1.Nacrtati nivogram, hijetogram, hidrogram i krivulju protoka

2. Glavne komponente ukupnog otjecanja Ciklus otjecanja je dio hidrolokog ciklusa koji

opisuje vezu izmeu padavina i otjecanja.Ukupno otjecanje u jednom efluentnom vodotoku,

tj. koliina vode koja se javlja na izlaznom profilu sliva, sastoji se od etiri glavne

komponente: (i) povrinskog otjecanja, (ii) podpovrinskog otjecanja, (iii) podzemnog

otjecanja i (iv) otjecanja koje potie od kie koja je pala neposredno na povrinu vodotoka.

Pored ove podjele, pojedini hidrolozi uzimaju da se podpovrinsko oticanje sastoji od dvije

komponente: brzog(direktno) i sporog(bazno) otjecanja. Direktno otjecanje je onaj dio

ukupnog otjecanja koje dospije u vodotoke sliva brzo po prestanku padavina ili topljenja

snijega, a jednako je sumi povrinskog i brzog podpovrinskog oticanja i padavina nad samim

vodotokom. Bazno oticanje je onaj dio otjecanja u vodotoku koje potie od dotoka vode iz

podzemne izdani priobalnog pojasa vodotoka i zakanjelo podpovrinsko oticanje.

3. Efluetni i influetni vodotok (skicirati)

5. Komponente hidrograma otjecanja (skicirati)

6. Vrijeme koncentracije sliva, vrijeme zakanjenja sliva (skicirati)

VRIJEME KONCENTRACIJE SLIVA Tc predstavlja vrijeme potrebno da kap efektivne

oborine doe iz najudaljenije toke sliva do izlaznog (analiziranog ) profila. Efektivna oborina

je ona oborina koja sudjeluje u formiranju hidrograma direktnog otjecanja. Kako u slivu

postoji teenje po terenu i teenje u koritu vrijeme koncentracije sliva se sastoji od vremena

teenja po terenu t1 i vremena teenja po koritu t2: Tc = t1 + t2 Kod malih slivova vrijeme

putovanja po terenu moe biti znaajno dok je kod velikih slivova ono zanemarivo.

VRIJEME ZAKANJENJA (BASIN LAG) predstavlja svojstvo sliva koje se definira kao

vremenska razlika izmeu teita efektivne oborine i teita hidrograma direktnog otjecanja.

Postoje i drugaije definicije koje se koriste u svrhu lakeg definiranja vrijednosti. Vrijeme

zakanjenja zavisi o duljini puta na kojoj se teenje vri, brzini teenja, svojstvima i obliku

sliva, padu i geometriji glavnih korita, svojstvu oborinske epizode itd.

7. Efektivne oborine i koeficijent otjecanja

KOEFICIJENT OTJECANJA Jedan od osnovnih pokazatelja procesa transformacije oborina

u otjecanje: C=Pe/P

Pe-efektivna oborina, oborina koja otjee po slivu, P-ukupno pala oborina

Efektivna oborina je ona oborina koja sudjeluje u formiranju hidrograma direktnog otjecanja.

UKUPNE OBORINE-GUBICI =EFEKTIVNE OBORINE

8. Faktori koji imaju utjecaj na oblik hidrograma otjecanja

Fizike karakteristike slivne povrine. Ukljuuju sljedee brojne faktore, od kojih neki imaju

dominantan uticaj a kod drugih taj uticaj moe biti zanemarljiv: veliina i oblik slivne

povrine, pad slivne povrine ili generalni nagib, raspored vodnih tokova na slivnoj povrini

(hidrografska mrea), pad glavnog toka, zadravanje vode u slivu u privremenim

akumulacijama, intenzitet infiltracije i sadraj vlage u zemljitu, uticaj vegetacionog

pokrivaa,nain obrade zemljita, postojanje jezera, bara i movara.veliina i oblik poprenog

presjeka vodotoka, njihov pad, hrapavost i duina, kao i zapreminski kapacitet vodotoka,

Klimatski faktori : intenzitet i trajanje kie, raspodjela kie na slivnoj povrini, pravac i brzina

kretanja kie (pljuska), porijeklo i vrsta pljuska, isparavanje i transpiracija.

