Hrvatska umjetnost u prvoj polovici 20.stoljeca

Slikarstvo

Prva dva desetljeća 20.stoljeća u Hrvatskoj vlada paralelizam likovnih zbivanja i pluralizam stilova, izostaju sva avangardna kretanja iz zapadne Europe i Rusije

Društvo Hrvatskih umjetnika, 1898. i prva izložba u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, umjetnici se već 1904.godine okupljaju u Prvoj jugoslavenskoj umjetničkoj izložbi u Beogradu. Umjetnici se pokušavaju oduprijeti pokušajima mađarizacije.

Društvo Medulić

Prvi ozbiljni pokušaj okupljanja umjetnika došao je s osnivanjem Društva Medulić. Skupine mladih hrvatskih umjetnika iz Dalmacije (Ivan Meštrović, Miroslav Rački i Tomislav Krizman ) pod vodstvom Emanuela Vidovića, u Splitu 1908.

Njihova djela bila su izrazito monumentalna. Što govori i sam plakat koji je izradio Rački prema Meštrovićevoj skulpturi Marka Kraljevića. Nadnaravno krupni konj i nadljudski mišićavi konjanik simbolično predstavlja "zaboravljeno" junaštvo južnoslavenskih naroda. Rački je u svjetskoj umjetnosti upamćen i zbog jednog od najboljih likovnih tumačenja Danteova Pakla.

M.Rački, plakat za izložbu ‘’Medulića’’, litografija, 1910.

• U hrvatskoj umjetnosti djeluje i intimistička-tiha, ali i umjetnički važna skupina slikara

• Josip Račić, Miroslav Kraljević, Vladimir Becić i Oskar Hermann

• Čine tzv. Minhenski krug imali su zajednički nov i suvremen, anti-akademski odnos prema likovnom radu.

Jedna od Račićevih posljednjih slika…Pont des Arts, ulje na kartonu, 1908., Moderna galerija, Zagreb.

J.Račić, Mati i dijete, ulje na platnu, 1908., Moderna galerija, Zagreb

• J.Račić, Veliki autoportret, ulje na platnu

• 1908., Moderna galerija, Zagreb.

Lj.Babić, Crna zastava, ulje na dasci, 1916.,privatno vlasništvo, Zagreb.Babićeva simbolistička slika, visi nad bezbižnim, otmjenim društvom, u odjeći raskošnih boja. Neponovljiva Babićeva, Crna zastava izdvaja se iz svih suvremenih strujanja i stilova. Posvećena raspadu Austro-Ugarske.

Babić se povezuje s ekspresionizmom i Krležom, što je najjasnije u njegovoj naslovnici i plakatu za časopis Plamen.

Slikarstvo između dva rata

1920.do 1941. brojni hrvatski slikari dosežu razinu prepoznatljivog osobnog stila i visoku likovnu vrijednost.

Pojava časopisa Zenit za umjetnost i kulturu. Ističu se: Seissel, V.Gecan, S.Glumac, Sonja Kovačić-

Tajlević posebno Š.Šumanović (kubističke osobitosti). (nadrelističke) K.Hegedušić, L.Junek, Ivanišević,

V.Radauš, A.Motika.

V.Gecan, Cinik, ulje na platnu, 1921., Moderna galerija, Zagreb.

Z.Šulentić, Čovjek s crvenom bradom, Moderna galerija, Zagreb.

‘’Proljetni salon’’ i ‘’Zemlja’’• Sliku razdoblja najbolje ocrtava djelovanje dviju skupina suprotnih nastojanja:

likovna skupina Proljetnog salona (Vladimir Varlaj, Đuro Tiljak i dr.) kojima je zajedničko čvrsto voluminozno oblikovanje, i umjetnička skupina Zemlja (Krsto Hegedušić, Oton Postružnik, Miroslav Detoni, Edo Kovačević, Đuro Tiljak te naivci Miroslav Virius i Ivan Generalić) koja je tragala za odgovorima društvenih pitanja.

• Na izložbama svakog proljeća u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu (tzv. Proljetni salon), slike su predstavljale brda ili drveće kao da su od keramike i pocakljeni, a kuće i naselja podsjećaju na rane kubističke radove. Svijet u njihovoj viziji izgleda nepokretan, neživotan i okamenjen.

Đ.Tiljak, Park (Lipe), ulje na platnu, 1928., Moderna galerija, Zagreb.

I.Generalić, Rekvizicija, ulje na dasci, 1934.

• Za razliku od nejasnog formalističkog pristupa Proljetnog salona, skupina Zemlja, koju je osnovao arhitekt Drago Ibler 1929., imala je jasan program: neovisnost likovnog izraza, suzbijanje nekritičkog preuzimanja stilova iz inozemstva, borba protiv diletantizma i umjetnosti što je sama po sebi svrha (l'art pour l'art), a za umjetnost koja će odražavati život sredine i odgovarati suvremenim potrebama zajednice.

L.Junek, Maternite de Porte Royal, ulje na platnu, 1940., Moderna galerija, Zagreb.

Umjetnici često slute i predviđaju budućnost, takvih djela ima i u hrvatskoj umjetnosti. Jedno od najsugestivnijih je Fantazija oronulog zida (1938.),

M.Detonija, koji slika prizore rata i razaranja, što će kod nas postati tek 1941.

Crna boca, E.Kovačevića, predstavlja stvarnu sliku gladovanja, i primjenjenim sprektrom boja, tadašnjih zagrebačih ulica preplavljenih vojničkim uniformama, slikovito predočava tadašnje

stanje, teror i mrak poslije ratovanja.

• Nakon rata Hrvatska je postala dijelom Socijalističke Jugoslavije. Na velikim kolektivnim izložbama ULUH-a 8Udruženje likovnih umjetnika Hrvatske), zastupljene su isključivo ratne teme.

• Nakon 1948. počinje snažan preokret i nova epoha slobodne likovnog istraživanja i izražavanja.