60
Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet Diplomski sveučilišni studij „Poslovna ekonomijaModel poslovanja međunarodnih špeditera nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji Diplomski rad Renata Soldo Zagreb, lipanj, 2016.

Hrvatske Europskoj uniji - bib.irb.hr · Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet Diplomski sveučilišni studij „Poslovna ekonomija“ Model poslovanja međunarodnih špeditera

  • Upload
    others

  • View
    2

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Sveučilište u Zagrebu

Ekonomski fakultet

Diplomski sveučilišni studij „Poslovna ekonomija“

Model poslovanja međunarodnih špeditera nakon pristupanja

Hrvatske Europskoj uniji

Diplomski rad

Renata Soldo

Zagreb, lipanj, 2016.

Sveučilište u Zagrebu

Ekonomski fakultet

Diplomski sveučilišni studij „Poslovna ekonomija“

Model poslovanja međunarodnih špeditera nakon pristupanja

Hrvatske Europskoj uniji

The business model of international freight forwarders after

Croatian accession to the European Union

Diplomski rad

Renata Soldo, 0067476233

Mentor: dr. sc. Dora Naletina

Zagreb, lipanj, 2016.

Sažetak:

Predmet rada je poslovanje međunarodnih špeditera nakon pristupanja Hrvatske Europskoj

uniji. Razlog izučavanja ove teme je taj da se nakon pristupanja Republike Hrvatske

Europskoj uniji 1.7.2013. događaju određene promjene u poslovanju međunarodnih špeditera.

Zadaci špeditera su raznovrsni i složeni te pod utjecajem velike konkurencije oni moraju biti

dobro upoznati sa tehnologijom prometa, carinskim i vanjskotrgovinskim rješenjima te

vlastitim logističkim rješenjima ukoliko žele opstati na tržištu. Nakon pristupanja Hrvatske

Europskoj uniji špediteri gube određeni dio poslova, poput carinskog posredovanja, ali raste

značaj špeditera kao logističkih operatora. Cilj rada je da se nakon pregleda literature iz

promatranog područja, na primjeru iz poslovne prakse pokažu promjene u međunarodnoj

špediciji koje su se dogodile pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji.

Ključne riječi:

Špedicija, logistička špedicija, Europska unija, Lagermax

Abstract:

This topic is freight forwarding business after joining the Republic of Croatia to European

Union. The reason for studying these issues is that after Croatian accession to the European

Union 1.7.2013., certain changes occur in the business of international freight forwarders.

Tasks of freight forwarders are varied and complex, and under the influance of high

competition they must be well prepaired with the technology of transport, customs and

foreign trade solutions and its own logistics solutions if they want to survive in the market.

After the Croatian accession to the European Union forwarding lose a certain part of the job,

such as customs intermediate, but there is a growing importance of freight forwarders as a

logistics operators. The aim of the thesis is, after rewieving literature of the relevant topic, on

the example of business practice, to show changes in international freight forwarding after

European Union accession.

Key words:

Freight forwarder, logistics freight forwarding, European Union, Lagermax

SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................................................ 1

1.1. Predmet i cilj rada ..................................................................................................... 1

1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja ........................................................................ 1

1.3. Sadržaj i struktura rada ............................................................................................. 2

2. POJMOVNO ODREĐENJE ŠPEDICIJE I ŠPEDITERA ........................................... 3

2.1. Vrste špedicije .......................................................................................................... 5

2.2. Osnovni i specijalni poslovi špeditera ........................................................................ 7

2.2.1. Sklapanje ugovora .............................................................................................. 9

2.2.2. Instradacija ......................................................................................................... 9

2.2.3. Ugovorna kontrola kvalitete i kvantitete robe......................................................10

2.3. Transformacija klasične špedicije u logističku špediciju ............................................11

3. PROMJENE U MEĐUNARODNOJ ŠPEDICIJI NAKON PRISTUPANJA

HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI .................................................................................14

3.1. Promjene u informacijskim sustavima ......................................................................16

3.1.1. Sustav elektroničke razmjene podataka...............................................................18

3.1.2. Globalni sustav mobilnih komunikacija ..............................................................18

3.1.3. Sustav globalnog pozicioniranja .........................................................................19

3.1.4. Sustav za upravljanje skladištem ........................................................................20

3.2. Promjene organizacijske strukture međunarodnih špeditera .......................................22

3.3. Prilagođavanje carinskom sustavu Europske unije.....................................................25

3.3.1. Carinjenje..........................................................................................................26

3.3.2. Intrastat .............................................................................................................27

3.4. Stvaranje strateških saveza međunarodnih špeditera i dobavljača ...............................29

4. POSLOVANJE MEĐUNARODNIH ŠPEDITERA NA PRIMJERU LAGERMAX ..30

4.1. Poslovanje Lagermax-a prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju ................................35

4.2. Uloga Lagermax-a na globalnom tržištu nakon pristupanja Europskoj uniji................37

5. ZAKLJUČAK ..............................................................................................................42

LITERATURA ................................................................................................................44

POPIS TABLICA ............................................................................................................47

POPIS ILUSTRACIJA ....................................................................................................47

PRILOZI..........................................................................................................................48

ŽIVOTOPIS.....................................................................................................................54

1

1. UVOD

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju 1.7.2013. dogodile su se brojne promjene na

gospodarskom području Republike Hrvatske. Između različitih grana gospodarskih djelatnosti

transport ili prijevoz zauzima vrlo značajnu granu djelatnosti, ne može se zamisliti sama

proizvodna i potrošačka aktivnost koja će moći funkcionirati bez prijevoza robe do krajnjih

potrošača. Kako je Republika Hrvatska postala punopravna članica Europske unije, brišu se

granice sa državama članicama te Hrvatska ulazi u novu teritorijalnu cjelinu i carinski režim,

stoga potreba za većinom usluga naših špeditera se smanjuje. Događaju se brojne promjene u

špedicijskom poslovanju na području Hrvatske, od promjena u informacijskom sustavu do

prilagođavanja carinskom sustavu Europske unije. Jedinstvena carinska deklaracija (JCD)

prestaje biti izvor podataka za statistiku robne razmjene sa zemljama članicama, a uvodi se

novo izvještavanje putem Intrastat obrasca. Upravo stoga nameće se potreba sagledavanja

obujma poslovanja hrvatskog špeditera nakon pristupanja Europskoj uniji.

1.1. Predmet i cilj rada

Diplomski rad je pisan na temu „ Model poslovanja međunarodnih špeditera nakon

pristupanja Hrvatske Europskoj uniji“. Rad se bazira na definiranju špedicije te špeditera,

njihovim osnovnim i specijalnim poslovima i transformacije klasične špedicije u logističku

špediciju. Nakon toga se govori o promjenama u međunarodnoj špediciji, te na primjeru iz

prakse, Lagermax AED Croatia te Lagermax grupe se potkrepljuju promjene nastale nakon

pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.

1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja

Za pisanje ovog diplomskog rada korištena je domaća i strana literatura (stručne knjige,

znanstveni članci, web stranice poduzeća i državnih institucija, razne publikacije...). Stručna

literatura je najvećim dijelom iz Knjižnice Grada Zagreba te iz knjižnice Ekonomskog

fakulteta u Zagrebu.

2

1.3. Sadržaj i struktura rada

U prvom poglavlju „Uvod“ se govori o tematici rada. Drugo poglavlje govori o pojmovnom

određenju špedicije i špeditera, njihovim osnovnim i specijalnim poslovima te o

transformaciji klasične špedicije u logističku špediciju. Treće poglavlje odnosi se na promjene

u međunarodnoj špediciji nakon pristupanja Europskoj uniji. Četvrti dio rada se odnosi na

praktičan primjer iz prakse, Lagermax grupu, njezino poslovanje na tržištu međunarodne

špedicije, a s ciljem isticanja promjena koje su se dogodile nakon pristupanja Europskoj uniji.

3

2. POJMOVNO ODREĐENJE ŠPEDICIJE I ŠPEDITERA

Pojam špedicija dolazi od latinske riječi „expedire“ što znači odriješiti/urediti, ali se u

praktičnoj primjeni prevodi s otpremiti/otpraviti. Špedicija je definirana kao specijalizirana

privredna djelatnost koja se bavi organizacijom otpreme i dopreme robe i drugim poslovima s

tim u svezi, dok je špediter fizička ili pravna osoba koja obavlja poslove organizacije

prijevoza robe, carinskog zastupanja prilikom uvoza odnosno izvoza robe, kao i ostale

poslove s tim u svezi (Bendeković, Aržek; 2008: 79).

Špediter je gospodarski subjekt, tj. pravna ili fizička osoba koja obavlja poslove organizacije

prijevoza robe, carinskog zastupanja prilikom uvoza odnosno izvoza robe, kao i ostale

poslove s tim u svezi. Kao nositelj prijevoznog pothvata, špediter mora koordinirati

interakcije svih sudionika (pošiljatelj, primatelj, prijevoznici, osiguratelj, luka, robni

terminali, carina, inspekcijske službe,...) i kontrolirati pošiljku na čitavom prijevoznom putu

(Ivaković, Stanković, Šafran; 2010: 14).

Špedicija je jedan složen dinamički sustav međusobno povezanih raznih faktora. Otprema

robe u unutarnjoj razmjeni te u međunarodnoj razmjeni je vrlo složen posao. Najbitniji posao

je izbor najpovoljnijeg i najjeftinijeg puta, a za taj posao je potrebno poznavati velik broj

podataka o kojima će ovisiti izbor ekonomičnog puta transporta robe.

U transportu robe od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje, tj. na putu od prodavatelja do

kupca, sudjeluje čitav niz osoba koje obavljaju određene usluge, čije poslovanje je potrebno

poznavati. Da bi dospjela do odredišta, robu je često potrebno prevesti kombinirano, npr.

željeznicom, riječnim brodom, morem, cestom ili zrakom te u tijeku prijevoza izvršiti razne

manipulacije robom. Obavljanje ovih poslova i zadataka, kao i praćenje robe za vrijeme

njenog prijevoza, spada u zadatak špeditera (Bendeković, Aržek; 2008: 79).

Špediter (njem. Spediteur, eng. Forwarding agent) jest gospodarstvenik, pravna ili fizička

osoba koja se isključivo i obrtimce bavi organizacijom otpreme robe svojih komitenata

pomoću vozara i drugim poslovima koji su s tim u vezi. Osim izraza špediter, u našem se

4

jeziku upotrebljava i riječ otpremnik. U špediterskoj djelatnosti se koriste i pojmovi poput

međušpediter i podšpediter.

Međušpediter je fizička ili pravna osoba na koju je glavni špediter prenio realizaciju jednog

dijela špediterskog posla. Špediter ne može uvijek sam obaviti sve povjerene mu radne

zadatke, pa se u izvršenju komitentovog naloga služi uslugama drugog špeditera-

međušpeditera, najčešće u inozemstvu (Ivaković, Stanković, Šafran; 2010: 14).

Podšpediter je pravna ili fizička osoba na koju je glavni špediter prenio realizaciju jednoga

špediterskog posla u cjelosti. Špediter ponekad iz opravdanih razloga (zbog opterećenja

drugim poslovima ili zbog toga što nema vlastitu radnu jedinicu u nekom mjestu iz kojeg je

potrebno otpremiti ili dopremiti robu i sl.) prenosi na podšpeditera izvršenje komitentovog

naloga, s time da ga podšpediter mijenja u čitavom poslu (Ivaković, Stanković, Šafran; 2010:

14).

Špediter bi morao dobro poznavati zakone zemalja kroz koje roba prolazi kao i tehnike

međunarodne trgovine, međunarodne transportne propise, trgovačke propise, bankarske,

osiguravajuće i carinske propise kao i sve nastale promjene i izmjene na tom planu kako bi

omogućio svom komitentu što ekonomičniju otpremu odnosno dopremu robe od svog

komitenta do određenog mjesta preuzimanja i obratno. Osim toga, bitna je i njegova vještina

snalaženja u prostoru za vrijeme razmjene robe.

FIATA (franc. “Federation internationale des Associations de Transitaires et Assimiles”, engl.

“Internation Federation of Freight Forwarders Associations”) je Međunarodni savez

špediterskih udruženja, kojeg su 31.05.1926. u Beču osnovali međunarodni špediteri. To je

nevladina organizacija koja danas obuhvaća približno 40.000 špediterskih i logističkih

poduzeća, te zapošljava oko 10 milijuna špeditersko-logističkih stručnjaka u 150 država.

Sjedište joj je u Zürichu, a regionalni sekretarijat za Aziju nalazi se u Bombayu. Republika

Hrvatska je primljena u članstvo FIATA-e 1993. godine. Uloga ove organizacije je da

unaprijeđuje špeditersku djelatnost u svijetu, te da sudjeluje u radu drugih međunarodnih

udruga, drugih agencija i institucija UN-a pri donošenju različitih međunarodnih konvencija i

5

dokumenata koji mogu utjecati na prijevoz robe i pružanje špediterskih usluga (Prometna

zona).

