Hamdi

289

PROBLEMI RAZVOJA ELEKTRONIKOG NOVCA1

Helmi HAMDI Pregledni znanstveni lanak*

Centar za ekonomske analize UDK 004Sveuilite Paul Cezanne Aix-Marseille III JEL O33, E58Aix-en-Provence, Francuska

Saetak

Cilj je ovog lanka analizirati ekonomsku efikasnost elektronikog novca te identi-ficirati razliite imbenike koji utjeu na rast njegove upotrebe. ira upotreba elektroni-kog novca u konanici moe potpuno izbaciti gotovinu iz upotrebe. Meutim, budunost te monetarne inovacije je neizvjesna zbog sloenosti i neodreenosti elektronikog novca. Ovaj lanak posebno identificira uinke stvaranja mree i postojanost navika kao glavne initelje prihvaanja i ire upotrebe elektronikog novca.

Kljune rijei: e-novac, ICT, mrene eksternalije, postojanost navika

Svuda u svijetu poduzetnici i institucije utrkuju se kako bi razvili uinko-vita sredstva razmjene na Internetu i World Wide Webu. Njihov je cilj stvoriti jedinice kupovne moi koje su u potpunosti upotrebljive i elektroniki prenosi-ve stvaran novac koji se moe upotrijebiti jednako jednostavno kao i konven-cionalna valuta prilikom kupovine realnih dobara i usluga. Era elektronikog novca uskoro e doi.

(Cohen, B. J., The future of Money, 2004)

* Primljeno (Received): 1.6.2007.Prihvaeno (Accepted): 4.9.2007.

1 Prethodna verzija ovog lanka prezentirana je na 5. simpoziju Monetary policy and financial performance, Tunis, 28. 29. travnja 2006. Zahvaljujem profesorima Jean-Pierreu Centiju, Pierreu Garellou i Thierryu Sebaghu na komentarima i savjetima. Takoer zahvaljujem dvama anonimnim recenzentima na dragocjenim komentarima i savjetima koji su pridonijeli kvaliteti rada.

290

H. Hamdi: Problemi razvoja elektronikog novcaFinancijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

1. Uvod

Posljednje desetljee 20. stoljea bilo je ekonomski vrlo uspjeno, karakterizirano zna-ajnim napretkom u tehnolokim inovacijama te njihovom primjenom u svim drutvenim i ekonomskim aktivnostima. Neki istraivai smatraju da se kreemo prema novoj ekonom-skoj eri ekonomiji utemeljenoj na znanju ili digitalnoj ekonomiji to bi moglo dovesti do tree industrijske revolucije. Takva bi industrijska revolucija bila usporediva s prvom industrijskom revolucijom, koju je obiljeio razvoj rotirajuih strojeva i parnog stroja na kraju 18. stoljea, te s drugom industrijskom revolucijom, koju je karakteriziralo otkrie elektrine energije i razvoj prometnica na kraju 19. stoljea (Mokyr, 1999).

I posljednje je desetljee 20. stoljea obiljeeno velikim padom trokova te pobolj-anjima u radu raunalne i telekomunikacijske industrije. Kao rezultat toga raunalo je postalo sveprisutno veina ureda danas se koristi raunalima za svoje poslovne akti-vnosti, te je sve vie kuanstava spojeno na Internet, ali i na druge mree. Takav je ra-zvoj ohrabrio komercijalnu aktivnost na Internetu i omoguio da se sa sve vie razliitih vrsta roba trguje elektroniki. Doveo je i do razvoja nekih novih oblika imovine. Novi oblik novca koji je u posljednje vrijeme privukao najvie pozornosti zove se elektro-niki novac. Pojam se odnosi na sustave plaanja u realnome i virtualnom svijetu iji je cilj unaprijediti efikasnost postojeih sustava plaanja i zamijeniti novanice i kovanice u maloprodajnim transakcijama.

Zapravo ne postoji univerzalna definicija elektronikog novca. Banka za meunaro-dna poravnanja (BIS, 1996:1) potvruje da je elektroniki novac teko definirati jer utje-lovljuje specifina tehnoloka i ekonomska obiljeja. Osim toga, razvijene su razliite verzije elektronikog novca koje se znatno razlikuju svojim obiljejima, tehnikom im-plementacijom te nainom na koji se vrijednost transferira (ibid., str. 2). Zbog svega toga pojavilo se nekoliko definicija elektronikog novca (Baddeley, 2004). Europska central-na banka (ECB) definirala je 1998. elektroniki novac kao elektroniko spremite mo-netarne vrijednosti na tehnikom ureaju koji se moe iroko koristiti za plaanja obve-za bez ukljuivanja bankovnih rauna u transakciju, ve da slui kao prepaid instrument (ECB, 1998:7).

Unato velikom interesu za elektroniki novac, primjena takve monetarne inovacije jo je u primarnoj fazi. Takvi se instrumenti znatnije ne koriste u Europskoj uniji, kao ni u drugim industrijskim zemljama. Gotovina je jo uvijek najee sredstvo plaanja, po-sebno pri plaanju svakodnevnih maloprodajnih transakcija male vrijednosti.

Cilj je ovog rada analizirati elektroniki novac s ekonomskoga gledita te identifici-rati imbenike koji mogu sprijeiti njegov razvoj. Postojea literatura o temi elektroni-kog novca prilino je ograniena. Na primjer, Humphery i sur. (2001) te Stavins (2001) prilaze problemu razvoja elektronikog novca s pozicije ponude. Oni navode da su ra-zlozi spore primjene elektronikih sustava plaanja poput e-novca visoki fiksni troko-vi koji od trgovaca zahtijevaju veliku poetnu investiciju. Drugi istraivai objanjavaju problem razvoja e-novca sa stajalita potranje (Stavins, 1997; Bounie i sur., 2006). Oni tvrde da koritenje elektronikog sustava plaanja zahtijeva mnoge prethodno definira-ne uvjete kao to su relativno visoka razina dohotka i obrazovanja, to nije potrebno za druge instrumente plaanja.

