nije mogla.„Ma sve je to u redu“, rekla joj je Servet.„Ja to razumijem“.

Neki su došli da svjedoče u Derviševukorist. „Ali nitko ih nije htio saslušati!“govorila mi je Servet. Osuđen zbog ne-prijateljske suradnje odsjedio je šest odosam presuđenih godina, to najvećimdijelom u samici. „Držali su ga u samicijer su ga smatrali opasnim! Svojim biidejama, rekli su, mogao zaraziti i osta-le! Pohranjeni dokumenti pokazuju“, go-vorila je Servet,“ da je sve to hrabro iz-državao i da se nikad nije žalio, nitimolio milost, tako da su mu se straža-ri znali čak i diviti. Usprkos teškim zat-vorskim uvjetima znao je ostati čist iuredan, a mozak je zapošljavao čita-njem knjiga kad god je mogao.“

Kako je Servet bila žena osuđenog dr-žavnog neprijatelja, stan joj je bio kon-fisciran, a potrošački bonovi poništeni.Uz tada petogodišnjeg sina Muniba idvogodišnju kćer Abidu bila je prisilje-na krenuti na ulicu. Derviševa bogata imoćna porodica odbila je izložiti se rizi-ku i udružiti se s njom. Preostalo joj je,dakle, skloniti se i osloniti samo na vla-stitu porodicu. Pošla je u Kosovsku Mi -trovicu gdje je živio jedan njezin rođak.

Stigla je s djecom usred epidemije me-ningitisa što je harao gradom. Abida sezarazila i nakon četrnaest dana bila jemrtva.

Do zatvora u Zenici valjalo je putovatidva dana. Posjet i razgovor sa zatvo-renikom smio je trajati najviše pet mi-nuta. Kad sam nedavno posjedila Mu -niba Korkuta u Parizu, pričao mi je ojednom takvu odlasku ocu u zatvor, alii o majčinim mukama što su joj tolikinjihovi rođaci odbili pružiti pomoć.“ Jasam poput Albanaca“, rekao mi je Mu -nib. „Oni nikad ne praštaju. Nikad!“ Ra -de ći kao inženjer za neku francuskutvrtku kao da je nastavljao očevu ljubavprema stranim kulturama i jezicima.Govorio ih je, naime, šest.

Pričao mi je kako nikad neće zaboravitito putovanje s majkom i dolazak u oče-vu tamnicu. Prvo što je otac kroz reše-tke ograde upitao bilo je: „ A gdje je Abi -da?“ Na što je majka rekla „Umrla je“.Tada je po prvi put vidio oca da plače.

Balkanska sudbinaKorkutove kćeri

Nakon što je Derviš pušten iz zatvora,dozvolili su mu da se vrati svome po-slu. Ali to nije bilo tako lako. Putnicumu nikad nisu vratili, pa tako ni građan -ska prava. Onda im se godine 1955.ro dila kćer Lamija. Derviš, koji je tadaimao već punih 67 godina, nikako niježelio još jedno dijete. „On nije želio, alija sam željela“ rekla mi je Servet i do-dala: „Žene uvijek za to nađu put!“

Lamiju, mlađu od brata punih trinaestgodina, štitili su i zaklanjali od teškeporodične prošlosti. „Iako je otac, kadse rodila, već bio starac“, pričao je Mu -nib „sestra je bez svake sumnje bila nje -gov proizvod.“ Njihovu je bliskost teksmrt uspjela prekinuti. „Osjećala sam daga mogu pitati za bilo što, on će mi uvi-jek strpljivo odgovoriti“, pri po vi je dala mije Lamija. „ Dok sam bila ma la i plašilase mraka znao bi mi satima pričati,samo da me umiri. A ako bih mu došla ismetala ga u poslu, on bi svejedno na-šao vremena za mene. Osim ako bih mudošla dok sluša vijesti...“ dodala je uzsmijeh. „Kad je umro, stiglo je mnogo


46


105

ljudi koji su znali govoriti ʻPomogao mije naći posao.ʻ ili ʻ Pozajmio mi je neštono vaca.ʻ ili ʻBio mi je jamac.ʻ ili ʻNašaomi je stanʼ. Tek tad sam shvatila kolikoje bio dobar čovjek i kolika je dobra šu-tke učinio!“

Nešto što nikad nije spominjao, bilo jespašavanje Mire Papo. Lamija je jedinoznala da je za Drugog svjetskog rataspasio neku Židovku. Možda se Ser vetzato uspjela priključiti židovskom konvo-ju za vrijeme nedavne opsade Sa raj e -va?

Studirajući ekonomiju Lamija se udalaza Albanca, elektro-inženjera s Ko so -va. Doselivši se u Prištinu i rodivši dvo-je djece Lamijina se porodica brzo isretno povećavala. Sve dok Servet nije1999. godine, nakon kraćeg posjetaLamiji i njezinoj porodici, morala shva-titi da joj je ovo posljednji mirnodopskiautobus kojim napušta Kosovo. „Ne že -lim da proživiš još jedan rat“, rekla joj jeLamija pred polazak. Uskoro su u svi-jet počeli stizati novinski izvještaji obrutalnim upadima u albanska sela ijavnom silovanju mladih žena.

Lamija i njezin muž, prikovani uz tele-fon, danima su pokušavali doći do vizauz koje će napustiti zemlju. Dok je nje-zin muž nazivao rođake po Švedskoj,Lamija je zvala Muniba, znajući da imaprijatelje u pariškom predstavništvuMinistarstva vanjskih poslova. Ali sveje bilo uzalud. Na kraju im je samo jošuspjelo otpremiti 19-godišnjeg sina i 16-godišnju kćer daleko od grada.

Kratko vrijeme poslije toga Lamijin jestan ostao bez struje. Zatim i bez tele-fonskih veza. A pritom se iz susjednogstana čulo kako zvoni telefon... Susjedje bio Srbin! Zgrozila se, shvativši dajoj je veza prekinuta iz etničkih razloga.

Na dan 2. travnja Lamija je začula kakosrpski milicajci lupaju na vrata susjedakoji je stanovao kat niže, zahtijevajućida napusti stan. Na to se ona i muž pri-ključe tisućama izbjeglica koji su hrliliprema željezničkom kolodvoru. Bili suistinski sretni, sjeća se Lamija, kad su ihstali ubacivati u pretrpane vagone – njih27 u vagone predviđene za šestoricu –

iako nisu imali pojma kamo ih voze. Usumrak stigoše na makedonsku grani-cu. Uslijed gužve pri iskrcavanju izgubiim se i ono malo prtljage što su je us-pjeli iznijeti iz stana. Ali se zato fotokopi-ja povelje Jad Vašema, dodijeljene nje -zinim roditeljima, nalazila u La miji nojtorbici – istina zgužvana, ali na sigur-nom.

Spas u IzraeluNjih nekoliko tisuća nađoše se stjeranina otvoreno polje. Lamija se zagleda utu čudnovato utihlu, stisnutu gomilu ljudipod čijim se cipelama i cokulama mla dalivada već pretvarala u blato. Sanitarijanije bilo, nužnika nije bilo i livadu je oba-vijao težak smrad. „Na nekoliko sto tinatisuća ljudi našlo se samo nekoliko sto-tina litara vode. Nije bilo hrane, nije bilopokrivača, nije bilo zaklona. Ljudima bipozlilo. Neki su već i umirali....“ Počelesu se širiti glasine o meningitisu koji daveć hara logorom, o bolesti od koje jeposlije rata umrla njezina sestra. S mra-kom koji je nailazio, temperatura zrakaje padala. Mrvice hrane koje su se dije-lile samo su dizale gužvu i paniku. Kre -ne otimačina. Lamija se uspije dočepa-ti dvaju paketića, ali je bolno jecanjeneke starice natjera da se i toga odrek-ne.

Te noći Lamija i njezin suprug zaključeda je ostanak u tom logoru preopasan.U tri sata izjutra, iskoristivši dezorgani-zaciju logora, iskradu se i trkom krenuprema makedonskoj granici. Ugledavšiblizu granice stražara, izmisle ludu pri-ču o automobilu koji je zakazao i ostaos onu stranu granice. Nije jasno je li impovjerovao ili se sažalio nad njima.Propustio ih je na drugu stranu.

U Kumanovu, sklonivši se u kuću jed-nog rođaka, Lamija se iznova baci natelefon. Prvo pokuša stupiti u dodir sdjecom. Sva sretna sazna da su uspje-la stići do Budimpešte. Ali sve su ta-mošnje ambasade, od kojih su došli tra-žiti pomoć, odbile da ih prime. „ Kosovoje u to vrijeme imalo već milijun izbjegli-ca“, govorila je Lamija “ i sve su im onezatvorile vrata.“ Muževljeva porodica,

koja je bila u Švedskoj, isto nije moglaništa učiniti za njih, ali ni Munibovi iz -vje štaji iz Pariza nisu bili ništa bolji.

„Zašto ne odete u Skoplje i potražite Ži-dovsku općinu?“ predložio je Munib.“Pokušajte, možda pomognu?!“

Lamija i suprug stanu se raspitivati otamošnjoj židovskoj zajednici, potkrje-pljujući traženje zgužvanom fotokopijom,dobivenom od Mire Papo. Doku ment jeu zaglavlju nosio biblijski epigraf, ispi-san na hebrejskom i engleskom jeziku:„Tko uspije spasiti jedan život, spasioje cijeli svijet!“ Ma ke don ski Židovi, us-hićeni što im se pružila prilika da vratedug iz Drugog svjetskog rata, bace sena grozničavo lobiranje i organiziranje.Četiri dana poslije toga sjedili su La mi -ja i suprug u avionu za Tel Aviv, uz do-biveno obećanje da će dva dana posli-je za njima poletjeti i njihova djeca.

Stigavši na terminal aerodroma BenGurion zabljesnulo ih je ne samo jarkomediteransko sunce, nego i baterija no -vinarskih kamera. Priča o tome kako jeDerviš, kao Musliman, spasio Židovku,naime Miru i kako je onda Mira, kao Ži-dovka, spasila Derviševo dijete, bila jeviše nego izazovna za izraelske medi-je, ali i za njihovu političku scenu. U do-kaz tome na aerodromu ih je dočekao(tadašnji) premijer Benjamin Netan -yahu.„ Današnjim danom“, rekao je,„za tvaramo krug kojim Država Izrael,rođena iz pepela, pruža ruku i nudi uto-čište kćeri čovjeka koji je spašavao Ži-dove!“ A onda se, usred pljeska i novi -nar skih povika “Jeste li sretni što stedošli u Izrael?“ netko iz mnoštva obratioLamiji na hrvatskom. Iako nije znala tkoje to bio, priznala je poslije: „Da, bilo jeugodno znati da netko ovdje govori tvo-jim jezikom!“ Ali onda, koju sekundu po-slije, kroz gomilu se probio visok i vitakmuškarac s brčićima. Ra širivši ruke iz-govorio je svoje ime, na što mu se La mi -ja bacila oko vrata.

Bio je to Davor Baković, sin Mire Papo.