Dokumenti Međunarodnog saveza špediterskih udruženja su:

1. FCR (engl. “Forwarders Certificate of Receipt”) – špediterska potvrda (vidi Prilog 1)

2. FCT (engl. “Forwarders Certificate of Transport”) – špediterska transportna potvrda (vidi

Prilog 2)

3. FBL (engl. “Intermodal Transport Bill of Lading”) – teretnica za intermodalni prijevoz

(vidi Prilog 3)

4. FWB (engl. “Non-negotiable FIATA Multimodal Transport Waybill) – teretni list za

multimodalni prijevoz

5. FWR (engl. “FIATA Warehouse Receipt”) – špediterska skladišna potvrda (vidi Prilog 4)

6. SDT (engl. “Shippers Declaration for the Transport of Dangerous Goods”) – potvrda

pošiljatelja o prijevozu opasne robe

7. SIC (engl. “Shippers Intermodal Weight Certification) – potvrda pošiljatelja o težini tereta

u intermodalnom prijevozu

8. FFI (engl. “FIATA Forwarding Instructions”) – špediterske upute (Ivaković, Stanković,

Šafran; 2010: 17).

2.1. Vrste špedicije

Poslovi špeditera su jako raznovrsni i kompleksni pa je došlo do određene podjele rada te

specijalizacije.

Glavna stajališta za određivanja uže specijalnosti špedicije su:

teritorijalni djelokrug poslovanja

osnovno obilježje poslovanja

obujam poslovanja

najčešće korišteno prijevozno sredstvo

vrsta prijevoza

prometni smjer

6

predmeti otpreme

Prema osnovnom obilježju poslovanja špedicije dijele se na čiste i mješovite:

čiste špediterske tvrtke obavljaju samo špediterske poslove;

mješovite špediterske tvrtke, osim špediterskom djelatnošću, bave se i trgovinom,

prijevozom i drugim povezanim poslovima (Ivaković, Stanković, Šafran; 2010: 15).

Prema predmetu poslovanja, špediterske tvrtke mogu biti:

specijalizirane za rad s određenom vrstom robe (primjerice za dopremu i otpremu

žitarica, drva, kave, vojne opreme i naoružanja, specijalnih tereta, osobnih stvari...);

specijalizirane za organizaciju prijevoza robe u određenoj prometnoj grani (pomorska

špedicija, željeznička špedicija, avioprometna špedicija...) (Ivaković, Stanković,

Šafran; 2010: 15).

Nacionalna špedicija je špedicija koja se bavi isključivo organiziranjem otpreme i dopreme

robe unutar granica jedne države i koja se pri tome služi isključivo domaćim prijevoznim

sredstvima. Nacionalna špedicija organizira otpremu i dopremu robe:

1) Loko špedicija, čije se poslovanje ograničava na obavljanje špediterskih usluga na užem

geografskom području, a najdalje unutar jedne zemlje (države).

2) Međunarodna špedicija, kojoj je predmet poslovanja pružanje špediterskih usluga u

unutarnjem i međunarodnom prometu robe (Bendeković, Aržek; 2008: 84).

Nacionalni špediter se ne može baviti organizacijom otpreme i dopreme robe u

međunarodnom prometu, međutim međunarodni špediter može redovito obavljati svoju

špeditersku djelatnost i u nacionalnom prometu. U Hrvatskoj djeluju dva tipa nacionalne

špedicije: čisti tip špediterske službe u nacionalnom prometu i mješoviti tip špeditersko-

prijevozne službe kojom se bave poduzeća za špediciju i prijevoz robe.

Međunarodna špedicija je špedicija koje se bavi organiziranjem:

7

1. Otpreme robe iz vlastite zemlje u strane zemlje (izvozna špedicija)

2. Doprema robe iz stranih zemalja u vlastitu zemlju (uvozna špedicija)

3. Provoz robe između stranih zemalja preko vlastite zemlje (tranzitna ili provozna špedicija)

Međunarodna je špedicija vrlo značajna gospodarska djelatnost u sustavu društvene

reprodukcije, koja se inkorporirala i ekonomski učvrstila u sustavu razmjene dobara, kroz

koju povezuje proizvodnju i potrošnju, odnosno ponudu i potražnju. To znači da je njezino

mjesto određeno ciljevima proizvodnje, međunarodne razmjene, međunarodnoga prometa (i

transporta), ali sa zajedničkim ciljem da sigurnom, brzom, racionalnom i učinkovitom

organizacijom otpreme, dopreme i provoza robe zadovolji potrebe proizvodnje, a preko

sustava razmjene i potrebe potrošnje. Iz toga proizlazi da je međunarodna špedicija dio

vanjske trgovine i viši oblik međunarodnog prometa (i transporta), odnosno da je

međunarodni špediter (međunarodni otpremnik): arhitekt transporta, odvjetnik

nalogodavatelja, car prometa, operator, odnosno poduzetnik cjelokupnoga transportnog

pothvata, menadžer modernih prijevoznih tehnologija i div u sjeni (kada organizira prijevoze

iznimno teških i izvangabaritnih pošiljaka) (Zelenika, Pupovac, Rudić; 2000: 143-144).

Prema teritorijalnom obilježju poslovanja, međunarodne špedicije dijele se na :

a) Kopnene špediterske tvrtke

b) Lučke špediterske tvrtke

c) Granične špediterske tvrtke (Ivaković, Stanković, Šafran; 2010: 15).

Kopnene špediterske tvrtke organiziraju prijevoz robe i obavljaju ostale poslove koji se

odnose na prijevoz robe u kopnenom prometu. Lučke špediterske tvrtke nalaze se na

refrakcijskim točkama dvaju ili više prometnih grana (morskim lukama, pristaništima,

zračnim lukama), te iz toga proizlazi posebnost njihovog poslovanja koje je vezano uz prijelaz

robe s prijevoza u jednoj prometnoj grani na prijevoz u drugu prometnu granu. Granične

špediterske tvrtke locirane su na graničnim prijelazima otvorenim za međunarodni promet

robe i glavni dio njihovog poslovanja vezan je za obavljanje carinskih i drugih formalnosti pri

ulasku robe u nacionalno carinsko područje (Ivaković, Stanković, Šafran; 2010: 16).

2.2. Osnovni i specijalni poslovi špeditera

Osnovni poslovi špeditera su:

8

Stručni savjeti i sudjelovanje u pregovorima radi zaključivanja ugovora o međunarodnoj

kupoprodaji,

Instradacija,

Doziv robe,

Zaključivanje ugovora o prijevozu robe na klasičan način te uporaba prijevoznog sredstva jedne prometne grane,

Zaključivanje ugovora o multimodalnom transportu robe i organiziranje transporta „od vrata do vrata“,

Prihvat robe radi otpreme,

Otprema, doprema i provoz robe u užem smislu,

Zaključivanje ugovora o ukrcaju, iskrcaju i prekrcaju robe,

Zaključivanje ugovora o transportnom osiguranju,

Zaključivanje ugovora o uskladištenju i uskladištenje robe,

Ispostavljanje ili pribavljanje prijevoznih i drugih isprava,

Obavljanje poslova u vezi s carinjenjem robe,

Kontrola ispravnosti dokumenata i obračuna vozarine, carine i drugih pristojbi i troškova,

Informiranje nalogodavca (Bendeković, Aržek; 2008: 85).

Specijalni poslovi međunarodnog špeditera su:

Zaključivanje ugovora o pakiranju i signiranju i obavljanje tih poslova,

Zaključivanje ugovora o vaganju i sortiranju i obavljanje tih poslova,

Izdavanje jamčevnih pisama,

Izdavanje špediterskih potvrda i drugih FIATA isprava,

Uzrokovanje robe,

Zastupanje nalogodavca u regresnom postupku prema trećim osobama,

Zastupanje nalogodavca u slučaju zajedničke (generalne) havarije,

Ugovorna kontrola kvalitete i kvantitete robe u međunarodnom prometu,

Hranjenje i pojenje živih životinja,

Doleđivanje robe,

Sajamski poslovi i

Lizing (leasing) poslovi (Bendeković, Aržek; 2008: 86).

9

2.2.1. Sklapanje ugovora

U slučajevima kada se radi o otpremi većih količina robe ili kada se, za neke poslove koji se

sklapaju na duže vrijeme, želi imati određena kalkulacija i cijena usluga u transportu,

zainteresirana gospodarska organizacija obraća se špediteru tražeći ponudu za dopremu

odnosno otpremu. U takvom slučaju špediter sastavlja posebnu ponudu koja se odnosi samo

na poslove koji su u ponudi izričito navedeni. Ponudom se mogu dati prijevozni stavci po

jedinici mjere (vagonu, toni ili kubnom metru) na osnovi koje će špediter organizirati

transport, ili se ponuda daje tako da se troškovi računaju prema efektivnim izdacima uz

određenu nagradu za rad, ili se ponuda daje u obliku tzv. forfetnog stavka, tj. u paušalnom

iznosu (Bendeković, Aržek; 2008: 86-87).

Ugovor o obavljanju špediterske usluge uređuje sve pojedinosti poslovnih odnosa špeditera i

komitenta, a sadrži sljedeće osnovne elemente:

Ugovorne strane,

Predmet ugovora,

Cijena i način obračuna,

Uvjeti plaćanja,

Datum stupanja na snagu, rok važnosti i otkazni rok,

Odredba o primjeni Općih uvjeta poslovanja međunarodnih otpremnika Hrvatske i

Pečat i potpis ovlaštenih osoba kod ugovornih strana.

2.2.2. Instradacija

Instradacija je kvalitetno najsloženiji, najteži, najodgovorniji i najvažniji osnovni posao

međunarodnog špeditera. Istodobno je taj posao izuzetno značajan za nacionalne prijevoznike,

izvoznike i uvoznike, ali i druge sudionike međunarodnog prometnog i vanjskotrgovinskog

sustava (Bendeković, Aržek; 2008: 92).

10

Instradacija je određivanje najboljeg, tj. optimalnog prijevoznog puta i prijevoznog sredstva,

optimalne tehnologije transporta i izbor najpovoljnijeg vremena u kojem robu treba otpremiti,

dopremiti ili provesti od otpremnog mjesta do odredišta, a odgovornost i pravo određivanja

načina prijevoza ima ona strana koja plaća prijevozne troškove.

Špediter obavlja instradaciju na temelju određenih elemenata, kao što su svojstva robe i

ambalaže, paritet isporuke, rok isporuke odnosno preuzimanja robe, aktualnog stanja ponude

prijevoznih kapaciteta, kalkulacije prijevoznih troškova, aktualnih uvjeta u međunarodnom

prometu te mogućnost izvršenja prijevoza na zadanoj relaciji te ovisi i o mogućim posebnim

zahtjevima nalogodavaca (komitenata), ukoliko ima nekih posebnih zahtjeva. Špediter mora

na temelju navedenih elemenata odrediti optimalno rješenje, tj. ono koje je najpovoljnije za

komitenta.

2.2.3. Ugovorna kontrola kvalitete i kvantitete robe

Kontrola kakvoće robe provodi se kod sirovina i poluproizvoda, dok to za industrijske

proizvode (npr. TV uređaji) nije potrebno, jer takvi proizvodi imaju garanciju proizvođača.

Kontrolu kakvoće provode samo ovlaštene institucije ili tvrtke koje imaju odgovarajući

prostor, opremu i stručni kadar, a može i špediter ako zadovoljava navedene uvjete i ima

odobrenje nadležnog državnog tijela. Po izvršenoj kontroli kakvoće izdaje se certifikat o

kakvoći robe.

Uz ugovornu kontrolu kakvoće postoji i neugovorena kontrola, koju propisuje država radi

zaštite svojih proizvođača i kupaca. Kontrola količine robe provodi se različitim postupcima,

kao što su brojanje, vaganje, mjerenje i dr., a u pravilu se uvijek uzimaju kao relevantni

podaci o količini robe oni podaci što ih je u prijevoznu ispravu upisao prijevoznik (Ivaković,

Stanković, Šafran; 2010: 197).

11

2.3. Transformacija klasične špedicije u logističku špediciju

Klasična špedicija u svim državama, a posebice u onim najrazvijenijim je postala stvar

prošlosti. Tranzicijske zemlje i nerazvijene države stalno poduzimaju određene mjere i

aktivnosti za efikasnu i efektivnu transformaciju klasične špedicije u suvremenu logističku

špeditersku djelatnost. Opstanak klasičnih špeditera ovisi o njihovoj sposobnosti

transformacije u logističkog operatora koji predstavlja širenje područja djelovanja klasičnih

špediterskih poduzeća pri distribuciji, umrežavanju preduzeća, tehnološkom razvoju, primjeni

informacijskih tehnologija kako bi udovoljili sadašnjim i budućim promjenama na

proizvodnom i transportnom svjetskom tržištu. Klasična špedicija sve više i u najrazvijenijim

državama svijeta postaje stvar prošlosti, događa se prerastanje velikih špediterskih kompanija

u svojevrsne logističke operatore, koji sve više, kao proizvođači logističkih usluga,

koordiniraju, organiziraju i/ili izvršavaju sve aktivnosti u logističkim procesima (Poletan

Jugović; 2005: 155).

Klasična špedicija s obujmom osnovnih i specijalnih poslova u svezi s organizacijom

otpreme, dopreme i provoza - u užem smislu, postaje sve više stvar prošlosti. Konkurentno

poslovanje špeditera u uvjetima globalizacije tržišta, zahtijeva transformaciju klasičnoga

špediterskog operatora u logističkoga špediterskog operatora. Opstanak špediterskih poduzeća

u konkurentnom okruženju pretpostavlja znatno proširenje ponude špeditersko logističkih

usluga uključujući i nudeći: usluge skladištenja robe, distribucije robe, financijske poslove u

vezi s dostavom robe, izvršavanje unutarnjih logističkih funkcija u poduzeću i dr. (Poletan

Jugović; 2005: 151).

