ŽENSKA ALPINISTIÈKA EKSPEDICIJA CHO OYUŽENSKA ALPINISTIÈKA EKSPEDICIJA CHO OYU

Uprvim danima listopada, Hrvatskom jeodjeknula izuzetna planinarska vijest:Hrvatska ženska alpinistièka ekspedi-

cija »Cho Oyu« stigla je na cilj, šesti vrh svijeta– Tirkiznu Božicu. Tri Hrvatice malo poslijepodneva 2. listopada po kineskom vremenu, aiduæeg dana još dvije, stale su na prostranu,snijegom prekrivenu vršnu zaravan Cho Oyua– mjesto s kojeg se više ne može uzbrdo. Èlani-cama ekspedicije tako je uspjelo ono što još nitijednoj Hrvatici nije pošlo za rukom – osvojitijedan himalajski osamtisuænjak.

Ekspedicija na Cho Oyu bila je glavna ovo-godišnja akcija Komisije za alpinizam HPS-a.Ovaj ambiciozni projekt po prvi puta je uHrvatskoj okupio iskljuèivo žensku ekipu, a èla-nice ekspedicije bile su iskusne hrvatske alpini-

stice iz razlièitih krajeva Hrvatske. Buduæi dasu u povijesti uspona na vrhove više od osamtisuæa metara bile tek tri ekspedicije iskljuèivoženskog sastava (dvije amerièke i jedna kine-ska), Prva hrvatska ženska alpinistièka ekspedi-cija »Cho Oyu 2007« bila je i jedinstven projektu svjetskim okvirima i prva europska himalaj-ska ženska ekspedicija uopæe.

Cho Oyu (8201 m), koji je bio cilj ekspedi-cije, nalazi se u Mahalangur Himalu, na graniciTibeta i Nepala a udaljen je samo tridesetakkilometara od Mount Everesta. Ime Cho Oyuna tibetanskom (jo bo dbu yag) znaèi »Tirkiznabožica«, a dobio ga je po tamno plavoj boji kojuta snijegom i ledom prekrivena planina poprimiprilikom zalaska sunca. Na vrh su se prvi popeli,sjeverozapadnim grebenom, 19. listopada 1954.

Hrvatske alpinisticena Tirkiznoj Božici!

Alan Èaplar*, Zagreb

Ekipa Prve hrvatske ženske ekspedicije »Cho Oyu«

èlanovi austrijske ekspedicije Herbert Tichy,Joseph Jochler i Sherpa Pasang Dawa Lama.Iako se Cho Oyu smatra manje tehnièki zahtjev-nim od veæine ostalih osamtisuænjaka, uvjetikoji vladaju u himalajskim visinama dovoljni suda uspon uèine krajnje zahtjevnim.

Nakon priprema koje su trajale više od go-dinu dana krenula je sedmeroèlana prethodnicaHrvatske ženske alpinistice ekspedicije »ChoOyu« na put prema Nepalu 15. kolovoza, a glav-nina èlanica ekspedicije 27. kolovoza. U Kath-manduu, glavnom gradu Nepala, doèekalo ih jemonsunsko nevrijeme, a prema rijeèima izja-vama svjetskih klimatologa u tom podruèju bioje to jedan od najjaèih monsuna u posljednjih 40godina. U sezoni monsuna mnoge su ceste uNepalu neprohodne zbog klizišta, što bitnootežava putovanje prema željenim ciljevima, a stim problemom susrela se i ova ekspedicija.Oèekujuæi ostatak ekipe, prvi dio ekipe se upu-tio radi pripremnog trekinga na Shivina jezera,da bi nakon kompletiranja ekipe i rješavanjaraznih poslova u Kathmanduu, u petak 31. kolo-voza cijela ekspedicija krenula cestom Kathman-du – Lhasa prema nepalsko-kineskoj granici,udaljenoj 140 km od Kathmandua. Zbog obno-ve ceste uoèi Olimpijade (njom æe na put prekovrha Mount Everesta proæi olimpijski plamen)koja æe se održati 2008. godine u Pekingu, pro-met tom jedinom cestom koja od Pakistana doBurme prelazi Himalaju, dozvoljen je samo odponoæi do tri ujutro. Zapravo, sada cesta i nepostoji, jer je puna odrona, rupa i mehanizacije