47

ARHITEKTURA:: IZRAEL ::

105

Piše: Dragan Damjanović

Konzerviranje kako pojedina-čnih spomenika graditeljstvatako i cijelih graditeljskih cjeli-na susreće se s bezbrojnimpro blemima nastalim iz nera-zumijevanja okoline, strukturavlasti ili pritisaka kapitala. Vri -je dnosti spomenika nastalih(okvirno govoreći) prije poče-tka Prvog svjetskog rata veći-

na ipak prihvaća te njihovo eventualno rušenje ili vandalizi-ranje redovito izaziva javne prosvjede. Vrijednosti građevinanastalih u posljednjih osamdesetak godina, međutim, širajavnost uglavnom ne razumijeva, zbog čega su one (bez ob-zira na to radi li se o javnim ili privatnim objektima) često iz-ložene posve destruktivnim transformacijama izvornog izgle-da kojima redovito gube većinu svojih vrijednosti.

Tek se u najnovije doba započelo sa zaštitom građevina mo-derne arhitekture, a jedan od najvećih takvih projekata u svi-jetu svakako je zaštita dijela povijesne jezgre najvećeg iz-raelskog grada Tel Aviva, tzv. „Bijelog grada“. U povodupro glašenja te četvrti svjetskom baštinom od strane UNE-SCO-a (2003. godine) trenutačno se u Architekturzentrumu uBeču održava izložba na kojoj se može upoznati s najvažni-jim pojedinačnim građevinama i graditeljskim cjelinama za-štićenog dijela Tel Aviva.

Ogromna četvrt fascinantnih zgradaPoetično ime koje nosi ta četvrt, proistječe iz jedne od ka-rakteristika arhitekture ranog internacionalnog stila – pre kri -va nje pročelja samo bijelom žbukom. „Bijeli grad“ je nastaovećim dijelom u periodu od kraja dvadesetih do kraja četrde-setih godina 20. stoljeća, a riječ je o vjerojatno najvećoj ur-banističkoj cjelini u svijetu s gotovo isključivo spomenicima ar-hitekture moderne s tek nekoliko građevina koje još uvijekpokazuju oslanjanje na historijske stilove (većinom neku vrstu

Suradnik Ha-kola, profesor Dragan Damjanović nedavno je posjetio izložbu posvećenu “Bijelomgradu” Tel Aviva, koja je u veljači otvorena u Beču te je o toj zanimljivoj izložbi napisao članak ukojem govori o velikim arhitektonskim vrijednostima Tel Aviva.

BIJELI GRAD TEL AVIVA

neomaurskog stila), uglavnom podignutih dvadesetih godina20. stoljeća. Sveukupno je oko četiri tisuće kuća podignuto usti lu internacionalne moderne arhitekture, od kojih je oko tisu -ću ušlo pod zaštitu. Mnoge su se prije proglašenja za svjetskonaslijeđe nalazile u vrlo lošem stanju i tek je nakon 2003. go-dine započela njihova obnova.

Već se po broju građevina može zaključiti kako se radi oogromnoj četvrti fascinantno ujednačene visine objekata(uglavnom od dva do tri kata). Njezin sklad s krajolikom ja-sno svjedoči kako se moderna arhitektura uvelike inspiriralamediteranskim tradicijskim graditeljstvom. Zgrade bez krovas terasama koje su postale centrom društvenog života sta-nara, duboke sjene koje stvaraju uvučeni balkoni, bijela bojapročelja koja dijelom neutralizira sunčeve zrake, izvrsno suse uklopili u klimu prostora u kojem su sagrađeni.

U Bijelom gradu primjeri su svih “škola”moderne arhitekture

Bijeli grad Tel Aviva nastao je kao jedna od posljedica egzo-dusa Židova iz Europeu međuratnom pe rio -du. Brojni arhitekti, đa -ci ug lednih politehnika iaka demija Njemačke,Au s tri je, Belgije, Fran -cu ske i drugih zemaljaslili su se u taj grad te udruga mjesta tadašnjePalestine donijevši saso bom moderne na zo -re o arhitekturi. Upravoza hvaljujući činjenici dasu se u Tel Avivu našliarhitekti iz različitih di-jelova starog kontine-nta, u Bijelom gradu

Letak izložbe The White City ofTel – Aviv, Architekturzentrum, Beč, 21. 02. – 19. 05. 2008.

U centru Bijelog grada nalazi se Dizengoffov trg,koji je Geddes zamislio kao heksagon iz kojeg seulice zrakasto šire, čime se simbolički htjeloreferirati na glavni izraelski nacionalni simbol,Davidovu zvijezdu.

Kuća Kruskal arhitekta RichardaKaufmanna, 1931.


48

ARHITEKTURA :: IZRAEL ::

105

susrećemo pri mje resvih „škola“ mo der -ne arhi tek ture, đakeBa uhausa, Cor bu si -e ra, poklonike tzv.streamline mo der nearhi tek tu re, a katka-da i art – decoa.

Najpoznatije imemeđu doseljenim ar -hi tektima sva ka ko jeono Ericha Men del -ssohna, ko ji se redo-vito spominje kadase i ako se uopće

go vori o izraelskoj međuratnoj arhitekturi. On, međutim, nijeprojektirao u Bijelom gradu niti jedan objekt (odnosno, takavobjekt nije bio prikazan niti spomenut na izložbi), no njegovje utjecaj izrazito vidljiv kod mnogih arhitekata. Najveći diograđevina djelo je arhitekata koji su nama uglavnom nepoz-nati budući da su se afirmirali tek u samom Izraelu poputRicharda Kauffmanna, Luciana Korngolda, SalomonaLiaskowskog, Jacoba Orensteina, Ge nia Averboucha,Shlome Ginsburga i drugih.

Od pojedinačnih građevina koje su projektirali ti arhitekti oso -bito valja istaći kuću Kruskal, arhitekta Richarda Kauf manna iz1931., kuću Mirenburg, arhitekta Pinchasa Hütta iz 1935., kućuRubinsky, arhitekta Luciana Korngolda iz 1935. te veliku stam-benu dvokatnicu Leona Recanatija, arhitekata Salomona Lia -sko wskog i Jacoba Orensteina iz 1935. godine. Sve te građe-vine odlikuje slična potpuna redukcija dekoracije, specifičnidugi balkoni na pročeljima, s ogradama izrađenim od armira-nog betona i metalnih šipki, armi ranobetonski jednostavni stu-povi, veliki pravokutni prozori te povremeno postavljanje kruž-nih prozora koji su preuzeti u modernu arhitekturu iz načina

oblikovanja otvora na brodovima. Nastojeći dinamizirati arhi-tektonsku kompoziciju projektanti su se poigravali s volume-nima tih građevina, često oblikujući svako od pročelja nadrukčiji način.

Zanimljiv urbanistički konceptUz specifičan pristup oblikovanju građevina ti su arhitektiprenijeli iz Europe u tadašnju Palestinu i socijalnu osjetlji-vost. Velik dio gradnji međuratnog Tel Aviva čine naimestambeni radnički blokovi, kojima se nastojala sve brojnija ži-dovska imigracija kvalitetno stambeno zbrinuti. U razdobljuod 1931. do 1936. program stambene izgradnje omogućio jeskućivanje čak oko tisuću obitelji. Pri koncipiranju tih naseljakorištena su dva osnovna oblika. Prema prvom, stambeni sublokovi polagani okomito u odnosu na ulicu, s pročeljimaokrenutim vrtovima, kako bi se minimalizirala buka prometai otvorio pogled s prozora isključivo prema zelenim površina-ma. Prema drugom modelu, blokovi su podizani oko unutra-šnjeg dvorišta koje je pružalo zaštitu od ulice. Takav je tipgrađevina često nazivan radničkim tvrđavama. Većinu jeradničkih stambenih blokova projektirao arhitekt Arieh Sha -ron.

Kuća Mirenburg arhitekta Pinchasa Hütta, 1935.

Bijeli grad Tel Aviva nastao je kao jedna od po -sljedica egzodusa Židova iz Europe u međurat-nom periodu. Brojni arhitekti, đaci uglednih poli -tehnika i akademija Njemačke, Austrije, Belgije,Francuske i drugih zemalja slili su se u taj grad teu druga mjesta tadašnje Palestine donijevši sasobom moderne nazore o arhitekturi.

Kuća Rubinsky arhitekta Lucian Korngolda, 1935., projektKuća Rubinsky arhitekta Lucian Korngolda, 1935.,

fotografija glavnog pročelja


49

ARHITEKTURA:: IZRAEL ::

105

Ne samo u slučaju izgradnje radničkih naselja, već i u cjeliniBijeli grad Tel Aviva ističe se ne samo pojedinačnim građevi-nama, već i kao urbana cjelina. Urbanistički je koncept na-stao križanjem radijalnog (zvjezdastog) i ortogonalnog (pra -vo kutnog) sistema prilagođenog lokalnim geografskimdatostima prostora i prometnim potrebama. Ulice koje vodeu smjeru istok – zapad omogućuju tako konstantno strujanjesvježeg morskog zraka u grad, a one koje su položene sje-ver jug, odnosno paralelno uz obalu, predstavljaju glavne tr-govačke i prometne arterije.

Urbanistički plan po kojem je izgrađen Bijeli grad djelo je ar-hitekta škotskog porijekla Patricka Geddesa (1854. – 1932.).Nastao je 1925. u vrijeme dok je Velika Britanija mandatarnoupravljala Palestinom. Ono što daje osobitu kvalitetu Ge d -desovu planu jest obilje zelenih površina, bilo javnih parkovabilo privatnih vrtova te zelenila položenog uz prometnice. Ucentru Bijelog grada nalazi se Dizengoffov trg, koji je Geddeszamislio kao heksagon iz kojeg se ulice zrakasto šire, čimese simbolički htjelo referirati na glavni izraelski nacionalni sim-bol, Davidovu zvijezdu. Trg je naposljetku izveden s određenimmodifikacijama arhitekta Genia Aver bou cha kao kružni prostor.Zgrade sagrađene na njemu (uglavnom hoteli te stambene i

javne građevine) odreda su izvrsni primjeri ranog internacio-nalnog stila. Sve su ujednačene visine s dugim balkonimakoji prekrivaju pročelja okrenuta trgu, a koji su na svim zgra-dama odreda jednako oblikovani te položeni gotovo u istojravnini što stvara dojam jedinstvenog i u jednom dahu pot-puno cjelovito oblikovanog prostora. Najvjerojatniji predložakza oblikovanje tog trga bio je koncept arhitekata Hansa iWassilyja Luckhardta za berlinski Alexanderplatz iz 1929.godine.

