HRVATSKA POLJOPRIVREDNA AGENCIJA - hpa.hr · 3 UTORAK, 29. svibnja 2018. SRIJEDA, 30. svibnja 2018. 8:00-10:00 Registracija sudionika 9:30-9:55 Dr.sc. Mato Čačić: Si-stematizacija

1

HRVATSKA POLJOPRIVREDNA AGENCIJA

SREDIŠNJI SAVEZ UDRUGA UZGAJIVAČA SVINJA HRVATSKE

14. Savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj

ZBORNIK PREDAVANJA

Hotel Picok, Đurđevac, 29. i 30. svibnja 2018. godine

2

Organizacijski odbor:Doc. dr. sc. Zdravko Barać, ravnatelj Hrvatske poljoprivredne agencijeIvica Vranić, struč. spec. ing. agr., zamjenik ravnatelja Hrvatske poljoprivredne agencijeDr. sc. Mato Čačić, pomoćnik ravnatelja Hrvatske poljoprivredne agencijeŽeljko Mahnet, dipl. ing., načelnik Službe za razvoj svinjogojstvaGoran Jančo, dr. med. vet., predsjednik SUS-aVedran Klišanić, mag. ing., viši koordinator u Službi za razvoj svinjogojstvaNađa Lubina Malus, dipl. ing., koordinatorica u Službi za razvoj svinjogojstvaVladimir Prpić, dipl. ing., koordinator u Službi za razvoj svinjogojstvaInes Šilipetar, mag. ing., stručna suradnica u Službi za razvoj svinjogojstva

Nakladnik: Hrvatska poljoprivredna agencija

Urednik:Željko Mahnet, dipl. ing.

Tisak:Oknobit j.d.o.o., www.oknobit.com

Naklada: 350 primjeraka

ISSN 1847-2346

3

UTORAK, 29. svibnja 2018. SRIJEDA, 30. svibnja 2018.

8:00-10:00 Registracija sudionika

9:30-9:55

Dr.sc. Mato Čačić: Si-stematizacija rodovnika izvornih pasmina

10:00-10:40

Otvaranje Savjetovanja i pozdravna riječ organiza-tora i gostiju

9:55-10:20

Doc.dr.sc. Vladimir Mar-geta: Preradbena vrijednost crne slavonske svinje

10:40-10:50

Željko Mahnet, dipl.ing.: Prikaz rada Službe za ra-zvoj svinjogojstva

10:20-10:45

Prof.dr.sc. Danijel Karolyi: Tovna i klaonička svojstva turopoljske svinje iz otvo-renog uzgoja

10:45-10:55 Rasprava

10:50-11:15

Goran Lipavić, dipl.ing.: Novi Zakon o uzgoju do-maćih životinja

10:55-11:15 Stanka

11:15-11:40

Lana Bačura, dipl.ing.: Na-java natječaja za podmjeru 4.1. „Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodar-stva” iz Programa ruralnog razvoja

11:15-11:40

Prof.dr.sc. Antun Kostelić: Biosigurnost u otvorenim sustavima držanja svinja

11:40-11:50 Rasprava 11:40-

12:05

Izv. prof. dr. sc. Lorena Jemeršić: Afrička svinjska kuga – jesmo li spremni?

11:50-12:10 Stanka 12:05-

12:30

Žaklin Acinger – Rogić, dr.med.vet.: Afrička svinj-ska kuga – mjere u RH i trenutni status u EU

Program XIV. Savjetovanja uzgajivača svinja u Republici HrvatskojHotel Picok, Đurđevac, 29. i 30. svibnja 2018. godine

4

12:10-13:30

Panel rasprava na temu: Domaća svinjogojska proi-zvodnja – prilike i prepreke

Sudionici: Ministarstvo poljoprivrede, predstavnici proizvođača svinja, klaonič-ke industrije, mesoprerađi-vača, trgovaca te Hrvatska poljoprivredna agencija


13:30-15:00 Stanka za ručak 12:40-

12:45 Zatvaranje skupa

15:00-15:25

Goran Jančo, dr.med.vet.: Remontne nazimice – budu-ća proizvodnja

15:25-15:50

Doc.dr.sc. Sven Menčik: Utjecaj dugovječnosti na proizvodnost krmača


16:00-16:25

Prof.dr.sc. Krešimir Salaj-pal: Mliječnost krmača

16:25-16:50

Doc.dr.sc. Goran Kiš: Hra-nidba krmača

16:50-17:15

Prof.dr.sc. Zoran Luko-vić: Povezanost veličine legla, porodne mase i rasta prasadi


17:25-15:55 Predstavljanje sponzora

20:00 Svečana večera

Predgovor

14. savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj 5

Poštovani uzgajivači svinja i sudionici 14. savjetovanja za uzgajivače svinja,

Republika Hrvatska raspolaže značajnim komparativnim prednostima za razvoj svinjogoj-ske proizvodnje, koja je jedna od najznačajnijih grana poljoprivredne proizvodnje, zastupljena u gotovo svim dijelovima zemlje.

Svinjogojstvo ima značajnu ulogu u opskrbi stanovništva mesom. Svinjsko meso u ukupnoj potrošnji mesa visoko je zastu-pljeno i najznačajniji je izvor animalnih bjelančevina za većinu stanovnika u Republici Hrvatskoj.

Svinjogojska je proizvodnja u Hrvatskoj organizirana najvećim dijelom na malim proizvodnim jedinicama u okviru obiteljskih gospodarstava. Promjena koja je nužna sa stajališta povećanja proizvodnje svinjskog mesa, ali i sa staja-lišta očuvanja ruralnog prostora na što i Europska unija stavlja veliki naglasak posljednjih godina i zadržavanja stanovništava u ruralnom prostoru, je oživlja-vanje malih obiteljskih farmi kapaciteta od 10 do 50 krmača.

Problem malog kapaciteta obiteljskih farmi rješiv je putem organiziranog otkupa od strane velikih tvrtki koje se bave organiziranim tovom i/ili organizi-ranjem malih proizvođača u proizvođačke organizacije čime se olakšava izla-zak na tržište, ali i pregovaračka pozicija prema velikim tvrtkama koje se bave organizacijom tova i proizvodnjom tovljenika za tržište.

Nužno je poticati uspostavu organiziranih sustava proizvodnje svinjskog mesa, kao što su proizvođačke organizacije i poticati njihovo povezivanje s prerađivačkim kapacitetima. U sektoru proizvodnje svinjskog mesa zasad je osnovana jedna proizvođačka organizacija.

Unatoč brojnim problemima s kojima su uzgajivači svinja i investitori u svinjogojskoj proizvodnji bili suočeni u posljednjih desetak godina, pokazalo se da se na novoizgrađenim, suvremenim farmama uz adekvatno upravljanje može efikasno proizvoditi.

Predgovor

6

S obzirom na sadašnju strukturu svinjogojske proizvodnje, koncentrirarnu na obiteljskim gospodarstvima, gdje se svinje najvećim dijelom drže na tradi-cionalan način nužno je korištenje kvalitetne genetske osnove bez koje se ne može ostvariti zadovoljavajuća proizvodnja. Mjerama državne potpore koje se financiraju iz državnog proračuna u iznimno osjetljivim sektorima omogućili smo plaćanja za rasplodne krmače. Za uzgojno valjane krmače osigurali smo dodatno plaćanje stimulirajući uzgajivače za uzgoj kvalitentih grla. Navedene mjere primjenjuju se kao mjere državne potpore male vrijednosti. Tovljačima svinja osigurali smo pravo na korištenje plavog dizela prema broju isporučenih tovljenika.

Uzgajivačima svinja se kroz Program ruralnog razvoja osiguravaju potreb-na sredstava za restrukturiranje, modernizaciju i povećanje konkurentnosti te zbrinjavanje i korištenje stajskog gnojiva. Uveli smo i novu mjeru „Dobrobit životinja”, pa vjerujem kako će se i u sektoru svinjogojstva pronaći brojni ko-risnici, koji će osiguravajući bolje uvjete držanja životinja, ostvariti i dodatna plaćanja, kao nagradu za svoj trud.

Uz uspostavu učinkovitog sustava informiranja proizvođača radi ulaganja u specijalizirane proizvodne sustave koji traže dobro poznavanje proizvodnih procesa radi donošenja kvalitetnih poslovnih odluka, smatram da je moguće uspostaviti suvremene, konkurentne i tržišno orijentirane proizvodne sustave.

Ministarstvo poljoprivrede je krajem travnja izvijestilo o pojačanim bi-osigurnosnim mjerama u Hrvatskoj zbog pojave afričke svinjske kuge u Ma-đarskoj te apeliram na sve uzgajivače svinja na strogo pridržavanje pravila o označavanju, premještanju i prometu životinja te obveznu dezinfekciju vozila kojima prevoze žive životinje, kao i da su svako uginuće svinje i pojavu znako-va bolesti dužni odmah prijaviti ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji.

Tomislav Tolušić

Ministar poljoprivrede

Predgovor


Poštovani uzgajivači svinja, cijenjeni stručnjaci, predstavnici tvrtki, udruga i medija,

Hrvatska poljoprivredna agen-cija (HPA) u suradnji sa Središnjim savezom udruga uzgajivača svi-nja Hrvatske (SUS) organizira 14. Savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj. Hrvatska po-ljoprivredna agencija kao središnja institucija za provedbu programa i mjera u stočarstvu koje donosi Mi-nistarstvo poljoprivrede posebnu po-zornost poklanja edukaciji i informi-ranju uzgajivača stoke. Držimo da prijenos i usvajanje novih znanja u velikoj mjeri doprinosi konkurentnosti i uspješnosti stočarske proizvodnje.

Tijekom godina Savjetovanje uzgajivača svinja postalo je središnje mjesto okupljanja svih sudionika svinjogojske proizvodnje od uzgajivača i stručnjaka do gospodarskih grana naslonjenih na svinjogojsku proizvodnju. Osim stjecanja novih znanja, Savjetovanje je postalo i mjesto za stvaranje novih poslovnih od-nosa i razmjene iskustava između sudionika. Novost ovogodišnjeg Savjetova-nja je organizacija panel rasprave u kojoj će se raspravljati o stanju svinjogojske proizvodnje te tržištu svinjskog mesa. Očekujemo da će se kroz raspravu utvr-diti najslabije točke u domaćem lancu proizvodnje svinjskog mesa te iznjedriti prijedlozi za uklanjanje istih. Uz navedenu panel raspravu sveučilišni profesori i drugi stručnjaci održat će 14 izlaganja koja pokrivaju najvažnija područja za uzgajivače svinja. Tako će sudionici ovog Savjetovanja saslušati a onda ima-ti i mogućnost sudjelovati u raspravama po održanim izlaganjima iz različitih područja: mjere ruralnog razvoja, uzgoj i selekcija u svinjogojstvu, hranidba, menadžment, očuvanje izvornih pasmina svinja i mogućnosti njihovog gospo-darskog korištenja te izlaganja vezana uz biosigurnost u otvorenim sustavima uzgoja svinja. Zadnja dva predavanja na ovogodišnjem Savjetovanju odnosit će se na problematiku uz afričku svinjsku kugu, iznimno opasnu bolest za svinjo-gojsku proizvodnju, a koja je već zabilježena u nekim susjednim zemljama.

Ističemo zadovoljstvo što smo i ovogodišnje Savjetovanje organizirali u uskoj suradnji sa Središnjim savezom udruga uzgajivača svinja Hrvatske. Plod

Predgovor

8

ove suradnje je izbor tema ugrađenih u ovogodišnji program Savjetovanja. Oče-kujemo da će nova saznanja i rasprave po pojedinim temama doprinijeti boljitku svinjogojske proizvodnje u Republici Hrvatskoj.

Na kraju, zahvaljujemo se svim sudionicima Savjetovanja, koji su svoje vrijeme i znanje ugradili u organizaciju 14. Savjetovanja uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj. Posebno se zahvaljujemo predavačima koji su svoje vri-jeme i znanje stavili na raspolaganje sudionicima ovog Savjetovanja. Naravno, posebna zahvala ide i rukovodstvu SUS-a na iznimno korektnoj i uspješnoj su-radnji koju smo ostvarili tijekom organiziranja ovogodišnjeg Savjetovanja.

Svim sudionicima želimo ugodan i koristan boravak u Đurđevcu tijekom 14. Savjetovanja uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj.

Ravnatelj HPA

Doc.dr.sc. Zdravko Barać

Predgovor


Poštovani!

Koprivničko-križevačka županija tradicional-no je stočarski kraj gdje se stočarska proizvodnja uspjela održati i usmjeriti prema budućim kriteriji-ma i standardima EU. Ratarska proizvodnja s uče-šćem od 70% je u funkciji proizvodnje hrane za uz-goj stoke.

Svinjogojska proizvodnja povremeno oscilira, no unatoč tome zadržava kontinuitet stabilne održi-vosti.

Broj gospodarstava koji se bavi uzgojem svinja je 5.629, a proizvedu oko 100.000 komada svinja raznih uzrasta i dobi.

Koprivničko-križevačka županija prema brojnom stanju svinja svih uzra-sta i broja proizvođača nalazi se na 5. mjestu u Republike Hrvatske.

Koprivničko-križevačka županija uvidjela je potrebu razvoja poljoprivred-ne proizvodnje te se aktivno uključila u subvencioniranje poljoprivredne proi-zvodnje od 2000. godine.

U programu Ruralnog razvoja Koprivničko-križevačke županije provodi se poticanje razvoja svinjogojske proizvodnje potporama male vrijednosti kroz sljedeće tekuće projekte; • poticanje osiguranja u poljoprivredi, • subvencije poljoprivrednicima - izrada dokumentacije za legalizaciju izgra-

đenih gospodarskih objekata u poljoprivredi, • potpora male vrijednosti za okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta, • potpora male vrijednosti za dostizanje standarda ekonomske veličine, • potpora male vrijednosti za zdravlje i jačanje genetskog potencijala u sto-

čarstvu, • poticanje izgradnje gospodarskih građevina sufinanciranjem glavnih građe-

vinskih projekata javnog i privatnog sektora.

Koprivničko-križevačka županija kroz Aktivnost Poticanje istraživanja i razvoj poljoprivrede – intelektualne usluge sufinancira brojne istraživačke i razvojne projekte od važnosti za razvoj poljoprivredne proizvodnje i ruralnog razvoja prostora Županije.

Predgovor

10

Uzgajivači iz Koprivničko-križevačke županije ostvaruju zapažene rezul-tate na brojnim izložbama, a za istaknuti su rezultati koji su ostvareni na 25. jesenskom međunarodnom bjelovarskom sajmu u Gudovcu i to u sljedećim ka-tegorijama:

• kolekcija nerastova pasmine landras - 1. mjesto osvojio je Valentin Rumek iz Gabajeve Grede, Hlebine,

• kolekcija nazimica pasmine landras - 1. mjesto osvojio je Ivica Kos iz Finčevca, Sveti Petar Orehovec, - 2. mjesto osvojio je Branko Dulikravić iz Velikih Sesveta, Križevci

• kolekcija nerasta terminalnih pasmina - 1. mjesto osvojio je Mladen Čižmešinkin iz Novog Virja,

• kolekcija rasplodnih krmača crne slavonske pasmine - 1. mjesto osvojio je Bilogora obrt iz Velikih Sesveta, Križevci.

Nagradu za šampionsko grlo cijele svinjogojske izložbe osvojio je nerast pasmine landras uzgajivača Branka Dulikravića iz Velikih Sesveta, Križevci.

U cilju poboljšanja kvalitete svinjogojske proizvodnje Koprivničko-kri-ževačka županija osigurala je sredstva u proračunu za subvenciju visoko kva-litetnih uzgojno valjanih rasplodnih nerasta u potporama male vrijednosti za zdravlje i jačanje genetskog potencijala u stočarstvu.

ŽUPAN KKŽ

Darko Koren. ing. građ.

Rezultati rada u svinjogojstvu u 2017. godini


REZULTATI RADA U SVINJOGOJSTVU U 2017. GODINI

Željko Mahnet, dipl. ing.

Hrvatska poljoprivredna agencija, Poljana Križevačka 185, Križevci

Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku (Konačni rezultati) u Hr-vatskoj je 2017. godine evidentirano držanje 102.000 krmača. U 2017. godini nastavljen je lagani trend rasta broja krmača. Do rasta je došlo zbog povoljnih tržišnih uvjeta u koji su zabilježeni tijekom 2017. godine u svinjogojskom sek-toru. Broj krmača je u odnosu na 2016. godinu porastao za dvije tisuće, a u zadnje dvije godine zabilježeno je povećanje za šest tisuća krmača.

Graf 1. Kretanje broja krmača kroz godine




Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku (Konačni rezultati) u Hrvatskoj je 2017. godine evidentirano držanje 102.000 krmača. U 2017. godini nastavljen je lagani trend rasta broja krmača. Do rasta je došlo zbog povoljnih tržišnih uvjeta u koji su zabilježeni tijekom 2017. godine u svinjogojskom sektoru. Broj krmača je u odnosu na 2016. godinu porastao za dvije tisuće, a u zadnje dvije godine zabilježeno je povećanje za šest tisuća krmača. Graf 1. Kretanje broja krmača kroz godine

U 2017. godini, pod kontrolom proizvodnosti bilo su obuhvaćene krmače svih pasmina i kombinacija, što čini 27,91% od ukupnog broja krmača (graf 2). Broj uzgojno valjanih krmača u odnosu na 2016. godinu povećan je za 2600 grla. Najveći dio povećanja (1541 krmača) dogodio se na velikim farmskim sustavima, dok je na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima zabilježeno povećanje od 1059 uzgojno valjanih krmača u odnosu na 2016. godinu. Graf 2: Broj krmača pod kontrolom proizvodnosti

138.000

106.000102.000

8000090000

100000110000120000130000140000150000

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

21.964

26.673

23.600

28.473

20000

22000

24000

26000

28000

30000

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

U 2017. godini, pod kontrolom proizvodnosti bilo su obuhvaćene krmače svih pasmina i kombinacija, što čini 27,91% od ukupnog broja krmača (graf 2). Broj uzgojno valjanih krmača u odnosu na 2016. godinu povećan je za 2600 grla. Najveći dio povećanja (1541 krmača) dogodio se na velikim farmskim sustavima, dok je na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima zabilježeno povećanje od 1059 uzgojno valjanih krmača u odnosu na 2016. godinu.


12

Graf 2: Broj krmača pod kontrolom proizvodnosti




Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku (Konačni rezultati) u Hrvatskoj je 2017. godine evidentirano držanje 102.000 krmača. U 2017. godini nastavljen je lagani trend rasta broja krmača. Do rasta je došlo zbog povoljnih tržišnih uvjeta u koji su zabilježeni tijekom 2017. godine u svinjogojskom sektoru. Broj krmača je u odnosu na 2016. godinu porastao za dvije tisuće, a u zadnje dvije godine zabilježeno je povećanje za šest tisuća krmača. Graf 1. Kretanje broja krmača kroz godine

U 2017. godini, pod kontrolom proizvodnosti bilo su obuhvaćene krmače svih pasmina i kombinacija, što čini 27,91% od ukupnog broja krmača (graf 2). Broj uzgojno valjanih krmača u odnosu na 2016. godinu povećan je za 2600 grla. Najveći dio povećanja (1541 krmača) dogodio se na velikim farmskim sustavima, dok je na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima zabilježeno povećanje od 1059 uzgojno valjanih krmača u odnosu na 2016. godinu. Graf 2: Broj krmača pod kontrolom proizvodnosti

138.000

106.000102.000

8000090000

100000110000120000130000140000150000

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

21.964

26.673

23.600

28.473

20000

22000

24000

26000

28000

30000

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Graf 3: Broj krmača pod kontrolom proizvodnosti (Farme i OPG)


Prema pasminskoj strukturi uzgojno valjanih krmača, prevladavaju krmače hibridnih programa PIC sa zastupljenošću od 52,06% i Topigs sa zastupljenošću od 30,30% u ukupnom broju uzgojno valjanih krmača. U ukupnom broju krmača, hrvatski uzgojni program zastupljen je sa 9,67% krmača. Izvorne pasmine zastupljene su sa 7,98% (u ovu kategoriju ubrojene su i krmače pasmina mangulica i banijska šara svinja). Graf 4. Pasminska struktura krmača pod kontrolom proizvodnosti

U tablici 1. prikazana je struktura obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava obzirom na broj uzgojno valjanih krmača po gospodarstvu na dan 31. prosinca 2017. godine. U odnosu na 2016. godinu broj gospodarstava koja su držala uzgojno valjane krmače povećao se za 53 gospodarstva, a na kraju 2017. godine

2364724830

31643643

0

5000

10000

15000

20000

25000

30000

2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017

Broj

krm

ača

Godina

Farme

OPG

30,30%

52,06%

9,67%7,98%

Topigis PIC Hrvatski uzgojni program Izvorne pasmine

Prema pasminskoj strukturi uzgojno valjanih krmača, prevladavaju krma-če hibridnih programa PIC sa zastupljenošću od 52,06% i Topigs sa zastuplje-nošću od 30,30% u ukupnom broju uzgojno valjanih krmača. U ukupnom broju krmača, hrvatski uzgojni program zastupljen je sa 9,67% krmača. Izvorne pa-smine zastupljene su sa 7,98% (u ovu kategoriju ubrojene su i krmače pasmina mangulica i banijska šara svinja).






2364724830

31643643

0

5000

10000

15000

20000

25000

30000

2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017

Broj

krm

ača

Godina

Farme

OPG

30,30%

52,06%

9,67%7,98%





2364724830

31643643

0

5000

10000

15000

20000

25000

30000

2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017

Broj

krm

ača

Godina

Farme

OPG

30,30%

52,06%

9,67%7,98%


Graf 4: Pasminska struktura krmača pod kontrolom proizvodnosti

U tablici 1. prikazana je struktura obiteljskih poljoprivrednih gospodar-stava obzirom na broj uzgojno valjanih krmača po gospodarstvu na dan 31. prosinca 2017. godine. U odnosu na 2016. godinu broj gospodarstava koja su držala uzgojno valjane krmače povećao se za 53 gospodarstva, a na kraju 2017. godine registrirana su 309 gospodarstva koja su držala uzgojno valjane svinje. Do povećanja je došlo uglavnom zbog interesa za uzgoj izvornih pasmina, ali u 2017. godini došlo je i do povećanja broja uzgajivača sudionika provedbe dru-gih uzgojnih programa. Unatoč povećanju broja uzgajivača i dalje je prisutna loša struktura vezano uz broj krmača po gospodarstvu. Manje od 10 krmača po gospodarstvu u 2017. godini imalo je 77,32% gospodarstava.

Tablica 1. Gospodarstva prema broju uzgojno valjanih krmača

Broj krmača po gospodarstvu do 5 6 - 9 10 - 19 20 i više Ukupno

Broj gospodarstava 185 57 39 28 309

Udio gospodarstava (%) 59,87 18,45 12,62 9,06 100

U tablici 2. prikazani su rezultati plodnosti pasmina i kombinacija hrvat-skog uzgojnog programa i nekih hibridnih uzgoja zastupljenih u Hrvatskoj. U hrvatskom uzgojnom programu, prema ukupnom broju oprasene prasadi po le-glu, najplodnije su bile krmače kombinacije VJ x L sa 17,67 oprasene prasadi po leglu, zatim krmače obrnute kombinacije L x VJ sa 12,22 oprasene prasadi,


14

a slijede ih krmače velikog jorkšira i landrasa sa 12,19 odnosno 11,36 ukupno oprasene prasadi po leglu. Prema broju živo oprasene prasadi po leglu najbolje rezultate dale su krmače kombinacija VJ x L sa 16,30 živooprasena praseta po leglu, slijede L x VJ s 11,40 te veliki jorkšir sa 11,27 živooprasene prasadi po leglu, a najlošije rezultate imale su krmače pasmine landras sa 10,83 živo rođe-na praseta po leglu.

Od ostvarenih rezultata u plodnosti krmača, u tablici su također prikazani rezultati uzgoja hibridnih programa Topigs i PIC koji su i najzastupljeniji hi-bridni uzgojni programi u Hrvatskoj, a provode ih ovlaštena uzgojna društva.

Tablica 2. Plodnost krmača po pasminama, kombinacijama i hibridima

Pasmina Ukupno opraseno po leglu

Živo opraseno po leglu

V. jorkšir 12,19 11,27

Landras 11,36 10,83

VJ × L 17,67 16,30

L × VJ 12,22 11,40

Topigs 13,80 12,99

PIC 15,87 14,26

Prema podatcima Službe za kontrolu ocjenjivanja na liniji klanja (KOLK), prosječan udio mesa u polovicama na ukupno klasiranih 687.232 tovljenika T1 kategorije iznosio je u 2017. godini 58,64%. Prosječna mesnatost povećana je u odnosu na 2016. godinu je za 0,54 postotna poena. Prosječna mesnatost tovljenika isporučenih na liniju klanja s velikih farmi u prošloj godini iznosila je 58,15% te je u odnosu na 2016. godinu manja za 0,71 postotni poen.



isporučenih na liniju klanja s velikih farmi u prošloj godini iznosila je 58,15% te je u odnosu na 2016. godinu manja za 0,71 postotni poen. Graf 5. Mesnatost tovljenika s velikih svinjogojskih farmi

13. savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj održano je 24. i 25. svibnja 2017. godine u hotelu Life Class Terme u Svetom Martinu na Muri. Suorganizatori Savjetovanja bili su Središnji savez udruga uzgajivača svinja Hrvatske i Hrvatska poljoprivredna agencija. Savjetovanje je održano pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede i supokroviteljstvom Međimurske županije.

Savjetovanju je prisustvovalo preko 250 uzgajivača svinja, djelatnika sa svinjogojskih farmi, predstavnika tvrtki koje su uključene u pojedine faze svinjogojske proizvodnje te stručnjaka kojima je svinjogojska proizvodnja u fokusu interesa.

Predavanja na 13. Savjetovanju održali su uvaženi stručnjaci iz Ministarstva poljoprivrede, Agronomskog fakulteta iz Zagreba, Veterinarskog fakulteta, Poljoprivrednog fakulteta iz Osijeka, gost predavač iz austrijske proizvođačke organizacije Styriabrid, djelatnici Hrvatske poljoprivredne agencije i predstavnici uzgajivača svinja. Teme predavanja bile su vezane uz mjere iz programa ruralnog razvoja, uz nacionalne i lokalne marketinške projekte koje za cilj imaju promoviranje potrošnje domaćeg svinjskog mesa. Predstavljena su izlaganja o organizaciji svinjogojske proizvodnje u Austriji te o putu priznavanja i ciljevima prve svinjogojske proizvođačke organizacije u Hrvatskoj. Na Savjetovanju su bila predstavljena izlaganja iz zdravstvene zaštite svinja, hranidbe te izlaganja iz pojedinih segmenata upravljanja proizvodnjom na svinjogojskim farmama. Slušali smo izlaganja o nekonvencionalnom, ali ipak dohodovnom pristupu svinjogojstvu, izlaganje o inicijativi uzgajivača za revitalizaciju hrvatskog uzgoja mangulice, te izlaganja o promjenama u kvaliteti svinjskog mesa i o legislativi o preradi mesa na gospodarstvima.

56,08

58,86

58,15

54,5055,0055,5056,0056,5057,0057,5058,0058,5059,0059,50

Graf 5. Mesnatost tovljenika s velikih svinjogojskih farmi

13. savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj održano je 24. i 25. svibnja 2017. godine u hotelu Life Class Terme u Svetom Martinu na Muri. Suorganizatori Savjetovanja bili su Središnji savez udruga uzgajivača svinja Hrvatske i Hrvatska poljoprivredna agencija. Savjetovanje je održano pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede i supokroviteljstvom Međimurske županije.