291


Glavni doprinos ovog rada jest argument da upotreba elektronikog novca ovisi o dva imbenika. Prvi su mrene eksternalije i dvostruka priroda (primjena i koritenje) trita elektronikog novca. Drugi je imbenik problem postojanja navika psiholoki moment koji se odnosi na tzv. vremensku ovisnost u razvoju i upotrebi elektronikog novca.

Ostatak rada strukturiran je na sljedei nain. U prvom odjeljku opisuje se razvoj elek-tronikih sustava plaanja (e-novac) i analizira njegova ekonomska efikasnost. Drugi odje-ljak prikazuje ogranienja vezana za iru upotrebu elektronikog novca, ukljuujui mrene eksternalije i postojanost navika. U zakljuku su predstavljeni glavni rezultati analize.

2. Informatika revolucija i inovacije vezane za novac

Elektroniki novac nije nov fenomen. Od informatike revolucije sredinom devedese-tih i pada cijena raunala i poluvodia te rasta internacionalno poveznih raunalnih mrea veina plaanja postala je elektronika. Trgovina putem Interneta poveala je primjenu novih tehnologija te se stoga potranja novih elektronikih sustava plaanja poveala.

Meutim, ono to je uistinu novo jesu elektronika plaanja u maloprodaji te korite-nje Internetom kao novim monetarnim tritem. Rezultat toga je injenica da se geogra-fija novca promijenila (Cohen, 1998). Zbog informatike revolucije pojavio se nov oblik elektronikih plaanja, koji je ubrzo privukao veliku pozornost diljem svijeta elektroni-ki novac (poznat i pod imenima elektronika gotovina, e-torba, e-valuta, digitalna valu-ta, digitalni novac ili digitalna gotovina). Danas novac postaje informacija spremljena na mikroprocesoru ili u bazi podataka koja sadrava podatke o stanju rauna, osobne infor-macije, PIN broj, informacije o kupnjama te nagradama za lojalnost. Cilj takvog instru-menta jest neosporno poboljanje efikasnosti tradicionalnog sustava plaanja.

2.1. Razvoj elektronikih sustava plaanja

Elektroniki sustav plaanja postoji od ezdesetih godina prolog stoljea te od razvo-ja sustava elektronikog prijenosa novca (engl. Electronic Funds Transfer EFT), koji je postajao sve sofisticiraniji te se upotrebljavao u sve veem broju zemalja (v. tabl. 1). EFT implicira primjenu raunalne i telekomunikacijske tehnologije pri plaanju. Navedenim su se sustavom koristile banke i druge financijske institucije kako bi razmjenjivale i pre-nosile velike koliine novca na nacionalnoj i meunarodnoj razini.

Osnova funkcioniranja EFT-a jest da se novac kree putem mrea kao supstitut go-tovine ili ekova kako bi se obavila transakcija. Zadaa sustava jest skratiti vrijeme pla-anja te smanjiti transakcijske trokove. Uporaba EFT-a znatnije se poveala s pojavom i prihvaanjem bankomata, koji omoguuju izravni transfer novca na mjesto na kojemu se roba prodala (Electronic Funds Transfer at Point of Sale EFTPOS). EFT se smatra prvim stupnjem elektronizacije transakcije.

Poetkom 1980-ih godina, zahvaljujui razvoju tehnologija mrea te smanjenju tro-kova telekomunikacija i procesuiranja podataka, elektronika su plaanja postala kori-snija s pojavom kreditnih i debitnih kartica, koje su nekoliko godina nakon to su se po-javile postale najpopularniji elektroniki instrument za male transakcije. Jednako tako, razvoj enkripcije odigrao je veliku ulogu u uspjehu plaanja s karticama. Ta se inovacija smatra drugim stupnjem elektronizacije transakcije.

292


Tablica 1. Broj bankomata i POS terminala (u tis., kraj godine)

Bankomati POS ureaji2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

Kanada 35,6 40,0 44,2 48,5 52,7 463,2 494,9 520,6 546,0 571,4Francuska 36,9 39,0 42,0 43,7 47,8 904,3 956,4 1000,0 1060,0 1095,0Njemaka 49,6 50,5 51,1 52,6 53,4 435,7 460,6 495,8 520,0 569,5Italija 36,6 39,6 39,1 39,7 40,6 774,7 847,5 928,0 1,007,5 1045,0Nizozemska 7,1 7,5 7,6 7,9 7,5 165,8 177,2 186,3 195,0 206,4vedska 2,6 2,6 2,7 2,7 2,8 88,2 102,0 108,1 161,1 176,6vicarska 5,0 5,2 5,4 5,4 5,6 73,9 80,7 80,0 88,1 110,2Ujedinjeno Kraljevstvo

36,7 40,8 46,5 54,4 58,3 772,0 810,6 861,3 920,0 974,1

Izvor: BIS, 2006.

Rast i prihvaanje plaanja karticama ostavilo je negativne posljedice na tradicional-ne sustave plaanja. Mnoge su zemlje ostvarile prijelaz s uporabe papirnih instrumenata, kao to su gotovina i ekovi, na sluenje elektronikim instrumentima. U mnogim se ze-mljama prvi put smanjio broj plaanja ekovima. Kao to pokazuje tablica 2, ekovi kao vrlo popularan instrument plaanja gube trini udio, te se smanjuje njihov ukupan opseg koritenja. Neke zemlje poput Nizozemske, Njemake i Belgije ve se sada kreu putem drutva bez upotrebe ekova.

Tablica 2. Broj upotrijebljenih ekova u godini po stanovniku u nekim zemljama

1990. 2004.Francuska 80 66Ujedinjeno Kraljevstvo 56 35Belgija 21 2Italija 15 8Njemaka 10 1Nizozemska 17 0panjolska 7 5

Izvor: European Central Bank, 2005.