Paviljoni izgrađeni za Levantinsku izložbuUz četvrt Bijeli grad, drugu veliku cjelinu moderne arhitektureu Tel Avivu pre d s -tav ljali su pa vi ljo nipo dignuti tri de setihgo dina za Le van ti -nske izložbe. Kaoprostor za izložbuisko ri šte na je zonaoko sta di ona Ma cc -abi (sa građen 1932.go di ne). Os nov nupro stornu kon ce p -ciju izložbene zoneza čeo je RichardKauf mann, koju jedovršio Ariel -el-

Kuća Leona Recanatija arhitekata Salomona Liaskowskog iJacoba Orensteina, 1935. Tip socijalnog stambenog bloka iz tridesetih godina u Tel Avivu

„Bijeli grad“ je nastao većim dijelom u perioduod kraja dvadesetih do kraja četrdesetih godina20. stoljeća, a riječ je o vjerojatno najvećoj ur-banističkoj cjelini u svijetu s gotovo isključivospomenicima arhitekture moderne s tek nekolikograđevina koje još uvijek pokazuju oslanjanje nahistorijske stilove.

Pogled na Bijeli grad Tel Aviva i Dizengoffov trg iz zraka tridesetih godina 20. st.

Trg Zina Dizengoffa tridesetih godina 20. st.


50

IZ ŽIDOVSKOG SVIJETA :: AUSTRIJA ::

105

Hanani s brojnim drugim mlađim arhitektima. Dvije su izlož-be održane u paviljonima tog sajma 1934. i 1936. godine.Najveći dio građevina postoji i danas, no većim su dijelompromijenjene do neprepoznatljivosti. Izložbeni paviljoni dalisu prilike arhitektima koji su ih projektirali za mnogo višeeksperimentiranja, za smjelija i avangardnija rješenja negošto je to bio slučaj s gradnjama stambenih i javnih građevinau samom Bijelom gradu. Najzanimljiviji objekt bila je nesum-njivo kavana Galina iz 1934. godine, arhitekata Genia Aver -boucha, Shlome Ginsburga i Else Goldoni, koja je nažalostposlije srušena. Središnji prostor jednokatne kavane bio jeoblikovan kružno sa stijenama potpuno otvorenim prozorom.

Izložba u Architekturzentrumu u Beču, iako relativno mala,izuzetno je dobro postavljena. Sadrži velike informativne pa-noe s raznim vizurama građevina i tekstovima na engle-skom, francuskom i njemačkom jeziku. Ispod većine panoaje monitor na kojem su prikazane kompjutorske grafičke 3Danimacije unutrašnjih prostora i vizura građevine o kojojpano govori. Dio je građevina predstavljen i putem maketa.Stalno traje projekcija i dvaju dokumentarnih filmova koji obi-luju informacijama o povijesti Bijelog grada i njegovim arhi-tektima. Uz dio izložbe koji prezentira pojedine građevine,posebna je pozornost posvećena i urbanizmu Tel Aviva tenajvažnijim arhitektima koji su radili u tom razdoblju, kako usamom Bijelom gradu tako i u ostatku Izraela. Donesene sunjihove biografije s osnovnim podacima o školovanju, radute najvažnijim djelima iz njihova opusa.

Kavana Galina arhitekata Genia Averboucha, Shlome Ginsburga iElse Goldoni; jedan od paviljona Levantinske izložbe, 1934.

35 godina od smrti jednog iznimnog pravnika

Kada sam još kao student prve godine prava, a bilo je tosada već prije više od deset godina, u jesen 1996., na pre-davanjima čuo za ovog čovjeka, učinilo mi se odmah da seradi o iznimnoj osobi. Nisam tada mnogo znao o pravu, nitisam do kraja razumio što je to normativizam ili pak što su tojusnaturalističke ideje, a doseg mog poznavanja znamenitihpravnika se svodio na Huga Grotiusa i još nekolicinu onihkoji su se u povijesti poput Aristotela, Platona i Sv. TomeAkvinskog, bavili pitanjima prava, pravednosti, morala i eti-ke. Hans Kelsen je zazvonio kao netko suvremeniji i aktua-lan, netko tko ide uz bok svima njima. Poslije sam se osvje-dočio da me taj prvi osjećaj nije prevario i da kada danasgovorim i slušam o Kelsenu, bez obzira slušam li o njemuafirmativno ili kroz kritiku, osjećam da se govori o pravniku

koji je obilježio jednu epohu i jedno područje u prvom reduAustriju i Srednju Europu iz koje je iznikao.

Vratit ću se na predavanje kada sam prvi put čuo za HansaKelsena. Mada nisam do kraja upio sve što je profesorMetelko, sada već umirovljeni profesor teorije prava govorio,u mislima mi još i sada odzvanjaju riječi u atmosferi u kojojje profesor tada rekao i riječi: Hans Kelsen bio je Židov.Samo po sebi to ne bi za sebe imalo neko značenje, ali kon-tekst u kojem je to izrečeno, ostavio je na mene dubok do-jam da još dan danas pamtim taj osjećaj. Ono što mi od togdana odzvanja u glavi kada ga se sjetim jest to da je Hans

Mr. sc. Vanja-Ivan Savić, s Katedre za općuteoriju prava i države Pravnog fakulteta uZagrebu piše o Hansu Kelsenu, jednom odnajznamenitijih pravnika čije su ideje ostavile tragu današnjem shvaćanju prava i pravednosti.

HANS KELSEN (1881. - 1973.)

Još jedna crtica koju bi trebalo spomenuti kadase govori o veličini Kelsenova života i rada. Iakoi sam suradnik suda za ratne zločine uNürnbegu, poznata je činjenica, da je i kritiziraotaj sud zbog toga što u njemu sude samo pripad-nici pobjedničkih velesila, a ne i primjerice pri-padnici zemalja koje nisu bile u sukobu.


51

IZ ŽIDOVSKOG SVIJETA:: AUSTRIJA ::

105

Kelsen bio austrijski Židov koji je zbog pojave nacizma uAustriji i Europi naposljetku prebjegao u Sjedinjene AmeričkeDržave, a ti isti nacisti koji su ga prognali, pozivali su se nanjegove postavke o pravnoj znanosti te ih koristili u okvirimasvoje obrane na suđenjima u Nürnbergu. Ovo je samo malipokušaj da iskažem poštovanje tom velikom čovjeku i pra-vniku.

Kelsen se uvijek deklarirao kao Židov Hans Kelsen rođen je u Pragu 1881. za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Iako je rođen u Češkoj, njegova obiteljije govorila njemački. Kelsenova obitelj se već 1883. seli uBeč. Nakon završavanja Pravnog fakulteta u Beču i habilita-cije 1911., nastavlja rad kao pravnik te između 1919. i 1930.radi kao redoviti profesor javnog i upravnog prava na be-čkom sveučilištu (docent je postao 1911., a izvanredni pro-fesor 1917. godine). Tijekom 1930. prihvaća poziv iz Kölna(gdje do 1933. drži Katedru za međunarodno pravo), a na-kon toga napušta Austriju zauvijek. Iako je Kelsenov otac biovlasnik mlina, njegova obitelj nije bila bogata. Unatoč tomuomogućili su najstarijem sinu Hansu pohađanje bečke Aka -demisches Gymnasium koja je služila kao odskočna daskaza mladog i bistrog Kelsena. U njegovoj generaciji iz isteškole izlazi politički ekonomist Ludwig von Mises, a nakonnjega nuklearna fizičarka Lise Meitner i nobelovac Erwin

Schrödinger. Oko polovice svih učenika škole bili su Židovi.Iako se Kelsen 1905. preobratio na katoličanstvo iz očitoprak tičnih razloga, uvijek se deklarirao kao Židov, iako se ni-kada nije formalno «vratio» židovstvu. Za vrijeme svog živo-ta u Austriji održavao je veze s članovima modernističkih kre-tanja pa tako i sa Sigmundom Freudom. Po svemu sudećiupisuje pravo iz praktičnih, životno orijentiranih poriva. U po-četku njegov interes nije bio orijentiran k teoriji prava; tek na-knadno ta disciplina počinje obuzimati njegov interes, da bina kraju postao jedan od najvećih pravnih teoretičara svihvremena. Kelsen je umro 19. travnja 1973. u bolnici u Orindikod San Francisca u SAD-u u 92. godini života.

Vodio je zanimljiv život. Osim što je putovao širom tadašnjeEurope, njegov rad je bio nešto što je u pravnim krugovimaodzvanjalo i tražilo komentar, reakciju, slaganje ili pak ne-prihvaćanje. Kelsen je u svakom slučaju bio pravnik na koje-ga ste morali reagirati. Profesor Metelko je u nekrologu koji

je 1973., povodom smrti HansaKel sena objavljen u ZbornikuPrav nog fakulteta u Zagrebu lije-po opazio da su ga mnogi zvali„pravnikom stoljeća“. Kelsen je bioonaj koji je bio glavni nositelj „be-čke pravne škole“ kojoj pripadaju A.Merkl, A. Verdross i L. Pitamic.

Odlazak u SAD zbog nacizmaTeško je navesti sve poslove kojima se u okviru svoje strukeKelsen bavio ali se čini da bi nužno bilo spomenuti da je biosavjetnik cara Karla te da je izradio nacrt austrijskog federal-nog ustava koji je usvojen 1920. Nakon što je praktički izba-čen s Austrijskog ustavnog suda, odlazi u Njemačku, gdjeostaje do 1933., koju biva prisiljen napustiti zbog dolaska na-cista na vlast. Nakon Njemačke predaje u Ženevi i naPraškom njemačkom sveučilištu, koje također napušta zbogsnažnih antisemitskih pojava među studentima koji su premanjemu stvorili neprijateljsko okružje. Ovdje je važno naglasitida Kelsen, još dok je bio profesor u Kölnu, dolazi u sukob stada vodećim nacističkim teoretičarem prava Carlom Schmi -ttom, čiji je koncept vlasti i položaja suverena, u širem smi-slu govoreći, bio pogodan za razvoj nacističkog režima.

Tijekom 1940. Kelsen donosi odluku o napuštanju Švicarske,a kao glavni motiv za to bio je moralne prirode, činjenica daje Švicarska trebala biti uključena u sukob koji je bio u na-stajanju, a ne stajati po strani kao neutralna država. Kelsennapušta Ženevu i dolazi u SAD s vrlo skromnim znanjem en-gleskog jezika. Još iste godine dobiva mjesto istraživača nasveučilištu Harvard, a ubrzo zatim biva priznat kao jedan odvodećih svjetskih pravnika. Nakon Harvarda, kao gostujućiprofesor, odlazi na još jedno iznimno sveučilište i to ovaj putu Kaliforniju na sveučilište Berkeley, gdje na kraju biva umi-rovljen 1950. Dovoljno je reći da je Kelsen za života primio11 počasnih doktorata: Utrecht, Harvard, Chicago, Mexico,Berkeley, Salamanca, Berlin, Beč, New York, Pariz i Salz -burg, a o nagradama i priznanjima da i ne govorimo. Po vo -dom njegova 90. rođendana, austrijska vlada osniva Institut„Hans Kelsen“, a biva odlikovan najvišim priznanjem u Re -publici Austriji. Tada, a povodom rođendanske čestitke pro-fesora Perića s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Kelsen mu vla-storučno zahvaljuje. Nakon umirovljenja Kelsen je predavaona čitavom nizu sveučilišta, pa su tako Ženeva, Newport,Den Haag, Beč, Kopenhagen, Stockholm, Helsingfors, Edin -burgh i Chicago bili samo neka od mjesta u kojima je gosto-vao.