Savjetovanju je prisustvova-lo preko 250 uzgajivača svinja, djelatnika sa svinjogojskih farmi, predstavnika tvrtki koje su uklju-čene u pojedine faze svinjogojske proizvodnje te stručnjaka kojima je svinjogojska proizvodnja u fokusu interesa.

Predavanja na 13. Savjetova-nju održali su uvaženi stručnjaci iz Ministarstva poljoprivrede, Agro-nomskog fakulteta iz Zagreba, Veterinarskog fakulteta, Poljopri-vrednog fakulteta iz Osijeka, gost predavač iz austrijske proizvođač-ke organizacije Styriabrid, djelat-


16

nici Hrvatske poljoprivredne agencije i predstavnici uzgajivača svinja. Teme predavanja bile su vezane uz mjere iz programa ruralnog razvoja, uz nacionalne i lokalne marketinške projekte koje za cilj imaju promoviranje potrošnje domaćeg svinjskog mesa. Predstavljena su izlaganja o organizaciji svinjogojske proizvod-nje u Austriji te o putu priznavanja i ciljevima prve svinjogojske proizvođačke or-ganizacije u Hrvatskoj. Na Savjetovanju su bila predstavljena izlaganja iz zdrav-stvene zaštite svinja, hranidbe te izlaganja iz pojedinih segmenata upravljanja proizvodnjom na svinjogojskim farmama. Slušali smo izlaganja o nekonvencio-nalnom, ali ipak dohodovnom pristupu svinjogojstvu, izlaganje o inicijativi uz-gajivača za revitalizaciju hrvatskog uzgoja mangulice, te izlaganja o promjenama u kvaliteti svinjskog mesa i o legislativi o preradi mesa na gospodarstvima.

U 2017. godini održano je 5 izložbi na kojima je bilo izloženo 65 svinja svih kategorija. Svinje su izlagane u sklopu smotre turopoljske svinje na manifestaciji Jurjevo 2017., 10. Županijske izložbe stoke u Popovači, 2. Stočarske izložbe u Sunji, 2. smotre banijske šare svinje u Petrinji te na državnoj stočarskoj izložbi održanoj u sklopu 25. Jesenskog međunarodnog bjelovarskog sajma u Gudovcu.

Na našoj najznačajnijoj državnoj stočarskoj izložbi u Gudovcu kod Bje-lovara ukupno je izloženo 45 grla, a ocijenjeno 35 grla u 5 kolekcija i to; 4 nerasta terminalnih pasmina od čega 2 nerasta pasmine durok, 1 nerast pasmine pietren i nerast pasmine pietren x durok, 7 nerasta pasmine landras i 16 nazi-mica pasmine landras. Od izvornih pasmina ocijenjeno je 4 nerasta pasmine crna slavonska, te 4 krmače pasmine crne slavonska. U revijalnom djelu izložbe izložena su 2 nerasta pasmine veliki jorkšir, 1 krmača turopoljske pasmine, 2 krmače pasmine banijska šara – pasmina u postupku priznavanja i 3 krmače pasmine mangulica. U sklopu sajma u Gudovcu održana su dva okrugla stola na temu „Valorizacija tradicijskih proizvoda od turopoljske svinje“ u organiza-ciji PP Lonjsko polje, Plemenite opčine turopoljske, Agronomskog fakulteta i Hrvatske poljoprivredne agencije i „Uloga proizvođačke organizacije u orga-niziranoj svinjogojskoj proizvodnji“ u organizaciji Ministarstva poljoprivrede, Hrvatske poljoprivredne agencije i PO Slavonski svinjogojac.

U 2017. godini u koordinaciji Službe za razvoj svinjogojstva, održana je edukacija djelatnika područnih ureda Donji Miholjac, Darda, Vinkovci, Viro-vitica, Koprivnica, Đurđevac, Vrbovec i Požega. Razlog edukacije je prebaci-vanje dijela poslova ocjenjivanja uzgojno valjanih rasplodnih grla na područne urede, koji su tehnički i stručno osposobljeni odrađivati taj dio posla, sukladno novoj reorganizaciji poslovanja HPA. Edukacije su za cilj imale ujednačavanje kriterija pri ocjenjivanju, korištenje uređaja za mjerenje debljine leđne slanine, baždarenje uređaja i druge operacije. Djelatnici područnih ureda su obnovili znanja uzgojno selekcijskih postupaka, koji su provedeni na gospodarstvima



registriranih uzgajivača u Komletincima kod Vinkovaca, te u Rezovcu kod Vi-rovitice.

U organizaciji Javne ustanove Park prirode Lonjsko polje, 20. lipnja 2017. godine u konferencijskoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Velikoj Gorici održana je radionica za uzgajivače turopoljske svinje. U sklopu projekta „Vred-novanje tradicijskih proizvoda od turopoljske svinje“ čiji je nositelj Javna usta-nova Park prirode Lonjsko polje, a financiran je od strane Europske komisije, predstavljen je uzgojni program za uzgoj turopoljske svinje, dosadašnji rezultati projekta, prijedlog poslovnog sporazuma za uzgajivače te dogovorene daljnje aktivnosti u projektu.

Služba za razvoj svinjogojstva u 2017. godini aktivno je sudjelovala u radu Udruge uzgajivača svinja banijska šara. Puno napora usmjerilo se na obilaske gospodarstava koja su nabavila primjerke banijske šare svinje, kao i u formiranje matičnih stada te još uvijek nepriznate autohtone pasmine. Djelatnici odjela su vršili označavanja i ocjenjivanja odraslih jedinki, muške i ženske prasadi, unos u matičnu knjigu, čime su postavljeni temelji za provedbu uzgojno selekcijskog rada potrebnog za priznavanje ove pasmine. U suradnji s Agronomskim fakulte-tom iz Zagreba, koji je ujedno i nositelj projekta, izrađen je prijedlog uzgojnog programa za Banijsku šaru svinju. U suradnji s doc.dr. Svenom Menčikom s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu napravljene su ocjene vitalnosti i kondicije legala obuhvaćenih ovim programom. Napravljena su i mjerenja morfometrij-skih obilježja kompletne spolno zrele populacije.

Služba za razvoj svinjogojstva u 2017. godini aktivno je sudjelovala u radu Udruge uzgajivača mangulice. Puno napora usmjerilo se na obilaske gospodarsta-va koja imaju primjerke Mangulice, stavljanje pod kontrolu, ocjenjivanje i ozna-čavanje zatečenih grla kao upis u registar i formiranje matične knjige. Obzirom da mangulica ima 3 soja: bijela (svijetla), lasasta i crvena svaki soj se vodi zasebno kao uzgoj u čistoj krvi, te unutar sojeva nisu dopuštena križanja. Formirane su linije unutar sojeva, daljnje vođenje pedigrea stvara preduvjete za kontrolirani uz-goj, izračun uzgoja u srodstvu kao i provedbu uzgojnog programa za mangulicu. Važno je naglasiti da matične knjige za mangulicu još nisu zatvorene.

Služba je aktivno sudjelovala u radu Udruge uzgajivača crne slavonske svinje Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Tijekom 2017. godine djelatnici Službe sudjelovali su u izradi novog uzgojnog programa za crnu slavonsku svi-nju te u izradi priručnika za uzgajivače.

Djelatnici Službe za razvoj svinjogojstva aktivno su sudjelovali u pripremi materijala za pojedine programe koje za sektor svinjogojstva pripremaju Mini-starstvo poljoprivrede i HPA.

Novi zakon o uzgoju domaćih životinja

18

NOVI ZAKON O UZGOJU DOMAĆIH ŽIVOTINJA

Goran Lipavić, dipl. ing.

Voditelj Službe za stočarstvo, Ministarstvo poljoprivrede, Ulica grada Vukovara 78, 10000 Zagreb

Eu dio

Zakon o uzgoju domaćih životinja uspostavlja pravni okvir za provedbu Uredbe (EU) br. 2016/1012 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zootehničkim i genealoškim uvjetima za uzgoj uzgojno valjanih životinja či-stih pasmina, uzgojno valjanih hibridnih svinja i njihovih zametnih proizvoda i trgovinu njima kao i za njihov ulazak u Uniju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 652/2014, direktiva Vijeća 89/608/EEZ i 90/425/EEZ i stavljanju izvan snage određenih akata u području uzgoja životinja („Uredba o uzgoju životinja”), a koja se odnosi na uzgojno valjane životinje i njihove zametne proizvode kada se te životinje ili potomstvo koje je rezultat tih zametnih proizvoda namjerava upisati kao uzgojno valjane životinje u matičnu knjigu ili registrirati kao uzgoj-no valjane hibridne svinje u uzgojni upisnik.

Kroz Zakon se preuzimaju odredbe Uredbe kojima se utvrđuju:• zootehnička i genealoška pravila za trgovinu uzgojno valjanim životinjama i

njihovim zametnim proizvodima te za njihov ulazak u Uniju,• pravila za priznavanje uzgojnih udruženja i uzgojnih organizacija te za odobra-

vanje njihovih uzgojnih programa,• prava i obveze uzgajivača, uzgojnih udruženja i uzgojnih organizacija,• pravila za upis uzgojno valjanih životinja u matične knjige i uzgojne upisnike

i za prihvaćanje uzgojno valjanih životinja i njihovih zametnih proizvoda za uzgoj,

• pravila za testiranje rasta i razvoja i genetsko vrednovanje uzgojno valjanih životinja,

• pravila za izdavanje zootehničkih certifikata za uzgojno valjane životinje i nji-hove zametne proizvode,

• pravila za provedbu službenih kontrola, a posebno kontrola uzgojnih udruženja i uzgojnih organizacija te pravila za provedbu drugih službenih aktivnosti,



• pravila za upravnu pomoć i suradnju te pravila za izvršavanje od strane država članica te

• pravila za provedbu kontrola od strane Komisije u državama članicama i trećim zemljama.

Uzgojna udruženja i organizacije

Uzgojno udruženje je bilo koja udruga uzgajivača, uzgojno društvo ili jav-no koje je priznalo nadležno tijelo u svrhu provedbe uzgojnih programa na uz-gojno valjanim životinjama čistih pasmina upisanima u matičnu(-e) knjigu(-e) koje ono vodi ili utemeljuje.

Uzgojna organizacija je bilo koja udruga uzgajivača, uzgojno društvo ili privatno poduzeće koje posluje u zatvorenom sustavu proizvodnje ili javno ti-jelo koje je priznalo nadležno tijelo u svrhu provedbe uzgojnih programa na uzgojno valjanim hibridnim svinjama registriranima u uzgojni(-e) upisnik(e) koje ona vodi ili utemeljuje.

Priznavanje uzgojnih društava i organizacija

Udruge uzgajivača, uzgojna društva, privatna poduzeća koja posluju u za-tvorenim sustavima proizvodnje te javna tijela priznaju se od strane Ministar-stva poljoprivrede pod sljedećim uvjetima:1. imaju pravnu osobnost u skladu sa zakonodavstvom koje je na snazi u dr-

žavi članici u kojoj se podnosi prijava za priznavanje;2. raspolažu dovoljnim brojem kvalificiranog osoblja, odgovarajućim objekti-

ma i opremom za učinkovitu provedbu svojih uzgojnih programa u pogledu kojih namjeravaju podnijeti prijavu za odobrenje,

3. da su sposobni provoditi preglede potrebne za bilježenje rodoslovlja uzgoj-no valjanih životinja koje treba obuhvatiti tim uzgojnim programima;

4. da u pogledu svakog uzgojnog programa imaju dovoljno veliku populaciju uzgojno valjanih životinja na geografskim područjima koja treba obuhvatiti tim uzgojnim programima;

5. Da su sposobni generirati podatke prikupljene o uzgojno valjanim životi-njama potrebne za provedbu tih uzgojnih programa ili osigurati generiranje tih podataka, te biti sposobna koristiti se tim podacima,


20

6. imaju dovoljan broj uzgajivača koji sudjeluju u svakom od njihovih uzgoj-nih programa

7. imaju donesen poslovnik

Odobrenje uzgojnih programa

1. Da bi uzgojni program bio odobren od strane Ministarstva poljoprivrede isti mora sadržavati:(a) informacije o svojem cilju, a to je očuvanje pasmine, poboljšanje pasmine,

linije ili križanca, stvaranje nove pasmine, linije ili križanca, obnavljanje pasmine, linije ili kombinacija tih ciljeva;

(b) naziv pasmine u slučaju uzgojno valjanih životinja čistih pasmina, ili na-ziv pasmine, linije ili križanca u slučaju uzgojno valjanih hibridnih svinja, obuhvaćene uzgojnim programom, kako bih ih se razlikovalo od sličnih uzgojno valjanih životinja drugih pasmina, linija ili križanaca upisanih ili registriranih u druge postojeće matične knjige ili uzgojne upisnike;

(c) u slučaju uzgojno valjanih životinja čistih pasmina, detaljna obilježja pa-smine obuhvaćene uzgojnim programom, uključujući naznaku njezinih osnovnih osobina,

(d) u slučaju uzgojno valjanih hibridnih svinja, detaljna obilježja pasmine, lini-je ili križanca obuhvaćene uzgojnim programom;

(e) informacije o geografskom području na kojem se uzgojni program provodi ili se namjerava provoditi;

(f) informacije o sustavu identificiranja uzgojno valjanih životinja kojim treba osigurati da te životinje budu upisane u matičnu knjigu ili registrirane u uz-gojni upisnik kada su identificirane pojedinačno i u skladu s pravom Unije o zdravlju životinja kojim se uređuje identifikacija i registracija životinja dotičnih vrsta;

(g) informacije o sustavu za bilježenje rodoslovlja uzgojno valjanih životinja čistih pasmina upisanih u matične knjige i prihvatljivih za upis u njih ili uzgojno valjanih hibridnih svinja registriranih u uzgojne upisnike;

(h) selekcijske i uzgojne ciljeve uzgojnog programa, uključujući naznaku osnovnih ciljeva tog uzgojnog programa i, kada je to primjenjivo, detaljne kriterije vrednovanja povezane s tim ciljevima, za selekciju uzgojno valja-nih životinja;



(i) u slučaju uspostave nove pasmine ili u slučaju obnavljanja pasmine, infor-macije o detaljnim okolnostima koje opravdavaju uspostavu nove pasmine ili obnavljanje te pasmine;

(j) ako je za uzgojni program potrebno testiranje rasta ili genetsko vrednova-nje:1. informacije o sustavima koji se koriste za generiranje, bilježenje,

priopćavanje i upotrebu rezultata testova rasta;2. informacije o sustavima za genetsko vrednovanje i, kada je to

primjenjivo, za genomsko vrednovanje uzgojno valjanih životinja;(k) ako su utemeljeni dodatni dijelovi ili je glavni dio podijeljen u razrede,

pravila o podjeli matične knjige te kriterije ili postupke koji se primjenjuju za bilježenje životinja u te dijelove ili njihovo razvrstavanje u te razrede;

(l) ako uzgojno udruženje ili uzgojna organizacija povjeri specifične tehničke aktivnosti povezane s upravljanjem svojim uzgojnim programom trećim stranama, nformacije o tim aktivnostima te imena i podatke za kontakt ime-novanih trećih strana.

(m) ako se uzgojno udruženje ili uzgojna organizacija namjerava koristiti odstu-panjem, informacije o centrima za prikupljanje ili pohranjivanje sjemena ili o timu za prikupljanje ili proizvodnju zametaka koji izdaju zootehničke cer-tifikate te informacije o modalitetima izdavanja tih zootehničkih certifikata;

(n) ako uzgojna organizacija na zootehničkim certifikatima izdanima za njezine uzgojno valjane hibridne svinje i njihove zametne proizvode, odluči navesti informacije o rezultatima testiranja rasta i razvoja ili genetskog vredno-vanja, genetskim oštećenjima i genetskim posebnostima, informacije o toj odluci.

2. Uzgojnim programom obuhvaća se dovoljno velika populacija uzgojno valjanih životinja i dovoljan broj uzgajivača na geografskom području na koje-mu se on provodi ili na kojemu se namjerava provoditi.

Specifične tehničke aktivnosti

Udruženje i organizacija samostalno obavljaju specifične tehničke aktiv-nosti kao što su: vođenje matičnih knjiga i drugih uzgojnih knjiga, vođenje uz-gojne dokumentacije, izdavanje zootehničkog certifikata, izdavanje jedinstve-nog cjeloživotnog identifikacijskog dokumenta kopitara, uspostava i vođenje baze podataka, DNK verifikacija roditeljstva, i sl., uključujući testiranje rasta, razvoja, proizvodnih odlika (fenotip) i genetsko vrednovanje uzgojno valjanih životinja, koje su povezane s upravljanjem njihovim uzgojnim programima.


22

Udruženje i organizacija mogu ovlaštenim trećim stranama prepustiti obavljanje specifičnih tehničkih aktivnosti te provedbu testiranja rasta, razvoja, proizvodnih odlika (fenotip) i genetskog vrednovanja uzgojno valjanih životi-nja povezanih s upravljanjem njihovim uzgojnim programima, ali su oni i dalje odgovorni za provedbu uzgojnog programa.

Nacionalni dio Ugrožene pasmine

Ugrožene pasmine domaćih životinja dio su nacionalne biološke baštine te se njihova zaštita i očuvanje ostvaruje provođenjem odobrenih uzgojnih progra-ma čiji je cilj očuvanje pasmine te provedbom odredbi Nacionalnog programa očuvanja ugroženih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj

Praćenje provedbe Nacionalnog programa obavlja Stručni savjet koji ima sljedeće zadaće:• redoviti nadzor nad aktivnostima koje se provode u okviru Nacionalnog

programa, • davanje mišljenja, preporuka i smjernica u provedbi Nacionalnog progra-

ma, • redoviti nadzor pokazatelja pasminskih trendova i rizika te donošenje od-

luke o razvrstavanju ugroženih pasmina u određene skupine ugroženosti, • davanje mišljenja (preporuka) o obnovi pasmina domaćih životinja koje

nisu obuhvaćene Nacionalnim programom, • davanje smjernica aktivnim programima očuvanja ugroženih pasmina do-

maćih životinja sukladno razini ugroženosti, • davanje mišljenja o stanju te preporuka o prioritetima i dinamici godišnjeg

prikupljanja kolekcija genetskog materijala u bankama gena domaćih živo-tinja Republike Hrvatske,

• izrada akcijskih planova očuvanja ugroženih pasmina, koje potvrđuje Mi-nistarstvo,

• davanje mišljenje za priznavanje i program rada banki gena, • davanje mišljenja o svim aktivnostima koje se provode u okviru Nacional-

nog programa.



Banke gena

Genetska raznolikost održava se provedbom uzgojnih programa, gospo-darskim korištenjem, prikupljanjem i pohranom genetskog i biološkog materi-jala u bankama gena.

Banku gena čini genetski i biološki materijal koji se u njoj pohranjuje, dokumentira i čuva te žive domaće životinje pojedinih vrsta i pasmina koje se uzgajaju u svrhu očuvanja genetske raznolikosti.

Genetski i biološki materijal te žive životinje ustupaju se, daju na korište-nje i razmjenjuju u svrhu poboljšanja i unaprjeđenja gospodarsko važnih proi-zvodnih svojstava.

Zahtjev za priznavanje statusa banke gena podnosi pravna osoba koja mora ispunjavati sljedeće uvjete i to, da:• posjeduje i raspolaže dovoljnom količinom reprezentativnih genetskih resur-

sa pojedinih vrsta i pasmina domaćih životinja,• posjeduje odgovarajuće objekte i opremu,• posjeduje odgovarajuće poljoprivredne površine (Upisnik poljoprivrednika

i/ili ARKOD sustav),• ima stručno osoblje (obrazovanje iz područja agronomije, veterinarstva),• ima Plan i program rada koji sadržava aktivnosti i ciljeve.

Priznate banke gena čine nacionalnu mrežu banaka gena.

Umjetno osjemenjivanje

Umjetno osjemenjivanje domaćih životinja mogu obavljati pravne i fizič-ke osobe, a prijenos jajnih stanica i zametaka samo pravne osobe, u skladu s ciljevima uzgojnog programa za određenu vrstu i pasminu domaćih životinja. Umjetno osjemenjivanje domaćih životinja na vlastitom stadu mogu obavlja-ti fizičke osobe (uzgajivači, članovi OPG-a, zaposlenici na poljoprivrednom gospodarstvu), ako su za to osposobljeni te raspolažu propisanom opremom i priborom. Pravne i fizičke osobe moraju voditi Evidenciju o obavljenim osje-menjivanjima, a kod goveda upisivati podatke o obavljenim osjemenjivanjima u Registar reprodukcijskog materijala.


24

Osposobljavanje osoba obavljaju ovlašteni centri za sakupljanje i skladi-štenje sjemena, te ovlaštene znanstveno obrazovne ustanove. Uzgajivači, čla-novi OPG-a, zaposlenici na poljoprivrednom gospodarstvu koji imaju završen odgovarajući stupanj obrazovanja (veterinarski tehničar, doktor veterinarske medicine) nisu u obvezi polaziti osposobljavanje. Osobe koje su završile pro-gram osposobljavanja za umjetno osjemenjivanje u državama članicama EU te Norveške, Švicarske, Islanda i Lihtenštajna nisu dužne završiti dodatni program osposobljavanja u Republici Hrvatskoj, već su u obvezi uz izvornik potvrde o osposobljavanju na stranom jeziku posjedovati prijepis izvornika potvrde na hr-vatskom jeziku ovjeren od strane ovlaštenog sudskog tumača za pojedini strani jezik.

Remontne nazimice – buduća proizvodnja


REMONTNE NAZIMICE – BUDUĆA PROIZVODNJA

Nina Jančo, dr. med. vet, Goran Jančo, dr. med. vet.

OPG Goran Jančo, Matije Gupca 19, Punitovci

Dugovječnost rasplodne visokoproduktivne krmače je ključ profitabilno-sti reprodukcijske farme. Nazimice predstavljaju buduću proizvodnju stada i kritična su točka za uspjeh reprodukcijske farme. Pravilno uvođenje remontnih nazimica u rasplodno stado je vrlo važno za buduću uspješnu proizvodnju, da se od mlade nazimice dođe do krmače koja koncipira u redovitim ciklusima, ovuli-ra velik broj jajašaca, što su kvalitete za visoku stopu oprasivosti i maksimalno velika legla.

Remont (pomlađivanje, obnavljanje stada) je najekonomičniji kada se nazimicama zamijeni godišnje 25-30% krmača. Povećanjem remonta sa 25% na 40% smanjuje se stupanj iskorištavanja krmače za 37%. Uz veći postotak remonta veći je ulaz prvopraskinja i veći izlaz višepraskinja koje proizvode brojnije i vitalnije leglo u odnosu na prvopraskinje. Posljedica je toga smanji-vanje prosječne veličine legla u farmama i manja godišnja proizvodnja prasadi i tovljenika (M.Uremović, 1981.).

Gubitak krmača iz rasploda:• reprodukcijski problemi (anestrija, infekcije spolnih organa nakon poroda

i dr.)• manji broj plodova• lokomotorni – zglobovi i papci (kronične upale, hromost), raskrečenost• nedovoljna mlječnost, ozljeda vimena• starost

IZVOR REMONTNIH NAZIMICA

VLASTITI UZGOJ NAZIMICA KUPOVINA NAZIMICA


26

Remont nazimicama iz vlastitog uzgoja

Za remont iz vlastitog uzgoja potrebno je imati u stadu djedovsku liniju majki i oca, koji će proizvesti roditeljsku liniju – nazimice za proizvodnju pra-sadi za tov. Pogrešno je misliti da će od proizvedene prasadi za tov biti dobra nazimica za ostaviti u rasplodu, bez obzira na to koliko je njezina majka bila plodna (što je često slučaj u malim uzgojima u domaćinstvima). Genetika odre-đuje ne samo plodnost, stabilnost u reprodukciji, već i laktaciju i majčinske kva-litete, koje nazimica iz tova ne posjeduje. Buduća proizvodnja nove rasplodne životinje mora biti ekonomična i farmeru isplativa. Prvo leglo otplaćuje ulaga-nje u nazimicu, stoga krmače koje ostaju što duže u proizvodnji su najprofita-bilnije.

Selekcija nazimica započinje već u prasilištu, pred odbiće. Pisani doku-menti o datumu prasenja, majci, veličini i težini legla trebaju pratiti svaku uz-gojenu nazimicu, koja se uzgaja u vlastitoj farmi (farmska selekcija). Veličinu legla po potrebi korigirati premještanjem samo muške prasadi. Abnormalnosti poput hernija, kriptorhida ili dr. isključuju takve nazimice iz selekcijskog pro-grama. Poželjno je nakon odbića držati nazimice zasebno od druge prasadi, kako bi imale priliku dostići svoj maksimalni potencijal rasta u uzgoju.

Držanje nazimica

Nazimice je poželjno držati u grupnim boksovima, bar do pojave prvog estrusa, kako bi estrus pojedinih nazimica povoljno utjecao i na pojavu estrusa u drugih nazimica u istom boksu (stimulacija u aktivnom estrusu skakanjem jed-na na drugu). Temperaturu prostorije treba prilagođavati dobi nazimica, pa je za nazimice od odbića do 25kg potrebna temperatura od 26-28°C, dok za nazimice od 60kg 24°C i za veće nazimice 19-21°C.

Osvjetljenje je potrebno od 270-500 lux 10-12 sati dnevno.

Podna površina je najkritičniji čimbenik o kojem direktno ovisi rast na-zimice. Prenatrpanost može značajno utjecati na slabiji rast i kasniji ulazak u estrus. Uvijek je dobro ostaviti nešto više podne površine od propisanog mini-malnog u odgajalištima 0,35m2, pa do 1,5m2 za odrasle nazimice.

Kako hraniti nazimice

Slobodan pristup hrani ad libitum i vodi, nakon odbića u dobi 28 dana hranidba starterom, te kasnije sa 15-18 kg groverom (kukuruz, ječam, soja).



Nazimice hraniti posebnom smjesom s visokim udjelom kalcija i fosfora za mineralizaciju kostiju, čime se prevenira slabost nogu uslijed graviditeta i lak-tacije, što je vrlo važno i kod majčinskih sposobnosti, jer je važno da krmača može pažljivo ustajati i lijegati među prasad za vrijeme laktacije, sa što manje nagnječenja prasadi. Hraniti ad libitum do 100 kg tjelesne težine, kada treba smanjiti količinu obroka na 1,2-1,4 kg. Prije očekivanog estrusa za osjemenji-vanje pojačati obrok energijom (npr.dojna smjesa), kako bi se oslobodio što veći broj jajašaca (flushing hranidba). Nakon osjemenjivanja odmah zamijeniti hranu, smanjiti visoki nivo energije iz obroka, da ne bi bila uzrokom rane em-brionalne smrtnosti – prijelaz na suprasnu smjesu. Predebele nazimice kasnije kao krmače češće imaju problema u reprodukciji, smanjen apetit, gubitak mli-jeka u laktaciji, stoga ih je potrebno držati u optimalnoj kondiciji. Ispoljavanje rodnosti krmača ovisi o tome kako su plotkinje bile hranjene u vrlo ranoj mla-dosti (M.Sviben, 2004).

Odabir nazimica

Fenotipska selekcija - nazimice se prate tijekom cijelog uzgoja, a konačni odabir za remont je sa 160 dana, kada se određuje fenotipski izgled - oblik tijela, noge i papci, moraju posjedovati 14 ili više dobro oblikovanih i pravilno raspo-ređenih sisa, imati pravilan oblik i veličinu stidnice.