Posljednja dva i pol desetljeća dogodile su se brojne promjene u gospodarskim djelatnostima

pa tako i u špediterskim djelatnostima te su se poduzimale brojne aktivnosti kako bi se

klasična špedicija proširila na logističke aktivnosti. Suvremeni špediteri su prisiljeni širiti

ponudu svojih špediterskih usluga nastojeći koordinirati, organizirati i obavljati sve

aktivnosti unutar logističkih sustava.

12

Špediterska logistika, kao znanost je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja

izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih planiranih, koordiniranih, reguliranih i

kontroliranih aktivnosti (tj. funkcija, procesa, mjera, poslova, pravila, operacija, radnji...) koje

pomoću aktivnosti partnera logističkih lanaca, materijalnih resursa i drugih potencijala,

funkcionalno i djelotvorno povezuju sve spoznaje koje su izravno i/ili neizravno u funkciji

svladavanja prostornih i vremenskih udaljenosti brzih, sigurnih i racionalnih transformacija

materijala, dobara, stvari, tvari, poluproizvoda, repromaterijala (...) u optimalne jedinstvene

logističke procese, tokove i protoke materijala, dobara, tereta (...) od točke isporuke (tj. od

jednoga mjesta, u pravilu, u jednoj državi) do točke primitka (tj. do drugoga mjesta, u pravilu,

u drugoj državi), uključujući i pripadajuće tokove informacija, a da se pritom maksimalno

zadovolje zahtjevi i potrebe aktivnih sudionika u logističkim lancima (Zelenika, Pupovac,

Rudić; 2000: 147).

Kada bi se usporedio opseg klasične špedicije s opsegom aktivnosti logističke špedicije,

moglo bi se, s velikom sigurnošću, ustvrditi da je opseg potonje špedicije za oko 30 % veći,

složeniji, zahtjevniji od opsega aktivnosti klasične špedicije (Zelenika, Pupovac, Rudić; 2000:

148).

Nekoliko vizionarskih odrednica o špediteru kao logističkom operatoru:

Permanentno povećavati razinu kvalitete intelektualnoga kapitala,

Špediteri, kao logistički operatori, moraju se veoma aktivno uključiti u aktivnosti svih

vrsta logistika: proizvodnu, trgovinsku, prometnu, odnosno transportnu logistiku,

skladišnu logistiku, osiguravateljnu logistiku, distribucijsku logistiku,...

Veći špediteri, kao logistički operatori, dio svojih logističkih usluga trebaju obavljati

izvan svojih tvrtki, izvan svojih sjedišta, po mogućnosti na inozemnim logističkim

tržištima po pravilima “outsoursinga”, povjeravajući dio svojih poslova poslovnim

partnerima, učvršćujući svoje pozicije na određenim tržištima.

Špediteri, kao logistički operatori, trebaju stalno prilagođavati svoje poslovne politike (tj.

kadrovsku politiku, tržišnu politiku, proizvodnu politiku, financijsku politiku i razvojnu

politiku) zahtjevima i potrebama korisnika logističkih usluga.

Špediteri, kao logistički operatori, trebaju organizaciju svojih tvrtki stalno prilagođavati

potrebama i zahtjevima korisnika njihovih usluga. Misli se na organizaciju udruživanja

13

ljudskih potencijala koji, pomoću sredstava za rad i drugih resursa, racionalno proizvode

špeditersko-logističke usluge.

Špediteri, kao logistički operatori, trebaju imati suvremeno organizirane svoje

informacijske sustave, koji su komplementarni i kompatibilni s takvim sustavima aktivnih

sudionika u logističkim lancima (Zelenika, Pupovac, Rudić; 2000: 152-153).

Logistička usluga „cross docking“

Govoreći o logističkim trendovima značajno je spomenuti i logističku uslugu “cross docking”

koja svakako svoje mjesto mora naći i u djelatnosti logističkoga špediterskog operatora.

“Cross docking” se može definirati kao izravan tok robe preko logističko-distribucijskih

centara (LCD-a) od prihvatne do distribucijske funkcije, koji isključuje potrebu skladištenja,

što znači reduciranje svih manipulacija koje roba prolazi između prihvata (preuzimanja) i

isporuke (dostave). Bit “cross docking-a” je prebacivanje fokusa s opskrbe na potražnju.

Svaka klijentova isporuka robe odmah se na ulazu u sustav “cross docking-a” sortira i slaže

prema potražnji, tj. prema prethodno primljenim narudžbama njegovih kupaca. Osim

prednosti za klijenta (smanjenje troškova manipulacije, smanjenje zaliha, smanjenje

potrebnog skladišnog prostora, brzina isporuke), primjena tehnologije “cross docking-a”

donosi korist i operatorima, kroz ostvarenje poslovnih prihoda i optimalno iskorištenje

skladišnih kapaciteta (Poletan Jugović, Jurčić; 2005: 154).

Uloga špeditera se, u sve većoj mjeri, preklapa s ulogom logističkoga operatora te se ubuduće

može očekivati potpuno prožimanje funkcija tih subjekata i njihovo stapanje u ulogu

jedinstvenog subjekta, špeditera kao 3PL operatora.1

Suvremeni zahtjevi vanjskotrgovinskoga i prometnog sustava, proces globalizacije, širenje

tržišta, porast konkurencije između vrsta transporta, outsourcing i snažni razvoj informacijske

i komunikacijske tehnologije, doveli su do transformacije i restrukturiranja temeljne

1 3PL operatori (eng. Third Part Logistics Provider) – tvrtka specijalizirana za pružanje

logističkih usluga

14

djelatnosti klasičnog špeditera u modernoga, tzv. logističko-špediterskog operatora (Tomić,

Poletan Jugović; 2015: 210).

Primjeri špediterskih logističkih operatera su npr. europski logistički operator „Intereuropa“ te

svjetski „DB Schenker“.

3. PROMJENE U MEĐUNARODNOJ ŠPEDICIJI NAKON PRISTUPANJA

HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 1.7.2013. godine dogodile su se brojne promjene u

gospodarskim djelatnostima te aktivnostima u Hrvatskoj, pa tako i u otpremništvu.

Neke od najvažnijih novosti su bile:

obveza razmjene svih informacija između gospodarskih subjekata i carinskih tijela

uporabom tehnike elektroničke obrade,

nove odredbe o carinskim zastupnicima (špediteri),

mogućnost razdvajanja mjesta gdje je deklaracija podnesena od mjesta gdje je roba fizički

podnesena (centralizirano carinjenje),

mogućnost ovlastiti osobu za podnošenje carinske deklaracije u obliku unosa u evidencije

deklaranta i mogućnost ovlastiti gospodarskog subjekta za obavljanje određenih carinskih

formalnosti koje obavljaju carinska tijela (samoprocjena),

prestanak postojanja nekih sada postojećih carinskih postupaka (prerade pod carinskim

nadzorom, postupka unutarnje proizvodnja u sustavu povrata, slobodnih zona tipa II, itd.)

i uvođenje novih carinskih postupaka (Hrvatska gospodarska komora, 2015).

U Republici Hrvatskoj ne postoji poseban zakonski propis koji se odnosi na otpremničku

djelatnost u cjelini odnosno koji bi regulirao sve ili barem većinu otpremničkih poslova.

Ova djelatnost je djelomično regulirana Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,

78/15), te dijelom carinskim propisima kada se radi o obavljanju poslova zastupanja u

carinskim postupcima. U Zakonu o obveznim odnosima ugovor o otpremi (špedicija) je

posebno imenovan ugovor. Ugovor o otpremi je ugovor između otpremnika i nalogodavatelja

15

kojim se otpremnik obvezuje da zbog otpreme određene robe sklapa u svoje ime i za račun

nalogodavatelja ili u ime i za račun nalogodavatelja ugovor o prijevozu i druge uobičajene

poslove i radnje potrebne za izvršenje otpreme, a nalogodavatelj se obvezuje isplatiti mu

određenu naknadu. Temeljem navedene zakonske odredbe otpremnik je zastupnik svog

nalogodavatelja. Kada nastupa u ime i za račun nalogodavatelja zastupanje je izravno, a kada

nastupa u svoje ime, a za račun nalogodavatelja tada je zastupanje neizravno (komisionar). Za

obavljanje poslova carinskog otpremništva, odnosno zastupanja u carinskim postupcima,

potrebno je posjedovati odobrenje (licencu). Odobrenje izdaje Ministarstvo financija -

Carinska uprava Republike Hrvatske (Hrvatska gospodarska komora, Zakonski okvir za

obavljanje djelatnosti, dostupno na: http://www.hgk.hr/sektorska-udruzenja-2/o-udruzenju-

25/zakonski-okvir-za-obavljanje-djelatnosti).

Tablica 1: Klasifikacija djelatnosti prijevoza i skladištenja prema Nacionalnoj klasifikaciji

djelatnosti Republike Hrvatske

Područje Odjeljak Skupina Razred

H Prijevoz i skladištenje

49 Kopneni prijevoz i cjevovodni transport

52.2. Prateće djelatnosti u prijevozu

52.29. Ostale djelatnosti u prijevozu

Izvor: Narodne novine (2007) Nacionalna klasifikacija djelatnosti 2007. – NKD 2007, br.58.

Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_06_58_1870.html,

(12.6.2016.)

Budući da suvremeni logističko-špediterski operatori unutar svoje djelatnosti obavljaju brojne

složene i kompleksne poslove i zadatke u organizaciji i koordinaciji cjelokupne logističko-

transportne usluge, proizlazi da djelatnost špedicije prema postojećoj klasifikaciji djelatnosti

Republike Hrvatske iz 2007. godine nije razvrstana na takav način kojim se potencijalno

određuje prikladan naziv, značenje i ulogu ove djelatnosti na međunarodnom tržištu

logističko-špediterske djelatnosti (Tomić, Poletan Jugović; 2015: 212).

16

Prednosti ulaska u Europsku uniju za kretanje robe su uklanjanje svih prepreka slobodnoj

trgovini, uklanjanje carina, uklanjanje količinskih ograničenja, uklanjanje mjera s jednakim

učinkom kao što su uvozne dozvole, neopravdana ograničenja uporabe imena, uvjet

registriranog predstavništva, dodatna dokumentacija i sl. Zatim uklanjanje tehničkih zapreka

tj. tehničkih normi i specifikacija koje utvrđuju karakteristike proizvoda (sastav, izgled i sl.) i

koje se moraju zadovoljiti pri stavljanju proizvoda na tržište. Ukidaju se i pristojbe koje su

diskriminatorne u usporedbi s proizvodima uvezenim iz drugih država članica EU-a. Zabrana

se odnosi na poreze ili mjere s fiskalnim učinkom koje su nametnute proizvodu uvezenom iz

druge države članice. Provode se i veće kontrole proizvoda, npr. sustav RAPEX (Rapid Alert

System for Non-Food Dangerous Products - sustav koji omogućuje brzu razmjenu informacija

između država članica i Europske komisije o proizvodima opasnim za zdravlje i sigurnost

potrošača).

Tablica 2: Prednosti i izazovi kretanja robe ulaskom u Europsku uniju

Prednosti Izazovi

Veći izbor cijene i kvalitete proizvoda Troškovi jačanja administrativnih tijela nadležnih za nadzor tržišta te provedbe

postupaka normizacije, akreditacije, procjene usklađenosti i metrologije.

Šire mogućnosti poslovanja poduzetnika

na tržištu od 500 milijuna potrošača

Nužno poboljšanje kvalitete proizvoda

kako bi poduzetnici uspješno poslovali u uvjetima povećane konkurencije na

tržištima EU-e.

Manji troškovi i niže cijene zbog

ujednačenog sustava standardizacije i izbjegavanja dvostrukog testiranja

Veća sigurnost proizvoda

Izvor: Institut za međunarodne odnose (2012); Tišma, Samardžija, Jurlin: Hrvatska i

Europska unija – Prednosti i izazovi članstva, Zagreb, dostupno na:

http://ec.europa.eu/croatia/services/publications/2012/2012_croatia-eu_challenges_hr.pdf,

(13.6.2016.)

3.1. Promjene u informacijskim sustavima

17

Informacijski sustav se definira kao sustav koji prikuplja, pohranjuje, čuva, obrađuje i

isporučuje informacije važne za organizaciju, tako da budu dostupne i upotrebljive svakome

kome su potrebne. Cilj je informacijskog sustava opskrbiti poslovni sustav informacijama

potrebnim izvršnom podsustavu za izvođenje poslovnog procesa, upravljačkom podsustavu za

upravljanje poslovnim sustavom, te za ostvarenje komunikacije unutar poslovnog sustava i

prema okolini (Varga et al.; 2007: 112).

Informacijska tehnologija (IT) uvelike povećava efikasnost obavljanja poslova unutar

poslovnog procesa, te bez nje nije ni moguće konkurentno obavljati posao. Budući da

efikasnost ostvarenoga pothvata uvelike ovisi o tokovima informacija, u cjelokupnome

logističkome procesu, špediter kao megalogistički operator mora stalno raspolagati

informacijama o poduzetim aktivnostima, stanju i kretanju dobara, odnosno predmeta

prometovanja, eventualnim zastojima, poteškoćama, mogućim rješenjima (Bendeković,

Vuletić, Gotovac; 2013: 8).

