Hrvatski časopis za OSIGURANJE · 2019-07-18 · 11 Austrijski Opći građanski zakonik bio je objavljen carskim patentom od 1. lipnja 1811. a stupio je na snagu 1. siječnja 1812

Hrvatski časopis za

OSIGURANJEBroj 1 | Srpanj 2019 | Godina 1 | ISSN 2671-2113


OSIGURANJE

4 Hrvatski časopis za OSIGURANJE


OSIGURANJEIzdavač:Hrvatski ured za osiguranjeMartićeva 71, Zagreb

Za izdavača:Mr.sc. Hrvoje Pauković

Glavni i odgovorni urednik:Dr.sc. Damir Zorić

Uredničko vijeće:MMag. Michael BrandstetterProf.dr.sc. Marijan Ćurković, predsjednikMr.sc. Slaven DobrićMr.sc. Žarko FatovićDr.sc. Mladenka GrgićProf.dr.sc. Drago JakovčevićDoc.dr.sc. Jakša KrištoProf.dr.sc. Jasenko MarinMr.sc. Hrvoje PaukovićDr.sc. Antti TallonenProf.dr.sc. Karel Van HulleDr.sc. Ante Žigman

Izvršna urednica i tajništvo časopisa:Martina [email protected] 4696 600

Grafička priprema:Neven Klobučar

Naklada:500 primjeraka

U Zagrebu, srpanj 2019.

ISSN 2671-2113

Časopis izlazi dva puta godišnje. Umnažanje dijelova ili u cjelosti nije dopušteno. Preuzimanje pojedinačnih navoda dopušteno je uz uobičajeno navođenje izvora. Cijena pojedinog broja je 60,00 kn, a godišnja pretplata za dva broja iznosi 100,00 kn s uključenim troškovima dostave za područje Hrvatske. Cijena godišnje pretplate za dva broja s uključenim troškovima dostave u inozemstvu iznosi 20,00 EUR (u kunskoj protuvrijednosti). Društva koja su članovi Hrvatskog ureda za osiguranje imaju pravo na jedan besplatan primjerak.

5Hrvatski časopis za OSIGURANJE

07 Uvodnik Dr.sc. Damir Zorić

09 Pravo subrogacije osiguratelja Berislav Matijević

23 Nastanak i obuhvat regulatornih odredbi o distribuciji osiguranja Dr.sc. Marijan Ćurković

39 Postupak donošenja propisa u financijskom sektoru u Europskoj uniji – uz poseban osvrt na sektor osiguranja

Dr.sc. Mladenka Grgić

55 Analiza ulaganja osiguratelja u Solvency II svijetu Filip Škunca

71 Odgovornost osiguratelja po polici automobilske odgovornosti za naknadu štete nastale spontanim požarom na parkiranom motornom vozilu i pojam uporabe motornog vozila u domeni ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti

Dr.sc. Krešimir F. Šenjug

81 Mogućnosti digitalizacije poslovanja prema novim odredbama distribucije osiguranja

Iva Matić

93 Investicijske opcije i financijski rizici Ivan Domšić

SADRŽAJ



Objavljujući Hrvatski časopis za osiguranje, nastavlja Hrvatski ured za osiguranje bogatu tradiciju stučnog nakladništva iz područja osiguranja i srodnih djelatnosti. Bogatstvu i raznovrsnosti hrvatske osiguravateljne bibliografije kroz desetljeća, izdanjima objavljivanim još od sredine prošloga stoljeća, pridonosile su kako pojedine visokoškolske obrazovne ustanove i znanstveni instituti tako i pojedina osiguravajuća i reosiguravajuća društva, kao i profesionalna udruženja. Brojnim svojim publikacijama, izvješćima i zbornicima, u svojoj četvrtstoljetnoj povijesti, od samog osnutka, tomu je znatno doprinosio i Hrvatski ured za osiguranje, kao strukovno udruženje osiguravajućih društava u Republici Hrvatskoj.

Kao što se i nekada, u drugačijim vremenima i okruženju, javljala potreba da se propituju nove mogućnosti i traže odgovori na izazove poslovanja, tako je i danas, možda i više no ikada ranije, izrazita potreba da se na znanstven i stručan način prati razvitak djelatnosti, njen zakonodavni okvir i profesionalna praksa.

Sve su brojniji i složeniji regulatorni i nadzorni propisi za djelatnost osiguranja, sve više je zahtjeva koje društvima i cjelokupnoj djelatnosti donose nove direktive, zakoni i podzakonski akti. Propisi kojima se uređuje poslovanje društava, distribucija osiguranje, nadzor i praćenje sistemskih rizika, različite procjene, izvješćivanja, ocjene primjerenosti, promicanje i zaštita prava potrošača i sl. sve su složeniji i zahtjevniji. Nove propise, kao njihov vjeran odraz, gotovo uvijek prate i nove tehnologije koje sve više preoblikuju ne samo način rada u djelatnosti osiguranje nego i naš način života.

Ništa manje izazova ne nose zahtjevi tržišnoga natjecanja. Odgovore na njih najbolje je tražiti primjenom znanstvenih spoznaja i primjenom novih tehnologija. Razvitak je temeljni uvjet opstajanja. Tko se ne mjenja nego ostaje isti zapravo je na sigurnom putu - za propast. Budućnost pripada samo onima koji su uvijek novi i razvijaju se. Zbog toga, u našem profesionalnom djelovanju nužna su nam i znanstvena tumačenja i spoznaje o pojedinim temama, bilo da se odnose na aktualne probleme i pitanja bilo da se tiču novih i budućih odnosa.

Raster tema veoma je širok: od oblikovanja učinkovite organizacije, odabira odgovarajućeg ljudstva, osmišljavanja novih proizvoda i njihova tržišnog plasiranja, preuzimanja i praćenja rizika do nadzora djelovanja, ostvarenja prava osiguranika, zaštite potrošača ali i ostvarivanja šire društvene uloge industrije osiguranja itd. Ovaj će časopis stoga biti otvorena tribina za sva aktualna pitanja i argumentirane odgovore. S uvjerenjem da će i na ovaj način, objavljivanjem znanstvenih i stručnih radova u širokom rasponu tema, pomoći razvitku osiguravateljnih i popratnih djelatnosti, Hrvatski ured za osiguranje pokreće svoje novo izdanje – Hrvatski časopis za osiguranje. Ostvarivati tu željenu misiju, međutim, ovaj časopis moći će samo tako da bude otvoren širokom krugu suradnika. Uz suradnju onih već afirmiranih i iskusnijih autora, kao i onih srednjega naraštaja, osobito je poželjna suradnja autora mlađeg naraštaja.

Buduće stranice i brojevi stoga mogu i trebaju biti mjesto znanstveno-stručne afirmacije naših novih stručnjaka u osiguranju, pa time i mjesto s kojega se usmjerava prema budućnosti osiguravateljne i popratnih djelatnosti u Hrvatskoj. To je dovoljno važan zadatak i velik izazov kojemu se trebamo posvetiti zajedničkim snagama.

Dr.sc. Damir Zorić

Uvodnik



Berislav Matijević

Pravo subrogacije osigurateljaBerislav Matijević, dipl.iur.1

Berislav Matijević, dipl.iur.1*

Sažetak: Rad obrađuje specifičan institut imovinskog prava osiguranja: pravo subrogacije osiguratelja. Uvodni dio rada posvećen je subrogaciji kao općem građanskopravnom institutu, dok se središnji dio rada bavi pravom subrogacije osiguratelja. U hrvatskom pravu, pod pravom subrogacije osiguratelja, predmni-jeva se zakonska personalna subrogacija u konkordanciji sa promjenom vjerovnika u obveznom odnosu iz osiguranja. Isplatom naknade iz osiguranja, osiguratelj stupa u pravnu poziciju svog osiguranika i iz nje izvodi svoje pravo subrogacije prema osobi odgovornoj za štetu. U radu se apostrofiraju sličnosti i razlike koje postoje između prava subrogacije i dvaju srodnih instituta: ustupanja tražbine – cesije i prava regresa osigu-ratelja. Uz navedeno, u radu se razmatra i ograničenje prava subrogacije osiguratelja, dužnost osiguranika na očuvanje prava subrogacije osiguratelja, te zastara prava subrogacije osiguratelja. Posljednji dio rada posvećen je pravu subrogacije, kao dijelu specifičnog odnosa reosiguranje - osiguranje.

Ključne riječi: subrogacija, osiguranje, regres, zastara, reosiguranje

1. UVOD

Jedna od osnovnih karakteristika obveznih odnosa je njihova dinamičnost. Ta dinamičnost rezultat je in-teresa sudionika obveznih odnosa za jednim njihovim što bržim ispunjenjem. Navedeno podrazumijeva i određenost subjekata obveznog odnosa u slučaju njihove promjene2. Iako prema suvremenom shvaćanju teorije i prakse, promjene subjekata obveznog odnosa, ne utječu na promjenu identiteta samog obveznog odnosa3, promjene subjekata obveznog odnosa značajne su radi individualizacije (određenosti) konkretnog obveznog odnosa. U skladu sa predmetom obrađivane materije, zanima nas promjena subjekata obveznog odnosa na njegovoj aktivnoj strani – promjena vjerovnika.

