SADRZAJ

Enes Durakovic: Pjesnik zivotnog misterija 5 1<

PJESME

N .. v'~JtarnJJ 71vot _ .....••...•.....•.•............•...+Suton .

-l--Proletna noc ..~Ljubavna pesma .

Stimung .One - One .Vecemja zvona .Jablanovi .Podne u krsu .Gluho doba .

Starinski motivi .Utopljenik .N ekad .Sapat .Preplasena .Nemir .Njezine misli .Cekanje .Ocajnik .Prosja~ Rll:hi~ .Gresnl mUJeZln .Jesenji rastanak .

Hercegovacki pejzazi (I-XV) .o Grad rima i ritmova •................................

Zidanje Beograda .U podrumu .

'0 Prvi snijeg .Akvarel .Pjesma na mansardi .Voz na jug .Juzni grad .

3739 K41 II42 k'444546495051

5355565758

6.9/

W62636466

67

87899193959698

100

Opet u zavieaju 102Pijani eamac 103U orasju 105U po1jima 106Drugu 107Bastovani 109Noc u vinogradu 110Cuvar 111Pjesma dozrelih 113Molitva na stijeni 114Osmijeh jeseni 115Neretvi 116Oprostaj s Mostarom 118Prognanik 120

Krik p10ti , 121Fratar Andrija 123Ja Adam 124Podne 125Gre 127U rodnom gradu 130

Hamza 133Hamza 135Vihor 137Sa ciganske strane 139San na Jadranu 141Drugovima poslije dvanaest sati 145Zvuci u srcu 148

Sa p10ea istoenih :. 1.5.JZavist zene Merham :'" (153)Dzumas zena putena : ...•........... 154Kahrimova pjesma 155Bastovanova pjesma 156Pjesma m1adosti 158Pjesma od1asku 159Prkos \J1)O'>Pismo 161Rob Manas i djevojee ribarevo 162,.Hamim '163 .Sajafimovo ropstvo 164Ogleda10 Hanarino 166Gunar 168Savjet ' 170'Mevlidin od1azak 171

"I

\ III

Rijeei na eesmi 173Hanarin pog1ed (l14-/Amra '175'Hanarin put 176Iz jedne zaprasene knjige 177Kahmarov savjet 178Pjesma nepjevana 180Tri grad a , 182Hajamanta 184Priea 0 sreci 187

GROZDANIN KIKOTizabrane pripovijetke

\( Skender Ku1enovic: Iz smaragda Une 193

\\ Grozdanin kikot .............................•..... (ir~)~ijinll Ijubav }:O6.. Pamrav :?19.".1)2:igit-7 (~14) .·--lz~_ 3'40

Babanova bijeda 346.

.~_.~ 355Dobn 362Krnata 37Q

'''- Hadzijin mae I~W ,ii',\-~~~eaj Ra\li\..s1ikl!.ra:...: ~2:~J 1/

': M. ternan: Biografija, bibliografija, literatura 433Napomena 443

'1,O~

SUTON .v

SutonSene se uvlace u sob~..mQjumlmelakeuce)skov'c; se ku etilto' §apcuiadovoljne"li'io~iniuvlace se kradom u dus~moju sa

.... sanjairi~A~~iin

Ja nepomicno sedimslusam sapat njihovu beskraj se gubim

.,~".", "" •._.._.: , :.:_.:.:;..;:."' ,._ ..,_." .•..;;".•w.- .• ·"·· -,

U peci tutnjikao iz daljine da jure neke. horge

----·-·---l,es·ne·crveneu beskraj jure s plamenim jezicima

i crvenim ocimaI tutanj ko vetar prohujaSuton pad aCasovi leno Jlpolusnu tekuNjihalobiJe .....'..... -- .....,.Otkucaji kradu se u tami

Na crnoj visokoj k\lli pauci mrezu pletu,i iiitiIfia ··uuikimpre:krivaju·il1ene······ .Jedna crna vrata k sebi me vuku i marneOd nekud sapcuTupo zvoneerne me sen~_._gQJ.!.~f.!~:f~.~!(5i.!~~l:l.s,,,,e~':l..s.~().s.a1!l!II

1 t.-, /(" ,f'"

39

40

GrmiKisa HjeStrah meVi~emu pomoc zovem

PROLETNA NOt

Proletna noc u zanosu jezdina mese~ini mladoj i oblacim lakim

Beharom bog oven~an stoji say u belusmeje se u noc mladuslusa kako sve disesapcestvarai sokove sise

Smeju se i drhte zvezdepadaju na boga i belu mu braduSve u beharu toneProletne noci u zanosu jezde

A neka visokamrka sena .kora~lipoljil1la. sa .koseni PQ4~kQmma§esejei furl ko da je vetrl gonea za njom sumisustiTo oblaci teske proletne kaplje rone

41

42

UUBA VNA PESMA

Sadrvani stari pod beharom sapcuzacarane reCi

S£Jle blede mrtve prisluskuju kra<l.QP,1T" ~--'-'~'--..T.;'" .' -- '- -.-1. spav~~,lJJ:aga-'------""'"Behar pada na te na noge i grudi

. ti goleJuzna strana noci puna napregnutih

tajna pokrila je tebe

Meseci!la.~:voje tela pijeUsne-s_e tvoj~j1:iicii .mole- '.."....,..' "a vede sJll;!.tre

Ti sarna. goris u ovoj ble~oj.... ' 'zaspa,loj noci

- noci mrtvih sena i mesecine bele '.-.Munnare ko utvare mlade gole

bleste se s osmehomukocenim bezbojnimi bonim kao u mrtvemlade zene

U mesecinu se dizu

ZVOJ:l,ik~~ra~anzao i mrk na- -p-- --- mesecini cuti

Nizanj se S,~rt ~p~§takroz erna oknavrebaledeno se eerii slusa krikove n()ci~., -- - ..-.•... - .. _-

Ja uzalud cekamSal'cu sadrvarii' stariPritiste me tajna starinskoga gradaI u neke erne kapije me mami. -

43

STIMUNGONE - ONE

Vl.l

duse

44

Jesenje lisee uspavanih snova gubi seu tonu sazorelih boja

Seta pada na lisee uspavanih snovana mime jesenje vode i na sustale

Tonovi sazorelih boja ko tihadaleka pojanja zamiruu mojoj dusi

i u mimim jesenjim vodamasto pod refleksimazutim oplakuju sebe

Prokisle vrbe jedna pokraj drugeko sirote cute

spremaju se nekud na puteve dugetonu u magle i ve~emje tame

JesenProkiso ~ovek kroz maglu se vu~e.

PlasljtY9_kOl1.~4~sjJap~uu gra-nama sene

zavodljivo mametreptebleste se na mese~inipri~ju blede bajke iz starog dobabelim masu s granamame mene nekud na bele pute

sto u tajnosti vodeZamoreTisinaPlasljiv drhtaj se prenezamre u tisiniOdmi~uGluho zvoneBela povorka cela u mese~ini toneNeko u strahu pobozno sapee:Odlaze odlaze OneOnePovorka zapevatoneOdlaze OneTih vetarDaleki p~v petlaZora. -

4S

46

VECERNJA ZVONA I(

SumrakZvoni zvoni~riguseno 4rbti -dec~)uzdal) zamor 'i . ','. , .Uzalu4ho'mole strepeljudi - decaNeko grcasuze roniBespomocno bono zvoni~voQiJeca,

U sumraku humci tonuSenka bela: kapelicacutitreptii povorka neka celadugih sen~u sumralcu tonevrvimoliJecazvonezvone

Vecemji vetriuzdisu u granam'

zamores~ptu-i mrse grane tamnih vrbasto meke ko kose tvojetuzno tiho placuuzdisumoleSve u mrak toneNa bregu tugaljivozvonezvone

Zabat oesniviceo litice gole razbija se vodahucipretii kamenje roniNeko ocajno u pomoc zovedok ljudi - decauzaludno moleTiho grcajecazvonizvoni