2.2. Roenje e-novca

Dva su razloga pojave elektronikog novca. Prvi, prema austrijskoj koli ekonom-ske analize (Menger, 1982; von Hayek, 1976; Centi, 1979, itd.) novac je kao socijalna institucija podvrgnut ve zapoetoj institucionalnoj promjeni, te se interpretira kao po-sljedica spontane evolucije koja bi trebala premostiti nedostatke trampe i dvostruke koin-cidencije elja. Danas je e-novac posljednja faza tog razvoja te dodatni stupanj instituci-onalne promjene (Schmitz, 2001). Njegova je glavna uloga da podupire elektroniku tr-

293


govinu putem Interneta, omoguuje obavljanje transakcija, smanjuje njihove trokove te da zamijeni plaanje novanicama i kovanicama u maloprodaji. Drugi se razlog nastanka e-novca odnosi na informatiku revoluciju koju obiljeava integracija elektronikog pro-cesuiranja informacija i telekomunikacijskih tehnologija te smanjenje geografskih razlika putem kojih se informacije mogu prenositi diljem svijeta. Informatika je revolucija pro-mijenila financijski sektor te je omoguila da sustavi plaanja postanu pouzdaniji i uin-kovitiji, dajui dodatan razlog za pojavu novih monetarnih inovacija.

Za razliku od informatike revolucije, pojava e-novca nije tipina revolucija, ve samo novi nain procesuiranja informacija te prenoenja kupovne moi. Prema White (1996), mnoge financijske inovacije nisu nov oblik novca, ve drugaiji nain upotrebe postojeeg novca u transakcijama. Bez obzira na posljedice navedenoga tehnolokog procvata, priro-da novca jo je uvijek identina i svodi se na tri poznata obiljeja.2 Priroda novca nikada se nee promijeniti te e novac i dalje biti samo posrednik u razmjeni dobara i usluga.

Kartica e-novca3 drugaije je sredstvo plaanja te omoguuje elektroniki prijenos vrijednosti od kartice na terminal ili od kartice u novanik, kako u stvarnom vremenu, tako i putem mrea. E-novac se smatra najvanijim dostignuem koje prenosi unaprijed zadanu monetarnu vrijednost te se moe upotrebljavati za viestruke transakcije manje vrijednosti. E-torbica se sastoji od mikroprocesora u kojemu su spremljene informacije o monetarnoj vrijednosti koja se moe iskoristiti. Ona je vii stupanj tehnolokog razvo-ja u usporedbi s karticama s magnetnom trakom. Jednako tako, e-torbica je sigurnija, to moe uvelike smanjiti prevare jer je kartice s ipom tee krivotvoriti nego kartice s ma-gnetnom trakom.

Tablica 3. Obiljeja razliitih sustava e-novca u nekim zemljama, 2004.

Zemlja Naziv sustava

Procedura punjenja

Prenosivost izmeu krajnjih

korisnika

Prilagoeno za plaanja putem

mrea

Multifunkcionalna obiljeja plaanja

Belgija Proton bankomat, telefon,Internet

ne ne da (funkcija debitne kartice i pristupna bankomat)

eka FUNCHIP terminal ne ne neDanska Danmn bankomat ne ne neFrancuska Moneo bankomat ne ne da (funkcija debitne

kartice)Njemaka GeldKarte bankomat ne da daNizozemska Chipknip poseban ureaj

za punjenjene ne > 70% izdanih na

debitnu karticu vicarska CASH bankomat ne ne da

Izvor: BIS, 2004.

2 Novac slui kao sredstvo razmjene, kao obraunska jedinica te kao spremite vrijednosti.

3 Elektroniki novac treba razlikovati od proizvoda koji se koriste komunikacijom putem mrea kako bi se pri-stupilo konvencionalnim sustavima plaanja.

294


Prva praktina primjena e-novca bila je kartica Danmn, koju su osmislila danska industrijska poduzea 1992. godine. Nakon tog izuzetno pozitivnog iskustva u mnogim su zemljama uvedeni razliiti projekti. Kao to prikazuje tablica 3, funkcije i obiljejae-novca razlikuju se od zemlje do zemlje.

2.3. Zato e-novac?

Iako je gotovina brz i efikasan nain plaanja, nedostaci njezine upotrebe su brojni. Usto, dranje gotovine prate mnogi trokovi, ukljuujui trokove blagajne, prevare, gu-bitka novca, uvanja, deponiranja, ali i trokove vezane za upravljanje gotovinom u fi-nancijskim institucijama. U svojoj kritici sluenja gotovinom James Gleick kae: Go-tovina je prljava Gotovina je teka Gotovina je nepravedna Gotovina je udna, tehnoloki govorei Gotovina je skupa Gotovina je zastarjela.

Cilj e-novca jest zamijeniti gotovinu u transakcijama male vrijednosti te izbjei nje-zine nedostatke. Francusko iskustvo s e-novcem pretoeno je u sustav Moneo4. Moneo je kreiran kako bi se smanjili trokovi dranja gotovine te kako bi se kupovna mo mogla privremeno prenositi na efikasniji nain. Taj bi se sustav trebao primjenjivati za razlii-te maloprodajne transakcije manje vrijednosti te bi u konanici trebao postati supstitut za gotovinu. Moneo je moderno i brzo sredstvo plaanja koje e zasigurno postati vrlo pri-kladno za primjenu.