Reproduktivna selekcija – je proces koji obuhvaća prepoznavanje nazimi-ca koje imaju najveći reprodukcijski potencijal za proizvodnju. Iako ne može-mo predvidjeti budućnost, na osnovu prethodnih odabranih nazimica i njihovih kasnijih rezultata, te proizvodnje njihovih majki pokušavamo odabrati najbolje nazimice za rasplod. Zaključno je da nazimice koje uđu u estrus vrlo brzo nakon započetih stimulacija (izlaganja nerastu) imaju višu i dužu proizvodnju od na-zimica koje kasnije reagiraju estrusom. To se odnosi samo unutar iste genetičke linije, jer neke linije genetski ulaze u pubertet kasnije od drugih linija.

Kada i kako dozrele nazimice uvesti u proizvodnju

Ulazak u estrus (tjeranje, bucanje) označava nazimicu kao „plodnu“ i pri-prema ju za buduću proizvodnju (dob 5-6 mjeseci, 80-100 kg tjelesne težine). U procesu dobivanja i praćenja prvih estrusa kod nazimica potrebno je uključiti stres susreta s drugim, novim nazimicama, izmjenu lokacije ili transport, po-jačati osvjetljenje, davati visokoenergetsku hranu kroz to razdoblje, te poče-tak izlaganja zrelog nerasta ili krmača u estrusu u manjim uzgojima (feromoni


28

ključni za poticanje estrusa). Prvi estrus je važno evidentirati, te naznačiti da-tum idućeg očekivanog estrusa.

Što nakon otkrivanja pubertetskog estrusa

Zrela nazimica u dobi 6,5-7,5 mjeseci treba imati oko 120-140 kg tjelesne težine i 16-18 mm leđne slanine. Tjedan dana prije očekivanog 2. ili 3. estrusa - za osjemenjivanje potrebno je ponoviti jače izlaganje nerasta uvođenjem ne-rasta u boks s nazimicama. Uvođenje nerasta u boks s nazimicama omogućava pristup svakoj nazimici da vidom, sluhom i njuhom ostvari fizički kontakt s nerastom kroz 20-30 min, pri čemu je potrebno paziti da ne dođe do prirodnog pripusta.

Rana indukcija estrusa u pubertetu je vrlo važna, kako bi se što prije uvelo nazimicu u proizvodnju u 2. ili 3. estrusu, kada je najveći broj oslobođenih jaja-šaca.

Hormonalna indukcija estrusa

Ukoliko se na spomenute prirodne načine uvođenja nazimice u estrus to ipak ne uspije postići (zimski mračni dani), može se inducirati estrus aplika-cijom hormona prema uputama proizvođača intramuskularno u vrat (P.G.600 ili Maprelin), kada se kroz 3-5 dana pojavljuje estrus. Preporuka je izbjegavati hormone i koristiti ih u krajnjoj nuždi, a također ne koristiti na nazimicama mlađim od 200 dana.

Škartiranje nazimica

Odnosi se na nazimice starije od 240 dana koje imaju problem s nogama, nedovoljnu tjelesnu težinu ili izostanak estrusa, kao i nazimice koje nisu supra-sne nakon tri osjemenjivanja. Takve nazimice je potrebno izlučiti iz stada, jer su loše u odabiru za plotkinje dužeg vijeka u proizvodnji.

Remont kupovinom nazimica

Kupovina nazimica za nadomjestak škartiranih krmača i pomlađivanje sta-da je uvijek rizično dok se ne nađe „izvor“, odnosno farma s koje se nazimice najbolje prilagođavaju zdravstvenom statusu u vašoj farmi.



1. Izolacija novopridošlih životinja u postojeće stado – kritična je točka zbog rizika ulaza novih mikroorganizama s novim nazimicama. Ulazak u spf sta-do zahtjeva i dodatne krvne analize novih životinja smještenih u karantenu. Uvijek zahtijevati transport u čistim i dezinficiranim kamionima.

2. Vrijeme aklimatizacije u stadu prije stimulacije estrusa 45-60 dana, kako bi u tom razdoblju nazimice bile vakcinirane i nakon stečenog imunog odgo-vora (14-21 dan) uvoditi škartirane krmače ili nazimice, da razviju imunitet na mikroorganizme farme. Vakcinacija se provodi specifično u svakoj farmi - parvovirus, vrbanac, PRRS, circo virus i dr.

Treba napomenuti, da farmeri ne budu u zabludi, da neće sve kupljene nazimice biti buduće plotkinje u proizvodnji, jer kao i nazimice uzgojene u vla-stitoj farmi postoji određen broj nazimica koje će biti škartirane zbog anestrije ili neće ostati suprasne nakon 3-4 osjemenjivanja, odnosno neke imaju lokomo-torne probleme. Treba računati na škartiranje kupljenih nazimica od 80-100 kg tjelesne težine do prijelaza u kategoriju krmače oko 5-7% .

Planiranje zamjene krmača nazimicama

Potrebno je izraditi godišnji plan, a redovitim praćenjem zbivanja u farmi i korektivni mjesečni plan. Primjer na bazi 200 krmača godišnji remont (po-mlađivanje stada) od 30% je 60 krmača, što je mjesečno oko 5 krmača. Ono što se ne može predvidjeti jesu uginuća krmača, koja također ulaze u postotak izlučivanja krmača, kao i neka metabolička oboljenja do izrazite kaheksije (mr-šavosti) ili gubitak lokomotornih funkcija, kada krmača više nije sposobna biti rasplodnom. U tim slučajevima u korekciji mjesečnog remonta potrebno je ili smanjiti broj izlučenih krmača iz razloga smanjenog priploda, mlječnih sposob-nosti ili povećati postotak ulaza nazimica, ako su dostupne.

U ljetnim mjesecima zbog lošije koncepcije, od lipnja do rujna, veća je potreba za nazimicama (krivulja Prof. Sviben).

Zaključak

Pronalaskom ranog estrusa u pubertetu postiže se veći broj nazimica koje će biti uspješne u proizvodnji, a manji broj onih koje će biti škartirane zbog neuspješnog uvođenja u proizvodnju.


30

Stimulacija estrusa u mladih nazimica, te dobivanje vrijednih, visokopro-duktivnih plotkinja značajan je postupak u održavanju visoke proizvodnje i ekonomskog učinka farme.

Planiranje i upravljanje zamijene krmača nazimicama je ključ uspjeha kontinuiranog održavanja visoke proizvodnje.

Literatura

M.Uremović (1981), Agronomski fakultet Zagreb: Svinjogojstvo

M.Sviben (2004),Veterinarski fakultet Zagreb: Utjecaj hranjenja na rast prasa-di, pripustivost nazimica i rodnost

E.Beltranena, F.X.Aherne, Foxcroft and Kirkwood (1991): Effects of pre- and postpubertal feeding on production traits at first and second estrus in gilts

James F.Lowe (2010): Carthage Veterinary Service, Ltd

Donald G.Levis, University of Nebraska, Lincoln (1997): Management of Replacement Gilts for Efficient Reproduction

Utjecaj dugovječnosti na proizvodnost krmača


UTJECAJ DUGOVJEČNOSTI NA PROIZVODNOST KRMAČA

S. Menčik1, M. Ostović2, Ž. Mahnet3, M. Modrić4, A. Ekert Kabalin1

1Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za uzgoj životinja i stočarsku proizvodnju, Heinzelova 55, Zagreb2Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za higijenu, ponašanje i dobrobit životinja, Heinzelova 55, Zagreb3Hrvatska poljoprivredna agencija, Ilica 101, Zagreb4Krmiva d.o.o., Tomićeva 3, Zagreb

Uvod

Uzgajivači svinja postavljaju sve veće zahtjeve pred velike svinjogojske tvrtke, s obzirom na to da su zahtjevi potrošača i tržišta sve veći u pogledu kva-litete i sigurnosti mesa i mesnih prerađevina, ali i osiguranja dobrobiti životinja. Proizvodnja kvalitetnih ženskih rasplodnih jedinki iziskuje sve veća ulaganja i opterećuje svinjogojsku proizvodnju u tolikoj mjeri da je pitanje dugovječnosti i očuvanje zdravlja životinja jedno od temeljnih izazova suvremenog svinjogoj-stva.

Prikladan rast i razvoj jedinki te postizanje optimalne spolne, odnosno ra-splodne zrelosti jedni su od temeljnih ciljeva za očuvanje zdravlja i dugovječno-sti krmača tijekom rasplodne uporabe. Poboljšanje proizvodnosti krmača ponaj-prije je usmjereno na poboljšanje njihovih reprodukcijskih pokazatelja, na veći postotak preživljavanja te rast i razvoj kvalitetne prasadi, odnosno poboljšanje tovnih svojstava i kvalitete mesa. Na unaprjeđenje svih proizvodnih osobina krmača izravno ili neizravno utječu vanjski i unutarnji čimbenici. Najvažniji unutarnji čimbenici su pasminski sastav (genotip plotkinje), koji je specifičan prema odabranom proizvodnom tipu i cilju, odnosno konačnom proizvodu (tov-ljeniku) koji se želi plasirati na tržište.

Dugovječnost krmača

Dugovječnost je pojam koji se odnosi na sposobnost jedinke da održi zdravlje, vitalnost i konstituciju u proizvodnji i mogućnost prilagodbe proi-


32

zvodnim uvjetima. Korištenje krmača u rasplodu i dugovječnost u proizvodnji zahtijevaju kontinuirano praćenje strukture jedinki u stadu i njihovu analizu. Dugovječnost krmača primarno je povezana s genetskim čimbenicima i uzgoj-nim metodama koje se primjenjuju ovisno o tome radi li se o krmačama čistih pasmina, križancima ili visokoproizvodnim hibridnim linijama. Uzimajući u obzir da je dugovječnost funkcionalno svojstvo te da je udio nasljednosti za to obilježje vrlo nizak, selekcija na dugovječnost s pozitivnim učinkom na proi-zvodna svojstva u velikoj je mjeri pod utjecajem negenetskih, okolišnih čimbe-nika.

Prvi i temeljni korak u procjeni dugovječnosti jest analiza podataka o pro-izvodnom vijeku. Među najvažnije pokazatelje ubrajamo: udio izlučenih krma-ča, udio zamjene, udio nazimica u stadu, prosjek stada po strukturi prasenja te prosjek prasenja izlučenih, odnosno zamijenjenih plotkinja. Većina autora sma-tra da prosječna starost izlučenih jedinki nije dobar pokazatelj trajanja rasplod-ne uporabe, već je točniji prikaz broja krmača prema prasenjima. S obzirom na to da je prosječan biološki vijek krmača 12 do 15 godina, dugovječnost krmača u intenzivnom svinjogojstvu znatno je ispod biološkog prosjeka vrste. Stoga su poznavanje i razumijevanje najvažnijih čimbenika koji negativno utječu na njihovu dugovječnost od značaja za pravovremenu identifikaciju kritičnih raz-doblja tijekom proizvodnog vijeka. Za očekivati je da će uzgojni postupci koji produljuju životni (proizvodni) vijek krmača ujedno imati i pozitivan utjecaj na njihovu dobrobit, odnosno održivost proizvodnje.

Dosadašnja istraživanja pokazala su da se 50 do 70% krmača izluči iz pro-izvodnje do četvrtog prasenja. S obzirom na činjenicu da je do četvrtog prasenja u strukturi stada najveći broj pripuštenih nazimica i prvopraskinja, jasno je da je praćenje razloga izlučenja mladih krmača važan čimbenik u unaprjeđenju i analizi dugovječnosti plotkinja.

Vrijednosti za udio remonta (obnove) stada razlikuju se između pojedinih genotipova svinja. Preporučene, optimalne vrijednosti kreću se od 20 do 40%, a na svinjogojskim farmama s genotipovima visokoproizvodnih hibridnih linija mogu iznositi i do 70%. Uzimajući u obzir optimalnu vrijednost, za očekivati je 3 – 5% mogućih uginuća krmača.

Razlozi izlučenja krmača

Najčešći razlozi izlučenja krmača iz proizvodnje su: problemi u reproduk-ciji, slabija plodnost, odnosno neplodnost (8,8 do 39,2% izlučenih krmača), dob



krmača (2,2 do 33,3%), ispodprosječni proizvodni pokazatelji (2,2 do 22,4%), oboljenja lokomotornog sustava – nogu i papaka (6,1 do 15%), uginuća (3,0 do 12,3%), slaba mliječnost krmača (0,9 do 13%), ozljede i loš zdravstveni status (0,8 do 7,4%) te problemi prilikom prasenja (1,6 do 7,2%). Iz proizvodnje se u najvećoj mjeri prijevremeno izlučuju prvopraskinje.

Dugovječnost krmača u stadu ovisi i o strukturi prasilišnih skupina, u ko-jima su nazimice i prvopraskinje zastupljene s najvišim udjelom. Poremećaji u reprodukciji i nešto niži proizvodni pokazatelji jedni su od najčešćih razloga izlučenja krmača do petog prasenja. Krmače s poremećajima u reprodukciji is-ključuju se iz proizvodnje u prosjeku s 2,5 legala, dok krmače s nižim proizvod-nim pokazateljima kasnije, s prosječno 4,5 prasenja. Cilj je spriječiti visoka odstupanja u strukturama prasilišnih skupina, odnosno održati stabilnu proi-zvodnju. Struktura prasilišnih skupina podložna je varijacijama, što primarno ovisi o genotipu krmače (čista pasmina, križanci ili specifične hibridne linije). Prema rezultatima istraživanja, udio suprasnih nazimica u stadu kreće se od 19,1 do 30%, s nešto nižim i manje varijabilnim vrijednostima za prvo- (15,0 do 23,%), drugo- (14,0 do 19,0%), treće- (13,0 do 16,1%) i četvrtopraskinje (10,0 do 15,2%). Potreba za velikim brojem nazimica za udio obnove stada zahtije-va visoko postavljene proizvodne ciljeve u selekciji, što će za posljedicu imati veću varijabilnost u strukturama prasenja peto- (5,0 do 14,0%) i šestopraskinja (2,0 do 10%). Udio sedmo-, osmo- i višepraskinja u pojedinim stadima kreće se od 1,0 do 5,0%. Analizirajući utjecaj dugovječnosti na ekonomičnost uzgoja, u obzir se mora uzeti da kod istog genotipa struktura prasenja može biti različita od farme do farme. Nadalje, način upravljanja proizvodnjom, hranidba, način držanja i smještaja, te osposobljenost osoblja od osnovnog su značaja za dugo-vječnost krmača.

Pojedina istraživanja pokazala su da su proizvodni (reprodukcijski) poka-zatelji bolji u stadima s nešto višim udjelom starijih krmača, izlučenima nakon osmog i devetog prasenja. Uspoređujući dugovječnost između čistih pasmina i križanaca, istraživanja upućuju na to da se krmače čistih pasmina znatno više izlučuju iz proizvodnje. Krmače čistih pasmina u prosjeku se iz proizvodnje izlučuju s 3,0 do 4,4 prasenja u odnosu na križane pasmine s 3,5 do 5,1 prasenja, što znači da krmače križanih pasmina prosječno imaju 12% više legala.

Uginuća krmača unutar pojedinih uzgoja mogu iznositi i do 10%. Razlozi su mnogobrojni, a najčešće je to slučaj pri torziji (uvrtanju) želudca (5,6 do 47,4% svih uginuća). Pogodovni čimbenici za torziju želudca su: stres, grubo ophođenje s rasplodnim jedinkama, nagle promjene sastava obroka, manji broj obroka, koji posebno rezultiraju visokim udjelom akutnih uginuća. U nešto ma-


34

njem udjelu zastupljene su bolesti kardiovaskularnog sustava, s naglaskom na zatajenje srca (2,2 do 31,4%), koje se najčešće javlja neposredno pred, odnosno nekoliko dana nakon prasenja. Upravo su prasenje te prvih 5 do 7 dana nakon poroda najstresnija razdoblja za plotkinju i leglo, što zahtijeva osposobljenost i edukaciju djelatnika u poznavanju kritičnih točaka proizvodnje u prvih tjedan dana po prasenju, a ujedno doprinosi u očuvanju dugovječnosti plotkinja s po-zitivnim učinkom na njihovu proizvodnost. Nadalje, uzroci uginuća krmača su ozljede lokomotornog sustava (15,0 do 29,3%), upala mliječne žlijezde te infek-cija maternice (3,1 do 23%), upala mokraćnog sustava (2,6 do 21,7%) i upala sluznice želudca (3,6 do 21,4%). Uginuća krmača kao posljedica komplikacije prilikom prasenja, upala pluća i lomovi kostiju ekstremiteta zastupljeni su s udjelima od 2,2 do 14,4%.

Brojna istraživanja pokazala su da pravilan rast i razvoj nazimica pozitiv-no utječu na zdravlje prvopraskinja i njihovu dugovječnost u proizvodnji. Za očekivati je da će dobro upravljanje nazimicama rezultirati minimalnim gubit-cima na tjelesnoj masi i kondiciji tijekom prvog prasenja i dojnog razdoblja, te osigurati odgovarajuću tjelesnu masu, debljinu leđne slanine i reprodukcijsku sposobnost tijekom sljedećih prasenja.

Na dugovječnost krmača i trajanje rasplodne uporabe utječe i dob nazi-mica prilikom prvog pripusta, odnosno prasenja. Tako su najbolji proizvodni rezultati utvrđeni u nazimica koje su pripuštene u dobi između 221. i 240. dana. Uzgojni postupci s krmačama i prasadi do odbića također uvelike utječu na dugovječnost krmače i proizvodne pokazatelje.

Broj proizvedene prasadi po krmači godišnje znatno je veći ako je dojno razdoblje kraće. Stoga je za pretpostaviti da će ranije odbiće osigurati veću eko-nomsku dobit i poboljšati proizvodnost krmače. No, istraživanja pokazuju da kraće dojno razdoblje ima negativan utjecaj na zdravlje krmače i legla te dugo-vječnost stada. Takva prasad podložnija je metaboličkim bolestima i ostvaruje niže proizvodne rezultate tijekom kasnije faze uzgoja, uključujući manju tjele-snu masu pri odbiću. Najviša stopa koncepcije nakon razdoblja odbića zabilje-žena je u onih krmača koje su prasad dojile najmanje 24 dana, uz pojavu estrusa u razdoblju od 6 do 7 dana nakon odbića. Upravo je u proizvodnim jedinicama s kraćim dojnim razdobljem znatno veća potreba za mlađim jedinkama, ranija su isključenja iz uzgoja, čemu su prije svega razlog problemi u reprodukciji. Većina autora se slaže, a i praksa potvrđuje da kraće dojno razdoblje negativno utječe na dugovječnost krmača i proizvodne pokazatelje.



Kondicija i dugovječnost krmača

Krmače visokoproizvodnih hibridnih linija podložne su promjenama kon-dicije. Među najvažnijim problemima modernih genotipova jest upravo sindrom mršavih krmača. Velik gubitak tjelesne mase i masnog tkiva u prvopraskinja ima negativan utjecaj na zdravlje i dugovječnost, znatno skraćujući rasplodni, od-nosno proizvodni kapacitet. Odgovarajućim upravljanjem i kontrolom zdravlja stada u većoj ili manjoj mjeri može se spriječiti visok udio pojavnosti mršavih prvo-, odnosno višepraskinja. Razdoblje neposredno nakon prasenja najkritič-nije je za razvoj sindroma mršavih krmača, koji se, između ostalog može očito-vati i izostankom estrusa, i to u više od 36% slučajeva, učestalim preganjanjem, te povratkom krmača u estrus 14 i više dana nakon odbića. U težim slučajevima zabilježena su i uginuća krmača, kao posljedica iscrpljenosti i zatajenja srca. Unatoč kvalitetnom upravljanju zdravljem stada, antiparazitarnom programu i poboljšanim uvjetima držanja, smještaja i njege životinja, istraživanja pokazuju da je sindrom mršavih krmača i dalje zastupljen u visokom postotku u proizvod-nji. Jedan od najčešćih vanjskih znakova sindroma su nekontrolirani pokreti ek-stremiteta prilikom kretanja, bezvoljnost (apatija), slabost stražnjih ekstremiteta te poteškoće pri lijeganju i ustajanju.

Dugovječnost mršavih krmača znatno je kraća, a proizvodna sposobnost znatno manja. Poboljšanje kondicije krmača utječe na niz drugih pokazatelja među kojima su najvažniji: manji broj uginuća krmača, viši postotak koncepci-je, manji udio izlučenih krmača zbog loše reprodukcije, optimalno razdoblje od odbića do pojave estrusa, bolje zdravlje i reprodukcija tijekom idućih prasenja te veća ekonomska vrijednost krmača prilikom izlučenja.

Utjecaj ljudskog čimbenika na dugovječnost i proizvodnost krmača

Dugovječnost krmača u znatnoj mjeri ovisi o ljudskom čimbeniku, broju rasplodnih krmača, te postupcima koji se provode s krmačama u uzgoju. Os-posobljenost djelatnika za rad te znanje i vještine u poznavanju kritičnih raz-doblja po pojedinim fazama proizvodnje mogu uvelike smanjiti broj izlučenih ili uginulih krmača. Stoga, edukacija novih, ali i kontinuirana edukacija starih djelatnika, uz financijski dodanu vrijednost na rad, može se povoljno odraziti na dugovječnost i proizvodnost cijelog stada. Izlučenja i uginuća krmača usko su povezana s prosječnom starošću stada te brojem životinja u rasplodu. Najbolji rezultati ostvareni su u proizvodnim jedinicama sa 400 do 600 rasplodnih krma-ča.


36

Utjecaj bolesti na dugovječnost i proizvodnost krmača

Dugovječnost krmača izravno je povezana s njihovim zdravljem. Naj-važnije bolesti koje se javljaju u svinjogojskoj proizvodnji su: reprodukcijski i respiratorni sindrom svinja (engl. Porcine Reproductive and Respiratory Syn-drome, PRRS), proliferativna enteropatija svinja, infekcije maternice te upale pluća. Udio uginuća rasplodnih jedinki u stadu zbog zaraznih bolesti može biti i 10%. Rasplodne životinje s kliničkim znakovima bolesti uglavnom se isklju-čuju iz uzgoja, što posljedično rezultira manjim brojem i lošijom starosnom strukturom krmača na farmi, odnosno kraćom rasplodnom uporabom.

Potreba za obnovom stada zahtijeva plansku i sustavnu proizvodnju ra-splodnog materijala, iz vlastitog uzgoja, ili njihovu nabavku, što za uzgajivače predstavlja povećan rizik od mogućeg unosa bolesti u vlastito stado, izravno dovodeći u pitanje zdravstveni status farme. Pojava bolesti unutar uzgoja znat-no opterećuje proizvodnju, smanjuje dugovječnost krmača kao svojstvo od in-teresa za uzgajivača i profitabilnije proizvodnje. Visok udio starijih krmača u stadu isto tako može narušiti zdravstveni status, što će se posljedično odraziti i na ostale kategorije plotkinja.

Zaključno

Dugovječnost krmača svojstvo je od sve većeg značaja za svinjogojstvo. Uzimajući u obzir visok udio zamjene plotkinja unutar proizvodnih jedinica, za očekivati je da će poboljšanje dugovječnosti krmača pozitivno utjecati na sma-njenje troškova i ekonomičnost proizvodnje. Među najvažnijim čimbenicima koji doprinose unaprjeđenju svojstva dugovječnosti, u modernih visokoproi-zvodnih hibridnih linija svinja, su genetske analize, istraživanja uzgojnih meto-da (s ciljem novih spoznaja o rastu i razvoju te rasplodnoj dozrelosti nazimica), istraživanja hranidbe, novih načina držanja i smještaja i dr. S obzirom na to da su istraživanja vezana uz dugovječnost krmača izrazito skupa i dugotrajna, po-daci s farmi o razlozima izlučenja ili uginuća i dalje predstavljaju važan izvor informacija za procjenu i poboljšanje ovog obilježja.

Mliječnost krmača


MLIJEČNOST KRMAČA

Krešimir Salajpal

Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 25, Zagreb

Uvod

Profitabilnost u proizvodnji prasadi mjeri se brojem prasadi u leglu, teži-nom prasadi kod odbića te indeksom prasenja. Na veličinu legla kao i težinu prasadi kod odbića ključnu ulogu ima mliječnost kod krmača. Naime gubici u razdoblju dojenja kao i njihova težina kod odbića u pozitivnoj je korelaciji s količinom proizvedenog kolostruma i mlijeka kod krmača.

Proizvodnja i lučenje mlijeka (laktacija) je fiziološka pojava kojom se mla-dunčadi sisavaca osigurava potrebna hrana za nesmetan rast u prvim danima života. Vime krmača sastoji se od većeg broja (6-20 ili 3-10 pari) mliječnih žlijezda (mamarnih kompleksa) smještenih duž ventralne linije tijela od prsnog do ingvinalnog područja. Svaka mliječna žlijezda građena je od žljezdanog di-jela u kojem se proizvode sastojci mlijeka te sise koja sa svojim provodnim kanalima omogućuje prasadi pristup mlijeku. U idealnim uvjetima, bez obzira na smještaj, sve mliječne žlijezde bi trebale biti jednako razvijene i proizvoditi približno istu količinu mlijeka. U praksi prednje su nešto veće, više razmaknute u odnosu na stražnje i granice između njih su jasnije uočljive. Iz toga razloga prednje sise su dostupnije prasadi u odnosu na stražnje. Navedeno doprinosi i većoj proizvodnji mlijeka i brži rast prasadi koja sisa prednje sise. Za prasad je karakteristično da odabiru uvijek istu (svoju) sisu. Uspostava hijerarhije unutar legla i odabir sise započinje odmah nakon prasenja, prema nekim izvorima već za 4-6 sati. Unutar 3-7 dana nakon prasenja više od 90% prasadi ima svako svo-ju sisu koju zadržava do kraja razdoblja dojenja. Može se primijetiti da pojedina prasad siše dvije sise, obično susjedne. Manja i slabija prasad obično se izbore za sise manje razvijenih stražnjih mliječnih žlijezda koje imaju i manje količine mlijeka čime su dodatno izloženi zaostajanju u rastu i manjoj sposobnosti pre-življavanja. S obzirom na izgled i oblik sisa, prasad preferira izdužene i tanke sise pa se one smatraju najpogodnijima za slabiju prasad.

Prisutnost ozlijeđenih (zahvaćenih nekrozom) i uvrnutih sisa smanjuje broj raspoloživih sisa, a time ograničava broj prasadi u leglu.

Mliječnost krmača

38

Razvoj mliječnih žlijezda i proizvodnja mlijeka

Razvoj žljezdanog tkiva u mliječnoj žlijezdi (sekretorno tkivo) započinje već oko 45-og dana nakon koncepcije. Do značajnog povećanja broja alveola i njihova rasta dolazi u zadnja 4-5 dana graviditeta. Dva dana prije poroda u alveolama (sekretorne jedinice mliječne žlijezde) pojavljuje se sekret (masne globule). Hormonske promjene neposredno pred i za vrijeme poroda potiču rast sekretornog tkiva i produkciju prvo kolostruma, a zatim i mlijeka.

Kolostrum (mljezivo) je oblik mlijeka koje se proizvodi u mliječnim žlijez-dama neposredno prije i u prvim danima nakon poroda. Za njega je karakteri-stično da je bogato visoko probavljivim hranjivim tvarima i imunoglobulinima (protutijelima) koji su ključni za preživljavanje novorođene prasadi.