Ti hrlis pognutaput naseg selanoge ti drhte:ZeljaUzdisesjecasNada ti svehlaJos priguseni jecajidrhtezvone

47

48

Krneni te sene goneJ·ecaiu .<ii·lite"zvone

JABLANOVI

Kroz san sume jablanovi u mlakimvetrovima

Lisee im leprsa kao lake s~neU beskraj putuju proletne noeiZa njima dizu se ko snovisve novijablanovi

Visoki strasni trepteZagrljeni sapeu u tamipruzaju rukemasuidu ponosnii kao dzini micu u tamisve no vijablanovi

4 - H. Humo: Pjesme / Grozdanin kikot 49

50

PODNE U KRSU

Sunce paliNeko ocajno izdisestenjePo golim stenama u belutitan Hi bog velikim korakom

necujno se penjeSve goriBahatZamorGlasovi nekiusijani crveniplasljivi lakipotajno snuju sakriveniA titan Hi bog uz stene se penjei nad ocim s rukom okrenu se:sve prestraseno zanemi mukomSarno jos neko izdisei ocajno stenje

4·

GLUHO DOBA

Ponoc mesecinom opiicma zuri_'. ,., .....•..•• ~_ ••..•. _. __ ~._., •... " ... ,J •... ',_r"" -,,<".

sanjivo oTestl .....napregnuto cutiMaglina se Hje tonovima mrtvimGlasovi neki daleko se budezamiru bonoPrazni se puti beleu tajnosti vodetonu u maglini mesecine mime

Pod cempresim cmim groblje nicepuno zivih sena

i basluci beli na mesecini se cerejedan za drugim na humcima nicuneki u dnu groblja glasovi kukaju

glasnoneke bele sene necujno se micui u mesecinu s kuknjavom se dizu

Ispod cempresa crnih bude-se ploce-beleBez tona glasovi neki u usima mi zvonei dok ja idem mimoza sobom sum i bahat cujemto Oni hoce da me plase i kao ludu gonea kad ja mimo stanem i slusamOni kao deca nasmeju sebezeTada cujem da nesto ko orasi zvecii bele sene u tamu se gone

51

52

a basluci sami cere se i blesteMaglina se lije tonovima mrtvimi sve u njoj pusto ukoceno tone

STARINSKI MOTIVI

NEKAD

Draga, blijedi zora.Cuj, konj de u avliji.Put je dalek.U ciku zore cujem smrtni lelek.

»0 dragi, ne ostaj dugo!«'. Ti kazes.

~, »Sa nasih pendzera izgledaeu te niz polja.Brojaeu dane i mjeseceI vesti ih zlatom na crvenoj svili.«

A sad-Lezim na tvrdoj zemlji.Prenem se -Ah, u tudini sam!

Podignem glavu, mislim zora.0, nije, nije!To blijedi mjesec prosipaMrtvacko svjetlo po tudini.

56

SAPAT

Sumrak.U tihim bastama skriven harem suti.Dvije zene same u konaku sjedeI potajno sapeu.Dok vecernje slutnje u mislima jezdeJedna od njih sapnu:- A sad, draga, sta eu?Sapnu tako tiho, plasljivo i bolnoKo da i zidove zlobne usi rese.A jezivi sapat kao slutnje drhtajOba srca strese.

57

58

PREPLASENA

- Dragi, slusaj!Je Ii to lelek noCi,Ili u mjeseCini zapjevka mrtvaca?

- 0 nije nista, nista -On necujno sapce. -To se mjesec smije vrh lip ova granja;Vjetar ga njise i u liscu susti.OA!'1!.g~,cuj~~e,Pjan!il!Jj:foo. mi.lQyaIlja!- Eno vecpijet'o pjeva!Od njegove pjesme srce mi zazebe.Dragi, kuku, sta cinimo mi?

- 0, to je nas stari pijetao, draga.On u svako doba pjeva na mjeseCini.

NEMIR

Jasmini cvjetaju i baste listaju.Prolaze behari.

O,.bije}or:uho ..moje dj~vojacko,Sto trunes pusto u staroj sehciri!

U zelen cup svakoga jutraBacam po kamicakI tako brojim dane iscekujuC' tebe,o dragi, tugo moja ranjena!Suzama zalivam derdef,A katmer i jasmini venu u avliji nasoj.

I jeseni venu, i zime dolaze,I puste duge noci jezde bijelim ravnima.Budim se.

Vrisnem iza sna ko preplasena ptica:- Ko kuca zvekirom na vrata!- 0 nije nista, nista -To moje srce bijeI dolje u aharu zveCiLanac nasega ata.

59

64

GRESNI MUJEZIN

o bijela FatImo, zasto se skrivasPod vinovu lozu u avliji vasoj?Ja ne gledam vise nas grad,Carsiju ni pazare.I po~a sam zab()ravio zbog oeiju tvojih0, zasto se skfivasPod vinovu lozu u avliji vasojKada ezan u¢im sa tanke minare?

Cio. nasgrad p()Sl!tj<;llJjnar~timaKo bijelim pjesmama bogu.O'liJepaFaIlmo,U suton plav kad zatrepte zvijezdeI svjetla prospu se gradomU sve rarnazanske noci,S(lhinkQg~iiiinaiet(lLkad~ ezan ueimMislimllatvoje.oei.

A kada kroz baste sitl1ipotociK()_zl!l:ij~g~L~.I'~1?ra.Zablijeste u mjeseeeve noci,Ja dugo gledamU vasu bijelu avliju i kuluSto se prelijevaju ko od sedefa saraj.I stojim na minaretuI neeujno pjevam:Avaj!Cuj me, 0 euj, bijela FatImo!

S - H, Humo: Pjesme / Grozdanin kikot 65

70

II

Nad rijekom vrba mjeri dubineI mrsi kosama njene bistrine,A ljetni dan - razbludni PanMami je s plave visine.

Sjenka joj na bistroj vodi ljuljaCio sareni, pun suma svijet~A posred rijeke. sunc~lli:l;raciKoz~atnipC1u~i, ....1(0 krti jallciVe;g1(lgroman, zlatan cvijet.

Nenadan trzaj sjenke se mace.To zlatne pauke krilom taceNekakve ptice ostar let.

III

l<!a.Q(lIn.se proplice vrbama krozko~eMjesec nl:i.smijan~zut.Duboko dolje u vrbakuPana su smele djevojke bose~Izgubio je put.

I cijelu noc ne nade puta;Zape mu djevojcin skut.A kada ciknu rujna zora,On kraj nje zaspa od umora.ISceznu mjesec zut.

Toga sam jutra vidio Pana.Spaya. OStnjeh tnU naJicu pljstl:i..Ons.iiijj"i1:":prolj~ce~~(Lg()ra ~i~~a.

71

72

IV

Tanka je sjenka na vodu palaKo uzdah, ko krila dah,Ko da je zelja na vodu stala,U njoj se kradom ogledalaIspustiv necujan strah.

Bistro i tiho podne je bilo.U vodu gledale vrbe snene.Mlaz sunca kao svileno kriloLjulj'o se necujno nad plavom rijekomI kao san mahao mene.

U taj cas kao da bijela ruka,Sva svijetla i kao madijom nekom,Skide haljinu sa divne zene.

v

Go, s\lncan junski dal1.Horizont biljeze jablanoyi. •.N~q)l8.volff'neDuoolilICko san.Kroz vrbak vreba pritajen Pan.Nad rijekom blijeste golubovi.

Nenadno prestrasen krikNice sred modre pucineI razli strave cas.11' jauk pade sa visine,11' utopljenika glas?To val zaroni u dubineA za njim bijel talas.

73

74

VI

Probuden podnevni sanPo rijeci prosu kikot p'jan.Odakle cujem razuzdan smijeh?IIi su nimfe u vrbaku,IIi u meni slatki grijeh?IIi se smiju cvjetovi naraSto vrelom krvlju na rijeci gore,IIi se smije vrela jara,IIi se negdje orgije ore?

To Pan sa svojom svitomCamcem rijeku para.Ode put vite gore.

