Od istog autora: Industriia nafte u Jugoslaviii

sv. I. Proizvodnja nafte sv. II. Prerada nafte sv. III. DistribuCija

Ekonomika iugoslavenske naftne privrede Ekonomska Ieoriia planske privrede

MeCIusektorska analiza Uzroci i karakteristike privrednih kretania

u 1961. i 1962, urednik Ekonomski modeli

Ekonomska nauka i narodna privreda Sumama analiza privrednih kretania i priiedlozi

za ekonomsku.politiku, sa suradnicirT)a Ogled iugoslavenskom druJtvu

Privredni ciklusi u Jugoslaviii Integrirani sistem druilvenog raiunovodstva za iugoslavensku

privredu, sa suradnicima Privredni sistem i ekonomska politika Jugoslaviie

Ekonomske funkciie fecleraciie, sa suradnicima Uvod u ekonomsku Ieoriiu proizvodnie

Ekonomska analiza I: Proizvodnja i tehnoloki progres SeH-Goveming Socialism, sv. I i II, uredio s M. Markoviem

i R. Supekom Ekonomska politika stabilizaciie

The Yugoslav Economic System, sa suradnicima Politiika ekonomiia sociiaiizma

Jugoslavenska privreda 1965-1983. Jugoslavensko druilvo u krizi

Radna Ieoriia ciiena ABC iugoslavenskog sociiaiizma

... ~

Branko Horvat ~-__ ~~~ __ - ... " 0 _. ---";'

o:.

Horvat HapDAHa 6M6nMoreK8

globus

.. nlsavsa hihlintAksa

Autor se poduhvatio rasplitanja vjerojatno najzamrenijeg problema suvremene jugoslavenske svakidanjice. Bez pretenzija da daje konane ocjene o kosovskoj prolosti i sadanjosti a da bi dokazao svoje stavove i zakljuke, . HOIYat se oslanja na raznorodne podatke iz povijesnih djela te dnevnu i tjednu publicistiku. Koriteni su praktiki svi do sada objavljeni radovi o Kosovu i neto arhivske grae koja se prvi put iznosi. Razmiljanja o Kosovu nastoji rasteretiti naslaga predrasuda, ideologije, mrnje te pripremiti teren za razumno rjeavanje kosovskih pitanja. Osnovna HOlYatova pozicija jest da intelektualci mogu postii sporazum o evidentnim injenicama

smatrajui da je takav sporazum temelj zajednikoga praktinog rjeavanja

uoeni~ problema. Sesnaest poglavlja podijeljeno je

u dvije cjeline: Prolost i Sadanjost. U prvom dijelu iscrpno je prikazana burna povijest Kosova, doseljavanje Albanaca i, osobito paljivo, kolonizacija u Kraljevini Jugoslaviji. Velik prostor posveen je Prizrenskoj ligi i Bujanskoj konferenciji. Tematizirajui sadanje stanje HOIYat smatra da je zahtjev da Kosovo bude republika politiki, a ne kriminalni zahtjev i kao takav da je legitiman. Je li on politiki prihvatljiv ili ne treba utvrditi civiliziranim razgovorom a ne policijskim terorom. Osobito paljivo analizira poloaj Srba i Crnogoraca na Kosovu i to s politikog, ekonomskog, nacionalnog i kulturnog stajalita. O razvoju srpskog nacionalizma govori na podlozi

nesreenoga pravnog stanja na Kosovu i iseljavanja. Suprotstavlja se tezi o genocidu kao izmiljotini antialbanskih elemenata i zagrienih nacionalista, Rjeenje kosovskog problema zahtijeva to bre rjeavanje etiri grupe problema:

politiko samoopredjeljenje, nacionalno-kulturnu integraciju u Jugoslaviji, privredni razvoj i demografsku kontrolu.

Bogdan Krizman Hrv"'a u prv ... svi ...... ratu Hrvatsko-srpski politiki odnosi Gustave le Bon PsIhoIogQa gomila Stanko lasi KrIeIologQa ID PovIJest loitIa:o ....... o Miroslavu KIteiI VIII I. . Kritika literatura o Miroslavu Krlei od 1914. do 1941. II. O moralnoj strukturi i fotalitarnoj svijesti III. Miroslav Krlea i Nezavisna Drava Hrvatska (10.4. 1941-8.5. 1945) Stipe uvar NnavrJenl _nelat IIII

Alija Isakovi O nacionalbiraniu Mu" __

Petar Koruni J"""""'" I federa...... u hrv ...... nadonaIn ... preporodu 1835-1875. Mona Ozouf RevolucIonaIna syolcmost '1789-'1799.

Smiljko Sokol PoIltI8la I udavna povijest Iak ....... og nmcII ....... francu_o revolucIJe Mira Bogdanovi StPSId raclnRld pokret 1903-1914: NaIllio legencIo Neda Engelsfeld PrVI ParICUnent Krallovstva S ..... , Hrvata I Slovenaca

PLAVA BIBLIOTEKA

Urednik ZDRAVKO TOMAC

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb UDK 323(497.1) HORVAT, Branko

Kosovsko pitanje I Branko Horvat; [kazala Branko Degenek]. - 2. dopunjeno izd. - Zagreb: Globus, 1989. - 332 str., [40] str. s tablama; 25 cm. - (Plava biblioteka) Bibliografija: str. 309-314 i uz tekst. ISBN 86-343-0310-1

Branko Horvat

KOSOVSKO PITANJE

Drugo dopunjeno izdanje

GLOBUS / ZAGREB

,

Branko Horvat, Zagreb 1989.

Recenzenti ZEKERIA CANA ALIJA HODI

ARKO PUHOVSKI RUDI RIZMAN JOSIP VRBOI

1 I i -j

Sadraj

Upute za itanje albanskih rijei .............................. 8 Predgovor prvom izdanju ................................... _ 9 Predgovor drugom izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 1. Uvod: Tri aspekta kosovskog problema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

PROLOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 2. Geneza kosovskog problema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 3. Opi historijski okvir. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

Starija historija ....................................... . 26 Islamizacija i posljedice ................................. 30 Albanska dijaspora .................................... 32 Novija historija ....................................... 33

4. Formiranje albanske nacije .............................. 37 Prethistorija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Prizrenska liga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Osvajanje autonomije i proglaenje nezavisnosti ............ ~ .. 42

5. Krani u Kosovskom vilajetu prije balkanskih ratova .......... 46 Pravoslavni Srbi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 46

Katoliki Albanci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 6. Kraljevina Jugoslavija .................................. 56

Osloboenje kao okupacija .............................. 56 Pacifikacija .......................................... 63 Kolonizacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Rjeavanje kosovskog pitanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 Okupacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74

7. Konferencija u Bujanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 Kosovo do Konferencije i neposredno poslije nje. . . . . . . . . . . . . . . 80 Rezolucija Konferencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

8. Republika Jugoslavija ............................ ... . . . . 88 Novi kurs ........................................... 88 Ekscesi policije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 Reakcija ............................................ 94

5

9. Elementi sukobljavanja: iseljavanja i bune .................. . Kolonizacija Albanaca na Kosovu ........................ . Iseljavanja i bune ..................................... . Balkanske migracije ................................... .

10. Elementi zajednitva .................................. . Albanci i Crnogorci ................................... . Pleme Kui .......................................... . Legende ............................................ .

Zajednika crnogorsko-albanska drava ................... . Zajednitvo na irem prostoru ........................... . Narodne pjesme i pripovijetke ........................... . Kulturna interpenetracija i zajedniki ivot .................. .

SADANJOST ........................................... . ll. Autonomija Kosova ................................... . 12. Studentski bunt ......................................... .

Ope prilike u zemlji .................................. . etiri komponente kosovske situacije ...................... . Demonstracije .................................. ; .... . Kosovo-republika ............. ~ ...................... . Doktrine o pravu naroda na samoodreenje ................. .

13. ikaniranje Srba i Crnogoraca, iseljavanje i revanizam .......... . Raspadanje patrijarhalnog drutva ........................ . Kriminal ........................................... . Iseljavanje .......................................... . Neistine i hukanja .................................... . Masovna javna okupljanja : ............................. . Pozitivni efekti kosovskih dogaaja ....................... .

14. Frustracije Albanaca .................................. . Iritiranja svakodnevice ................................. . Jezik ................................... : .......... . Jezik - zanemareni aspekt .............................. .

15. Kosovski problemi .. ~ ................................. . Demografska eksplozija ................................ . Privredni razvoj ...................................... . Integracija u Jugoslaviju ................................ .

P

Upute za itanje albanskih rijei

Albanski Srpskohrvatski c; e muklo e g] d l lj II l

q rr pojaano r sh dh, th x

xh y zh

zvuni i bezvuni zubni aspirant, kao englesko they i thin dz d ii

Ostala slova, odnosno glasovi isti su kao i u srpsko-hrvatskom. Albanska slova prihvaena su na Nacionalnom kongresu uBitolju 1908.

8

.::.

Predgovor prvom izdanju

Jezgra su ove studije dva izlaganja potkraj prole i poetkom ove godine na sastancima Interdisciplinarne grupe ovjek i sistem, koju u Zagrebu vode profesori Eugen Pusi i Rudi Supek. Tekst tih predavanja objavio sam zatim u beogradskim Knjievnim novinama s pozivom na razgo-vor o Kosovu. Knjievne novine objavile su nekoliko reakcija na moj tekst, a ja sam dobio vei broj pisama. Neke od svojih odgovora objavljujem u prilogu ove knjige. Iz njih e italac vidjeti neke od karakteristinih naina razmiljanja u pojedinim dijelovima zemlje.

Ideju za pisanje ove knjige dao mi je kolega Predrag Matvejevi. Ja sam kosovsku problematiku poeo prouavati prije godinu dana jer sam osjeao potrebu i obavezu da se, kao jugoslavenski intelektualac, obavijestim o tome to se tamo deava. Pretpostavljam da je slino bio motiviran Dimitrije Tucovi kad je 1913.pisao svoju Srbiju i Arbaniju. Prethodno o Kosovu nisam znao gotovo nita, a smatrao sam da ono to je o Kosovu bilo objavljeno nimalo ne moe zadovoljiti. Nakon to sam ve nekoliko mjeseci intenzivno radio, Matvejeviev prijedlog uinio mi se razumnim: mogao sam drugima utedjeti jednak trud i poboljati opu informiranost o Kosovu. Osim toga, knjiga omoguava da se potakne trajniji opejugoslavenski razgovor o ovoj egzistencijalnoj temi.

Piui knjigu, nisam se orijentirao na iscrpnost i opisivanje, nego na problematiziranje kosovske situacije. Razmotreni su svi kljuni sporni pro-blemi. Odredenim metodolokim postupkom suprotstavio sam se rairenom miljenju da su kosovski problemi nerjeivi. Naime, ono to ostaje nerjeivo u rigidnim politikoiristitucionalnim okvirima postaje rjeivo -kad se problem situira u iri historijsko-politiki kontekst. Ekonomistima je taj metodoloki postupak dobro poznat: uklanjanjem pojedinih ogranienja omoguuju se bolja optimalna rjeenja. Pritom je jedino vano da se ne eliminiraju sutinska

ogranienja, jer postupak inae dobiva utopijski karakter. Ova knjiga nije akademski nauni rad. Ona je vrsta akcionog politiko

-sociolokog ogleda. Za nauni rad o Kosovu, koji bi odgovarao radovima iz moje ue struke, bilo bi potrebno nekoliko godina istraivanja. I jo koju godinu zbog dezorganizacije naih biblioteka. To mi vrijeme ne stoji na

9

raspolaganju. Osim toga, problem je aktualan sada i treba ga rjeavati sada. U akademskom naunom istraivanju sva relevantna pitanja treba iscrpiti. Ja sam se, meutim, ograniio na to da pojedina pitanja studiram samo toliko dok ne budem razumno siguran da sam ih shvatio. Takav pristup ostavlja odreen prostor za pogrene interpretacije i nekritiko koritenje izvorima. No, taj se rizik nije mogao izbjei i bit u stoga zahvalan za svaku injeninu korekciju.

Velik dio knjige odnosi se na historiju: Kosova, Jugoslavije, Albanije. Nisu posrijedi nikakve pretenzije na historijska istraivanja. Osim za suvremena zbivanja - a ona ionako nisu historija - izvorima se koristim relativno malo. Zatim, uobiajeni sistematski prikaz historijskih dogaaja samo bi nepo-trebno optereivao knjigu. Valjalo se koncentrirati na dogaaje koji su relevatni za razumijevanje sadanjosti. Historija je u ovoj knjizi posve instru-mentalna. Ona treba pridonijeti da se razjasne dananji problemi i sporovi. Mi svi nosimo u sebi - u jeziku, tradiciji, obiajima - nataloenu historiju kraja u kojem smo ponikli. Isto tako nosimo i mitove za koje smatramo da su stvarnost. Prvi preduvjet za demitologizaciju svijesti jest upoznavanje s injenicama i njihovom genezom. A tu je historija nezamjenjiva.