Do promjene vjerovnika u obveznom odnosu može doći i u slučaju kada treća osoba ispuni vjerovnikovu tražbinu i time preuzme mjesto i prava koja je prethodni vjerovnik imao prema dužniku. U takvom slučaju govorimo o personalnoj subrogaciji4 (dalje u tekstu: subrogacija).

Kako je subrogacija ujedno i vrlo značajan institut imovinskog prava osiguranja, nastavno ćemo najprije o njoj nešto više reći, dok će središnji dio ovog rada biti posvećen upravo pravu subrogacije osiguratelja.

2. SUBROGACIJA

Povijesno promatrano, izvorno, pojam subrogacije5 (od lat. subrogo - predložiti koga namjesto drugog) nije poznavalo rano rimsko pravo6, već se istim koristilo kanonsko pravo u području nasljednog prava i pitanja sukcesije pokojnika, označavajući pojmom subrogacije pravni položaj osobe sukcesora prava osobe čije je

1 Berislav Matijević, dipl.iur., Hrvatsko društvo za građanskopravne znanosti i praksu (HDGZP), Hrvatska udruga za pravo osiguranja (HUPO - AIDA), e-mail: [email protected] Kako na aktivnoj (vjerovnik), tako i na pasivnoj (dužnik) strani obveznog odnosa.3 Identitet (činidba i pravna osnova) obveznog odnosa ostaje isti.4 Za razliku od realne subrogacije kod koje dolazi do promjene/zamjene sadržaja same obveze, tj. kada dužnik umjesto dužne činidbe ispuni svoju obvezu nekom drugom činidbom (npr. kada umjesto dugovanog novčanog iznosa vjerovnik primi automobil).5 Engl. subrogation, njem. Forderungsübergang , tal. surrogazione, franc. subrogation).6 Rimsko pravo je poznavalo pojmove: successio, substutitio, in locum priourum creditorum succedere, cessio legis, cessio necessaria i sl.

Pregledni znanstveni članak


Berislav Matijević

mjesto zauzela.7

U kasnijem rimskom pravu „konstrukcija“ pojma subrogacije bila je vezana je uz slučajeve ex lege prijelaza prava u obliku koncesije jedne actio utilis8, da bi „odlučujući impuls“ u pravnoj konstrukciji pojma subrogaci-je, onakvom kakvog ga se danas poima, dala francuska pravna teorija9, koja je kao takva utjecala i na redaktore francuskog građanskog zakonika - Code Civil10.

Navedena „konstrukcija“ pojma subrogacije se zatim postupno proširivala i na ostale države članice eu-ropskog kontinentalnog kruga.

Na našim prostorima, za trajanja primjene austrijskog OGZ11, isti nije poznavao pojam subrogacije.

Obzirom da su istovremeno u znanosti postojali prijepori o tome, da li je subrogacija način ispunjenja obveze, ili je ona jedan od oblika prijenosa tražbine. Najprije je prevladavalo mišljenje da je subrogacija jedan od načina ispunjenja obveze, da bi zatim prevladalo mišljenje da je riječ o prijenosu tražbine. To je uočljivo i kroz stavove zakonodavca.

Zakon o obveznim odnosima iz 1978. koji je u RH preuzet kao republički zakon12 (nastavno ZOO/91), i koji se primjenjuje na sve obvezne odnose nastale do 1. siječnja 2006.13, subrogaciju uređuje u Glavi IV – prestanak obveza, pod naslovom „ispunjenje sa subrogacijom“14, dok Zakona o obveznim odnosima iz 2005.15 (nastav-no ZOO), koji je primjenjuje na sve obvezne odnose nastale od 1. siječnja 201616, subrogaciju uređuje u Glavi VI – promjene u obveznom odnosu, pod naslovom „subrogacija“17. U teoriji se navodi: „[...] Vjerojatno je na zakonodavca utjecala činjenica da je u germanskom pravnoj književnosti subrogacija smještena u prijenos obveza zajedno sa cesijom [...]“.18

Subrogacija je prijelaz vjerovnikove tražbine na osobu ispunitelja ili solvens-a, koja ju je ispunila umjesto dužni-ka.19

I ZOO/91 i ZOO razlikuju ugovornu i zakonsku subrogaciju.

O ugovornoj subrogaciji govorimo kada, u slučaju ispunjenja tuđe obveze, ispunitelj, prije ispunjenja ili pri ispunjenju, ugovori sa vjerovnikom da ispunjena tražbina prijeđe na njega sa svima ili samo s nekim spored-nim pravima20, ali i da vjerovnikova prava mogu prijeći na ispunitelja i na temelju ugovora između dužnika i ispunitelja sklopljenog prije ispunjenja21.

Navedeno znači da:

− ispunitelj može biti bilo koja treća osoba;

− obveza koju ispunitelj pri subrogaciji ispunjava mora biti tuđa obveza, tj. ona ne smije biti vlastita ob-veza ispunitelja. Stoga pri ispunjenju obveze od strane jednog od solidarnih dužnika neće doći do subrogacije, već će dužnik koji je isplatio cijelu tražbinu imati pravo regresirati se od ostalih sudužnika u

7 Torelli, A. (2011.). Surrogazione e regresso tra diritto generale delle obbligazioni e solidarieta` fideiussoria. Universita` di Milano – Biacocca, Milano, Scuola di dottorato in scienze giuridiche, str. 7.8 Pod actiones utilis u rimskom pravu označavale su se actiones (tužbe) in personam kojima je pretor proširovao već poznate tužbe (actio directa) analogno i na druge slučajeve za koje one izvorno nisu bile predviđene (navedeno prema Horvat, M. (1974.). Rimsko pravo. Zagreb, Školska knjiga, str. 355.).9 Torelli, A. (2011.). op.cit., str. 26. navodi: “[...] Glavni zagovornici nauka o subrogaciji bili su Dumoulin, Renusson, Merlin i Pothier. Prvome ide priznanje za to što je u pravnoj nauci prvi fiksirao princip subrogacije kao ope legis prijelaz prava sa jednog subjekta na drugi; dugome ide priznanje što je autor opsežne monografije Traite˛de la Subrogation (Pariz, 1760), dok je pod preostalom dvojicom teorija o subrogaciji doživjela svoj maksimalni razvoj [...]“.10 Vidi „Du paiement avec subrogation“, čl. 1346. Code Civil (integralni tekst Code Civil, ažuriran sa danom 23.03.2019., dostupan je na: http://codes.droit.org/CodV3/civil.pdf - stranica posjećena 15.05.2019.).11 Austrijski Opći građanski zakonik bio je objavljen carskim patentom od 1. lipnja 1811. a stupio je na snagu 1. siječnja 1812. i u Republici Hrvatskoj (nastavno: RH) je bio u upotrebi sve do 1978., tj. do donošenja Zakona o obveznim odnosima iz 1978.12 Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01. 13 Vidi čl. 1164. ZOO. 14 Vidi čl. 299. – 304. ZOO/9115 Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18.16 Čl. 1165 ZOO.17 Čl. 90. – 92. ZOO. 18 Gorenc, V. et al. (2005). Komentar Zakona o obveznim odnosima. Zagreb, RRiF, str. 142.19 Klarić, P. – Vedriš, M. (2008.). Građansko pravo. Zagreb, Narodne novine, str. 448.20 Čl. 90. st. 1. ZOO.21 Čl. 90. st. 2. ZOO.


Berislav Matijević

dijelu obveze koji otpada na njih22;

− ugovorna subrogacija se može zaključiti: a) posebnim ugovorom sklopljenim između (starog) vjerovni-ka i novog vjerovnika (ispunitelja), koji ugovor može biti zaključen prije ili za vrijeme ispunjenja; ili b) posebnim ugovorom sklopljenim između novog vjerovnika (ispunitelja) i dužnika, koji ugovor mora biti zaključen prije ispunjenja;

− za obje varijante ugovorne subrogacije potrebno je naglasiti da subrogacija nastupa u trenutku ispun-jenja, a ne u trenutku sklapanja ugovora o subrogaciji23;

− ugovor o subrogaciji je neutuživ jer: „[...] Vjerovnik ne može tužiti ispunitelja koji nije ispunio tražbinu o kojoj je zaključen ugovor o subrogaciji. Naime, kako se ugovorom o subrogaciji samo predviđa mo-gućnost da tražbina, ako je stvarno i ispunjena, prijeđe na ispunitelja, a ne ustanovljuje se i njegova obveza da tu tražbinu stvarno i ispuni, onda nije dvojbeno da je ugovor o subrogaciji neutuživ [...]“24. Iz čega slijedi da je ugovor o subrogaciji samo pravni osnov, odnosno pravna pretpostavka prelaska tražbine, te bi se u slučaju njegova izostanka moglo govoriti o stjecanju bez osnove.25

Iz sudske prakse: „[...] Prema odredbi čl. 299. st. 1. ZOO/91 (čl. 90. st. 1. ZOO, opa.a), u slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunitelj može ugovoriti sa vjerovnikom, prije ispunjenja ili prilikom ispunjenja, da ispun-jeno potraživanje pređe na njega sa svim ili samo sa nekim sporednim pravima (subrogacija). [...] Upravo postupajući u smislu citirane odredbe između X. d.o.o. kao vjerovnika i tužitelja kao ispunitelja sklopljen je Ugovor o ispunjenju sa subrogacijom od 22. ožujka 1995., a kojim Ugovorom se tužiteljica obvezala ispuniti tuženikovu obvezu kao dužnika prema X. d.o.o. R. kao vjerovniku, time da ispunjeno potraživanje pređe na nju. Tako sklopljen i izvršen ugovor o subrogaciji pravni je osnov temeljem kojeg je tužiteljica i ovlaštena tražiti isplatu utuženog iznosa od tuženika [...]“.26

O zakonskoj subrogaciji govorimo kada obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, pa samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima27.