Geoloke karakteristike slivne povrine: geoloke osobine povrinskog sloja zemljita i

njegov pedoloki sastav, prisutnost i karakteristike podzemne vode, vodopropusnost geolokih

formacija.

9. Utjecaj topografskih karakteristika sliva na oblik hidrograma otjecanja

10. Utjecaj oblika sliva na hidrogram otjecanja

11. Utjecaj gustoe hidrografske mree na oblik hidrograma otjecanja

Utjecaj intenziteta infiltracije i sadraja vlage u zemljitu na oblik hidrograma otjecanja

13. Utjecaj intenziteta i trajanja kie na oblik hidrograma otjecanja

14. Utjecaj prethodne vlanosti terena na oblik hidrograma otjecanja

15. Utjecaj geolokih imbenika na oblik hidrograma otjecanja

16. Razdvajanje komponenti hidrograma otjecanja

Ciklus otjecanja je dio hidrolokog ciklusa koji opisuje vezu izmeu padavina i otjecanja.

Ukupno otjecanje u jednom efluentnom vodotoku, tj. koliina vode koja se javlja na izlaznom

profilu sliva, sastoji se od etiri glavne komponente: (i) povrinskog otjecanja, (ii)

podpovrinskog otjecanja, (iii) podzemnog otjecanjai (iv) otjecanja koje potie od kie koja je

pala neposredno na povrinu vodotoka. Pored ove podjele, pojedini hidrolozi uzimaju da se

podpovrinsko oticanje sastoji od dvije komponente: brzog i sporog otjecanja.

KOMPONENTE OTJECANJA

Formiranje otjecanja predstavlja bitni hidroloki proces koji nastaje u sluaju da oborine

premae kapacitet infiltracije. Proces transformacije ili prijelaza oborine u otjecanje je izrazito

sloen dinamiki proces. Uinenjerskoj hidrologiji se otjecanje promatra najee kroz dvije

razliite komponente, a ta podjela je utemeljena upravo na procesu transformacije oborine u

otjecanje.

17. Analiza recesijske krivulje

Nakon prestanka povrinskog otjecanja, dolazi do podzemnog otjecanja koje se ovisno o

karakteristikama slivnog podruja moe odrati kroz dulje ili krae vremensko razdoblje

Analiza opadajuegdijela hidrogramaotjecanja koji odgovara bezoborinskomrazdoblju zove se

analiza recesije.Ovakva analiza predstavlja dobar uvid u strukturu vodonosnika. Oblik

krivulje recesije ovisi o poroznosti te prihranjivanju iz susjednih slivova Idealni uvjeti za

analizu krivulje recesijebezoborinsko razdoblje u trajanju nekoliko mjeseci-su rijetka

pojavaliza recesijske krivulje.

19.Utjecaj ua i hidrotehnikog objekta na promjenu pada vodnog lica u podruju

vodomjerne postaje.

20. veza vodostaj-protok za nedeformabilno rjeno korito-modulni koeficijent

Nedeformabilno rijeno korito je korito koje je stabilno u duljem vremenskom razdoblju tj.

njegov oblik se neznatno mijenja.

I u takvim uvjetima veza izmeu protoka i vodostaja ne mora biti jednoznana npr. u uvjetima

nestacionarnog teenja (nailazak poplavnih valova) i nejednolikog teenja (pri pojavi uspora i

depresije) koji nastaju usljedutjecaja protoka nizvodno od vodomjerne postaje i

hidrometrijskog profila---- Q=C*A* (E U INDEKSU)

Kako se radi o nejednolikom i nestacionarnom tecenju

Navedeni postupak se koristi za definiranje protoka za slucaj nailaska poplavnih valova, te pri

uspora i depresija u otvorenim prirodnim tokovima. Takodjer pri stacionarnom i

nejednolikom tecenju koje nastaje kao posljedica uspora ili depresije, dobila bi se velika

rasipanja pri izradi krivulje protoka. Ukoliko se predje na primjenu modulnog koeficijenta i

Q=Q(H,I), tada se dobije znat o manje rasipanje tocaka odnosno pouzdanija ovisnost izmedju

vodostaja i protoka.