VII

Noc cma, suplja.Dazd hukti u lozi.tfkoilbiffii-·sKnven treperi smijeh.Drhti mi srce.Sumi u tijelu.U meni raste grijeh.

Sumovi postaju mlazovi crveni,A grijeh raste ko krvav cvijet.Huk nosi krajinu.Vinograd tece.Koliba postaje volsebni svijet.

IIi to dafd radost mi nosi,IIi Pan s frule zvukove roni?Zena se smije i drazi nudi.Dafd lijeva.Grmi.Vinograd zvoni.

Panova frula zvukove roni.

75

76

VIII

Osoji se puse.Dan uzareno trepti.Cvrcak IjytQ.p-i§ti.Viela-Zemlja zgara.Samo cokot brekti pun zlatnoga grozda.Cuj!Dolinom p'jano ozvanja bukara.

U_hladujas~Ila l)an razvaljensjedi,Vre~Ldahmu_paligQlao-_mu~k~pr~a.NfegovHpogIedplamti od nabrekle zelje­Beracice vode redove od trsa..

I od muske zedi on grozdove cijediI bukarom pije uzezeno zlato.U njem snaga brekti.Pjesma vazduh para:»Grozdan. mOlJ1ceJjubizlato neharato. ('.. """'-.~-----'-~-.'. - ...__ ._,--_ ..__ ._--"----~

~g\njednako pij~­Da svisll.~()(fb'j~sa.Alcacijablan Pn!~[SY9ju dugu sj~_nku,Prosu mu se vriska do pIavil:Ciieb~~a;

.- -., .. - - .•... -- - -.' .

IX

Krvavi narovi u podnevuKo strasrii snovi blijeste, gore.Kraj rijeke Pan sanja u basti:Djevojci bijele grudi zore.

Labud nebeski - oblak bijelKroz plave visine razbludno plovi.Podne je leglo, grca u grcu.U ploti rastu pozudni snovi.

U rijeci bijela sjenka drhti.Pan zudno za njom ruku pruza.Socne mu grudi pred ocim' blijeSte,A sjenka biva sve duza, duZa.Odozgo iz gaja ko zloban mladicVjetar se zalece,Kroz vrbe minu.Oblaka nesta .Podne se krete,

Pan tdko dahnu ­San se rasplinu.

77

78

x

Kf~z ~~~_Xt~"a.J!1.yj~lar;Kllo-h sepotaJellkrade?Idem oprezno za njimBez suma, kao sjena.Osmijeh mi na licu treperiler slutim da je negdjeU gaju skrivena zena.

I sto god koracam daljeSrce mi jace bije.Vidim je kako mi rnase,Iza drveca zove:»Pan me je za panj svez'o.Spasi me, mladicu dragi!Bracu ti jagode socne,Dacu ti drazi svoje.«Pridoh joj priuzu da drijesim.Ona sva srecna treperi.Ko vjetar miris kad nosiNjena se kosa prosu.la pruzih ruke za njom,A sunce u tom casuKao da glasno viknu ­Krvave zrake osu.

To Pan otvori ociI pogled baci niz kosu.

XI

Z3:cudena suti tisina nad gajeIll.Crven mjesec kroza nj tkaje zlatne sanje.Pan sakriven vreba u ponocne sate.Zamro dah u gaju.Ne dise ni granje.

Skrivena u tami drhti playa ptica.(Njene slutnje rastu pred mjeseca sjajem.)Sarno ako zraka na perje joj padneStrijela ce da zvizne utisalim gajem.

Panu srce raste s mjesecom u visu.Ostru strijelu drii na uzglavlju lukaoNebom kresnu zvijezda.Zlatan trag zapara.

To strelicu pusti smrtonosna ruka.

79

92

Tajanstvena slova pise,Ko da zedni pauk negdjeU skrivenim pukotinam'Krv mi siseU podrumu,U podrumu.

PRVI SNIJEG

Prvisnijeg,prvi snijegKo krhak mir na zemlju pao.Jutro, jutro!U svjezim tijelima osmijeh drhti.0, kako su nam koraci krti!Na prvom snijegu, na prvom snijeguU svjezim tijelimaOsmijeh drhti.

Ja mislim lutajuei ulicama grada:0, u provincijida sam sadaNegdje duboko, dubokoPa da IIli snijezna poljanaGleda u toplu sobuKo bijelo bozjeoko!Pee pIa-rosau.sobi. .Osamljenmir.Aja sam.U sirokoj se haljini IjeskamDok na polju suti snijeg visok i bijel,Ko sreena luda se smjeskamI ne znam sta bi htio.0, kako duboko sutiSnijeg visok i bijel!

Prvi snijeg, prvi snijegKo krhak mir na zemlju pao.Jutro, jutro!

93

94

U svjezim tijelima osmijeh drhti.O. kako su nam koraci krti!Na prvom snijegu. na prvom snijeguU svjezim tijelimaOsmijeh drhti.

AKVAREL

o bistri jesenji dani.Odozgo sa svijetlih palataOsmijeh me vas mami.o bistri jesenji dani!

N as grad je zreo akvarelPun plavih. zlatnih boja.Pralja je majka moja,A ja s plocnika deranBos ulicom pjevam:o bistri jesenji dani.Na svemu vas zlatni osmijeh titra:Na prozorskim oknimaSkrivenim u granju,Na zastavicama auta hitra,

Na licima sto blenu u vrevu danju.N a kosama gospe sa drugog kata.Na piljarice satoru bijelu,Na katedrale kupoli zlata.

U nasem malom dvoristuVijore haljine, haljinePIave, crvene, bijele, sarene,A ja s plocnika deranBos ulicama pjevam:o bistri jesenji dani,Odozgo sa svijetlih palataOsmijeh me vas mami,o bistri jesenji dani!

95

96

PJESMA NA MANSARDI

Na mansardi mojoj gore u rupi krovaStanuje Arapin Ebu Sufjan -Sejk svih diinova.I kada vjetar po tavanu vije.On buce ko sova:- Huu - Huu!I nas je gospodJehova.

U mene ima izblijedio paravanSa japanskim sarama s ostrva Sikoka:Mlada Japanka siljatoga okaKlanja mi se i smijesi.- Hodi, dragi, kaie, gotova je moka.U vasoj zemlji ne pije se caj.Vi ste sumvi IjudiS mozgovima tvrdim ko bukve,Pogane ste cudiI drecava oka.Moka, moka!

Na njoj je izblijedjela haljinaI tanki, bijeli udoviVide joj se dok mase mene.Q•.._dI:a8-a-l~p<in.lcQ,j(;!uk(;!iem,Sto sLtl!lcQ Qlijeda ?Mi smo varvari,Mi volimo krv

I boje drecave, sarene.Tt~ikrhka, blij~Qa,Allri~sS~ieneSfmkihb()~()va kQ.pIQykeI krvi vrele,Crvene.

Kroz mansardu fijuce vjetarI Ebu Sufjan buce ko soya.Japanka se smijesi s otoka Sikoka,Japisem cudna,Siljata, japanska slovaDok namiguje ona,- Moka, moka!

o drag a Japanko,Hvala, hvala, kakva moka!Gladan sam, gladan.Sanj' 0 bih u opijumu s tobomAli ne mogu, 0 ne moguDa stisnem prokletog,Drecavoga oka!

7 -- H. Humo: Pjesme / Grozdanin kikot 97

102

OPET U ZAVICAJU

Kada u suton playMjesee i zvijezda vecemjaProspu svoj smijeh u zelen-granama,Niz aleju dugu lake kocije lete,Vijore toalete.Tad mlada pjevaju tijela:0, koliko smijeha,o koliko zelja!SutOl!j~J:?ogata od~~g'!_l><>.gaPuna dijanianiiilisafira,Oci su pune ljubavi tijeUi,Sve zvoni kao srebrena lira.