Sustav Moneo nudi velike prednosti potroaima, ali i trgovcima. Prednosti za po-troae jesu vea brzina transakcije i potencijalne koristi u obliku popusta na budue kup-nje. Dodatno, potroai ne moraju vie imati toan iznos gotovine za svaku kupnju.5 Je-dnako tako, uvelike e se smanjiti pogreke prilikom vraanja gotovine. Vlasnici Moneo kartica trebaju nositi manje bankovnih kartica, posebno ako se ukljue funkcionalnosti debitnih i kreditnih kartica, a usto bi se osjeali sigurnije (Gerald, 1996). Trgovci bi do-bili gotovinu prije nego to bi uistinu dostavili dobra ili usluge, poveala bi se lojalnost kupaca, ubrzao bi se proces plaanja na mjestu kupnje te bi se smanjili trokovi proce-suiranja same transakcije. Ako bi korist od koritenja Moneo sustavom bila vea od tro-kova, trgovci bi mogli platiti kupcima da se koriste takvom karticom (Chakravorti i Vi-ctor, 2006).

Usto, Moneo ima znatne prednosti pred POS sustavima. Dok debitne i kreditne karti-ce nisu ba efikasan nain plaanja transakcija male vrijednosti jer trokovi vezani za tran-sakciju postaju visoki za trgovca i kupca, elektroniki se novac moe koristiti uz mnogo nie trokove. Kao to se vidi u tablici 4, plaanje e-novcem praeno je mnogo niim tro-kovima od drugih naina plaanja, prije svega od kreditnih i debitnih kartica. Drugi ar-gument koji ide u prilog Moneo kartici jest da ona ima noviju tehnologiju enkripcije u usporedbi s drugim karticama, to poveava sigurnost i ograniava mogunosti prevara. Jednako tako, plaanje Moneo karticom dodatno smanjuje transakcijske trokove jer ne zahtijeva nikakvu autorizaciju ni identifikaciju kupca.

4 Moneom se mogue koristiti uz pomo samostalnih kartica ili ip kartica to ih izdaju banke, a mogu se napu-niti (funkcionalnost e-novca ugraena je u bankovnu/kreditnu karticu). Punjenje je mogue na bankomatima ili putem Interneta primjenom specijalne aplikacije i itaa kartica.

5 Dranje gotovine ukljuuje oportunitetne trokove koji rastu s kamatnom stopom i inflacijom.

295


Tablica 4. Troak razliitih oblika plaanja za kupca i izdavatelja (u dolarima)

Oblik plaanja Troak za izdavatelja Troak za kupcaekovi 3,00 6,00kreditne kartice 0,80 2,50debitne kartice 0,40 0,60gotovina 0,15 0,30e-torbica 0,07 0,07

Izvor: Mair (1999)

Nasreu, nove tehnologije omoguuju kupnju dobara bez dranja gotovine, tj. imo-vine koja ne donosi kamate. U budunosti e se trgovina ostvarivati tako da e se rauni u bankama i nebankarskim institucijama uveavati i smanjivati trenutano i simultano. Nova tehnologija digitalnog plaanja omoguit e da se prava na realnu imovinu, kao to su dionice, obveznice ili zlato, iskoriste kao sredstvo razmjene (Rahn, 2000).

2.4. Plaanja e-novcem i transakcijski trokovi

Plaanja na klasinom tritu novca zahtijevaju najmanje jednog kupca i jednog pro-davatelja, a oba moraju imati raune u bankama koje su povezane preko klirinke kue. Plaanja tradicionalnim instrumentima kao to su ekovi ili bankovni nalozi zahtijevaju intervenciju financijskih posrednika poput banke.

Plaanje e-novcem slino je tradicionalnoj shemi postoje dvije stranke te jedna ili dvije banke. Meutim, cijeli proces postaje efikasniji i laki. Transakcija ne zahtijeva nika-kvu ifru i ne moe premaiti prethodno definiran iznos. Ako je iznos koji se nalazi na ipu do kraja potroen, kartica se moe automatski ponovno napuniti kod trgovca, i to bez napla-te bilo kakvih naknada, zahvaljujui posebnom POS ureaju. Jednom kada je ip napunjen, korisnik nema potrebu traiti bankomat ili toan iznos gotovog novca. Dodatno, problem krae ili gubitka novca smanjen je na minimum. Za transakciju e-novcem trenutano nije potreban posrednik jer se novac putem jedinica (koje se zovu bitovi) transferira elektroniki od kupca prodavatelju. Iznos novca koji je plaen spremljen je na terminalu prodavatelja te se s vremena na vrijeme online prenese na njegov raun u financijskoj instituciji.

Plaanjem e-novcem smanjuju se transakcijski trokovi, a vrijeme se skrauje u uspo-redbi s drugim oblicima plaanja. Humphrey i sur. (2003:172) procjenjuju da trokovi koritenja elektronikog novca iznose od treine do polovice trokova plaanja papirna-tim novcem. Kad bi sve transakcije u nekoj zemlji postale elektronike, moglo bi se go-dinje utedjeti vie od 1% BDP-a.

3. Ogranienja razvoja e-novca

Kada je e-novac prvi put uveden, oekivalo se da e zbog svojih brojnih prednosti za potroae, trgovce i financijske institucije postati novac 21. stoljea.6 Meutim, statistika

6 Elektronika sredstva plaanja jeftinija su od plaanja gotovinom ili ekovima (Humphrey, 2001).

296


pokazuje da je upotreba e-novca jo uvijek u poetnoj fazi. Prema EBC-u (2005), plaanja prepaid kreditnim karticama ine samo 0,7% ukupnih skripturalnih plaanja u eurozoni.7 E-novac se bitnije ne koristi ni u Europskoj uniji, kao ni u drugim razvijenim zemljama. U veini maloprodajnih transakcija kuanstava jo se uvijek rabi gotovina.

Osim dvaju razloga koje smo naveli na poetku rada (argumenti iz pozicije ponude i potranje), sporu primjenu e-novca objasnit emo jo dvama razlozima. Prvi su mrene eksternalije te dvostrana priroda trita (primjena i koritenje), a drugi je psiholoki utje-caj koji emo nazvati problemom postojanosti navika.