371

Uspjeh ove ekspedicije svjedoèi o velikoj vještini hrvatskih

alpinistica i jedan je od najveæih dosega hrvatskog alpinizma. To

nije samo osobni uspjeh pet djevojki koje su stigle do vrha, veæ i

cjelokupne ekipe koja je omoguæila ostvarenje još jednog

hrvatskog himalajskog sna

Uspon zahtijeva vrhunsku pripremljenost i tehniku

* Èlanak je pripremljen prema izvješæima o tijeku ekspe-dicije koje je iz Baznog logora putem e-maila slao tehni-èki voditelj ekspedicije, glavni tajnik HPS-a i èlan ured-ništva HP-a Darko Berljak te izvješæima koja su za web-stranicu HPS-a pripremali Alan Èaplar i Branko Meštriæ.Autorice svih fotografija su: èlanice ekspedicije. Autoricesvih fotografija su èlanice ekspedicije.

koja sve to popravlja. Tu makadamsku cestukoja se u samo 30 km penje s 1000 na 5200 m,otvorenu 1985. godine, stranci su odmah nazvaliCesta za pakao (Road to Hell) jer je vožnja ponjoj izuzetna pustolovina.

Iza mjesta Tingrija (4500 m), dokle se naj-bliže može doæi vozilima, ekspedicija je nastaviladalje pješice do Baznog logora na 5700 metara.U logor je stigla dan prije predviðenog termina,u petak 7. rujna. Tamo je bilo veæ nekoliko ekspe-dicija koje su èekale da se popravi vrijeme islegne snijeg kako bi pokušale uspon prema vrhu.Na aklimatizacijskim usponima dopremljena je uprvi (6400 m) i drugi visinski logor (7130 m) svanužna oprema za život na tim visinama te zauspon prema vrhu. Nažalost, kada su opremljeniprvi i drugi logor, nastupilo je olujno nevrijemekoje je sljedeæih deset dana na nekoliko danaonemoguæavalo ne samo kretanje prema vrhu,veæ i kretanje po samom Baznom logoru. Olujaje zaustavila ne samo našu, veæ i sve ostale ekspe-dicije u ovom podruèju. Veæina od njih je veæzakljuèila da je gotovo sa sezonom i èim je tovrijeme imalo omoguæilo dopustilo zapoèeli su

372

Na aklimatizacijskim usponima dopremljena je u prvi idrugi visinski logor sva nužna oprema za daljnji uspon

Polazak iz Baznog logora na jedan od brojnih

aklimatizacijskih uspona

evakuaciju visinskih logora. Èlanice naše ekspe-dicije, meðutim, odluèile su iskoristiti i najmanjumoguæu šansu za uspon na vrh i znale da æe imto uspjeti samo ako u trenutku otvaranja kratko-trajnog vremenskog povoljnog »prozora« buduvisoko na planini. Treba svakako istaknuti da jecjelokupno planiranje uspona našoj ekspedicijibilo omoguæeno zahvaljujuæi svakodnevnimmeteorološkim prognozama koje im je telefon-skom vezom (sms-om) dostavljao Državni hidro-meteorološki zavod iz Zagreba. Prognoze su sepokazale vrlo toènima i zato za uspjeh ekspedi-cije uvelike treba zahvaliti prognostièkom timu izZagreba na èelu sa Zoranom Vakulom.

Dana 1. listopada poslijepodne, oko 16:30po kineskom vremenu, Darija i Iris Bostjanèiæi Vedrana Simièeviæ postigle su hrvatski visin-ski ženski rekord popevši se na visinu od 7600metara na zapadnoj strani Cho Oyua i na tommjestu postavile Treæi visinski logor. Uspon odposljednjeg logora su izvele bez umjetnog kisikaza nešto više od šest i pol sati, što je izazvalodivljenje ostalih ekspedicija. Njih dvije je sdanom razmaka slijedila ekipa koju su èinileMarija Maæešiæ, Jana Mijailoviæ i Milena Šijan.