Pod zelen-vrbama kraj rijekeOpet sam sam ko Pan,Sree mi puno obijesnog smijeha,Tjera me~enaJ:D.a.da ;z;~pjevalll:N~jljepsu.()dYlis ..o<iYdcu'tamoU,zelen-vinograde, u .luke svjezeGdjetrsk~ ..sum.eivrbe poje,Gdje Grozdan GrozdanaLjiibe se.saqlo, , """" .0, ko nimfu cu jeOdvesti tamo!Ja nemam koCija lakih,Nemam svilenih odijela.Moja je postelja od evata lipova,A nakit say: u zelen-vrbamaPozlacen mjese~I zvijezda vecemja.

PIJANI CAMAC

Pijem u cameu cijelu noc,Pijuc' mi naraste vec brada sijeda.Bezbrojne zvijezde rijekom plove.Kroz vrbe zacuden mjesee gleda.Neko me s onog svijeta zove.

Na drugoj obali razgovor cujem,Ostavljam casu, prestajem pitiI plovim, plovim cela vrela.Noc prede beskrajne, srebrene nitiI od njih tka magline vela.

Kad tamo na obali s djevojkam' iz selaRazdragan stari gospod se smijeI bradom mjeseCinu vije ko pjenu,Na krilu drii divnu zenu,Srebrene eekine po njoj sije.

Smijao sam se s gospodom starim.Pili smo mnogo zlatnog vina.Pric'o mi mnoge divne price,U dzep nasuo srebrenih eekina,U casu sipao bozansko pice.

Mogu yam svima slobodno reCiOn je veseo stari gurmanCrvena nosa, beskrajne dobrote,Kazu da voli kapljieu dobruI silno da zali sirote.

103

104

- Stari gospode, nek zao ti nije8to te zaboravise ko samostanca.Bar zivot kraj tebe mirnije teceKad si se rijesio briga lanca. -A on mi na to sapatom rece:

- Nek srecu kusa sad gospod novi.Stari ce snase vrbakom da lovi.

U ORA8JU ~

U orasju u sirokomVrelo podne zrake toCi,U orasju u sirokom zlata blijeste.Sve je tiho, bolno tiho,Mlada vrba zucno soci.

Kroz orasja kroz sirokaVode teku, nose daneKo i lane.

AXaj,tugo!BljehmPfatno runo zl~tno,Moje-dane uplaka.I!~'

U orasju u sirokomZlatne vode, zlatne dane'f!cajeJisno zelen~g:l'anje.Sve je dho, bolno tiho'.8umi rijeka,Neko pjeva:Aoj nane, mila nane,Lele meni!Odnese mi tiha vodaU nepovrat mlade dane,Aoj nane, mila nane,Lele meni -Teske Ii su noti same!

105

106

U POLJIMA \tj

Mjesec je sjao i mi provedosmoCijelu noe na sirini livada.Vjetar tala~~§~Jita,Agijele~e~'a9m~hivahu mjesec.Pred nama svjetlucahii-case~----- ....Iz naseg kruga ozvanjaseVeselje i pjesma poljima.

Sada sam idem kroz polje.Jutro. Osmjehujem se.U rnQIIltijelu lezi opojni umor,Z~jIll1om daleko jos zvon,iVeselih drugova smijeh.Lisee u granju sumi, sumi u meni,I rijeka huji, huji kroza me,Ii plota me dozivaCrven makov cvijet.

0, zbogom, drugovi!Mjesec je davno zasao za brdo.Vas smijeh mi iz daljine jos nanosi vjetar.PrijateIji, necega sebojim:Vas smijeh u dolini zvoniKo za zivotomG-rceviti krik.

DRUGU ,.v

Vece je.TOiitCpl'!y~J)rda.J~_l?ij~I:11~~111.Drtlze, parenje.piljkl.·. nanosi vjetar;Ostri im miris pijanoPosree kroz vazduh ko ija.

Hej, sy~je pijano .rasirenih grudi!Preda mnom sute caseCrne i teske ko misli crnih Ijudi.

Ja pijem sam.Vrijeme ko mrk, ogroman barjak ploviI mene, bregove i krcmu nosi.Zagrobnim i crnim smijehom noei

Sve okolo sumi,Necujno se smijesi,Vazduhom se vuku pticurine vraneKo nabuhli lesi.

Ja vicem: Hej, vina jos!Zar nikog nema?Zar me odnijela noe?Vina, vina toci!

Nikog. Pust, supalj mir.Zivot vri.U magli negdje lebdi raj

107

108

I vrijeme sumi u dubokoj noei.A moj drugKo tamna, ukleta mrljaBez cilja luta po svijetuI 'nekas.trasnasj~nkaerne mi case toci.

BASTOV ANI tA'

Miruje vece.Pun, zlatan mjesec vrh tamnog brda visi.Mi ko mjeseceva braea bludimokrozpolja.~Nasa se povorka bjelasaispod tihoga granja.

Preko sirokih poljana nasa povorka ideS dugackim orudem na ramenima.Mi smo svestenici u tihim noCima,Smtraj i poCinak sijemo poljima.

Bijela povorka koraca kroz tisinu.N as dvoje posljednji idemo.Tijela.llam zagrljena sute.o kako 'su-Teska:;tiirioma, slomljena!MLsamo mirni p()(;jp.a.k_~~li1l1o,Pun, zlatan mjesec vrh tamnog brda visi.Vi~okougranju.sutitmI1a., ',/, ""Sum tni slusamo teskih nam koracajaI nase misli zamorne usutanju.

A noe je beskrajna, tiha, tihaI nasa tijela tako su teska, umorna,0, snago moja!

109

112

A ja jos po cijele sateSnatrim i sutim.Tiho je.S;'lmo moja lulaSvjetluca nabrijeguKoivanjski krijes.

PJESMA DOZRELIH

Vece, vece.Ko crven bozji trakDrum se crveni i trne u meniKo krvav zrak

Uzrele njive rumeno zore,Sik;tavisuIll u klasju zvoni:0, znas Ii da nam go dine zore?0, znas Ii da nam godine zore?'Ponesi u kucu snopove zrele.Tako nam ocinski grobovi zbore.

Ti drumom hodis,Zreo snop nosiS,UkQsi vijenac crvenih cvjetova.U dom miponesi zreosnop, draga,Dokle jos zelje u tebi gore!Proci ce doba i vreIih snova.

Vrijeme je, vrijeme,snopovi zore.Tako narri ocinski grobovi zbore.

Vece, vece.Ko crven bozji trakDrum se crveni i trne u meniKo krvav zrak.

8 - H. Humo: Pjesme I Grozdanin kikot 113

NERETVI ~~

U zagrljaju tvog vjecitog hukaGledam ti ko zjene dubine zelene,Cujem ti glas ko sa drugog svijeta.Zoves li mene?

U cik zore sya .kristalna brdautebrQper:uvedre pogle4esyoje.PopovrSini tv()joj nebo razlije osrnijehI udihne ti bozansKi lijepe boje.

S4:ldsunce kroz tvoje bistrineProddva· zrake od zlata.Stani! .Postaees zelen, zlatorn izvezen mermer.Hoeu da klesem stub za rajska v~a!a.U suton play sumis KO drevnapricao prolaznosti svega sto jednom na svijetu bi.Svaka ti rijec jezom stravi mi srce.Reci·mi!Je si li tiOgledalo pocetka i mora vjeCite misli,IliJi vali samo vremenabroje?Mir svuda.Tvoj sum postaje sve jaci.Sta ccjem u njemu?Je li to smijeh duse moje?

Beskrajno cmo oko gleda mi u golu dusu.~o¢.

116

o cemu to surnis bezdusno u morne strahu?o nepoznatom sto iza leda narn se dize,o zemaljskom blijesku, il' nistavnom prahu?

0, prestani jednom i ne suIlli yi~e!Boli me svijest ....Sapuei tise, tjse!·Volim te kad sunc:u.ljubHokozlatnoI kad jab Ian u tebi krullu njise.

••• ,. ., .•••••. "•• , •.•.. ' 0 ., .•..•. " "'_ •. , ..• " -'''''''.-."" , ..•

117

124

JAADAM

Bludna si zeno, beskrajno bludna,Bludna si u oCima djeteta svog.0, zato kriva nisi ti, zeno.Kriv je satana Hi bog.