Sa prisutnošću velike razvijenosti informatičke tehnologije, dogodile su se radikalne

promjene u raznim industrijskim sektorima. Konkurencija među poduzećima je ogromna te

poduzeća nastupaju globalno. E-trgovina je natjerala i mala i srednja te velika poduzeća da

investiraju u IT te da se fokusiraju na globalni nabavni lanac opskrbe ukoliko žele opstati na

tržištu. Faktori poput upravljanja logistikom, skladišni menadžment, kontrola troškova,

regulacija te kontrola robe na granicama, posluživanje kupaca, kvaliteta proizvoda i ostalo, su

natjerali menadžere poduzeća da usvajaju možda dosad nekonvecionalne procese.

Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, Ministarstvo financija i Carinska

uprava su započeli sa primjenom elektroničkog načina podnošenja uvoznih carinskih

deklaracija u okviru nacionalnog sustava za obradu uvoznih carinskih deklaracija (HRAIS).

Međutim, navedeni sustav obuhvaća postupanja vezana uz proces uvoznog carinjenja robe,

koji obuhvaća način i uvjete e-podnošenja uvozne carinske deklaracije, provedba prilikom

uvoza (Ministarstvo financija, Nacionalni sustav za obradu uvoznih carinskih deklaracija).

18

Sustav REX, odnosno sustav registriranih izvoznika/ponovnih pošiljatelja (za podrijetlo),

pomaže pri potvrđivanju podrijetla te upoznavanju uvoznika sa nepreferencijalnim

podrijetlom, deklariranjem istog, pravilima stjecanja podrijetla, osporavanjem deklariranog

podrijetla i dokazivanjem ispravnosti istog, a sve sa stajališta primjena mjera trgovinske

politike (antidampinška i kompenzacijska carina).

Međunarodnim špediterima su na raspolaganju razni informatički sustavi, a neki od poznatijih

su EDIFACT, GSM, GPS, WAREHOUSE MANAGEMENT SYSTEM SOFTWARE.

3.1.1. Sustav elektroničke razmjene podataka

EDIFACT (eng. Electronic Date Interchange For Administration Commerce And Transport)

je UN-ov projekt za elektroničku obradu i prijenos podataka za upravu, trgovinu i transport,

posebno za špeditersku djelatnost (Bendeković, 2016, Špedicija, materijali sa predavanja,

dostupno na: http://web.efzg.hr/dok/TRG/jbendekovic//3.%20%C5%A0pedicija%20DS.pdf).

Današnji EDIFACT standard nastao je objedinjavanjem dvaju neovisno razvijanih standarda,

američkoga X.12 i europskoga skupa standarda pod nazivom Guidelines for Trade Data

Interchange, uz potporu UN/ECE. Nakon 18 mjeseci rada, niza pregovora, dogovora i

kompromisa među sudionicima stvoren je EDIFACT. Prvotni je naziv glasio EDI for

Administration, Commerce and Trade, ali je zbog jasnoće riječ Trade zamijenjena s

Transport, kako bi se očuvala kratica i naglasilo da se standard ne odnosi samo na područje

trgovine. Iako SAD, kao najveći korisnik EDI tehnologije ima vlastiti standard X.12, preuzeo

je obvezu da se 1997. godine usuglasi s ostatkom svijeta i prijeđe na EDIFACT standard.

Postignuto je da je standard neovisan o aplikaciji, komunikacijskom mediju i računalnoj

platformi. Održavanje i razvoj standarda stalna je djelatnost UN-a, za čiju su provedbu

zadužena radna tijela. Promjene se objavljuju jednom do dva puta godišnje u obliku

direktorija koji sadrže poruke, segmente, podatke i kodove (Ćesić; 2000: 111).

3.1.2. Globalni sustav mobilnih komunikacija

19

GSM (engl. Global System for Mobile Communications) je međunarodni sustav mreža

digitalne mobilne telefonije (Hrvatski leksikon).

GSM je sustav mobilnih komunikacija koji omogućuje trenutačan prijenos, primanje i slanje

informacija, te time pospješuje optimizaciju prijevoznih procesa (Bendeković, 2016,

Špedicija, materijali sa predavanja, dostupno na:

http://web.efzg.hr/dok/TRG/jbendekovic//3.%20%C5%A0pedicija%20DS.pdf).

Nove tehnologije na području telekomunikacija omogućavaju pozicioniranje roba i vozila

putem satelita (na sve širem području) u mjestu i pokretu. Tako primjerice sustav satelita

(NAVSTAR), koji se kreće definiranim orbitama oko Zemlje, omogućava bilo kojem

korisniku koji ima GPS prijamnik da dobije podatak o svojoj zemljopisnoj lociranosti.

Nadalje, proizvedeni su novi uređaji za praćenje robe koji služe kao elektronski stražari i

omogućavaju proizvođačima i prijevoznicima da neprekidno prate robu i stanje u kojemu se

nalazi u svakom trenutku. Tako primjerice, uređaj ugrađen na kontejner prenosi podatke o

svojoj lociranosti u satelitsku mrežu i emitira podatke o temperaturi, vlažnosti, udarcima te

rezultate drugih mjerenja koja obavlja unutar kontejnera. Podaci se prenose u centar za

praćenje, a potom prosljeđuju do proizvođača, prijevoznika ili osiguravajuće tvrtke. Premda je

takva usluga popraćena visokom cijenom, isplativa je, posebice kada se radi o teretima velike

vrijednosti ili kada je robu potrebno pratiti kroz područja na kojima ima puno krađa. Ovdje je

također potrebno spomenuti da su nove informacijske tehnologije u posljednja dva desetljeća

omogućile učinkovitu elektroničku razmjenu podataka, poruka i dokumenata (EDI,

EDIFACT, SWIFT…) te da brojne međunarodne organizacije, savezi i udruženja (ICC,

UNCITRAL, OECD, FIATA, BIMCO, IMO, CMI, ISO, FONASBA,…), ali i brojne

prometne i telekomunikacijske kompanije intenzivno rade na rješavanju aktualnih problema

koji stoje pred uvođenjem elektroničkih prijevoznih dokumenata u praksu svih prometnih

grana, a posebice u praksu pomorskoga, odnosno multimodalnoga prometa (Zelenika,

Pupovac, Vukmirović; 2002: 308).

3.1.3. Sustav globalnog pozicioniranja

GPS je satelitski radionavigacijski sustav namijenjen globalnom pozicioniranju, razvijen i

održavan od U.S. Department of Defence (DoD) (američko Ministarstvo obrane). GPS

20

omogućuje korisnicima na moru, kopnu i u zraku određivanje 3D (trodimenzionalne, odnosno

prostorne) pozicije, brzine i točnog vremena 24 sata dnevno bez obzira na atmosferske prilike,

točnošću većom nego bilo koji radionavigacijski sustav do sada. Izgradnja globalnog

pozicijskog sustava počela je 1973. godine, a prvo lansiranje satelita uslijedilo je u veljači

1978. godine. Proširenje sustava uslijedilo je u veljači 1989. godine lansiranjem druge

generacije satelita, a sustav je proglašen potpuno operativnim 17. srpnja 1995. godine.

GPS sustav čine tri osnovna segmenta:

a) svemirski segment (24 satelita na visini od 20.200 km),

b) kontrolni segment (serija kontrolnih stanica širom svijeta i Springsu, California, USA) i

c) korisnički segment (GPS prijamnik i antena) (Prometna zona).

Osim stručne i profesionalne uporabe u raznim znanostima, GPS se uvelike primjenjuje i u

svakidašnjem životu. Koristi se u raznim oblicima transporta (kamionima, brodovima i

zrakoplovima), u sportu (nautika, padobranstvo, planinarenje,…), pa sve do ugrađivanja GPS-

a, kao sustava za navigaciju u osobne automobile.

3.1.4. Sustav za upravljanje skladištem

Warehouse Management System Software je primjer informacijskog paketa raznih programa

koji služe u skladišnom poslovanju te osim osnovnih modula za skladišno poslovanje, sadrži i

određene specifikacije poput identifikacije robe pomoću bar koda ili izradu otpremnih

dokumenata.

Prednosti korištenja Sustava upravljanja skladištem su sljedeće:

Izrada otpremnih dokumenata (npr. izrada skladišne primitke),

„Customer & Vendor Rate Tables“ omogućuje fleksibilno, ali pravilno upravljanje cijena

za kupce i dobavljače,

Obračun skladišta po vrsti robe ili po kupcima,

Postojanje ulaznog i izlaznog serijskog broja za praćenje robe,

Olakšano kreiranje narudžbi te liste robe,

Olakšano praćenje broja narudžbenice te smanjen udio pogrešaka u narudžbama,

Omogućen je „multi“ skladišni pristup,

21

Praćenje i nalaženje robe po barkodu,

Praćenje financijskih rezultata i

Izvještavanje financijskih rezultata preko weba.

Slika 1: Sustav upravljanja skladištem (Warehouse Management Sytem)

Izvor: Warehouse Management System (WMS), dostupno na:

http://www.softwareadvice.com/scm/warehouse-management-system-comparison/,

(21.6.2016.)

Slika 1 prikazuje Sustav upravljanja skladištem (Warehouse Management System) te njegovu

funkcionalnost. Naime, skladišno poslovanje obuhvaća razne poslove, od faze prihvaćanja

robe u skladište, smještanje robe u skladište po određenim kategorijama i kriterijima,

22

preuzimanje narudžbi, pakiranje robe, prepakiravanje robe, otprema robe iz skladišta,

procesuiranje povratne robe i slično. Upravo zato su ovdje potrebni određeni sustavi koji će

olakšati skladišno poslovanje te omogućiti što manji broj pogrešaka, kao što je Warehouse

Management System.

Od programa u skladišnom menadžmentu pojavljuje se i npr. iFMS - Integrated Financial

Management System. To je sustav koji objedinjuje više programa baziranih na financijskom

aspektu te omogućava kontrolu troškova, plaćanja, budžetiranja te izvještavanja financijskih

rezultata. Softver omogućava olakšano upravljanje internacionalne razmjene, kao npr.

automatizirane obavijesti praćenja pošiljaka, olakšano upravljanje lancem dobave te

skladištenja i slično (Techopedia).

3.2. Promjene organizacijske strukture međunarodnih špeditera

Khandwala (1973) te Lorsch i Morse (1974) navode organizacijsku strukturu, kulturu,

organizacijske resurse te dinamičnost i stupanj suparništva u okolini kao ključne pretpostavke

poduzetničke orijentacije. Spomenuti faktori najviše utječu na ostvarivanje uspješnog razvoja

poduzeća. Organizacijska struktura i kultura utječu na poduzetničko ponašanje organizacije

uvođenjem reda u sve poslovne aktivnosti poduzeća. Najčešće poduzeća odabiru

decentraliziranu organizacijsku strukturu s minimalnim brojem hijerarhijskih razina kako bi

postigla što kraće vrijeme odlučivanja i visoku razinu fleksibilnosti. Promjene koje se

događaju u poduzećima danas su posljedica stalnog utjecaja konkurencije te tržišne

efikasnosti (Morić Milovanović, Laktašić; 2013: 19).

Grafikon 1: Aktivne pravne osobe prema oblicima vlasništva i područjima NKD-a 2007.- H

Prijevoz i skladištenje

23

Izvor: Vlastita izrada prema podacima Državnog zavoda za statistiku, dostupno na:

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2013/11-01-01_04_2013.htm,

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2014/11-01-01_04_2014.htm, ,

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2015/11-01-01_04_2015.htm, (23.6.2016.).

Grafikon 1 prikazuje kretanje broja poduzeća prema vlasništvu u sektoru H (Prijevoz i

skladištenje) u Republici Hrvatskoj tijekom 2013. godine, 2014. godine te 2015. godine.

Nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju broj poduzeća u privatnom vlasništvu se

mijenjao, kao i u zadružnom vlasništvu. Povećava se broj poduzeća u privatnom vlasništvu, te

se u manjem značaju povećava broj poduzeća iz sektora H u zadružnom vlasništvu. Broj

poduzeća u državnom vlasništvu se nije mijenjao tijekom 2013. godine, 2014. godine te 2015.

godine.

U EU velik je broj malih i srednjih špediterskih poduzeća koja su u privatnom vlasništvu, te

koja su se svojom efikasnošću poslovanja nametnula kao superioran vlasnički oblik u

razvijenim tržišnim privredama. Što se tiče vlasnika i menadžerske strukture vlasnici srednjih

i većih špediterskih poduzeća u Hrvatskoj su fizičke osobe koji su ujedno i menadžeri i

vlasnici (“Kühne & Nagel” d.o.o., “Gebrüder Weiss”, “Cargo Partner” d.o.o.). Stalno rastuća

konkurencija u poslovnom svijetu tjera poduzeće na promjene i preispitivanje svojih

vrijednosti kako bi se mogli fokusirati na glavne sposobnosti i kompetencije, pa poduzeća

donose odluku da sporedne djelatnosti svog poslovanja riješe putem outsourcinga i na taj

način se fokusiraju na djelatnost u kojoj su bolji od svoje konkurencije (Bendeković, 2016,

63

63

63

4487

4989

5538

47

48

50

0 1000 2000 3000 4000 5000 6000

2013. godina

2014. godina

2015. godina

Državno Privatno Zadružno

24

Špedicija, materijali sa predavanja, dostupno na:

http://web.efzg.hr/dok/TRG/jbendekovic//3.%20%C5%A0pedicija%20DS.pdf).