3.1. Prihvatljivost e-novca i efekt mrea

Koliko e se e-novac upotrebljavati, najvie ovisi o motivaciji koju imaju njegovi iz-davatelji, potroai i trgovci (BIS, 1996:3).

Potranja potroaa ovisit e o prednostima i nedostacima e-novca u obliku plaa-nja naknada izdavateljima, sigurnosti to je potroai osjeaju pri koritenju e-novcem, o lakoi koritenja te spremnosti trgovaca da prihvate e-novac.

Motivacija za izdavatelje obuhvaa prihode od naknada naplaenih korisnicima kartice (trgovcima i potroaima), prihode od ulaganja preostalog iznosa novca te, za banke-izdavatelje, utede od manjeg dranja gotovine (u opsegu u kojemu e-novac za-mijeni gotovinu). Potencijalni nedostatak za izdavatelje mogu biti oekivani trokovi bu-due regulacije.

Spremnost trgovaca da prihvate e-novac usko je vezana za naknade koje e naplai-vati izdavatelji ili operatori. Za potroae i trgovce kljuni e imbenik biti njihova spre-mnost da prihvate nove tehnologije. Veina istraivaa vjeruje da e upotreba e-novca biti umjerena u kratkom i srednjem roku, dok u dugom roku e-novac moe postati iro-ko rasprostranjen.

Drugim rijeima, upotreba e-novca je kompliciran fenomen i ponajprije ovisi o inter-akciji izmeu korisnika proizvoda ili usluge. Navedene komplementarnosti mogu postati smetnja na poetnom stupnju razvoja e-novca.

3.2. Ekonomska teorija mrenih eksternalija

Prema Schmalenseeu (1995), mrea se moe definirati kao skup direktno ili indirekt-no spojenih vorova. Schmalensee smatra da je glavno obiljeje mree injenica da po-stoje mrene eksternalije. Navedeni se koncept esto primjenjuje u ekonomskoj literatu-ri; jednako tako, esto se pojavljuje u literaturi o industrijskoj organizaciji i javnim finan-cijama (Katz i Shapiro, 1986; Schamlensee, 1995; Economides, 1996).

Pojam mrene eksternalije odnosi se na pojavu da proizvod ili usluga dobivaju veu vrijednost za potroaa to se vei broj ljudi njima koristi i na taj nain kontinuirano po-veava broj korisnika mree. (Znatan dio vrijednosti proizvoda odnosno mree odnosi se na druge njezine sudionike.) Navedeni se koncept jo naziva rastuim prinosima ili po-

7 Za razliku od fiducijarnog novca (koji ine novanice i kovanice), skripturalni oblici plaanja (kartica, ek, novani transfer i sl.) omoguuju transfer novca na raunima kreditnih ili slinih institucija. Skripturalni se novac transferira putem meubankarskih sustava plaanja.

297


zitivnom spiralom. esto se spominje u vezi s proizvodima koji se koriste digitalnom te-hnologijom, tj. s proizvodima ija se uporaba znatno poveava s porastom broja potroa-a. Telefoni, faks ureaji i operativni sustavi na raunalima slini su primjeri. Njihov je uspjeh rezultat njihove kompatibilnosti s drugim proizvodima ili ugodnosti koritenja, ali ne i superiorne ili inferiorne tehnologije u usporedbi s drugim konkurentima.

Vezano za Internet, koncept mrenih eksternalija populariziran je u naelu nazva-nom Metcalfeov zakon, prema kojemu je vrijednost bilo koje mree proporcionalna kva-dratu njegovih korisnika.8

Farrell i Saloner (1985) te Katz i Shapiro (1986) prvi prikazuju ekonomsku analizu mrenih eksternalija. Oni su klasificirali mrene eksternalije u dvije skupine direktne i indirektne. Direktne mrene eksternalije postoje kada poveanje veliine mree povea-va broj drugih korisnika s kojima se moe izravno komunicirati. U takvoj mrei postoji interakcija i komplementarnost meu korisnicima istog proizvoda ili usluge. Indirektne mrene eksternalije postoje kada poveanje veliine mree poveava ponudu proizvoda ili usluga dostupnih korisnicima mree.

Mrene eksternalije unose dinamike elemente za korisnike mrea (potroae) pri donoenju odluke o ulasku u mreu, kao i za proizvoae takvih proizvoda pri donoenju odluke o proizvodnji (Klenow, 2002). Potroa pri odluci o ulasku u mreu mora uzeti u obzir buduu veliinu mree. Poduzea su motivirana ulagati u izgradnju mrea od kojih mogu kasnije zaraivati rente.

Trita koja su sklona mrenim eksternalijama postaju uinkovitija to se vie ljudi ukljuuje u istu mreu (tj. jedan proizvod), za razliku od segmentiranog trita, s mnogo mrea (kompetitivno trite). Jednom kada se mrea uspostavi, trita favoriziraju vode-i proizvod na tetu drugih.

3.3. Uvjeti upotrebe e-novca

E-novac je tipian proizvod koji se moe analizirati uz pomo koncepata mree i te-orije mrenih eksternalija (Arnone i Bandiera, 2004:6).

U ekonomskoj se teoriji korisnost novca proporcionalno poveava s brojem ljudi koji se njime koriste. U tom smislu novac je poput telefonske mree to je mrea vea, vrije-dnost posjedovanja telefona za prvotne je pretplatnike vea. Ekonomski subjekt prihvaa novu valutu kao to je e-novac ako vjeruje da e se i drugi ljudi poeti njime koristiti. Kri-terij prihvaanja e-novca temeljni je uvjet njegova uspjeha te objanjava njegovu vanost u ekonomiji. Prema tome, iz analize karakteristika prihvaanja novca proizlazi da se novac upotrebljava jer pojedinci vjeruju (anticipiraju) da e se i drugi njime koristiti.