Mene si zarobila pjesnika iz brda.Tvoj ki~ot1l: mojoj krvi vrije.RazhlUdnik uza te postad()h, zeno,A prorok htjedoh biti prije.

Sad sjedim u ovom pustom krsu.Bezdana tiSina, divlja, prastara.Ovako bjese kad sv'jet se stvori,Kad zivot zaklikta, progovori.Evo, ja Adam sada sam stojimKo ostar krik pun bola, krvi.- Gospode druze urn mi prosvijetli,Spasi me i zednc zelje mi smrvi!

A gospod suti. Nigdje ga nema.Rijeci proguta prazan daleka.Vrisnuh ko zvijer krvlju i strastu.- Ul,rsuzena se zacereka.

PODNE

Polunaga, nagaPod hurmama sanjaFeledz kti Amrova,Unuka Kajama,Sejka staroga plemena Zubejde,Tijelo joj se bijeliKo ljiljan procvjet'o u hladuI cudni, sareni svjetoviNad njom u vazduhu lebde.

Za njom pustara gori,Otice u blistavom zaru,I dvije blijede robinjeKraj nje nijemo sjedeDok pauk snove i bajkeOd puste podnevne tisineNegdje na razvalinamaStarih kula prede.

Sunce kroz krosnje hurmiVrele zrake toci.0, to su mladiti, mladitiSa udovima bijelim,Tankim, ko zrake vrelim!Eno im se smijeseU liStu plave oCi!

Jedna tanka rukaPade joj na nage grudi

125

126

I dva ervena evijetaNecujno kriknuse na njima.Osmijeh joj na lieu zatitra.Feledz se probudi.To ruka bijelih mladicaDotace joj se grudi.Feledz se smijesi i sanja.Sapatom slatkim,Sapatom peluda pijanaNegdje u krosnjam' hurmiList se necujno krete.Feledz se smijesi i sanja.Podne u zaru buneaI vrele snove plete.

ORe

Braco!Toranj, strasan toranj,Naheren, hrapav, cvorav,Strsi u podne vrelo,·I tesko stenje,Ko dzin se penjeU nebo vatreno!

I podne napeto, ervenoN ad nasim krovovima lezi,Zgara, eiCi i bun ea.I sprlen podnevni dahU liscu duda se grciI evrcak uzasno evrci.A nevidljivi strahBijel, pust drumski prah,Pritajen suti, sluti.

0, podne poludjele zegeI strasnih misterija stege,Ja omamljen tonem u pijanstvo maga,Podne religija, hodocasnika, cuda,Dervisa, fakira, prikaza i luda!Eno, 0 granama dudaVise gola udaI jedno vatreno okoU me gleda duboko,Pa neko bunea, stenje

127

128

I na grudi mi se penje.Pa opet bezdan mir,Tisina razjapi zvaljeI krv se napneI erven, vreo cir zabrekneI vene sapne.

I mi smo spletenih tijelaU grcu bezdanih zelja,Gorimo u suneu ervenuI u jeziku plamenu,Strast sikce ko zmijaI tijela svija, svija.Cuj, evrcak uzasno evrciI udovi se stezuI sve se grci, grci.U krvi udarei strepeI vreli uzli se vezu,Stipaju nervi i pekuUz ludu pjesmu neku.A podne razbludno goloKo bludnih tjelesa kolo:Spleteno vretenoU klupko erveno.

0, tonem u tebi zeno,Tonem omamljeno,Tonem u p'jane, vrele mekoteI krvlju stvaram nove zivote.Braco,U zapaljenom tijelu je cudo,U mozgu pitanje ludoI jedna bijela zraka,Tanka nit, dlakaPukne - zamraci sve.

Svijest pridolazi.Vrijeme odlazi i sumi krv.Napinjem uho: mir.Negdje u truloj grediGrize erv.

9 - H. Humo: Pjesme I Grozdanin kilr.ot 129

HAMZA VV

Nazvase me HamzomKao sto nazvase hiljadama ljudiIz.pustinja clivljih beduina,Crnih gradana vjecno suncanih gradova,Himalaje, Taurusa, Pinda,Ljudi sa plantaza,Hiljadama bakarnih IndaI onih s pazanl visokog IranaSto prodaju cHime,Biser, nakit, zene.

O~llclnojeto, cudnoDa ovdje· .U nasoj zemlji krajEvropeHamzom zovu mene!Cesto mislim na te .Muhamedov strice,0, veliki Hamza.Vidim te s bakarnim kopljem i stitomKako se boris u bici kod Uhda.Jurisas krvav, slomljena ti rebra,Ko lay se boris.A kad se osvijesti ­Razbojiste pusto i crno,Na njemu sarna smrt,Po njemu secu ko erne cavke zene.I kada ti u bolu na bojistu jeknu,One zavijase ko Ijute hijene,Strahovita oka, naeerena liea

135

138

Bolovi neka sad svi propiste!Gle, krv mi tece iz rana!

1 cijelu noc ja jezdim takoKao vilenjak, ko vitez luda,Dok oluj prasti, urlaju cudaI pak'o uzasa svijetom bjezi,

Zora se nasmijesi na vrsku dana:- Gle, Hamza Hum6Kraj dhlma-Iezi!

I'll

SA CIGANSKE STRANE

Ja ne znam zasto, ali uvijekKad suton pada na siroke vodeIz moga srca tamoDaleko put puklih stranaPoleti krvava pticaI nevidljivo negdje,Iz davno minulih dana,Ko glas ranjene duseJeca, cilice bolnoS gusala svilena zica.

Kao kroz snovidenje,

U daljinama kroz suton,Ja vidim covjekatuznaGdje glavu u rukam' drfiI place, place,Ni sam ne zna zasto,Say u ropcu grca.Bolna mu je dusa.Daljine ga more.Kap za kapljom krviTece mu iz srca.

0, sumorna pusto,Bol je neshvatljiva tvoja!U tebi provodih daneUz vino i ciku zena.I sada kad suton pada

139

DZUMAS ZENA PUTENA

Svima zapinjase za oci Dzumas, zena putena, s~vriskomlj hodu i plalTIen()mU ocillla i sreu. Mlad!­'5esPQpa9~~~])ij~~ljubayrii i prip6iriislfna n.ju. tgovorahu: »D~umas je miris svih strasti. Dzumasje izvor od koga zed ne presahnjuje«.

I svi zedahu za njom sem Alama mladi6a, sinasijedoga mudraea Jahfe. Alam govorase: »Z~!!abez sjemena goraje od Ijl.l<lske.PQh9Je.«

A kada to zacu Dzumas, pozva ga u odaje svoje,drazi mu pokaza i zaigra pred njim igru tijela za­vodnu. I mladost Alamova zavrista i zazelje, ali .1.l.dusi mu ponos uzraste kao plima na moru i on

-"'-." , ·-·'·....-v· .•.-·-··-·..·--·--·-·-··············-···-·--·-.._.,-" ,,""'"'''' ..' ",. ","',

prezre-uZlvanJa.

Vidio sam sijedoga Alama, sina zaboravljenogmudraea Jahfe, gdje place na zalu morskom zaslascu izgubljenom.

154

KAHRIMOV A PJESMA

Jasemo konje cile i J'jevamo pjesme sirokimdrumovima adanskim. Zene nas gledaju kroz re­setke s prozora, a srea im biju i oci njihove punesu ceznje beskrajne. Pred nama na vraneu jaseKahrim i kita barjaka zelenog bije ga po burnusubijelom. A srea su nam razigrana i pogledi veseljapuni. Atovi njiste pod nama.

Kahrim zapjeva i ljudi stadose zadivljeni. Jerglas mu treperase visoko kao soko a sladi bijase odhurme raamske i meksi od sustanja sevara u lima­nima zaspalim.

A on pjevase:»Brzonogi vrance, ljuta sam na te sto mi odnese

dragoga mog i uevili mi sree moje. I mrzila bih teda nisi vjeran drug njegov.