U vrstoj je vezi s ovim i nain prikazivanja injenica. itaocu e se ponekad moda uiniti - a to je upravo bila primjedba jednog od recenzenata - da su pojedini iskazi meusobno proturjeni. Ne bjeim od te kvalifikacij'e: i stvarnost je proturjena! Naa narodnooslobodilaka borba - da navedem jedan primjer - bila je nesumnjivo herojska. Ali, imala je i runih strana. Je li to proturjeno? Treba li rune strane preutjeti da bi se izbjegla proturjenost? Ili se poduhvatiti usklaivanja? Nije rije o nekom akademskom objekti-vizmu, nego o pokuaju da se stvarnost shvati onakvom kakva jest. Inae su iluzorni svi pokuaji da se ona svjesno mijenja. A ja sam, priznajem, duboko zainteresiran za to da se runa stvarnost promijeni. I utoliko je ovo istraiva-nje, unato svoj svojoj objektivistikoj orijentiranosti, beskompromisno angairano.

Vjerojatno je najvei nedostatak ove knjige to to ne znam albanski jezik. Naime, nisam se mogao koristiti literaturom na njemu, pa su mi sigurno promakle neke relevantne injenice i, jo vie, relevantna gledita. No, ni tu nije bilo pomoi. Do pisanja ove knjige tretirao sam Jugoslaviju kao dravu Junih Slavena, pa sam jo odavno savladao slovenski i makedonski dovoljno da bez tekoa pratim literaturu na slavenskim jezicima. Albanski, i da sam htio, ne znam kako bih ga nauio kad su rjenici tek nedavno objavljeni, a neki udbenik jo nisam vidio. ini se da za temeljit nauni rad o Kosovu

ovjek treba biti roen na Kosovu. To mu doe kao neka plemenska uvjetova-nost.

Moda bi trebalo dodati i to da sam elio prouiti jo neke tekstove, ali se ispostavilo da ih Sveuilina biblioteka u Zagrebu nema ili se, kako su me

10 \ i j

ljubazno obavijestili, nalaze u - direktorovu ormaru. Nisam bio raspoloen da, pored svega ostaloga, istraujem jo i direktorske ormare.

_ Moram ovdje upozoriti na jedan terminoloki problem, naime na upo-trebu rijei nacionalizam. U normalnom diskursu rije nacionalizam trebala bi oznaavati ideologiju i pokret koji se zalau za jedinstvo, nezavisnost i razvoj neke nacije. Ovako definirana aktivnost nacionalista - sasvim je legitimna. No, ako je ovo zalaganje za svoju naciju praeno nanoenjem tete nekoj drugoj naciji, onda ta aktivnost prestaje biti legitimna. A upravo se to

esto deava openito, a u Jugoslaviji po pravilu. Zato je kod nas termin nacionalistiki poprimio znaenje ovinistiki. Teko je neku rairenu upo-trebu rijei mijenjati, ili joj se oduprijeti, i stoga neu ni ja moi biti dosljedan. Ipak, trebalo bi pojmove nacionalistiki i ovinistiki razlikovati. U knjizi u stoga esto upotrebljavati termin nacionalni ovinizam da bi se istakla destruktivno st pervertiranih nacionalnih osjeaja.

elio bih zahvaliti svojim korespondentima Miliji epanoviu, pukov-niku Radisavu Filipoviu, Danilu Radojeviu, Predragu Vulikiu, Miloradu Tomoviu, Lanasi Poki (to je pretpostavljam pseudonim), Suljemanu onbalaju, Branku Nikau, Husniji Biti, Danilu Radojeviu i jednom anonimnom Albancu na izuzetno opirnim pismima i drugim tekstovima. Iz te korespon-dencije mnogo sam nauio i o injenicama i o stanovitima, ak i kad sam se nekima od tih stanovita otro suprotstavio. Zahvalnost dugujem i dvama korespondentima ha ija pisma odgovaram u Prilogu. Ne spominjem njihova imena, jer bi se tada tekstovi lako povezali s autorima, a nisam ovlaten da otkrivam identitet autora.

Posebnu zahvalnost dugujem recenzentima Zekeriji Cani i Boidaru Jak-iu, koji su mi izuzetno iscrpnim primjedbama---pemogli da otklonim odre-

ene nejasnoe i nepreciznosti kao i neke injenine pogreke. Recenzenti su me takoer upozorili na relevantne izvore i kopirali su za mene nekoliko rijetkih knjiga, koje bi1Ili inae bile nepristupane. Dr. Cana mi je ekscerptima na srpsko-hrvatskom uinio dostupnom i literaturu na albanskom jeziku. Kolegica Alica Wertheimer dala mi je korisne. sugestije za demografsku analizu. Ako su u tekstu ostali jo neki nedostaci, odgovornost je naravno samo moja.

Zagreb, 31. decembra 1987. Branko Horvat

11

Predgovor drugom izdanju

Prvo izdanje ove knjige brzo je rasprodano unato relativno velikoj tirai, to svjedoi o istinskom interesu koji u naoj zemlji postoji za rjeenje kosovskog pitanja. Zbog toga umjesto da se knjiga jednostavno ponovi, to je bio prijedlog izdavaa, ja sam osjeao vrstu graanske odgovor-nosti da unesem dopune i popravke kako bi tekst bio to informativniji, a zakljuci to argumentiraniji.

Za godinu dana, koliko je proteklo od zavretka prvog rukopisa, imao sam prilike da mnogo leernije pristupim cijeloj problematici, 'da jo jedanput pregledam davno proitane historijske knjige, da iskoristim svu - prilino opsenu -literaturu i novinske napise koji su se u meuvremenu pojavili te da

doem do onih radova na koje se, uz sadanju organizaciju posudbene bibliotekarske slube u Jugoslaviji, mora ekati mjesecima. Ispostavilo se da nijedan zakljuak nije trebalo mijenjati, ali su neki zakljuci sada rigoroznije argumentirani i dokumentirani.

Oekivao sam da u svoju analizu moi poboljati na osnovi naune i politike kritike i javnog dijaloga. Naalost, to se oekivanje izjalovilo. ini se da je poznavanje Kosova u velikom dijelu zemlje toliko slabo da argumenti-ranog dijaloga nije ni biti moglo. Zatim, mnogi od onih koji su upueni u probleme ne ele javno diskutirati. Taj je fenomen jednako prisutan meu srpskim kao i meu albanskim intelektualcima, a rezultat je drutvenog pritiska koji nacionalni ovinisti vre na svoje sunarodnjake da bi obranili izmiljene nacionalne interese. Na kraju, postoji i mala ali buna grupa nacionalnih ovinista, koji umjesto na dijalog pozivaju na lin. italac o tim ljudima moe stvoriti svoj sud na osnovi tekstova ukljuenih u Prilog II. Radi se o novom i zabrinjavajuem fenomenu naeg politikog ivota. On ujedno dobrim dijelom objanjava zato se kosovsko pitanje ne rjeava.

Zbog navedenih ra1;loga, ozbiljnog javnog dijaloga bilo je malo. Stoga je on imao marginalni utjecaj na reviziju teksta. Ipak, javne reakcije upozorile su me da su neki dijelovi teksta bili pogreno shvaeni. Njih sam u ovom izdanju pokuao jasnije formulirati. Upozoreno je na neke neuravnoteenosti u kom-poziciji historijskog materijala. Budui da ovo nije historijska studija, nastojao sam knjigu to vie oteretitl od historije kako bih se mogao posvetiti sutin-12

i

;

i J

skom dijelu knjige - analizi sadanje situacije i mogunostima da se ona rijei. Tako je bilo isputeno ono to je poznato ili je ve vie puta bilo obraeno u drugim publikacijama. Meutim, javno mi je zamjereno da nije dovoljno

obraena historija kosovskih Srba prije 1912, pa bi se mogao stei dojam da na Kosovu ive samo Albanci. Dodao sam stoga posebno poglavlje o Srbima te sve raspoloive podatke o nacionalnom sastavu stanovnitva Kosova od osmanlijskih osvajanja do danas.

Kao i poslije objavljivanja lanaka u Knjievnim novinama i Startu tako i nakon to je objavljena knjiga, dobio sam mnogo pisama. No, ona se razlikuju od prijanjih. Dok su mi prije autori pisama pokuavali pruiti dodatnu dokumentaciju ili argumentirano osporiti neki od zakljuaka, u novim pismima toga gotovo nema, a autori se, osim nekoliko izuzetaka, jednostavno opredjeljuju za i protiv - i to na neki nain pokazuje kako se politika situacija razvijala u proteklih godinu danil. Ne trae se rjeenja, nego istomiljenici. Zbog toga tu korespondenciju ne obraujem. Uvrstio sam samo pismo jednog Albanca koje svojim gramatikim pogrekama i stilom odaje

ovjeka koji nema visoko obrazovanje i koji ne vlada dobro srpsko-hrvatskim. . Imam utisak da to pismo vjerno odraava miljenje prosjenog Kosovara i kao "","I;~.kaJ,. . d k .. d . 1;.:.... :;.&'.~~vo Ima o umentarnu VIlJe nost. \';::~}~i ';j .Uvrstio sam i d~~ i~~e~jua, koj~ su na svoju inicijativu. vodili koso~ski

{::~~~~:..srbm Aleksandar TIJamc l kosovskI Albanac Veton SurrOi. Prema opcem '-...;...,v miljenju obojica spadaju u vrh jugoslavenskog novinarstva. Ti intervjui ne

donose nove injenice, ali zato imaju odreenu dokumentarnu vanost. Kao prvo svaki od te dvojice novinara postavljao je ona pitanja koja su najvie zanimala upravo onu nacionalnu sredinu iz koje je dolazio. I drugo, ako je moj pristup kosovskom pitanju ispravan, onda bi moji odgovori u jednakoj mjeri morali zadovoljiti i srpski i albanski intonirana pitanja. Ne postoje dvije kosovske istine - kako se danas esto govori. Na itaocu je da prosudi koliko sam uspio. Vano je upozoriti na jo dvije okolnosti. Prvo, Tijani i Surroi ubrzo poslije razgovora bili su partijski kanjeni i bilo im je zabranjeno da piu u svojim listovima. Tijani zbog ope neposlunosti, a Surroi iskljuivo zbog intervjua. I drugo, dok poslije Tijanievog intervjua objavljenog na srpsko-hrvatskom u Startu nije bilo gotovo nikakve reakcije, intervju Surroija objavljen na albanskom u Rilindji izazvao je u beogradskoj utoj tampi baranu vatru iz svih oruja. Ona je po komandi poela dva tjedna nakon to je objavljen razgovor (koliko je trebalo da se tekst prevede i probavi) i nasta-vila se svakodnevno iduih pet tjedana. I taj je dogaaj, koji podsjea na prilike koje su Lav Trocki i Dimitrije Tucovi opisivali 1913, unesen u Prilog II.

Dok sam proirivao knjigu, imao sam i dobrodolu pomo. P. Ladjevi dao mi je tekst studentske peticije iz 1981, upnik Defar arhivski materijal o rtvama uBistrainu, V. Dj. Degan jedan teko pristupaan historijsko--diplomatski tekst, J.lvatinovi jedan malo poznat dokumentarni tekst iz

13

1930. godine, a opinska organizacija SUBNOR-a iz akovice poslala mi je podatke o NOB-u svog kraja. Tu sam dokumentaciju iskoristio u knjizi i spomenutim drugovima zahvaljujem na samoinicijativnoj suradnji. Zahva-ljujem i recenzentima Aliji Hodiu, arku Puhovskom, Rudiju Rizmanu i Josipu Vrboiu na korisnim primjedbama. Posebno zahvaljujem historiaru Zekeriji Cani, koji je veoma paljivo korigirao neka imena, datume inedor voljno precizno opisane dogaaje te me upozorio na pouzdanije, m~ni nepoz-nate ili nepristupane izvore. Naravno, za eventualne preostale propuste te za

neprihvaanje nekih primjedaba odgovornost je iskljuivo moja. Svaka dobra vijest s Kosova loa je vijest - izjavio je pred svoju ostav:ku

Franc etinc, koji je u Predsjednitvu CK SKJ bio zaduen za Kosovo. Strasti su raspaljene, politika atmosfera zagrijana je do usijanja. Ako ova knjiga makar i malo pridonese tome da se prilike smire, da se ponu uvaavati

injenice i da se pone raspravljati na osnovi injenica, smatrat u da je uloeni trud bio opravdan.

Dva mjeseca nakon to je rukopis ve bio predan izdavau, u Pritini je osueno jedanaest Albanaca na kazne zatvora od etiri mjeseca do pet godina zbog lanstva u Marksistino-Ienjinistikoj partiji. Novine su objavile da je prilikom pretresa meu optuujuim materijalom pronaeno i prvo izdanje ove knjige. Komentar ostavljam itaocu.