Navedeno znači da:

− ispunitelj može biti bilo koja osoba, uz uvjet da na strani te osobe, mora postojati pravni interes da obveza bude ispunjena28;

− ispunjenjem obveze, na ispunitelja ex lege prelazi vjerovnikova tražbina29. Dakle subrogacijom dolazi ne samo do ispunjenja tražbine vjerovnika prema dužniku već i do prijelaza prava na ispunjenje s vje-rovnika na ispunitelja, a time i do promjene vjerovnika u obveznopravnom odnosu30;

− vjerovnik i dužnik ne mogu spriječiti ispunitelja u ispunjenu obveze, te subrogacija nastupa neovisno o njihovoj volji31.

Iz sudske prakse: „[...]Predmet ovog spora je regresno potraživanje tužitelja, koji je kao osiguravatelj isplatio utuženu svotu svom osiguraniku Z. b. d.d. po osnovi ugovora o osiguranju potraživanja. Tim ugovorom se tužitelj obvezao nadoknaditi osiguraniku iznos koji on potražuje od dužnika – ovdje tuženika na ime odo-brenog kredita. Odredbom čl. 90.st. 3. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05 i 41/08) propisano je da u slučaju ispunjenja tuđe obveze subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika nastaje ispun-jenjem iz čega proizlazi da subrogacijom ne nastaje nova izvanugovorna obveza, već dolazi do prijelaza postojeće obveze koja je ugovornog porijekla [...]“.32

22 Radošević, P. (2011). „Personalna subrogacija u teoriji i sudskoj praksi“. Pravo i porezi br. 3/2011, Zagreb, RRiF, str. 55.23 Klarić, P. – Vedriš, M. (2008.). op.cit., str. 449.24 Radošević, P. (2011). op.cit., str. 56.25 Golub, A. (2017.). „Promjene vjerovnika u obveznopravnom odnosu cesijom i subrogacijom“. Hrvatsko društvo za građanskopravne znanosti i praksu, Godišnjak br. 24., Zagreb, Organizator, str. 376.26 Vrhovni sud Republike Hrvatske (nastavno: VRSH), Rev-3121/1999 od 18. veljače 2003., EU:ECLI:HR:VSRH:2003:3714.27 Čl. 91. ZOO.28 Vidi čl. 161. st. 1. i 2. ZOO.29 u tom smislu vidjeti VSRH, Rev-1530/2011-2 od 5. studenog 2014., EU:ECLI:HR:VSRH:2011:6418. 30 Golub, A. (2017.). op.cit., str. 377.31 Gorenc, V. et al. (2005.). op.cit., str. 144.32 VSRH, Gr1-205/15-2 od 13. svibnja 2015., EU:ECLI:HR:VSRH:2015:2697.


Berislav Matijević

Nastavno treba navesti da se u sklopu odredaba o subrogaciji, ZOO sadrži dva značajna pravila koja se primjenjuju i u slučaju ugovorne subrogacije i u slučaju zakonske subrogacije:

Prvo je da, ispunitelj na kojega je subrogacijom prešla tražbina ne može zahtijevati od dužnika više od ono-ga što je isplatio vjerovniku33. Kojom se odredbom onemogućuje ispunitelju namirenje od dužnika za više od onoga što je platio vjerovnika štiteći tako i dužnika i vjerovnika: „[...] Dužnik ne mora platiti više od onoga na što je obvezan, a vjerovniku uvijek ostaje mogućnost da nerealizirani dio tražbine naplati od dužnika, ako mu je ispunitelj platio manje nego što iznosi tražbina [...]“34.

Drugo je da, vjerovnik koji je primio ispunjenje od treće osobe ne odgovara za postojanje i naplativost tražbine u vrijeme ispunjenja35. Ovo iz razloga što ispunitelj dužnikovu obvezu ispunjava po svojoj inicijativi, stoga i rizik veriteta i boniteta treba sam snositi. Međutim, postoje i razmišljanja da se ne-odgovornost vje-rovnika za postojanje tražbine može dovesti u pitanje.36

Uz naprijed navedena opća pravila o ugovornoj i zakonskoj subrogaciji, ZOO posebnim odredbama uređuje određene specifične slučajeve zakonske subrogacije37. Razlog za specifično uređenje pojedinih slučaje-va zakonske subrogacije vjerojatno leži u: „[...] zbog nesigurnosti postojanja pravnog interesa u konkretnim slučajevima (i vrlo čestoj nužnosti dokazivanja istog u postupku pred sudom), zakon je odlučio u naveden-im situacijama izričito proklamirati postojanje pravnog interesa ispunitelja na ispunjenju dužnikove tražbine [...]“38.

U takve slučajeve zakonske subrogacije ubraja se i pravo subrogacije osiguratelja, o čemu više u nastavku rada.

3. SUBROGACIJA U OSIGURANJU

U RH, povijest prava subrogacije osiguratelja je dugotrajna, i proteže se na vremensko razdoblje od unatrag više od 100 godina, sve do vremena kada je to pravo osiguratelja bilo prvi puta zakonom ustanovljeno (hr-vatskim Trgovačkim zakonikom, 1875.).39

U pravnom se poslu osiguranja pojmom „subrogacija osiguratelja“ označuje pravo osiguratelja da isplatom osigurnine stupi u osiguranikovu pravnu poziciju prema trećim odgovornim osobama u vezi sa štetom za koju je isplaćena osigurnina.40

3.1 Razlozi utemeljenja i pravna osnova prava subrogacije osiguratelja

Jedan štetni događaj može imati za posljedicu zahtjev osiguranika prema osobi odgovornoj za prouzročenu štetu (štetnik/odgovorna osoba), ali i prema osiguratelju ukoliko taj događaj predstavlja osigurani slučaj41. Prvi zahtjev zasniva se na zakonu – pravilima građanskog prava o odgovornosti za štetu42, a drugi na ugovo-ru o osiguranju43. Kako su ovi zahtjevi međusobno neovisni, njihovo kumulativno ostvarenje moglo bi dovesti do toga da se osiguranik namiri u obujmu većem nego što iznosi prouzročena šteta (i od osobe odgovorne za štetu i od osiguratelja, a za istu štetu). Drugim riječima, došlo bi do povrede odštetnog načela imanent-nog za sve vrste odštetnih osiguranja44, prema kojem: „Iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je

33 Čl. 94. ZOO.34 Gorenc, V. et al. (2005.). op.cit., str. 146.35 Čl. 95. st. 1. ZOO.36 Za detaljnije vidjeti Radošević, P. (2011.). op.cit., str. 57.37 Vidi primjerice čl. 110., čl. 377., čl. 863. ZOO, itd.38 Radošević, P. (2011.). op.cit., str. 58.39 Pavić, D. (1992.). „The insurer`s right of subrogation in Croatian Law“. Zagreb, Jadranski zavod HAZU, Uporedno pomorsko pravo, vol.34., br. 133-134, str. 9.40 Pavić, D. (2006.). Pomorsko imovinsko pravo. Split, Književni krug, str. 466.41 Za osigurani slučaj vidjeti čl. 922. ZOO.42 Vidi Glava IX. ZOO.43 Vidi Glava VIII., odjeljak 2., Odsjek 27. ZOO.44 U odštetna osiguranja ubrajaju ona osiguranja u kojima osigurnina ima značaj naknade za pretrpljenu štetu (vidi 949. st. 1. ZOO).


Berislav Matijević

osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja“45. Iz tog razloga se u imovinskom osiguranju zabranjuje osiguraniku kumuliranje zahtjeva prema osobi odgovornoj za štetu i osiguratelju za istu štetu.46 Međutim, to ujedno ne znači, da osoba odgovorna za štetu smije ostati „neodgovorna“ iz razloga što je oštećeni osigu-ran.

Stoga, da bi se zadovoljilo odštetno načelo u osiguranju, a ujedno i onemogućilo štetniku izb-jegavanje svoju odgovornosti za prouzročenu štetu, uvedeno je pravo subrogacije osiguratelja: „Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu“47. Da nema ove odredbe, osiguratelj bi bio prisiljen, ukoliko želi ostvariti povrat isplaćene osigurnine od treće osobe koja je prouzročila štetu, zatražiti od osiguranika cesiju48 i tek temeljem ugovora o ustupu tražiti povrat od štetnika.49 Tako da, zaključuje se: „[...] Institutom subrogacije dolazi do punog izražaja latinsko načelo debitor debitoris mei, debitor meus est [...]50.

Osim, gore navedene odredbe čl. 963. st. .1. ZOO o „Prijelazu osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija)“, pravo subrogacije osiguratelja propisano je i drugim zakonima51, ali razma-tranje navedene materije nije ciljani domet ovog rada.

Iako glede pravnog osnova prava subrogacije osiguratelja postoji, u teoriji i usporednim pravnim sustavima, više shvaćanja (npr. da je riječ o zakonskoj cesiji)52, u hrvatskom pravu, pravna osnova prava subrogacije osiguratelja je zakon53. U pitanju je zakonska subrogacija, neovisno o tome što tražbina osiguratelja proizlazi iz ugovora o osiguranju.54 Tako da subrogacija osiguratelja u prava osiguranika nastupa isplatom (ispunjenjem obveze osiguratelja) osigurnine, ipso iure55.