Kazu da je daleko grad Adan kud je otisao on.Daleko cak na strani onoj otkud sunee izlazi.

Pricaju cuda 0 ljepotama zena u gradu tome ikazu da su. ko hurije zavodne i zvijezde da imdrhte u ocima.

M()lim nebo da zvijezde prekrije oblacima tmur-nim jer se bojim da ih moj dragi ne spazi u oCimaAdanki i da ne zadrhti kao i one.«

155

PJESMA MLADOSTI

Kad pade suton na oazu, zaspase krda i probudise sedrvan pod palmama visokim. Imjesee~epo­javi.i milovanja se problldise. A predkucom Bela­da sejka sjedahu mnogi na hasurama i ocekivahuda otpocne pjesmu pjevac iz Delifa.

I pjevac izade iz kuce Beladove, a zvukovi ftdizadrhtase i sedrvan zacuta u oc.ekivanju. I milova­nja se pritajise i mjesee se izdize.

A on zapjeva:»Iako mudri kazu sve sto je prolazno izaziva

bol, a vjecno sve na obozavanje sili, mladost pjevapjesmu ovakvu:

Sta su daleki krajevi mjesee i zvijezde prema lje­potama Samihe?!

Sta je zivot vjeciti i raj sam spram zagrljaja nje­zinog, a sta zvukovi ftdi spram glasa joj?!

Sta je noc proljecna prema oku joj, a sta galebo­vi na pucini plavoj spram grudi njezinih?!

Mjerih svj~tove p.Qglerlorn ip~ijeillj:zmjerih 9eldrazil'lj~zinih. Jer drazi su njene. bezqane, i cijeo'kopadne na njih utone u slasti bez kraja.

Milovah Samihu i nepozeljeh vise nicega.Rastavise me od nje i sva blaga zemaljska posta­

dose mi suviSna.«A kada pjevac zasutje, probudi se sedrvan i mi­

lovanja kliktanja niknuse oazom. Palme zadrhtaseu krosnjama.

I dugo razmisljahu mudri 0 pjesmi ovoj i uzdah­nuse.

158

'.

PJESMA ODLASKU

Kupah se u bistrim rijekama 111edulitieama veli­kil11,u rijekama juga, zvonkog smijeha i obala mi­risnih i pjevah6zenama. Ali kadsunee opaIi ljeti­nu sturu i zemlja zapista kao zmija u proejepu, za­plakase ljudi bradati i zene i djeea proevilise.

A ja im ne mogoh pomoCi i pobjegoh iz zemljelijepe. I pitah za savjet Hedzudza, starea vijeka or­lova, a on mi rece:

- Sinko, i ti pripadas rodu slabih, a plac tvojrastuzio bi uplakane jos vise. Idi i kupaj se u rije­kama ernim, j~r E!j~ke.erne teku kroz zemljepresi­te ..

- 0 Hedzudzu, reci mi, - upitah - kako da za­mijenim rijeku veselja rijekom zalosti i kako daucutkam sree svoje da ne proplace cemerom?

- Sarno zrtvama svojim ponosi se covjek, a placje zena slabih, jer njihova je i radost djetinja - od­govori mi Hedzudz.

159

PRKOS

Ocuo sam joj hod i sree mi je zadrhtalo. SusreIisunarii se -pOgI(:~dii obuzeo me ponos prkosa.

0, to je bila igra sarno!A treeega jutra ne izdda Safima i preprijeci mi

put. Grudi joj se talasahu i oci joj bijahu vatrene.I ne rekoh joj ni rijeCi.0, to je bila igra sarno!I prolazili su dani i ljubio sam zene druge misle­

Ci na nju.

Ajednoga jutr3; kada joj zagledah u oci, u njim3;ne bijase nistrasti ni ljubavi. U dnu njihovu tinja~se sarno prezir nevjere.

PISMO

-- Kerameh, mnogo se sjeeam sutona jednog pro­ljeenog i sIike tvoje u jezeru. SpjevaQsallLtipjes­mu najljepsu. i napisao je na pijesku vlaznom. Idoslisu ljudi bez srea i izbrisalije. __

Mnogo si v6ljela kraj nas i rastavili su te od nje­ga,o Kerameh.

Sjeeas Ii se jos visokog cempresa kraj dzamijeIfbam? Sjeeas Ii se golubova pod visokim svodovi­ma njenim i grobova mramornih na groblju Seh­ram?

Mehla vracara kaze mi danas:- Sto ti je glas sjetan, 0 mladieu! I sto ti je po­

gled tako zamagljen?Glas mi je pjesma iz dana prosIih, a u oCima mi

je slika njezina, odgovorih joj.Noeu lutam i razgovaram sa mjestima milova­

nja nasih. Klizim u cameu po jezeru i valovi misapeu 0 noeima sreee.

Bijeli oblaei lebde ispod zvijezda i silaze u mo­re.

o tugo, jesu Ii to labudovi s neba Hi dolaze sastrana u koje odvedose Kerameh! - sapeem ja ispustam glavu na vesla. ,- Kerameh, poslao bih ti pismo ovo po karavaniLebejda trgovea sto odlazi u krajeve daleke, aIi zlizametose glasove 0 tebi i put eve izbrisase vjetrovi. ,,_

16011 - H. Humo: Pjesme / Grozdanin kikol 161

OGLEDALO HANARINO

Hanara baci mrezu u vodu, mirno sjede na stije­nu i dugo gledase u dubine.

»Svaki covj~kmisaon, a i svaki plasljivac, p()­stuje diioirie,drece on,jer u dubinama je mir, a mirje poeetak svega.

Kada su pitali Kanamu, mudraca iz Tajfa, otka­daje on covjek, odgovorio im je: odprv~ misli. Aprije toga? Bio sam sarno roden, rece Kanama.

Syaki se ¢()vjekogleda na povrsini arijetki u du­binama. Jer ko se ogleda u dubinama ogleda se i uljiialma. Posmatrah ljude mnoge i bi mi sve jasnojer gledah ih i duhom svojim. A oni, ako me i po­gledase, gledahu sami sebe.

A pitahu me neki: dali oni, sto sami sebe vide,vide i tude bijede i nevolje? Vide, odgovorih im,ako su one na tijelu covjeka.

A znaj da je sazaljenje odlika zena, jer covjeksrca koji duhom prevazide srce svoje ne zali. On sepriblizuje vjecnosti.«

Hanara zaeuta, a osjen mu 2.adrhta u vodi.»Bojim se katkada misli kao riba mreze, nastavi

Hanara. Jer bolno je lutati bez cilja po prostorimabez druga vjerna. A dok bijah mlad imadoh ihdvojicu: mog konja Rahvu i Benata, sina Sidova.

1jednom, kad Benat dopade u ruke neprijatelj­ske, podoh mu u pomoe. I kada po treei put zapje­vase pijetli, ja dostigoh beduina Kalabu i probo-

166

doh ga i srce mu iznesoh na koplju, a Rahva mojcree od nap ora pregolemog.

- Moj vjerni druze, - rekoh - zivot mog konjaspasao je tvoj. Jednog od moja dva druga najvjer­nija moradoh da irtvujem.

I meni bi zao konja mog i osjeeah mu smrt kaoiivu ranu na tijelu svom. A moj drug zaboravi i name i na konja mog od sreee prevelike.

- Benatu, - rekoh mu - zar se toliko radujes ii­votu da zaboravljas i na smrt onoga koji te spase?

A on mi odgovori:- Bio sam na vratima smrti i razgovarah s njom.

I pitase me ona cega mi je najzalije u zivotu a jajoj rekoh: Najzalije mi je dana provedenih sa pri­jateljem svojim.

- Prijatelju, - rekoh - to je bila nada. Jer lcQSasmrelJra:zgovara zivot mu je sitan ..

167

SAVJET

- Ko kuca na Vrata Mira u noei! Ko mi bunimisli 0 beskrajima beskrajnim! - tde se Rajjam,mudrac usamljeni iz svoje kolibe.