Za vrijeme svoga života Kelsen je objavio više od 400 djela,koja su prevedena na 24 jezika. Neka od njegovih najvažni-jih „Allgemeine Staatslehre“ ostvarenja su: „Hauptproblemeder Staatsrechtslere“ iz 1911., iz 1925., „Die philosophichenGrun d lagen der Naturrechtslehre und des Re cht posi tivi s -mus“ iz 1928., „Reine Rechtslehre“ iz 1934., obnovljene1960. te „Ge ne ral Theory of Law and State“ iz 1945. koja je

Iako se Kelsen 1905. preobratio na katoličanstvoiz očito praktičnih razloga, uvijek se deklariraokao Židov, iako se nikada nije formalno «vratio»židovstvu. Za vrijeme svog života u Austrijiodržavao je veze s članovima modernističkih kre-tanja pa tako i sa Sigmundom Freudom.


52

IZ ŽIDOVSKOG SVIJETA :: AUSTRIJA ::

105

zapravo kapitalno djelonjegova opusa. Upravokao i potonje djelo nazivase i Katedra na Pravnomfa kultetu u Zagrebu, Ka -te dra za opću teoriju pra -va i države, gdje se pro u -ča vaju teorija prava ite orija države te filozofijaprava i srodne discipline.

Nacistički zločincipozivali su se na

Kelsenovepostavke

Srž Kelsenova učenja jest „Čista teorija prava“. On pravo za-mišlja kao zaokružen sustav pravnih normi (pravila) koječine savršeno zatvorenu i logičku cjelinu. Pravo je premanjemu sustav koji nema pravnih praznina jer je/bi trebalo bitimoguće za svaku životnu situaciju pronaći normu koja bi juregulirala, pokrila, razriješila. Pravo je lišeno moralnih, soci-jalnih i drugih utjecaja i ima/treba imati uporište u sebi sa-mom. Težio je uspostavljanju prava kao pravne znanosti,koja će određivati kakvo treba biti ljudsko ponašanje. Pravniporedak je taj koji će odrediti što jest, a što nije prihvatljivoponašanje. To ne bi trebale biti ni znanost, ni religija, ni mo-ral. „Ispravno“ je samo ono ponašanje koje je u skladu spravnom normom i samo to je bitno, samo to je ona „pravnastvarnost“, pravo očišćeno od svih ideoloških postavki. Na -kon Drugog svjetskog rata, na te Kelsenove postavke pozi-vali su se i neki nacistički zločinci, koji su tvrdili da su se po-našali u skladu s pravnom normom koja je bila tada na snazite da se zbog toga ni ne mogu suditi (i osuditi) za bilo kakavzločin. Očito je to tumačenje Kelsenova pristupa pravu bilozlouporabljeno, no ipak Kelsen svjestan očitih teorijsko pra-vnih nedostataka (i mogućih kritika) svoje teorije, nakon ratadjelomično ispravlja svoje stajalište na način da donekleprihvaća ono što je naznačeno u Radbruchovom učenju, dapravo koje u sebi ne sadrži minimum čovječnosti nije pravo,i ne samo da ga se ne treba slijediti već se protiv njega tre-ba i boriti. U konačnici je Kelsen i dalje smatrao da je za pra-vo bitno samo ono što je napisano, dakle ono što se nalaziu pravnoj normi, odnosno propisu, ali da na to i takvo pravomogu utjecati i neki moralni (društveni) momenti koje pone-kad nije moguće ne uzeti u obzir. Iz Kelsenova pozitivizmapočeli su se razvijati inkluzivni i ekskluzivni pozitivizam, a pi-tanja kojima se bavio ostaju teme žustrih i plodonosnih ra-sprava i dan danas. Kelsenu se mora priznati težnja da do-vede pravo i pravnu znanost u „znanstvene visine“.

Još jedna crtica koju bi trebalo spomenuti kada se govori o ve-ličini Kelsenova života i rada. Iako i sam suradnik suda za ratnezločine u Nürn begu, poznata je činjenica, da je i kritizirao tajsud zbog toga što u njemu sude samo pri padnici pobjedni-čkih velesila, a ne i primjerice pripadnici zemalja koje nisu

bile u sukobu. Obja -šnja vao je to raz -lozima jed no sta v nepra ved nosti i os je ća -jem za proce du ru, pačak i kad se ra di otako teškom slu čaju.Tre ba na ovom mje -stu napisati jednu nje-govu misao koja kaoda sažima sve ono u

što je vjerovao; „Ideja o pravu, unatoč svemu, ipak je jača odbilo koje ideologije sile.“

Kada sam već kao asistent prava u ljeto 2007. pohađao ško-lu za pravnu teoriju na Katholieke Universiteit Brussel, vodi-telj studija mi je nakon jednog postavljenog pitanja (u šali)odgovorio: “Ah, Vi ste iz Hrvatske, vi ste zacijelo Kel se no -vac!“ Tada sam shvatio koliko je taj čovjek ostavio traga nanačin kako ja promatram pravo, kakvim ga vidi i promatra to-liki broj hrvatskih i drugih srednjoeuropskih pravnika. Madaudaljeni od nekih ili pak mnogih Kelsenovih stavova, negdjeu bazi pripadamo njegovom normativizmu i pristupu pravnojznanosti. Bili ili ne „Kelsenovci“, moramo zahvaliti tom veli-kom čovjeku, našem kolegi. Ovo je moj doprinos tomu.

Bibliografija:Bersier Ladavac, Nicoletta; Bibliographical Note and Bibliography,European Journal of International Law, Vol 9. (1998) No. 2., EUI,Firenza, str. 391.-400.

Jabloner, Clemens; Kelsen and His Circle: The Viennese Years,European Journal of International Law, Vol 9. (1998) No. 2., EUI,Firenza, str. 368.-386.

Metelko, Josip; Nekrolog Profesor Hans Kelsen (1973), Zbornik ra-dova, Zgombić & Partneri, Zagreb, 2006., dio XII. (XII-1-XII-5).

Perić, Berislav; Struktura prava, Informator, Zagreb, 1994., str. 231.-249.

Zolo, Danilo; International Peace trough international Law, EuropeanJournal of International Law, Vol 9. (1998) No. 2., EUI, Firenza, str.306.-325.

Fotografija 1. preuzeta shttp://aeiou.iicm.tugraz.at/aeiou.ecyclop.k/k283648.htm; preuzetadana 19. svibnja 2008., copyright: Bildarchiv der OsterreichenNationalbibliotek, Wien.

Fotografija 2. preuzeta shttp://www.librarything.com/author/kelsenhans, autor Kern, Fritz;Kelsen 11. listopada 1971., preuzeta dana 19. svibnja 2008., copy-right: Bibl. ONB, Wien.

Fotografija 3. preuzeta shttp://aeiou.iicm.tugraz.at/aeiou.film.o/o504.a; preuzeta dana 19.svibnja 2008., intervju s profesorom Kelsenom tvorcem Austrijskogfederalnog ustava iz 1920., copyright: ORF Archives, Wien.


53

KONFERENCIJA:: IZRAEL ::

105

Mir, sigurnost, razvoj i pravednost tre-bale bi biti značajke svijeta u 21. sto-ljeću, istaknuli su sudionici međunaro-dne konferencije o temi “Sučeljavanjebudućnosti” koju je, povodom 60. go-dišnjice Izraela u svibnju u Jeruzalemuorganizirao izraelski predsjednik Shi -mon Peres..

“Sakupili smo se u Jeruzalemu da za-jedno razmislimo o sutrašnjici. Želimobo lju sutrašnjicu Izraelu, židovskomna rodu i svijetu. O sutrašnjici ne raz mi -šlja mo pasivno, već s maštom i vizijom”,rekao je u svom pozdravnom govo ru iz-raelski predsjednik Shimon Peres.

“Treba biti otvoren u nadi, a ne zatvo-ren u strahu”, kazao je prvi govornikkon ferencije, predstavnik bliskoistoč-nog mirovnog kvartetea i bivši britanskipremijer Tony Blair a kao najvažniju za-daću istaknuo je širenje slobode, de-mokracije i pravednosti za sve.

U nastavku sjednice govorili su pred-sjednici država među njima i predsjed-nik Mesić, zatim predsjednici Poljske,Lat vije i Slovenije. Oni su iznijeli svojaviđenja rješenja problema kao što su

Države Izrael ove godine obilježava svoj 60. rođendan, a tijekom čitave godineodržava se niz političkih, kulturnih i drugih manifestacija. Jedna od središnjih,međunarodna konferencija koju je organizirao izraelski predsjednik Shimon Peresodržana je u svibnju u Jeruzalemu a bavila se pitanjima mira, sigurnosti, razvoja ipravednosti.

“SUČELJAVANJE BUDUĆNOSTI” - KONFERENCIJAPOVODOM 60 GODINA IZRAELA

Bush: “SAD i Izrael najstarijisu i najveći prijatelji na

svijetu”Jedan od najvažnijih sudionika konfe-rencije bio je američki predsjednik Ge o -rge W. Bush koji je u svom govoru istak-nuo da su “SAD i Izrael najstariji i najvećiprijatelji na svijetu”.

Bush i njegova supruga Laura dočekanisu ovacijama u velikoj dvorani Kon gre -snog centra gdje je održana svečana

Na konferenciji je sudjelova-lo 13 predsjednika državameđu kojima i američki pred-sjednik George W. Bush,hrvatski predsjednik StjepanMesić, desetak bivših pred-sjednika i drugih visokihdržavnika iz cijelog svijeta,me đu kojima i Mihail Gor -bačov, Vaclav Havel, HenryKissinger, Joschka Fischer idrugi. Među 3500 sudionikakonferencije bilo je i znan -stvenika, umjetnika, gospo-darstvenika te vjerskih vođa.

oču vanje mira, sigurnosti, razvoja, is -kor jenjivanja siromaštva, rješavanjaenergetske i krize hrane.

Predsjednik Mesić je uz ostalo pozvaona koegzistenciju različitih ljudi, različi-tih tradicija, kulture, svjetonazora i vje-re te je naglasio da gospodarski i dru-štveni razvoj ne smije biti privilegijasa mo nekih.

U sklopu konferencije otvorena je i iz-ložba “Sutrašnji horizonti” najvećihznanstvenih otkrića i postignuća izrael-skih znanstvenika u području medici-ne, poljoprivrede, visoke tehnologije ienergetike, a za njihove uspjehe sevje ruje da će obilježiti budućnost Iz ra -ela i svijeta.

Na osobni poziv izraelskogpredsjednika ShimonaPeresa, na konferenciji jesudjelovao i hrvatski ministarznanosti, obrazovanja i športaDragan Primorac.


54

KONFERENCIJA :: IZRAEL ::

105

akademija kojoj su nazočili najviši iz-raelski dužnosnici, članovi parlamentaKnesseta, kao i sudionici konferencije.