Zagreb, 16. marta 1989. Branko Horvat

14

Mi socijaldemokrati se u pogledu na nacionalnu slobodu razlikujemo od buroazije. Jer buroazija hoe slobodu za svoj narod po cenu unitenja sloqode drugih naroda . .. Ako bi se stara Srbija pridruila Srbiji, onda bi na jednog slobodnog Srbina dolazila po dva porobljena Arnautina, Turina itd. Mi hoemo slobodu svoga naroda ne unitavajui slobodu drugih. Ovaj se cilj moe postii jedino stvaranjem na Balkanu jedne politike celine u kojoj bi svi narodi bili potpuno ravnopravni . .. bez obzira na to u kojoj je oblasti pre nekoliko vekova koji vladar vladao.

DIMITRIJE TUCOVI, 1912

Nalazim da je osnovni uzrok [sukobima na Kosovu i oko njega] u nemoi da se Jugoslavija konstituie kao moderno, demokratsko drutvo. Odbrana autokratskog monopola, kako u Federaciji tako i po republikama i pokrajinama, blokirala je jedini mogui izlaz iz kosovske krize, postupnu integraciju albanskog ivlja na naem tlu u jugoslavensku zajednicu kao celinu. Uslov za to je, dabome, demokratski politiko-ekonomski razvoj i u Srbiji i u Jugoslaviji. Poto je takav napredak izostao, ili je bio osujeen ili sveden na marginalne izmene, nacionalizam, ukljuujui albansku agresivnu iredentu, nametao se kao jedina politika alternativa u ime nacionalnog identiteta i samopotvrivanja. Tako smo stigli do nacionalno-

-revanistikog usijanja, umesto da demokratizacijom stvorimo uslove za bru integraciju albanske manjine u civilizicijski prostor jugoslovenske celine . .. Mislim da emo ostati u zaaranom krugu sve dok ne stvorimo uslove za stvarnu, trajnu integraciju. Srbija ne moe biti jedina identifikacija nacionalnog i politikog odreenja za Albance na Kosovu. Njima mora biti otvorena jugoslovenska opcija. Polazim od uverenja da bi

iskljuiva identifikacija sa Srbijom, ako bi se bezuslovno nametala, stvarala od Albanaca, u neku ruku, graane drugog reda. Jer oni, slikovito govorei, mogu biti Albanci i Jugosloveni, ali teko da bi mogli biti Albanci i Srbi . ..

ubeen sam da bi Albanac, u iroj opciji, mogao da se osea i iskazuje kao Jugosloven i da se kao takav uspenije suprotstavlja nacionalizmu u vlastitim redovima u ime prednosti i prava koja mu obezbeuje jugoslovenska zajednica. Na alost, njemu je takva, jugoslovenska platforma dosad bila najmanje pristupna, ako mu je uopte nuena . .. Ako bi se Jugoslavija kao demokratska federacija oslobodila nacionalizama koji su je doveli na ivicu sloma, onda nikome, pa ni Srbiji, ne bi morala da smeta jugoslovenska opcija za albanski ivalj s Kosova.

KOA POPOVI, 1988

15

i I ~--

1. Uvod: Tri aspekta kosovskog problema

U martu 1981. izbile su demonstracije studenata na Kosovu. Dva mjeseca poslije bio sam gost ekonomijade u Dubrovniku. Ekonomijada je

kulturno-struno-sportska priredba, koju svake godine organiziraju studenti ekonomije iz cijele zemlje. Ovaj put organizatori su bili beogradski studenti i oni su mi bili domaini. Pomislio sam - ispostavilo se naivno - da je to dobra prilika da iz prve ruke saznam o dogaajima na Kosovu. Zamolio sam

domaine da me upoznaju s pritinskim studentima, koji su bili smjeteni u susjednom hotelu. Pokazalo se da to nee ii neposredno, nego prvo moraju pitati Pritevce. Pokazalo se, zatim, da su Pritevci jako zauzeti. Predloio sam da se onda naemo za vrijeme ruka ili veere u mom ili njihovom hotelu. Ispostavilo se da to nee ii i da bih eventualno mogao razgovarati samo s voom grupe, jednim docentom ije ime nisam nikad proitao u literaturi ili

uo na skupovima ekonomista, pa sam ga zato valjda i promptno zaboravio. Dva su dana kuriri prenosili poruke izmeu naa dva hotela, dok Beograani na kraju nisu digli ruke od jalova posla. Sa studentima nisam smio razgova-rati, a kolega docent nije elio razgovarati. A kad jedan zagrebaki profesor u 1981. ne moe razgovarati sa studentima iz Pritine, onda se oigledno neto veoma ozbiJjno poremetilo u ovoj naoj dravi.

Promatrao sam studente kako se bezbrino meusobno drue, kako predveer u malim grupama pjevaju uz gitaru ili harmoniku, kako se razilaze u parovima po romantinoj dubrovakoj mjeseini. A jedna grupa, njih dvadesetak, koja je u tom trenutku vjerojatno imala najvie potrebe da se drui, da bude prihvaena - ostajala je povazdan izolirana, pod strogom kontrolom svoga docenta.

Spominjem taj dogaaj zbog toga jer pravi dijalog nije postignut sve do danas. Kosovo je poprilino ostalo kulturni geto. Neposredan, otvoren razgo-vor meu intelektualcima sasvim je izostao. S jedne se strane javljaju kritike, predbacivanja, propovijedi, pa i direktni napadi, na to druga-strana odgovara obranatvom, esto pomijeanim s neiskrenou. Izuzeci su rijetki. A drava, prema poznatoj balkanskoj tradiciji, nastupa s policijom i parolama. I na taj

nain na historijski stvorenu hipoteku dodaje i svoje doprinose inei problem jo teim. 2 Kosovsko pitanje 17

To je, nesumnjivo, najdelikatniji politiki problem zemlje. Ima barem tri razliita aspekta, od kojih se prvi odnosi na iseljavanje Srba i Crnogoraca, drugi na srpski nacionalizam, a trei na integraciju Albanaca u jugoslavensku zajednicu. Prva su dva aspekta prilino oigledna. Trei zahtijeva ozbiljnu studiju.

Da prvo raspravimo o onom to je oigledno. Od svake moderne drave oekuje se da osigura pravni poredak i sigurnost graana. Jugoslavenska je federacija u tom pogledu zakazala. Direktni i indi-rektni pritisci materijalne i moralne prirode, mjestimino i otvoreni zloini, pokrenuli su lavinu iseljavanja.

Pale se i unitavaju usevi, puta se stoka u zasade i obraene njive, uzurpira se zemljite, zagauju izvori, pali letina, demoliraju kue, napadaju deca dok uvaju stoku ... (Bogdanovi, 254}.

Sudovi su gubili predmete, administracija je odgovarala utnjom, a ljudi su bili preputeni sebi samima - kao u tursko doba. Prilino je oigledno to je jugoslavenska drava morala uraditi. Trebala je na Kosovo poslati ekipe inspektora, pravnika, upravnih i sudskih kadrova sa zadatkom da u najkra-

em roku srede stanje u javnim slubama. Trebala je uspostaviti instituciju javnog pravobranioca graana (za balkanske prilike adaptirana skandinavska institucija ombudsmana). Ured tog pravobranioca bio bi otvoren za svakog

graanina kojem je nanesena nepravda - umjesto da graani prolaze kroz poniavajuu proceduru predavanja albi i slanja delegacija u Beograd - a javni bi pravobranilac u ime oteenog pokretao sporove na sudu, traio disciplinsko kanjavanje ili smjenjivanje neodgovornih slubenika, angairao bi inspektore i preko tampe obavjetavao jugoslavensku javnost. Trebalo je da Federacija formira grupu od istaknutih naunih radnika - historiara, socijalnih psihologa, ekonomista, politologa - koji bi predloili mjere za

dugorono saniranje situacije. Nita od svega toga Federacija nije uradila. Zapreka nije bila u Ustavu. lan 281. Ustava (Federacija preko saveznih organa titi ustavnost i zakoni-tost) takve akcije omoguava. Ali, Federacija za njih niti je pripremljena niti ih

hoe provoditi. Stradanje nevinih ljudi dovoljan je razlog da javnost bude uzbuena i da

trai energinu akciju. Ali to je samo prvi aspekt kosovske krize. Drugi se neposredno na njega nastavlja. Iseljavanje Srba i Crnogoraca potie i omoguava da se ispolji srpski - manje crnogorski - nacionalizam. U licitiranju tko e biti vei zatitnik progonjenih Srba na Kosovu sreuju se i neki stari rauni o obespravljenosti srpskog naroda u novoj Jugoslaviji. A budui da su Srbi na Kosovu zaista maltretirani, teko je na demagogiju odgovoriti pravom mjerom. Na emotivnoj vezanosti Srba za Kosovo, na ranjivosti srpskog naroda kad je posrijedi patnja, gradi se politika pozicija i strategija nagodbe sa suparnicima u Federaciji.

Srpski nacionalizam u drugim sredinama promptno nailazi na odjeke koji 18

poinju podsjeati na vremena maspoka. Na taj nain javlja se sasvim realna opasnost da, zbog nesposobnosti Federacije, Kosovo poslui kao detonator

n~ve nacionalistike eksplozije. Trei aspekt tie se samih Kosovara i Kosovaca. On je najsloeniji, ali tu

i lei rjeenje problema. Prije no to prijeem na sustavnu analizu, elio bih upozoriti na tri mistifikacije. Prvo, na Kosovu nije bilo nikakve kontrarevolu-cije kako nam to beskonano ponavljaju politiki i policijski funkcionari i sredstva javnog komuniciranja. Revoluciju kao i kontrarevoluciju ine odnosi izmeu drutvenih klasa, izmeu kapitalizma i socijalizma, vlasnitva i samoupravljanja. Nita od svega toga nije bilo. tovie, vodee ilegalne

separatistike grupe - Grupa marksista-Ienjinista Kosova _i Komunistiko-marksistiko-Ienjinistika partija Albanaca u Jugoslaviji - zaklinju se na komunizam i marksizam-lenjinizam. Mi smo takvih marksista-Ienjinista ori-jentiranih na razbijanje Jugoslavije imali i prije rata. Samo to su onda bili rasporeeni po cijelom teritoriju, dok su sada koncentrirani u jednoj regiji, ali u oba sluaja zajedniki je ideoloki dogmatizam i fanatizam poluobrazovanih ljudi. Na Kosovu je - zbog razloga koji emo poslije ispitati - naprosto izbio nacionalni bunt koji je zatim esk~lirao u ovinistike ispade. To postaje jasno

im se uoi socijalni sastav aktivista: veina uhapenih jesu aci, studenti . i uitelji. A nekoliko stotina uenika prebjeglo je u Albaniju i zatim su vraeni (Hasani, 203). Tipino za naciju u formiranju koja tek trai svoj identitet. Kad jedna mlada nacija u toku dvije generacije prijee put od nepismenosti do akademije nauka, moraju se oekivati izuzetno burni procesiispoljavanja tek osvojene nacionalne samosvijesti. A ako ti procesi teku stihijski - kao to teku - i nisu inteligentno kontrolirani - kao to nisu - i istodobno se dogaaju u izuzetno nepovoljnim uvjetima ope ekonomske i politike krize, onda je neminovno da se nacionainG! osjetljivosti razvijaju u nacionalni ovinizam. Dakle, rije je o odnosima izmeu nacija, a ne o odnosima izmeu klasa.

Brkanje pojmova izaziva konfuziju u rjeavanju probl&na, pa se on tako i ne rjeava. Zato onda kontrar~volucija? Oigledno zato da se istakne drutvena opasnost - kao da nacionalni sukobi u jugoslavenskom kontekstu nisu dovoljno opasni sami po sebi. Osim toga, pogrena je upotreba termina kontraproduktivna jer im oduzima smisao, pa kontrarevolucionarnost vie nita odreeno ne znai. Tako je nedavni ostapbenderovski podvig velikog kombinatora iz Velike Kladue - koji je, ispravno ocijenivi lakomost banaka na visoke kamate, svoje nepokrivene mjenice financirao izdavanjj!m novih mjenica - javni tuilac prema krivinom zakonu kvalificirao kao kontrarevo-lucionarno podrivanje drutvenog poretka. .

Politiari su izmislili kvalifikativ kontrarevolucionarni. Srpski naciona-listi dodali su jo jedan, genocid (Bogdanovi, b, 7). Genocid je izvrila

nacistika Njemaka nad Jevrejima.unitavajui ih masovno u duegupkama. Genocid je izvrila faistika Paveliev a drava nad Srbima u Hrvatskoj i Bosni. Genocid je izvrila Staljinova drava masovnim deportiranjem i ubija-2" 19

njem baltikih oficira i intelektualaca. U tom znaenju upotrijebiti termin genocid" za nacionalnu netrpeljivost i odreena kriminalna djela poinjena na Kosovu - ma koliko ona revoltiraju - znak je nedobronamjemog pretjeri-vanja.""