Prasad se rađa s vrlo malo imunoglobulina potrebnih za zaštitu te su ovisna o imunoglobulinima primljenim putem kolostruma. Sluznica crijeva novorođe-ne prasadi vremenski je ograničene propusnosti za imunoglobuline sadržane u kolostrumu. Glavnina imunoglobulina se apsorbira u prvim satima nakon rođe-nja. Smatra se da značajnije usvajanje kolostruma započinje od 4 –og sata, a vrhunac dostiže između 8 i 12 sati nakon rođenja. Posljedično tome maksimalna razina imunoglobulina u krvi prasadi postiže se 12-24h nakon rođenja. Nakon 24 sata od rođenja naglo se smanjuje propusnost sluznice crijeva za protutijela i apsorpcija istih se smanjuje. U isto vrijeme sastav sekreta iz mliječnih žlijezdi sve više poprima karakteristike mlijeka. Stoga je važno da prasad što ranije nakon rođenja unesu dovoljne količine kolostruma kako bi primila dovoljnu količinu imunoglobulina kao nositelja pasivne imunosti. Upravo razina imuno-globulina u krvi prasadi unutar 24h nakon rođenja u izravnoj je vezi sa stopom mortaliteta prasadi tijekom dojnog razdoblja, a posebice unutar prva dva dana života. Što je ta razina manja to je mortalitet veći.

Najkritičnije razdoblje za preživljavanje novorođene prasadi su prva dva dana života. Do gubitaka prasadi u navedenom razdoblju dolazi zbog smanje-ne vitalnosti prasadi zbog izloženosti hipoksiji tijekom prasenja, hipotermiji (pothlađivanju) i nedostatnom unosu kolostruma.

Prasad se rađa s vrlo niskim rezervama energije. Energija pohranjena u re-zervama glikogena iznosi svega oko 270 kJ. Stoga prasad treba u prvim satima nakon rođenja unijeti hranu (kolostrum) kako bi se spriječila pojava hipogli-kemije. Kolostrum sadrži između 580 i 630 kJ/100 ml. Smatra se da konzu-macijom 250-300 ml kolostruma prasad unosi dovoljno energije za održavanje energetske ravnoteže prvih nekoliko dana života.

Mliječnost krmača


Laktacijsku krivulju kod krmača karakterizira porast mliječnosti do kraja trećeg tjedna laktacije, a potom se smanjuje.

Mliječnost i sastav mlijeka u pozitivnoj je korelaciji sa stopom preživlja-vanja i intenzitetom rasta prasadi. Masa i ujednačenost prasadi 21-og dana (vrh laktacije) se smatra dobrim pokazateljem mliječnosti kod krmača. Za jedan kg prirasta sisajuće prasadi potrebno je 4,0 – 4,5 kg mlijeka krmača. Prvopraskinje koje doje 10 prasadi u leglu proizvode 10 i 12 kg mlijeka dnevno.

Sisanje i lučenje mlijeka

Prasad siše u prosjeku svakih sat vremena, a period sisanja/otpuštanja mlijeka traje oko 20-30 sekundi (prema nekim autorima i kraće, svega 10-20 sekundi). Razlog tome je što krmače imaju posebno izraženu sposobnost kon-trole otpuštanja mlijeka. Do otpuštanja mlijeka dolazi uslijed lučenja hormona oksitocina na taktilni podražaj (masiranje vimena/bradavica od strane prasadi) i

Izostanak/smanjeno otpuštanja mlijeka

Izloženost djelovanju stresora, neuobičajno ponašanje/neurotično, ozlijeđeno vime, nefunkcionalna (slijepa ili invertirana) sisa,

Propuh/pothlađivanje Smanjen unos kolostruma, djelomična probava u že-lucu

Oblik i veličina sisa Prevelike sise, slijepe i nefunkcionalne sisePrekobrojnost legla Neadekvatan cross-fosteringAvitalna i slaba prasad Bolest – PRRS, Parvo, pothlađivanje, vlagaBroj sisa Nesrazmjer broja funkcionalnih sisa i prasadi u leglu

Redni broj praseta u leglu Razlika u dostupnosti kolostruma između prvog i za-dnjeg praseta u leglu, izraženo ako prasenje traje dugo

Prekomjerno hranjenje tijekom gravidnosti Edem vimena

Prisutnost bolesti kod krmača Mastitis, konstipacija, metritis, mikotoksiniIzvedba boksa/uklještenja Ograničen pristup prasadi vimenu/sisama

Režim hranidbe krmača Odstupanje od uobičajenog režima hranidbe za krma-če; Restrikcija/ograničen pristup vodi

Kronični mastitisPovezan s prisutnošću grubih površina u boksevima za prasenje o ozljedama vimena i sisa; Nagnječenja sisa; Prisutnost insekata

Tablica 1. Čimbenici koji utječu na unos kolostruma i mlijeka kod prasadi

Mliječnost krmača

40

to samo prednjih sisa. Tijekom dana (period svjetla) učestalost sisanja je nešto veća u odnosu na noć (period tame). Intenzitet i trajanje svjetla (fotoperiod) ima također i značajan utjecaj na količinu proizvedenog mlijeka. Krmače dulje izložene svjetlu (16 h) proizvode više mlijeka u odnosu na one koje su izložene svijetlu kraći vremenski period (8 h). Stoga osiguravanjem dulje izloženosti svjetlu neizravno utječe na bolje preživljavanje prasadi kao i veće težine kod odbića. S odmakom laktacije učestalost sisanja se smanjuje. Uobičajeno vrije-me nakon poroda u kojem prasad počinje sisati je unutar 25-35 minuta. Također je uočeno da prva prasad treba više vremena da pronađe sisu u odnosu na prasad rođenu kasnije. U otvorenim sustavima držanja u dobi iznad 14 dana učestalost sisanja se smanjuje na jednom u dva sata. Navedeno nije primijećeno kod drža-nja krmača u boksovima.

Čimbenici koji utječu na proizvodnju kolostruma i mlijeka kod krmača

Veliki je broj čimbenika o kojima ovisi proizvodnja mlijeka kod krmača: genetska osnova, razvijenost vimena (mliječnih žlijezdi), redoslijed prasenja (povećava se od prvog do trećeg/četvrtog, a potom se opet smanjuje), veličini legla, tjelesnom okviru, nutritivni čimbenici, okolišni čimbenici (temperatura), mikotoksini i drugi zdravstveni poremećaji.

Unos dovoljnih količina vode. Nesmetani pristup pitkoj vodi smatra se jed-nim od ključnih čimbenika mliječnosti kod krmača. Unos vode je u pozitivnoj korelaciji s unosom hrane. U razdoblju pred kraj graviditeta količina vode koju konzumiraju krmače može iznositi i 8-12 l/dan. U trenutku poroda ta vrijednost se smanjuje i za polovinu (oko 6 l/dan). Nakon toga u razdoblju dojenja unos vode se postepeno povećava do prosječno 14 l/dan (od 7 – 20 l/dan). Da bi se osigurao dovoljan unos vode protok ne bi trebao biti manji od 0,6 – 1,0 l/min.

Unos hrane pred kraj graviditeta i u laktaciji. Prekomjerno hranjenje (de-poniranje masti) u razdoblju graviditeta negativno utječe na rast i razvoj mli-ječne žlijezde. Dnevni unos hrane kod krmača u laktaciji mora se povećavati postupno kako bi se izbjegla opstipacija (zatvor), ali je poželjno da se ciljana konzumacija postigne petog do šestog dana nakon prasenja. Smatra se da kod prosječne dnevne konzumacije od 5-6 kg hrane dnevno se osigurava hranjiva za proizvodnju dovoljne količine mlijeka za prasad kao i sprečava prekomjerni gu-bitak tjelesne težine. Navedene količine su okvirne i one ovise o broju prasadi u leglu. Krmače izložene duljem razdoblju gladovanja (period između hranjenja) ne dozvoljavaju prasadi da ih sišu.

Mliječnost krmača


Sastav mlijeka krmača varira ovisno o stadiju laktacije, genetskoj osnovi i hranidbi. Kolostrum sadrži više suhe tvari i ima veći sadržaj proteina (imuno-globulini) u odnosu na mlijeko u kasnijoj fazi laktacije. Kako laktacija napredu-je sadržaj masti i laktoze (mliječnog šećera) u mlijeku raste, a sadržaj mliječnog proteina smanjuje.

Kolostrum MlijekoSuha tvar 30,0 20,0Protein, % 17 5,4Mast, % 7,5 8,3Laktoza, % 3,0 5,0Pepeo, % 0,6 0,8

Tablica 2. Usporedni sastav kolostruma i mlijeka kod krmača

Od ukupnog sadržaja energije u mlijeku najveći dio otpada na mliječnu mast (60%) koja je ujedno i najvarijabilniji sastojak mlijeka, zatim proteine mlijeka (22%) i laktozu (18%). Udio proteina i laktoze u mlijeku iz različitih mliječnih žlijezdi od iste krmače je vrlo sličan, dok značajne razlike mogu biti u sadržaju mliječne masti.

Dva ključna hormona za nesmetanu funkciju mliječnih žlijezda kod kr-mača su prolaktin (rast i razvoj mliječne žlijezde i sinteza mlijeka) i oksitocin (otpuštanje mlijeka) čije lučenje može biti značajno promijenjeno djelovanjem stresora i/ili toksina (bakterijski toksini - E. coli).

Okolišni čimbenici - temperatura i svjetlost. Tijekom razdoblja visokih okolišnih temperatura (ljeto) krmače su izložene okolišnoj temperaturi iznad njihove termoneutralne zone tijekom dana. Navedeno smanjuje konzumaciju hrane što rezultira gubitkom tjelesne mase, prekomjerni gubitak rezervi masti, promjene u ponašanju životinja, odgođen ili nepravilni ciklus te smanjenu plod-nost. Mobilizacija tjelesnih rezervi (masti) usmjerena je prema vimenu kako bi se zadovoljile povećane potrebe za sintezu mlijeka. Smatra se da dulje izlaganje svjetlu stimulira mliječnost kod krmača. Navedeno se pripisuje porastu razine hormona prolaktina koji regulira sintezu i izlučivanje mlijeka kao i većoj uče-stalosti sisanja prasadi kod duljeg izlaganja svjetlu.

Poremećaji lučenja mlijeka kod krmača

Potpuni prestanak lučenja mlijeka (agalakcija) kod krmača i nazimica se rijetko pojavljuje. S druge pak strane smanjena mliječnost (hipogalakcija) se

Mliječnost krmača

42

javlja znatno češće i uzrokovana je brojnim čimbenicima kao što je prisutnost bolesti, hormonalni disbalans, deficitarna ishrana, prisutnost mikotoksina i tem-peraturni stres. Smanjena mliječnost uzrokom je izravnih (uginuća) ili neizrav-nih šteta u dojnom razdoblju (zaostajanje u rastu, sklonost pojavi proljeva). Među učestalije uzroke pojave smanjene mliječnosti mogu se ubrojiti: zamašće-nje krmača i nazimica tijekom graviditeta, izloženost visokim temperaturama, hrana krmnim smjesama s niskim sadržajem vlakana tijekom suhostaja i odsut-nost primjene laksativa, držanje na punom podu uz primjenu stelje kontamini-rane patogenim mikroorganizmima.

Hipogalakcija se javlja i kao popratna pojava kod mastitisa (vruće, tvrdo i natečeno vime) i metritisa (upala maternice). Liječenje i prevencija pojave hipogalakcije kod krmača ima za cilj ukloniti uzrok te uspostaviti ponovno lu-čenje mlijeka u što kraćem vremenu. U navedenom pomaže primjena lijekova koji smanjuju upalu (kortizol) i prekomjerno nakupljanje tekućine u tkivu vime-na (edem) te omogućuju pražnjenje cisternalnog mlijeka iz mliječnih žlijezda (oksitocin). Postupci koji mogu djelovati kao stresori za krmače mogu dodatno smanjiti produkciju i otpuštanje lijeka.

Gubitak apetita

Gubitak apetita kod krmača znak je bolesti ili opstipacije (zatvora). U slu-čaju bolesti kao popratni simptom najčešće se pojavljuje i povećana tjelesna temperatura. Mjereno u rektumu temperatura raste iznad 39 °C, a nerijetko se kreće između 40 i 41 °C. U potonjem slučaju zahtijeva promptno liječenje od strane veterinara.

U slučaju da krmače ne balegaju 24-48 sati nakon prasenja možemo go-voriti o opstipaciji koja zahtijeva primjenu laksativa (gorka sol - magnezijev sulfat, kalijev klorid). Povećani udio vlakana u hrani za krmače (>12%) preve-nira pojavu opstipacije. S ciljem stimuliranja apetita i unosa hrane preporuča se hranjenje u više manjih obroka (minimalno 3), korištenje krmiva veće ješnosti, smanjenje temperature okoline i osiguravanje dovoljne količine svježe vode bu-dući da su unos hrane i vode usko povezani.

Patološke promjene na papcima - Laminitis

Patološke promjene na papcima i otežano kretanje česti su uzrok smanje-nog unosa hrane i posljedično manje mliječnosti kod krmača, smanjenja veliči-

Mliječnost krmača


ne legla kao i njegovo raslojavanje te česti uzrok izlučenja krmača. Kao uzrok pojave patoloških promjena na papcima (laminitisi i sl.) spominju se grubi po-dovi koji su uzrokom oštećenja papaka (jastučića) poput ogrebotina ili posjeko-tina. Navedeno predstavlja potencijalno mjesto infekcije bakterijama koje uzro-kuju upalne procese u korijumu papaka. Skliski podovi mogu dovesti do ozljeda (osobito u području zdjelice) ali i ometati krmače prilikom ustajanja i kretanja prema valovu na hranjenje čime se smanjuje konzumacija hrane. Navedeno je osobito prisutno u krmača koje istovremeno pate od deficita pojedinih vitamina i minerala. Stoga se i pojavljuje nakon poroda u vrijeme najveće laktacije kada su potrebe najveće zbog pojačanog lučenja ovih tvari mlijekom.

Promatranje krmača i ocjena njihove aktivnosti u periodu dojenja jasno ukazuje na postojanje ili odsutnost stresnih čimbenika (komfora) s izravnim utjecajem na proizvodne rezultate. Prekomjerna aktivnost često povezana s ne-lagodom (nervoza) uslijed mikroklimatskih uvjeta u nastambi, buke, prisutnosti nametnika (šuga, uši) može imati za posljedicu veća uginuća uslijed prignječe-nja prasadi. S druge pak strane manje kretanje, otežano ustajanje znači i manji unos hrane i vode te manju mliječnost.

Bolesti mliječne žlijezde kod krmača

Upala mliječne žlijezde ili mastitis je bolest koja se kod krmača javlja u vrijeme prasenja. Najčešće se pojavljuje kao kompleksna bolest zajedno s upa-lom maternice i agalakcijom. Navedeni poremećaj se stoga još i naziva Metritis, mastitis i agalakcija sindrom (MMA).

Akutni mastitis – najčešće povezan s infekcijom bakterijom E. coli, rjeđe bakterijama iz roda Staphylococcus i/ili Streptococcus. Oboljeti može jedna ili više mliječnih žlijezdi. U slučaju oboljenja samo jedne mliječne žlijezde upala se teško zamjećuje pa najčešće završava zasušenjem iste. Ukoliko je zahvaćeno više mliječnih žlijezda mogu se javiti vidljivi simptomi bolesti – opće stanje životinje je narušeno, tjelesna temperatura je povišena, nerijetko – 40-42 C, vime je tvrdo i zacrvenjeno, osobito u području upale, uške promijenjene boje (diskoloriranost), apetit smanjen ili odsutan. Zbog smanjenja/prestanka sinteze i lučenja mlijeka prasad pokazuje znakove izgladnjelosti.

Kronični mastitis - kod krmača uzrokuje veći broj bakterija uključujući Ar-canobacterium pyogenes i Actinobacillus suis te vrste iz rodova Staphylococcus i Streptococcus. Kronični mastitisi najčešće prolaze nezapaženo, a karakterizira ih pojava većih multiplih čvorića u mliječnim žlijezdama, najčešće vidljivim

Mliječnost krmača

44

tek na kraju razdoblja dojenja ili nakon odbića. Opće stanje životinja kao kli-nički znakovi upale se pojavljuju. Zahvaćena mliječna žlijezda nije u funkciji i ne postoji efikasni način liječenja. Stoga se smatra da je ta mliječna žlijezda izgubljena za postojeću ali i buduće laktacije. Navedeno zahtijeva preventivnu kontrolu vimena i vođenje brige o broju funkcionalnih sisa kod krmača prilikom formiranja legla (prvih 24-36 h nakon prasenja).

Mikotoksikoze - veliki broj mikotoksina može izravno ili neizravno utjeca-ti na proizvodnju mlijeka kod krmača. Dok najveći broj njih utječe na smanjenje konzumacije hrane i time posredno na produkciju mlijeka, ergot mikotoksin (proizvodi ga Claviceps purpurea, često prisutna na sitnozrnim žitaricama, npr. pšenica) ima izravan učinak na rast i sazrijevanje mliječne žlijezde. Za navedeni mikotoksin je utvrđeno da interferira s hormonom prolaktinom čime izostaje njegov učinak na sazrijevanje mliječne žlijezde i produkciju mlijeka. Navedeno rezultira nezrelim vimenom 110-og dana graviditeta. Ono je mlohavo, produk-cija mlijeka je slaba, a odgovor na oksitocin izostaje.

Ozljede sisa - do ozljeda sisa dolazi najčešće tijekom sisanja, uslijed griže sisa od strane prasadi. Stoga se kao uobičajena mjera na nekim farmama provo-di sječa zubiju kod male prasadi. Neki smatraju da sječa zubiju nije neophodna i nije presudna za pojavu ozljeda sisa već je to količina mlijeka koju proizvodi krmača. Naime, prasad krmača koje proizvode više mlijeka je sita/zadovoljnija pa je i agresivnost kod sisanja znatno manja, a time i ozljede vimena. Nerijetko do ozljede može doći i uslijed postojanja grubih površina/oštrih bridova u prasi-lišnom boksu, zbog upadanja u otvor na rešetkastom podu ili zbog prignječenja kod visećeg vimena. Stoga se češće izložene ozljedama stražnje sise.

Jedan od oblika ozljeda sisa je i nekroza sisa koja se javlja još u dojnom razdoblju. Naime novorođena prasad se prirodno rađa s natečenim/povećanim sisama (i vulvom) povezanim s povećanom proizvodnjom hormona estrogena kod krmača neposredno pred porod. Ukoliko prasad trlja takove sise prvih dana nakon poroda na grube površine nerijetko dolazi do nekroze koja u kasnijoj fazi rezultira nepotpunim razvojem (zatvaranje sisnih kanala) i pojavom nefunkcio-nalnih sisa.

Edem vimena – se pojavljuje kod nazimica kao i višepraskinja. Prvi znako-vi edema mogu se pojaviti već 14 dana prije prasenja. Očituju se nakupljanjem (intersticijalne) tekućine u tkivu mliječne žlijezde čime ona poprima tjestastu konzistenciju te se značajno smanjuje ili prestaje lučenje mlijeka. Vime je po-većano, zbog popuštanja suspenzornog sustava visi, što može znatno otežavati kretanje životinje (komfor) kao i dovesti do ozljeda sisa i/ili infekcija jedne ili

Mliječnost krmača


više mliječnih žlijezda. Prasad koja pokušava koristiti (sisati) zahvaćene mli-ječne žlijezde ne napreduje i zahtijeva dohranu ili prebacivanje pod zamjenske majke.

Edem vimena se utvrđuje palpacijom vimena (mliječne žlijezde) pri čemu za razliku od upale se ne pojavljuje bolnost i temperiranost mliječne žlijezde, a udubina koja nastaje uslijed pritiska na zahvaćeno tkivo nestaje postepeno. Kao predisponirajući faktor u pojavi edema vimena kod krmača se smatra pre-komjerno povećanje tjelesne mase za vrijeme graviditeta. Osim suvišnog unosa hrane i nedovoljna količina vlakana u hrani povezana s pojavom opstipacije može pogodovati razvoju edema vimena kod krmača. Stoga se u preventivi po-jave edema preporuča restriktivna hranidba krmača tijekom graviditeta, ovisno o kondiciji krmača te povećani udio vlakana u hrani u razdoblju prije prasenja.

Hranidba krmača

46

HRANIDBA KRMAČA

Goran Kiš

Zavod za hranidbu životinja, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Sveto-šimunska 25, 10000 Zagreb, tel: 01/239-3933; e-mail: [email protected]

Uvod

Uzgoj tovnih svinja obično je baziran na hranidbi po volji i hrana je životi-njama stalno dostupna. Hranidba krmača ipak je malo zahtjevniji posao. Divlje se svinje u prirodi hrane velikim količinama krme niske kvalitete i kako bi učin-kovito iskoristile hranjive tvari iz takve krme, trebaju velika crijeva. Danas se svinje hrane obično krmnim smjesama baziranim na kukuruzu i sojinoj sačmi, koje su koncentrirana i hranjiva iz njih su svinjama visoko iskoristiva. Svinje koje jedu ovakve smjese zaista brže rastu i to nam je poželjno kod mladih svi-nja, ali nedostatak u krmača. Krmače imaju veći kapaciteta probavila nego što im je potrebno kada se hrane smjesama baziranim na kukuruzu i soji, odnosno takvu bi hranu jele više nego im je potrebno, te bi postale predebele i manje reproduktivno produktivne.

Razvoj nazimica

Većina proizvođača uzgaja svoje vlastite nazimice, kako bi imali cijeli za-okruženi ciklus proizvodnje. U većini slučajeva one se drže u grupi zajedno sa životinjama završnih težina u tovu i imaju neograničen pristup njihovoj hrani. Važno je da se one pravilno razviju, odnosno da pojedu dovoljno aminokiselina, osobito lizina, osobito važnog za razvoj mišićnog tkiva. Nazimice bi trebale konzumirati dovoljno energije za izgradnju zaliha masti, dok je uravnotežen odnos kalcija i fosfora u razvoju nazimica važan za dobre kosti. Osiguravanje adekvatnog razvoja masnog tkiva, mišića i kostiju u nazimica prije parenja ne-ophodno je za njihovu dugovječnost.

Općeniti ciljevi tjelesnih okvira koje želimo postići za nazimice pri prvom parenju su:• 130 kg tjelesne mase,• 220 dana starosti,• 2,0 centimetara debljinu slanine, približno na 6 cm od središnje linije na

posljednjem rebru.

Hranidba krmača


Hranidba bređih krmača

Hrana koju pojedu bređe krmače iskorištava se za rast ploda u svinja, stva-ranje i obnovu tkiva mišića, te nadopunjavanje zaliha masti koje su izgubljene tijekom prethodnih laktacija. Hranidba krmača tijekom bređosti treba biti sa-stavljena tako da:• Osigura povećanje broja prasadi u leglu,• Optimizira porodne težine prasadi,• Skrati razdoblje vremena od odbića prasadi do ponovnog začeća, • Poveća konzumaciju tijekom dojenja,• Optimizira dugovječnost i proizvodni vijek krmača.

Tijekom svojeg proizvodnog vijeka, krmače imaju fluktuacije u tjelesnoj težini i rezervama masti. S vremenom krmače postaju sve teže, pa je poželjno da im se kontrolira tjelesna težina i da se održava debljina slanine. Ako se pra-vilno hrane, krmače će s godinama rasti i postajati veće, no ne nužno debele ili previše mršave (Grafikon 1). Kad dopustimo bređim krmačama konzumiranje koncentrata (krmna smjesa bazirana na kukuruzu i sojinoj sačmi) po volji, one će postati predebele, te su nam takve debele krmače zapravo neekonomične i preskupe za farmu.

Grafikon 1. Promjena težine krmača i debljine slanine tijekom života

Hranidba krmača

48

Posljedice predebelih krmača na farmi:• Viši troškova hrane zbog više konzumacije,• Krmače koje su predebele imaju teškoće pri koncepciji, održavanju bređo-

sti i prasenju velikih snažnih legla,• Predebele krmače su više sklone stresu za ljetnih vrućina od onih normalne

težine,• Debele krmače su manje okretne i vjerojatnije je da će ozlijediti neko svoje

mlado u leglu,• Odbita prasad predebelih krmača je lakša zbog slabije proizvodnje mlijeka.

Većini bređih krmača hrana bi se trebala davati ograničeno. Individualno držanje krmača omogućava pojedinačnu kontrolu konzumacije hrane. Krmače se također mogu držati i u malim grupama (3-5 krmača) slične tjelesne kon-dicije i hranjenih sukladno kondiciji. Teško je kontrolirati konzumaciju hra-ne u velikim grupama krmača s jednostavnim podnim hranilicama, međutim rasprostiranje hrane po velikoj površini poda može biti jedna od strategija za smanjenje kompeticije između krmača. Intervalno hranjenje ili hranjenje krma-če po danima naizmjenično, druga je strategija hranjenja koju prakticiraju neki proizvođači. Spomenuta naizmjenična hranidba, gdje se u hranjenju preskače dan, strategija je koja je pomalo arhaična, budući da nije sukladna pravilima o dobrobiti životinja, te negdje čak i zabranjena.

Tablica 1. Primjer obroka uz dodatak voluminoznih krmiva za bređe krmačeKrmivo, % 1 2 3 4 5 6

Lucerna, mljeveno sijeno 25 50 63 - - -

Trave, mljeveno sijeno - - - 25 - -

Leguminoze, sjenaža - - - - 80 -

Kukuruz, silaža sa 45% ST - - - - - 75

Kukuruz, zrno 60 40 30 59 13 21

Sojina sačma, 48% SP 10 6 4 12 6 3

Vapnenac 1,7 0,6 0,3 0,6 0,3 -

Di-Kalcij-Fosfat - - - 2,5 0,5 -

Mono-Kalcij-Fosfat 2,4 2,5 2,8 - - 0,6

Sol 0,4 0,4 0,4 0,4 0,1 0,2

Premiks, vitamini-minerali 0,5 0,5 0,5 0,5 0,1 0,2

Hranidba krmača


Bređe krmače mogu se hraniti i voluminoznim krmivima. Obroci, koji sadrže voluminoze, manje su probavljivi i „glomazniji“ od klasičnog obroka baziranog na kukuruzu i sojinoj sačmi. Svrha ovakvih obroka je da ga krmače pojedu mnogo, bez straha od zamašćenja, odnosno, da ne postanu predebele. Primjeri obroka za krmače koji sadrže i voluminozna krmiva prikazani su u Ta-blici 1. Krmače možemo puštati van i na pašu. Naravno da paša neće zadovoljiti potrebu za hranjivim tvarima krmača i da je krmna smjesa uz pašu neophodna. Primjer dopunske krmne smjese koju dajemo krmačama uz pašu različitog bo-taničkog sastava prikazan je u Tablici 2. Obroci za gravidne krmače koji sadrže i voluminozna krmiva mogu zapinjati u sustavima hranilica, te je učestala pro-vjera i podešavanje hranilica uz ovakva krmiva neophodna.

Tablica 2. Preporučena dopunska krmna smjesa za bređe krmače na različitoj paši

Krmivo, %Paša

Leguminoze Trave Travno-djetelinska

Kukuruz, zrno 87,5 68,8 76,0

Sojina sačma, 48% SP 9,0 26,0 18,5

Vapnenac - 0,8 1,3

Di-Kalcij-Fosfat - 3,2 3,0

Mono-Kalcij-Fosfat 2,3 - -

Sol 0,6 0,6 0,6

Premiks, vitamini-minerali 0,6 0,6 0,6

Dojne krmače

Kao što je prikazano u Grafikonu 1. krmače će izgubiti težinu tijekom prasenja i laktacije. Taj gubitak predstavlja masa porođene prasadi, ali i tjele-sna težina (uglavnom masnoća) koja se koristi za proizvodnju mlijeka za leglo. Kako se veličina legla povećava, tako je veća i proizvodnja mlijeka (Grafikon 2).