Eksternalizacija aktivnosti odnosno odvajanje neosnovnih djelatnosti kao model

restrukturiranja ili outsourcing (eng.) označuje proces prebacivanja aktivnosti koje su se do

sada izvodile unutar organizacije vanjskim partnerima, koji će ih od sada obavljati umjesto

matične organizacije. Outsourcing je izravno utjecao na promjenu klasičnih organizacija

poduzeća, a koje će se aktivnosti poduzeća izdvojiti i eksternalizirati ovisi o strateškim

planovima organizacije. Najvažniji razlozi u širem smislu zbog kojih se tako značajan broj

organizacija odlučuje za eksternaliziranje pojedinih aktivnosti, a koje karakteriziraju

potencijalne prednosti su:

1. omogućuje se da se organizacija koncentrira na ono što radi najbolje tj. da usredotoči sve

svoje organizacijske sposobnosti na procese i aktivnosti u kojima je konkurentna, dok se svih

ostalih aktivnosti može „osloboditi“ i prenijeti ih vanjskim partnerima;

2. dopušta se organizaciji da odabere i koristi najbolje izvršitelje koji se mogu naći na tržištu za

obavljanje drugih, sporednih ili pratećih aktivnosti, slijedeći pri tome pravilo konkurentske

prednosti te odabira najstručnije organizacije, bez obzira na činjenicu nalaze li se u matičnoj

državi ili globalnom tržištu;

3. nudi se značajna, često neposredna ušteda troškova; naime vanjski proizvođači i dobavljači

usluga organizaciju mogu opskrbiti uz niže troškove nego što bi to napravio neki njezin

unutarnji odjel, što omogućuje suvremena informacijsko-komunikacijska tehnologija;

4. organizacije se oslobađaju operativnih problema i uskih grla, pa možemo kazati da je moguće

eksternalizirati djelomično ili u potpunosti sve one procese i aktivnosti s kojima se u dugom

roku ne postiže zadovoljavajući rezultat;

5. prenoseći aktivnosti na vanjske partnere, pridonosi se smanjivanju organizacije što može

rezultirati korištenjem svih prednosti koje imaju mala poduzeća u smislu povećanja posla i

boljih poslovnih rezultata (Galetić; 2011: 287-288).

Sve veći outsourcing doveo je do pojave novih subjekata, usluga više razine, tzv. glavnih

logističkih operatora i pružatelja usluga 4PL (engl. Fourth Part Logistics, tzv. „četvrte strane u

logistici“) ili LLP (engl. Lead Logistics Provider, tj. glavnog logističkog operatora), kojima je

25

temeljna uloga posredovati između klijenta i nekoga drugog logističkog operatora. Poslovanje

4PL-a razlikuje se od 3PL-a u sljedećem:

4PL je često odvojen entitet uspostavljen kao joint venture ili long-term contract između

primarnog klijenta i jednoga ili više partnera;

4PL djeluje kao jedini interface (jedinstveno sučelje) između klijenta i višestrukih

logističkih pružatelja usluga;

oni upravljaju svim aspektima (idealno shvaćeno) klijentova lanca opskrbe;

postoji mogućnost da veliki 3PL pružatelji usluga uspostave 4PL organizaciju unutar

vlastite postojeće strukture (Pavlić Skender, Grčić Fabić; 2013: 101-102).

Špeditersko-logistički operator također se pojavljuje i u ulozi menadžera logističkih aktivnosti

u logističkom lancu. Takvo pretvaranje špeditera u menadžera logističkog lanca, tj. LLP-a,

postavlja pred ostale špeditere nove izazove koje je moguće ostvariti jedino uz visoku razinu

znanja o tehnologijama i informacijskim sustavima te zakonitostima različitih poslovnih

segmenata (Tomić, Poletan Jugović; 2015: 215).

3.3. Prilagođavanje carinskom sustavu Europske unije

U skupinu osnovnih poslova međunarodnog špeditera ulazi i obavljanje radnji u vezi sa

carinjenjem robe. Za obavljanje poslova međunarodne otpreme koji se odnose na zastupanje i

carinjenje robe, carinski otpremnik mora imati odobrenje, licencu koju izdaje Ministarstvo

financija (licenca vrijedi pet godina).

Za vrijeme carinskog postupka u međunarodnom prometu špediter zastupa svog komitenta, tj.

nastupa kao njegov opunomoćenik. Nalog i ovlaštenje za zastupanje u postupku kod

carinarnice špediter dobiva dispozicijom komitenta. Špediteri carine robu po nalogu

nalogodavca prema podacima navedenim u dispoziciji. Davanjem dispozicije za otpremu

odnosno dopremu robe, smatra se da je izdan nalog i za carinjenje. Prilikom uvoza i izvoza

špediter vodi brigu oko čitavog carinskog postupka. On određuje mjesto carinjenja te je

odgovoran za štetne posljedice ako je carinjenje obavio u nepogodnom mjestu. Nalogodavac

je dužan pravovremeno predati špediteru isprave za carinjenje robe i odgovoran je za svaku

štetu koja može nastati ako potrebne isprave ne budu na vrijeme dostavljene špediteru

(Bendeković, Aržek; 2008: 103). Prema carinskom pravu carinjenje robe se sastoji iz više

26

međusobno povezanih radnja i to: podnošenja deklaracije, prijema deklaracije, pregleda robe,

svrstavanja robe po carinskoj tarifi, utvrđivanja carinske osnovice, svote carine i drugih

uvoznih pristojbi.

Nakon ukidanja carina među državama članicama EU i količinskih ograničenja, kao i

uspostavljanja zajedničke carinske tarife 1968. godine uspostavljeno je jedinstveno carinsko

područje na kojem su ukinute carine i ostale ograničavajuće mjere trgovine između članica

EU, te svaka članica carinske unije primjenjuje u osnovi iste carine prema državama koje nisu

članice EU. Ukidanjem carina među državama EU velik broj špediterskih poduzeća se morao

opredijeliti za izvršavanje ostalih osnovnih i specijalnih špediterskih poslova umjesto

postupka uvoznog carinjenja, pa među državama članicama špediteri vode tzv. evidenciju

protoka roba (INTRASTAT) (Bendeković, 2016, Špedicija, materijali sa predavanja,

dostupno na: http://web.efzg.hr/dok/TRG/jbendekovic//3.%20%C5%A0pedicija%20DS.pdf).

Carinski sustav Republike Hrvatske u cijelosti je usklađen sa propisima i pravilima WTO-a,

odnosno sa europskim carinskim standardima. Četiri najvažnija zakonska propisa koje

reguliraju carinski sustav RH su:

1. Carinski zakon

2. Zakon o carinskoj službi

3. Zakon o carinskoj tarifi

4. Zakon o slobodnim zonama.

Hrvatski carinski sustav određen je međunarodnim sporazumima i konvencijama kojima je

RH pristupila ili ih potpisala. To su:

Konvencija o TIR karnetu,

Konvencija o privremenom uvozu (Istambulska konvencija),

Sporazumi o slobodnoj trgovini potpisani s većim brojem zemalja,

Sporazum o primjeni članka 7 GATT-a (General agreement on tariffs and trade),

Incoterms 2000,

Sporazum o uvozu predmeta prosvjetnog, zdravstvenog i kulturnog karaktera (Matić;

2004: 49).

3.3.1. Carinjenje

27

Kod uvoza i izvoza špediter vodi cjelokupnu brigu oko čitavog carinskog postupka. Špediter

određuje mjesto carinjenja, ukoliko nije drugačije određeno u dispoziciji, pa je i odgovoran za

štetne posljedice ako se carinjenje obavi u neodgovarajućem mjestu.

Carinjenje se obavlja na temelju carinske deklaracije koja se popunjava na propisanom

formularu. Deklaraciju podnosi špeditersko poduzeće koje izvozi/uvozi robu, tj. koje ima

pismeno ovlaštenje i dispoziciju nalogodavatelja. Rokovi za podnošenje carinske deklaracije i

ostale dokumentacije kod carinjenja u prijevoznom sredstvu vrlo su kratki i kreću se od 3-5

sati od primitka obavijesti o prispjeću pošiljke.

Špediter se mora pobrinuti i o ispravama za carinjenje, kao što su:

Prijava o zaključenom poslu (sastavlja ju izvoznik nakon sklopljenog ugovora s inozemnim

kupcem na posebnom formularu i on mora biti ovjeren od nadležne banke, a dostavlja se

zajedno sa dispozicijom).

Prijava o izvozu robe koju sastavlja špediter u propisanom broju primjeraka, a podaci se

moraju slagati s prijavom o zaključenom poslu i s ostalom dokumentacijom.

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju, svako kretanje robe unutar EU postaje

trgovina među zemljama članicama i ista ne podliježe obvezi provođenja carinskih

formalnosti, odnosno neće se moći zahtijevati carinska postupanja ili postupci. U carinskom

smislu, ne postoji više uvoz odnosno izvoz u/ iz zemalja članica EU pa se roba može

nesmetano kretati između zemalja članica EU. Neprovođenje carinskih kontrola odnosi se

samo na robu koja ima status Zajednice, odnosno koja se prema sadašnjim odredbama

carinskih propisa smatra domaćom robom (Buljan; 2013: 119).

3.3.2. Intrastat

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 1.7.2013.godine Jedinstvena carinska deklaracija (JCD)

prestala je biti izvor podataka za statistiku robne razmjene sa zemljama članicama EU. Kao

28

zamjena za jedinstvene carinske deklaracije, u Europskoj uniji razvijen je sustav prikupljanja

podataka o robnoj razmjeni direktno od poslovnih subjekata nazvan INTRASTAT.

Intrastat sustav u primjeni je od 1993. godine kada je uspostavljeno jedinstveno tržište EU.

Intrastat istraživanje propisano je EU zakonodavstvom koje je na snazi u svim zemljama

članicama EU. Međutim, praktična provedba Intrastat istraživanja nije ista u svim zemljama

članicama. U Hrvatskoj je nositelj Intrastat istraživanja Državni zavod za statistiku, koji je

zadužen za metodologiju, statističku obradu, te diseminaciju podataka, dok je Carinska uprava

zadužena za prikupljanje i kontrolu podataka prikupljenih od poslovnih subjekata. Za Intrastat

se izvještavaju sve fizičke otpreme roba iz Republike Hrvatske u druge zemlje članice EU i

svi fizički primici roba iz drugih zemalja članica EU u Republiku Hrvatsku, uz neke izuzetke.

Podaci za otpreme i primitke izvještavaju se zasebno (Ministarstvo financija, Carinska

uprava).

Obveznik izvještavanja za Intrastat je svaki poslovni subjekt, obveznik PDV-a, čija godišnja

vrijednost robne razmjene sa zemljama EU-a prelazi prag uključivanja bilo za otpreme bilo za

primitke ili za oba trgovinska toka. Vrijednost praga uključivanja za 2016. za primitke iznosi

1 800 000 kuna, a za otpreme 900 000 kuna. Svi poslovni subjekti, koji se bave poslovima

oplemenjivanja, ukoliko prelaze utvrđenu vrijednost praga uključivanja za jedan tok, dužni su

sami se prijaviti u Intrastat sustav i podnositi izvješća za Intrastat istraživanje. Izvješća se

podnose za oba toka. Izvještajne jedinice mogu dostaviti Intrastat obrazac u carinski Intrastat

sustav jedino u obliku elektroničke XML poruke. XML format Intrastat obrasca izvještajna

jedinica može generirati iz Excel Intrastat obrasca (Državni zavod za statistiku).

Slika 2: Intrastat obrazac (osnovni podaci)

29

Izvor: Državni zavod za statistiku, dostupno na: http://www.dzs.hr/Hrv/intrastat/intrastat.htm,

(23.6.2016.)

Carinska Uprava je 01.07.2013. godine započela s nacionalnom primjenom sustava

elektronske registracije i identifikacije gospodarskih subjekata koji u okviru svojeg

poslovanja obavljaju djelatnosti obuhvaćene carinskim zakonodavstvom tzv. EORI sustav

(Economic Operators Registration and Identification System). EORI broj je jedinstveni broj u

EU koji gospodarstvenim subjektima dodjeljuju carinska služba i služi za njihovu

identifikaciju u skladu s carinskim propisima EU. EORI broj se mora koristiti u svim

carinskim aktivnostima koje se obavljaju između EU i ostatka svijeta. EORI broj za hrvatske

gospodarske subjekte se formira na način: HR + OIB (Bendeković, 2016, Špedicija, materijali

sa predavanja, dostupno na:

http://web.efzg.hr/dok/TRG/jbendekovic//3.%20%C5%A0pedicija%20DS.pdf).

3.4. Stvaranje strateških saveza međunarodnih špeditera i dobavljača

Stvaranje strateških saveza između špeditera i dobavljača je sve češći primjer poslovanja

špeditera, povezujući se s prijevoznicima te inozemnim i domaćim partnerima raznih

30

poduzeća proširuju svoje poslovanje te time osvajaju veći tržišni udio i povećavaju svoju

profitabilnost.

