Hrabri Bosanci

8/9/2019 Hrabri Bosanci

http://slidepdf.com/reader/full/hrabri-bosanci 1/4

Hrabri Bosanci

Pješadija, vojna policija, bosanskohercegovačka pješadija

Piše: Hamdo Čamo

Odmah nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. stanovnici ove zemlje bili su pozvani

u vojnu službu Austrougarske monarhije. (U Bosni i Hercegovini su 1882. godine

uspostavljene oblasne komande za popunu vojnih jedinica u Sarajevu, Banjaluci, Donjoj

Tuzli i Mostaru, op.a.). Prvo su uspostavljeni bosanski bataljoni koje su sačinjavaliregruti sa svih područja zemlje koja je još od 1908. godine bila sastavni dio Monarhije,

iako još uvijek nije u potpunosti bio regulisan državno-pravni odnos. Ubrzo je

uspostavljeno četiri pješadijske regimente i jedan bataljon vojne policije. Ove trupe će biti sastavni dio mnogih garnizona unutar Monarhije i biće poznate kao "Bosanci", koji

će širom monarhije biti silno omiljeni i iznimno popularni .1

Odgovarajući humanom tipu ljudi, ljepuškasti, najmlađi pripadnici Habzburškogcarstva, vojnici iz Bosne i Hercegovine skoro dosljedno su veličanstveni, snažni,

izdržljivi, još pažljivi odrasli muškarci koji se odlikuju velikom hrabrošću, redom i urednošću.2

1 Illustrierte Geschichte des Weltkrieges, (Ilustrovana povijest svjetskog rata), 1914-15, Union,

Deutsche Verlagsgesellschaft, Stuttgart, Berlin, Leipzig, Wien, str. 221.

2 Ibidem, 221.



Bosanskohercegovačke pješadijske regimente, označene po brojevima, razlikovale su se uveliko od svih ostalih jedinica

austrougarske vojske i po svojoj uniformi. Jedinice bez iznimke

nose fesove, pantolone, čizme i platnene dokoljenice. Samo je bojauniforme, fesa i oznake ukazivala da je riječ o podoficiru. Oni

oficiri koji ispovijedaju islam, također imaju pravo da nose fesumjesto uobičajene oficirske kape.

Slika desno: Bosanski oficir, 1. svjetski rat 3

Bosnaske regimente bile su naoružane naoružanjem k.u.k. armije, repetir stejr manliherpuškama model 1890-95., kalibra 8 × 50 R (M93). Od vojne opreme uz puške zaduživan je još vojni bajonet, ruksak, fišeklije, pribor za jelo i šatorsko krilo. Oficiri su dobijali

konjičku ili ordonanc sablju, a visoki oficiri i vojnog konja. Osim radne postojala je i

paradna uniforma koja se uveliko razlikovala od uloge, roda i vrste armijske jedinice.

Prije poziva na mobilizaciju sjedišta ove četiri pješačke regimente bila su Gracu, Beču,Budimpešti i Trstu. Regimenta vojne policije bila je smještena u mjestu Bruck an der

Leitha (mađarski Lajtabruck).

"Einrückendes bosnisches Regiment auf dem Weg zum Bahnhof",© igw;

Nastupajuća bosanska regimenta na putu do željezničke stanice.

Fotografija prikazuje nastupajuću vojsku bosanske regimente prema željezničkoj stanici,

na putu prema ratištu. Od tada bosanskohercegovačke trupe imaju izuzetno važnoučešće na frontovima u borbi protiv ruskih i srpskih jedinica. Više bataljona su se u

borbama sjeverno od Lemberga posebno istakli. Tamo je na linijama fronta dolazilo do

jakih borbi prsa u prsa sa ruskim jedinicama koje su bile zaposjele mnoge rovove. Tamo

su Bosanci golim rukama vadili Ruse iz rovova i od njih pravili ratne zarobljenike, stajaćeu vojnim k.u.k. zapisima.

3 Slobodna enciklopedija, Wikipedia



Na drugom mjestu, o borbama na Drini, jedan mladi vojnik će reći:

„1. avgusta naše odjeljenje je izbilo na Drinu kod Višegrada. Kada je 2. avgusta javljen

dolazak srpske armije, na granicu je poslata jedna patrola. Dva vojnika i ja smo išli u

susret jednoj šumi blizu sela Drinjac. Iznenada smo pred nama ugledali srpsku patrolu

od ukupno dvadeset i osam ljudi. Bili su obuč eni u civilna odijela, ali do zubanaoružani. Kada smo ih primijetili bili smo udaljeni svega tridesetak koraka od njih.