- Ja sam, zena Hedzamova. Bollljt::1llQdg1::>jljaz~IIl~ljs~()g i zelje su mi nezasite - eu se glas spo-lja: ..

- Imam blago nebrojeno i podavah se svim uzi­vanjima zemaljskim. Bolujem od bola neznanog, adus.a JJlije teska. kao zanijemjele v(}de bezdane.

To reee rilla, a glas se opet eu iz kolibe:

;.. - a zeno Hedzamova, lij~~(}Qiljuje patnja a li­jekpatnjije utj~l:1a. A ti si stvorena za brigu i rod­nu hranu ljudima. I znaj da sarno na ognjistu raz­rusenom ne ozivljava plamen i da 0 zivotu mislesarno izabrani !.::

- Jer ko seta bastama misleei, nagledaee se eu­da. Ko daje savjete za njim je zivot, a ko ne haje zanjih u vrtlogu je njegovu.

- Ali ne pitaj me za savjete ti, zeno Hedzamova,jer su ti kose bujne i pusti ih vjetru neka se igra nji­mal I jer ti krv gori kao sunce u pustinji. A znaj davatru ne pogasi niko do hladne vode!

- a zeno Hedzamova, puna si pozude i vitka sikao datula rodna sto nas hrani plodovima svojim!Daji! Zar datula razmislja 0 onom sto daje! I zarmaze rijee da stisa buru na morima debelim!

Daji! Jer ko da sve njegova je vjeenost.

170

MEVLIDIN aDLAZAK

Krvav mjesec gori nad pustarom. Hanara mislina proslost, a ja na karavanu sto danas prema isto­ku odnese najmilije od svega na svijetu mi.

Danas je otisla Mevlida u zavieaj svoj Sarebat,gdje cvjeta drvo semla cvjetovima ociju ljepotica.

A jednog dana rekoh joj:- Mevlida, pokloni mi osmijeh i probudi mi ra­

dost u srcu!- Amra, tvoja je radost i moja - odgovori mi

ona.- Jest - rekoh. - Sve su prave radosti one zajed­

nieke. Jer, samohrani se i ne vesele zivotu. A ti da­va radosti i onima prije mene. Dajes Ii i meni istokao sto i drugima davase?

- Radost .nije .nikad. jednaka - odgovori miMevlida. - ana otiee kao bistra rijelcCl:stos~()gle-da u ne1?esim3:. __

- Jest - odgovorih joj. - R3:Q(>.sJiizviru kao i ri­jeke zeIIlaljske i kada presahnu ostave pustak(>ritaza sobom.·,.,- ....

- Mladieu, - tde me Hanara iz misli - ovi namgovorahu: govorite istinu! A ona je teza i od mislisame, jer svi ljudi nisu dostojni nje. A ako me pitaszasto je nisu dostojni, reci cu ti ovo: Zaprasen i za­dihan glasnik dode Mehribu silnom i javi mu damu pleme Sehrib potuee vojsku hametom. A Meh­rib poteze mae i posjeee glasnika. Red mi, zarMehrib nije zasluzio da bude potueen?

171J

HANARIN PUT

Hanara govorase:- P~~-E;aranjeje zadovoljstvo za covjeka viseg, a

svinja je najzadi:>voljnija u brlogu bogatom.Volio s~Il!~~nu Sallaf i sabolomje mlpl.l§tih~j~~

ne bijase l!-stanjuQa ide:za misliriialllojim. Osta­vihjoj sve sto imadoh i djecu nasu 6fkid()h od srcasvog. I podoh u svijet daleki, tjeseci se bolom imislima .sopstvenim.

I proputovah krajeve mnoge i govorah ljudima:Veli<?in(lj~.u pregoru, a ne u pohoti i gramzivos­

ti ljudskoj. Jer ko zeli sve i natura voljll svojudru.;gima izvor je nesrece i sebi i bliznjem svom. A kodaje isuvise, osvaja sarno one koji u plemenitostiprednjace. Jer, plemeniti sarno razumiju onog kosam sebi nije najpreci. A niskost sebicnih najboljepoznaju veliki, oni sto stupovi terezija u svijetu suoJer, bez velikih, ostali svi u krv bi ogrezli i svijet bikrvlju proplak'o.

Tako govorah i neki, izmedu mnogih, zaplakazalosno i, kao onaj 0 kom negdje procitah, ode ipokla sve svoje ovce da me ugosti.

Rekoh mu: Prijatelju, dirnu me ti poklonomprevelikim, ali me ne obveseli gostoprimstvom tvo­jim. Jer ja ne trazim dar, nego ono sto je plemeniti­je od njega.

IZ JEDNE ZAPRASENE KNJIGE

Ko snazno koraca naprijed misli i na za njim za­ostale.

A nas grad je zaostali putnik iscrpen i narubunadanja svojih, i njegovo uzdarije liCi beskrajnomputu sto se gubi u svjetovima dalekim. Hoce Ii muvjetrovi donijeti nove glasove, Hi ce gradani samipremostiti krajeve mocvarne? IIi ga vrijeme izbaciiz kovitlaca svog, ili mu mocnici snage sputase?

On, grad, zamuknuo je kao zvono u tornju za­pustenom. Jer ga pauci obavise mrezama mira uc­malog i niko mu ne budi tiha nadanja, niko mu neublazava bijedu pregolemu.

»Mi sagradismo grad i sami sebe zarobismo« ­»Ko nam prestri vidike u njemu i ko nas okova uokove nevidljive?« - govorahu.

I kad uvidjese svoje zablude lijeCiti ih ne moga­hu. Jer mislilac )1ernOcanbijasesto drugima nedos­tajahu misli, a oni bijal1li neiriociiUijer misliocu nedopustahu da misli.

Bije1e se bedemi gradski, a zidari tuguju. Zanjese, zanje, a hambari se ne pune. Vremena prolaze icuvari sa tornja visokog gledaju u daljine beskraj­ne.

Da Ii gledaju za ptica jatima sto idu u krajevetoplije, ili u daljinama posmatraju slike varljive?

To sarno silnici znaju u konacima nedostupnim.

176 12 - H. Humo: Pjesme / Grozdanin li:ili:OI177

PJESMA NEPJEV ANA

Bistar jesenji dan i bijelleptir titra u njemu. Ja iRubat sjedimo pod stijenom. Srea nam misao grijei radost ljeta zgaslog tinja u dnu case.

- Sreei rastu krila kad smo joj milovanja svjesni- rasprede rijeci Rubat. - Ali, ko moze da misli dadode, a ko uzdrhtalom sreu da odoli? A mogu dati pricam i ovo ,:

- Sjeeas se dobro Mehre, keeri Semhove. Imalaje vatreno oko i ben na lijevom obrazu. Grmila jejedrinom darova rodenih i roditeljima svojim bjeseponos i radost, a mladieima gradskim pozuda usreu. Uz susanj palmi, na cesmu, jednog vecera nasNejfa Mehri na uho saptase rijeci zavodne. I, te ri­jeci bjehu od meda i plamena. I zanese joj Nejfaurn i opi joj cula. To bjese pjesma tijela, spjevanal,l,1!al~tu. To bjese radost ploU, date nam:zasreeu.Ali gradani rekose: »Sram grijeha dotakao seMehr~« i roditelji joj uzese zivot mlad, po obicajunjihovu. I, stisnuv srea, rekose: »Mi joj dadosmozivot na ponos, ne na sramotu nasu.«

- Amra, rijetki dolaze do istine velike, a ona jesarno u nasem zivotu. I ko je nade, taj se ne veseliskrtacki, nego je dijeli svakom za koga je ona. Jer,n~jv~se njih slijepi su za njezin sjaj, a gluhi za rijecinjezme.

- A covjek misaon, i kad se nadnese nad grob,on vidi nov zivot u njemu. Jer, zemlja daje plodovesvoje. Eto, ne bojim se zemaljske smrti, kako je na-

180

zvase iz davnine, a za zivot ovakav veze me sarnonit istancana. A, ovo ti kazem, Amra, i ne pad amniciee ni pred kim, pa opet sam beskrajno sitankao trun sveg ovog sto nas okruzuje.