Proizvodnja mlijeka postiže vrhunac obično oko 21 dan nakon prasenja (Grafikon 3.). Proizvodnost krmača tijekom laktacije djelomično ovisi o količi-ni masnih rezervi stvorenih tijekom bređosti.

Hranidba krmača

50

Krmače s prasadi će teško konzumirati dovoljno hrane kako bi zadovoljila potrebe za hranjivim tvarima za proizvodnju mlijeka i održavanje tijela. Ako se ne hrane pravilno, krmače u laktaciji će ubrzo postati suviše mršave.

Grafikon 2. Utjecaj veličine legla na proizvodnja mlijeka krmača

Grafikon 3. Utjecaj dana laktacije na proizvodnju mlijeka krmača

Bređe krmače mogu se hraniti i voluminoznim krmivima. Obroci, koji sadrže voluminoze, manje su probavljivi i „glomazniji“ od klasičnog obroka baziranog na kukuruzu i sojinoj sačmi. Svrha ovakvih obroka je da ga krmače pojedu mnogo, bez straha od zamašćenja, odnosno, da ne postanu predebele. Primjeri obroka za krmače koji sadrže i voluminozna krmiva prikazani su u Tablici 1. Krmače možemo puštati van i na pašu. Naravno da paša neće zadovoljiti potrebu za hranjivim tvarima krmača i da je krmna smjesa uz pašu neophodna. Primjer dopunske krmne smjese koju dajemo krmačama uz pašu različitog botaničkog sastava prikazan je u Tablici 2. Obroci za gravidne krmače koji sadrže i voluminozna krmiva mogu zapinjati u sustavima hranilica, te je učestala provjera i podešavanje hranilica uz ovakva krmiva neophodna. Tablica 2. Preporučena dopunska krmna smjesa za bređe krmače na različitoj paši

Krmivo, % Paša

Leguminoze Trave Travno-djetelinska Kukuruz, zrno 87,5 68,8 76,0 Sojina sačma, 48% SP 9,0 26,0 18,5 Vapnenac - 0,8 1,3 Di-Kalcij-Fosfat - 3,2 3,0 Mono-Kalcij-Fosfat 2,3 - - Sol 0,6 0,6 0,6 Premiks, vitamini-minerali 0,6 0,6 0,6

Dojne krmače

Kao što je prikazano u Grafikonu 1. krmače će izgubiti težinu tijekom prasenja i laktacije. Taj gubitak predstavlja masa porođene prasadi, ali i tjelesna težina (uglavnom masnoća) koja se koristi za proizvodnju mlijeka za leglo. Kako se veličina legla povećava, tako je veća i proizvodnja mlijeka (Grafikon 2). Grafikon 2. Utjecaj veličine legla na proizvodnja mlijeka krmača

Proizvodnja mlijeka postiže vrhunac obično oko 21 dan nakon prasenja (Grafikon 3.). Proizvodnost krmača tijekom laktacije djelomično ovisi o količini masnih rezervi stvorenih tijekom bređosti.

8

9

10

11

12

13

8 9 10 11 12 13 14

Mlij

eko,

kg/

dan

Veličina legla, prasadi Grafikon 3. Utjecaj dana laktacije na proizvodnju mlijeka krmača

Krmače s prasadi će teško konzumirati dovoljno hrane kako bi zadovoljila potrebe za hranjivim tvarima za proizvodnju mlijeka i održavanje tijela. Ako se ne hrane pravilno, krmače u laktaciji će ubrzo postati suviše mršave. Prekomjerno mršave krmače:

• Imaju poteškoća s koncepcijom i održavanjem bređosti, • Mogu izgubiti mišićno tkivo, što rezultira preranim izlučenjem, • Mogu imati poteškoće pri održavanju tjelesne temperature za hladnog vremena. • Su osjetljivije na čireve po ramenima, rane i probleme s papcima i nogama.

Obrok za dojne krmače treba biti formuliran kako bi omogućio maksimalnu proizvodnju mlijeka i smanjio gubitak mišića u krmača. Ovo se može postići povećanjem količine hrane koju dajemo krmačama, uz istovremeno povećavanje sadržaj aminokiselina u obroku. Konzumacija hrane kritičan je čimbenik za dojne krmače, te je poželjno da krmače pojedu hrane koliko god mogu. Odmah nakon prasenja konzumacija hrane krmačama trebala bi se ograničiti, uz ubrzano povećavanje kroz narednih tri do sedam dana do pune, potrebne količine obroka. Ovakva strategija povećat će unos hrane u cijelom razdoblju boravka krmače s leglom. Skupno dojenje s krmačama na automatskim hranilicama učinkovita je strategija za postizanje najvišeg prirasta prasadi i najveće konzumacije hrane krmača. Ukoliko krmače nisu na automatskim hranilicama, hrana im se treba davati dva to tri puta dnevno. Legla koja odlučimo držati skupno u grupi, trebala bi biti što je moguće više iste starosti, odnosno ne većih starosnih razlika od tjedan dana. Proizvođači obično započinju laktacijsku grupu s oko 7 dana starosti i tako drže prasad do odbića. Maksimiziranje konzumacije hrane krmača s leglom postižemo:

• Držanjem krmača u ugodnoj temperaturi - temperatura okoline trebala bi biti oko 15-18ºC, • Osiguravanjem dovoljno čiste i svježe vode, • Ponuditi svježu hrane, • Uvelike smanjite ili potpuno uklonite voluminozna krmiva iz obroka, • Hraniti s vlažnim ili mokrim obrokom, • Potaknuti krmače na kretanje i vježbu, • Ne stavljati krmače u male boksove.

0

2

4

6

8

10

12

14

16

0 7 14 21 28 35 42

Mlij

eko,

kg/

dan

Dana u laktaciji

Hranidba krmača


Prekomjerno mršave krmače:• Imaju poteškoća s koncepcijom i održavanjem bređosti,• Mogu izgubiti mišićno tkivo, što rezultira preranim izlučenjem,• Mogu imati poteškoće pri održavanju tjelesne temperature za hladnog vre-

mena.• Su osjetljivije na čireve po ramenima, rane i probleme s papcima i nogama.

Obrok za dojne krmače treba biti formuliran kako bi omogućio maksimal-nu proizvodnju mlijeka i smanjio gubitak mišića u krmača. Ovo se može postići povećanjem količine hrane koju dajemo krmačama, uz istovremeno povećava-nje sadržaj aminokiselina u obroku. Konzumacija hrane kritičan je čimbenik za dojne krmače, te je poželjno da krmače pojedu hrane koliko god mogu. Odmah nakon prasenja konzumacija hrane krmačama trebala bi se ograničiti, uz ubr-zano povećavanje kroz narednih tri do sedam dana do pune, potrebne količine obroka. Ovakva strategija povećat će unos hrane u cijelom razdoblju boravka krmače s leglom.

Skupno dojenje s krmačama na automatskim hranilicama učinkovita je strategija za postizanje najvišeg prirasta prasadi i najveće konzumacije hrane krmača. Ukoliko krmače nisu na automatskim hranilicama, hrana im se treba davati dva to tri puta dnevno. Legla koja odlučimo držati skupno u grupi, tre-bala bi biti što je moguće više iste starosti, odnosno ne većih starosnih razlika od tjedan dana. Proizvođači obično započinju laktacijsku grupu s oko 7 dana starosti i tako drže prasad do odbića.

Maksimiziranje konzumacije hrane krmača s leglom postižemo:• Držanjem krmača u ugodnoj temperaturi - temperatura okoline trebala bi

biti oko 15-18ºC,• Osiguravanjem dovoljno čiste i svježe vode,• Ponuditi svježu hrane,• Uvelike smanjite ili potpuno uklonite voluminozna krmiva iz obroka,• Hraniti s vlažnim ili mokrim obrokom,• Potaknuti krmače na kretanje i vježbu,• Ne stavljati krmače u male boksove.

Prikaz bodovanja tjelesne kondicije krmača, gledanog sa stražnje strane (Slika 1). U Tablici 3. prikazan je opis procjene tjelesne kondicije krmača. Kr-mače bi kod prasenja trebale imati tjelesnu kondiciju ocijenjenu s 3, te će kod odbića biti najvjerojatnije blizu ocijene 2.

Hranidba krmača

52

Slika 1. Krmače tjelesne kondicije ocijenjene od 1 do 5

Tjelesna kondicija Kondicija Oblik tijela Opis

1 Izgladnjele Vidljivi bokovi i kralježnica

Izgladnjele krmače, vrlo istaknuta kralježnica.

2 Mršave Ćoškast s istaknu-tom kralježnicom

Krmače su mršave, „ključne točke i kralježnica vidljivi i lako se opipaju.

3 Idealna CjevastNajbolja kondicije tijekom laktacije i odbića. Ključne točke i kralježnica se mogu opipati samo jačim pritiskom.

4 Debele Ispupčeno cjevast, konveksan

Lagano preteške, ključne točke i kralježnica se ne mogu opipati.

5 Predebele Loptast Krmače su veoma debele, ključne točke i kralježnica jako prekriveni tkivom.

Tablica 3. Opis bodovnog ocjenjivanja tjelesne kondicije krmača

Povezanost veličine legla, porodne mase i rasta prasadi


POVEZANOST VELIČINE LEGLA, PORODNE MASE I RASTA PRASADI

Zoran Luković, Dubravko Škorput

Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Svetošimunska 25, 10000 Zagreb, Hrvatska

Uvod

Suvremena proizvodnja svinja temelji na uporabi genotipova koji imaju visoka proizvodna svojstva. Proizvodna svojstva svinja mogu se podijeliti u nekoliko skupina, od svojstava plodnosti, rasta, potrošnje hrane, mesnatosti, kakvoće mesa i otpornosti. Većina ovih svojstava su uključena i u uzgojne ci-ljeve u selekciji svinja. Prve metode koje su se primjenjivale u selekciji svinja su se usmjeravale na poboljšanje samo jednog, eventualno dva svojstva. Riječ je o tzv. tandem selekciji, koja je kroz određeno vremensko razoblje pobolj-šavala samo jedno svojstvo, a nakon postizanja cilja selekcije, krenulo se na popravljanje drugog svojstva itd. Iako je ova metoda selekcije vrlo jednostavna, imala je vrlo ograničenu učinkovitost, jer se zapravo radi o selekciji na samo jedno svojstvo, i ne uvažava se činjenica da između svojstava postoji određena povezanost. Najčešće govorimo o fenotipskim i genetskim korelacijama, koje ponekad mogu biti zanemarive, međutim ponekad i značajne što onda koristimo u selekciji.

U svinjogojstvu ima više takvih interesantnih veza, koje mogu biti pozitiv-ne, što znači da se povećavanjem vrijednosti jednog svojstva povećava vrijed-nost drugog, ili negativne, kad jedno svojstvo raste, a drugo pada. Ponekad su i pozitivne i negativne korelacije korisne, tako na primjer utvrđena je pozitivna korelacija između veličine legla i duljine trupa, kao i negativna korelacija izme-đu debljine leđne slanine i mesnatosti svinja. Obje korelacije, iako jedna pozi-tivna, a druga negativna su korisne, i koriste se kao indirektne metode selekcije na veličinu legla, odnosno mesnatost svinja. Međutim, ponekad nam negativna korelacija između svojstava predstavlja problem, kao u slučaju veličine legla i porodne mase prasadi te posljedično rasta prasadi u laktaciji i tijekom uzgoja. Cilj rada je objasniti povezanost veličine legla, porodne mese i rasta prasadi na primjeru visokoplodnih genotipova svinja.


54

Veličina legla

Veličina legla je jedno od ekonomski najvažnijih svojstava u svinjogojskoj proizvodnji. U zadnjih 20-tak godina, upravo u veličini legla u svinja je učinjen najveći genetski napredak. U Godišnjem izvješću Hrvatskog stočarskog centra za 2006. godinu navode se podaci za proizvodnost krmača na velikim farmama u Hrvatskoj. Tako se navodi da je 2006. godine prosječan broj ukupno oprasene prasadi na 32 velike farme iznosio 10.97, broj živooprasene prasadi 10.04, te broj odbite prasadi 8.66. U odnosu na prethodno desetogodišnje razdoblje od 1997. do 2006. godine, te 2006. su postignuti najbolji rezultati proizvodnosti kr-mača. U Godišnjem izvješću HPA o uzgoju svinja na velikim farmama za 2017. godini navodi se da je prosječno po leglu opraseno 15.19 prasadi, živoopraseno 13.84, te odbito 12.14 prasadi. Ako usporedimo ova dva izvješća po navedenim svojstvima, proizlazi da je broj ukupno oprasene prasadi porastao za 38%, broj živooprasene prasadi za 38%, te broj odbite prasadi za čak 40%. Ovo povećanje je djelomično i rezultat promjene genetske strukutre na velikim farmama, pri čemu su krmače čistih pasmina zamijenjene hibridnim krmačama, ali i unutar čistih pasmina došlo je do poboljšanja u svojstvima plodnosti. Naravno da je veličina legla vrlo kompleksno svojstvo pod utjecajem brojnih genetskih i oko-lišnih čimbenika, tako da je povećanje broja prasadi na našim farmama rezultat i selekcije, ali i drugih bitnih pretpostavki, kao što su: biosigurnost, hranidba, tehnološki postupci, itd.

Porodna masa

Porodna masa prasadi je rezultat intrauterina rasta tijekom gravidnosti. Najvažniji čimbenici koji utječu na porodnu masu prasadi su genotip, veliči-na legla, dob oprasenih krmača te hranidba krmača tijekom graviditeta. Kod većine suvremenih genotipova porodna masa prasadi iznosi između 1,3 do 1,4 kg. Vrlo često se prasad s porodnom masom manjom od 1 kg smatra sitnom ili avitalnom. Prasad prosječne i iznadprosječne porodne mase je vitalnija i brže uspostavlja proces termoregulacije. Kao rezultat povećanja broja prasadi u le-glima, današnja proizvodnja prasadi susreće se s novim izazovima vezanim na manju porodnu masu prasadi. Iako je ova veza i otprije bila poznata, uvođenjem krmača visoke plodnosti u proizvodnju prasadi, ovaj problem postaje još za-htjevniji s gledišta proizvođača prasadi.



Danas na farmama krmača visoke plodnosti postižu se prosječna legla s 14-15 živooprasene prasadi, što znači da veliki broj krmača prasi veći broj pra-sadi od broja funkcionalnih sisa. O tehnološkom postupku ujednačavanja legala već je bilo riječi na prethodnim savjetovanjima, tako da ćemo se ovdje koncen-trirati na problem porodne mase prasadi. Prva bitna razlika u odnosu na legla prosječne veličine je puno veća varijabilnost porodne mase unutar legala, što predstavlja izazov kod ujednačavanja legala. Međutim, puno veći problem je prasenje određenog broja prasadi ispodprosječne porodne mase. Porodna masa jedan je od najvažnijih čimbenika kasnijeg rasta i razvoja prasadi tijekom lakta-cije i faze uzgoja. Zbog male porodne mase prasad ima slabiju mogućnost ter-moregulacije zbog vrlo malih rezervi tjelesne masti neposredno nakon prasenja, kao i nesrazmjera između tjelesne mase i površine tijela, čime prasad vrlo lako gubi tjelesnu toplinu. Stoga, mortalitet prasadi niže porodne mase je znatno veći u odnosu na prasad normalne i iznadprosječne porodne mase (Tablica 1). Zato je nužno u prasilištima osigurati optimalnu temperaturu okoline, a svako veće odstupanje od optimalne temperature može, osobito kod prasadi male porodne mase dovesti do pothlađivanja i uginuća. Stoga prase nakon izlaska iz porođaj-nog kanala treba što prije staviti pod izvor topline. Što je veća porodna masa prasadi, bolji je razvoj sisajuće prasadi jer količina posisanog mlijeka i pojede-nog predstartera raste s povećanjem porodne mase prasadi. Porodna masa ovisi i o dobi oprasenih krmača. Starije krmače do određene dobi prase prasad veće porodne mase nego nazimice i mlađe krmače. U pravilu krmače nakon 7. legla prase lakšu prasad od prasadi u 4. do 7. legla. Pojava sitne prasadi i porodnom masom ispod 1 kg posljedica je i slabije dnevne konzumacije hrane tijekom suprasnosti krmača.

Tablica 1. Utjecaj porodne mase na preživljavanje prasadi u laktaciji

Porodna masa, g Broj prasadi Odbito prasadi, %

≤1000 57 56,11001 – 1200 59 81,41201 – 1400 96 84,41401 – 1600 79 92,4

≥1601 69 92,7


56

Rast prasadi

Osim što porodna masa izravno utječe na preživljavanje prasadi tijekom laktacije, postoji vrlo visoka korelacija između porodne mase, mase prasadi kod odbića, mase na kraju uzgoja i tjelesne mase na kraju tova. Većina istraživanja

Tablica 2. Varijabilnost tjelesne mase u ovisnosti o porodnoj masi prasadi

*TM – tjelesna masa, N – broj prasadi , SD – standardna devijacija, CV – koeficijent varijabilnosti

Porodna masa, g Dob, dan N TM, kg SD Min Max CV, %

<1000

1. 57 0,.78 0,15 0,40 0,99 19,7814. 34 2,68 0,69 0,91 4,08 25,7228. 32 5,79 1,14 3,83 8,25 19,6858. 31 11,34 1,66 8,10 14,80 14,6183. 31 21,99 3,49 15,40 29,50 15,87

1001

–

1200

1. 59 1,12 0,06 1,00 1,20 5,41

14. 48 3,31 0,73 1,70 5,01 22,04

28. 48 6,38 1,32 4,20 9,50 20,74

58. 48 12,44 2,14 7,10 17,50 17,23

83. 48 24,51 4,25 15,50 33,00 17,34

1201

–

1400

1. 96 1,31 0,06 1,21 1,40 4,32

14. 83 3,75 0,86 1,36 5,26 22,83

28. 81 7,08 1,39 4,02 10,15 19,64

58. 80 13,63 2,24 7,90 18,00 16,44

83. 80 27,29 3,95 15,80 35,50 14,48

1401

–

1600

1. 79 1,51 0,06 1,41 1,60 4,0314. 73 4,30 0,80 2,13 6,06 18,6628. 73 7,76 1,43 4,22 10,80 18,4858. 73 14,84 2,26 10,10 19,80 15,2083. 73 29,68 4,22 19,40 42,00 14,23

>1600

1. 69 1,79 0,14 1,61 2,22 8,1214. 65 4,55 0,88 1,96 6,16 19,4028. 64 8,09 1,38 4,20 10,61 17,0858. 64 16,15 2,61 8,64 22,50 16,1983. 64 32,30 4,79 18,50 41,50 14,83



potvrđuje da prasad manje porodne mase ima veće gubitke tijekom uzgoja, te manji dnevni prirast od prasadi veće porodne. Ukupni dnevni prirast od rođenja do kraja tova je u prasadi manje porodne mase i do 10 % niži u odnosu na prasad prosječne porodne mase. Istraživanja koja proučavaju utjecaj porodne mase na rast prasadi najčešće uspoređuju prasad u nekoliko kategorija: prasad ispodpro-sječne, prasad prosječne i prasad natprosječne porodne mase. Dokazano je da prasad ispodprosječne porodne mase postiže završnu masu kod klanja 12 dana kasnije u odnosu na prasad natprosječne porodne mase.

U tablici 2. su prikazani rezultati istraživanja utjecaja porodne mase na tjelesnu masu u pojedinim fazama uzgoja. Prasad je prema porodnoj masi podi-jeljena u pet kategorija: ispod 1000 g, od 1001 do 1200 g, od 1201 do 1400 g, od 1401 do 1600 g, i prasad porodne mase iznad 1600 g. Sva prasad je vagana pet puta tijekom istraživanja, i to 1. dan po prasenju (porodna masa), 14. dan laktacije, 28. dan (odbiće), u dobi od 58. dana, te na kraju faze uzgoja u dobi od 83. dana. Najveća varijabilnost porodne mase utvrđena je u prasadi s porodnom masom ispod 1000 g. Ujedno kod ove skupine utvrđen je i najveći mortalitet u laktaciji, pri čemu je već kod 2. vaganja u dobi od 14 dana od ukupnog broja prasadi na prvom vaganju bilo živo svega 60%. S rastom porodne mase sma-njuje se i mortalitet u laktaciji, pri čemu je preživljavanje u skupini s porodnom masom većom od 1600 g iznosilo iznad 92 %. U prasadi ispodprosječne porod-ne mase (<1200 g) masa kod odbića kreće se od 5,79 kg kod prasadi s porodnom masom ispod 1000 g do 6,38 kod prasadi s porodnom masom između 1001 i 1200 g. Ova nešto niža masa prasadi kod odbića zahtijeva produljeno dojenje prasadi kako bi postigla željenu tjelesnu masu kod odbića od minimalno 7 kg. Nadalje, kako prasad raste, tj. povećanjem dobi prasadi raste i varijabilnost iz-među prasadi u tjelesnoj masi. Ukoliko usporedimo krajnje kategorije, tj. prasad s porodnom masom ispod 1000 g i prasad s porodnom masom iznad 1600, u tablici 2. vidimo da je razlika u završnoj tjelesnoj masi na kraju faze uzgoja više 10 kg (21,99 kg naprema 32,30 kg). Stoga je izuzetno bitno u leglima s veli-kim brojem prasadi provesti pravilno ujednačavanje legala, kako bi se tijekom uzgoja očuvala uniformnost prasadi i izbjegli problemi s prevelikom neujedna-čenosti (agresije, griže, naknadnog sortiranja itd.).

Detaljnom analizom podataka za svako leglo može se utvrditi da prasad niže porodne mase najčešće ugine tijekom laktacije, i to uglavnom u prvih dva tjedna života, a ako i preživi do kraja faze uzgoja ima vrlo malu tjelesnu masu, kao i dnevne priraste. Međutim, ponekad u natprosječnim leglima, imamo slu-čaj da sitna prasad preživi, a ugine prase prosječne, pa i natprosječne porodne mase. S obzirom na potencijal takve prasadi za rastom i povezanost porodne


58

mase s masom kod odbića, to je veliki gubitak prirasta i svakako treba utvrditi uzroke ovoj pojavi. Preživljavanje prasadi u razdoblju laktacije ovisi u najvećoj mjeri o uvjetima u kojima se obavlja prasenje i postupcima u tijeku i poslije pra-senja. Odgovarajućim postupcima i uvjetima u prasilištu uginuća prasadi mogu se smanjiti na prihvatljivu razinu, međutim ne mogu se i potpuno izbjeći. Dva najvažnija uzroka uginuća prasadi u laktaciji su gladovanje prasadi (hipoglike-mija) i prignječenje prasadi. Dok je za prasad male porodne mase, osobito ispod 1,0 kg, poznato da je sklona gladovanju zbog nedovoljno energije za osvajanje sise, što je naročito važno u prvim satima poslije prasenja, a time i slabijoj pokretljivosti što dovodi do prignječenja, uzrok uginuća prasadi natprosječne porodne mase je uglavnom kompleksnije prirode (uvjeti u prasilištu, bolesti,..).

Zaključno

Uporaba visokoplodnih genotipova svinja u proizvodnji prasadi zahtijeva poznavanje povezanosti između veličine legla, porodne mase i rasta prasadi. Visoka proizvodnja prasadi bez mogućnosti othrane iste, te ostvarivanje viso-kih dnevnih prirasta tijekom laktacije i uzgoja ne može u potpunosti iskoristiti potencijal suvremene genetike. Povećana varijabilnost porodne mase prasadi i tjelesne mase tijekom uzgoja te veći broj avitalne prasadi u leglima zahtijeva detaljan pristup u analizi podataka plodnosti i rasta prasadi i primjenu suvre-menih tehnoloških postupaka radi postizanja zadovoljavajućih rezultata u proi-zvodnji prasadi.

Sistematizacija rodovnika izvornih pasmina svinja


SISTEMATIZACIJA RODOVNIKA IZVORNIH PASMINA SVINJA

Dr. sc. Mato Čačić, Željko Mahnet, dipl.ing.

Hrvatska poljoprivredna agencija, Ilica 101, 10000 Zagreb: [email protected]

Uvod

Republika Hrvatska baštini tri izvorne pasmine svinja (crna slavonska, ba-nijska šara i turopoljska) i jednu zaštićenu pasminu (mangulica). Obzirom da se radi o izvornim i zaštićenim pasminama, a koje se uzgajaju u čistoj krvi, vrlo značajno je u svakodnevnom radu postaviti plansko vođenje uzgoja u svrhu očuvanja pasmina i genetske varijabilnosti unutar istih populacija. Kao jedan od temelja planskog vođenja uzgoja je definiranje linija nerasta i rodova krmača i izbjegavanje inbreeding depresija koje su štetne u uzgoju. Hrvatska poljo-privredna agencija (HPA) posljednjih godina veliku pažnju posvećuje upravo stručnom radu u sistematizaciji rodovničkih podataka izvornih i zaštićenih pa-smina kao preduvjeta za očuvanje i unaprjeđenje istih populacija. U tijeku je stručni rad na sistematizaciji rodovnika i postavljanja planskog vođenja uzgoja naših triju hrvatskih izvornih i jedne zaštićene pasmine svinja.

Pravni status izvornih i zaštićenih pasmina svinja

Pasmine crna slavonska, turopoljska i banijska šara kategoriziraju se kao izvorne, a mangulica kao zaštićena pasmina. Pasminski registri crne slavon-ske i turopoljske svinje priznati su i uvršteni u Popis izvornih i zaštićenih pa-smina domaćih životinja Republike Hrvatske 1998. godine (Narodne novine 127/1998), dok su pasmine banijska šara i mangulica u postupku priznavanja.

Izvorne i zaštićene pasmine svinja

Crna slavonska svinja

Crna slavonska svinja je proizvod planskog uzgoja kojeg je započeo Karl Pfeiffer 1860. godine križanjem lasaste mangulice nerastima berkshire pasmi-ne, a projekt je nastavio njegov sin Leopold križanjem s nerastima poland china


60

pasmine uveznim iz SAD-a. Crna slavonska svinja nije stvorena ar-haičnim, već uspješnim uzgojnim radom. Bila je vrlo cijenjena na bečkom tržištu, gdje je 1873. go-dine osvojila nagradu na poljopri-vrednom sajmu.

Introdukcijom novih kom-biniranih mesnih pasmina broj grla crne slavonske svinje se drastično smanjio. Krajem 90-tih

godina 20. stoljeća, uspostavlja se matična evidencija i započinje selekcijski rad i zaštita populacije, te se broj grla postupno počeo povećavati. Pasminski registar crne slavonske utemeljen 1988. godine pri HPA (tada Hrvatski stočarski selekcijski centar) te se od utemeljenja do danas uočava trend brojnog pove-ćanja. Krajem 2017. godine broj rasplodnih grla nerasta i krmača broji 2.172 grla (HPA, 2018) (grafikon 1). Uzgajivači crne slavonske svinje udruženi su u udrugu Udruga uzgajivača crne slavonske svinje Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema “Fajferica” (skraćenica: Fajferica) sa sjedištem u Đakovu (slika 1).

