UNIVERZITET U ZENICIFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA B/H/S JEZIK I
KNJIEVNOST
Seminarski rad iz predmeta Historija jezika IITema-
Apokalipsa
Student: Belmin AvdicMentor: doc.dr. Lejla Nakas
Zenica, maj 2013.g.Apokalipsa je posljedni dio Novog zavjeta
napisana u prvom stoljecu nove ere. Njen autor je Ivan Krstitelj
ili Ivan Apostol ili neki drugi jer se jos tacno ne zna njen pravi
autor. Apokalipsa predstavlja knjizevno djelo u kjem je iznesena
prorocka vizija historijskih dogadjaja, osobito svrsetka svijeta.
Tekst ovog djela je prisutan u rukopisu bosanskih krstjana i imala
je veliki utjecaj u srednjovjekovnoj Evropi.Apokalipsa se nalazi u
tri bosanska rukopisa: Hvalov rukopis Radoslavljev rukopis i
Mletacki zbornikOno sto je zajednicko za ove rukopise je bogata
iluminacija, i sva tri teksta pripadaju crkvi bosanskoj.U Mletackom
i Hvalovu rukopisu apokalipsa se nalazi odmah iza Evandjelja
umjesto na kraju gdje joj je i mjesto. To dovodi do zakljucka da je
ona mala istaknuto mjesto u vjerskim obredima. Tekstovi sui z 14 i
15 stoljeca.Rukopisi su napisani u Bosni i pisali su ih bosanski
pisari. To potvrdjuju imena pisara Hval i Radoslav. Bosanski pisari
su pisani bosancicom. Sva tri rukopisa su ikavizirana. U rukopisima
se mijenjajutri grafema (i, jeri i jat).Smatra se da je apokalipsa
nalicje i negacija Evandjelja I kao tkva ona nuzno pripada Novom
zavjetu (prema D. H. Lavensu). Apokalipsa je bila knjiga koja seod
svih knjiga i Novog zavjeta i Starog zavjeta najvise citala I
tumacila. Apokalipsa jepuna vizija i slikovitosti, tako se danas
misli da simboli cetiri evandjelista pripadaju Apokalipsi a ne
Evandjelju, das u to one cetiri zivotinje pune ciju i sprijeda i
straga. Od kojih prva zivotinja bijese kao lav, odnosno simbol za
evandjelje po Marku; druga zivotinja kao tele, simbol za evndjelje
po Luci; lik covjeciji je postao simbol za evandjelje po Mateji;
cetvrta zivotinja bijase kao orao u letu, odnosno simbol za
evandjelje po Ivanu.Na Zapadu je apokalipsa puno vise rasirena nego
na Istoku kao posredni dokaz mogu posluziti glagoljski brevijari u
kojima se redovno nalazi Apokalipsa, vecinom dijelovima. U
cirilicnim pravoslavnim rukopisima srpske redakcije prakticki je
gotovo i nema, Arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
u Zagrebu nema nijedne cirilicke Apokalipse. Naposredniji dokaz za
znacenje koje je za nase ljude u srednjemvijeku imala Apokalips
predstavljaju tekstovi bosanskih krstjana (patarena i sl.). Ono sto
je zajednicko apokalipsi u Hvalovi i Radoslavljevu rukopisu je to
sto imaju zabiljezene glave (kefalaia, 72). Po jeziku sva su tri
teksta pisana ikavski, ali ipak medju njima ima nekih razlika, ali
to je opet do pisca i njegove obrzovnosti. Njihovu ikavsku osnovu
potvrdjuju razliciti hiperkorektni oblici: (napomena: zbog
nemogucnosti kucanja stsl. grafema dio teksta sa primjerima je
kopiran u obliku slike. Rad je radjen na osnovu rukopisa Josipa
Hamma Apokalipsa bosanskih krstjana preuzetog sa srce.hrcak.hr)
Najuceniji ipak medju ovom trojicom je bio Hval, on je znao da
se u starim rukopisima zetsko-humske redakcije za i pisalo i i i
jeri pa je stoga to jeri obilno upotrebljavao i tamo gdje je
trebalo i gdje nije. Pisac Mletackog rukopisa je poznavao cirilicke
rukopise i o je prihvatio znak za jeri ali ga je rijetko
upotrebljavao. U pravilu ni Hamm ni Radoslav ni u Mletackom
rukopisu ne upotrebljavaju ligature ja ili je koje su se pisale u
srpskim spomenicima tzv. raske recenzije s kraja 12 i pocetka 13
stoljeca.Hval je bio ucen pa je rekonstruirao i stvarao
hiprkorektne oblike npr u fleksiji. Pisac Mletackog rukopisa je bio
savremeniji i njegovo znanje u sintaksi je bilo solidnije kao sto
mu je i pisanje bilo jednostavnije. Radoslav je bio priprost covjek
pa se to odrazilo i na njegovu pismu,ono je nelijepo i necitko,
tako npr.
Zakljucujemo da je pramatica iz koje su se prepisivale boanske
Apokalipse bila: pisana glagoljicom glagoljicom zapadnog tipa koja
je u Bosnu dosla sa zapadnih stranaDokaz za ovo predstavlja rukopis
krstjanina Radoslava u kojem je na dva mjesta zabiljezen azbucni
niz glaoljice hrvatskog tipa s kraja 11 i pocetka 12
stoljeca.Krstjanin Radoslav koji se u kolofonu f.58 lijepo obraca
citaocima rijecima GOSPODO AKO STO LOSE POSTAVIO, NEMOITE SE TOMUI
PORUGATI PORUGATI ERE MI STA RUCI TRUDNI TEZECI.