Tree, Kosovo-republika nije nikakav kontrarevolucionaran zahtjev zbog kojega graane treba hapsiti. Radi se o politikom zahtjevu koji je u jednoj socijalistikoj zemlji - a Jugoslavija bi trebala biti takva zemlja - potpuno legitiman. J e li on opravdan ili neopravdan treba utvrditi politika, a ne policijska rasprava. Meutim, udruivanje radi traenja republike ka-njava se s tri do deset godina robije, ovisno o tome je li netko obian lan ili organizator grupe. Umjesto da se politiki rad odvija pred oima javnosti, takvo je kanjavanje direktan poziv na ilegalnu aktivnost. Iluzija je da se neije uvjerenje moe suzbiti terorom. Iskustva kraljevske Jugoslavije s komunistima trebala bi u tom pogledu biti dovoljno pouna.

Moram priznati da teko shvaam zato etiri decenija nakon revolucije mi u Jugoslaviji o ovakvim pitanjima ne moemo civilizirano razgovarati. Motiv za pisanje ovog rada bio je - osim elje da sebi objasnim pitanja koja drugi, kojima je to struka, nisu objasnili - da potaknem opejugoslavenski razgovor. Trebam takoer napomenuti to da ja za taj posao nisam ba

naroito kvalificiran: ne ivim na Kosovu, ne govorim albanski i nisam historiar. Prema tome, raspolaem samo ogranienim informacijama i nisam kadar precizno utvrditi vjerodostojnost svojih izvora. Tri puta sam dodue prokrstario Kosovom s kraja na kraj. Ali, to sam uradio i u svim ostalim krajevima zemlje i iz toga ne izvlaim pravo na neko posebno poznavanje. Neka definitivnija, nauno provjerena povijest Albanaca na koju bih se mogao osloniti jo nije napisana - to ne slui na ast naim historiarima, bili oni albanske ili nealbanske narodnosti.

Prijatelji u Srbiji i Hrvatskoj koji neto znaju o kosovskim problemima, uvjeravaju me da rjeenja nema. Nemogunost rjeenja implicira policijsko rjeenje. A to je najgore od svih moguih. Nema drutvene situacije iz koje razumni ljudi ne bi nali izlaz. Inteligentni e ljudi i nesreu preokrenuti na

opu korist. Krenimo, dakle, u potragu za razumnim razrjeenjem kosovskoga vora.

* Kada je na jednom sastanku u vezI s nacionalnim sukobima u Nagomom Karabahu - koji neki smatraju kolijevkom armenskog naroda i koji je vrsta sovjetskog Kosova - armenski pisac Petrosjan krvoprolie u Samgaitiju nazvao genocidom, rukovodilac sovjetske partije Gorbaov prekinuo ga je rekavi (Borba, 21. VII. 1988, s. 2): Genocid je organizirana rasna politika, a ne stihijska. U Samgaitiju su to napravili otpadnici drutva ... Zato banditska zlodjela hoete pripisati cijelom azerbejdanskom narodu? .. Vi znate to znai genocid i kakva je njegova teina?" - Citiram ruskog politiara, jer mi nije poznat odgovarajui citat nekog jugoslavenskog

politiara.

20

.~ . PROLOST

2. Geneza kosovskog problema

U srednjem vijeku, tj. etiri i pol stoljea od kraja X. do sredine xv. stoljea, kad je pala despotovina, Kosovo je bio jugoslavenski teritorij

veinom naseljen Slavenima. Termin jugoslavenski upotrebljavam u dravno--pravnom smislu: radi se o dravama iji je historijski nasljednik dananja Jugoslavija. Prvi jugoslavenski vladar koji je u svoju dravu ukljuio cijelo Kosovo bio je Samuilo. Zatim su svoju vlast na Kosovo proirili dukljanski vladari. Slijede Nemanjii, od kojih je car Duan vladao i cijelom Albanijom. Posljednji su srpski despoti, koje s Kosova izbacuju Turci 1455. Nakon toga slijede gotovo etiri stoljea osmanlijske vladavine. Od 1912. dalje Kosovo je opet jugoslavenska pokrajina.

Kosovo nije samo osvojena pokrajina nego postaje sredite srednjovje-kovne srpske drave. Pritina, Prizren i Vuitrn prijestolnice su kralja Milu-tina, careva Duana i Uroa i Vuka Brankovia. Dukljanski vladar Bodin (1081-1116) okrunjen je u Prizrenu za bugarskog cara.

Na Kosovu polju zbio se sredinji dogaaj srpske srednjovjekovne histo-rije: poraz u bici s Osmanlijama i gubitak dravnosti. U crkvi Samodrei blizu Vuitrna priestila se srpska vojska prije kosovske bitke. Ti su dogaaji uli u narodnu pjesmu i izazvali ogroman emotivni naboj u kasnijih generacija, sve do naih dana. U ari spava Kraljevi Marko, koji e se probuditi kad vaskrsne srpsko carstvo. Kneginja Milica, udovica kneza Lazara, ostavila je u manastiru Deanima dvije ogromne svijee koje je trebalo zapaliti kad prokleti ismailani odu iz Srbije i s Balkana.* Kosovo je valjalo osvetiti istjerivanjem Osmanlija i obnovom starih tradicija. Taj je sveti dug i oduen godine 1912. Kad je osloboeno Kosovo, pie JovanCviji, svaki srpski seljak hteo je da vidi ovu nacionalnu svetinju i da sa nje ponese grudvu zemlje za uspomenu (Cviji, 557).

Na Kosovu se nalaze stari manastiri koji su bili nosioci srpske kulture. Tu su takoer prve eparhije u Prizrenu i Lipljanu (iako u prvo vrijeme pod jurisdikcijom bugarske crkve). A tu je i peka patrijarija, koja je postojala nekoliko vjekova i koja je bila neprocjenjivo vana za ouvanje narodnog

~ Na godinjicu pobjede kod Kumanova svijee 1924. pali Aleksandar Karaorevi i one gore cijelu no i cijeli dan - toliko vremena koliko je prema predaji trebalo da budu napravljene.

23

identiteta za vrijeme osmanlijske okupacije. S Kosova potjee i dvadesetak svetitelja srpske pravoslavne crkve (Vukanovi, III. 7).

Oigledno je da je Kosovo duboko usaeno u svijest srpskog naroda. Srpski nacionalni osjeaj ne omoguuje ravnodunost prema onome to se deava na Kosovu.

Meutim, Kosovo je jednako tako dragocjeno i za drugu etniku grupu dananje Jugoslavije, za Albance.

Na Kosovu je 1878. g. osnovana Prizrenska liga s kojom se poinje formirati moderna albanska nacija. To je sredinjidogaaj novovjeke alban-ske historije.

U Monastiru (Bitolj u) 1908. g. odran je Nacionalni kongres na kojem je prihvaen jedinstven alfabet, koji se upotrebljava i danas, i istaknut je cilj autonomne Albanije. Monastir, dodue, nije na Kosovu, ali je u sklopu Jugoslavije.

Ta dva dogaaja za Albance jednako su vana kao to je npr. ilirski preporod za Hrvate. No, u tome se jo ne iscrpljuje znaenje Kosova i Jugosla-vije za albansku historiju.

U razdoblju od 1909. do 1912. g. esti su albanski ustanci protiy osmanlij-ske vlasti. Masovni i odluujui ustanak buknuo je na Kosovu 1912. godine. Ustanici su oslobodili mnoge gradove i uli u Skoplje. Porta alje svoju delegaciju na pregovore u Pritinu, pa zatim u Skoplje i prisiljena je priznati Albaniji autonomiju.

Kosovski ustanici predvoeni Bajramom Currijem bili su znaajni u gra-ansko-demokratskoj revoluciji u Albaniji 1924. Openito, od Prizrenske lige pa dalje Kosovo ima glavnu ulogu u formiranju suvremene albanske nacije i drave. Halit Trnavci izvjetava: 1 najmanje dete u Albaniji sanja o Kosovu

. kao o svojoj rodnoj grudi (Politika, 24. VIII. 1987) .. Na kraju, Albanci u Jugoslaviji nisu naprosto nacionalna manjina. Alba-

naca ima otprilike koliko i Hrvata, tj. 4,5 milijuna godine 1981. Od toga broja 60 posto ivi u Albaniji, a 40 posto u Jugoslaviji. Manje grupe Albanaca ive u Grkoj i Junoj Italiji (200.000). U Turskoj navodno ivi vie od milijun Albanaca irom drave. Broj Albanaca u toj zemlji naroito se poveao poslije balkanskih ratova iseljavanjem s Kosova i jugoistone Srbije, Makedonije i Crne Gore. U Jugoslaviji Albanci su koncentrirani na Kosovu gdje ine tri

etvrtine stanovnitva. U odnosu prema drugim jugoslavenskim nacijama Albanaca je manje samo nego Srba, Hrvata i Muslimana, podjednako su brojni kao Slovenci, a vie ih je od Makedonaca, Jugoslavena i Crnogoraca.

Historijski rezime prilino je oigledan: u razdoblju od 1878. do 1912. na teritoriju Jugoslavije zbili su se dogaaji koji su uzrokovali formiranje neza-visne albanske drave izvan Jugoslavije. Meutim, 40 posto Albanaca ivi u Jugoslaviji.

Oigledan je i problem koji se pojavio: rije je o sukobu historijskog i etnikog principa u rjeavanju nacionalnog pitanja. Iako se moe uoiti 24

'l

-"~--

odreena tendencija prema kojoj je neko gotovo iskljuivu vanost imao historijski princip (iskljuujem upotrebu sile, koja je svakako bila primarna), a od Wilsonovih toaka na pregovorima poslije I. svjetskog rata prevladava etniki princip - ne postoji nikakvo jasno definirano rjeenje tog sukoba. Inzistiranje bilo na jednom bilo na drugom principu moe imati stravinih posljedica: palestinsko-izraelski sukob dovoljno uvjerljivo potvruje taj zak-ljuak.

Meutim, tamo gdje fanatici izgibaju u meusobnim sukobima, razumni ljudi, uvaavajui historijski nametnute okvire, nalaze rjeenje. Za takvim rjeenjem tragamo.

Presedane ve imamo. U Skoplju je g. 1346. Duan okrunjen za cara Srba, Grka i Bugara, a srpski mitropolit proglaen za srpskog patrijarha. Tomislav-ljeva i Kreimirova Hrvatska ukljuivale su i Bosnu djelomino, a ugarsko--hrvatsko kraljevstvo potpuno, dok je u Bihau bilo sjedite hrvatskih sred-njovjekovnih skuptina. Pa ipak, "juna Srbija i Skoplje nisu ukljueni u republiku Srbiju, niti su Bosna i Biha ukljueni II republiku Hrvatsku - s ime se, pretpostavljam, slau svi razumni Srbi i Hrvati - ali su oba grada i obje zemlje u zajednikoj Jugoslaviji. S druge strane, Vojvodina nikad nije bila dio srpske drave ni Istra hrvatske, ali su uspostavljanjem Jugoslavije to postale.

"Nae redove ne sme zapljuskivati bes ovinista - pisao je prije skoro osam decenija srpski socijalist Dragia Lapevi - koji ... u horu od sto hiljada ludaka trae 'veliko carstvo' ovoga ili onoga vladaoca od pre nekoliko stotina godina. Ti zahtevi ... nisu nita drugo do jedno ludo nazadnjatvo (Borba, 16. X. 1911, s. 283). Historija je ve vie puta sve Velike Hrvatske, Velike Srbije i Velike Albanije osudila na barbarstvo i neuspjeh. Ali, zato je u Jugosla-viji omoguila da se ostvare autentini interesi svakoga naroda.

25

3. Opi historijski okvir

Starija historija Etnogeneza Albanaca - kao uostalom ni mnogih drugih naroda -

nije definitivno nauno utvrena. Izmeu razliitih moguih pretpostavki autori Historije naroaa ]ugos[avije(s. 96) odluili su se za ovu. Dananja Albanija nije u cjelini od iskona albanska zemlja. Posei?no u primorju i uz

saobraajnice ivjeli su romanizirani Iliri. Preci Albanaca ivjeli su u Darda-niji. Dardanci su bili Iliri* koji su pretrpjeli odreen utjecaj Traana. Klasini pisci opisuju ih kao primitivan, hrabar i buntovan narod. Bavili su se

stoarstvom, ali i rudarstvom. Prouli su se kao hajduci. Godine 284. pr. n. e. dardanska plemena udruuju se u jednu kraljevinu. Sredinom II. st. pr. n. e. dolaze pod vlast keltskog plemena Skordijaea. Godine 15. pr. n. e. Kelte su porazili Rimljani. Tada poinje romanizacija, pa je i jedan rimski car, Klaudije II, vjerojatno dardanskog pedrijetla.

Dardanija (od dardha = kruka na albanskom) obuhvaala je dananju . junu Srbiju, Kosovo i sjevernu Makedoniju. Najvei gradovi Dardanije bili su Naissus (Ni), Scupi (Skopje, koje je poslije Konstantina Velikog postalo glavni grad prefekture Dardanije i episkopska rezidencija) i Ulpiana (Lipljan) _ na Kosovu, koja takoer postaje sredite episkopije.