Slika 1. Logotip Fajferice

Grafikon 1. Broj svinja crne slavonske pasmine od 2001. do 2017. godine



Turopoljska svinja

Turopoljska svinja je naša najstarija izvorna pasmina svinja, a kako joj ime i govori oblikovana je na prostoru Turopolja. Nastala je u predantičko doba križanjem šiške i krškopoljske svinje pro-širene na području Turopolja. Izvanredno je prilagođena na bi-otop močvarnih pašnjaka i livada te naplavnih hrastovih i bukovih nizinskih šuma, gdje mogu boraviti gotovo cijele godine. Osnovu hranidbe čini bilje naplavnih livada i korijenje koje ruje u vlažnom i mekanom tlu te žir ni-zinskog hrasta lužnjaka, a prihrana zrnatom krmom je minimalna. Prvi pisani trag o uzgoju svinja u Turopolju datira od 1352. godine, kad je hrvatsko-ugarski kralj Ljudevit naložio istragu pljačke svinja u Turopoljskom lugu. Sve do 1777. godine nije bilo značajnijeg utjecaja drugih pasmina u oblikovanju turopolj-ske svinje, kada je carica Marija Terezija darovala stare nerastove leicester i berkshire pasmine. Sredinom 19. stoljeća Miško pl. Lederer provodi dodatno križanje sa svinjama nepoznatog porijekla te je stvorena pasmina za tadašnje gospodarske zahtjeve.

Krajem 20. stoljeća turopoljska svinja je gotovo nestala, a tada počinje revitalizacija pasmine utemeljenjem pasminskog registra 1997. godine pri

Grafikon 2. Broj grla turopoljske svinje od 2001. do 2017. godine


62

HPA (tada Hrvatski stočarski selekcijski centar). Od utemeljenja pas-minskog registra do 2007. godine populacija se brojno povećavala, a na-kon toga do danas uočava se negativan trend. Krajem 2017. godine broj rasplodnih grla nerasta i krmača broji 141 grlo (HPA, 2018) (grafikon 2). Uzgajivači turopoljske svinje udruženi su u udrugu Plemenita Opčina tu-ropoljska sa sjedištem u Velikoj Gorici (slika 2).

Banijska šara svinja

Počeci stvaranja banijske šare svinje sežu u kraj 19. i početak 20. stoljeća uvođenjem nerasta engleskih pasmina svinja na prostor kontinentalne Hrvatske u svrhu poboljšava-nja proizvodnih svojstava domaćih svinja, prvenstveno mangulice na širem području uz Dravu i u istočnoj Slavoniji, te turopoljske svinje na prostoru oko Zagreba. Najznačaj-

niji događaj u stvaranju turopoljske svinje je kada vlastelin Eugen d’Halwin marquis de Piennes na dobru Žabac (Šabac) kod Vrpovca uspješno križa turo-poljske krmače s berkšir nerastima. Zbog dobrih rezultata Kraljevska zemaljska vlada je krajem 19. stoljeća osnovala selekcijski centar u Božjakovini, na kojem se do sredine 60-tih godina prošlog stoljeća provodi sustavni uzgoj i ustaljivanje svojstava.

Revitalizacija pasmine započinje utemeljenjem pasminskog registra krajem 2013. godine pri HPA. Populacija rasplodnih grla krajem 2017. go-dine čini 80 grla, odnosno 17 nerasta i 63 krmače, s trendom brojnog pove-ćanja populacije (HPA, 2018). Uzgajivači banijske šare svinje udruženi su u

Udruga uzgajivača svinja “Banijska šara” u Donjoj Bačugi (Petrinja) (slika 3).

Slika 2. Logotip udruge Plemenite Opčine turopoljske

Slika 3. Logotip Udruge uzgajivača svinja “Banijska šara”



Mangulica

Mangulica je tipična masna pasmi-na svinja nastala u Karpatskom „bazenu“ tijekom 19. stoljeća. U prošlosti je bila najraširenija pasmina masnih svinja, a če-sto su je zvali “mangalica”, “mongolica” i slično, no ispravan naziv je mangulica. Mangulica je nastala na bazi pasmine svi-nja “šumadinka” koju su Mađari tijekom 19. stoljeća uveliko uvozili iz Srbije. Iz Mađarske se mangulica raširila po okolnim područjima u kojima je bila ra-zvijena proizvodnja kukuruza, tj. u području Podunavlja. Prema boji razlikuju se tri tipa: bijeli, crveni i lasasti (crni) tip mangulice.

Početkom 20. stoljeća je bila najznačajnija pasmina svinja na prostoru Sla-vonije, Vojvodine, sjeverne Srbije i Bosanske. Na prostoru Slavonije mangulica se počela najprije uzgajati na prostoru od Virovitice do Koprivnice (utjecaj Ma-đarske), a vrlo brzo uzgoj se proširio na sve krajeve u kojima je bilo velikih po-vršina pod hrastovim i bukovim šumama te prostranih pašnjaka. Najkvalitetniji uzgoji mangulice početkom 20. stoljeća bili su uzgoji grofa Majlatha u Donjem Miholjcu, grofa Jankovića u Cabuni, grofa Pejacsevicha u Našicama, vlastelina Leopolda pl. Pfeiffera u Orlovnjaku (foto 5), Vase Maučevića u Osijeku te grofa Eltza u Vukovaru. Krajem prve polovice 20. stoljeća jedan od najkvalitetnijih uzgoja bijele mangulice bio je uzgoj Dobra Biskupije Đakovo.

Revitalizacija pasmine započinje utemeljenjem pasminskog registra kra-jem 2016. godine pri HPA. Populacija rasplodnih grla krajem 2017. godine čini 174 grla, odnosno 19 nerasta i 155 krmača, a veličina populacije ime trend rasta (HPA, 2018). Uzgajivači mangulice su udruženi u Udrugu uzgajivača svinja pasmine mangulice sa sjedištem u Đakovu (slika 4).

Slika 4. Logotip Udruge uzgajivača svinja pasmine mangulica


64

Sistematizacija rodovničkih podataka kao temelj očuvanja

Vjerodostojna matična evidencija omogućava plansko vođenje uzgoja (planske pripuste) u cilju očuvanja i povećanja genetske varijabilnosti te izbje-gavanja štetnih utjecaja uzgoja u srodstvu (inbreedinga). Selekcijski je odgovor u zatvorenom uzgoju povećanje koeficijenta inbreedinga koji rezultira smanje-njem genetske varijabilnosti za daljnju selekciju, što može uzrokovati inbree-ding depresiju fitness svojstava. Ova činjenica je značajna pri dizajniranju uz-gojnih programa.

Uzgojni ciljevi i ekonomski čimbenici znatno mogu utjecati na razinu inbreedinga u nekoj konačnoj populaciji. Genetska je varijabilnost čimbenik koji znatno utječe na uspješnost selekcije koja se smanjuje u populaciji pod selekcijskim obuhvatom. Obzirom na to da niti jedna naša populacija izvornih pasmina nije u cijelosti definirana molekularnim metodama, kako bi se planski uzgoj unutar pasmine vodio na temelju rezultata analiza genetske varijabilnosti na razini DNK strukture, u najkraćem roku i uz minimalan trošak moguće je postaviti plansko vođenje uzgoja na temelju rodovničkih podataka.

Uspostava vjerodostojnih rodovničkih podataka osnova je svakog moder-nog konzervacijskog programa i osnovni je preduvjet kontrolirane zaštite izvor-nih pasmina domaćih životinja. Vjerodostojno vođenje rodovničke evidencije pasmine temeljni je čimbenik u uzgoju i očuvanju izvornih pasmina domaćih životinja. Informativan i vjerodostojan rodovnik čini osnovu svakog modernog konzervacijskog programa. Zbog nepostojanja planskog i ravnomjernog pripu-sta svih linija nerasta i rodova krmača te kontrole izlučivanja iz uzgoja (klanja), postoji veliki rizik od gubljenja dijela izvorne genetske varijabilnosti. Slučaj gubljenja genetske varijabilnosti zapažen je u više izvornih pasmina domaćih životinja.

U cilju postavljanja planskog vođenja uzgoja u cilju očuvanja genetske varijabilnosti unutar pasmine, prvi korak je definiranje linija muških (nerasta) i rodova ženskih grla (krmača). Definiranje linija nerasta i rodova krmača osnov-ni je preduvjet za izradu plana pripusta za sva rasplodna grla. Definiranjem linija nerasta i rodova krmača moguće je planski izbjegavati nepoželjan uzgoj u srodstvu, odnosno pojavu inbreeding depresija. Potreba za uspostavljanjem linija i rodova te izradom precizne sheme sparivanja zabilježena je i u mnogim hrvatskim izvornim pasminama domaćih životinja, a posebice kada se radi o brojno (time i genetskom varijabilnosti) vrlo ugroženim pasminama.

Sistematizacija omogućava ciljano uzorkovanje radi dobivanja precizne i kompletne genetske varijabilnosti unutar pasmine metodama molekularne



genetike (DNK) („scan populacije“), a time i veću preciznost pohrane genet-ske varijabilnosti pasmine u banku animalnih gena. Poštujući naputak u Naci-onalnom programu očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj (2010.) kada se radi o pasmini koja je razvrstana prema statusu ugroženosti u IA kao kritično ugrožena i čija je Ne ≤ 50, koji glasi: “Kri-tično ugroženu populaciju žurno treba uključiti u programe pohrane genetskog materijala u banku gena (spermu, zametke, jajne i somatske stanice). Kritično ugrožene populacije rijetko su samoodržive te treba po potrebi u uzgojni pro-gram integrirati srodne populacije kao ‘’noseću komponentu’’ genetskog ma-terijala. Ove pasmine radi tradicijske, kulturološke i genetske vrijednosti treba sačuvati.”

Važne jedinke u sistematizaciji su rodonačelnici ili začetnici, a koji su temelj sistematiziranja rodovničkih podataka. Rodonačelnik linije ili rodona-čelnica roda prva je poznata jedinka, po očevoj odnosno majčinskoj strani u rodovniku jedinke. Začetnici su nerasti i/ili krmače koje su predstavnici neke druge pasmine, ali su zbog određene potrebe prihvaćene u uzgoj druge pasmine te se tim putem linija ili rod pojavljuje u drugoj pasmini.

Sistematizacija omogućava nadležnim državnim institucijama bolju kon-trolu nad uzgojem u cilju očuvanja pasmine, posebice u dijelu kontrole izlu-čivanja iz uzgoja klanjem. Uzgajivačima sistematiziran uzgoj i vjerodostojna matična evidencija pružaju korisne informacije pri odabiru novog rasplodnjaka za pripust u njihovu matičnom stadu. Za istaknuti je da sistematizacija neće biti konačno zaključena kod pasmina kod kojih utemeljenje registra (tzv. „otvo-rena“ matična knjiga) i dalje traje, tako da se broj linija i rodova u narednom vremenu može povećavati sve do „zatvaranja“ matične knjige pasmine.

Numeriranje linija nerasta i rodova krmača

Sistematizacija početnog pasminskog rodovnika započinje definiranjem broja linija nerasta i rodova krmača, započinje utvrđivanjem rodonačelnika li-nija i rodonačelnica rodova, tzv. „nulta“ generacija predaka. U svakoj pasmini definira se onoliko linija nerasta i rodova krmača koliko je utvrđeno rodonačel-nika linija i rodonačelnica rodova.

Svakom nerastu rodonačelniku pridodaje se slovna kratica koja označava pasminu kojoj linija pripada te redni broj linije. Na isti način numeriraju se i ro-dovi krmača. Između kratica pasmine i rednog broja kod nerasta se ističe slovo L kao oznaka da se radi o liniji tj. slijedu muških predaka, a kod krmača R kao oznaka slijeda ženskih predaka.


66

Numeriranje linija i rodova u pasmini crna slavonske svinje• Kratica linije koja označava pasminu je CS, L kao oznaka linije te redni

broj: CSL1, CSL2, CSL3, …..• Kratica roda koja označava pasminu je CS, R kao oznaka roda te redni broj:

CSR!, CSR2, CSR2, ….

Numeriranje linija i rodova u pasmini turopoljska svinja• Kratica linije koja označava pasminu je TS, L kao oznaka linije te redni

broj: TSL1, TSL2, TSL3, …..• Kratica roda koja označava pasminu je TS, R kao oznaka roda te redni broj:

TSR1, TSR2, TSR2, ….

Numeriranje linija i rodova u pasmini banijska šara svinja• Kratica linije koja označava pasminu je BS, L kao oznaka linije te redni

broj: BSL1, BSL2, BSL3, …..• Kratica roda koja označava pasminu je BS, R kao oznaka roda te redni broj:

BSR1, BSR2, BSR2, ….

Numeriranje linija i rodova u pasmini svinja mangulica• Specifičnost pasmine svinja mangulica je da populaciju čine tri različita

tipa, te je od značaja i to naglasiti tijekom sistematizacije, obzirom da se svaki tip uzgaja u zasebnoj matičnoj knjizi, odnosno nije dozvoljeno križa-nje između tipova.

• Tip bijela mangulica naznačen je slovom M kao prvim slovom imena pa-smine, slovom B koje označava bijeli tip, slovima L ili R koja označavaju liniju ili rod te rednim brojem.

Linije nerasta bijele mangulice označavaju se kao: MBL1, MBL2, MBL3, …..

Rodovi krmača bijele mangulice označavaju se kao: MBR1, MBR2, MBR3, …..

• Tip crvena mangulica naznačeno je slovom M kao prvim slovom imena pa-smine, slovom C koje označava crveni tip, slovima L ili R koja označavaju liniju ili rod te rednim brojem.

1. Linije nerasta crvene mangulice označavaju se kao: MCL1, MCL2, MCL3, …..

2. Rodovi krmača crvene mangulice označavaju se kao: MCR1, MCR2, MCR3, …..

• Tip lasasta mangulica (crni tip) naznačeno je slovom M kao prvim slovom



imena pasmine, slovom L koje označava lasasti tip, slovima L ili R koja označavaju liniju ili rod te rednim brojem.

1. Linije nerasta lasaste mangulice označavaju se kao: MLL1, MLL2, MLL3, …..

2. Rodovi krmača lasaste mangulice označavaju se kao: MLR1, MLR2, MLR3, …..

Zaključak

Sistematizacija rodovničkih podataka naših triju izvornih i jedne zaštićene pasmine svinja biti će temelj za daljnje plansko vođenje uzgoja u svrhu očuva-nja genetske varijabilnosti unutar sve četiri pasmine, tj. sustavno izbjegavanje inbreeding depresija koje su vrlo štetne u uzgoju.

Podaci dobiveni kroz definiranje linija nerasta i rodova krmača biti će vrijedne informacije prilikom odabira budućih rasplodnih jedinki prilikom komisijskih ocjena, a isti podaci time postati će dio odluke o odabiru rasplodnjaka kao mjera očuvanja svih postojećih linija nerasta. Dodatno, sustavno praćenje rodovničke strukture, odnosno udjela linija i rodova omogućiti će i kontrolu nad izlučenjem grla iz populacije i pravovremeno informiranje uzgajivača o značaju svake je-dinke u populaciji. Isti podatak o značaju jedinke u populaciji biti će značajan prilikom pohrane biološkog materijala u Banku gena domaćih životinja Repu-blike Hrvatske.

Nakon završetka postupka sistematizacije pasminskih rodovnika sve četiri pasmine svinja, rezultate će HPA prezentirati svim uzgajivačima, stručnjacima te svim zainteresiranim putem znanstvenih i stručnih radova, a podaci o genet-skoj strukturi, odnosno udjelima linija i rodova biti će svake godine objavljivani u godišnjem izvješću o stanju nacionalne svinjogojske proizvodnje. Drugačije rečeno, dosadašnje statističko praćenje uzgoja izvornih pasmina, u svrhu dopri-nosa konzervacijskim programima će biti nadograđeno sustavnim praćenjem genetske strukture unutar sve četiri populacije.

Literatura

Čačić M., Ž. Mahnet, V. Klišanić, V. Orehovački, Ž. Grigić (2017): Revitali-zacija hrvatskog uzgoja mangulice. XIII. Savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj. 24.-25.5.2017, Sveti Martin na Muri. Zbornik radova, 65-78.


68

Falconer D. S. (1989): Introduction to Quantitative Genetics, Ed. 3. Longmans Green/John Wiley & Sons, Harlow, Essex, UK/New York

Ilančić D. (1964): Svinjarstvo, u Specijalno stočarstvo. Zavod za izdavanje udž-benika Socijalističke Republike Srbije. Beograd. Str. 229 – 339.

Lukić B., N. Raguž, D. Karolyi, D. Kranjac, Z. Luković, Ž. Mahnet, Z. Steiner (2018): Uzgoj crne slavonske svinje. Priručnik za uzgajivače i studente. Udruga uzgajivača crne slavonske svinje Slavonije, Baranje i zapadnog Sri-jema „Fajferica“. Osijek.

Salajpal K., S. Menčik, D. Šalamon, D. Karolyi, V. Klišanić, Ž. Mahnet, D. Škorput, Z. Luković (2017): Revitalizacija uzgoja banijske šare. VIP – Pro-jekt. Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske. Sveučilšte u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zagreb

* Hrvatska poljoprivredna agencija (2018): Svinjogojstvo – Godišnje izvješće za 2017. godinu.

Preradbena vrijednost crne slavonske svinje


PRERADBENA VRIJEDNOST CRNE SLAVONSKE SVINJE - PROCESSING VALUE

OF CRNA SLAVONSKA PIG

Doc.dr.sc. Vladimir Margeta, dr.sc. Polonca Margeta, dr.sc. Kristina Gvozdanović, doc.dr.sc. Dalida Galović, Žarko Radišić, mag.ing.agr.

Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Vladimira Preloga 1, 31 000 Osijek, [email protected]

Uvod

Posljednjih dvadesetak godina zabilježeno je značajno povećanje broja svinja i uzgajivača crne slavonske pasmine, što je rezultiralo i povećanjem tr-žišnog udjela iste, kako u pogledu živih svinja (prasadi i tovljenika), tako i u ponudi različitih proizvoda (svježe meso, trajni suhomesnati proizvodi, proi-zvodi od masnog tkiva). Sve veća zainteresiranost potrošača za mesom i proi-zvodima visoke kakvoće utjecala je na povećanje potražnje za proizvodima od crne slavonske svinje, budući da trendovi u prehrani ljudi idu u smjeru kon-zumacije hrane koja je proizvedena u sustavima koji su u skladu s kriterijima dobrobiti i zdravlja životinja, te su u duhu dobre stočarske prakse. Može se slobodno reći da je crna slavonska svinja danas postala svojevrsni brend te da zbog toga njeni proizvodi postižu na tržištu višu cijenu. Dobrim dijelom rezultat je to značajno boljih kvalitativnih i tehnoloških svojstava koje mišićno i masno tkivo crnih slavonskih svinja imaju u odnosu na meso i mast konvencionalnih pasmina, tipova i hibrida svinja. Međutim, neujednačenost proizvodnih uvjeta i načina hranidbe u uzgoju crne slavonske svinje rezultiraju pojavom na tržištu proizvoda koji su svojim izgledom i kvalitetom toliko različiti da se teško može uspostaviti poveznica s pasminom, čime se dovodi u pitanje i preradbena vrijed-nost crne slavonske svinje. Budući da opstanak i razvoj crne slavonske svinje ovise isključivo o njenoj ekonomskoj i tržišnoj valorizaciji, u budućnosti će biti neophodno iznaći načine ujednačavanja proizvodnih uvjeta, standardizacije kvalitete svinjskih trupova te kvalitativnih i tehnoloških svojstava mišićnog i masnog tkiva kako bi se preradbena vrijednost ove pasmine podigla na višu razinu, što bi uzgajivačima omogućilo povećanje ekonomske koristi od uzgoja, prerade i trženja crne slavonske svinje i njenih proizvoda. Rezultati i vrijednosti


70

koje su predočene u ovom radu rezultat su višegodišnjih istraživanja preradbene vrijednosti i tehnološko-kvalitativnih svojstava crne slavonske svinje u okviru nekoliko znanstveno-stručnih projekata.

Čimbenici koji utječu na preradbenu vrijednost crne slavonske svinje

Kada govorimo o čimbenicima koji definiraju preradbenu vrijednost crne slavonske svinje, u prvom redu mislimo na način uzgoja (držanja), hranidbu i dob. Interakcijom ova tri čimbenika postiže se odgovarajuća konformacija tru-pa koja crnu slavonsku svinju definira kao masno-mesnu, mesno-masnu ili me-snatu pasminu. Treba naglasiti da crna slavonska svinja ima naglašenu genetsku predispoziciju za taloženje masnog tkiva u trupu u odnosu na komercijalne tipo-ve svinja, te stoga treba biti naročito oprezan kada se radi o organiziranju proi-zvodnih sustava i provedbi uzgoja. Posebice treba voditi računa o promjenama hranidbenih navika potrošača zadnjih desetljeća koje su išle u smjeru smanjenja udjela masnoća u prehrani. Današnje tržište treba crnu slavonsku svinju koja će biti u kategoriji mesnate svinje s udjelom mišićnog tkiva u trupu većim od 45%. Kada s ovim podatkom usporedimo literaturne vrijednosti koje redovito ističu udjele mišićnog tkiva u trupovima zaklanih crnih svinja između 30 i 35%, jasno je da je potrebno unaprijediti i poboljšati proizvodne uvjete kako bi se do-stigla odgovarajuća preradbena vrijednost. Kada govorimo o čimbenicima koji najviše utječu na navedenu vrijednost, u prvom redu mislimo na način (uvjete) držanja, hranidbu, dob svinja i završne tjelesne težine (Shema 1).

Uvjetidržanja trebaju u što većoj mjeri “oponašati” prirodne uvjete u ko-jima se svinja najbolje osjeća. Crna slavonska svinja stvorena je za držanje na otvorenome (ispusti, pašnjaci, šume), te joj zatvoreni sutavi (farmski) ne odgo-varaju. Drugim riječima, samo u otvorenim sustavima držanja ona može u pot-punosti realizirati svoj genetski potencijal u pogledu kvalitativno-tehnoloških svojstava mišićnog i masnog tkiva. Zatvoreni sustav držanja rezultira većim prednostima prirasta tjelesne mase, ali i značajno većim zamašćenjem trupa, a kvalitativno-tehnološka svojstva mišićnog i masnog tkiva nisu zadovoljavajuća (Slika 1). Osim što je držanje na otvorenom u skladu s njenom anatomskom građom (“mekani zglobovi”), ono ima i značajan utjecaj na sadržaj intramusku-larne masti u mišićju, kao i na boju i čvrstoću mišića, te smanjeno otpuštanje vode iz mišića, a sve to povoljno utječe na povećanje preradbene vrijednosti crne slavonske svinje.



Hranidba je, također, izuzetno važan čimbenik u definiranju preradbene vrijednosti crne slavonske svinje. Načinom hranidbe te vrstom i količinom hra-ne izravno utječemo na porast svinja te na kvalitetu mišićnog i masnog tkiva. Svinja je svejed i u hranidbi se mogu koristiti različite vrste hrane, no osnovni obrok za crne slavonske svinje treba se temeljiti na žitaricama (kukuruz, je-čam, pšenica, triticale) i zelenoj masi (lucerna, stočni grašak, djetelinsko-travne smjese i dr.). Svakako treba izbjegavati hranidbu s ostatcima iz mlinsko-pekar-ske i prehrambeno - prerađivačke industrije (stari kruh i pecivo, keksi, čips, kuhinjski otpad i sl.) jer ove namirnice izravno utječu na ekstremno zamašćenje trupa crnih slavonskih svinja

Shema 1. Čimbenici koji utječu na preradbenu vrijednost crne slavonske svinje

Slika 1. Presjek MLD-a crnih slavonskih svinja držanih na otvorenom (lijevo) i u zatvorenom objektu (desno)


72

Dob svinja je jedan od ključnih čimbenika kada govorimo o kvaliteti trupova i mišićnog te masnog tkiva crne slavonske svinje. Zbog visokog genet-skog potencijala crne slavonske svinje za prirast tjelesne mase, često se u praksi događa da svinje u intenzivnom tovu za svega nekoliko mjeseci dostignu vrlo visoke završne tjelesne težine (170 - 250 kg). Trup takve svinje je ekstremno masan, s vrlo malom količinom mišićnog tkiva (ispod 30%). Preradbena vrijed-nost takvog trupa gotovo da ne postoji, a unatoč velikoj količini masnog tkiva, zbog brzog porasta, masnoća nema poželjnu strukturu i zrelost. Minimalna dob utovljenih svinja crne slavonske pasmine držanih na otvorenome treba biti 18 mjeseci, jer upravo to vrijeme omogućava da mišićno i masno tkivo “zriju” na samoj svinji te da dobiju tehnološko-kvalitativna svojstva koja će ih svrstati u sirovinu vrlo visoke kvalitete.

Težinasvinja danas se u širokoj praksi često (neopravdano) uzima kao je-dan od glavnih kriterija kvalitete crnih slavonskih svinja. Bez interakcije s gore navedenim čimbenicima, ona nema nikakav tržišni značaj i često predstavlja otegotnu okolnost prilikom trženja. Naslijeđene navike uzgajivača o minimal-noj težini tovljenika od 180 - 200 i više kilograma danas nisu tržišno opravdane i smanjuju preradbenu vrijednost crne slavonske svinje, budući da je u zaklanim trupovima takvih svinja udio mesa, kao najvrijednijeg dijela, vrlo nizak.

Interakcijom svih gore navedenih čimbenika može se zaključiti da crne slavonske svinje imaju najveću preradbenu vrijednost ukoliko se drže na otvo-renome, minimalno su dobi 18 mjeseci, ukoliko se hrane zelenom i svježom krmom kao osnovom obroka uz dodatak žitarica te ako su teške između 130 i 150 kg žive težine.

Preradbena vrijednost

Tržišna vrijednost utovljene svinje crne slavonske pasmine svoju oprav-danost nalazi isključivo u preradi u visoko kvalitetne tradicionalne proizvode s dodanom vrijednošću. Prodaja živih svinja nema ekonomsku opravdanost s obzirom na dužinu trajanja tova i ciljanu završnu tjelesnu težinu. U tablici 1 prikazana je preradbena vrijednost tovljenika crne slavonske svinje držanog na otvorenome, starog 20 mjeseci i tjelesne težine od 145 kg i tovljenika držanog u zatvorenom, starog 14 mjeseci i tjelesne težine od 200 kg.



Navedeni podatci rezultat su provedenog projekta financiranog od strane Ministarstva poljoprivrede RH. Ukupno 65 kg tradicionalnih proizvoda pred-stavlja preradbeni potencijal “standardnog” tovljenika crne slavonske svinje s udjelom mišićnog tkiva u trupu od 46,5%, dok preradbeni potencijal “teškog” tovljenika iz zatvorenog sustava držanja i udjela mišićnog tkiva u trupu od 29,6% iznosi 90 kg. Od “standardnog” tovljenika dobijemo ukupno 67 kg mesa u trupu, dok od “teškog” tovljenika dobijemo 59 kg mesa. Navedene vrijed-nosti mogu se mijenjati u pogledu proizvodnje šunke/pršuta i kulina/kulinove seke (meso prve kategorije), ovisno o stanju i potrebama tržišta (cijena). Od “teškog” tovljenika ne može se napraviti tržištu prihvatljiv proizvod u obliku šunke ili pršuta (preveliki udio masnoće). Također, klaonički podatci o kvaliteti zaklanih svinjskih trupova i utvrđeni kvalitativno-tehnološki parametri kakvo-će mišićnog i masnog tkiva tovljenika crne slavonske svinje iz dva različita sustava držanja ukazuju na značajno bolje vrijednosti kod tovljenika držanih na otvorenome u usporedbi s tovljenicima iz zatvorenog sustava. Stvarna razlika između dva sustava držanja i proizvedenih tovljenika vidljiva je u financijskoj vrijednosti prodanih proizvoda, kako je prikazano u tablici 2.