21. Odreivanje pada vodnog lica jedna od poteskoca u prakticnom smislu je mjerenje pada vodnog lica koji je najcesce vrlo

malen te ga je tesko i nemoguce odrediti na manjim udaljenostima kod velikih rijeka. Osim

razine vode na vodomjernoj postaji promatraju se i jos dvije postaje, jedna uzvodno i jedna

nizvodno. Na parabolu kroz tri tocke odredi se nagib tangente i to je pad nivoa.

22.Veza vodostaj ptotok za rjecna korita s promjenjivom hrapavoscu

U prirodnim vodotocima pri uvjetima jednolikog i stacionarnog tecenja nejednoznacnost

krivulje protoka se moze pojaviti kao posljedica promjene hrapavosti korita tijekom vremena.

Najcesce je to pojava pri pojavi bujne vegetacije u vegetacijskom razdoblju pri cemu se

povecavaju kidraulicki otpori i smanjuje ukupna propusna sposobnost. U tom slucaju je

potrebno na bazi izvrsenih nidrometrijskih mjerenja napraviti dvije krivulje protoka, jednu za

vegetacijsko i jednu za vanvegetacijsko razdoblje.

23. Ekstrapolacija krivulje protoka

Mjerenja protoka pri visokim vodostajima, bilo da se radi o malim ili velikim vodotocima

predstavljaju znaajan problem. To je upravo razlog zbog ega se pri definiranju krivulje

protoka zaodreeni profil obino raspolae s malim i gotovo uvijek nedovoljnim brojem

mjerenja protoka u podruju velikih voda. To dovodi do potrebe ekstrapolacije krivulje

protoka posebno u sluajevima kad se velike ili male vode nalaze iznad ili ispod vrijednosti

za koje su krivulje definirane.

24.Metode za proraun velikih voda, podjela prema tipu metode i prema opsegu i vrsti r

aspoloivih podataka i mjerenja.

I) Prema tipu metode: Probabilistike (statistike) metode; Deterministike (parametarske)

metode; Metode regionalnih analiza

II) Prema opsegu i vrsti raspoloivih podataka i mjerenja: Metode prorauna velikih voda

nahidroloki izuenim profilima; Metode za proraun velikih voda na hidroloki nedovoljno

izuenim profilima; Metode za proraun velikih voda na hidroloki neizuenim profilima

25. Jedinini hidrogram, definicija, pretpostavke i principi na kojima se temelji

Shermanje definirao jedinini hidrogram kao hidrogram povrinskog otjecanja od

efektivne kie visine 1 (jednog) ina ije trajanje je T sati, i koja je ravnomjerno rasporeena

u vremenu i prostoru.

T satni jedinini hidrogram je hidrogram direktnog (povrinskog) otjecanja od efektivne

kie visine 1 cm (ili 1 mm), koja je uniformno (ravnomjerno) rasporeena po povrini sliva i

ujednaenog je intenziteta tijekom vremena njenog trajanja T.

Ulaz u sustav (sliv) su padavine, registrirane na odreenim lokacijama u slivu, jedinini

hidrogram je odgovarajua funkcija preslikavanja, dok se kao izlaz dobiva hidrogram velike

vode na odreenom profilu hidrografske mree.

Teorija jedininog hidrograma temelji se na sljedeim principima i pretpostavkama:

1. Efektivna kia je ravnomjerno rasporeena u vremenu tijekom svog trajanja,

2. Efektivna kia je ravnomjerno rasporeena prostorno po cijeloj povrini sliva,

3. Na danom slivu, kie istog trajanja proizvode hidrograme otjecanja koji imaju priblinoistu

vremensku bazu, neovisno o intenzitetu kie koja ih je izazvala. To je tzv. princip

nepromjenljivosti u vremenu ili princip stacionarnosti,

4. Za dani sliv, veliina ordinata hidrograma otjecanja je proporcionalna zapreminama

direktnog otjecanja, odnosno visinama efektivne (neto) kie, ako su kie istog trajanja. Ovaj

princip poznatje pod razliitim imenima kao: princip linearnosti, princip superpozicijeili

principproporcionalnosti, poto su ordinate hidrograma direktnog otjecanja takoer

meusobnoproporcionalne i zbog toga se moguzbrajati u proporciji s veliinom ukupne

zapreminedirektnog otjecanja.