3.2 Pravna priroda prava subrogacije osiguratelja

Da bi moglo doći do subrogacije osiguratelja, moraju biti ispunjena dva osnovna uvjeta:

1. treba biti isplaćena osigurnina, i

2. mora postojati odštetni zahtjev osiguranika prema odgovornoj osobi.56

Iz zakonske dikcije „[...] prelaze na osiguratelja, [...] sva osiguranikova prava [...]“, razvidno je, da je riječ o prijelazu prava sa osiguranika na osiguratelja, a ne o stjecanju vlastitog prava57. Prema tome, nije u pitanju

45 Čl. 949. st. 2. ZOO.46 Usp. sa Šulejić, P. (2005.). Pravo osiguranja. Beograd, Centar za publikacije Pravnog fakulteta u Beogradu, str. 367.47 Čl. 963. st. 1. ZOO.48 Glede ugovora o cesiji, upućujemo na Cvjetko, J. (2009.). „Ugovor o cesiji (ustupu tražbine) kao pravni institut obveznog prava s posebnim osvrtom na personalnu subrogaciju“. Zagreb, Udruga Pravnik, Pravnik, vol.43., br. 87/09, str. 135. - 152.49 Ćurković, M. (2009.). „Pravo regresa (subrogacije) osiguravatelja“. Zagreb, Croatia osiguranje, Osiguranje br. 1-2/2001, str. 5.50 Ćurković, M. (2017.), Ugovor o osiguranju - Komentar Zakona o obveznim odnosima. Zagreb, Inženjerski biro, str.168.51 Tako se u čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/14., navodi: „Društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju ovoga Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova“; odnosno u čl. 397. Pomorskog zakonika, Narodne novine br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19, navodi: (2) Ako je prije diobe fonda ograničene odgovornosti osoba koja odgovara, ili njezin osiguratelj namirila neto tražbinu prema tom fondu, ta osoba se subrogira do iznosa koji je uplatila, u prava koja bi tako namirena osoba mogla koristiti prema ovom dijelu Zakonika. (3) Pravo subrogacije iz stavka 2. ovoga članka mogu također koristiti i druge osobe, osim gore spomenutih, za svaki iznos naknade koju isplate, ali samo toliko koliko je takva subrogacija dozvoljena. (4) Ako osoba koja odgovara, ili druga osoba, utvrdi da bi kasnije morala platiti u cjelini ili dijelom na ime naknade svotu za koju je mogla koristiti pravo subrogacije prema stavku 2. i 3 ovoga članka da se ova svota platila prije diobe fonda ograničene odgovornosti, sud može narediti da se privremeno izdvoji dovoljan iznos kako bi se omogućilo toj osobi da kasnije ostvari svoja prava prema tom fondu“; te se u čl. 136. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, Narodne novine br. 80/13,137/13, navodi: „(1) Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe. [...]“; itd.52 Za detaljnije o tim shvaćanjima vidjeti u Šulejić, P. (2005.). op.cit., str. 368. – 369.53 Ćurković, M. (2017.). op.cit., str. 169.54 U Pavić, D. (2009.). Ugovorno pravo osiguranja. Zagreb, Tectus, str. 315., navodi se: „[...] Pravo subrogacije osiguratelja nema značenje prijenosa ugovora. [...]“55 Ibid, str. 316.56 Šulejić, P. (2005.). op.cit., str.369.57 Šulejić, P. (2014.). „Subrogacija i regres u zakonu i sudskoj praksi“. Beograd, Dunav osiguranje, Tokovi osiguranja br. 1/2014., str. 15.


Berislav Matijević

izvorno, već izvedeno pravo58 osiguratelja prema osobi odgovornoj za štetu59.

Iz sudske prakse: „[...] Osiguratelj ima pravo od štetnika zahtijevati kamate na svotu isplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svome osiguraniku, budući se ne radi o novom prav-nom odnosu, odnosno o novoj tražbini između tužitelja i tuženih u odnosu na tražbinu oštećenoga odnosno osiguranika prema tužitelju odnosno osiguratelju, već je to po svom sadržaju isti pravni odnos, te ne dolazi u obzir računanje zateznih kamata od dana kada je tužitelj odnosno osiguratelj pozvao tužene odnosno štetnike platiti ono što je on platio oštećenome po osnovu osiguranja jer isplatom na tužitelja osiguratelja osiguraniku nije prešlo neko novo pravo, već je to pravo istog sa-držaja koje je imao i osiguranik [...]“60.

3.3 Razgraničenje u odnosu na srodne institute: ustupanje tražbine (cesiju) i regres

Pravo subrogacije osiguratelja u prava osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu, često se konfrontira sa određenim drugim institutima građanskog prava, zbog određenih sličnosti, te je potrebno jasno odrediti granice ovih instituta, jer se radi o institutima koji jesu slični, ali su različiti i pravno nezavisni instituti u pitanju. Za potrebe ovog rada navesti ćemo osnovne sličnosti i razlike između prava subrogacije osiguratelja i dva in-stituta koje se najčešće dovode u vezu sa pravo subrogacije osiguratelja: ustupanje tražbine –cesija i regres.

3.3.1 U odnosu na ustupanje tražbine - cesiju.

Zajednička karakteristika subrogacije i ustupanja tražbine - cesije je ta da se jednoj osobi omogućava da se koristi pravom druge osobe, ali nesporno je da subrogacija nije vrsta cesije. Pravna osnova prava subrogaci-je osiguratelja je zakon, dok je pravna osnova ustupanja tražbine – cesije, sporazum o prijenosu određenih prava na dugu osobu – cesionara61: „Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga“62.

Kod subrogacije nije potreban poseban pristanak osiguranika ili oštećene osobe za prijenos prava na osigu-ratelja, niti se zahtjeva posebna forma63, jer do prijelaza osiguranikovih prava na osiguratelja dolazi ex lege, dakle automatizmom64.

Prema vremenskom kriteriju, pravo subrogacije može nastupiti tek poslije nastanka osiguranog slučaja, dok je ustupanje tražbine – cesija neovisno o nastupanju osiguranog slučaja, jer do ustupanja tražbine može doći, kako prije tako i poslije nastupanja osiguranog slučaja.

Pravo subrogacije osiguratelja uvjetovano je postojanjem odštetnog zahtjeva osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu i isplatom osigurnine, dok kod ustupanja tražbine – cesije to nije slučaj.

U slučaju prava subrogacije osiguratelja, kako je u pitanju zakonska subrogacija, osiguranik ne odgovara za veritet i bonitet tražbine, dok u slučaju ustupanja potraživanja – cesije, osiguranik – ustupitelj odgovara i za postojanje i za naplativost tražbine65.

3.3.2 U odnosu na regres.

Vrlo često se, kako u teoriji tako i u praksi (pa nažalost i u onoj sudskoj!), pojmovi pravo subrogacije osigu-

58 Naziva se i „derivatno“ pravo.59 Matijević, B. (2016.). „Subrogacija i regres u osiguranju“. Zagreb, Inženjerski biro, Hrvatska pravna revija br. 1/16, str. 24.60 VSRH, Rev 1241/1996-2 od 7. rujna 2000., VSRH, Izbor odluka br. 2/2000, Zagreb, Narodne novine, 2001.61 Jovanović, S. – Počuča, M. (2014.). „Subrogacija u osiguranju, sličnosti i razlike sa drugim institutima“. Beograd, Udruženje za pravo osiguranja Srbije, Europska revija za pravo osiguranja br. 4/14, str. 29. 62 Čl. 80. st. 1. ZOO.63 Jovanović, S. – Počuča, M. (2014.). op.cit., str. 29.64 Ćurković, M. (2017.). op.cit., str. 169.65 Vidi čl. 86. i 87. ZOO.


Berislav Matijević

ratelja i pravo regresa66 (od lat. regredior – povratak) osiguratelja poistovjećuju. Ovo prvenstveno iz razloga što, i pravo subrogacije osiguratelja i pravo regresa osiguratelja, imaju gotovo pa istovjetan sadržaj, a to je pravo osiguratelja da potražuje nešto što je isplatio (ali iz različite pravne osnove!). Međutim, ispravno je, i to treba reći, da se ne radi o sinonimima (istoznačnim pojmovima).67

Navedeno, ponajprije proizlazi iz razmatranja samih odredbi ZOO u kojima se pojavljuju ovi pojmovi68. Anali-zom tih odredbi može se zaključiti: a) da se pojam subrogacija rabi kad je u pitanju prijelaz određenih prava sa jednog subjekta obveznog odnosa na drugi (promjena na strani vjerovnika); b) da se pojam regres rabi kad je u pitanju pravo određenog subjekta da od drugog subjekta potražuje ono što je umjesto njega platio (pravo isplatitelja).

Nadalje, pravo subrogacije osiguratelja upućuje na odnos osiguratelj – osoba odgovorna za štetu koja nije stranka ugovora o osiguranju (koja nije osiguranik), dok pravo regresa osiguratelja upućuje na odnos osigu-ratelj – osoba odgovorna za štetu koja je stranka iz ugovora osiguranju (koja je osiguranik)69.