Krueger (1999) smatra da e pojedinci prihvaati e-novac sve dok se njegova vrije-dnost sustavno i drastino ne smanji. injenica zbog koje pojedinac prihvaa novac pro-izlazi iz toga to ga i drugi prihvaaju. Anticipacijski faktor kljuna je determinanta pri-hvaanja novca, to moemo usporediti sa zakljukom Iwaija (1997): Novac je novac jer se koristi kao novac.

8 Metcalfeov zakon nazvan je po Bobu Metcalfeu, izumitelju eterneta (Shapiro i Varian, 1999:184).

298


Menger navodi: Tek kada su najvie traena dobra mogla postati novac, ta je inje-nica poveala inicijalno veliku trnu vrijednost tih dobara. Svaki ekonomski subjekt do-nosi manje trna dobra na trite () te, prema tome, ima velik interes zamijeniti robu koju posjeduje robom koja je postala novac (Menger, 1892:250).

Slika 1. imbenici koji utjeu na razvoj e-novca

pouzdanost=

reputacija

prihvatljivost=

anticipacija

vremenska ovisnost

=postojanost navika

mreneeksternalije

prihvaanje elektronikog

novca

kritinamasa

Kao to prikazuje slika 1, prihvaanje, pouzdanost i anticipacija osnovni su razlozi koji omoguuju irenje mree. Meutim, navedeni razlozi nisu dovoljni jer veliina mree takoer zahtijeva meuovisnost potranje, to znai da mrea mora dosegnuti minimalnu potrebnu veliinu prije nego to dospije u ravnoteu. Economides i Himmelberg (1995) takvu minimalnu veliinu mree nazivaju kritinom masom.9

3.4. Problem meuovisnosti i paradoks kritine mase

Oliver i sur. (1985) definirali su kritinu masu kao manji segment populacije koji eli napraviti velik doprinos kolektivnoj akciji, dok veina radi malo ili nita. Kritina masa ili poetna baza ima kljunu ulogu pri zaetku razvoja mree.

Koncept kritine mase formalizira paradoks kokoi i jajeta10 mnogi potroai ne ele kupiti neki proizvod jer je poetna baza relativno malena, ali ona je relativno male-na zato to je nedovoljan broj potroaa kupio proizvod. Prema tome, u tom e se primje-

9 Ona se jo naziva kvaka-22, problem kokoi i jajeta (bez ponude nema potranje, bez potranje nema ponu-de). Za vie detalja vidjeti Osterberg i Thomson (1998) te Oliver i sur. (1985).

10 Iz drugoga gledita taj paradoks moemo formulirati ovako: ako trgovac odbije uloiti u novi sustav, sustav e se koristiti malo ili nimalo, pa eventualni zahtjev potroaa za takvim sustavom za trgovca postaje skup. Vidje-ti Katz i Shapiro (1986).

299


ru ispuniti oekivanja da proizvod nije podloan mrenim eksternalijama. Meutim, za odreen raspon trokova postoje oekivanja o pozitivnim razinama prodaje. esto posto-je i mnogostruke ravnotee. Potroai i proizvoai mogu se koordinirati kako bi dospje-li u jednu od ravnotea (Economides i Himmelberg, 1995:7).

Kartice elektronikog novca, kao i druge inovacije koje podrazumijevaju stvaranje mree izmeu proizvoaa i potroaa, proizvod su koji nuno ukljuuje mrene ekster-nalije te mora dosegnuti kritinu masu korisnika prije nego to se ponu uspjeno koristiti. Navedeni se fenomen u literaturi naziva dvostranim tritem. Literatura s tog zanimljivog podruja objanjava da razvoj instrumenata plaanja ponajprije ovisi o dvije vrste eksterna-lija vezane za njihovu primjenu i uporabu. Mrene eksternalije postoje jer prosjeni potro-a ima koristi od takvog instrumenta samo ako se i drugi potroai i trgovci koriste istim instrumentom plaanja. Dodatno, ukupna korist od upotrebe kartice e-novca premauje koristi koje izravno ostvaruje pojedinani potroa. Pristupanjem jednog korisnika mrei poveava se korist za druge korisnike. U takvoj situaciji nastaje tzv. kvaka 22. Tako e se kritina masa korisnika postii kada ovisnost potranje izmeu trgovca i potroaa ne bude vie ekonomski znaajna te kada se potroaeva oekivana korist ne bude vie znat-nije mijenjala ovisno o novim lanovima mree (Osterberg i Thomson, 1998). Oito e potroaeve koristi rasti kako sve vie trgovaca bude prihvaalo novi instrument plaanja, dok e trgoveve koristi rasti to potroa bude ee koristio novi instrument. Dodatno, atraktivnost takvog instrumenta moe biti umanjena zbog nekompatibilnosti i konkurent-nosti sustava, to se dogodilo s videorekorderima prije nekoliko desetaka godina.

Paradoks se odnosi na injenicu da je u poetku potrebno uloiti velike iznose novca u ureaje i sustave prije nego to prikljuivanje takvoj mrei postane komercijalno isplati-vo. Prema tome, koritenje i rasprostranjenost mree e-novca kompleksno je pitanje upra-vo zato to e meuovisnost potranje ostati prepreka11 sve dok mrea ne dosegne kriti-nu masu, i to samostalno ili uz pomo regulatora. Prema analizi Katza i Shapira (1986), rast mree po svojoj prirodi moe biti samoispunjavajui. Spora primjena instrumenata e-novca ponovno je dobar primjer koji potvruje tu analizu.

3.5. Problem postojanosti navika

Je li lako ostvariti kritinu masu u koritenju e-novcem? Odgovor je negativan jer je potreban velik broj korisnika sustava: trgovci moraju investirati u specijalne POS urea-je kako bi uope mogli prihvaati e-novac12, a potroai se moraju sluiti e-novcem za maloprodajne transakcije kao supstitutom za kovanice i novanice. Stoga je sr problema uvjeriti velik broj korisnika da ponu upotrebljavati e-novac.