Podjela strateških saveza se može izvesti u više kategorija. Tako možemo govoriti o

bilateralnim i multilateralnim savezima, domaćim i međunarodnim savezima, vertikalni i

horizontalni savezi te dijagonalni savezi.

Neki od motiva stvaranja strateških saveza su:

Ukoliko poduzeće nema pristup određenim resursima,

Tehnološki razvoj i potreba za difuzijom tržišta, tj. skraćivanje životnog ciklusa proizvoda

što znači da je proizvode potrebno što prije pozicionirati na tržište što strateški savezi

omogućuju,

Manji troškovi istraživanja i razvoja tržišta,

Smanjena konkurencija i

Pristup tržištima na kojima postoje visoke barijere ulaska.

Strateški savez u međunarodnoj špediciji želi proizvesti kompletnog logističara koji svojim

komitentima može ponuditi sve usluge na jednom mjestu, a uvijek imajući na umu da

maksimalno štite svog komitenta u cijeni manipulativno transportnih troškova, te da ga time

učine konkurentnim na međunarodnom robnom tržištu. Hrvatska poduzeća tek otkrivaju svijet

strateških povezivanja, a koji će pomoći u osvajanju novih tržišta i tehnologija (Bendeković,

2016, Špedicija, materijali sa predavanja, dostupno na:

http://web.efzg.hr/dok/TRG/jbendekovic//3.%20%C5%A0pedicija%20DS.pdf).

4. POSLOVANJE MEĐUNARODNIH ŠPEDITERA NA PRIMJERU LAGERMAX

Lagermax AED Croatia d.o.o. vodeća je tvrtka za pružanje usluga međunarodnog

otpremništva i logistike na hrvatskom tržištu. Uz centralu u Zagrebu, tvrtka posluje u svim

regionalnim centrima: Splitu, Rijeci, Puli, Osijeku i Koprivnici, gdje raspolaže distribucijsko-

logističkim skladištima te manipulativnim skladištima u Zadru i Slavonskom Brodu.

31

Sjedište Lagermax Grupe nalazi se u Salzburgu. Koncern se, tijekom godina razvijao i širio

na područje istočne i jugoistočne Europe, te danas na području 11 zemalja ima 30 poslovnica.

Osim u Austriji, Lagermax Grupa prisutna je putem operativnih tvrtki u Bosni i Hercegovini,

Crnoj Gori, Češkoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Mađarskoj, Rumunjskoj i

Bugarskoj. Vođeni motom "Together in motion", spremni su odgovoriti na sve izazove

suvremenoga logističkog poslovanja, od kopnenoga, zračnog i pomorskog transporta do

skladištenja i carinjenja (Lagermax).

U Hrvatskoj su prvu poslovnicu otvorili u 2000. godini. Broj zaposlenih je 190 te temeljni

kapital iznosi 385.000,00 kuna. Lagermax AED Croatia d.o.o. posjeduje certifikate EN ISO

9001:2015 Sustav upravljanja kvalitetom te EN ISO 14001:2015 Sustav upravljanja okolišem.

Lagermax grupa je osnovana davne 1920. godine. Tvrtka je svoje poslovanje započela u

skladištu (Lager) u Maxglanu, gradskoj četvrti Salzburga, iz čega proizlazi ime Lagermax.

Lagermax ubrzo prerasta u vodeću tvrtku na području špedicije, transporta i logistike u

Salzburgu. Uz osnovne djelatnosti organizira ekspresne, paketne i sistemske dostave u

sklopu programa DPD, AED i FASHIONET. Tvrtka zapošljava više od 3000 radnika. U

međunarodnom prometu Lagermax svake godine preveze 820 000 tona robe, Lagermax

Autotransporti prevezu oko 700 000 vozila, AED sustav otpremi 550 000 pošiljaka, DPD

dostavi 35,8 milijuna paketa, a Fashionet Textile Logistics distribuira oko 2,5 milijuna

komadnih jedinica (Lagermax).

Lagermax Grupi pripada Lagermax Autotransport, Conzept, Fashionet, AED (Alltime

Express Distribution) te Lagermax Spedition. Ukupan broj zaposlenih je u 2015. godini

iznosio 3.200 te ukupni prihod je iznosio 415 milijuna eura. U 2015. godini su imali 53

poslovnice u 12 zemalja, 51.800 paletnih mjesta, 105.600 m², skladišna površina za nova

vozila je iznosila 1.920.000 m².

Podaci za prevezenu količinu u 2015. godini:

1.920.000 tona godišnje

Lagermax Autotransport: cca. 50.000 vozila

32

AED Alltime Express Distribution: cca. 1.250.000 pošiljaka godišnje

DPD distribucija paketa Austrija: 41 milijuna paketa

Fashionet tekstilna logistika: cca. 8 milijuna dijelova.

Lagermax Internationale Spedition GmbH nudi brojna rješenja:

Prijevozna rješenja (kamionski prijevoz, željeznički prijevoz, avionski prijevoz, pomorski

prijevoz, sistemski prijevoz komadne robe, prijevoz opasnog tereta, sajamska logistika,

preseljenja i selidbe),

Logistička rješenja (logistika automobilskih guma, logistika povratnih pošiljaka, sajamska

logistika, logistika rezervnih dijelova, tekstilna logistika, E-commerce),

Skladišna logistika (skladišna logistika, usluga s dodanom vrijednošću, skladište opasnog

tereta),

Autotransport,

Ekspresna i paketna dostava,

Dorada vozila.

Prijevozna rješenja koja nude su:

Kamionski prijevoz – Lagermax nudi kamionski prijevoz diljem Europe sa optimalnim

rokovima dostave i nudeći planiranje ekonomskih ruta prijevoza robe. Jamče brojne

mogućnosti prijevoza do Lagermax logističko distributivnih centara te nude najbolja

ekonomska i ekološka rješenja cestovnog prijevoza diljem Europe po principu „od vrata

do vrata“ putem pouzdane mreže partnera. Ovisno o relaciji, koriste različite vrste

transporta – od kombija, kamionskog prijevoza do „hukepak-a“ (Lagermax).

FTL („Full Truck Load“) podrazumijeva kompletan utovar, kod kojeg jedna pošiljka u

potpunosti zauzima kamionski prostor, kod pošiljatelja se preuzima pošiljka koja se

primatelju dostavlja bez pretovara. Osim kompletnih utovara Lagermax nudi i takozvani

LTL (,,Less Than Truckload“). Lagermax pruža direktnu dostavu djelomičnog tereta od

pošiljatelja do primatelja bez pretovara, iako se te pošiljke iz ekonomskih razloga

otpremaju s drugim djelomičnim teretima (Lagermax).

Sistemski prijevoz komadne robe – Lagermax raspolaže gustom mrežom redovnih linija

za potrebe prijevoza komadne robe (pojedinačne pošiljke odnosno komadi ili koleti kao

što su strojevi, alati, automobili, limovi, drvena građa i dr. pojedinačni tereti upakirani u

sanduke, bale, vreće i dr. posude. Komadna roba mogu biti i sipki tereti upakirani u bačve,

33

vreće i sl. Komadna roba prevozi se na temelju jednoga prijevoznog dokumenta: teretnice

ili teretnoga lista) (Hrvatska enciklopedija) u sve europske države. Transporti u državama

istočne Europe odvijaju se preko centralnog skladišta u Salzburgu, a mrežu sistemskog

prijevoza odlikuje visoka pouzdanost i efikasno upravljanje pretovarima i prijevozom.

Obrada pošiljaka radi se putem barcod-a, a potom se obavještava sve partnere o stanju

robe. Imaju vlastiti sistem povezivanja klijenata i sistem izvješćivanja koji u potpunosti

ispunjavaju sve zahtjeve.

Avionski prijevoz - Lagermax Air Cargo rješenja nude usluge zračnog prijevoza sukladno

potrebama klijenata, a koja zbog zračnog prijevoza jamče brzinu i fleksibilnost.

Prekooceanske zračne veze ili zračne veze unutar Europe – u potpunosti su povezane s

mrežom prijevoza i najveća su prednost Lagermax-a. Bez obzira radi li se o linijskim

rezervacijama ili čarterima, stručnjaci za zračne pošiljke pronalaze rješenja koja su

primjerena potrebama – diljem svijeta, brzo, pravodobno, povoljno i sigurno. Lagermax je

fleksibilan kako bi zadovoljio sve potrebe klijenata – od jednokratnih prijevoza do

redovnih dostava (Lagermax).

Pomorski prijevoz – roba se prevozi pouzdanim brodskim linijama putem vrhunskih

međunarodnih partnera. Lagermax organizira redovan prijevoz zbirnih pošiljaka ''Less-

then Container Loads'' (LCL) u izvozu i uvozu, preko najvažnijih europskih luka. Na

tjednoj bazi pružaju direktni prijevoz zbirnih kontejnera u SAD, Izrael i Cipar, kao i

dopremu zbirnih kontejnera preko Hamburga i Rijeke iz svih važnih gospodarskih centara

u jugoistočnoj Aziji. Za transport kontejnera koriste ''Full-Container-Loads'' (FLC) diljem

svijeta surađujući s uglednim međunarodnim partnerima. Imaju vlastiti terminal, dizalicu

za kontejnere koji su dio standardne opreme i pružaju mogućnost skladištenja kontejnera u

Salzburgu (Lagermax).

Prijevoz opasnog tereta - cestovni, pomorski ili zračni prijevoz opasnog tereta, takozvani

ADR. Lagermax obavlja više poslova vezano uz prijevoz opasnog tereta, od

kategorizacije, pakiranja, označavanja, dokumentiranja opasnog tereta itd. Lagermax u

Salzburgu raspolaže jednim od najmodernije opremljenih skladišta za opasne terete.

Kapacitet skladišta od 1.500 paletnih mjesta dijeli se na 9 odvojenih dijelova skladišta (od

toga su 7 vlastiti odjeljci za opasan teret), a skladište je primjer najnovijeg tehničkog

rješenja prema međunarodnim normama.

Sajamska logistika – od prijevoza robe do same organizacije nastupa na sajmovima. Nude

prijevoz od i do izložbenog prostora, korištenje njihove tehnologije poput viličara i

34

dizalica, zatim nude skladišnu logistiku, povratnu ambalažu i materijale za pakiranje,

sajamske štandove te osobna savjetovanja.

Logistička rješenja koja nude u Lagermax-u su:

Logistika automobilskih guma - Trgovci automobilima i radionice oslanjaju se na

Lagermax-ovu skladišnu logistiku za gume i kotače. Imaju visokoregalno skladište koje

pruža optimalne uvjete za skladištenje zimskih i ljetnih guma kao i limarije. Svi procesi se

odvijaju online putem sistema s barcodom tako da se radionice, trgovci te autokuće mogu

u potpunosti koncentrirati na osnovnu djelatnost. Lagermax-ova logistika automobilskih

guma „proširuje“ skladišne površine, sprječava smanjenje kapaciteta te znatno smanjuje

fiksne troškove čime povećava fleksibilnost poduzeća.

E-commerce - za mala i srednja poduzeća Lagermax nudi individualna rješenja i ukoliko

im treba Web Shop, on ga može izraditi zajedno sa svojim partnerima te ga u potpunosti

integrirati u logistiku. U mogućnosti su ponuditi i ekspresnu dostavu koja može znatno

doprinijeti postizanju konkurentske prednosti.

U poslove skladišne logistike ubrajaju:

Skladišna logistika – Lagermax nudi inovativna rješenja u skladišnoj logistici te

individualna supply chain rješenja i troškovno učinkovit outsourcing.

Usluga s dodanom vrijednošću - Proaktivno praćenje pošiljaka i/ili mjesečni izvještaj

odrađuje se jednostavno i učinkovito. SPOC (Single Point of Contact) garantira osobno

vođenje brige o svakom pojedinom klijentu. Proizvođači, trgovci i privatne osobe u

mogućnosti su dobiti brze i kompetentne informacije. Obavljaju i posao prepakiravanja,

etiketiranja, uzorkovanja, pakiranja, izvještavanja, inventure,...(Lagermax).

Skladište opasnog tereta – raspolažu sa skladištem koje je posebno opremljeno za

skladištenje opasnog tereta. U svakom odjeljku nalazi se zaseban požarni odsjek s

automatskim vratima za zaštitu od požara. Dno svakog odjeljka izvedeno je sa specijalnim

odvodom u spremnik od 5.000 l u suterenu. Na lako dostupnom pročelju zgrade nalaze se

dva specijalna ulaza za jedinice hitnih službi. Zaštitni poklopac na vratima, koji bi kod

eksplozije odskočio i preusmjerio pritisak. Izvan zgrade su mjesta priključka za

vatrogasce, s dovodom za odgovarajuća sredstva za gašenje. Raspodjela sredstva za

gašenje u odjeljcima se izvodi napravom za stvaranje pjene. Svi regali su uzemljeni kako

bi se spriječilo stvaranje elektriciteta. Svi električni aparati imaju protuekspolozivnu

zaštitu (Lagermax).

35

Lagermax AED je jedan od tržišnih lidera na području Austrije i istočne Europe u pružanju

usluge noćne dostave. Dostava radi i subotom, nude ekspresnu dostavu diljem Europe te

imaju i Aed Alltime Express Distribution koji je kvalitetan logistički sustav.