Prije rimskog osvajanja Balkana na poluotoku su ivjele tri velike etnike skupine: Iliri na zapadu, Traani na istoku i Heleni na jugu. Za rimske vladavine djelomino je romaniziran barbarski dio poluotoka, naroito u gradovima u koje su se naseljavali umirovljeni legionari i talijanski kolonisti. Poslije su Slaveni romanizirane Traane i Ilire nazvali Vlasima.

U drugoj polovici Vl. st. Avari sa Slavenima provaljuju na Balkan i pustoe . ga u pljakakim pohodima. U prvoj polovici Vll. st. Slaveni se trajno naseljavaju. Slavenska bujica preplavljuje poluotok od sjevera sve do krajnjeg juga. Tako su Srbi dospjeli do Tesalije (Srbica), a toponimi u Atici i Kreti izvode se iz hrvatskih imena (Grafenauer, I, 88). Domae se stanovnitvo sklanjalo pred osvajaima u tvrde primorske gradove i na otoke, gdje se dalmatski (jezik koji se razvio iz balkanskoga vulgarnog latiniteta) zadrao sve

~ M. Garaanin i F. Papazogtusmarra"j"u da Da~danci nisu Iliri, nego u osnovi prastanOVnici Balkana. Na tu dominanmu autohtonu osnovu poslije se nadovezuje ilirska komponenta (Garaa-nin, 9-199).

26

l ! I .1

I I j

l i !

Moesia I

I[

Granice kasnoantikih provincija u Albaniji i gradovi koji se spominju kod Prokopija i Hijerokla. - (Iliri i Albanci, s. 207).

27

do XIX. stoljea, potkraj kojeg je na otoku Krku umro i posljednji stanovnik koji je njime govorio. Meutim, i neki od gradova bili su razoreni, npr. Salona, Epidaurum, Doclea, Apollonia i Albanopolis, pa su izbjegli stanovnici osnovali nove gradove: Split, Ragusu, Antibar (Bar), Vloru i Kruju. Najvie preivjelog stanovnitva sklonilo se u nepristupane planinske krajeve.

Dodir izmeu etnikih skupina nije bio uvijek samo destruktivan. Bilo je i simbiotikog ponaanja. Robovi i koloni pridruuju se Slavenima u napa-dima na latifudije. Slaveni su uili gradnju kua (od kamena u primorju) i zanate od stanovnitva koje su zatekli na vioj civilizacijskoj razini. Iz tih

simbiotikih dodira Slaveni su preuzeli mnoge obiaje, nonju, nakit i mn.oge rijei od Ilira, to tek odnedavno otkrivaju arheolozi, etnolozi i lingvisti.

Slaveni su se naseljavali mnogo gue na sjevernom dijelu poluotoka, nego na krajnjem jugu. Na podruju dananje Albanije Slaveni su, kreui se iz Dardanije, prodrli do skadarskih nizina i do Vlore. Albansku jezgru oko Kruje Slaveni nisu nikad etniki preplavili. S vremenom su najjuniji slavenski doseljenici bili kolonizirani, a na podruju Albanije uli su u proces formiranja novog etnosa. Iz naredna tri stoljea nemamo pisanih izvjetaja.

No, moe se pretpostaviti da su starosjedilaki niri i doseljeni Dardanci, uz asimiliranje vlakih stoara i slavenskih ratara, postepeno formirali albanski etnos." Zajednike migracije dardanskih nira i Slavena dokumentirane su arheolokim nalazima tzv. komanske kulture, koja sadri i ilirske i slavenske ostatke pronaene uz rimske ceste koje su iz Dardanije vodile na obalu.

U pisanim izvorima Albanci se prvi put spominju u XI. stoljeu u vezi s bizantijsko-normanskim sukobima u okolici Draa u kojima su uestvovali i odredi Arvanita. No, dokumentirano je da su Albanci naseljavali kraj oko Kruje od VIII. stoljea (Ducellier, 4).

Ime naroda vee se za ime ilirskog plemena Albana, koje je u II. stoljeu nastanjivalo oblast oko Albanopolisa (potom Albanum i Arbanum, danas Kruja). Odatle staroslavenski Rab'bD'I" gdje se Ra- javlja umjesto Ar- po zakonu likvidne metateze. Sve do pada Albanije pod tursku vlast upotrebljava se ime Arber, odnosno arberesh, a to se ime sauvalo i kod albanskih iseljenika u Italiji i u naem Zadru, ije jedno predgrae nosi ime Arbanasi. Budui da je -as albanski sufiks za etnik (pr. Tiranas = stanovnik grada Tirane), formiralo se ime Arbanas, koje se upotrebljavalo donedavno i vjerojatno je jezino ispravnije od Albanac, albanski, to je sainjeno prema talijanskom i njemakom. Prema miljenju P. Skoka (Etimologijski rjenik), Arbanas znai sta-novnik grada Kruje. Danas Albanci sami sebe zovu Shqipetar, a dravu Shqiperia. To se ime izvodi od glagola shqiponj = razumijem ili od imena shqipe = orao.

I drugi su balkanski narodi sline emike mjeavine. Slaveni su u toku naseljavanja asimilirali Traane, Ilire i ostatke Kelta. Hrvati jo i Avare (ban od avarskog bajan). Bugari su apsorbirali ugrofinski element, Peenege i Kumane. Uz obalu su asimilirani Romani. A svi zajedno pretrpjeli su osmanlijski utjecaj.

28

l I l I

I I I I

I

Feudalci Arberije (izmeu Kruje i Dibra te kumbija i Drima) digli su krajem XII. st. ustanak i stvorili Kneevinu Arberiju sa sreditem u Kruji i na

elu s Dimitrijem Progonom, prvim knezom Albanije. U XIII. st. Albanija sukcesivno potpada pod Epirsku Despotovinu (1213), Karla Anujskog i Bizantiju (1286). U XIV. st. Albaniju osvajaju Srbi, a u xv. st. Turci. Albanski stoari postaju stalnosjedioci tek za vrijeme turskih osvajanja (Gra-fenauer I, 96). Tada silaze s planina u kosovske i makedonske ravnice i na neki nain vraaju se tamo odakle su njihovi preci poli ...

Albanci, slino kao ni Slovenci, nisu stvorili trajnije dravne tvorevine poput ostalih balkanskih naroda. I razlozi su slini: mala nacija okruena

monim susjedima. Da bi se odrali; albanski su feudalci bili lojalni Bizant-skom, a poslije Osmanlijskom Carstvu. U meuvremenu, u XIII. i XIV. stoljeu, Albanija je bila zemlja kolonijalne eksploatacije, prvenstveno mle-take. Kroz Albaniju u antiko doba prolazi Via Egnatia, koja vee Dra s Carigradom preko Ohrida. Ta je cesta bila nastavak italske ceste Via Apia i na taj je nain povezivala dva imperijaina centra, Rim i Konstantinopolj. U zemlji je bilo soli, ita i uma, pa je bila pogodna za kolonijalnu eksploata-ciju. Strateki je Albanija klju Jadrana i zato Venecija nije dozvolila da se razvije samostalna albanska drava koja bi mogla ugroziti njezinu trgovinu sa Sredozemljem. I dubrovaki trgovci, veoma aktivni u Albaniji, pridonijeli su da zemlja ostane razjedinjena. Ducellier navodi da su oni snabdijevali veliki broj malih albanskih prineva dovoljnim sredstvima da se odre u odnosu na druge, ali nisu dozvoljavali nijednom od njih da postane dovoljno bogat da stekne vlast nad ostalima (s. 11). Oni su ih snabdijevali i orujem, pa je tako zabiljeeno da je 1417. g. Dubrovnik isporuio velmoi Dukagjinu artiljerij-sko oruje.

Toponimi ne samo na Kosovu, nego esto i u Albaniji slavenskog su porijekla. Konjuh je tek u tursko doba postao Elbasan, Kora je preko prijelaznog grkog oblika postala od Gorica, Berat je albanski izgovor za Bel'bgrad, Porades na Ohridskom jezeru jest Podgradec itd. Mnogobrojni slavenski toponimi objanjavaju se i znaajnim doseljavanjem Slavena za bugarske okupacije (od sredine IX. do poetka XI. stoljea) te posljedicama srpske vladavine.

Za bugarske i srpske srednjovjekovne vladavine Kosovo se i Albanija slaveniziraju. Dolaskom Turaka taj je proces zaustavljen. A zatim se poste-

To to su preci Albanaca doli iz Dardanije ne daje, naravno, dananjim Albancima nikakva prava na to podruje. Ta prava, ako postoje, poivaju na drugoj osnovi. Nije zgorega napomenuti da ni inQoevropsk.i Iliri nisu prastanovnici Balkana. Ioni su se - kao i Heleni i Traani - doselili i svojim su bronanim maevima pokorili neolitske starosjedioce koji nisu bili Indoevrqpljani. Sufflay istie da je baza Alb- predindoevropskog porijekla, a vjerojamo su to i imena Skodra i Amantija (s. 3). Za Liburne, koji su ivjeli u Hrvatskom primorju, smatra se da su bili poluiliri, tj. mjeanci starih Mediteranaca i doseljenih Ilira. No, ni neolitski prastanovnici nisu bili riepokremi. Arheoloki nalazi pokazuju osvajanja, migracije, razaranja i asimilacije. I tako unatrag sve do Adama i Eve. Bilo bi dobro kad bi se zapjenjeni nacional-ovinisti ponekad

. zapitali o svim onim emikim naslagama koje nose u sebi prije no to pozivaju u boj za emiku istou ili historijska prava.

29

peno provodi albanizacija. Za Skenderbegovih ratova protiv Osmanlija (1444--1468) upske oblasti june i srednje Albanije, naseljene dobrim dijelom Slavenima, opustoene su, pa ih naseljavaju albanski stoari. U borbama

Mleana i Turaka oko Skadra u xv. stoljeu opustoene su upske oblasti koje su takoer naseljavali veinom Slaveni; propali su mali gradovi, a napu-tene zemlje od kraja XIV. stoljea naseljavaju albanski stoari. U potrazi za zemljom, a takoer kao posljedica turske politike kolonizacije, albanski gortaci sputaju se u metohijsko-kosovske ravnice i naseljavaju ih po fiso-Vlma.

Slavenski poljoprivredni nazivi uli su u albanski jezik, a zauzvrat su posueni mnogi stoarski. Katun je albanska rije koja prvobitno znai ator, a zatim nomads ko planinsko selo. U tom se znaenju i danas upotrebljava u Crnoj Gori, ali se bila rairila sve do Istre. Odatle i prezime Katunari. Albanskog su porijekla i vatra, balega, krapa (pukotina u stijenju), bunja (koliba), brina (padina; planine Brina u Crnoj Gori i Dalmaciji), magarac i mnoge druge.

- Budui da su albanski stoari zimi silazili u toplije doline i mijeali se sa Slavenima, postali su dvojezini. I jednoj je i drugoj etnikoj grupi vjera bila

zajednika. Ti se odnosi nisu promijenili ni u prvo vrijeme osmanlijske okupacije. Meutim, nakon smrti Skenderbega (1468), Osmanlije su ubrzo pokorile cijelu Albaniju i tako slomile duh otpora. U razdoblju izmeu 1480. i 1500. g .. Albanci masovno iseljavaju u junu Italiju i na Siciliju. Tada poinje poste-peno prelaenje Albanaca na islam. Budui da su zemljoposjednici mogli najvie izgubiti, oni se najvie i islamiziraju.

-Islamizacija i posljedice Masovna islalnizacija potaknuta je represalijama poslije austro-turskih

ratova u XVII. i XVIII. stoljeu kada, osim Albanaca, -i Srbi prelaze na islam. Proces islamizacije u osnovi je zavren u XVIII. stoljeu. Ustalila se ova vjerska struktura stanovnitva: 70 posto muslimani (Kosovo, zap. Makedonija i,

djelomino, cijela Albanija), 20 posto pravoslavci (jug) i 10 posto katolici (sjever). Isti proces i u isto vrijeme odvijao se i u Bosni, gdje su potkraj XVII. stoljea muslimani tri etvrtine stanovnitva (Banac, 41). Islamizacija je imala sudbonosne posljedice za budui nacionalni ivot:

1. Tri su vjere perpetuirale razjedinjenost i onemoguavale da se forlnira nacionalni identitet. Religija, dodue, ima znatno manju ulogu u ivotu Albanaca nego u ivotu Junih Slavena. Po tome Albanci pomalo nalikuju na Kineze. Vjerskih ratova nikad nije bilo. Vjerska se tolerancija podrazumijeva.