Izraelski predsjednik Shimon Peres iz-razio je duboku zahvalnost SAD-u zapotporu Izraelu od njegova osnutka1948. godine te je podsjetio da je tada-šnji američki predsjednik Harry Trumanbio prvi državnik koji je priznao Izrael.

“Bez vaše potpore cilj stvaranja državeIzrael bio bi skoro nemoguć”, rekao jePeres. On je spomenuo zasluge svihposlijeratnih američkih predsjednika irekao da je američko-izraelsko prijatelj-stvo vrhunac doživjelo s predsjedni-kom Bushom i da je ono potvrđeno uza jedničkoj borbi protiv terorizma.

Izrael je uz moralnu i financijsku po-moć SAD-a uspio izgraditi demokraciju,

moderno gospodarstvo, jaku vojsku, re-kao je Peres. Odao je priznanje pred-sjedniku Bushu i SAD-u kao predvodni-ku slobodnog svijeta i demokracije.

Izraelski premijer Ehud Olmert takođerje izrekao ode SAD-u i predsjednikuBushu nazvavši ga “velikim liderom,pri jateljem, izvorom nadahnuća” te jedodao “ponosni smo što smo s vama unašem vječnom glavnom gradu Je ru -za lemu.”

Predsjednik Bush je čestitao Izraelu60. obljetnicu osnutka i podsjetio naput izraelske države do demokracije iraz vijenog gospodarstva.

“Vjerujem u dan kad će svako dijete naBliskom istoku živjeti u miru i slobodi”,rekao je Bush pozdravljen burnimaplauzom nazočnih.

Izraelski mediji ocijenili su da su ra-sprave na konferenciji bile akademskete postavili pitanje hoće li one imati od -je ka kod onih koji donose političke od -luke.

Izrael je tijekom održavanjakonferencije i dodatno poja -čao i onako visoke mjeresigur nosti. Prema podacimaobjavljenim u izraelskim me -dijima, samo na osiguranjuameričkog predsjednika Ge -or gea W. Busha bilo je an ga -žirano 14.000 policajaca.

“ČESTITKA” OSAMEBIN LADENA

U video-snimci emitiranoj na

jednoj islamističkoj internet-

skoj stranici, objavljenoj u

povodu obilježavanja 60.

godišnjice osnivanja izraelske

države, Osama bin Laden za-

prijetio je kako će nastaviti s

borbom protiv židovske države

i njezinih saveznika te da ne

namjerava ustupiti ni pedalj

palestinske zemlje.

Bin Laden je u svojoj poruci

također kazao kako proslava

osnutka izraelske države

pokazuje ne samo da ta drža-

va postoji već 60 godina nego

i to da prije 60 godina nije

postojala.

Okomio se i na zapadnjačke

medije, izjavivši kako već god-

inama Izraelce prikazuju žrt-

vama, a Palestince, koji su

prognani s vlastite zemlje,

teroristima. Ismijao je mi rov -

ne napore koji traju već 60

godina no nisu urodili osni-

vanjem palestinske države.

Slične stavove iznio je i irans-

ki predsjednik Mahmud

Ahmaninedžad koji je poručio

da proslave obljetnice “neće

spasiti Izrael od uništenja”


55

IN MEMORIAM:: POLJSKA ::

105

Priča o Ireni Sendler, okojoj smo opširno pisaliu jednom od prošlih bro -jeva Ha-kola, po mno goje čemu jedinstvena.

Irena Sendler rođena je1910. godine u Ot wo c -ku, gradu u blizini Var -šave, a velik utjecaj nanjezine stavove i kasni-ji život imao je njezinotac, jedan od prvih po -ljskih socijalista.

Irena Sendler je kao socijalna radnica u do ba njemačke oku-pacije Poljske radila u Odjelu za socijalnu skrb u Varšavi.Odjel se, većinom na njezinu inicijativu, brinuo za siročad, si-romašne i starije osobe.

Nakon što su nacisti 1942. godine sve varšavske Židoveodveli u geto koji je bio potpuno odvojen od drugih dijelovagrada, Irena je znala i osjećala da nešto mora učiniti.

Zbog svog je posla imala dozvolu za ulazak u geto, a kra-jem 1942. Irena Sendler se pridružila pokretu otpora Zegota(Vijeće za pomoć Židovima poljskog pokreta otpora) i otada

je tajno izvodila djecu iz geta i smještala ih u katoličke obite-lji i samostane.

Spas za 2.500 židovske djeceIrena je svakoga dana ulazila u geto i sa sobom nosila hra-nu, odjeću i lijekove, a pritom je organizirala spas za djecu.

Djeca su bila skrivana u kovčezima, prebacivana vatrogas -nim kolima i kamionima za odvoz otpada ili ih se skrivalo podkapute ljudi koji su imali pravo pristupa u geto.

Pravednica među narodima, Poljakinja Irena Sendler, koja je tijekom Drugogsvjetskog rata spasila 2.500 židovske djece iz varšavskoga geta, preminula je usvibnju u dobi od 98 godina.

ODLAZAK VELIKE PRAVEDNICE ME�U NARODIMA

Poljakinja i katolkinja, Irena je na taj način, i uz pomoć kato-ličke crkve, spasila 2.500 židovske djece. Djeca su dobiva-la novi identitet i pronalazila su nove domove – u poljskimobiteljima, sirotištima i samostanima. Irena Sendler je pažlji-vo bilježila njihova imena i njihov novi identitet, a popise simenima je zakopala u dvorištu svoga susjeda u nadi da ćebilježnice jednom iskopati, locirati djecu i kazati im istinu onjihovu porijeklu.

Irena Sendler je bila uhićena 20. listopada 1943. godine imučena te osuđena na smrt, no čudo se dogodilo kada ju jeoslobodio njemački časnik kojega je Pokret otpora uspiopodmititi.

Irena Sendler je nastavila raditi pod drugim identitetom svedo oslobođenja, a nakon rata nadzirala je rad sirotišta i umi-rovljeničkih domova.

Nakon rata, iskopala je bilježnice i pokušala pronaći djecukoju je spasila. Njezina želja bila je da se djeca vrate svojimobiteljima, ali većina poljskih Židova ubijena je za vrijemeHolokausta.

Jad Vašem proglasio je Irenu Sendler 1965. godine Pra -vednicom među narodima, a 1991. proglašena je počasnomdržavljankom Izraela.

Prošle godine Židovska zaklada za Pravednike među naro-dima kandidirala je Irenu Sendler za Nobelovu nagradu zamir, ali nagradu nije dobila.

Varšavska židovska zajednica oprostila se od velike IreneSendler. Poljski glavni rabin Michael Schudrich kazao je daje zadaća židovske zajednice da se sjeća Irene Sendler jer„ona je spasila našu djecu, ali i naše duše i svijet“.

Rabin je izmolio kadiš za Irenu Sendler u nazočnosti dvje-stotinjak osoba u varšavskoj sinagogi Nozyk.

Irena Sendler pokopana je na groblju u Varšavi.

U varšavskom getu svakoga je dana od gladi ibolesti umiralo pet tisuća osoba. Irena, i samamlada majka, pričala je nakon rata da je najtežidio bio uvjeriti roditelje da se odvoje od djece.

Irena Sendler sebe nije smatrala herojem.„Mogla sam učiniti više. Zbog toga ću žaliti dokraja života“, jednom je kazala.


56

IN MEMORIAM :: IZRAEL ::

105

Nekadašnji izraelski vicepremijer i ministar pravosuđa te jedan od najutjecajnijihizraelskih novinara Yosef Tommy Lapid preminuo je 1. lipnja u 77. godini od raka,objavili su izraelski mediji.

ODLAZAK JEDNOG OD NAJUTJECAJNIJIH IZRAELSKIH NOVINARA

“Izgubili smo dragog čovjeka, dragog Židova i nezamjenjivog prijatelja”,kazao je na vijest o smrti Tommya Lapida izraelski premijer Ehud Olmert.

Lapid je bio “preživjela žrtva Holokausta koja je živjela i udisala židovskusudbinu, židovsku povijest i židovsku budućnost tijekom čitava života”,nastavio je izraelski premijer.

Velika sinagoga u Bruxellesu na svečanosti početkom lipnjapodignuta je u rang “Velike sinagoge Europe”, čime postajesredište judaizma u Europi.

“Novi status dat će sinagogi odlučujuću ulogu motora, svje-tionika europskog židovstva”, rekao je veliki rabin BruxellesaAlberg Guigui.

Na svečanosti u sinagogi u središtu Bruxellesa sudjelovalisu predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso,veliki rabin Velike Britanije Jonathan Sacks, koji je i pred-sjednik konferencije europskih rabina, veleposlanici zemaljačlanica EU-a i predstavnici drugih religija.

“Povijest i kultura Europe mnogo duguju ulozi koju su oduvi-jek imali Židovi. Oni su bili čimbenici intelektualnih, znan-stvenih i umjetničkih revolucija koje su označile našu povi-jest i povijest čovječanstva, ne zaboravljajući pritom gospo-darski, socijalni i politički život”, rekao je predsjednik

Tommy Lapid je dugo godina bio novi-nar i politički aktivist, a u izraelski parla-ment Knesset ušao je 2003. godine ka -da je osnovao sekularnu stranku Shi nuikoja je osvojila 15 zastupničkih mjesta ipostala utjecajna snaga u Knessetu. La -pid je tada postao ministar pravosuđa izamjenik premijera. Iz politike je otišao2006., natrag u novinarstvo.

Lapid je rođen 1931. godine u No vo -me Sadu kao Tomislav Lampel, a godi-ne 1948. je iz Jugoslavije otišao u Iz ra -el zajedno sa svojom majkom. Njegovotac i veći dio obitelji stradali su u Ho -lo kaustu.

Odmah nakon dolaska u Izrael, Lapidse priključio Izraelskim obrambenim

snagama, a poslije je studirao pravo nasveučilištu u Tel Avivu. Novinarstvomse počeo bavio kao novinar lista Uj Ke -let, na mađarskom jeziku, uz potporupo znatog književnika Ephraima Ki sho -na. Prijateljstvo Lapida i Kishona traja-lo je čitav život.

Kishon ga je zatim predstavio osnivačudnevnog lista Maariv, koji je Lapida za -poslio kao svog osobnog pomoćnika.Ubrzo je Tommy Lapid postao jedan odnajutjecajnijih novinara Izraela.

Kao zastupnik desnice u KnessetuYosef Tommy Lapid postao je poznat iu široj hrvatskoj javnosti 90-ih godinazbog ustrajnog protivljenja posjetuprvoga hrvatskog predsjednika Franje

Tuđmana Izraelu, do kojeg na krajunikada nije ni došlo. Razlog su, kako setvrdilo, bila njegova revizionističkadjela u kojima je umanjivao patnje Ži -do va za vrijeme Holokausta.

No, Lapid je bio prvi koji je ustao i če -sti tao sadašnjem predsjedniku Stje pa -nu Mesiću kada je 2001. godine u Kne -sse tu osudio postupke hrvatskogarežima iz Drugoga svjetskog rata i is -pričao se za pokolj Židova.