Jedan od razloga zato se ljudi malo koriste novim instrumentima plaanja, koji je esto u literaturi zanemarivan, jest navika upotrebe gotovine i ekova za maloprodajne transakcije. Na primjer, u nekim zemljama kao to je Francuska plaanje ekom postalo je dijelom kulturnog naslijea. Stoga e se navika plaanja ekovima teko promijeniti.

11 Potroaeve koristi od novog instrumenta plaanja ovise o tome koliko e trgovaca prihvatiti novi oblik pla-anja. No trgovci nee uloiti u nove sustave sve dok ne bude sigurno da e postojati dovoljno velika potranja koja e opravdati poetni troak. O vie detalja vidjeti Osterberg i Thomson (1998).

12 Plaanje e-novcem podrazumijeva dva razliita troka za trgovca troak po transakciji i troak po iznosu.

300


Istodobno, navike posrednika (banaka) pri izvrenju transakcija takoer mogu biti razlog spore implementacije novih instrumenata. Potroai su tijekom vremena stekli povjerenje u financijske posrednike, te nisu navikli izvravati transakcije bez njihova sudjelovanja.13 Zato potroai nisu spremni na promjenu. Velikom broju potroaa potrebno je vie vre-mena kako bi se upoznali s funkcioniranjem novog sustava plaanja. Stoga e veina njih radije priekati kako bi vidjeli razvoj situacije jer ele stei vie povjerenja prije nego to prihvate inovaciju. Takva je postojanost navika vjerojatno jak razlog zato se e-novac ne koristi u veem opsegu.14

Postojanost navika nije nov fenomen. Mnogim je prijanjim inovacijama trebalo mnogo godina prije nego to se mogao osjetiti njihov ekonomski utjecaj. Na primjer, u 1889. godini samo se 5% amerikih poduzea te 3% kuanstava koristilo elektrinom energijom, ak osam godina nakon to je puten u rad prvi elektrini generator u New Yorku (David, 1994). Dvadeset godina poslije samo je 50% tvornica iskoritavalo elek-trinu energiju u svojim proizvodnim aktivnostima.

Slino je bilo s dosadanjim inovacijama na podruju instrumenata plaanja. U 1995. godini samo je 15% francuskih dravljana imalo kreditnu ili debitnu karticu; danas ih 89% posjeduje kartice, a taj broj jo uvijek raste. Usporedimo li trenutanu situaciju se-novcem s navedenim povijesnim iskustvima, moemo zakljuiti da emo trebati prie-kati neko vrijeme kako bismo vidjeli vei broj korisnika elektronikog novca. Meutim, u dananje vrijeme e-novac bi se mogao bre razviti upravo zbog injenice da se problem postojanosti navika moe lake prebroditi u digitalnoj ekonomiji i drutvu znanja. Prema tome, ekonomija bez gotovine moda i nije tako daleko.

4. Zakljuak

Napredak u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama omoguili su razvoj novih oblika elektronikih plaanja, kako u realnom svijetu (kartinih proizvoda), tako i u virtualnom svijetu (softverskih proizvoda). Razlog sve vee rasprostranjenosti nave-denih proizvoda jest njihova vea uinkovitost u usporedbi s tradicionalnim sustavima plaanja. Meutim, statistike potvruju da je razvoj elektronikog novca u poetnoj fazi te da je gotovina jo uvijek najvaniji oblik plaanja pri maloprodajnim transakcijama. Prema tome, protivno nekim oekivanjima, gotovinu jo uvijek nije zamijenio nijedan oblik elektronikog novca.

Ovaj je rad pokuao odgovoriti zato se upotreba elektronikog novca nije znatnije proirila. Jedan od razloga jest injenica da je e-novac prilino sofisticiran oblik plaanja te zahtijeva investicije u nove tehnologije kod trgovaca, kao i razvijanje novih vjetina u korisnika. U radu su istaknuta dva dodatna razloga. Prvi su mrene eksternalije kao i za druge inovacije, broj korisnika elektronikog novca mora dosegnuti odreenu kritinu masu kako bi upotreba bila isplativa za sve sudionike. Drugi je razlog postojanost navi-ka u koritenju tradicionalnim oblicima plaanja kao to su ekovi i gotovina. Promije-

13 Na primjer, potroai nisu navikli napuniti kartice na specijaliziranim ureajima slinim bankomatima bez posrednitva banke.

14 Zahvaljujem anonimnom recenzentu za navedenu napomenu.

301


ne li se navike, jednostavnije bi se mogla dosegnuti kritina masa potrebna za izgradnju mree korisnika e-novca.

Drava bi mogla imati potencijalno vanu ulogu u mijenjaju postojanosti navika te bi mogla promovirati upotrebu e-novca. Na primjer, poticanjem koritenja e-novcem pri plaanju parkiranja ili usluga javnog prijevoza, broj korisnika elektronikih oblika pla-anja znatno bi se mogao poveati, te bi se tako lake ostvarila kritina masa potrebna za postizanje pozitivnih uinaka mrenih eksternalija.

S engleskog preveo Mladen Fruk

LITERATURA

Arnone, M. and Bandiera, L., 2004. Monetary Policy, Monetary Areas, and Fi-nancial Development with Electronic Money. International Monetary Fund Working Paper, No. 04/122.

Baddeley, M., 2004. Using E-Cash in the New Economy: An Economic Analysis of Micropayment Systems [online]. Journal of electronic commerce, 5 (4), 239-253. Avai-lable from: [http://www.csulb.edu/journals/jecr/issues/20044/Paper3.pdf ].

BIS, 1996. Implications for Central Banks of the Development of Digital Money. Basel: Bank of International Settlements.