30

\

I

1

Najvaniji su obitelj, bratstvo i fis. * Meutim, religija je ipak kulturno podvajala Albance, a nepostojanje nacionalne vjere znailo je ak negiranje nacije. Kad su Hatierifom od Giilhane 1839. narodi turskog carstva dobili pravo da upotrebljavaju svoj jezik u koli i crkvi, Albancima je to pravo

uskraeno. Muslimanski Albanci smatrani;u Turcima i oni su mogli pohaati turske kole. Pravoslavni su Albanci smatrani Grcima i za njih su bile predviene grke kole. A katolici su bili Latini i mogli su ii u katolike vjerske kole, koje su otvarali Talijani i Austrijanci. Prva albanska osnovna kola otvorena je, unato estokim otporima Porte i fanariotske crkve, tek 1887. u Kori, prva srednja kola 1909. u Elbasanu. kolska podijeljenost implicirala je sfere interesa velikih sila i tako je znaila politiku podijeljenost.

2. Islamizacija je zahvatila upravo Albance koji su silazili na Kosovo gdje su ivjeli Srbi, koji su joj se veim dijelom oduprli. Muslimani su u Osmanlij-skom Carstvu bili privilegirani i identificirali su se s gospodarima. Jo u Tuco-

vievo vrijeme Albanci su svoje muslimanske zemljake zvali Turcima, a kato-like Latinima. Naziv Turin za bosanskog muslimana odrao se kod nas do revolucije. Tako su se na Kosovu na etnike razlike nadozidale vjerske i klasne. Taj trostruki intenzitet diferenciranja, s ugraenim suprotnim intere-sima izazvao je neprekidne krvave sukobe i postao permanentni izvor mrnje

izmeu dvije etniko-vjerske grupe. 3. Albanski muslimani, budui da su se identificirali s muslimanskim

Osmanlijama, nisu mogli uestvovati u oslobodilakim ratovima nemusliman-skih balkanskih naroda (iako je nekih pokuaja bilo). Zbog toga su Albanci,

slino kao Bonjaci, zakasnili u formiranju nacije. No, dok su Bonjake prihvatili srodni slavenski narodi, Albanci nisu imali srodnika. Kao rezultat, Albanija je danas najmanje razvijena zemlja Evrope. Osim toga, kad je _

konano forlnirana, albanska drava uspjela je okupiti samo polovicu Alba-naca.

4. etvrta znaajka albanske historije jest izravna posljedica turske oku-pacije nezavisno od islamizacije. Rije je o regresu u plemensko drutvo. Stari Iliri bili su, kao i svi prilnitivni narodi, plemensko drutvo. S vremenom oni su formirali dravne tvorevine i prevladali plemensku razinu razvoja, a nakon rimskih osvajanja razvili su i gradsku kulturu i primili kranstvo. Slavensko naseljavanje unitilo je rimsko-ilirsku kulturu i uzrokovalo ponovno formira-nje plemena u albanskim planinama. Trei put plemena su forlnirana nakon turskih razaranja. U XIV .. st. Albanija je zemlja s tipino srednjovjekovnim razvojem. Najvei grad Dra ima 25.000 stanovnika. U usporedbi s njim Zagreb (2810 stanovnika 1368), Ljubljana (7000 stanovnika u XVII. st) i Beograd (7033 stanovnika 1820. g) bili su sela. U turskim ratovima gradovi su razoreni, polja naputena, stanovnityo desetkovano, a obrazovaniji i imu-

~ Lovro Mihaevi, hrvatski franjevac koji je poetkom ovog stoljea proputovao Albaniju t Kosovo, biljei da su );1 danas Arbanasi ... vjerski vrlo tolerantni. _ . Albanac se vie ponosi da je

Sipetar nego svojom vjerom (s. 107).

31

niji emigriraju. Razvijenija gradska kultura propada i ponovo se raa plemen-ska organizacija. U isto vrijeme, od xv. do XVIII. stoljea, plemena se -po drugi put formiraju i u Crnoj Gori, nekadanjoj Zeti. I dok su drugi evropski narodi po jedanput proli kroz plemensko drutvo, Crnogorci su proli dva, a Albanci tri puta. Time se objanjava albansko kanjenje u razvoju suvreme-nog drutva.

Albanska dijaspora Prve albanske masovne migracije pOClllJu JOS u XIV. i XV. stoljeu.

Albanci emigriraju u Grku, Italiju i Dalmaciju, a poslije i u Tursku, pa zatim u Rumunjsku, Bugarsku, Siriju, Egipat i jo neke zemlje. Emigriraju ljudi koji neto vrijede i tako - govorei dananjim jezikom - zemlja ostaje bez kadrova. Ta dijaspora nastavlja se sve do danas.

Jer im nije omogueno da djeluju kod kue, Albanci odlaze u druge zemlje, islamizirani Albanci prvenstveno irom Osmanlijskog Carstva. Turci Albance nisu smatrali posebnim narodom, a muslimanske Albance tretirali su kao Turke. U sultanovoj tjelesnoj gardi bili su Albanci. Sredinom XIX. stoljea u Istanbulu je ivjelo 60.000 Albanaca i to je bio najvei albanski grad.

Alban~i su dali Turskoj etrdesetak vezira, velikog pjesnika Mehmeda Akifa porijeklom iz okoline Pei, autora turske nacionalne himne Istiklal Marsi (Mar nezavisnosti) i oficira koji je poeo oruanu fazu mlado turske revolucije (Nijazi Resnja). Prvi rektor carigradskog sveuilita bio je Albanac Hoxha Tahsini. Trojica Albanaca postali su guverneri turskih provincija Libanona, Sirije i Egipta. Ovaj posljednji (Mehmed Ali-paa) osnovao je kraljevsku dinastiju u Egiptu, koja je vladala tom zemljom u XIX. i XX. stoljeu sve do kralja Faruka, kojeg je zbacila Naserova revolucija. Kemal Ataturk, osniva turske republike, porijeklom je Albanac iz okoline Bitolja, a sadanji predsjed-nik Turske, Keman Evrem iz Preeva.

Albanci nisu bili aktivni samo u islamskom, nego i u kranskom svijetu. Preci Albanaca primili su kranstvo davno prije Slavena. Sv. Pavao, koji je putovao rimskom cestom Via Egnatia za Makedoniju, navodi da je od JeruzaJema preko Ilirije irio Kristovo Evanelje (Gjergji, 20). ULipljanu i Skoplju osnovane su biskupije. Jireek istie da se Albanci javljaju u sred-njem veku kao starohriansko stanovnitvo, vie varoke kulture, koje je mnogo blie Grcima i dalmatinskim Romanima nego novokrtenim Srbima. -Ostaci stare latinske terminologije u njihovu jeziku i mnogi nazivi mesta, izvedeni od imena svetaca, svedoe o starini hrianstva kod njih (s.36). Zbog toga su od XIV. stoljea Albanci sve znaajniji u sastavu katolikog klera u primorskim gradovima, a albanski sveenici sele se po Balkanu

(irkovi uGaraanin, 331). Papa Klement XI (1700-1721), za ijeg je

32

pontifikata barski nadbiskup Zmajevi delegiran da pozove sve biskupe i sveenike Srbije, Makedonije i Albanije na Prvi svealbanski koncil u Merinju_ 1703, bio je Albanac. Kosovarka Majka Tereza (Gonxhe Boj axhiu) , porijeklom iz Prizrena, za svoj misionarski rad u Indiji dobilfl je 1979. Nobelovu nagradu za mir.

Na Univerzitetu u Padovi djelovao je Leonik Tomeo (1456-1531), huma-nist, filozof, knjievnik i historiar. Njegova predavanja sluao je i Nikola Kopernik. Elena Gjika (Dora d'lstria, 1829-1891) zauzima istaknuto mjesto u rumunjskoj knjievnosti i publicistici.

Na kraju valja spomenuti i Antonija Gramscia (1891-1937), istaknutog radnikog borca i osnivaa Komunistike partije Italije. On nosi prezime prema gradiu Gramshi iz june Albanije. Njegov je djed morao pobjei iz zemlje poslije grkog ustanka i82l. i nastanio se u Sardiniji. Pojedini Albanci aktivno su uestvovali u grkom ustanku, a proslavljeni junaci tog ustanka bili su Albanci Marko Bo

izmeu tri mala balkanska imperijalista. Makedonci su se kao nacija formirali tek izmeu dva rata, a svoj knjievni jezik dobili su poslije osloboenja. (Albanci su svoj knjievni jezik normirali tek 1972. na Kongresu za pravopis. u Tirani kad su kao osnovu uzeli jezik Elbasana.) Zanimljivo je da je nakon srpsko-bugarskog rata 1885. formirana Makedonsko-albanska revoluci-onarna liga, koja je namjeravala organizirati zajedniki ustanak da bi se izborila autonomija za obje zemlje. U apelu Lige kae se: Mi ne elimo da Albanija i Makedonija budu ni pod vlau Bugarske, ni Srbije, ni Grke. Mi elimo da se Makedoniji i Albaniji da autonomija, pa ak i da ostanu pod. vlau Sultana. Jednom rijeju, mi elimo da imamo na sud i nau uprav.u. U Albaniji neka nareuju Albanci, u Makedoniji Makedonci, pa makar se i zadrala vrhovna vlast Sultana (Hasani, 286).

Meutim, ta je akcija dola i prerano (za Makedonce i Albance koji jo nisu bili nacionalno formirani) i prekasno (u odnosu prema ostalim balkan-skim narodima koji su bili ve daleko odmakli u izgradnji svoje dravnosti), pa nije dala nikakve rezultate. Makedonski i albanski autonomisti poeli su ponovo suraivati za vrijeme ilindenskog ustanka te poslije mladotuiske revolucije 1908. Prva efektivna makedonsko-albanska suradnja postignuta je u toku narodnooslobodilakog rata kad je 1943. g. formirana Prva makedon-sko-kosovska brigada, koja je ratovala i na albanskom teritoriju. Da bi informacija bila potpuna, treba zabiljeiti jo jedan prijanji pokuaj vojne-suradnje za vrijeme rusko-turskog rata (1828-29) i to izmeu srpskog kneza Miloa i poglavara june i sjeverne Albanije, Ali-pae Tepelenija i Mustafa--pae Buatlije. Nakon razliitih peripetija savez se raziao bez pozitivnog efekta. Godine 1861. u Carigradu srpski ministar Garaanin dogovara se s grkim poslanikom Markom Renierisom o podjeli Albanije. Srbija je trebala anektirati sjevernu Albaniju, a Grka junu. (Enciklopedija Jugoslavije, sv. 1, 157). U tom smislu potpisana je 1868. g. i vojna konvencija (Maleti, 171). Narednih pola stoljea taj se plan jo nekoliko puta obnavlja, a dva puta i ostvaruje. Mi Jugoslaveni navikli smo da sebe smatramo rtvama stranih.

zavojevaa (to je tono) a da svoj stav prema tuoj nacionalnoj slobodi smatramo duboko principijelnim (to je mit). Izuzmemo li srednjovjekovne drave, mi tue teritorije nismo osvajali zato jer to nismo htjeli, nego zato jer to nismo bili u stanju. No, im nam se pruila prilika, mi smo je iskoristili. I pri tom nismo bili njeni. Treba podsjetiti na niim izazvan napad na Bugarsku 1885; na osvajanje Baranje i Temivara koje smo morali vratiti

Maarima i Rumunjima; na namjeravanu intervenciju, zajedno s Rumunjima i Hortyjevcima, kojom je' trebalo razbiti maarsku revoluciju, a koju su

sprijeili samo snani protesti komunista i sindikata u zemlji; na oruanu intervenciju u Tirani kojom je 1924. sruena jedina albanska progresivna vlada Fan Nolija i instaliran diktator Zogu; i na osvajanje sjeverne Albanije. Za ovo posljednje isticani su i neki razlozi. Da vidimo koji.

Mlada srpska drava nala se u prolom stoljeu u sendviu izmeu dviju 34 i

i i I

.-1_

imperija, otomanske i austrougarske. Egzistencijski razlozi zahtijevali su irenje, a ekonomski izlaz na more. Cijela vanjska trgovina odvijala se preko Austro-Ugarske, to je znailo kolonijalnu zavisnost. Socijalist Dimitrije Tuco-vi posumnjao je u oba dravna rezona. No, pretpostavimo za trenutak da su

toni. Tada treba uoiti da je u to vrijeme postojala jo jedna drava, koja se smatrala srpskom, Crna Gora, koja je nakon Berlinskog kongresa dobila izlaz na more (Bar i Ulcinj). Pa ipak, bilo je lake osvojiti tui teritorij, postii da se dvije drave i dinastije, koje su se obje nazivale srpskima, dogovore o zajednikoj luci i pruzi.