_ NaCi sreeu u divljenju velikom isto je sto i na­ei spas u pogibeljima velikim. A to moze sarnoonaj ko se s umom rodi. Jer, ()ni 1:>ezuma, veslajuvesliJIla ~jmdrugL!Lruk~.'(t8:<i()s,e. I put je nji­hov kratak, pa makar donakiaj mora brodili. A nitebi ne koristi mnogo ako ih sarno sreeom darujeskad oni ne mogu ni da je dohvate. Jer, ko sarno ujelu i pieu trazi bitisanja svrhu, dodijaee mu i jed­no i drugo. A oCi uma ne otvori onomu ko ih i ne­ma. Dosta je da mu se pokaze i put. Rubat zaeuta,a lasta iznad stijene spusti se u nizine.

181

HAJAMANTA

Dana jednoga kad se u mrezu uhvati mnogo ri­be, Hanara odvoji cetiri pokrupnije i izdvoji ih us­tranu. A ostale, jednu po jednu, pustase natrag uvodu, radujuCi se veselju njihovu.

»Kazem ti, Amra, - rece mi Hanara - da je zi­vot ljudi onih koji se znanjem priblizuju djeci. J~Lmisli veliketereti su nistavni na ledima ljudskim, iti ljudr ne znaju--gdje-da odloze bre11le svoje. -

»A ima ljudi sto svijetle. kao zyij~:zde medll !l~­ma a ima ih i od zgaristacmjni~ A podlad sunaj­gori jer i jedni i drugi ga,ze po njima.

»A poznavao sam i Hajamantu, sina Irslova,covjeka koga je nestalo s vidika mog.

- Ja sam dio svijeta, - govorase mi on - a jasam i svijet eio. la sam zvijezda u vasionama, a ikoliba prosjacka u Saran sokaku.

- Jer u svemu ima ljepote i vjecno sve je, i onone.vidljivo.

- I znaj, Hanara, - rece mi on dalje - da je zivotneogranicen i vjecan, a 0 svemu sto je vjecno uza­ludno je misliti da li postoji Hi ne. ler vjecno se sa­rno zamisliti da.

- A veliCina je ljepota u vjecnosti njezinoj.- A i tijelo covjekovo vapije za ljepotom i utje-

hu nalazi u zeni, makar i nezasitu.- I ja sam ljubio zene i pjevao im pjesme u mla­

dosti svojoj. A mogu ti i pricati pricu 0 ljubavi tije­la svog i 0 yard duse svoje.

184

I Hajamanta odlozi stap, napi se mlijeka od ka­mile i otpoce:

- Kad poslije dvadest dana dvostrukih i noCi is­to toliko say prasan i nogu ranjenih stigoh u gradHajf, podne bljestase u bijelim ulieama gradskim isvjetina se bjese razisla sa pazara u stanove sjena­ma prekrivene. A suneu bog Hajadin slavljase svojpir vatreni i sam hodase ulieama nevidljiv i velikkao strah samrtni. Skute mu ljubljahu tornjevi hra­mova, a kuCiee bijele bijahu mu sljunak sitni podnogama.

- I ja osjetih strah u tisini zamrloj i udoh u kuci­eu tamnu da otpoCinem u krilu joj vlaznom i sje­novitom.

- I zena puti bijele donese mi vina pehar zem­ljani i zamirisa na mosus.

- Ja sam Hajamanta - rekoh. - Sjedi do mene!Putovao sam kroz pustaru dvadeset dana dvostru­kih i noCi isto toliko. Umoran sam. Ogrli me iodagnaj mi umor!

- A nadoh odmora na grudima njezinim sto mi­risahu na mosus. A navece krcmu napustih i odohpred Mundara hram veliki. Pred hramom plavljasese jezero i mnogi ljudi mirovahu kraj jezera, og­rnuti u burnuse prebijele.

- Ko li je ovaj stranae velicanstveni? OCi su mubistre kao Fezarah jezero - govorahu.

- A kada pade noc, hram se uzdize u tmini icovjek u bijelu izide iz sjenke njegove i rece mi:

- Ti si covjek Mira. Red mi ko si i odakle dola­zis?

- Ja sam Hajamanta, covjek zivota, odgovorihmu. Noge sam izranio putujuci za ljepotom, a sli­ka joj je nedostizna kao zraka suncana pri zalasku.

185

- A covjek uvijen u bijelo samo se osmjehnu inestade ga u sumraku kao prividenja na grobovi­ma zapustenim.

- Ko li je taj lijepi covjek? - pitahu se zene pre­noseei vodu u vrcevima zemljanim i uvijajuei bo­kovima vitkim lagano kao sevar kraj jezera.

- Ko Ii je taj eovjek sto mu sanjamo oei u snovi­ma vrelim i od Cije nam blizine drhte noge? - pita­hu se djevojke.

- Lijep je kao Haraka, bog sumraka, saptahupostidene, obarajuei poglede ispred mene.

- A ja eesto misljah na jednu od njih, na Mer­dez djevojku. Cuh joj ime iz usta starca nekog - aona, kada me prvi put vidje, uzviknu i sakri se me­du drugarice tihe. Tijelo joj bijase vitko kao sevlijanajtanja na grobovima Sama, a oei kao veee pi avona Fezarah jezeru.

- A ja joj pjevah:- Merdez, lijepa si kao zamisao velika. Lijepa si

kao eeznja za hladovitim bastama hinajskim. Mer­dez, pogledaj me i u srcu ee ti se roditi radost vje­eita.

- Ni svirka sviraea iz Manasa nije ravna hodutvom,o Merdez! I sitni se sljunak raduje stopamatvojim - pjevah joj tiho i milovah joj grudi.

- I pozuda mi rastijase slijepo kao ubice krv na­bujala, sve dok mi jednog dana Neznanac onaj nemetnu ruku na rame i oei ne okrenu u dusu ljepoti.

- I slusaj me, Hanara, - zavrsi Hajamanta - lje­pota postoji samo jedna i ljudi vide samo sjenunjezinu kao sto vide i tijelo eovjeka - a ne vide du­su njegovu.

- A ona, ljepota, nema ni mjesta, ni poeetka, nikraja. Ona je vjeeno u svemu i na mjestu svakom.

186

PRICA 0 SRECI

- Prieah ti, Amra, 0 svemu, ali ti jos ne isprieahprieu 0 njoj, 0 sreCi koju u zivotu osjetih - otpoceHanara. - I znaj, Amra, radost je oblak nad pusti­njom jer joj daruje zivot, a radost je i zena ljublje­na jer daruje zivot onima koji dolaze.

Davno je to bilo u mladosti mojoj pruhujaloj, aovo su bili prvi dani njezini:

Najprije je ona, Dati, predveeerja jednoga poslana bunar. ISla je skromno, oCiju oborenih. Takvuje tada vidjeh i te noei cijele ne pohodi me san.Vjetar se igrao oazom, a ja sam mislio na nju. Ob­lak zalutali pustio je dazd, a ja sam mislio na nju.U cik zore zapojase daljine, i san me savlada za­misljenog.

Svaka prva sreea p-QGinjejstiha, mislio sam danasutrasnjeg.-Unase-stvori pred -tobom i njezno ti seosinjehne: »Evo me!« prosapee stidljivo i pogle­

dpIDJi p()nudi sve svoje. I cuj me, Amra, u tomda­vanjri seb-e iriialOIiKcnjubavi da ti srce zatreperi ugrudima. I znaj da krila sreee dopiru dalje od krilauma. I ko je ne osjeti uzalud je prosao kroz zivot.

.~. Jer ko vise cijeni ono sto voli nego sto cijeni, nekaje se na kraju.

»Je si li putovao po zemljama dalekim i lije­pi~?« - pitahu me oni koji ne znadahu za sreeumOJu.

A ja im se samo osmjehivah, njima siromasnim.

187