Razlika između prava subrogacije osiguratelja i prava regresa osiguratelja, postoji i u vrsti tražbine koju osig-uratelj isplaćuje, jer u slučaju subrogacije, osiguratelj isplaćuje svoj dug iz ugovora o osiguranju (i u tom djelu na njega prijelaze prava osiguranika prema odgovornoj osobi), dok u slučaju regresa, osiguratelj isplaćuje tuđi dug – dug njegovog osiguranika, a umjesto njega70.

Konačno, pravo subrogacije osiguratelja i pravo regresa osiguratelja, razlikuju se i po svojoj pravnoj prirodi. Dok je po svojoj pravnoj prirodi, pravo subrogacije osiguratelja izvedeno pravo71, u slučaju pravne prirode prava regresa osiguratelja, situacija je drukčija. U slučaju prava regresa osiguratelja, osiguratelj de facto nema pravo potraživati u ime oštećenog nešto od svog osiguranika, već mu to pravo pripada po slovu zakona, odnosno ugovora o osiguranju, koji ga obvezuju na plaćanje nečega što nije njegova vlastita, već tuđa (osiguranikova) obveza72. Iz navedenog proizlazi da je pravo regresa osiguratelja njegovo izvorno pra-vo73 na naknadu štete koju je pretrpio ispunjavajući zakonsku obvezu prema oštećeniku, plaćanjem tuđeg dug – duga svog osiguranika.

3.4 Ograničenja prava subrogacije osiguratelja

U slučaju subrogacije, isplatom osigurnine, osiguranik gubi, a osiguratelj stječe, u visini isplaćene osig-urnine, ovlaštenje - aktivnu legitimaciju da u svoje ime pokrene parnični postupak (legitimatio ad processum). Kako do primjene prava subrogacije osiguratelja dolazi samo u odštetnim osiguranji-ma, osiguratelj ima pravo samo na tražbinu isplaćene naknade za štetu u pogledu vrste i njene vis-ine obuhvaćenu osigurninom, a koju je imao pravo zahtijevati i osiguranik neposredno od štetni-ka. U tom smislu, osiguratelj nema pravo potraživati naknadu štete iz pravnih osnova za koje nije isplatio osigurninu74, te nema pravo potraživati naknadu štete za ono što je isplatio iz nekog drugog ra-zloga75 – dobrovoljno (ex gratia ili kulantno), jer se u takvim situacijama radi o izvršenju nečega što nije obveza iz ugovora o osiguranju, pa ne dolazi do subrogacije osiguratelja utemeljene na pravu osiguranja76.

66 engl. recourse, njem. Regress, tal. ricorso, franc. recours67 Matijević, B. (2016.), op.cit., str. 24.68 Tako se pojam subrogacija pojavljuje kod „promjena u obveznom odnosu – promjene na strani subjekata“ (vidi čl. 90. – 92. ZOO.), kod „ugovora o jamstvu – prijelaz vjerovnikovih prava na jamca“ (vidi čl. 110. ZOO.), te kod „ugovora o osiguranju“ (v. čl. 963. ZOO.); dok se pojam regres pojavljuje kod „ugovora o jamstvu“ (vidi čl. 125. ZOO.), kod „ugovora o građenju“ (vidi čl. 636. ZOO.), kod „ugovora o organiziranju putovanja“ (vidi čl. 889. ZOO.), te kod „odgovornosti više osoba za istu štetu“ (vidi čl. 1109. ZOO.).69 Ova situacija najviše dolazi do izražaja u osiguranju od odgovornosti, gdje bi doslovna primjena subrogacije značila denaturalizaciju ugovora, jer ukoliko bi osiguratelj od osiguranika osobe potraživao osigurninu isplaćenu trećoj oštećenoj osobi samo osiguranje od odgovornosti ne bi imalo smisla.70 Šulejić, P. (2014.), op.cit., str. 18.71 Vidi točku 3.2. rada.72 Matijević, B. (2016.). op.cit., str. 26.73 U tom smislu i Belanić, L. (2011.). „Rokovi zastare i pravna priroda regresa osiguratelja od automobilske odgovornosti prema odgovornoj osobi, u sudskoj praksi“. Zagreb, Informator, Informator br. 6014. od 26 listopada 2011., str. 11. 74 Pavić, D. (2009.). op.cit., str. 316.75 Ibid., str. 318.76 U takvim slučajevima neophodan je ustup tražbine - cesija prava (ukoliko za to ima uvjeta po pravilima koja vrijede za ugovor o ustupanju tražbine - cesiju).


Berislav Matijević

Nadalje, „[...] Prijelaz prava s osiguranika na osiguratelja ne može biti na štetu osiguranika[...]“77, jer osigu-ranik zadržava prvenstvo namirenja od odgovorne osobe u odnosu na pravo subrogacije osiguratelja, ovo osobito ako je naknada iz osiguranja niža od štete koju je pretrpio78.

Do prijelaza prava sa osiguranika na osiguratelja uopće ne dolazi „[...]ako je štetu prouzročila osoba u srodstvu u pravoj liniji s osiguranikom ili osoba za čije postupke osiguranik odgovara, ili koja živi s njim u istom kućanstvu, ili osoba koja je radnik osiguranika, osim, ako su te osobe štetu uzrokovale namjerno [...]“79.

Međutim, ako je neka od navedenih osoba „[...] ovoga članka bila osigurana (od odgovornosti, op.a.), osiguratelj može zahtijevati od njezina osiguratelja naknadu iznosa koji je isplatio osiguraniku [...]“80.

Na navedeno se nadovezuju i prigovori koje osoba odgovorna za štetu može „oponirati“ pravu subrogacije osiguratelja. Obzirom da osiguratelj „ulazi u prava svog osiguranika“, te sadržaj odnosa štetnik – oštećeni (osiguranik) ostaje nepromijenjen, prigovore koje osoba odgovorna za štetu može istaknuti prema osigu-ratelju, su isti oni, koje može istaknuti prema oštećenom (osiguraniku)81.

3.5 Dužnost osiguranika na očuvanje prava subrogacije osiguratelja

U jednu od osnovnih dužnosti osiguranika u slučaju nastupanja osiguranog slučaja, ubraja se i njegova dužnost očuvanja prava subrogacije osiguratelja.

Naime, osiguranik može svojim postupcima onemogućiti (cijelosti ili djelomično) osiguratelja, kako u stjecan-ju, tako i u ostvarivanju njegovog prava subrogacije82. U takvim slučajevima: „Ako je krivnjom osiguranika onemogućen ovaj prijelaz prava na osiguratelja, u potpunosti ili djelomično, osiguratelj se oslobađa u odgo-varajućoj mjeri svoje obveze prema osiguraniku“83.

To praktično znači da osiguratelj ima pravo od osigurnine odbiti iznos u visini štete koju je zbog propusta osig-uranika pretrpio.84 Šteta na koju osiguratelj ima pravo u takvom slučaju, sastoji se u pravnoj nemogućnosti osiguratelja da od osobe odgovorne za štetu ostvari u cijelosti ili djelomično svoje subrogacijsko pravo.85 Iz navedenog možemo zaključiti, da očuvanje prava subrogacije osiguratelja nije samo dužnost osiguranika, već mu je i u interesu (npr. primiti će osigurninu u punom iznosu; ukoliko se osiguratelj subrogacijom naplati „na vrijeme“ moguće je da neće izgubiti beneficije po polici: popust, bonus, itd., i sl.).

Ova dužnost osiguranika započinje trenutkom nastupanja osiguranog slučaja i proteže se sve do trenutka isplate naknade iz osiguranja. Ovo iz razloga što, u trenutku nastanka osiguranog slučaja, osiguratelj ulazi u pravnu poziciju očekivanja prava subrogacije86, dok se trenutkom isplate osigurnine, konstituira samo pravo subrogacije osiguratelja. Međutim, držimo da bi trebalo razmisliti da li ova dužnost osiguranika zaista „za-vršava“ trenutkom isplate osigurnine, ili možda završava trenutkom kada se osiguratelj „naplati“ od osobe odgovorne za štetu. Ovo iz razloga što osiguranik može i nakon isplate osigurnine „ometati“ osiguratelja u ostvarivanju njegova prava subrogacije (npr. pasivnim ponašanjem u sudskom postupku pokrenutom povo-dom subrogacijskog zahtjeva osiguratelja prema osobi odgovornoj za štetu)87.