U toku cijelog XIX. stoljea pa do ostvarenja nezavisnosti 1912. Albanci se neprestano bune protiv turskih vlasti i diu ustanke. Isprva, slino kao Bonjaci (Husein Gradaevi, kojem se pridruuju Kosovari i Kosovci, razbio je 1831. upravo na Kosovu vojsku velikog vezira) bune se protiv moderniza-cije Osmanlijskog Carstva: odbijaju sluiti u nizamskoj vojsci, ne plaaju poreze, ne potuju osmanlijsku vlast i upravljaju se prema svojim zakonima i obiajima, kako to pie u prvom broju slubenog vilajetskog lista Prizren 1871. g. Nui je zabiljeio kako su albanski poglavari iz Drenice saopili 1891. turskim upravnim inovnicima: Od pet stotina godina nije bilo u Drenici vlasti niti je potrebna, niti e je biti dok smo mi ivi! (s. 43). Bune su praene pljakom, hajduijom, krvnom osvetom i odmetnitvom, na to vlasti reagiraju kaznenim ekspedicijama, oduzimanjem oruja i terorom. Od formi-ranja Prizrenske lige g. 1878, o emu e jo biti rijei, pobune poprimaju karakter narodnooslobodilake borbe. Bilo je i pokuaja povezivanja s drugim balkanskim narodima. Akije Mustafe Buatlije i Makedonsko-albanske lige ve su spomenute. Godine 1873. Hoti se obraaju srpskom ministarstvu vanjskih poslova radi suradnje (Maleti, 154). No svi ti pokuaji propadaju i Albanci ostaju osamljeni.

Tek veliki kosovski ustanci (1910-1912) donose Albancima autonomiju. No, ona nije zaivjela, jer je iste godine bez Albanaca i protiv Albanaca poveden balkanski rat. Jo 1902. Srbija i Crna Gora sporazumjele su se da Srbiji pripada kosovski vilajet, a Crnoj Gori Skadar. Sada je s Bugarskom dogovorena podjela Makedonije, a s Grkom podjela Albanije. Ne naiavi na vei otpor, srpska armija brzo je oslobodila-osvojila Kosovo i zatim je prodrla II Albaniju, gdje je ve u novembru 1912. okupirala cijelu srednju Albaniju: Lje, Kruju, Tiranu, Dra i Elbasan. Crnogorci su opkolili Skadar. Valja podsjetiti da je Skadar bio prijestolnica dukljanskih vladara. Sv. Jelena, udo-vica Stefana Uroa I, bila je zareena u Crkvi sv. Nikole. Slino kao i Kosovo Skadar je uao u narodnu pjesmu. Opsada Skadra odnijela je 10.000 crnogor-skih ivota.

-U Valoni, koja se nalazila u preostalom dijelu Albanije koji nisu okupirali ni Srbi ni Grci ni Crnogorci, sazvana je Narodna skuptina i 28. novembra 1912. proglaena je nezavisnost.

To su bile prevelike promjene u politikoj geografiji Evrope da se velike 3' 35

sile ne pokrenu. Ali, jo uvijek premale za jednu meunarodnu konferenciju na vrhu. Zadatak su preuzeli ambasadori est velikih sila u Londonu i njihova se konferencija protegla i u narednu godinu. Ambasadori su odluili da se Srbi povuku iz Albanije, za to kao kompenzaciju dobivaju Debar, akovicu i Pe, a Crna Gora morala je prekinuti blokadu Skadra. U maju 1913. potpisan je ugovor s Turskom kojim su odreene granice albanske drave, koje su se sa sitnim ispravkama odrale do danas.

Uskoro je taj politiki teatar imao reprizu. U jesen 1914. Grci su uli u junu Albaniju i odmah su proglasili njezinu aneksiju. Italija je okupirala Valonu i Sazan. Naredne godine Crnogorci su opsjeli Skadar i uli u njega, a srpska armija ula je u Elbasan i Tiranu te stigla do Draa. Iste godine sklopljen je po zlu poznati tajni sporazum saveznika s Italijom, kojim se Italiji za ulazak u rat plaa dijelovima Jugoslavije i Albanije. Sporazum ujedno predvia mogunost diobe preostale Albanije izmeu Grke, Srbije i Crne Gore. Razne kombinacije dijeljenja nastavljaju se i nakon zavretka I. svjet-skog rata, sve dok 1920. Albanci sami ne izbace Talijane iz Valone. "" Pod Wilsonovim** utjecajem, a i u interesu Engleske, velike sile odluuju podrati nezavisnost Albanije. Grka i Jugoslavija prisiljene su povui svoje trupe. Potkraj 1920. Grka, Jugoslavija i Italija uz pomo Francuske pokuavaju

sprijeiti prijem Albanije u Drutvo naroda, ali bez uspjeha. No, usprkos svemu kraljevska jugoslavenska vlada jo se nije bila oc;lrekla

osvajanja. Dok je konferencija ambasadora reavala o granicama Albanije - pisao je poslije u jednom internom elaboratu pomonik ministra vanjskih poslova Ivo Andri - i o organizovanju njene nezavisnosti, mi smo polovi-nom 1921. godine potpisali s. prvacima Miridita ugovor o saradnji. Bilo je predvieno obrazovanje slobodne miriditske drave, koju e braniti vojne snage S. H. S. i ije e interese u inostranstvu zastupati vlada u Beogradu. Vlada u Tirani uguila je ovaj pokret, a mi smo bili optueni i osueni pred Drutvom Naroda (Krizman, s. 86).

oo Zanimljivo je da se kraljevska vlada Jugoslavije nije orijentirala na izbacivanje Talijana iz Rijek~i Istre, ne~o na osvajanje Albanije. _ .

,.,. Albanski pravoslavni episkop Fan Noli, koji je ivio u SAD, dobio je vrsto obeanje od predsjednika Wilsona da e na Konferenciji mira u Versailleu braniti albanske interese. Wilson je

obeanje odrao i njegova energina intervencija pridonijela je da je podjela Albanije izmeu Itilije, Grke i Jugoslavije bila onemoguena. (Imamovi, 60).

36

_I

4. Formir~nje albanske nacije

Prethistorija

Potkraj XVIII. stoljea dva albanska feudalca, Kara Mahmud Bushati"" u Skadru na sjeveru i Ali-paa Tepelena u Janini na jugu Albanije, pokuavaju se osamostaliti. Ratovima proiruju svoje paaluke i vladaju gotovo samostalno. Mahmud je ubijen prilikom napada na Crnu Goru 1796. kamo je krenuo prema jednom planu koordinirane akcije s Napoleonom, koji je nadirao sa sjevera. Prije je Mahmud osvojio Kosovo, a zatim je u Podgorici proklamirao ilirsku federaciju, koja je trebala obuhvatiti Albance, Crnogorce i Bonjake. Mahmudov nasljednik Mustafa bio je prinuen da se preda Porti 1831. U meuvremenu 1822. Ali-paa je bio opsjednut u svojoj kuli i izdaj-niki ubijen, ime se zavravaju tri decenija relativno nezavisnog janinskog paaluka. Istodobno s pokoravanjem tih dvaju paaluka zavrava se feudalno razdoblje albanskih pokuaja da se ostvari nezavisnost.

U tridesetim godinama Osmanlijsko se Carstvo poinje modernizirati. Reforme pogaaju skoro sve slojeve albanskog stanovnitva i ono se buni. Centralizacijom uprave i formiranjem inovnike administracije vojni feudalci gube vlast, ugled i ekonomske prednosti. A visoki porezi i dugi obavezni vojni rok (7 do 8 godina) pogoravaju poloaj seljaka i graana. Lokalne bune smjenjuju jedna drugu. Godine 1835. izbija ustanak u srednjoj i sjevernoj Albaniji. Veliki ustanak godine 1844. poinje u Pritini a zahvaa Prizren,

akovicu, Skoplje i Tetovo te biva u krvi uguen. Zatim 1847. g. izbijaju ustanci na Kosovu i u sandaku Gjirokastra. akovica se buni 1864, a Pe, Prizren i ponovo akovica 1867. Dvije godine poslije 7000 ustanika iz Pei

kree protiv turske vojske. Svi ti ustanci imaju lokalni karakter i ne pokazuju nacionalnu svijest. No,

u isto vrijeme javljaju se i prvi nacionalni ideolozi. Od 30-ih godina djeluju " Biografija Malunud-pae dobro ilustrira sve apsurde balkanske situacije. Njega jugosla-ven~ki hist~riari habitualno opisuju kao Turina koji vodi tursku vojsku da pokori Crnu Goru. I z~sta'?I?- Je !?8~ .. po.ao na Podgori9I sa 18.000 vojnika i pokorio je Crnogorce. U toj su vojsci vecrna bili krscam IZ sJeverne AlbaruJe. U odnosu na sultana, cilj je bio doista objanjen kao ?bnova ~s~e vlasti,. to nai historiari uzimaju zdravo za gotovo. No, Buatlije su bili Albanci I nak~~ sto Je pokono Crnu ~oru Mahmud pokuava uvrstiti svoju vlast i u srednjoj i junoj AlbarnJI. Sad, naravno, dolaZI u sukob s Portom. Osim to su Albanci, Buadije vjeruju da su potomci islarniziranog sina Crnogorca Ivana Crnojevia. Zato i polau pravo na Crnu Goru. Na kraju, tu je i ilirska federacija, koja se takoer nikad ne spominje.

37

Naum Veqilharxhi (1797-1866) pisac azbuke; zatim sakuplja folklora Zef Jubani (1817-1880); sastavlja albansko-grkog rjenika Konstandin Kristo-foridhi (1830-1895); Skadranin Pashko Vasa (1825-1892), istalrnuti turski dravnik odgojen u Italiji i Francuskoj, koji se zalagao da se Albanci ostave vjerskih podjela prema crkvama i damijama, jer je albanstvo jedina vjera Albanaca, pisac i sastavlja carigradskog alfabeta Naim Frasheri (1846-1900) i drugi. Za razliku od ilirskog pokreta, koji se javlja unutar Hrvatske, i slinih preporodnih pokreta u drugim zemljama albanski preporo-ditelji djeluju izvan zemlje, prvenstveno u Bukuretu i Istanbulu, ali i drugdje

(meutim ne ni u Beogradu ni u Zagrebu!). Kao i svi preporoditelji oni glav.nu panju posveuju jeziku, pismu i osnivanju kola. Bili su obrazovani na

sveuilitima u Turskoj i na Zapadu, a poslije dolaze na visoke poloaje u kolstvu, kulturi i turskoj upravi. Prvi albanski intelektualci stjeu evropska revolucionarna iskustva. Veqilharxhi uestvuje u rumunjskoj narodnoj revo-luciji 1821, S. Toptani u Parizu 1848, a Pashko Vasa* u Veneciji iste godine. Aktivnost tih rodoljuba poetak je albanskog narodnog preporoda (Rilindja).

Sada se dogaaji poinju brzo odvijati. Godine 1875. izbio je ustanak u Hercegovini i brzo se proirio na Bosnu,

Sandak, Makedoniju i Bugarsku, a odjeknuo je i u Albaniji. Time je poela tzv. istona kriza. Naredne godine Crna Gora i Srbija ulaze u rat protiv Turske, ali je srpska vojska potuena, pa Srbija mora traiti mir. Iste godine jedan talijansko-albanski odbor sastavljen u Milanu obeava pozvati hrabru

brau u Makedoniji, Epiru i Albaniji da prue ruku Jugoslovenima protiv svoga optega ugnetaa. A dotle upravlja bratski pozdrav i pohvalu velikodu-nom slovenskom narodu (Tucovi, s. 82). Naredne godine Rusija ulazi u rat. Albanski knjievnik Zef Jubani i sveenik Preng Doc;i smatraju kako je to dobra prilika da se ostvari ratna suradnja izmeu Albanaca i Crnogoraca. Nakon sastanka u Mirditima jo potkraj 1876. u Crnu Goru upuuje se poslanik s pismom o albanskoj pripravnosti za ustanak. Potkraj 1877. s mir-ditskim glavarom Prenk Bib Dodom pregovara vojvoda Marko Miljanov. Gortaci iz sjeverne Albanije ne odazivaju se Portinim pozivima da pou na crnogorsku frontu. Zbog toga su poslije zakljuenja primirja nemilosrdno kanjeni. U sjevernoj Albaniji izbijaju lokalne bune protiv Turaka.

Meutim, ni Rusija ni balkanske drave nisu mislile na suradnju s Alban-cima, nego jedino na podjelu albanskog teritorija. Rusko-turski rat zavrio je porazom Turske, a u martu 1878. voljom Rusije formirana je Velika Bugar-ska, koja je ukljuila i dio teritorija naseljenog Albancima, dok su neka druga podruja trebala pripasti Srbiji i Crnoj Gori. To jednostrano prekrajanje geografske karte ostale velike sile nisu bile spremne trpjeti, pa je ve u junu iste godine sazvan Berlinski kongres.

Zanimljivo je da su Veqilhardxhi i Vasa porijeklom Cincari (Vlasi) (Tomaevi, Borba, 2l. VII. 1988). A najsnanija albanska kolonija u inozemstvu bila je u Bukureru. Veqilharxhija su prilikom posjeta Carigradu otrovali grki nacionalisti, pretpostavlja se na inicijativu patrijarije.