5. Na danom slivu, raspodjela otjecanja u vremenu (odnosno oblik hidrograma otjecanja) od

kia odreenog trajanja, je neovisna od prethodnih ili buduih kia.

Teorija jedininog hidrograma se, dakle, temelji na pretpostavci da se sliv ponaa kao linearan

i stacionaran sustav, odnosno da vae principi proporcionalnosti i superpozicije.

Sherman je iskljuio uporabu teorije jedininog hidrograma za hidrograme otjecanja ije je

porijeklo od topljenja snijega, i uvjete kada je vrijeme trajanja efektivne kie due od

vremena koncentracije sliva (ili vremena podizanja hidrograma otjecanja).

T > TC

26. Princip proporcionalnosti i superpozicije

27. Promjena trajanja jedininog hidrograma

- Metoda superpozicije

-Metoda S krive.

Metoda superpozicije T satni jedininim hidrogram

Metoda je temeljena na koritenju principasuperpozicije, jednog od principa teorije jedininog

hidrograma.

METODA SUPERPOZICIJE

28.Trenutni jedinini hidrogram

29. Sintetiki jedinini hidrogram

Za sliv, za koji se ne raspolae mjerenim podacima, model (sintetiki jediniki hidrogram) se formira

na osnovu analize fizikih i drugih karakteristika sliva. Ovo se postie koritenjem empirijskih izraza

koji predstavljaju vezu izmeu raznih karakteristika sliva i oblika hidrograma otjecanja. U praksi se

esto koristi metoda izokrona. Ona se koristi za proraun sintetikog hidrograma direktnog otjecanja.

30. Metoda izokrona

Izokrone otjecanja ili izokrone su linije jednakih vremena otjecanja vode sa sliva. Osnovna je

pretpostavka metode izokrona da voda s pojedinih dijelova sliva stie do izlaznog profila vodotoka u

razliitim vremenskim intervalima t. Rezultirajui hidrogram otjecanja se odreuje na temelju

povrine sliva s izokronama, hijetograma efektivne oborine i dijagrama vrijeme-povrina

Na slijedeoj slici je prikazano odreivanje hidrogramaotjecanja metodom izokrona.

Postupak odreivanja hidrograma povrinskoga otjecanja metodom izokrona provodi se na slijedei

nain:

Najprije se na slivu konstruiraju izokronetj. linije jednakih vremena otjecanja. Vrijeme otjecanja

vode od jedne do druge izokrone je t, a ukupno vrijeme otjecanja od najudaljenije izokrone do

izlaznog profila jednako je vremenu koncentracije sliva Tc Izokronama je sliv podjeljen na manje

povrine. Nakon toga se koristi hijetogram efektivne kie konstantnih intenziteta u vremenima t.

Temeljna je pretpostavka da je na cijeli sliv pala kia i da su intenziteti efektivne kie i1, i2, ...itk u

vremenskim razmacima t. Trajanje efektivne kie Tk je : Tk=nt=Tc gdje je: Tc-vrijeme

koncentracije sliva t -vrijeme otjecanja vode od jedne do druge izokrone

31. Osnovni problemi u vezi primjene metode izokrona:

-odreivanje poloaja izokronana slivu

-veliine povrina sliva izmeu pojedinih izokrona

-vremena koncentracije sliva

U vremenu koncentracije sadrano je vrijeme otjecanja vode po terenu i vrijeme otjecanja u korito

vodotoka. Vrijeme koncentracije ovisi o obliku, veliini i padu sliva, intenzitetu, trajanju i raspodjeli

kie. Ono predstavlja glavnu veliinu za konstrukciju izokrona.

32. Racionalna metoda

33. Izgled hidrograma otjecanja po racionalnoj metodi za razliita trajanja kie

34. Struktura hidrografske mree, zakon broja, duine i slivne povrine tokova