Zahvaljujuæi iznenadnom stišavanju vjetra,nastali su idealni uvjeti za završni uspon prveekipe i iduæeg dana u 12:10 sati po kineskomvremenu (6:10 po hrvatskom) Rijeèanke Darijai Iris Bostjanèiæ i Vedrana Simièeviæ stale su na8201 metara visok vrh Tirkizne Božice. Iduæegadana, u srijedu 3. listopada u 14:30 na vrh sustigle još dvije hrvatske alpinistice – Jana Mijai-loviæ iz Zadra i Marija Maæešiæ iz Zagreba tetako zaokružile uspjeh ekspedicije.

Usponom na vrh postignut je hrvatski žen-ski visinski rekord, a po prvi su puta na vrhu

Pred polazak iz Treæeg logora prema vrhu

Cho Oyu – Tirkizna božica

Molitvene zastaviceu Baznom logoruna 5700 metara

U carstvu snijega ileda – u podnožju

Cho Oyua (8201 m),po visini šestog vrha

na svijetu

2. listopada 2007.,12:10 po kineskomvremenu: Iris Bostjanèiæ,Vedrana Simièeviæ iDarija Bostjanèiæ na vrhu

Dobrodošlica po povratku u Kathmandu

Cho Oyua istovremeno bile dvije sestre. Jedin-stveno je i to što ni na jednoj od dosadašnjihhrvatskih alpinistièkih ekspedicija istovremenona nekom vrhu nisu bile tri osobe. U vrijemeuspona na vrh hrvatske alpinistice bile su naj-viša biæa na našem planetu jer na najviših petvrhova (Everest, K2, Kanch, Makalu i Lhotse)u ovom dijelu godine nema ekspedicija. Ovimsu usponom Darija i Iris Bostjanèiæ, VedranaSimièeviæ, Jana Mijailoviæ i Marija Maæešiæstale uz bok šest Hrvata koji su dosad bili nanekim osamtisuænjacima, a to su Stipe Božiæ,

Branko Šeparoviæ, Branko Puzak, Danko Petrin,Bogdan Brakus i Zoran Mislej. Cijeli usponpratile su iz Baznog logora ostale èlanice, aputem dalekozora i radio stanice koordiniraoih je tehnièki voditelj ekspedicije Darko Berljak.

Povratak hrvatskih alpinistica u zraènu lukuPleso u petak 12. listopada bio je izuzetno sve-èan jer je to bila prilika da svoje emocije podi-jele s brojim planinarima, rodbinom, predstavni-cima HPS-a, Vlade RH, HOO-a, DHMZ-a, novi-narima i znatiželjnicima koji su se toga danaokupili u zagrebaèkoj zraènoj luci. U ime HPS-a

376

Detalj sa silaska prema Baznom logoru

3. listopada – Marija Maæešiæ i Jana Mijailoviæ na vrhu

alpinistice je pozdravio predsjednik prof. dr.Hrvoje Kraljeviæ, a u ime Vlade potpredsjednicaJadranka Kosor. Posebno je toplo pozdravljenZoran Vakula, kojemu su èlanice zahvalile nakvalitetnim prognozama. Na doèeku su bili i do-predsjednik HPS Tomislav Èaniæ te èlanovi Izvrš-nog i Nadzornog odbora HPS-a Spomenimo kaozanimljivost da se na Plesu našao prof. dr. DarkoGrundler, kutinski planinar koji je u prošlombroju »Hrvatskog planinara« opisao svoju nesre-æu na južnom Velebitu i akciju HGSS-a. On jedošao kako bi mogao pozdraviti i uživo zahvaliti

Jani Mijailoviæ, èlanici HGSS-a koja ga je spasilas Velebita – a sada i osvojila vrh Cho Oyu.

Uspjeh ove ekspedicije svjedoèi o velikojvještini hrvatskih alpinistica i jedan je od naj-veæih dosega hrvatskog alpinizma. To nije samoosoban uspjeh pet djevojaka koje su stigle dovrha, veæ i cjelokupne ekipe koja je omoguæilaostvarenje još jednoga hrvatskog himalajskogsna. Bez pretjerivanja može se reæi da je ono štoje u skijanju zlato Janice Kosteliæ, ili olimpijskozlato rukometaša, u planinarstvu bio usponpoput ovoga. Èestitamo!

377

Jutro u Baznom logoru