Posljednjih godina, nakon što se usiječnju 2006. povukao iz politike,Lapid je bio predsjednik vijeća Yad Va -shema, me morijalnoga centra pos ve -ćenog žrt va ma Holokausta.

Tommy Lapid za sobom je ostavio su -pru gu, spisateljicu Shulamit Lapid, kće -rku Meirav i sina Yaira, novinara natelevizijskoj postaji Channel 2 i kolum-nistu izraelskog dnevnog lista YediothAhronot. Lapidova najstarija kćerka Mi -chal preminula je u prometnoj ne sre ći1984. godine.

Tommy Lapid pokopan je na grobljuKiryat Shaul u Tel Avivu.

BRUXELLES: VELIKA SINAGOGA EUROPEEuropske komisije Jose Manuel Barroso, koji je pobrao plje-sak okupljenih nakon što je svoj kratki govor završio nahebrejskom.

Nazočni na svečanosti odslušali su “molitvu za Europu”,posebno redigiranu za ovu prigodu, u kojoj, između ostalogastoji: “Bože, blagoslovi i štiti Europu i sve građane Europskeunije. Neka Europa živi sretno i neka napreduje, neka budevelika i jaka u zajedništvu i slozi”.

U Europi živi oko 2.5 milijuna Židova, od čega su najvećezajednice u Francuskoj, Rusiji, Ukrajini, Velikoj Britaniji i Nje -ma čkoj.

Sinagogu u Bruxellesu, koja se često opisuje kao “romani-čka” zgrada, projektirao je arhitekt Desire De Keyser, a zgra-da je završena 1878. godine. U glavnom gradu Belgije živioko 20.000 Židova.


57

KOMEMORACIJA:: AUSTRIJA ::

105

Odavanjem počasti i polaganjem vijenaca na glavni spomenik i spomen-pločežrtvama nacional-socijalizma 18. svibnja obilježena je 63. obljetnica oslobođenjanekadašnjeg zloglasnog koncentracijskog logora Mauthausena u Gornjoj Austriji.

63. OBLJETNICA OSLOBO�ENJA MAUTHAUSENA

Na prigodnoj svečanosti u Mauthausenu okupilo se oko10.000 posjetitelja iz četrdesetak država, među kojima i ne-kadašnji logoraši.

U hrvatskom izaslanstvu bili su predstavnici Hrvatskog sa-bora, hrvatskog veleposlanstva u Austriji, udruga dragovolja-ca Domovinskog rata, udruga antifašista Splitsko-dalmatin-ske županije i predstavnici Hrvatskoga doma u Linzu.

“Okupili smo se odati počast žrtvama nacional-socijalizma ipokazati da stradanja koja su se dogodila nikad ne smiju bitizaboravljena”, rekao je austrijski kancelar Alfred Gus en ba -uer na prigodnoj svečanosti. Ovogodišnje obilježavanje oslo-bođenja logora bilo je posvećeno pripadnicima pokreta otpo-ra koji nisu pokleknuli pred nacional-socijalizmom i pritom suizgubili živote.

Žrtva i preživjeli logoraši obvezuju da se pojača budnost pro-tiv svih oblika netrpeljivosti, kako se strahote koje su se do-godile u Mauthausenu nikad više ne bi ponovile, kazao jeGusenbauer, zauzevši se za njegovanje sjećanja.

“Narod koji nema sjećanja, nema ni budućnosti”, rekao je on.

Hrvatsko izaslanstvo poklonilo se žrtvama pred spomen-plo-čom koju je Hrvatska postavila 2001. na tzv. Zidu plača te jepoložilo vijence na spomen-ploču i glavni spomenik.

Svake godine sve je manje živih svjedoka logoraša. Ove go-dine među preživjelim žrtvama bio je i 83-godišnji Dalibor

Vlastelica iz Splita, koji je rekao da je u Mauthausenu bilo150 Hrvata zatočenika, od kojih je samo desetak preživjelo.

Koncentracijski logor Mauthausen osnovan je 1938. godinei bio je jedan od najzloglasnijih nacističkih logora. Tijekomse dam godina postojanja u njemu je bilo zatočeno oko 200.000logoraša, od kojih je polovica izgubila živote. Logoraši su radiliu kamenolomu i industriji oružja, a zadnja umorstva dogodi-la su se neposredno prije oslobođenje 5. svibnja 1945. godi-ne, kad su u logor ušle američke snage. Danas je Maut hau -sen javno spomen-područje i muzej.

Putnici i turisti koji posjete Bahrein, ne -ma lo se iznenade kada shvate da ondjezaj edno žive i rade Arapi i Židovi (za sta -no v ništvo u tomu nema ničega neo bi č -nog), a nedavna odluka ba hre in skih vla -sti da svojom veleposlanicom u Sje di -nje nim Državama imenuju že nu, usto iŽidovku (prvu iz jedne arapske zemlje),još je jedan kuriozum za taj naftom bo -gat otočni emirat u Perzijskom zaljevu.

Bahrein, mala zemlja Perzijskog zaljeva, nedavno je postala velika vijest u medijima ito zbog toga što je postala prva arapska zemlja koja je za svoju veleposlanicu, i to uSAD-u, imenovala jednu Židovku.

ARAPSKA ŽIDOVKA - NOVA VELEPOSLANICA BAHREINA U SAD-U No, kako tvrdi visoki državni dužnosnikko ji je želio ostati anoniman, «ovdje ni -je riječ ni o kakvom propagandnom po -te zu. Odraz je to ozračja tolerancijepre ma manjinama koje žive u Bah re i -nu» u kojemu je na vlasti sunitska di -na stija, no, većinsko stanovništvo činešijiti, nezadovoljni tom činjenicom.

Kralj Hamad bin Isa al-Kalif je, tijekomslužbenog posjeta Washingtonu u ožuj-ku, američkim dužnosnicima najavio

kako na mjesto nove veleposlanice uglavnome gradu SAD-a namjeravaime novati Houdu Nonoo, židovsku dr -žav ljanku Bahreina, predsjednicu Ud -ru ge za obranu ljudskih prava i za -stupnicu Gornjeg doma parlamenta.Nonoo će biti treća Bahreinka ime no -va na veleposlanicom u nekoj stranojzemlji.

Do preuzimanja nove funkcije, Nonooće i dalje obavljati dosadašnji posao u


58

ZANIMLJIVOSTI :: BAHREIN ::

105

Shuri – savjetodavnom tijelu Gornjegdoma bahreinskog parlamenta. Na tomje mjestu 2006. zamijenila brata Ibra -hima, prvog Židova koji je postao članShure.

Bahrein je zapravo jedina zaljevska ze -mlja u kojoj danas postoji židovska za -jednica. Od ukupno 530.000 stanovni-ka zemlje, ondje je samo 37 Židova,no, na prijelazu 20. stoljeća bilo ih jemno go više. «Broj Židova u Bahreinupo većao se s 50 na oko 500 u razdo-blju od 1905. do 1940. Bilo je to zlatnodoba za bahreinske Židove», rekao jebahreinski pisac, koji je, među ostalimaizdao i knjigu o židovskoj zajednici usvojoj domovini, Ali al-Jalawi.

Židovi u Bahreinu žive odpradavnih vremena

Čini se da je Houdi Nonoo bilo predo-dređeno da bude židovska predstavni-ca u nekoj visokoj političkoj ili diplomat-skoj instituciji, u Bahreinu ili izvan nje -ga. Naime, njezin je djed, također Ibra -him, bio predstavnik židovske za jed niceu bahreinskom Općinskom vi je ću što suga 1919. osnovale britanske vlasti podčijim je protektoratom ta da bila država.Vijeće su činili predstavnici svih vjerskihi etničkih zajednica.

Prvi val Židova iz Bahreina je otišaonakon osnivanja Države Izrael i nakonnapada na kuće nekih Židova te njiho-vu sinagogu u glavnome gradu Ba hre -i na Manami, rekao je Jalawi. Drugi valŽidova Bahrein je napustio tijekomarapsko-izraelskog rata 1967. No, ne -dav no je, usprkos malom broju članovazajednice, renovirana jedina si na gogau Bahreinu, koja se nalazi u staroj

četvrti Maname. Nažalost, još od 1948.u njoj se ne održavaju obredi, zbogčega je donedavno bila potpuno za -puštena.

«Imenovanje Houde Nonoo veleposla-nicom države Bahrein u Washingtonuukazuje na ozbiljnost bahreinskih poli-tičkih reformi. Dokaz je to da se ovdjene pravi razlika između žena i muška-raca u javnim službama te da ne posto-ji diskriminacija na temelju njihove vje -re», rekao je neimenovani visoki ba -hre inski dužnosnik. Nonooino ime no -va nje za Bahrein je posebno važno, sobzirom na činjenicu da je ta zemljaključan američki saveznik u regiji te dase ondje od početka 2000. nalazi bazaameričke Pete mornaričke flote.

Prema Talmudu, Židovi u Bahreinu živeod najstarijeg doba. Neki arapski izvorina vode kako su Židovi 630. godinenaše ere živjeli u tadašnjem glavnomgradu Bahreina Hadžaru, odbivši

Jedinu restrikciju za bahreinske Židove predstavlja nemogućnostposjeta Izraelu, jer imaju bahreinske putovnice. Od ranih deve -desetih, odnosi između dviju zemalja postupno se poboljšavaju.Nedavno je član izraelskog Knesseta, Yossi Sarid posjetio Bahreinkako bi u Omanu otvorio Ured za trgovinu, posjetivši pritom ži-dovsku sinagogu i groblje. Nakon početka intifade, Ured za trgovi -nu u Omanu zatvoren je. Bahrein je pristao ne bojkotirati tvrtkekoje posluju s Izraelcima u zamjenu za sporazum o slobodnoj trgo -vini sa Sjedinjenim Državama iz 2004.

prijeći na is lam kada je Muhamedposlao vojsku u okupaciju teritorija. U12. stoljeću u Qaysu je živjelo oko 500Židova, a u Al-Qatifi njih čak 5.000.Također postoje zapisi o tom da su Ži -do vi u ono doba kontrolirali lokalnutrgo vinu biserima, po kojima je otočjepoznato još od antike.

Krajem 19. stoljeća u Bahrein su poče-li stizati Židovi iz Iraka, Irana i Indije.Prva je, iz Iraka, 1880. doputovala obi-telj Yadgar. Pristigle obitelji bavile su setrgovinom i raznim obrtima. U državnije poznata i obitelj Nonoo, čiji su člano-vi oduvijek cijenjeni u bankarstvu.

Bahreinski Židovi osjećajuse dobro u zemlji

Jedan od članova malene Židovske za -jed nice, 47-godišnji Rouben D. Rou -ben novinaru Washington Timesa ispri-čao je kako je njegova obitelj u Bahreiniz Iraka stigla 1914. «Nije bilo poseb-nog razloga zbog kojega smo otišliodande. Moj je djed bio trgovac i nakonšto je s članovima obitelji doputovao uBahrein, odlučio je tu ostati jer mu sesvidjelo», kazao je. Židovska je zajed-nica tada izgradila malu sinagogu uglav nome gradu, Manami. Nancy Khe -douri, bahreinska Židovka koja dovrša-va knjigu o zajednici u Bahreinu, pro-cjenjuje da je ona bila najbrojnija u tre-nutku kada je ondje živjelo oko 1.500Židova.