U svakom slučaju, da bi se osiguratelj mogao u odgovarajućoj mjeri osloboditi svoje obveze prema osigu-

77 Vidi čl. 963. st. 3. ZOO.78 Npr. ugovorena je franšiza, postoji podosiguranje i sl.79 Čl. 963. st. 4. ZOO.80 Vidi čl. čl. 963. st. 5. ZOO.81 Npr. da nije odgovoran za štetu, da postoji podijeljena odgovornost, da postoji doprinos oštećenika vlastitoj šteti, da postoje razlozi oslobođenja od odgovornosti, da je subrogacijski zahtjev osiguratelja nerealan, da je nastupila zastara, i sl.82 Npr. ako ne poduzme odgovarajuće radnje radi osiguranja dokaza, ako prijavu osiguranog slučaja izvrši pred sam istek zastarnog roka, i sl.83 Čl. 963. st. 2. ZOO.84 Pavić, D. (2009.). op.cit., str. 319.85 Ćurković, M (2017.). op.cit., str. 172.86 Ibid.87 Izvjesno je, ako se navedeno mišljenje prihvati, da u takvim situacijama, osiguratelj ne može više odbiti iznos svoje štete od osigurnine (jer je već isplaćena), već može eventualno u zasebnoj parnici od osiguranika potraživati naknadu pretrpljene štete (do sličnog zaključka dolazi i Ćurković M. (2017). op.cit., str. 173., koji drži da je odredba čl. 963. st. 2. ZOO neprecizna, iz razloga što osiguratelj za onemogućavanje prava subrogacije saznaje tek po izvršenoj obvezi iz ugovora o osiguranju, pa se samim time ne može raditi o oslobođenju osiguratelja od svoje ugovorne obveze (jer je već izvršena, tj. osigurnina je isplaćena), te navodi da bi se u takvoj situaciji radilo o zahtjevu za naknadu štete od osiguranika „[...] koji je prekršio jednu ugovornu obvezu (obvezu čuvanja interesa osiguratelja). [...]“.


Berislav Matijević

raniku, dužan je dokazati ne samo da je pretrpio štetu, već i da je štetu pretrpio zbog krivnje osiguranika88.

3.6 Zastara prava subrogacije osiguratelja

U praksi se često, kao sporno pravno pitanje, pojavljuje pitanje zastare prava subrogacije osiguratelja89, iako prevelikih dvojbi ne bi trebalo biti. Pogotovo što je i zakonska dikcija vrlo jasna: „Zastara tražbine koja pripa-da osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku“90.

Dakle, kako je pravo subrogacije osiguratelja izvedeno pravo, jer osiguratelj stupa i stječe „sva osiguran-ikova prava“91, njegova pravna pozicija prema osobi odgovornoj za štetu je ista (identična) kao i pravna pozicija njegova osiguranika, te stoga osiguratelj „[...] nema neka druga ili povoljnija prava prema štetniku od svog osiguranika, a niti se takvom promjenom osobe vjerovnika u bilo čemu mijenja štetnikov pravni položaj. To se svakako odnosi i na zastaru, i to na njezin početak, tijek i na rokove zastare [...]“ 92.

Vrhovni sud Republike Hrvatske (nastavno: VSRH), o navedenom se već višekratno očitovao93, a to potvrđuje i novija sudska praksa: „[...] Tuženik je u reviziji postavio materijalnopravno pitanje: “u kojem roku zastarije-va tražbina osiguratelja - ovdje tužitelja s naslova iznosa koji je isplatio svom osiguraniku kao oštećeniku po osnovi automobilskog kasko osiguranja prema štetniku, odnosno ovdje njegovom osiguratelju od automo-bilske odgovornosti”.

[...] Revizija je osnovana. [...]. U predmetnom slučaju trebalo je primijeniti zastarni rok od tri godine jer isplata naknade štete osiguraniku ne daje tužitelju nikakva posebna prava osim onih koje je imao njegov osiguranik pa tako niti poseban rok zastare različit od onog kojeg je imao njegov osiguranik kao oštećenik (čl. 939. st. 1. u vezi čl. 380. st. 6. i čl. 376. st. 1. ZOO/91).

Dakle, na postavljeno pitanje treba odgovoriti da je zastara počela teći od dana kada je oštećenik saznao za štetu i učinitelja. Ovdje u svakom slučaju, budući da druge činjenice nisu utvrđivane od kada je oštećenik prijavio štetu tužitelju, a to je bilo 23. kolovoza 2003., dakle zastara je počela teći 24. kolovoza 2003. Budući da je tužba podnesena 29. studenoga 2006., tražbina tužitelja je zastarjela.

Pritom treba dodati da sam dan plaćanja naknade od osiguratelja svom osiguraniku nije odlučan za poče-tak tijeka zastare, već je samo pretpostavka za stjecanje aktivne legitimacije. U protivnom bi se taj rok mogao neograničeno produžavati, što je protivno ne samo zakonskom uređenju na koje se prethodno revizijski sud pozvao, već i svrsi instituta zastare.

Da je riječ o trogodišnjem zastarnom roku, Vrhovni sud Republike Hrvatske se izjasnio u čitavom nizu svojih odluka [...], a posebice bi trebalo imati na umu da je shvaćanje doneseno i u tzv. izvanrednoj reviziji koja ima javnopravni značaj upravo u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske). [...] Na osnovu svega izloženog valjalo je preinačiti drugostupanj-sku presudu i odlučiti kao u izreci. [...]“94.

Prema tome, zastara prava subrogacije osiguratelja zastarijeva u istom roku kao i pravo oštećenika prema osobi odgovornoj za štetu, a to je, tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu

učinila, odnosno pet godina otkad je šteta nastala95.88 Čl. 1049. ZOO: „Krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom“.89 Prema mišljenju autora, najveći razlog „spornosti“ zastare prava subrogacije osiguratelja, leži u (nepažljivom) poistovjećivanju prava subrogacije osiguratelja sa pravom regresa osiguratelja (o razlikovanju prava subrogacije i prava regresa osiguratelja, vidjeti navedeno pod toč. 4. rada).90 Čl. 234. st. 6. ZOO.91 Vidi čl. 963. st. 1. ZOO.92 Katić, D. (2019.). „Zastara u građanskopravnoj sudskoj praksi“. Zagreb, Narodne novine, Zakonitost br. 1/19, str. 55.93 Vidjeti odluke: VSRH, Rev 1250/10-2 od 3. studenoga 2010.(EU: ECLI:HR:VSRH:2010:1690), Rev 1440/10-2 od 24. studenog 2011.(EU: ECLI:HR:VSRH:2011:6076), Rev 1724/10-2 od 24. studenog 2011. (EU: ECLI:HR:VSRH:2011:5177), kojim se upućuje i na Rev 1132/93, Rev 1941/86, Rev 2339/88), Rev x 1268/11-2 od 21 studenog 2012., VSRH, Gzz 98/2002-2 od 12. veljače 2003.(EU: ECLI:HR:VSRH:2003:2208), itd.94 VSRH, Rev x 1126/2016 od 3. listopada 2018., EU:ECLI:HR:VSRH:2018:3429.95 Vidi čl. 230. st. 1. i 2. ZOO.


Berislav Matijević

4. REOSIGURANJE I SUBROGACIJA

U jednu izazovnu situaciju možemo ubrojiti odnos reosiguranja96 i prava subrogacije osiguratelja, obzirom na sve specifičnosti kojima je takav odnos popraćen.

Osnovnu specifičnost tog odnosa karakteriziraju okolnosti što, sa jedne strane ZOO isključuje primjenu odred-bi o ugovoru o osiguranju i na odnose reosiguranja97 (vrijede samo opća pravila građanskog ugovornog prava), dok sa druge strane, gotovo da i ne postoje kodificirana materijalnopravna vrela prava reosiguran-ja. Rezultate tih okolnosti možemo sumirati u slijedeće: „[...] Sadržaj odnosa reosiguratelja i osiguratelja (a time i prava subrogacije osiguratelja) čine običaji “pretvoreni” u ugovorne klauzule[...]“98, „[...] čija je pravna snaga, danas, tolika da, da one predstavljaju internacionalno prihvaćene i univerzalne principe reosiguran-ja, neovisno da li su isti predviđeni (obuhvaćeni) nacionalnim pravnim porecima [...]“99.

Što znači da odnos reosiguranja i prava subrogacije osiguratelja najviše ovisi o contractus contrahentibus lex esto.

A budući da ugovor o reosiguranju i ugovor o osiguranju, uvijek predstavljaju dva odvojena i samostalna pravna odnosa100, vladajući je stav, da isplatom naknade iz reosiguranja, reosiguratelj ne stupa u prava osig-uranika (direktnog) osiguratelja101 prema osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja102. Međutim, treba imati na umu da (direktni) osiguratelj, svoje pravo subrogacije ugovorom o reosiguranju ili ugovorom o ustupanju tražbine može ustupiti reosiguratelju, u kojem slučaju reosiguratelj će prema odgovornoj za nas-tupanje osiguranog slučaja moći postaviti direktan zahtjev103, ali će se u takvom slučaju raditi o ustupanju tražbine - cesiji , a ne o (zakonskoj ili ugovornoj) subrogaciji104.

Ovo, međutim, ne isključuje pravo reosiguratelja da potražuje od (direktnog) osiguratelja ono što je isti even-tualno naplatio od osobe odgovorne za štetu.105 Obveza (direktnog) osiguratelja da proslijedi reosiguratelju ono što je naplatio od osobe odgovorne za štetu, proizlazi iz načela uberrima fidei, jer reosiguratelj, često nije u prilici znati ili nije u mogućnosti saznati, da li je i koliko, (direktni) osiguratelj povratio od isplaćenih sredstava osiguraniku. U slučaju kada (direktni) osiguratelj naplati od osobe odgovorne za štetu, samo dio onoga što je isplatio svom osiguraniku, iznos koji je dužan proslijediti reosiguratelju ovisi o kojoj je vrsti reosiguranja riječ106. Tako će primjerice, u slučaju proporcionalnog reosiguranja, reosiguratelju pripasti neto naplaćeni iznos u postotku, koji odgovara postotku cediranog (ustupljenog) rizika na reosiguratelja107.