Lagermax je, kako bi osigurao dodatnu razinu sigurnosti prilikom prijevoza, stvorio vlastiti

sustav u suradnji s najkvalitetnijim suradnicima i tvrtkama na području sigurnosti i zaštite

prilikom transporta. Svi kamioni Lagermax-a opremljeni su GPS sustavom te 'panic

buttonom' koji vozač može aktivirati u potencijalno incidentnim situacijama. U suradnji s

jednom od najvećih domaćih zaštitarskih kuća, Lagermax je oformio monitoring centar koji

od 0-24 sata nadgleda sva vozila u sustavu. U slučaju bilo kakve incidentne situacije, vozači

kontaktiraju taj centar, a potom se aktiviraju interventne zaštitarske ekipe i policija koji stižu

na mjesto događaja u najkraćem mogućem roku. Valja istaknuti da je Lagermax jedini na

području Hrvatske, a i šire regije, koji na takav način ima organizirano praćenje svojih

kamiona (Progressive, 2013).

4.1. Poslovanje Lagermax-a prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju

Lagermax AED Croatia d.o.o. je dobio brojne nagrade i priznanja za logističko – špedicijsko

poslovanje. Recentno istraživanje kvalitete - Business Qudal - Quality medal (www.qudal.hr)

u kojem su ispitanici bili isključivo poslovne osobe, pokazuje da poslovne osobe u Republici

Hrvatskoj, kada je riječ o kvaliteti profesionalnih logističkih usluga u domaćem i

međunarodnom prometu, najviše cijene - Lagermax. Istraživanje Qudal - Business Croatia

2013/2014 provela je švicarska kuća Icertias (www.icertias.com) na uzorku od 1.200

ispitanika, isključivo poslovnih osoba (vlasnici tvrtki, direktori, manageri...) u Hrvatskoj,

Cawi - Deepma metodom (Computer Assisted Web Interviewing - Deep Mind Awareness).

Ispitanicima, poslovnim osobama u Hrvatskoj je u istraživačkoj anketi putem web obrasca

postavljeno sljedeće pitanje: "Navedite naziv davatelja profesionalnih logističkih usluga u

domaćem i međunarodnom prometu koji u Hrvatskoj nudi najvišu razinu kvalitete za

poslovne korisnike i tvrtke i za najsloženije logističke usluge:" Pitanje je bilo otvorenog tipa,

odnosno ispitanicima nisu bili unaprijed ponuđeni odgovori, već su oni sami mogli slobodno

navoditi ono što smatraju najprimjerenijim odgovorom na ovako postavljeno pitanje. Najveći

36

broj ispitanika, na ovo je pitanje odgovorio: "Lagermax". Zahvaljujući ovoj osvojenoj

poziciji, Lagermax ima pravo nositi prestižan status - QUDAL - top Quality medal - i Qudal

medalju s maksimalnih pet zvjezdica za kvalitetu, stoji u priopćenju za medije (Lagermax).

Do ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju 1.7.2013. godine, Lagermax AED Croatia je

napravio brojne ekspanzije te postigao brojna postignuća u Hrvatskoj:

U travnju 2007. godine je otvoren njihov vlastiti DLC centar u Rijeci. Otvorili su moderno

logističko središte od 9.000 m², kapaciteta 12.000 paletnih mjesta, unutar kojeg se nalazi

carinsko i ADR skladište. Raspolaže se s 3.500 m² manipulativnog prostora te 20 utovarno-

istovarnih rampi. Podružnica Rijeka organizira kontejnersko zaprimanje i prijevoz robe,

prijevoz uobičajenih rasutih i tekućih tereta u suradnji s pomorskim prijevoznicima iz cijelog

svijeta, pri čemu pružaju posebne pogodnosti.

U siječnju 2009. godine otvoren je i DLC u Jakovlju, u blizini Zagreba. Logistički centar se

prostire na 45.000 m², sa oko 17.500 m² skladišnog prostora te oko 2.200 m² uredskog

prostora opremljenih sa najsuvremenijim sustavom. Ukupan kapacitet u visokoregalnom

skladištu je oko 26.000 paletnih mjesta, a roba se distribuira preko 58 utovarno-istovarnih

rampi.

U lipnju 2009. godine povećana je doprema robe iz Francuske. Tri puta tjedno vrše otpremu

pošiljaka bilo koje vrste i težine iz svih gradova u Francuskoj po izuzetno prihvatljivim

cijenama. Zahvaljujući suradnji s francuskom špediterskom tvrtkom O.T.E.C. International

omogućili su dopremu pošiljaka iz Francuske u roku od 5 dana od preuzimanja robe, carinsko

zastupanje te skladišnu logistiku.

Travanj 2010. - povećana dinamika dopreme robe iz Turske zahvaljujući suradnji s turskom

špediterskom tvrtkom HilalTrans.

Srpanj 2010. - povećana dinamika dopreme robe iz Skandinavije zahvaljujući suradnji s

danskom špediterskom tvrtkom Neptun Transport A/S. Redovne uvozne zbirne linije te

izvozne linije za Dansku, Norvešku, Švedsku i Finsku.

Siječanj 2011. – otvorena nova poslovnica u Puli.

Veljača 2011. – otvorena i ispostava u Pazinu.

Ožujak 2011. godine Lagermax AED Croatia d.o.o. je nositelj znaka Superbrands Hrvatska

koji simbolizira najjače brendove na hrvatskom tržištu.

Svibanj 2011. – mogućnost hitne dostave pošiljaka u istom danu (Lagermax Express).

37

4.2. Uloga Lagermax-a na globalnom tržištu nakon pristupanja Europskoj uniji

Hrvatska je članicom Europske unije postala početkom srpnja 2013. godine što je očekivano

izazvalo znatno povećanje obujma robne razmjene. Naime, premda je velik broj proizvoda i

prije pristupanja bio oslobođen plaćanja carina ili su one bile niske i uređene sustavom kvota,

pristupanjem Hrvatske EU ukinut je sav carinski nadzor nad trgovinom robe između Hrvatske

i ostalih zemalja članica. Dijelom je zbog toga već u drugoj polovini 2013. godine rast

vrijednosti izvoza na godišnjoj razini iznosio 4,6 % (u 2012. je iznosio samo 1,6 %), a u 2014.

godini visokih 9,0 %. Ovakav je scenarij, više ili manje izražen, bio prisutan i kod većine

novih članica EU, gdje su u godinama pristupanja ili godinama koje su uslijedile zabilježene

visoke stope rasta izvoza (Hrvatska gospodarska komora).

Povećanjem obujma razmjene robe povećale su i potrebe za transportom robe te njenim

skladištenjem. Uvelike je olakšan posao špeditera zbog ukidanja carina među članicama

država Europske unije te je nastupila bolja povezanost europskih poduzeća koja imaju manje

prepreka u poslovanju.

Nakon pristupanja Europskoj uniji 1.7.2013. godine, Lagermax AED Croatia d.o.o. je od

ekspanzija imao otvorenje novog distributivnog logističkog centra u Kukuzovcu u siječnju

2014. godine. Obujam poslova Lagermax-a se nakon 1.7.2013. malo smanjio, zbog smanjene

potrebe za špediterima i obavljanja njihovog carinskog posredovanja, ali je povećan opseg

razmjene robe, tj. potreba za transportom se povećala.

Grafikon 2: Prikaz poslovanja poduzeća Lagermax AED Croatia d.o.o. od 2011. do

2015.godine

38

Izvor: Izrada autorice prema podacima iz Fina.hr, dostupno na:

http://www.fina.hr/Default.aspx, (27.6.2016.).

Na grafikonu 2 je prikazano poslovanje Lagermax-a, odnosno prihodi i rashodi kroz 5 godina,

točnije od 2011. godine do 2015. godine. Na grafikonu se može uočiti da se prihodi

povećavaju od 2011. godine do 2013. godine, nakon koje se osjeti lagani pad prihoda, u

2013.godini su prihodi iznosili 197.544.651 kunu, dok 2014. godine iznose 183.913.108 kuna

te 2015. godine su 189.424.242 kune, odnosno zabilježen je blagi rast prihoda. Rashodi se

također povećavaju od 2011. godine do 2013. godine zbog njihove ekspanzije u Hrvatskoj,

otvaranjem novih distribucijsko logističkih centara.

Grafikon 3: Prikaz dobiti i gubitka poduzeća Lagermax AED Croatia d.o.o. od 2011. do

2015.godine

0

50.000.000

100.000.000

150.000.000

200.000.000

250.000.000

2011. 2012. 2013. 2014. 2015.

kn

Prihod Rashod

39

Izvor: Izrada autorice prema Fina.hr, dostupno na: http://www.fina.hr/Default.aspx,

(27.6.2016.).

Grafikon 3 prikazuje kretanje dobiti Lagermax-a od 2011. do 2015. godine. U 2011. godini je

zabilježen gubitak od 638.631 tisuće kuna, 2012. godine se bilježi dobit od 3.372.636 kuna,

zatim 2013. godine ponovno gubitak od 3.235.703 kuna. U 2014. godini gubitak iznosi

2.460.998 kuna dok u 2015. godini bilježe gubitak od 4.014.881 kuna.

Grafikon 4: Broj zaposlenih u Lagermax AED Croatia d.o.o.

-5.000.000

-4.000.000

-3.000.000

-2.000.000

-1.000.000

0

1.000.000

2.000.000

3.000.000

4.000.000

2011. 2012. 2013. 2014. 2015.kn

Godine

40

Izvor: Izrada autorice prema Fina.hr, dostupno na: http://www.fina.hr/Default.aspx,

(27.6.2016.).

Na grafikonu 4 je prikazan broj zaposlenih u Lagermax AED Croatia od 2011. godine do

2015. godine. Broj zaposlenih se postupno povećava, u 2011. godini je iznosio 130, dok u

2015. godini broj zaposlenih iznosi 197. Razlog je otvaranje novih ureda, tj. poslovnica te

novih distributivno logističkih centara.

Grafikon 5: Prikaz prosječne neto plaće Lagermax-a

Izvor: Izrada autorice prema Fina.hr, dostupno na: http://www.fina.hr/Default.aspx,

(27.6.2016.)

0 50 100 150 200 250

2011.

2012.

2013.

2014.

2015.

0

1.000

2.000

3.000

4.000

5.000

6.000

7.000

8.000

9.000

2011. 2012. 2013. 2014. 2015.

41

Grafikon 5 prikazuje prosječnu neto plaću zaposlenika Lagermax-a od 2011. godine do 2015.

godine. Najviša neto plaća je bila 2012. godine te je iznosila 7.680 kuna, a najniža 2014.

godine te je iznosila 5.126 kune.

Do sada je ovaj austrijski koncern u Hrvatsku investirao gotovo 320 milijuna kuna, a osim

logističkih usluga koje pruža tvrtkama iz autoindustrije, Lagermax je u sektoru robe široke

potrošnje logistički partner renomiranim tvrtkama kao što su Coca-Cola HBC Hrvatska, Lidl

Hrvatska, Labud, Fliba, INA, VIP Net, Osram, Nord Produkt, Gumiimpex, Grad-Export, AD

Plastic, Konzum, Narodne Novine, Miele, Ferotehna, Gutta Hrvatska, Mikado Distribucija i

drugi.

Dino Mišar, direktor Lagermaxa AED Croatia, navodi kako su u tvrtki usmjereni na razvoj

novih usluga koje na logističkom tržištu nisu dovoljno zastupljene ili razvijene. Jedna od

takvih usluga je organizacija transporta na području zemalja regije u roku od 24 sata te

dostavu iz i za ostatak Europske unije u roku 48 sati. Kratkoročno gledajući, ulazak Hrvatske

u EU negativno se odrazio na njihovo poslovanje i to prvenstveno kroz gubitak značajnog

dijela prihoda inače ostvarenog kroz usluge carinskog posredovanja i s time povezanih

poslova. Međutim, razvojem novih i unapređenjem postojećih usluga su, ako ne i u

potpunosti, nadomjestili taj gubitak (Progressive, 2013).

Inače, tvrtka Lagermax poznata je po velikim outsourcing projektima u kojima su joj

mnogobrojne kompanije prepustile upravljanje dijelom poslovanja koji se odnosi na logističke

procese kako bi se njihov kadar za to vrijeme mogao posvetiti prodaji i plasmanu vlastite robe

i usluga na tržištu. Budući da je Lagermax AED Croatia dio međunarodnog koncerna, to im

predstavlja veliku prednost jer se često velike internacionalne korporacije, otvaranjem

poslovnica na novim tržištima, odlučuju za logističara koji je zadovoljio neophodnu kvalitetu

pružanja usluga u zemljama gdje odranije posluju. Velike korporacije su realizirale poslovnu

suradnju s Lagermaxom u Hrvatskoj što je utjecalo na znatno povećanje prihoda prilikom

organizacije međunarodnih transporta, i to najviše na području jugoistočne Europe

(LogisticMagazin; 2015).

42

5. ZAKLJUČAK

Nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji 1.7.2013. godine, događaju se

promjene u međunarodnoj špediciji, od kojih su značajnije promjene u informacijskim

sustavima te prilagođavanje carinskom sustavu Europske unije. Kako bi međunarodni

špediteri održali svoj tržišni udio i eventualno ga povećali, morali su se prilagoditi tržištu na

način da stvaraju strateške saveze sa dobavljačima te mijenjaju svoje dosadašnje

organizacijske strukture. Zbog povećane odgovornosti špeditera kao poduzetnika, špediterska

poduzeća trebaju raspolagati s obrazovanim i iskusnim operativnim i kreativnim menadžerima

koji su se specijalizirali za obavljanje poslova špedicije, transporta, vanjske trgovine,

osiguranja te carine.