BIS, 2004. Survey of developments in electronic money and internet and mobile pay-ments. Basel: Bank of International Settlements.

BIS, 2006. Statistics on payment and settlement systems in selected countries. Basel: Bank of International Settlements.

Bounie, D. and Abel, F., 2006. Les dterminants de la dtention et de lusage des instruments de paiement: lments thoriques et empiriques. Revue dEconomie Finan-cire, 174.

Centi, J. P, 1979. Currency competition and the monetary union. Unpublished PhD dissertation. Aix-Marseille University.

Chakravorti, S. and Victor, L., 2006. Payment instrument choice: The case of pre-paid cards. Economic Perspectives, 2Q, 29-44.

Cohen, B. J., 2004. The future of Money, chapter seven. Princeton: Princeton Uni-versity Press.

David, P., 1994. Positive Feedbacks and Research Productivity in Science: Reope-ning Another Black Box in O. Grandstrand. Economics of Technology. London: Else-vier Science, 65-89.

European Central Bank, 1998. Report on electronic money. Bucharest: European Central Bank.

European Central Bank, 2005. The Blue Book. Bucharest: European Central Bank.

Economides, N., 1996. Economics of Networks. International Journal of Industri-al Organization (14), 673-700.

302


Economides, N. and Himmelberg, Ch., 1995. Critical Mass and Network Evolu-tion in Telecommunications in G. Brock, ed. Toward a Competitive Telecommunication Industry: Selected Papers for the 1994 Telecommunications Policy Research Conferen-ce. Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum, pp. 4763.

Farrell, J. and Saloner, G., 1985. Standardization, Compatibility and Innovation. RAND Journal of Economics (16), 70-83.

Gerald, S. 1996. The electronic purse: An Overview of Recent Development and Po-licy Issues. Bank of Canada.

Goodhart C. A. E. and Krueger, M., 2001. The Impact of Technology on Cash Usage. The magazine of De La Rue, (4), 9-11.

Hamdi, H. and Bougi, G., 2007. The credibility of central banking facing e-money development. Working paper, University Aix-Marseille III.

Hayek, F. von., 1976. Denationalisation of Money: An Analysis of the Theory and Practice of Concurrent Currencies. Londres: Institute of Economic Affairs.

Humprey D., Pulley L. and Vesala J., 1996. Cash, Paper, and Electronic Payments: a Cross-Country Analysis. Journal of Money, Credit and Banking, 28 (4), 914-939.

Humphrey D., Kim, M. and Vale, B., 2001. Realizing the Gains from Electronic Payments: Costs, Pricing and Payment Choice. Journal of Money, Credit and Banking, 33 (2), 216-234.

Humphrey, D. [et al.], 2003. What does it Cost to Make a Payment. Journal of Network Economics, 2 (2), 159-174.

Iwai, K., 1997. Evolution of money. Paper presented at the Workshop on Evolution and Economics, Certosa di Pontignano, Siena.

Katz, M. L. and Shapiro, C., 1986. Technology Adoption in the Presence of Ne-twork Externalities. Journal of Political Economy, 94, 822-841.

Krueger, M., 1999. Toward a moneyless world. Paper prepared for the International Atlantic Economic Conference Vienna, March 16-23, 1999.

Mair, P., 1999. The Australian retail payments systems, some unresolved issues. Discussion paper, April 1999.

Menger, C., 1892. On the origin of money. Economic Journal, 2 (83), 239-55.

Mokyr, J., 1999. Are We Living in the Middle of an Industrial Revolution? Fede-ral Reserve Bank of Kansas City Economic Review, (14), 31.

Oliver, P. E., Marwell, G. and Teixeira, R., 1985. A theory of the critical mass. I. Interdependence group heterogeneity, and the production of collective action. Ameri-can Journal of Sociology, 91 (522-556).

Osterberg, W. and Thomson, J., 1998. Network Externalities: The Catch-22 of Re-tail Payment Innovations. Economic Commentary, Federal Reserve Bank of Cleveland.

Klenow, J. P., 2002. Evidence on Learning and Network Externalities in the Diffusi-on of Home Computers. Federal Reserve Bank of Minneapolis and NBER.

Rahn, R. W., 2000. The Future of Financial Privacy: Private Choices versus Poli-tical Rules in The Future of Money and Financial Privacy, Chapter 6.

303


Schmalensee, R., 1995. On Antitrust Issues Related to Networks. Testimony be-fore the Federal Trade Commission, Hearings on Global Competition/High-Tech Inno-vation, December 1.

Schmitz, S. W., 2001. The Institutional Character of Electronic Money Schemes: Redeemability and the Unit of Account in M. Latzer and S. W. Schmitz, eds. Carl Men-ger and the Evolution of Payment Systems: From Barter to Electronic Money. Chelten-ham, UK and Northampton, MA: Edward Elgar.

Stavins, J., 2001. Effect of consumer characteristics on the use of payment instru-ments. New England Economic Review, 20-31.

Stavins, J., 1997. A Comparison of Social Costs and Benefits of Paper Check Presen-tment and ECP with Truncation. New England Economic Review (July/August), 2744.

White, L. H, 1996. The Technology Revolution and Monetary Evolution in J. A. Dorn, ed. The Future of Money in the Information Age. Washington, D.C.: CATO Insti-tute.

H e l m i H a m d i : Some Ambiguities Concerning the Development

of Electronic Money

Abstract

The aim of this paper is to analyse the economic efficiency of electronic money and to identify the different factors hindering its growth. It is argued that the introduction of electronic money might eventually make paper money obsolete. Nevertheless, prospects for the development of this monetary innovation remain uncertain due to the complexity and ambiguity of electronic money products. In particular, the paper identifies network effects and habit persistence as major factors hindering the adoption and more widespre-ad use of electronic money.

Keywords: e-money, ICT, network externalities, habit persistence.

Documents

Hamdi