Pri pogledu na neprijatelja srce mi je od veselja udaralo još jače. Nakon izdate

komande „vatra“, ispalismo salve metaka, potom jurnusmo nas trojica protiv svih

preostalih. Ubrzo smo se borili prsa u prsa. Htio sam dati posljednje kapi krvi za

voljenog cara i moju voljenu domovinu. U sebi sam osjećao trostruku snagu; sa golim

rukama sam navalio na Srbe, i svaki kojeg je pogodila moja pesnica, taj se srušio. Tada

sam opet zapucao i u borbi ubio četiri Srbina, sedmoricu ranio i trojicu zarobio. Ipak,

još su bili u većini pred nama, u to nam stiže pomoć. Dvanaest ljudi nam je žurilo

trčećim korakom i pomogoše zarobljenike dalje predati u komandu, jer sam bio i sam

ranjen. Bio sam pogođen u ruku i imao sam od bajonete probodnu ranu na lijevoj

podlaktici. Obje rane su probile ruku. Bez obzira, od osam do jedanaest sam bio još u

redu, dok se nisam onesviejstio zbog gubitka krvi. Onda su me odnijele sanitelije.4

Ovaj v rsni vojnik bio je od svog generala zasut poklonima, potom i predložen za carskoodlikovanje.

Malo poznati drugi bosanskohercegovački pješadijski regiment bio je elitna jed inica

k.u.k. armije 1879-1918., koja je zbog svoje hrabrosti i omiljenosti u Gracu dobila i naziv

ulice. U čast ove regimente obilježava se godišnjica bitke na Monte Meletti u JužnomTirolu, gdje su ukopani njeni mnogi pali vojnici. Bosanske jedinice su bile u borbama na

mnogim frontovima od Galicije, Piave, Soče, Karpata, do Alpa gdje je zbog hrabrih borbiprotiv Talijana i jedan planinski vrh dobio slavni naziv " Posso del Bosniako", („ Može li

Bosanac“).

„Mislim da nije bilo jedinica Austrougarske vojske kod kojih bi disciplina značila tako

malen problem kao kod Bosanaca. Kao dobra i poslušna djeca slijedili su Bosanci svoje

starješine. Slijedili su, ne samo stari i dobro disciplinirani vojnici kadra, nego i sav

ratni i slabo izvježbani naraštaj kad je već znatno popustila disciplina kod najboljih

regimenta zbog slabe hrane, zbog predugog trajanja rata i zbog političkih miniranja. Kod Bosanaca je red sačuvan do posljednjeg dana borbe na frontu, šta više, disciplina

je sačuvana i nakon sloma Monarhij e. 5

4 Ranjeni Bosanac redaktoru jednog sarajevskog lista.

5 Pero Blašković, Sa Bošnjacima u svetskom ratu, Beograd 1939., str. 53.



Vrhunac priznanja bosanskim jedinicama, odana je i posebna počast, komponovan je jedan od najljepših vojni marševa.

" Die Bosniaken kommen6", ("The Bosniaks are Coming", engl. ), vojni je marš , kojeg je

komponovao austrijski kompozitor Eduard Wagnes 1895. godine. Ovaj vojni marš jekomponovan u Gracu u čast vojnika bosanskog pješadijskog puka, koji su bili u austro -

ugarskoj vojsci. Ovo je jedan od najpopularnijih vojnih marševa, koji se i danas izvodi na

svim vojnim paradama i događajima u Austriji.

Ta prekrasna koračnica vremenom je postala marš pro defileu svih bosansko-

hercegovačkih trupa. Bio je to signal koji je pozivao na prozore i vrata djevojke i žene,kad su Boasanci marširali ulicama garnizonskih gradova u Monarhiji.7

Na skoro svakom mjestu učešća i slavnih borbi bosanskih jedinica i danas je u njihovu

čast moguće naići na mnoga vojna obilježja, ploče, spomenike i groblja.

Bošnjaci8 su bili pravi vojnici. Car je zapovijedao da se jave u vojsku, krenu na front, i

oni su poslušno išli u rat, ali su se pomirili s tim da se ne može suprotstaviti sudbini.Smatrali su da ako u Knjizi sudbine piše da će neko pasti (poginuti), on će pasti, pa

makar ga čuvao bilo kakav oklop. A ako nekom piše da će opet svoju Bosnu vidjeti, on

će je vidjeti, makar ga kuršumi izrešetali kao sito...9

6 http://www.mediathek.at/atom/1831DE7D-0E3-00066-00000A70-18312745/?m=1

7 Werner Schachinger, Bošnjaci dolaze. Elitne trupe k.u.k. armije 1879-1918., Lovran 1996, 22.

8 Bošnjaci/Bosanci, ovisno o autoru i prevodu, op.a.

9 Hans Frtitz, Bosniak, Waidhofen a.d. Ybbs, 1931, str. 24.

Documents

Hrabri Bosanci