Danas suvremeni špediteri moraju posjedovati veliku geoprometnu raširenost djelovanja. To

znači da trebaju imati jake unutarnje mreže svojih podružnica ili ugovorne aranžmane s

uglednijim i krupnijim agencijama. Špediteri se moraju međusobno povezivati, a ne

konkurirati, te trebaju konstantno očekivati nove promjene i moraju biti spremni reagirati na

njih ukoliko žele ostati na tržištu na kojem je jaka konkurencija. Tek uz takvu organizaciju

poslovanja klasični špediteri transformirani u logističke operatore imaju perspektivu na sve

konkurentnijem globalnom logističko-transportnom tržištu.

Lagermax u Hrvatskoj posluje putem dvije divizije, Lagermax AED Croatia i Lagermax

Autotransporti. Lagermax je izuzetno uspješan austrijski koncern koji se odlično snašao i na

hrvatskom tržištu svojom prepoznatljivošću, dugogodišnjim iskustvom, efikasnošću te

prilagođavanjem tržištu. Lagermax nudi mnoge usluge, od prijevoza pošiljaka „od vrata do

vrata“ do skladištenja, sortiranja, komisioniranja te distribuiranja robe putem informatiziranog

skladišnog poslovanja te odgovarajućim tehničkim sredstvima za manipulaciju robe. Nakon

pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, Lagermax pokazuje negativna kretanja, pad prihoda te

pad prosječnih neto plaća, međutim zabilježeno je povećanje broja zaposlenika. Negativna

kretanja su samo kratkotrajna, naime ulaskom u Europsku uniju Lagermax, kao i ostala

špediterska poduzeća, ostaje bez dijela posla tj. obavljanja carinskog posredovanja pa dolazi

do pada prihoda poduzeća Lagermax. Ulaskom u Europsku uniju dolazi do brže i povoljnije

isporuke robe što je Lagermax-u pomoglo kod razvijanja usluge brze, tj. ekspresne dostave

43

pošiljaka unutar Europske unije. Još jedna od prednosti Lagermax-a su i njihovi veliki

skladišni kapaciteti, automatiziranost skladišnih procesa koja im donosi veći obujam posla na

području pružanja usluga skladišne logistike te time i veće prihode.

44

LITERATURA

1. Bendeković J., Aržek Z. (2008) Transport i osiguranje, Mikrorad, Zagreb.

2. Bendeković, J., 2016, Špedicija, materijali sa predavanja, Ekonomski fakultet Zagreb.

Dostupno na: http://web.efzg.hr/dok/TRG/jbendekovic//3.%20%C5%A0pedicija%20DS.pdf,

(18.6.2016.).

3. Bendeković, J., Vuletić, D., Gotovac, M. (2013). Uloga i važnost špeditera u lancu opskrbe, u

Knego, N., Renko, S., Knežević, B. (urednici): „Perspektive trgovine 2013: Odnosi u lancima

opskrbe", Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb.

4. Buljan, M., Carinsko poslovanje od 1.7.2013., Financije,pravo i porezi, 5, (2013), str. 119.

5. Ćesić, Z. (2000) CMI pravila za elektroničke teretnice i problemi u praktičnoj primjeni,

Pomorski zbornik, 38, 1.

6. Državni zavod za statistiku, Intrastat, dostupno na:

http://www.dzs.hr/Hrv/intrastat/intrastat.htm, (23.6.2016.).

7. Državni zavod za statistiku, 2014, Broj i struktura poslovnih subjekata u prosincu 2013.

Dostupno na: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2013/11-01-01_04_2013.htm,

(23.6.2016.).

8. Državni zavod za statistiku, 2015, Broj i struktura poslovnih subjekata u prosincu 2014.

Dostupno na: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2014/11-01-01_04_2014.htm,

(23.6.2016.).

9. Državni zavod za statistiku, 2016, Broj i struktura poslovnih subjekata u prosincu 2015.

Dostupno na: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2015/11-01-01_04_2015.htm,

(23.6.2016.).

10. Fina.hr, dostupno na: http://www.fina.hr/Default.aspx, (27.6.2016.).

11. Galetić, L. (2011) Organizacija velikih poduzeća, Sinergija, Zagreb.

12. HGK, 2015, Susret prijevoznika u HGK. Dostupno na: http://www.hgk.hr/sektor-

centar/sektor-promet-veze/prva-najava-poslovnih-susreta-prijevoznika?category,

(12.6.2016.).

13. HGK, 2015, Robna razmjena Republike Hrvatske, učinci pristupanja Europskoj uniji i

Rotterdam – Antwerpen efekt. Dostupno na: http://www.hgk.hr/wp-

content/blogs.dir/1/files_mf/robna_razmjena_rh_ucinci_pristupanja_europskoj_uniji_i_rotter

dam_antwerpen_efekt.pdf, (27.6.2016.).

14. HGK, Zakonski okvir za obavljanje djelatnosti. Dostupno na: http://www.hgk.hr/sektorska-

udruzenja-2/o-udruzenju-25/zakonski-okvir-za-obavljanje-djelatnosti, (12.6.2016.).

45

15. Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslava Krleže. Dostupno na:

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=32526, (24.6.2016.).

16. Hrvatski leksikon, dostupno na: http://www.hrleksikon.info/definicija/gsm.html, (21.6.2016.).

17. Institut za međunarodne odnose (2012); ur: Tišma, S., Samardžija, V., Jurlin, K.: Hrvatska i

Europska unija – Prednosti i izazovi članstva, Zagreb. Dostupno na:

http://ec.europa.eu/croatia/services/publications/2012/2012_croatia-eu_challenges_hr.pdf,

(13.6.2016.).

18. Ivaković, Č., Stanković, R., Šafran, M. (2010) Špedicija i logistički procesi, Fakultet

prometnih znanosti, Zagreb.

19. Lagermax hr., dostupno na: http://www.lagermax-aed.hr/pocetna.htm, (24.6.2016.).

20. Lagermax.com, dostupno na: http://www.lagermax.com/hr/usluge/skladisna-

logistika/skladiste-opasnog-tereta/, (24.6.2016.).

21. LogisticMagazin, (2015) Otvorenost i konsolidacija tržišta HR. Dostupno na:

http://www.logisticmagazin.com/?p=3982, (27.6.2016.).

22. Logistik - Spedition, dostupno na: http://www.logistik-spedition.com/lexikon/fiata-fcr-

forwarders-certificate-receipt/, (10.6.2016.).

23. Matić, B. (2004) Vanjskotrgovinsko poslovanje, Sinergija, Zagreb.

24. Ministarstvo financija, Središnji državni portal, Carinska uprava. Dostupno na:

https://carina.gov.hr/intrastat/2479, (23.6.2016.).

25. Morić Milovanović, B., Laktašić, M. (2013) Uloga resursa i poduzetničke orijentacije kao

preduvjeta uspješnog razvoja poduzeća, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 1, str.19.

26. Narodne novine (2007) Nacionalna klasifikacija djelatnosti 2007. – NKD 2007, br.58.

Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_06_58_1870.html,

(12.6.2016.).

27. Pavlić Skender, H., Grčić Fabić, M. (2013) Logistički špediter u fokusu prometnog i

gospodarskog sustava, Pomorski zbornik, 47-48, 101-102.

28. Poletan Jugović, T., Jurčić J. (2005) Logistički špediterski operator kao perspektiva

klasičnoga špeditera, Pomorski zbornik, 43, 1.

29. Progressive, (2013) Naša je misija biti prvi na tržištu (online). Dostupno na:

http://www.progressive.com.hr/intervju/4743-dino-miar-direktor-tvrtke-lagermax-aed-

croatia.html, (27.6.2016.).

30. Prometna zona, dostupno na: http://www.prometna-zona.com/fiata/, (10.6.2016.).

31. Prometna zona, dostupno na: http://www.prometna-zona.com/gps-globalni-sustav-za-

pozicioniranje/, (21.6.2016.).

46

32. Prometna zona, dostupno na: http://www.prometna-zona.com/fiata/, (10.6.2016.).

33. Techopedia, dostupno na: https://www.techopedia.com/definition/981/integrated-financial-

management-system-ifms, (21.6.2016.).

34. Tomić, M., Poletan Jugović T. (2015) Principi konkurentnog poslovanja na tržištu logističko-

špediterskih usluga, 2.Zbornik sveučilišta u Dubrovniku, 4.

35. Tomić, M., Poletan Jugović, T. (2015) Principi konkurentnog poslovanja na tržištu logističko-

špediterskih usluga, Zbornik Sveučilišta u Dubrovniku, 11, str.215.

36. Varga, M. et al. (2007) Informatika u poslovanju, Element, Zagreb.

37. Zelenika R., Pupovac D., Rudić D. (2000) Špediter u funkciji logističkog operatora, Pomorski

zbornik, 38, 1.

38. Zelenika, R., Pupovac, D., Vukmirović, S. (2002) Elektroničko poslovanje - čimbenik

promjene marketinško-logističke paradigme, Ekonomski pregled, 53 (3-4).

39. Warehouse Management System (WMS), dostupno na:

http://www.softwareadvice.com/scm/warehouse-management-system-comparison/,

(21.6.2016.).

47

POPIS TABLICA

Tablica 1: Klasifikacija djelatnosti prijevoza i skladištenja prema Nacionalnoj klasifikaciji

djelatnosti Republike Hrvatske

.................................................................................................16

Tablica 2: Prednosti i izazovi kretanja robe ulaskom u Europsku uniju

....................................17

POPIS ILUSTRACIJA

POPIS SLIKA:

Slika 1: Warehouse Management System Software

.................................................................22

Slika 2: Intrastat obrazac (osnovni podaci)

...............................................................................29

POPIS GRAFIKONA:

Grafikon 1: Aktivne pravne osobe prema oblicima vlasništva i područjima NKD-a 2007.- H

Prijevoz i skladištenje ..............................................................................................................23

Grafikon 2: Prikaz poslovanja poduzeća Lagermax AED Croatia d.o.o. od 2011. do

2015.godine ..............................................................................................................................38

Grafikon 3: Prikaz dobiti i gubitka poduzeća Lagermax AED Croatia d.o.o. od 2011. do

2015.godine ..............................................................................................................................39

Grafikon 4: Broj zaposlenih u Lagermax AED Croatia d.o.o ..................................................40

Grafikon 5: Prikaz prosječne neto plaće Lagermax-a ..............................................................40

48

PRILOZI

Prilog 1: FCR (engl. “Forwarders Certificate of Receipt”) – špediterska potvrda

....................48

Prilog 2: FCT (engl. “Forwarders Certificate of Transport”) – špediterska transportna

potvrda......................................................................................................................................49

Prilog 3: FBL (engl. “Intermodal Transport Bill of Lading”) – teretnica za intermodalni

prijevoz........................................................................................................ ..............................50

Prilog 4: FWR (engl. “FIATA Warehouse Receipt”) – špediterska skladišna

potvrda..............51

49

Prilog 1: FCR (engl. “Forwarders Certificate of Receipt”) – špediterska potvrda

50

Izvor: Prometna zona, dostupno na: http://www.prometna-zona.com/fiata/, (10.6.2016.)

Prilog 2: FCT (engl. “Forwarders Certificate of Transport”) – špediterska transportna potvrda

51

Izvor: Prometna zona, dostupno na: http://www.prometna-zona.com/fiata/, (10.6.2016.)

52

Prilog 3: FBL (engl. “Intermodal Transport Bill of Lading”) – teretnica za intermodalni

prijevoz

Izvor: Prometna zona, dostupno na: http://www.prometna-zona.com/fiata/, (10.6.2016.)

53

Prilog 4: FWR (engl. “FIATA Warehouse Receipt”) – špediterska skladišna potvrda

Izvor: Prometna zona, dostupno na: http://www.prometna-zona.com/fiata/, (10.6.2016.)

54

ŽIVOTOPIS

OSOBNE INFORMACIJE

Datum rođenja: 21.1.1992.

Mjesto rođenja: Beč, Austrija

OBRAZOVANJE:

2015. – Diplomski sveučilišni studij, smjer Trgovina, Ekonomski fakultet u Zagrebu

2010. – 2015. Preddiplomski studij, smjer Poslovna ekonomija, Ekonomski fakultet u

Zagrebu

2006. – 2010. Opća gimnazija Sesvete, Zagreb

RADNO ISKUSTVO

2012.- Styria, Tiskara Zagreb d.o.o.

Srpanj 2016. – kolovoz 2016. C.R.T.F. Moda d.o.o.

Srpanj 2015. – rujan 2015. Kaufland Hrvatska

Srpanj 2011. – rujan 2011. GFK Centar za istraživanje tržišta d.o.o.

STRANI JEZICI

Engleski jezik, njemački jezik

POZNAVANJE RADA NA RAČUNALU

Aktivno korištenje Microsoft Office paketa (Word, Excel, Power Point, Outlook).

OSTALE VJEŠTINE

Komunikativnost, timski rad, odgovornost, prilagodljivost, samostalnost,organiziranost.

Vozačka dozvola (B kategorija) u tijeku.

OSOBNI INTERESI

Učenje stranih jezika, upoznavanje novih ljudi i stjecanje novih iskustava...

55