Rezimirajući navedeno, tvrdi se da: „[...] reosiguratelj može ostvariti povrat sredstava naplaćenih subrogaci-jom, u sljedećim vrstama reosiguranja: (a) slučaju fakultativnog proporcionalnog reosiguranja, razmjerno iznosu koji je prenositelj ostvario; (b) u slučaju fakultativnog neproporcionalnom reosiguranja, u skladu sa najveće ugovorenim linijom - layer (klauzula recover down); (c) i (vjerojatno) u proporcionalnim ugovorima o reosiguranju, ako se iznos naplaćen subrogacijom, može razumno rasporediti na točno određeni gubitak (loss), te rasporediti između reosiguratelja po načelu quota share; (d) dok u neproporcionalnim ugovorima o osiguranju108, subrogacija nije tehnički ostvariva. Međutim, hipotetski, skrivljena inercija (direktnog) osigu-ratelja u vršenju prava subrogacije, može rezultirati zahtjevom reosiguratelja za naknadu štete u visini koja odgovara moguće nenaplaćenom iznosu od osoba odgovornih za štetu (u mjeri u kojoj je to razumnom vje-96 Za opće postavke i vrste reosiguranja vidjeti Matijević, B. (2002.). „Pravni posao reosiguranja“. Zagreb, Tectus, Svijet osiguranja br.6/02, str. str. 39. – 48.97 Čl. 923. st. 1. ZOO: „Odredbe ovoga odsjeka neće se primjenjivati na pomorska osiguranja, a ni na druga osiguranja na koja se primjenjuju pravila o pomorskom osiguranju, kao ni na osiguranja u zračnom prometu, osiguranja tražbina te na odnose iz reosiguranja“.98 Geratewohl, K. et al. (1980.). Reinsurance – principle and practice. Karlsruhe VVW, Karlsruhe, str. 414., isti autor na str. 460. navodi: “[...] As a consequence of the international nature of reinsurance, reinsurance customs, although subject to significant practical distinctions in individual cases, have certain uniform characteristics to be found worldwide. [...]“.99 Redefern, M. – Hunter, E. (1991.). Law and practice of International Commercial Arbitration. London, Sweet & Maxwel, 1991., str. 117. 100 Jankovec, I. (1968.). Ugovor o reosiguranju. Beograd. Institut za uporedno pravo, str. 63.101 Naziva se i „cedent“102 Donati, A. (1979.). Trattato del diritto delle assicurazioni private. Milano, Giuffre`, str. 502.103 Jakaša, B. (1982.). Pravo osiguranja. Zagreb, Informator, str. 274.104 Matijević, B. (2002.). op.cit., Zagreb, str. 44.105 Prosperetti, M. – Apicella, E.A. (1994.). La riassicurazione. Milano, Giuffre`, str. 256.106 Jankovec, I. (1968.). op.cit., str. 65. 107 O`Neill, T. – Woloniecki, J. (2004.). The Law of Reinsurance. London, Sweet & Maxwell, str. 263.108 U slučaju neproporcionalnih ugovora o reosiguranju, obveza reosiguratelja nastupa samo u slučaju ako štete (direktnog) osiguratelja prijeđu unaprijed ugovoreni iznos.


Berislav Matijević

rojatnošću dokazivo), a zbog nepažljivog zanemarivanja svojih dužnosti kao (direktnog) osiguratelja [...]“109 .

5. ZAKLJUČNO

Dinamika odvijanja obveznih odnosa podrazumijeva i određenost subjekata konkretnog obveznog odnosa, osobito u slučaju njihove promjene. Do promjene subjekata obveznog odnosa može doći na njegovoj aktiv-noj strani i na njegovoj pasivnoj strani.

Promjena subjekta obveznog odnosa na njegovoj aktivnoj strani naziva se i promjena vjerovnika. Promjenu vjerovnika, ne karakterizira promjena sadržaja obveznog odnosa, već ju karakterizira individualizacija vje-rovnika.

Do promjene vjerovnika u obveznom odnosu, dolazi i kada treća osoba ispuni vjerovnikovu tražbinu i time preuzme mjesto i prava koja je prethodni vjerovnik imao prema dužniku. U tom slučaju govorimo o (perso-nalnoj) subrogaciji.

Povijesno promatrano, izvorno, subrogacija nije tvorevina rimskog već kanonskog prava, koja je svoju punu afirmaciju doživjela kroz francusku teoriju i praksu.

Razlikuju se ugovorna i zakonska subrogacija. I dok ugovorna subrogacija podrazumijeva postojanje ugovo-ra, zakonska subrogacija nastaje ex lege, neovisno o volji prethodnog vjerovnika i dužnika.

U zakonsku subrogaciju ubraja se i pravo subrogacije osiguratelja, jer isplatom naknade iz osiguranja do visine isplaćene naknade, na osiguratelja po samom zakonu, prelaze sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (čl. 963. st. 1. ZOO).

Pravo subrogacije osiguratelja, imanentno je (po prirodi stvari) samo osiguranjima u kojima osigurnina ima karakter naknade za pretrpljenu štetu (tzv. odštetna osiguranja), i njegova je funkcija dvojaka. Pravo subro-gacije osiguratelja, sa jedne strane priječi da naknada iz osiguranja bude veća od štete koju je osiguranik pretrpio, a sa druge strane priječi da osobu odgovornu za štetu „mimoiđe“ njezina odgovornost.

Pravo subrogacije osiguratelja je izvedeno (derivatno) pravo, jer osiguratelj stupa u istu (vrsta i kvaliteta) pravnu poziciju (uvijek u visini isplaćene naknade iz osiguranja), u kojoj se nalazi njegov osiguranik u odnosu na osobu koja je odgovorna za štetu.

Zbog određenih sličnosti koje postoje, potrebna je jasna distinkcija prava subrogacije osiguratelja i nekih drugih instituta građanskog prava (npr. ustupanja tražbine), a posebice prava regresa osiguratelja.

Iako i pravo subrogacije osiguratelja i pravo regresa osiguratelja, imaju za „predmet obveze“ određeno potraživanje osiguratelja, između njih postoje brojne razlike, te se ne može govoriti o sinonimima. A upravo je poistovjećivanje (nerazlikovanje, nerazumijevanje) značenja tih pojmova razlogom brojnih prijepora koji vladaju u praksi, uključujući i onu sudsku110.

Pravo subrogacije osiguratelja je, s jedne strane ograničeno (npr. visinom isplaćene naknade za štetu, vrsta-ma štete i sl.), a u pojedinim slučajevima i isključeno (npr. ako je štetu prouzročila osoba u srodstvu u pravoj liniji s osiguranikom i sl.), dok sa druge strane obveza (ali interes) je osiguranika očuvati pravo subrogacije osiguratelja.

Obzirom da se radi o izvedenom pravu, za zastaru prava subrogacije osiguratelja, vrijede isti rokovi koji se primjenjuju i na zastaru zahtjeva osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu. U tom smislu, trenutak isplate naknade za štetu osiguraniku, mjerodavan je u slučaju prava subrogacije osiguratelja111, isključivo u svrhu računanja početka tijeka zateznih kamata.109 O`Neill, T. – Woloniecki, J. (2004.). op.cit., str. 265.110 Prema našim spoznajama i dostupnoj sudskoj praksi, puno se više poistovjećuju pojmovi subrogacija i regres u slučajevima prava subrogacije osiguratelja, nego što je to slučaj sa pravom regresa osiguratelja 111 A drugačije je kod prava regresa osiguratelja


Berislav Matijević

Obzirom na sve specifičnosti kojima je obilježen institut reosiguranja, vrlo „posebnim“ možemo označiti odnos reosiguratelja i (direktnog) osiguratelja glede prava subrogacije.

Summary: The paper deals with a specific institute of material insurance right: the insurer`s right of subroga-tion. The introductory part of paper is devoted to subrogation as a general civil law institute, while the central part of the paper deals with the insurer`s right of subrogation. In Croatian law, the insurer`s right of subroga-tion, is presented by a legal (personal) subrogation, in the context of modification the creditor in insurance obligation relations. By paying the indemnity, the insurer enters into the legal position of insured person, and performs his right of subrogation on the person responsible for the damage. The paper also presents the similarities and differences between the insurer`s right of subrogation and two related institutions: the cession and the insurer`s right of recourse. It`s particularly emphasized the difference between the insurer`s right of subrogation and the insurer’s right of recourse, which institutes are often identified, because both have almost the same content, and that is the insurer’s right to claim something that he has paid, but they have different legal bases. Then below a part of paper related to reinsurance and insurer`s right of subrogation, while the last part of paper relates to the statutory limitation of insurer`s right of subrogation.

Key words: subrogation, insurance, recourse, limitations, reinsurance.