Prije uspostave Države Izrael, u Ba hre -inu je živjelo oko 600 Židova. Tridesetihi četrdesetih godina, mnogo je Židovaondje imalo unosne poslove i trgovinena današnjoj ulici Al-Mutanabi, koju suu ono doba nazivali i «Židovskom uli-com», a dućani su na šabat bili zatvo-reni. Nakon osnivanja Izraela stvari suse promijenile – izbile su antisemitskepobune, a sinagoga je spaljena. Go di -ne 1947. mnogi su Židovi, uplašeniantisemitskim napadima na zajednicu,emigrirali u Izrael. 1948. mnogi su mu -sli mani stigli u Bahrein iz drugih drža-va, pokrenuvši masovne prosvjedezbog osnivanja Izraela. Upravo oni, ane lokalni stanovnici, inicirali su unište -nje lokalne sinagoge i nekih židovskihdomova. Mnoge su se obitelji tadasklonile kod svojih prijatelja, bahrein-skih muslimana. Unatoč svemu, velik


59

ZANIMLJIVOSTI:: BAHREIN ::

105

Prije uspostave DržaveIzrael, u Bahreinu je živjelooko 600 Židova. Tridesetih ičetrdesetih godina, puno jeŽidova ondje imalo unosneposlove i trgovine na današ -njoj ulici Al-Mutanabi, kojusu u ono doba nazivali i «Ži-dovskom ulicom» , a dućanisu na šabat bili zatvoreni.

ih je broj emigrirao u Sjedinjene Drž a -ve ili Veliku Britaniju. Šezdesetih godi-na u Bahreinu je živjela zajednica kojuje činilo oko 200 do 300 članova, no

nakon Šestodnevnog rata 1967. goto-vo cijela židovska zajednica napustilaje zemlju.

Danas ih je ondje ostalo tek 37. Ne ma -ju rabina pa se vjerski obredi od r ža va -ju u inozemstvu. Posljednji židovskipo g reb u Bahreinu je bio 2001. «Kodku će slavimo Roš Hašanu i Pesah tedru ge blagdane. Kad je moj sin imaoBar micvu, rabina sam morao dovestiiz Londona», rekao je Houda Ezra No -noo.

Ironično, smatra novinar WashingtonTimesa, u regiji prepunoj vjerskih ten-zija, bahreinski se Židovi kod kućeosjećaju ugodno i dobro. Imaju jedna-ka prava kao i njihovi muslimanski su -sjedi. «Kad je prošle godine umro emir,šeik Isa bin Sulman Al-Kalif, aktualnikralj, šeik Hamad bin Isa Al-Kalif poz-vao je članove naše zajednice kako bi

nam rekao da se ni za što ne brinemo,jer će vlasti i dalje provoditi istu politi-ku», rekao je Nonoo.

«Ne znam za drugi dom – moj je domu Bahreinu, ovdje sam rođen, ovdje susvi moji prijatelji. S njima se svakodne-vno družim i ovdje radim. Vjera nam nepredstavlja problem. Kad mi prijateljidođu u posjet, u vrijeme molitve otiđu umoju sobu i ondje mole. Ne vele: ʻAh,ovo je židovska kuća, u njoj neću moli-ti.ʻ To je samo jedan primjer našeg do -brog odnosa i na njega sam ponosan.Lju dima se u današnje vrijeme to činivelikim problemom, no za nas ga ne -ma», rekao je Rouben D., a čini se dapoput njega misle i ostali: «Sma tramse bahreinskim arapskim Židovom – ina to sam vrlo ponosan/sna», re ći ćevam.

Pripremila: Marijana Hajdić Gospočić

Posebni predstavnik OESS-a, Gert Weisskirchen, iznio jepred Helsinškom komisijom američkog Kongresa poda-tke o rastu antisemitskog nasilja u Europi, posebno uFrancuskoj i Velikoj Britaniji, gdje se u 2006. godini zapetinu povećao broj napada na osobe, sinagoge i groblja.

Kao jedan od trendova koji najviše zabrinjava, utvrđeno jeda su u 2006. kao i 2007. godini škole i đaci postalivažne mete, ali i forumi za manifestiranje antisemitizma.Tijekom 2006. godine, židovske škole bili su izložene pri-jetnjama i/ili napadima u Austriji, Mađarskoj, Danskoj,Fracuskoj, Velikoj Britaniji, Rusiji, Ukrajini, SAD-u iKanadi, naveo je Weisskirchen, a kao primjer naveo jenedavni incident koji se dogodio u Berlinu, gdje je pete-ro židovskih đaka pred njihovom školom napao pas kojegje nahuškao vlasnik s dvojicom prijatelja, uz anitisemitskepovike i prijetnje. Također je upozoreno na problem anti-semitskog nasilja mladih nacionalista u Rusiji te na poja-vu skupina neonacista među mladima u Mađarskoj iČeškoj.

Kazavši kako se i u drugim zemljama regije nailazi natakvu vrst problema, Weisskirchen je naveo primjer

Pred Helsinškom komisijom američkog Kongresa nedavno je održano saslušanje na temuborbe protiv antisemitizma u 56 zemalja članica Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi(OESS), na kojem je upozoreno na zabrinjavajući trend povećanja broja napada na Židove.

POVEĆANJE BROJA ANTISEMITSKIH ISPADA U EUROPIHrvatske i pjevača Marka Perkovića Thompsona, kodkojeg se, po njemu, također radi o “vrsti neonacizma”.

“Ako pogledate, recimo Hrvatsku, postoji rock pjevač ime-nom Thompson. On je nedavno bio u Kanadi i Australiji,gdje je njegovu glazbu došlo slušati više od 20.000 ljudi”,kazao je Weisskirchen. “Thompson izvodi glazbu na vrlopodvojen način, ne samo nacionalistički, ne samo pove-zano s ustaškim sloganima, nego se, realno govoreći, turadi o nekoj vrsti neonacizma”, ustvrdio je.

Weisskirchen je također istaknuo kako vlade u Hrvatskoj,Slovačkoj, Njemačkoj, Ukrajini i Rusiji suzbijaju antisemiti-zam kroz sustav obrazovanja. Osim na porast svih tipovaantisemitizma u Europi, predstavnik OESS-a je upozorio ina pojavu anticionizma, posebno među mlađom imigrant-skom populacijom. U raspravi je istaknutu ulogu imaorepublikanski kongresnik iz New Yerseja ChristopherSmith, koji je za antisemitizam rekao da je “jedinstvenozlo, upečatljivi oblik netolerancije, najstariji oblik vjerskenetrpeljivosti na svijetu”. U raspravi je vrlo aktivno sudje-lovao i republikanski senator srpsko-slovenskog podrijetlaGeorge Voinovich iz države Ohio, koji borbu protiv antise-mitizma ističe među prioritetima svoje politike.


60

ZANIMLJIVOSTI :: IRAK ::

105

Naočitu Hannu Menashe prije 55godina oteo je – susjed, mu sliman, kojije znao za planove njezine obitelji opreseljenju u Izrael. Oteo ju je, zadržaou Bagdadu te prisilio da se od rekne ži-dovstva i prijeđe na islam. Tek je ne -davno Ha n nah, danas 76-godišnjaki-nja, uspjela pobjeći iz Iraka te jestigavši do jednog od izraelskih vele-poslanstava u Europi ispričala svojupriču, u koju je malo tko isprva mogaopovjerovati.

Fascinantna priča obitelji Menashepočinje pedesetih godina pro šlog sto-ljeća, kada se Hannina židovska obitelj– roditelji te sedmero braće i sestara –odlučila preseliti iz Bagdada, gdje susvi rođeni, u Izrael. Tada 21-godišnjaHannah, već je bi la udana za iračkogŽidova. No, sudbina je odlučila drukči-je – prvi susjed obitelji Menashe,musliman, kojemu su bili po znati njiho-vi planovi o odlasku iz Iraka, oteo ju je.Braća i se stre koji su još uvijek živi,maglovito se sjećaju strašnoga da na.Trebali su krenuti na put, no, nitko nijeznao gdje je Han nah. Kao da ju jezemlja progutala.

Prošla su desetljeća, obitelj se po -stupno prilagodila životu u Iz raelu, do-bila nove potomke, cijelo vrijeme ču va -jući svoju mra čnu tajnu. Nedugo podolasku u Izrael, Hannina se majkarazboljela i umrla u 37. godini. Kažu danije uspjela podni jeti gubitak vlastitadjeteta.

Hannah Menashe je, kad su je oteli, navršila tek dvadeset i jednu godinu. Otmica sedogodila u Bagdadu, gradu u kojemu je živjela s obitelji, neposredno prije odluke opreseljenju svih njezinih članova u Izrael. No, u ovoj nevjerojatnoj priči, nakon pedeset petgodina Hannah se priprema za ponovni sastanak s njima, iako su jedna i druga stranaizgubile nadu da će se ikada ponovo susresti.

Hannah Menashe - nevjerojatna

priča o jednoj iračkoj Židovki

Neobičan telefonski poziv

Prije šest mjeseci, poput groma izvedra neba, Hannin brat Ep hraim Me -na she, primio je neobičan telefonskipo ziv. S dru ge strane linije bila je zapo-slenica izraelskog ministarstva unu -tarnjih poslova Ravit Topol koja mu jeispričala nevjerojatnu priču – no, treba-lo ju je još provjeriti.

Utvrđeno je da je naočitu Hannu prije55 godina u Bagdadu oteo susjed, mu-sliman, prisilivši je da ostane živjeti snjim i odgajati njegovu djecu. Nitko ususjedstvu nije znao za njezi nu tajnu,niti njezino židovsko podrijetlo, jer jeHannah živjela u smrtnom strahu, bo-jeći se da će je njezin bagdadski su-prug ubiti ako pokuša potražiti članovesvoje obitelji. Kad je, prije godinu danaon umro, 76-godišnja Hannah odmahje pobjegla iz Bagdada, predstavivši sekao ratni izbjeglica. Preko jedne arap-ske zemlje uspjela je stići do Europe,odlučna u namjeri da preko izraelskogveleposlanstva konačno stupi u kon-takt s članovima obitelji.

«Ja sam Židovka i želim u Izrael», re-kla je uzbuđeno na tečnom arapskomzaposleniku izraelskog vele pos lan -stva. Pri su tnima u veleposlanstvu biloje vrlo teško povjerovati u njezinu priču– no, nakon što je nabrojila imena čla-nova svoje obitelji u Izraelu, djelatnicisu ih provjerili, ustvrdivši da je ova ne-vjerojatna priča istinita te su odmah

kontaktirali Odjel za stanovništvo pri iz-raelskom ministarstvu unutarnjih poslo-va.