38

Albanci su bili uznemireni. Bilo je oigledno da im balkanski susjedi ne spremaju nita dobro. Srbi su nadirali s istoka, Crnogorci sa sjevera, Grci su

tra~ili jug, a R..usi su forsirali Bugare. Abdyl Frasheri iz june Albanije jo u proljee 1877. okuplja plemenske prvake radi slanja memoranduma Porti. Tim se memorandumom trailo da etiri vilajeta (skadarski, janjinski, bitoljski i kosovski) u kojima ive Albanci budu ujedinjeni, s time da se uprava povjeri Albancima i da nastava u kolama bude na albanskom. Budui da su osmanlij-ski vilajeti bill formirani bez obzira na etnike granice a balkansko je stanovnitvo i inae veoma izmijeano, na spomenutom teritoriju Albanci' su

inili oko 60 posto stanovnitva. Tonih podataka nemamo, ali prema poda-cima turskog popisa iz 1910. moemo dobiti dosta pouzdanu sliku (Pipa, 242, 253):

Skadarski vilajet . Monastirski vilajet

(sa srednjom i junom Albanijom) Janinski vilajet (dio june Albanije i Epir) Kosovski vilajet

Albanci

238.136 599.582

340.477 742.509

postotak ukupnog stanovms~a

blizu 100% 58%

62% 60%

Ostali stanovnici tih vilajeta bili su Makedonci, Srbi, Cincari, Grci, Turci, Jevreji i Romi. Spomenuti memorandum jest prva verzija Velike Albanije.

Budui da se ti teritorijalni zahtjevi smatraju smrtnim grijehom Lige, bit e moda korisno ovdje prekinuti izlaganje i nainiti jednu usporedbu. Tono tri decenija prije Prizrenske lige, koja je traila albansku autonomiju u sklopu Osmanlijskog Carstva, pokrenuli su se Vojvoani koji su traili srpsku autonomiju u austrijskoj monarhiji. Na majskoj skuptini 1848. Srbi trae autonomni teritorij koji bi zahvaao Srijem, Baranju, Baku te vei dio Banata s Vojnom krajinom, koja se nalazila u tim oblastima. Punu podrku ovoj Velikoj Vojvodini dao je odmah hrvatski Sabor, ali ne i beki dvor. Kad je u novembru 1849. proglaen patent o osnivanju Vojvodstva Srbije, ono je ukljuilo dijelove Bake i Banata i istoni Srijem. Jedanaest godina poslije Vojvodstvo je ukinuto i pripojeno Ugarskoj. Ono to je za nas ovdje vano jest

injenica da su Srbi (zajedno s Hrvatima) jedino u Srijemu inili veinu stanovnitva (oko 70 posto) dok su u svim ostalim vilajetima bili u manjini. Prema popisu iz 1910. u Vojvodini je bilo 38,6 posto Slavena (Boi s. 364). U Kraljevini Jugoslaviji takoer su inili manjinu stanovnitva. Nakon iselja-vanja Nijemaca i kolonizacije udio Srba poslije rata poveao se na 51 posto u 1955. i na 55% u 1981. godini .

Ako ispravno itam historiju, onda su vojvoanski Srbi dobro uradili kad . su traili to vie, a takoer Hrvati kad su ih podrali. Srbi i Hrvati bili su

39

historijski orijentirani na izlazak iz Monarhije, pa je trebalo ponijeti to vei miraz. Albanci s druge strane nisu historijski mogli postii samostalnost bez suradnje s ostalim balkanskim narodima. Zbog toga je Velika Albanija bila smetnja nacionalnom ujedinjenju. Ali, tono je i to da, kako god Albanija bila koncipirana, balkanski susjedi nisu bili naroito raspoloeni za suradnju. Proizlazi da nekog racionalnog politikog izbora i nije bilo. U slinoj situaciji bila je i Makedonija.

Prizrenska liga

Ve je istaknuto da je Prizrenska liga kljuni dogaaj novije albanske historije, jer oznaava poetak formiranja albanske nacije. Meutim, to progresivno znaenje Lige kod nas se esto negira i pripisuje joj se panislamski karakter i stvaranje reakcionarne ideologije Velike Albanije, koja se odrala do danas (Rajovi, 46; akovi, 109-13, Bogdanovi, 265). ak je i u Enci-

, klop~diju Jugoslavije ula jedna problematina formulacija prema kojoj je Liga bila produkt Porte. * Svaki nacion.alni pokret poinje projektom velike, a ne male nacije i oslanja se na onoga od koga oekuje pomo, a ne na onoga tko se suprotstavlja. U tom pogledu Liga nije izuzetak, pa stoga to i ne moe biti specifina odrednica njezinog znaenja. Zbog toga je nesumnjivo vano da iznesemo relevantne injenice.

U jesen 1877. u Carigradu je osnovan Centralni komitet za obranu nacionalnih prava Albanaca, koji u svom programu trai autonomiju za navedena etiri vilajeta. Budui da pokret vode muslimani - a muslimanski Albanci u ratu koji traje uestvuju na strani Porte - oni oekuju i dobivaju podrku turske vlade. Tri dana prije poetka Berlinskog kongresa, 10. juna 1878, u Prizrenu poinje rad Osnivaki kongres Lige (Kongre) za obranu prava albanskog naroda s 80 delegata iz vilajeta Kosovo, Skadar, Monastir i Janina. Uvodni referat podnosi Abdyl Frasheri.

Na zasjedanju se formiraju dvije struje. Pae, begovi i visoko sveenstvo ele od Lige napraviti islamsku organizaciju koja bi ukljuila i Bonjake i druge muslimane i uvala bi integritet Carstva. Nacionalisti predvoeni Frasherijem oslanjaju se na Albance svih triju vjeroispovijesti i zahtijevaju autonomiju u odnosu prema Porti. U poetku prevladava konzervativna struja, no nacionalisti ubrzo poinju jaati da bi na kraju stekli potpunu dominaciju. U memorandumu koji Prizrenska liga alje Berlinskom kongresu

najtonije su saeta nacionalna osjeanja tog vremena:

Berlinskim je ugovorom Crnoj Gori dodeljena Podgorica, Bar, Plav i Gusinje sa znatnim brojem albanskog stanovnirva. Da bi izigrala ustupanje tih krajeva, turska vlada je potakla Arbanase na otpor. Po njenom nagovoru srvorena je jula 1878., uz uee krana i muslimana, Liga za odbranu prava albanskog naroda (Enciklopedija Jugoslavije, 1, 157).

40

I I

Upravo tako kao to ne elimo biti Turcima, suprotstavit emo se sa svom raspoloivom snagom svakome tko bi elio da nas pretvori u Slavene ili Aus!:rijance ili Grke. elimo da budemo Albanci (Logoreci, s.40).

Liga sastavlja svoj Izvrni odbor, koji funkcionira kao vlada, a istodobno formira regionalne komitete. Skadarski regionalni komitet alje 18. juna 1878. engleskom ministru vanjskih poslova lordu Beaconsfieldu memorandum u koje~ se kae: Albanci, bili katolici, pravoslavni ili muslimani, mrze jednako tursku dominaciju kao i svaku drugu stranu dominaciju (Pollo, s.140).

Berlinskim kongresom predsjedao je knez Bismarck, koji je prijem memo-randuma Lige popratio komentarom da nema albanske nacije - to i nije bilo sasvim netono, jer se albanska nacija upravo stvarala. Kongres je stoga odbio njezine zahtjeve, * a Liga se poela radikalizirati.

Odlunost da ostanu svoji na svome Albanci su uskoro i pokazali. Berlinski kongres predao je Plav i Gusinje, naseljene Albancima, Crnoj Gori. Turski su se garnizoni povukli, ali su odredi Lige u krvavim okrajima zaustavili vojsku knjaza Nikole. Zatim su velike sile predale kao nadoknadu Crnoj Gori krajeve Hoti i Gruda I?-aseijene katolikim Albancima. Repriziraju se dogaaji: Turci se povuku, Liga ulazi, izbija rat, Crnogorci odstupe. Na kraju je Crnoj Gori predan Ulcinj. Slijedi druga repriza. Ali, sada velike sile blokiraju luku brodovima, a turske su jedinice upuene iz Skadra. Pred tim dvostrukim pritiskom Albanci poputaju i Ulcinj ulazi u sastav Crne Gore. Valja dodati da je Porta isprva igrala dvostruku ulogu: prihvatila je odluke

" Evropsko javno mnijenje nije bilo sklono Albancima. To se vrlo reljefno odraava u jednom lanku Karla Marxa od 7. aprila 1853. u kojem kae da su Albanci odvaan gortaki narod ... i ini se, po svemu to o njima znamo, da su jo veoma malo pripremljeni za civilizaciju. Njihove e hajduke navike tjerati svaku susjednu vladu da ih dri u strogoj vojnikoj potinjenosti dok im industrijski progres u okolnim krajevima ne osigura zaposlenje kao drvosjee i vodonoe, kao to je to bio sluaj ... uope s gortacima (Marks-Engels 9, s. 7). Dva tjedna poslije Engels je mnogo ei kad pie da se suparnicima Slavena javljaju samo turski i arnautski barbari, koji su odavno osueni kao nepopravljivi protivnici svakog progresa (Marks-Engels, 9, s. 34). U kasni-jim lancima Engels o Albancima govori uglavnom u vezi s turskim vojnim avanturama, esto povezujui ih s Bonjacima. Godine 1857. Engels konstatira kako se u klancima kod Varne jedna jedina eta Albanaca nekoliko tjedana uspjeno suprotstavljala opsadi od strane Rusa (Marks--Engels, 12, s.220). Pred kraj ivota 1890. Engels izjednauje Albance s ostalim balkanskim narodima i pie kako e Evropa izgubiti interes za Balkan im ga Rusi prestanu ugroavati, i tada

e Maari, Rumunji, Srbi, Bugari, Arnauti, Grci i Turci konano stei mogunost da rijee, bez stranog mijeanja, uzajamne sporove, da razgranie svoje nacionalne teritorije i urede unutranje poslove po vlastitom nahoenju (Marks-Engels, 22, s.49).

- Slina evolucija evropskog javnog miljenja, kako se ona odraava u stavovima Marxa i Engelsa, moe se pratiti i u odnosu prema drugim jugoslavenskim narodima. Neposredno poslije revolucionarne 1848. Engels meu narode bez historije, tj. kontrarevolucionarne narode uvrtava, osim Albanaca, Hrvate, Srbe i Slovence. (Neue Rheinische Zeitung, febr.-mart. 1849) Makedonci, Bonjaci i CrnogorcI tada su Evropi jo nepoznati. Kad malo bolje prouimo balkansku historiju, Engels June Slavene kao progresivnije suprotstavlja Turcima i Arnautima, a kod Srba je otkrio da imaju vlastitu historiju i knjievnost. U razvijanju nezavisne srpske drave Engels vidi centar oko koga se moraju okupiti ostali slavenski krani u svojim buduim naporima oko osrvarenja nezavisnosti i nacionalnosti (Marks-Engels, 9, s. 34) - i u tome se nije sasvim prevario.

41

Berlinskog kongresa, ali je istodobno naoruala Albance i financijski poma-gala Ligu kako bi odstupijeni teritoriji ipak ostali u sklopu Carstva.'

Ve 1879. Liga trai potpunu administrativnu autonomiju, koju Porta odbija, to izaziva protuturske demonstracije. Na zasjedanju Lige u julu. 1879.

odlueno je da se turska vlast nasilno zbaci te da Liga preuzme vlast u najve-im gradovima Kosova. U isto vrijeme Porta nastoji obnoviti vlast u krajevima koje je kontrolirala Liga.

Aprila 1880. na trodnevnom dogovoru muslimana i katolika u Skadru Albanci trae od sultana da turska vojska i inovnici napuste zemlju te da stanovnitvo izabere svog kneza. Tucovi komentira: Zahtevi skadars~og dogovora su ... radikalniji od zahteva srpskoga narodnog pokreta za autono-mijom 1793. i 1804, a u svim glavnim tokama poklapaju se sa srpskim zahtevima istaknutim na skuptini u Kragujevcu 1. januara kritine 1813. godine, (s. 82). I ne ekajui odgovor, Liga je poela akciju, pa su uskoro cijela sjeverna Albanija i vei dio Kosova s gradovima Skadroli1, Prizrenom,

akovicom, Pei i Pritinom oieni od turske vlasti i vojske. To je znailo otvoren sukob s Portom. T. Mitko, albanski izbjeglica u Egiptu, adaptira marseljezu kao himnu Lige. Zimi i u proljee naredne godine osmanlijska vojska pod komandom Dervi-pae zaposjeda Kosovo. Voe Lige pohapeni su i deportirani u zabaene krajeve carstva. Frasheri je uhvaen u Elbasanu, doveden u Prizren i osuen na doivotnu robiju u Anadoliji. Do 1882, u Malu Aziju deportirano je vie od 3000 ustanika (Maleti, 159). Prijeki sud je samo u Pritini osudio vie od 4000 Albanaca i 200 Srba koji su im pomagali (Marrnullaku, s.25). Nakon tri godine grozniave aktivnosti Liga je prestala postojati.

Veliki moralni kapital Prizrenske lige pokuali su albanski kvislinzi iskori-stiti za vrijeme njemake okupacije osnivajui u Prizrenu u septembru 1943. Drugu pr