Tablica 1. Preradbena vrijednost tovljenika crne slavonske svinje iz dva sustava držanja

R.b. Stavka145 kg 200 kg

Količina (kg) Količina (kg)

1. Šunka, pršut 8 -

2. Kulin 2 5

3. Kobasica 10 12

4. Kulinova seka 10 8

5. Slanina, panceta 14 20

6. Vratina, buđola 3 3

7. Mast 10 30

8. Čvarci 3 7

9. Švargl, barena kobasica 5 5

Ukupno 65 90


74

Iz tablice je vidljivo da se za značajno lakšu svinju (55 kg) ostvaruje veća tržišna vrijednost i dobivaju kvalitetniji suhomesnati proizvodi u usporedbi s “teškim” tovljenikom. Kada ove vrijednosti usporedimo s vrijednošću živog tovljenika (145 kg x 16,00 kn), onda se vrijednost tovljenika prerađenog u pro-izvode povećava za 4 puta. Sve navedeno ukazuje na visoku ekonomsku oprav-danost držanja crnih slavonskih svinja na otvorenome i preradu u tradicionalne kvalitetne proizvode s dodanom vrijednošću.

Zaključak

Da bi uzgoj crnih slavonskih svinja bio ekonomski isplativ, neophodno je da se tovne svinje drže na otvorenome, da se hrane odgovarajućim obrokom temeljenim na zelenoj krmi i žitaricama, da su stare minimalno 18 mjeseci i da se prerade u tradicionalne visoko kvalitetne proizvode s dodanom vrijednošću. Preduvjet za nešto ovakvo su odgovarajući uzgojni program temeljen na ge-netskom i fenotipskom definiranju pasmine i proizvodnog tipa, dostupne proi-zvodne površine za držanje svinja na otvorenom, prihvatljiv i funkcionalan su-stav označavanja svinja kao temelj sljedivosti proizvoda, standardizirani obrok koji će poduprijeti optimalan rast i razvoj mišićnog i masnog tkiva, definirana klaonička težina i dob tzv. “standardnog” tovljenika, a sve s ciljem proizvod-nje značajnih količina težinski i kvalitativno ujednačenih tovljenika. Nadalje,

Tablica 2. Financijska vrijednost tovljenika crne slavonske svinje iz dva sustava držanja

R.b. Stavka145 kg 200 kg

Količina (kg) Vrijednost (kn)

Količina (kg)

Vrijednost (kn)

1. Šunka, pršut 8 3.200,00 - -

2. Kulin 3 750,00 5 1.500,00

3. Kobasica 10 1.000,00 15 1.500,00

4. Kulinova seka 10 1.500,00 10 1.500,00

5. Slanina, panceta 14 1.800,00 20 2.600,00

6. Vratina, buđola 3 450,00 3 450,00

7. Mast 10 200,00 30 600,00

8. Čvarci 3 450,00 7 1.050,00

9. Švargl, barena kobasica 5 350,00 5 350,00

Ukupno 65 9.700,00 90 9.550,00



neophodna je organizacija klanja, prerade i trženja proizvoda u čemu bi ključ-nu ulogu trebale imati zadruge i proizvođačke organizacije. Samo ispunjenjem ovih uvjeta moguće je u potpunosti ostvariti preradbenu i tržišnu vrijednost crne slavonske svinje.

Popis literarure

Baković, M., Gvozdanović, K., Galović, D., Radišić, Ž., Margeta, V. (2016): Klaonička svojstva tovljenika crne slavonske svinje iz ekstenzivnog susta-va držanja // Krmiva : časopis o hranidbi životinja, proizvodnji i tehnolo-giji krme, 58, 1; 3-8.

Budimir, K., Margeta, V., Margeta, P. (2013): Breeding of the black slavonian pig in extensive conditions // Acta agriculturae Slovenica, 4, 93-96.

Djurkin Kušec, I., Buha, I., Margeta, V., Gvozdanović, K., Radišić, Ž., Komle-nić, M., Kušec, G. (2017): Carcass composition and meat quality of Crna Slavonska pigs from two different housing conditions // ACS. Agriculturae conspectus scintificus, 82, 3; 221-225.

Frohlich, M., Komlenić, M., Margeta, V., Djurkin Kušec, I., Gvozdanović, K., Margeta, P., Radišić, Ž., Kušec, G. (2017): The development in live weight, muscle and fat of Crna Slavonska pigs kept in different rearing systems // ACS. Agriculturae conspectus scintificus, 82, 3; 227-230.

Gvozdanović, K., Margeta, V., Djurkin Kušec, I., Margeta, P., Radišić, Ž., Kušec, G. (2018): Comparison of carcass and meat quality traits of Black Slavonian pigs regarding the duration of fattening period // Archivos de Zootechnia, 205-208.

Margeta, P., Gvozdanović, K., Djurkin Kušec, I., Radišić, Ž., Kušec, G., Margeta, V. (2018): Genetic analysis of Croatian autochthonous pig breeds based on microsatellite markers // Archivos de Zootechnia, 13-16.

Margeta, P., Margeta, V., Gvozdanović, K., Galović, D., Djurkin Kušec, I., Ku-šec, G. (2016): Microsatellite multiplex method for potential use in Black Slavonian pig breeding // Acta argiculturae Slovenica, 5, 66-70.

Margeta, V., Gvozdanović, K., Galović, D., Grčević, M., Margeta, P., Radišić, Ž. (2016): Proizvodna i klaonička svojstva crne slavonske svinje u tovu do visokih završnih tjelesnih težina // Zbornik sažetaka KRMIVA 2016., KRMIVA d.oo Zagreb, 2016. str. 67-68.

Margeta, V., Gvozdanović, K., Margeta, P., Djurkin Kušec, I., Radišić, Ž., Galović, D., Kušec, G. (2016): Low input production system suitable for Black Slavonian pig breeding // Acta argiculturae Slovenica, 5, 122-126.

Tovna i klaonička svojstva turopoljskih svinja iz otvorenog uzgoja

76

TOVNA I KLAONIČKA SVOJSTVA TUROPOLJSKIH SVINJA IZ OTVORENOG

UZGOJA

Danijel Karolyi1, Zoran Luković1, Dubravko Škorput1, Krešimir Salaj-pal1, Ivan Vnučec1, Vedran Klišanić2, Željko Mahnet2

1Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, Hrvatska, Tel: 01/239 4013, Fax. 01/239 3947, E-mail: [email protected] poljoprivredna agencija, Ilica 101, 10000 Zagreb, Hrvatska

Uvod

U današnje je vrijeme potražnja za kvalitetnom hranom sve veća, a sve važ-nija postaje i održivost proizvodnje hrane. Također, sve su viši zahtjevi javnog mnijenja za očuvanjem okoliša i dobrobiti životinja. Stoga se i u svinjogojskoj proizvodnji globalno bilježi trend povratka ekstenzivnih sustava proizvodnje svinjskog mesa, kao moguće alternative intenzivnoj, industrijskoj proizvodnji (Bonneau i Lebret, 2010). Posljednjih je godina i kod nas, poglavito na obitelj-skim gospodarstvima koja raspolažu s odgovarajućim prirodnim površinama (npr. pašnjak, šuma i sl.), sve prisutniji uzgoj svinja u otvorenom sustavu drža-nja, pri kojem životinje imaju mogućnost slobodnog kretanja i iskorištavanja prirodnih resursa. Razloge sve veće popularnosti ovakvog načina uzgoja, osim što ispunjava očekivanja današnjeg društva u pogledu zaštite okoliša, dobrobiti životinja i kakvoće hrane, svakako treba tražiti i u nižim troškovima proizvod-nje, poglavito smještaja i hranidbe životinja. Kod uzgoja na otvorenom sve ka-tegorije svinja uobičajeno se tijekom čitave godine drže u vanjskom ograđenom prostoru, unutar kojeg im se osiguraju tek jednostavna drvena ili slična skloništa poluotvorenog tipa u koja se mogu skloniti od nepovoljnih vremenskih utjecaja. Životinje se nalaze u prirodnim uvjetima pa same pronalaze raznovrsne lokalno dostupne izvore hrane (npr. trave, tlo, žir i drugi šumski plodovi, gomolji, puži-ći, gliste i sl.). Sloboda kretanja i mogućnost zadovoljavanja prirodnih nagona (npr. rovanje, kaljužanje i sl.) doprinosi dobrobiti životinja, dok boravak svinja istovremeno pomaže u održavanju prirodne ravnoteže korištenih poljoprivred-no-šumsko pastoralnih ekosustava. Ovakav način držanja povoljno utječe na sa-stav trupa (npr. manje zamašćenje) i kakvoću mesa, no svinje sporije priraštaju s obzirom na to da se više kreću te kao izvor hrane koriste prirodna krmiva, uz



prihranu određenim količinama koncentrata ili žitarica (Kvesić, 2016). Otvore-ni sustav držanja zahtjeva otpornije pasmine svinja koje se lako prilagođavaju vanjskim uvjetima, stoga se najčešće ovim načinom uzgajaju lokalne pasmine (Marušić, 2010). Povratku interesa za uzgoj svinja u otvorenom sustavu drža-nja, osim održivosti ovakvog uzgoja, svakako je pridonijela i sve veća potražnja za mesom i mesnim proizvodima lokalnih pasmina svinja (Kušec i sur. 2015; Karolyi, 2016).

Turopoljska pasmina svinja

Turopoljska pasmina svinja, uz crnu slavonsku, pripada izvornim pasmi-nama svinja Hrvatske. Nastala je još tijekom ranog srednjeg vijeka na području Turopolja te se smatra jednom od najstarijih europskih pasmina svinja. Kao pasmina, razvila se tijekom dugog razdoblja zbog čega se savršeno prilagodila svojem prirodnom okružju, prvenstveno uvjetima kontinentalne klime i nizin-skih šumskih ekosustava Pokuplja i Posavine u kojima prevladavaju biocenoze šume (sastojine hrasta lužnjaka - Quercus robur) i močvarnih livada (Đikić i sur., 2010). Premda se turopoljska svinja u prošlosti iz Turopolja proširila pre-ma Sisku i Draganiću, a kasnije i na dio Slavonije i Podravine dospjevši sve do jugozapadnih dijelova Mađarske, tranzicijom iz ekstenzivnog u intenzivno svi-njogojstvo sredinom 20. stoljeća njezin se uzgoj drastično smanjio te pasmina gotovo nestaje. Opstaje samo na području Turopolja i Lonjskog polja, gdje su se održali pogodni prirodni uvjeti za tradicionalni način uzgoja turopoljskih svi-nja na otvorenom i gdje se ova pasmina posljednjih desetljeća gotovo isključivo i uzgaja. Prema evidenciji Hrvatske poljoprivredne agencije, u 2016. godini populaciju turopoljske pasmine svinja činilo je 116 krmača i 14 nerasta (HPA, 2017). Jedan od glavnih razloga spore obnove populacije turopoljske pasmine svinja svakako je i to što meso i proizvodi ove pasmine još uvijek nisu dovoljno prepoznati niti iskorišteni, premda je interes za turopoljsku pasminu u javnosti sve veći.

Slijedom navedenog, projekt TREASURE (www.treasure.kis.si), finan-ciran od strane Europske unije u sklopu istraživačkog programa Obzor 2020 (br. ugovora 634476), aktualizira uzgoj turopoljske pasmine svinja za proizvod-nju mesa i prepoznatljivih mesnih proizvoda (Karolyi, 2016). U nastavku rada prikazani su odabrani rezultati tovnih i klaoničkih pokazatelja turopoljskih svinja iz uzgoja na otvorenom dobiveni u sklopu provedbe TREASURE projekta.


78

Tovni i klaonički pokazatelji turopoljskih svinja iz otvorenog uzgoja

Istraživanje je provedeno na uzorku od 20 svinja turopoljske pasmine, od čega 13 kastrata i 7 nazimica, u periodu 16.07. – 14.12.2015. na pokušalištu Agronomskog fakulteta iz Zagreba u Šiljakovačkoj Dubravi pokraj Velike Go-rice. Namjena ovog pokušališta, koje se prostire na ukupno 146,60 ha ograđene šume hrasta lužnjaka i običnog graba, prvenstveno su znanstvena istraživanja autohtone turopoljske pasmine svinja u njezinom prirodnom staništu te se u njemu, pod kontrolom Plemenite opčine turopoljske u ekstenzivnom uzgoju na otvorenom, nalazi najveći pojedinačni dio današnje populacije turopoljske pasmine svinja. Pokusne životinje držane su u svom prirodnom okruženju, u ograđenoj šumi (cca. 6000 m2 površine) s natkrivenim drvenim skloništem i pojilištem. Hranjene su prirodnom hranom koja je uključivala različitu šum-sku floru i faunu i hrastov žir, te su prihranjivane koncentratom (gotova krmna smjesa ST 2, Fanon d.o.o.) u količini od oko 2 kg po svinji dnevno. Prosječan dnevni prirast kroz navedeni pokusni period bio je oko 300 g. Prosječna dob (±standardna devijacija) tovljenika prije klanja iznosila je 18,15±1,4 mjeseci, a završna masa 94,8±11,5 kg. Klanje i klaonička obrada tovljenika obavljeni su prema standardnoj proceduri u klaoničkom objektu Klaonica 32 d.o.o., Velika Mlaka, a prerada mesa u IGOMAT d.o.o. u Otruševcu, Bregana. Skupni rezul-tati rasjeka polovica za preradu u različite suhomesnate, kobasičarske i druge proizvode prikazani su u Tablici 1.

Opisana pokusna proizvodnja turopoljskih svinja provedena je tradicio-nalnom tehnologijom niskog inputa (hrana i smještajni kapaciteti) uz iskoriš-tavanje prirodnih resursa. Iz prikazanih rezultata vidljivo je da je u opisanim uvjetima klanjem i preradom 20 tovljenika ukupne završne mase 1.896 kg do-biveno 1.467 kg hladnih polovica, iz čega proizlazi da je klaonička iskoristi-vost (randman klanja) tovljenika iznosila oko 77 %. Utvrđena niža klaonička iskoristivost tovljenika u skladu je s utvrđenim prirastima i završnom masom, te u granicama očekivanja za ekstenzivne uvjete uzgoja i hranidbe, i pasminska svojstva turopoljskih svinja.

Glede preradbene vrijednosti turopoljskih svinja, prikazani rezultati (Ta-blica 1) ukazuju da je rasjekom 20 tovljenika dobiveno ukupno 262 kg svježeg buta i 158 kg trbušno-rebranog dijela za preradu u suhu šunku, odnosno slaninu. Od ostalih proizvoda za soljenje i sušenje, svakako treba istaknuti bijelu slaninu („bijeli špek“) koje je dobiveno čak 142 kg. Visok udio čiste bijele slanine, kao i drugog masnog tkiva u trupu (masni obresci i sl., ukupno 185 kg) ne začuđuje



obzirom da se radi o primitivnoj pasmini koju karakterizira jako nakupljanje masnog tkiva u trupu (Slika 1), po čemu je turopoljska pasmina slična drugim ne-selekcioniranim izvornim pasminama niskog genetskog potencijala za ra-zvoj mišićnog tkiva tijekom tova. Glede iskoristivosti trupa za preradu u ko-basičarske proizvode, u tipu lokalno popularnih češnjovki i po izboru mesa za nadjev, kvalitetnijih salama, ukupno je dobiveno oko 316 kg sirovine. Ukoliko se prikazani rezultati predoče po jednom tovljeniku, proizlazi da je dobiveno cca 13 kg svježeg buta, oko 8 kg slanine i oko 7 kg bijele slanine za soljenje i sušenje, te oko 16 kg mesa za proizvodnju kobasičarskih prerađevina.

Tablica 1. Rasjek pokusnih tovljenika turopoljske pasmine svinja iz otvorenog uzgoja

Pokazatelj Ukupno (kg)

Po tovljeniku (kg)

Udio (%) u polovicama

n 20 1 -

Završna masa 1896,0 94,8 -

Masa hladnih polovica 1467,2 73,4 77,4*

Butovi* 262,2 13,1 17,9

Slanine-hamburger 157,8 7,9 10,8

Bijeli špek 142,4 7,1 9,7

File 10,2 0,5 0,7

Glave 84,0 4,2 5,7

Kosti za otpad 71,2 3,6 4,9

Masno tkivo 185,0 9,3 12,6

Kožice-tlačenica 12,0 0,6 0,8

Koža-krvavice 84,6 4,2 5,8

Za češnjovku 101,4 5,1 6,9

Za salamu 215,0 10,7 14,6

Ukupno 1325,8 66,3 90,4

Ostalo (prednje nožice, repovi) 141,4 7,1 9,6

*klaonički randman; **obrada zajedno s nožicom


80

Zaključna razmatranja

Lokalne pasmine svinja, zbog svog načina držanja na otvorenom i skro-mnih zahtjeva, ponovo postaju interesantne nekim uzgajivačima radi održivosti ovakvoga uzgoja, koji je u skladu sa sve većim zahtjevima današnjeg društva glede zaštite okoliša i dobrobiti životinja, ali i rastuće potražnje za mesom i mesnim proizvodima visoke kakvoće i dodane vrijednosti. Turopoljska pasmina svinja, uzgajana na otvorenom tradicionalnom tehnologijom niskog inputa, po-stiže slabije tovne i klaoničke rezultate, uz znatno viši udio masti u trupu u od-nosu na moderne pasmine. Glede prerade u mesne proizvode, kod turopoljskih svinja iz otvorenog uzgoja završne mase cca 95 kg i mase hladnih polovica oko 73 kg, okvirno je utvrđena iskoristivost trupa od 18 % za proizvodnju šunki, 11

Slika 1. Polovice turopoljskih svinja iz otvorenog uzgoja



% za slaninu i 10 % za bijelu slaninu, te oko 22 % za preradu u kobasičarske proizvode. Ovi rezultati dobiveni su u uvjetima provedenog istraživanja te ih kao takve ne treba generalizirati. Ipak, utvrđeni tovni i klaonički pokazatelji, kao i iskoristivost trupa turopoljskih svinja iz otvorenog uzgoja mogu poslužiti zainteresiranim uzgajivačima turopoljske pasmine kao orijentir prilikom plani-ranja buduće proizvodnje u sličnim uvjetima. To se posebice odnosi na preradu mesa turopoljskih svinja, što zasigurno predstavlja najbolji put za oporavak i dugoročno očuvanje pasmine na ekonomski održivoj osnovi. Ujedno to je i pri-lika za veću konkurentnost obiteljskih gospodarstava, budući da se radi o pro-izvodima dodane vrijednosti čiji način proizvodnje pomaže očuvanju okoliša, koristi prirodne resurse, ne ovisi o uvoznoj sirovini i također, što je vrlo bitno danas – ne generira proizvode sa suviškom na tržištu EU.

Korišteni izvori

Đikić M., Salajpal K., Karolyi D., Đikić D., Rupić V. (2010). Biological cha-racteristics of Turopolje pig breed as factors in renewing and preservation of population. Stočarstvo 64(2-4): 79-90.

Bonneau M., Lebret, B. (2010): Production systems and influence on eating quality of pork. Meat Science 84: 293-300.

HPA (2017): Hrvatska poljoprivredna agencija, Godišnje izvješće 2016, Svi-njogojstvo.

Karolyi D. (2016): Razvoj održivih lanaca proizvodnje svinjskog mesa i proi-zvoda – primjer turopoljske svinje. XII. Savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj. Hrvatska poljoprivredna agencija, 12-15.

Kušec G., Dovč P., Karolyi D., Čandek P. M. (2015): Local pig breeds and pork products in Croatia and Slovenia - unexploited treasure. Poljoprivre-da 21(1): 16-21.

Kvesić M. (2016): Ponašanje svinja u otvorenom i zatvorenom sustavu drža-nja. Diplomski rad. Zagreb, Agronomski fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

Marušić L. (2010): Proizvodna svojstva svinja crne slavonske pasmine u otvorenom sustavu držanja. Diplomski rad. Zagreb, Agronomski fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

Biosigurnost u otvorenim sustavima držanja svinja

82

BIOSIGURNOST U OTVORENIM SUSTAVIMA DRŽANJA SVINJA

Antun Kostelić1, Sofija Džakula2, Željko Mahnet3, Vedran Klišanić3

1Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb2 OPG Džakula, Sjeverovac 23, 44210 Sunja3Hrvatska poljoprivredna agencija, Ilica 101, Zagreb

Uvod

U svinjogojstvu pojam biosigurnosti najčešće vežemo uz intenzivne uz-goje odnosno na farme s velikim brojem grla i zatvorenim sustavima držanja. Zbog objektivne opasnosti od pojave afričke svinjske kuge, koja je već dijagno-sticirana u susjednim zemljama, navedeni pojam se u posljednje vrijeme koristi i kod otvorenih sustava držanja. Većina uzgajivača svinja u sustavima držanja na otvorenom zanemaruje važnost biosigurnosnih mjera u svojim uzgojima, iako postoji realna opasnost od pojave zaraznih bolesti koje mogu uzrokovati velike gubitke.

Slika 1. Sustav držanja svinja na otvorenom



Pod pojmom biosigurnost podrazumijevamo niz mjera kojima je osnov-ni cilj spriječiti unos uzročnika zaraznih bolesti u velike uzgoje svinja. Takva definicija je manjkava iz nekoliko razloga. Pored uzročnika zaraznih bolesti (virusi, bakterije itd.) u uzgoje možemo unijeti uzročnike parazitskih bolesti koji također mogu uzrokovati velike gubitke u uzgojima (npr. šuga). U biosigur-nost također spadaju i DDD mjere kojima značajno smanjujemo rizik od unosa ili perzistencije uzročnika u uzgoju. Treba istaknuti da čitav niz dijagnostičkih zahvata i pravovremeno otkrivanje bolesti (zarazne ili parazitske), također spa-daju u mjere biosigurnosti. Rana dijagnostika bolesti omogućava sprječavanje širenja uzročnika unutar uzgoja ili na nekom području.

Uvođenje novih grla

Prva i osnovna biosigurnosna mjera je uvođenje zdravih životinja u uzgoj na otvorenom. Zbog „osvježavanja krvi“ najčešće se uvode rasplodni nerasti. Oni moraju potjecati iz kontroliranih uzgoja odnosno onih za koje je poznat zdravstveni status. Nerast potencijalno može biti izvor zaraznih bolesti koje se šire kontaktom, zrakom ili spolnim putem. Također mogu biti izvor parazitskih bolesti kao što je npr. šuga (Slika 2).

Slika 2. Šuga kod svinja


84

Spriječiti kontakt sa divljim i domaćim životinjama

Uzgajivači su dužni spriječiti kontakt svinja iz vlastitog uzgoja u prvom redu s divljim svinjama. Uporabom dvostruke ograde od kojih je jedna elek-trična smanjujemo rizik od takvog kontakta. Ovakva mjera je naročito važna u narednom razdoblju zbog opasnosti od pojave afričke svinjske kuge. Upravo su divlje svinje glavni izvor zaraze. Da se radi o velikoj opasnosti za pojavu bole-sti u Hrvatskoj govori podatak da je bolest dijagnosticirana u populaciji divljih svinja u Mađarskoj (Slika 3).

Slika 3. Svinja divlja uginula od afričke svinjske kuge (Mađarska, 2018.)



Dijagnostika bolesti

U svinjogojstvu najveće štete uzrokuju zarazne bolesti. Preventiva zara-znih se sastoji od nekoliko čimbenika. Prvi je svakako uvođenje zdravih ži-votinja u uzgoj što je već navedeno. Međutim podjednaku važnost ima i pra-vovremeno otkrivanje bolesti (klinički pregled, serološka pretraga, razudba). Svaku sumnjivu životinju (poremećaj u ponašanju) uzgajivač je dužan odvojiti od ostatka uzgoja (izolirati), kako bi pravovremeno spriječio moguće širenje uzročnika. Uzgoj je potrebno svakodnevno nadzirati i svaku uginulu životinju ukloniti i ako je moguće pozvati veterinara. Sve uginule životinje potrebno je neškodljivo ukloniti (kafilerija) neovisno o kategoriji (prase, odojak, itd.).

Smještaj

Iako se radi o držanju na otvorenim površinama koje moraju biti ograđene, najčešće se na njima nalaze i dodatni objekti koji služe kao zaklon ili za pra-senje. Ovisno o broju svinja i tehnologiji, periodički je potrebno ukloniti svu balegu, a posebna pozornost treba biti posvećena objektima i opremi koja se koristi za hranidbu i napajanje.

Najmanje dva puta godišnje potrebno je provesti temeljito čišćenje i de-zinfekciju. Posebnu opasnost predstavljaju i glodavci kao potencijalni izvor za-raznih (leptospiroza) i parazitskih (trihineloza) bolesti. U objektima, naročito u onima u kojima se skladišti hrana potrebno je redovito provoditi deratizaciju. Uginule glodavce je potrebno neškodljivo ukloniti, da spriječimo svinje da ih pojedu.

Slika 4. Objekt za smještaj svinja


86

Kretanje ljudi

Potrebno je spriječiti kontakt ljudi (neovlaštenih osoba) sa životinjama. Posebnu opasnost predstavljaju lovci, naročito na područjima na kojima se nalaze divlje svinje. Potencijalno mogu prenositi uzročnike različitih bolesti divljih svinja putem obuće, odjeće i vozila u zatvorene ili otvorene sustave dr-žanja svinja. Uzgajivači također ne bi smjeli obilaziti uzgoje drugih uzgajivača, ako se ne poštuju biosigurnosne mjere (navlake na obuću, jednokratna odjeća). Navedeno posebno vrijedi za uzgajivače u čijim je uzgojima došlo do pojave bolesti ili uginuća svinja.

Afrička svinjska kuga – jesmo li spremni?


AFRIČKA SVINJSKA KUGA – jesmo li spremni?

Lorena Jemeršić, Tomislav Keros, Jelena Prpić

Hrvatski veterinarski institut, Odjel za virologiju, Savska 143, Zagreb

Afrička svinjska kuga (ASK) je virusna kontagiozna bolest domaćih i div-ljih svinja koja se očituje hemoragijskim sindromom te vrlo visokim pobolom i pomorom (do 100%). Prvi je put opisana u Africi početkom 20. stoljeća, gdje je danas poprimila endemska obilježja (Costard i sur., 2009.). Europa se susre-će s ASK krajem 50’tih godina prošlog stoljeća, te ponovno danas, 50 godina kasnije kada virus sa područja Afrike biva unesen u domaćih, a potom i divljih svinja Gruzije i Azerbajdžana te Rusije. Usprkos sustavnom provođenju svih mjera nadzora i suzbijanja bolesti u zahvaćenim državama i okružju, ASK je od 2007. godine potvrđena i prisutna u Rusiji (2007.), Ukrajini (2012.), Bjelorusi-ji (2013.), Estoniji (2014.), Latviji (2014.), Litvaniji (2014.), Poljskoj (2014.), Moldaviji (2016.), Rumunjskoj (2017.), Republici Češkoj (2017.) te Mađarskoj (2018.). Do infekcije u pravilu dolazi izravnim ili neizravnim dodirom bolesne i primljive domaće ili divlje svinje, te prijenos putem kontaminiranih sirovina i proizvoda podrijetlom od inficiranih svinja. U Africi se infekcija prenosi i vek-torom, tj. vrstama mekog krpelja roda Ornithodoros (Plowright i sur., 1994.), dok na području Europe prijenos vektorima nije dokazan.