«Što se dogodilo? Jesu li je pronašli?»,uzbuđeno je upitao Ep hraim Menashesvoju sugovornicu Ravit Topol. «Svi smobili u velikom šoku. Neki od moje bra ćei sestara u nevjerici su mi samo poklo-pili slušalicu», ispričao je Ephraim novi-naru lista Yedioth Ahronoth. «Ja samse, duboku u srcu, cijelo ovo vrijemena dao da ćemo jednoga dana uspjetipronaći moju voljenu sestru.»

Istodobno je izraelski konzul u europ-skom gradu do kojega je 76-godišnjaŽidovka uspjela stići iz Bagdada, Ha n -nu primio u vlastiti stan. Za to vrijemezaposlenici veleposlanstva oba vili susve potrebne provjere i pripremili svepotrebne do ku mente za nju.

«Čuvši da stiže Hannah, od uzbuđenjanije oka sklopio», is pri čala je Ep hra i -mo va supruga. Svi preostali članoviobi telji okupili su se u njihovu domu uRa mat-Ganu. «Jako sam uz bu đen i sa -da vam ne mogu puno reći. Kad stigne,morat ću je pitati o stvarima na koje miodgovor može dati samo ona», rekaoje. S obzirom da je Ephraim bio bliži sHannom od sve ostale braće i sestara,čini se da jedino on zna pojedinosti nje-zina misterioznog nestanka prije 55 go-dina. «Čim smo pedesetih doputovali uIzrael, odlučio sam se odmah vratiti uIrak i potražiti je, no, vremena su bilateška i nije mi uspjelo», kazao je.


61

ZANIMLJIVOSTI:: IRAK ::

105

Svima je jasno da će biti vrlo teško na-doknaditi 55 izgubljenih godina zajed-ničkog života. Jedan od razloga je či-njenica da Hannini roditelji i nekanje zina braća i sestre više nisu živi, no,kako sami kažu: «Neće biti lako, ali svije volimo i pomoći ćemo joj da se prila-godi novome životu u novoj sredini.»

Židovi su u Iraku živjeli višeod dva tisućljeća

Zanimljivo je da su, krajem Prvogsvjet skog rata, kad su u Bagdad ušlibritanski vojnici, Židovi činili petinu sta-novnika toga grada. Prije pedesetgodi na u Iraku ih je bilo oko 350.000, adanas ih u glavnome gradu živi samo38. U Basri primjerice, nekad bogatomlučkom gradu, danas živi samo jednaŽidovka. U Mosulu i Amarahu, dvamairačkim gradovima u kojima su Židoviživjeli više od dva tisućljeća, židovskesu zajednice potpuno nestale. Većinubagdadskih Židova čine starci. Po sljed -nje židovsko vjenčanje održano je1980., a za Bar-micvu, nažalost više ne -ma kandidata. Nitko od preostalih 38

bag dadskih Židova ne prakticira vjerskeobrede, samo ih dvoje govori hebrejski,a ostali jedva razumiju molitve na he-brejskom.

Irački Židovi bili su jedna od najstarijih,naj bogatijih i najcjenjenijih zajednicaSta roga svijeta, a živjeli su na područjunekadašnje Mezopotamije. Potomci suŽidova koje je 597. godine prije Kristau tri navrata u egzil odveo kralj Ba bilo -nije, Nabukodonosor. Među sužnjimaje, tijekom drugoga vala odvođenja,bio i prorok Ezekiel. Tijekom sužanjs tvaživi u Tel Abibu na rijeci Kebar i uživavelik ugled među zarobljenim Ju dejci -ma. S prorokovanjem počinje u pe toj go -di ni nakon odvođenja u iz g nan stvo (593.g. prije Krista).

U vrijeme Otomanskog carstva, bag-dadski su Židovi bili spretni trgovci iobrtnici, neki su bili visokorangirani dr-žavni dužnosnici koji su istodobno do-bili povlašteni status postavši tzv.ʻdhimmiʻ te su kao zaštićena manjinaimali potpunu slobodu prakticiranjavjerskih obreda i molitvi.

Odnosi između Židova i muslimana po-stali su napeti tijekom britanske vlada-vine, pa su mnogi Židovi tada zatražilibritansko državljanstvo. Odnosi su sejoš pogoršali tridesetih godina prošlogstoljeća kada su Židovi počeli tražitiosnivanje vlastite države. 1941., na vr-huncu moći nacističkog pokreta, pro-nacistički orijentirana vlada je, uz po-moć njemačkog veleposlanstva uBag da du, donijela odluku o pogubljenjuviše stotina Židova, dok su po licaj ci,ka ko tvrde svjedoci, stajali i gledali po-kolj.

Nakon osnivanja Izraelaveliki broj iračkih Židova

napustio je IrakNakon osnivanja Države Izrael, nekoli-ko stotina tisuća Židova pobjeglo je izIraka, isprva u manjim grupama, a po-tom u sklopu organiziranih odlazakazrakoplovima, što ih je organizirala ta-dašnja izraelska vlada. Neki su se od-selili u Nizozemsku ili Veliku Britaniju.Nakon Šestodnevnog rata, nekolicinaŽidova koja je ostala u Bagdadu pro-glašena je «cionističkim špijunima»,zbog čega su ih objesili na glavnimbagdadskim trgovima. To je potaknulojoš više židovskih obitelji da napustezemlju.

Židovi koji danas žive u Iraku nailazena probleme kada žele putovati izvanzemlje. Prema izvješću američkogState Departmenta u zadnje vrijemenema podataka o javnim progonima ži-dovskog stanovništva te im je dopušte-no slobodno održavanje vjerskih obre-da. Sadam Husein je prije 13 godinanaredio obnovu sinagoge Bataween,smještene u istoimenoj bivšoj židov-skoj četvrti Bagdada te obnovu grobo-va proroka Ezekiela i Ezre, svetih i mu-slimanskom stanovništvu. Sva tri mje stau doba Sadama osiguravali su zaštita-ri. Na području oko Bagdada, ʻrazbaca-noʼ je tridesetak sinagoga, no, gotovosve su napuštene i u njima se više neobavljaju vjerski obredi.

Pripremila i obradila: Marijana HajdićGospočić


62

ZANIMLJIVOSTI :: JAMAJKA ::

105

I ortodoksni Židovi i Rastafarijanaci nisu smjeli svoju bradu ikosu dovesti u doticaj britve i škara. Rastafarijanci su ih sma-trali rimskim izumom koji oduzima život.

Frizura Rasta, danas poznata kao «dreadlocksi», ustvari jeraspuštena kovrčava kosa koja se uvelike razlikuje od bjela-čke kose. Ortodoksni Židovi također imaju sličan imidž. Zatošto je Samson imao snagu u kosi, Raste pridaju važnost du-gačkim pramenovima.

Redateljica Monica Haim posvetila je film «Awake Zion» tojtemi. Film je preveden na engleski, hebrejski i rastafarijan-ski. Pokazano je da obje vjere govore o ljubavi i miru teCionu kao obećanoj zemlji. U filmu se postavlja pitanje: Akose identificiramo s istim stvarima, zašto se ne bi identificiralijedni s drugima?

Film prikazuje putovanje od Manhattana, preko Jamajke, doIzraela.

Redateljica pita Matisyahua (Židova, pjevača reggae glazbe– rastafarijanske glazbe) je li kralj Solomon imao «dreadloksfrizuru». Odgovor je bio potvrdan.

Židovstvo je mnogim vjerama dalo temelj razvoja. Jedna odtih vjera i rastafarijanstvo. Temelji se na tome da vjeruju ubolje sutra, u mirnu obećanu zemlju, u nadu, harmoniju, u ži-vot bez ratova, diskriminacije i „uebermaenscha“, da vjerujuu nešto bolje od Boga u nekakvim papirićima, s nekakvimbrojkicama. Da vjeruju u Boga koji je sve ovo sagradio mno-go prije nas. Bez građevinske tvrtke, vlastitim rukama.

Marinko Bartulović

Rastafarijanstvo i židovstvo

JAHVE I JAHOvaj tekst se temelji na usporedbi židovstva (stare kulture ivjere) i rastafarijanstva (mlade kulture i vjere) sa željom dase ukaže na sličnosti, ali i razlike tih dviju vjera i kultura.

PARALELA U TEMELJIMAU ovoj priči treba poći od početka, no što bi bio početak?Početak bi trebao biti Bog, Bog je jedan jedini ma kako garazličito nazivali, preko prvih monoteista, zoroastrijanaca, Ži-dova, kršćana, muslimana itd… Sadašnjost vrlo lijepo prika-zuje da su se vrijednosti promijenile. Turist s neke druge ga-laksije u posjeti bi opazio da se bogme taj «Bog», ma kakoga nazivali, krije u nekakvim papirićima s nekakvim brojka-ma. Papirićima koji život znače. Ne bi o tom Bogu, već oonom koji je sve ovo sagradio mnogo prije nas. Bez građe-vinske tvrtke, vlastitim rukama.

Rastafarijanski Bog prozvan je Jah, što znači «sveprisutnivladar zemlje». Rastafarijanci su preuzeli to ime od jednogod židovskih imena za Boga – YHWH (Yah).

Etiopski car Haile Selassie I. (Conquering Lion of the Tribeof Judah), borac za slobodu, borio se protiv fašističke Italije.Poslije ga je etiopski narod prozvao crnim mesijom, inkarna-cijom Jaha. Prema vjerovanjima pokreta, Haile Selassie mo -ra svoj narod, «Izgubljenih 12 plemena Izraela», vratiti nasve tu planinu Cion koja predstavlja svijet savršenog mira lju-bavi i harmonije…

Cion, ili zemlja izraelska, planina kod Jeruzalema, i kod Ra -stafarijanaca označava obećanu i slobodnu zemlju - Etiopiju.Rastafarijanci vjeruju da su južno pleme židovskog podijelje-nog kraljevstva. I Židovi i Rastafarijanci su bili odvajani odsvoje matične domovine Izraela odnosno Etiopije. Njihovapovijest se uvelike podudara zbog sličnih protivnika, Ba bi -lonaca i Rimljana. U novijoj povijesti oba naroda su proga-njani od strane nacizma i fašizma. Hitler i Klu Klux Klan supo teoriji «uebermaenscha“ obavili svoje zvjerske zadaće.Ropstvo i Holokaust su odveli mnoge pripadnike obaju naro-da u smrt…

Većina Afrikanaca je 30-ih godina 19. stoljeća odvedena urop stvo na otok Jamajku u Srednjoj Americi. Tu se razvio po-kret Rastafarijanaca.

KULTUROLOŠKE SLIČNOSTIOsim sličnosti u religiji i povijesti, postoje i kulturološke sli -čno sti, posebice u prehrani.

Pripadnici Raste odbijaju svinjetinu te rakove i školjke. Al ko -hol je zabranjen zbog vjerovanja da su Babilonci njime htjelizbu niti narod. Također Rastafarijanci vjeruju da biljka, preci -znije kanabis, odvodi čovjekove misli u obećanu zemlju.


Documents

HAKOL 105.pdf