Klinički znakovi ASK nisu specifični. Ovisno o virulenciji virusa, inkuba-cija ASK iznosi 4-19 dana. Ukoliko svinja preživi infekciju, ili je inficirana sla-bo virulentnim sojevima, ostaje trajnim izlučivačem virusa. Prema dosadašnjim spoznajama, na europskom je području jednaka osjetljivost na infekciju doma-ćih i divljih svinja, dok u Africi neke podvrste divljih svinja nakon infekcije virusom ASK ne pokazuju znakove bolesti. ASK se javlja perakutnim tijekom uz naglu i povećanu smrtnost svinja kao jedinim znakom infekcije. Akutni tijek bolesti se očituje općim infekcijskim i hemoragijskim sindromima te gotovo 100% uginućem svinja od šestog do trinaestog dana od infekcije. Subakutni i kronični tijek bolesti očituju se pojavom znakova bolesti 14., pa i do 45. dana nakon infekcije a karakterizira ih intermitentna groznica, slabiji prirast, poba-čaji u gravidnih krmača, te simptomi od strane dišnog i probavnog, a ponekad i živčanog sustava (Penrith i sur., 2004). Smrtnost je niža i može iznositi 30-70%. Diferencijalno dijagnostički treba svakako isključiti klasičnu svinjsku kugu, ali i druge klinički srodne bolesti poput cirkovirusne infekcije svinja, reproduk-


88

tivnog i respiratornog sindroma u svinja, vrbanca, pastereloze, salmoneloze, aflatoksikoza te trovanja. ASK je pri ulasku na područje Kavkaza 2007. bila zamijenjena cirkovirusnom infekcijom svinja te je točna dijagnoza postavljena s tri mjeseca zakašnjenja, kada je već došlo do pojave infekcije i u populaciji divljih svinja i širenje infekcije nije bilo moguće sprječiti.

Uzročnik ASK je DNK virus složene građe, te je prepoznat kao jedini pripadnik roda Asfivirus, porodice Asfaviridae (Dixon et al., 2005.). Danas je poznato više genotipova i podgenotipova virusa koji se razlikuju po virulen-ciji, sposobnosti hemadsorpcije i antigenim svojstvima (Ruiz-Gonzalvo i sur., 1993.). Virus je vrlo otporan u vanjskom okolišu. U posušenoj krvi infektivan je do 15 tjedana, 60 do 100 dana u fecesu, u svinjcu i do mjesec dana, dok u proizvodima svinjskog podrijetla i do 400 dana (šunka), u svježem mesu može ostati infektivnim do 5 dana, a u smrznutom do 1000 dana (Farez i Morley, 1997.).

ASK se ne može liječiti niti postoji dostupno učinkovito i sigurno cjepivo protiv ove infekcije. Poznato je da inaktivirana cjepiva ne pružaju dovoljnu za-štitu od infekcije, atenuirana cjepiva su učinkovita, ali virus zaostaje u limfore-tikularnim tkivima, te nisu sigurna (Lewis i sur., 2000., Leitao i sur., 2001.), dok subjedinična (Ruiz-Gonzalvo i sur., 1996.) i DNK cjepiva potiču tek djelomičnu zaštitu nakon pokusne infekcije (Gomez-Puertas i sur., 1998.). Složena građa virusa, nedostatak cjepiva te visoka kontagioznost ASK uvjetuju da su stroge mjere nadzora prometom svinja, stroge biosigurnosne mjere te brza i sigurna dijagnostika jedine alatke pri sprečavanju pojave i/ili širenja infekcije. Stoga u prepoznavanju bolesti moraju sudjelovati svi dionici poput uzgajivača i drža-telja svinja, doktora veterinarske medicine, lovaca, veterinarskih inspektora, te svih koji dolaze u doticaj s domaćim i divljim svinjama.

Premda se sumnja na ASK može postaviti temeljem kliničke slike i patoa-natomskog nalaza, te temeljem nalaza većeg broja uginulih svinja bilo domaćih ili divljih, sigurna je dijagnoza moguća isključivo laboratorijskim metodama. Metode koje se koriste u tu svrhu su opisane u stavku 2.8.1. Dijagnostičkog priručnika Organizacije za zdravlje životinja (OIE) ili Manual of Diagnostic Tests and Vaccines for Terrestrial Animals (2012) i Odlukama Europske komi-sije (Commission Decision 2002/106/EC) te Pravilnicima Republike Hrvatske (N.N. 112/07 i N.N. 116/2008) koji su usuglašeni s preporukama i regulativama Europske komisije.

Valja napomenuti da ASK nije nikada dokazana na području Republike Hrvatske (RH), međutim, sve mjere za rano otkrivanje i brzo prepoznavanje



GODINA ELISA AB PCR QRT-PCR ∑

2010.Dom: 557 Dom: 0 Dom: 0 557

Divlje: 116 Divlje: 0 Divlje: 0 116

∑ 673 0 0 673

2011.Dom: 702 Dom: 160 Dom: 0 862


∑ 1060 164 0 1224

2012.Dom: 32 Dom: 141 Dom: 2 173


∑ 147 145 2 292

2013.Dom: 0 Dom: 65 Dom: 0 65


∑ 0 78 0 78

2014.Dom: 4 Dom: 39 Dom: 27 70


∑ 280 43 28 351

2015.Dom: 11 Dom: 1 Dom: 64 76


∑ 381 1 80 462

2016.Dom: 9 Dom: 0 Dom: 60 69


∑ 52 0 562 614

2017.

Dom: 100 Dom: 0 Dom: 230 330


100 0 730 830

Ukupno: 4524

Tablica 1. Prikaz pretraživanja krvi i organa svinja na ASK u RH.


90

bolesti te rane dijagnostike infekcije su pravovremeno poduzete. Ministarstvo poljoprivrede ovlastilo je Hrvatski veterinarski institut, laboratorij za dijagno-sticiranje klasične svinjske kuge, molekularnu virologiju i genetiku (u daljnjem tekstu Z-III-1) za Nacionalni Referentni Laboratorij (NRL) za dijagnostiku ASK. Laboratorij redovito i uspješno od 2010. sudjeluje u međudržavnim me-đulaboratorijskim testiranjima koje organizira Europski referentni laboratorij (EURL) sa sjedištem u Madridu, te provodi stalnu kontrolu domaćih i divljih svinja na prisutnost protutijela i antigena/DNK virusa ASK, a u skladu s aktiv-nim i pasivnim nadzornim programom kojeg na godišnjoj ravni propisuje Mini-starstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo. Zbog održavanja i unaprjeđiva-nja kvalitete rada, djelatnici laboratorija pohađali su radionice za dijagnostiku ASK u EURL te NRL za ASK u Ljubljani, Slovenija. Od 2010. do 2018. provo-dilo se aktivno nadziranje ASK (2010. i 2011. godine), koje je podrazumijevalo serološko (Ab ELISA) i virološko (PCR i RT-PCR) pretraživanje krvi i organa divljih (1%) i domaćih (3%) svinja dostavljenih u laboratorij zbog pretraživanja na klasičnu svinjsku kugu. Nakon 2011. provodi se pasivno nadziranje koje se temelji na obveznom pregledu svih uginulih domaćih i divljih svinja RT-PCR metodom uz određenu kvotu pretraživanja živih svinja (Tablica 1.).

U budućem radu NRL će nastojati i dalje jačati kapacitete edukacijama i osposobljavanjem djelatnika Hrvatskog veterinarskog instituta za provođenje ELISA testa kako bi u slučaju pojave infekcije moglo brzo i sigurno biti primje-njeno nadziranje na području cijele RH.

Laboratorijska dijagnoza ASK se postavlja izravnim dokazivanjem uzroč-nika ASK (izolacija virusa i hemadsorpcijski test; izravni imunofluorescentni test, imunoenzimni test za dokazivanje virusnih antigena i molekularnim me-todama) i/ili neizravnim dokazivanjem putem utvrđivanja prisutnosti specifič-nih anti-ASK protutijela (imunoenzimni test te potvrdni imunoblotting test; neizravni hemadsorpcijski test i imunoperoksidazni test). Uspješnost provedbe metoda je razmjerna osjetljivosti i specifičnosti odabranog testa, stručnosti oso-blja koji test provodi i interpretaciji rezultata. Kako bi laboratorijsko testiranje bilo valjano, treba u laboratorij dostaviti i kvalitetan materijal za pretraživanje (krv kojoj je dodan antikoagulans, serum, koštana srž, slezena, limfni čvorovi, tonzile i bubreg). Materijal treba dostaviti najbrže moguće u laboratorij Z-III-1 (Savska cesta 143, Zagreb) u rashlađenim uvjetima (4 do 8oC), ali bez smrzava-nja. Uz materijal je potrebno dostaviti ispunjene obrasce i tražene dokumente.

Obzirom da virus ASK nakon ulaska u organizam svinje dospijeva u krv, upravo je krv optimalan materijal za rano dijagnosticiranje ASK. U krvi je mo-guće molekularnim metodama virus dokazati i nekoliko sati nakon infekcije,



dok vrlo visoki titar u krvi nastaje trećeg postinfekcijskog dana i traje do pojave protutijela (sedmog do 10 dana od infekcije). Stoga su molekularne metode dijagnostike koje su danas najosjetljivije i najspecifičnije metode dokazivanja virusa ASK (Fernández-Pinero i sur., 2013), u kombinaciji sa metodama doka-zivanja protutijela (ELISA, imunoperoksidazni test) one koje preporučuju OIE i EURL. Nadalje, molekularnim metodama je moguće utvrditi i genotip virusa analizom nukleotidnih slijedova. Time je moguće dokazati uzajamno srodstvo pojedinih izolata, te pretpostaviti podrijetlo (izvor) virusa. Dosadašnji rezultati genetske tipizacije pokazuju postojanje 22 genotipa virusa od kojih su neki spe-cifični za pojedino područje, način širenja ili razdoblje unutar kojeg se pojavlju-ju (Lubisi i sur., 2005., Boshoff i sur., 2007.). Genetskom je tipizacijom izolata virusa ASK izdvojenih nakon 2007. godine iz svinja s područja Kavkaza, Rusije i Europe dokazana njihova međusobna visoka srodnost i pripadnost genotipu II, što upućuje na zajednički izvor infekcije. Obzirom da su jednaki izolati ASK izdvojeni iz domaćih svinja u Mozambiku, Zambiji i Madagaskaru, smatra se da je do ulaska virusa na područje Kavkaza došlo prometom i otpatcima s bro-dova dospijelih iz Afrike u luku Poti na obali Crnog mora (Lubisi i sur., 2005., Beltran-Alcrudo i sur., 2008.).

Zaključci

1. Osnovne alatke za suzbijanje i prevenciju širenja ASK su restriktivan i stro-gi nadzor prometa svinjama i njihovim proizvodima te sirovinama; primje-na strogih biosigurnosnih mjera na farmama te pasivni ili aktivni nadzor domaćih i divljih svinja pretraživanjem krvi i organa laboratorijskim me-todama.

2. ASK se ne liječi, te do danas nije razvijeno učinkovito i sigurno cjepivo protiv ASK, stoga je suzbijanje bolesti otežano. S druge strane nedostatak cjepljenja omogućuje postavljanje dijagnoze temeljem nalaza protutijela za ASK.

3. RH je kao zemlja slobodna od ASK poduzela mjere ranog prepoznavanja zaraze i brzo te sigurno dijagnosticiranje ASK (NRL).

4. Pravovremeno prepoznavanje pojave bolesti je osnova sprečavanja dalj-njeg širenja iste. U tome moraju sudjelovati svi dionici: uzgajivači i drža-telji svinja, doktori veterinarske medicine, lovci, veterinarski inspektori, te svi koji dolaze u doticaj s domaćim i divljim svinjama.


92

Reference

Costard, S., Wieland, B., De Glanville, W., Jori,F., Rowlands, R., Vosloo, W., Roger, F., Pfeiffer, D. U., Dixon L. K. (2009): African swine fever: how can global spread be prevented? Philos. Trans. R. Soc. Lond. B.Biol. Sci., 364, 2683 – 2696.

Dixon, L. K., Escribano, J. M., Martins, C., Rock, D. L., Salas, M. L., Wilkinso, P. J. (2005): Asfarviridae. In: Fauquet, C. M., Mayo, M. A., Maniloff, J., Desselberger, U., Ball, L. A., editors. Virus taxonomy, VIIIth Report of the International Committee on Taxonomy of Viruses. London: Elsevier Aca-demic Press. p. 135 – 43.

Farez, S., Morley, R.S. (1997): Potential animal health hazards of pork and pork products. Rev. Sci. Tech. 16, 65 - 78.

Fernández-Pinero J1, Gallardo C, Elizalde M, Robles A, Gómez C, Bishop R, Heath L, Couacy-Hymann E, Fasina FO, Pelayo V, Soler A, Arias M. (2013): Molecular diagnosis of African Swine Fever by a new real-time PCR using universal probe library. Transbound. Emerg. Dis. 60(1):48-58. doi: 10.1111/j.1865-1682.2012.01317.x. Epub 2012 Mar 7.

Gomez-Puertas, P., Rodriguez, F., Oviedo, J. M., Brun, A., Alonso, C., Escri-bano, J. M. (1998): The African swine fever virus proteins p54 and p30 are involved in two distinct steps of virus attachment and both contribute to the antibody-mediated protective immune response. Virol. 243, 461 – 471.

Leitao, A., Cartaxeiro, C., Coelho, R., Cruz, B., Parkhouse, R. M. E., Portugal, F. C., Vigario, J. D., Martins, C. L. V. (2001): The non-haemadsorbing Afri-can swine fever virus isolate ASFV/NH/P68 provides a model for defining the protective anti-virus immune response. J. Gen. Virol. 82, 513 – 523.

Lewis T., Zsak L., Burrage T.G., Lu Z., Kutish G.F., Neilan J.G. (2000): An African swine fever virus ERV1-ALR homologue, 9GL, affects virion ma-turation and viral growth in macrophages and viral virulence in swine. J. Virol.,74, 1275–1285.

Penrith, M. L., Thomson, G. R., Bastos, A. D. S. (2004): African Swine Fever. In: Coetzer, J. A. W., Tustin, R. C. (Eds.), Infectious Diseases of Livestock with Special Reference to Southern Africa, 2nd ed. Oxford University Pre-ss, Cape Town, pp. 1087 – 1119.

Ruiz-Gonzalvo, F., Coll, J. M., (1993): Characterization of a soluble hemagglu-tinin induced in African swine fever virus-infected cells. Virol. 196, 769 - 777.

Ruiz-Gonzalvo, F., Rodriguez, F. & Escribano, J. M. (1996): Functional and immunological properties of the baculovirus: expressed hemagglutinin of African swine fever virus. Virol. 218, 285 – 289.

Afrička svinjska kuga – mjere u Republici Hrvatskoj i trenutni status u EU


AFRIČKA SVINJSKA KUGA – Mjere u Republici Hrvatskoj i trenutni status

u Europskoj uniji

Žaklin Acinger-Rogić, Tihana Miškić, Nikolina Grizelj

Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Ministarstvo poljoprivrede

Afrička svinjska kuga (ASK) je kontagiozna virusna zarazna bolest do-maćih i divljih svinja koja se manifestira u obliku hemoragijske groznice, a smrtnost može doseći i 100%. Bolest nije opasna za ljude i druge životinje.

Uzročnik bolesti je DNA virus s ovojnicom koji spada u rod Asfivirusa iz porodice Asfarviridae.

ASK je bolest koja se obavezno prijavljuje i nalazi se na popisu Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE). Radi se o kontagioznoj zaraznoj bo-lesti životinja s potencijalom za vrlo brzo širenje bez obzira na granice te ima ozbiljne socioekonomske i javno zdravstvene posljedice i od velike je važnosti za međunarodni promet životinja i proizvoda životinjskog podrijetla.

ASK se iskorjenjuje u uzgojima domaćih svinja usmrćivanjem svinja na zaraženom gospodarstvu, a u krugu od 3 i 10 km uspostavljaju se vrlo rigorozne mjere poput zabrane prometa u najkraćem trajanju od 45 dana. U divljih svinja bolest je vrlo teško iskorjeniti. Cjepivo protiv ASK ne postoji.

ASK je 2014. godine potvrđena i na području Europske Unije (EU), u Litvi te se širi na područje Latvije, Estonije, Poljske, a sekvenciranje virusa potvrdilo je da se radi o istom soju virusa koji cirkulira na području Rusije i Bjelorusije.

Tijekom srpnja 2017. godine ASK potvrđena je u divljih svinja u Češ-koj, a zatim i u Rumunjskoj u nekomercijalnim uzgojima domaćih svinja (tzv. backyard) neposredno uz granicu s Mađarskom. Provedbom vrlo rigoroznih mjera u odnosu na divlje svinje u zaraženoj i ugroženom području u Češkoj, ASK se nije proširila u uzgoje domaćih svinja, no u Rumunjskoj su početkom 2018. potvrđena nova izbijanja upravo u domaćih svinja i to u uzgojima s lošim biosigurnosnim mjerama. Krajem travnja ASK je potvrđena i na području Ma-đarske u divljih svinja (Mape 1-4).

Zbog pojave ASK u EU, u zaraženim državama članicama na snazi su mjere tzv. regionalizacije, kojima se određuju zaražena i ugrožena područja iz


94

kojih nije moguć promet svinja dok se ne provedu odgovarajuće mjere iskorje-njivanja i sprječavanja daljnjeg širenja.

Najvažnije mjere sprječavanja pojave ASK u domaćih svinja su visoka biosigurnost na gospodarstvima na kojima se drže svinje, uključivanje lovaca i provedbu pasivnog nadziranja ASK u populaciji divljih svinja, strogo pridrža-vanje propisa o označavanju, premještanja i prometu životinja te druge mjere, poput provedbe dezinfekcije vozila kojima se prevoze životinje, prijava svake promjene zdravstvenog stanja svinja veterinaru i sl. Stoga je iznimno važna visoka svijest posjednika o načinu i putovima širenja ASK i mjerama kojima se rizik od unošenja virusa ASK može smanjiti. Budući je ASK potvrđena i na po-dručju Češke, Rumunjske i Mađarske te iako su za sada sva izbijanja u manjem, ograničenom području i provode se vrlo stroge mjere, postoji vjerojatnost da virus uđe u populaciju divljih svinja, čime se povećava i rizik za širenje virusa ASK na druge države i područja, pa i na područje Republike Hrvatske.

Zbog svega navedenog Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane pripre-ma aktivnosti u svrhu podizanja svijesti posjednika svinja, lovaca, veterinara i veterinarskih inspektora, kao i paket mjera u svrhu sprječavanja pojave ASK i podizanja biosigurnosti u uzgojima svinja.

Pozivaju se svi posjednici svinja i lovci da se za sva pitanja obrate u Upra-vu za veterinarstvo i sigurnost hrane na e-mail adresu: [email protected] ili na broj telefona 01/6443-540, odnosno da se obrate svojim veterinarima te da svako uginuće i pojavu znakova bolesti odmah prijave veterinaru. Informacije o kliničkoj i patoanatomskoj slici dostupne su na službenoj web stranici Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane.

Posebna pažnja biti će posvećena uzgajivačima svinja koje se tradicional-no drže na otvorenom u smislu pridržavanja svim propisanim mjerama biosi-gurnosti i sprječavanju svakog kontakta domaćih svinja s divljim svinjama, a jedna od aktivnosti biti će i dodatne kontrole prijevoza životinja u svrhu otkri-vanja ilegalnog prometa životinja i proizvoda životinjskog podrijetla.

U odnosu na divlje svinje, preventivne aktivnosti u svrhu smanjivanja mo-gućnosti unosa virusa ASK i daljnjeg širenja jesu: ukidanje hranilišta za divlje svinje (divljač) osim u svrhu odstrela, ciljani odstrel krmača i nazimica u svrhu smanjenja populacije divljih svinja, odnosno smanjivanje gustoće populacije divljih svinja na određenom području, ukidanje lovostaja na divlje svinje, prija-va svake pronađene uginule divlje svinje u svrhu ranog otkrivanja virusa ASK te pojačane biosigurnosne mjere tijekom lova i manipulacije s trupovima odstri-jeljenih divljih svinja.



Mapa 1 – ASK u EU u domaćih svinja na dan 31. kolovoza 2017.

Mapa 2 – ASK u EU u divljih svinja na dan 31. kolovoza 2017.


96

Mapa 3 – ASK u EU u domaćih svinja na dan 14. svibnja 2018.

Mapa 4 – ASK u EU u divljih svinja na dan 14. svibnja 2018.

Adresar proizvođača


ADRESAR PROIZVOĐAČA UZGOJNO-VALJANOG RASPLODNOG MATERIJALAOBITELJSKA POLJOPRIVREDNA GOSPODARSTVA

Red. broj

Ime i prezime uzgajivača Pasmina Županija Adresa Kontakt

1. Milka Čuić Landras Pietren

Bjelovarsko bilogorska

Prgomelje 56 43 000 Bjelovar 091/592-3386

2. Jandro Pavlović Landras Bjelovarsko bilogorska

I.V. Trnskog 1643 272 Nova Rača 043/886-135

3. Anka Valent Landras Bjelovarsko bilogorska

Đure Basaričeka 2843 000 Bjelovar 098/940-5726

4. Mladen Forjan Landras Bjelovarsko bilogorska

Laminac 2, 43 246 Štefanje 098/505-686

5. Milorad Rebić Pietren Durok


Ždralovska 22 43 000 Bjelovar 043/234-032

6. Mario BiškupPietren,Landras

Landras x V.jorkšir


Matije Gupca 9,Predavac

43 000 Bjelovar098/296-555

7. Slobodan Lončar Pietren Bjelovarsko bilogorska

Podgorci 106, 43 000 Bjelovar 098/ 922-6127

8. Ivan Basrek Pietren, Landras Zagrebačka Gostović 14

10 340 Vrbovec 092/127-5574

9. Mladen Čižmešinkin Durok, Veliki jorkšir

Koprivničko križevačka

Medvedička 139, N. Virje

48 350 Đurđevac091/571-5177

10. Branko Dulikravić Landras Koprivničko križevačka

V. Sesvete 150 48 260 Križevci 048/691 017

11. Ivica Kos Landras Križanke

Koprivničko- križevačka

Finčevec 46, 48 267 Orehovec 098/770-335

12. Nevenka Štampf Landras Požeško-slavonska

Kolodvorska 19, 34 552 Badljevina 034/436-041

13. Mario Brkić Veliki jorkšir Vukovarsko srijemska

Soljanska 44 32257 Drenovci 098/217-798

14. Marko Očevčić Veliki jorkšir Vukovarsko srijemska

B. J. Šokčevića 119a, 32 251 Privlaka 032/398-175

15. Nikola Čović Veliki jorkšir Vukovarsko srijemska

Matije Gupca 87, Komletinci

32 252 Otok098/543-221

16. Bođirković d.o.o. Veliki jorkšir Vukovarsko srijemska

F.G. Čevapovića 132 31000 Vukovar 099/264-4511

17. Stjepan Belić Landras Međimurska Glavna 23 40323 Prelog 098/180-3185

18. Valentin Rumek Landras Koprivničko križevačka

Gabajeva Greda 179, Hlebine

48 316 Đelekovec098/180-1425

19. Matija JurišanecLandras

Pietren, Veliki jorkšir, Durok

Sisačko -moslavačka

Lijeva Luka 168, Martinska Ves 44 000 Sisak

099/572-2738

Adresar proizvođača

98

SVINJOGOJSKE FARME

Red.broj

Ime i prezime uzgajivača Pasmina Županija Adresa Kontakt

1.

Kaznionica i zatvor u Požegi Landras Požeško-

slavonskaOsječka 77,

33000 Požega 034/230400

2.Žito d.o.o. Križanci, Hi-

bridi TopigsOsječko-baranjska

Đakovština 3, 31000 Osijek

031/235-500 099/219-7858

3.Belje d.d. Hibridi PIC

Vukovarsko -srijemska, Osječko-baranjska

Industrijska zona 2, Mece, 31326 Darda 091/1790535

4.Krmiva d.o.o. Hibridi

Topigs Zagrebačka Bratina, 10451 Bratina 091/893-6152

5. PP OrahovicaChioce

Genetics Pen ar lan

Virovitičko podravska, Vukovarsko srijemska

S. Mlakara 5, 33515 Orahovica 091-4366-744

99

ZAHVALJUJEMO SE SPONZORIMA

‘’14. Savjetovanja uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj’’

Organizacijski odbor

1. Agralis d.o.o., Vijenac Augusta Cesarca 16, Osijek

2. Alltech Hrvatska d.o.o., Josipa Lončara 3, Zagreb

3. Belje d.d., Industrijska zona 1, Mece, Darda

4. Biff d.o.o., Rozganska cesta 38, Dubravica - Rozga

5. Biomin d.o.o., Poginulih branitelja 4, Vrbovec

6. Bio Pharm Vet Digital d.o.o., Medvedgradska 1/c, Zagreb

7. Bjelovarsko – bilogorska županija

8. Brodsko - posavska županija

9. Centar za unaprjeđenje stočarstva d.o.o., Kolođvar 1, Antunovac

10. Fanon d.o.o., Vladimira Nazora 126, Petrijanec

11. Hypor, A Hendrix Genetics Company

12. Genera d.d., Svetonedeljska cesta 2, Rakov Potok

13. Goldschmidt j.d.o.o., Otona Kučere 66, Zagreb

14. Grad Đurđevac

15. Imex d.o.o. Bjelovar, Đurđevačka cesta 117, Bjelovar

16. Krmiva d.o.o., Tomićeva 3, Zagreb

17. Koprivničko – križevačka županija

18. Kušić promet d.o.o., Donje Psarjevo 61, Sv. Ivan Zelina

19. LIKRA premiksi d.o.o., Ivana Gundulića 32, Ludbreg

20. Lek Veterina d.o.o., Lipovci 251a, Beltinci, Slovenija

21. Mesna industrija Braća Pivac d.o.o., Težačka 13, Vrgorac

22. Natural trgovina d.o.o., Kvintička 10, Zagreb

100

23. Novi centar za reprodukciju d.o.o., Potočka 20, Križevci

24. Nutribos d.o.o., Trpimirova 31, Zagreb

25. OPG Ferbežar Vlado, Ruđera Boškovića 7, Otok

26. Osječko - baranjska županija

27. Ravago Chemicals Croatia d.o.o., Ulica Kreše Golika 5, Zagreb

28. Sanders SH d.o.o., Industrijska zona bb, Temerin, Republika Srbija

29. Sano d.o.o., Industrijska cesta 1, Popovača

30. Schauer Agra d.o.o., Josipa Zorića 133, Dugo Selo

31. Schaumann Agri d.o.o., Koprivnička 5-7, Kunovec Breg, Koprivnica

32. Stočar d.o.o., Trg Ivana Perkovca 24, Varaždin

33. TOS Tvornica opreme i strojeva d.o.o. , Industrijska 1, Kneževo

34. TSH d.d. Čakovec, Dr. Ivana Novaka 11, Čakovec

35. Veterinarska stanica Križevci d.o.o., Potočka 35, Križevci

36. Veterinarska stanica Sisak d.o.o., Zagrebačka 45, Sisak

37. Vukovarsko - srijemska županija

38. Žito d.o.o., Đakovština 3, Osijek

101

R

BJELOVARSKO

BILOGORSKA

UPANIJAŽ

GR DA

ĐURĐEVAC

KOPRIVNIČKOKRIŽEVAČKA

ŽUPANIJA

nATUrAL TrGOVinA D.O.O.10 000 ZAGREB, Kvintička 10

Tel/fax: 00 385 1 4550 783

mob: 00 385 (0) 91 205 6 260

E-mail: [email protected]

VUKOVARSKOSRIJEMSKAŽUPANIJA

Documents

HRVATSKA POLJOPRIVREDNA AGENCIJA - hpa.hr · 3 UTORAK, 29. svibnja 2018. SRIJEDA, 30. svibnja 2018. 8:00-10:00 Registracija sudionika 9:30-9:55 Dr.sc. Mato Čačić: Si-stematizacija