Navedeni izvori i korištena literatura

Belanić L. (2011). „Rokovi zastare i pravna priroda regresa osiguratelja od automobilske odgovornosti prema odgovornoj osobi, u sudskoj praksi“, Informator br. 6014. od 26 listopada 2011., Zagreb, Informator, 10 - 15

Cvjetko J. (2009). „Ugovor o cesiji (ustupu tražbine) kao pravni institut obveznog prava s posebnim osvrtom na personalnu subrogaciju“, Pravnik, vol.43., br. 87/09, Zagreb, Udruga Pravnik, 135 - 152

Ćurković, M. (2017.). Ugovor o osiguranju - Komentar Zakona o obveznim odnosima. Zagreb, Inženjerski biro

Ćurković M. (2009). „Pravo regresa (subrogacije) osiguravatelja“, Osiguranje, br. 1-2/2001, Zagreb, Croatia osig-uranje, 3 - 17

Donati, A. (1979.). Trattato del diritto delle assicurazioni private. Milano, Giuffre`

Geratewohl, K. et al. (1980.). Reinsurance – principle and practice. Karlsruhe

Golub A. (2017.). „Promjene vjerovnika u obveznopravnom odnosu cesijom i subrogacijom“, Hrvatsko društvo za građanskopravne znanosti i praksu, Godišnjak, br. 24., Zagreb, Organizator, 371 - 379

Gorenc, V. et al. (2005.). Komentar Zakona o obveznim odnosima. Zagreb, RRiF

Horvat, M. (1974.). Rimsko pravo. Zagreb, Školska knjiga

Jovanović S. – Počuča M. (2014). „Subrogacija u osiguranju, sličnosti i razlike sa drugim institutima“, Europska revija za pravo osiguranja, br. 4/14, Beograd, Udruženje za pravo osiguranja Srbije, 27 – 33

Katić D. (2019). „Zastara u građanskopravnoj sudskoj praksi“, Zakonitost br. 1/19, Zagreb, Narodne novine, 46 – 64

Klarić, P. – Vedriš M. (2008.). Građansko pravo. Zagreb, Narodne novine

Jakaša, B. (1982.). Pravo osiguranja. Zagreb, Informator

Jankovec, I. (1968.). Ugovor o reosiguranju. Beograd, Institut za uporedno pravo

Matijević B. (2016.). „Subrogacija i regres u osiguranju“, Hrvatska pravna revija, br. 1/16, Zagreb, Inženjerski biro, 23 - 28


Berislav Matijević

Matijević B. (2002). „Pravni posao reosiguranja“, Svijet osiguranja, br.6/02, Zagreb, Tectus, 39 - 48

O`Neill, T. – Woloniecki J. (2004.). The Law of Reinsurance. London, Sweet & Maxwell

Pavić, D. (2009.). Ugovorno pravo osiguranja. Zagreb, Tectus

Pavić, D. (2006.). Pomorsko imovinsko pravo. Split, Književni krug

Pavić D. (1992). „The insurer`s right of subrogation in Croatian Law“, Uporedno pomorsko pravo, vol.34., br. 133-134, Zagreb, Jadranski zavod HAZU, 9 - 18

Prosperetti, M. – Apicella E. A. (1994.). La riassicurazione, Milano, Giuffre`

Radošević P. (2011). „Personalna subrogacija u teoriji i sudskoj praksi“, Pravo i porezi, br. 3/2011, Zagreb, RRiF 54 - 59

Redfern M. – Hunter, E. (1991.). Law and practice of International Commertial Arbitration. London, Sweet & Maxwel

Šulejić P. (2014). „Subrogacija i regres u zakonu i sudskoj praksi“, Tokovi osiguranja, br. 1/2014., Beograd, Dunav osiguranje, 12 - 27

Šulejić, P. (2005.). Pravo osiguranja, Beograd, Centar za publikacije Pravnog fakulteta u Beogradu

Torelli A. (2011.). Surrogazione e regresso tra diritto generale delle obbligazioni e solidarieta` fideiussoria, Scuola di dottorato in scienze giuridiche, Milano, Universita` di Milano – Biacocca

Code Civil (F), ažuriran sa danom 23.03.2019., dostupno na: http://codes.droit.org/CodV3/civil.pdf - stranica posjećena 15.05.2019.

Codice Civile (I), R.D. br. 262. od 16. ožujka 1942, objavljeno u izvanrednoj ediciji Službenog Lista br. 79 od 4. travnja 1942., ažuriran s danom 12.03.2019.

Zakon o obveznim odnosima (2005). Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18.; Zakon o obveznim odnosima (1991). Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01.

www.vsrh.hr

www.codes.droit.org

www.altalex.com

VSRH, Rev x 1126/2016 od 3. listopada 2018.,

VSRH, Gr1-205/15-2 od 13. svibnja 2015.

VSRH, Rev-1530/2011-2 od 5. studenog 2014.

VSRH, Gzz 98/2002-2 od 12. veljače 2013.

VSRH, Rev x 1268/11-2 od 21 studenog 2012.

VSRH, Rev 1440/10-2 od 24. studenog 2011.

VSRH, Rev 1724/10-2 od 24. studenog 2011.

VSRH, Rev 1250/10-2 od 3. studenoga 2010.

VRSH, Rev-3121/1999 od 18. veljače 2003.

VSRH, Rev 1241/1996-2 od 7.rujna 2000.



Marijan Ćurković

Nastanak i obuhvat regulatornih odredbi o distribuciji osiguranjaProf.dr.sc. Marijan Ćurković1

Prof.dr.sc. Marijan Ćurković1*

Sažetak: Zakonodavstvo Europske unije u zadnja dva desetljeća snažno obilježavaju dvije značajke: usm-jerenost ka efikasnom funkcioniranju zajedničkog tržišta kroz oživotvorenje načela slobodnog nastana i slo-bodnog pružanja usluga i podizanje razine zaštite potrošača na cijelom području Europske unije na višu razinu2. Ni djelatnost osiguranja, koja se svrstava u jednu od značajnijih djelatnosti u zemljama članicama Eu-ropske unije, nije od toga izuzeta. A pošto posrednici u re/osiguranju imaju središnju ulogu u distribuciji proiz-voda osiguranja u Uniji i čine vrlo važnu kariku u ostvarenju jedinstvenog tržišta i zaštite potrošača proizvoda osiguranja3, posredovanju u re/osiguranju posvećena je posebna pažnja kroz donošenje tri direktive i jedne preporuke. Posljednja od direktiva, direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20.siječnja 2016. o distribuciji osiguranja4 donesena je trinaest godina nakon direktive 2002/92/EC Europskog parlamenta i Vijeća o posredovanju u osiguranju od 9. prosinca 2002. Njezino pojavljivanje posljedica je znatnih promjena koje su se dogodile na EU tržištu osiguranja (velika financijska kriza, pojava novih proizvoda re/osiguranja i novih kanala distribucije tih proizvoda, brisanje jasnih razgraničenja između bankarske i osigurateljne djelat-nosti kod osigurateljnih proizvoda koji imaju investicijska obilježja, potreba pojačane zaštite potrošača, izvan-sudsko rješavanje prijepora i sl.). Te promjene tražile su nova rješenja koja je pokušala dati (nova) direktiva 2016/97., koja je – znakovito – promijenila i naziv, koji sugerira i promjenu predmeta reguliranja, pa je s posre-dovanja u re/osiguranju prešla na - distribuciju osiguranja. Kako se distribucijom proizvoda osiguranja mogu baviti „različite vrste osoba ili ustanova, poput brokera u osiguranju, posrednika u osiguranju, prodavatelja bankosiguranja“, ali i – što je sasvim prirodno – društva za osiguranje, bilo je potrebno odredbe ove Direktive protegnuti na sve distributere osigurateljnih proizvoda, uključivši i osiguravajuća društva u poslovima distri-bucije osiguranja5. To je dovelo do niza novina koje Direktiva traži da države članice unesu u nacionalne propise kao obvezu osiguravajućih društava. Protezanje odredbi direktive 2016/97 na osiguravajuća društva motivirano je potrebom da potrošači imaju jednaku razinu zaštite, bez obzira na razlike među distribucijskim kanalima, ali i potrebom da se osiguraju jednaki uvjeti za sve distributere osigurateljnih proizvoda6. U ovom poglavlju daje se prikaz nastanka EU regulacije distribucije (ex posredovanja i zastupanja) osiguranja i njezin aktualni obuhvat.

Ključne riječi: direktive Europske unije, posredovanje u osiguranju, distribucija proizvoda osiguranja, zaštita potrošača

1. POSREDOVANJE U RE/OSIGURANJU U EU PRAVU DO 2002. 1.1 Direktiva br. 77/92/CEE

Prvi akt Europskih zajednica koji se odnosio na djelatnost posredovanja i zastupanja u osiguranju bila je direk-

1 Dr.sc. Marijan Ćurković, izvanredni profesor, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.2 Što ne znači da države članice, u cilju zaštite potrošača, ne mogu propisivati i stroža pravila od onih koje donosi direktiva 2016/97,v. 3. preambule direktive 2016/97.3 Usp.. t. 4. direktive (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća o distribuciji osiguranja.4 objavljena u sl. glasilu EU br. L 26/19 ; dalje u tekstu: Direktiva 2016/97,odnosno IDD.5 V. t. 5. preambule direktive (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća o distribuciji osiguranja. U čl. 2., t. 8. direktiva 2016/97 definira distributera osiguranja kao svakog posrednika u osiguranju, sporednog posrednika i društvo za osiguranje.6 Usp.t. 6. preambule direktive 2016/97

Izvorni znanstveni rad


Marijan Ćurković

tiva br. 77/92 CEE od 13.prosinca 1976.g.7 Kao što i iz samog (punog) naziva Direktive proizlazi, cilj Direktive bio je odrediti uvjete za slobodno osnivanje društava i slobodu nastana ( Freedom of Etablishment - FOE) i slobodnog pružanja usluga posrednika u osiguranja (Freedom of Provide of Services – FOS) na području država članica. Radilo se o potrebi minimalnog statusnog uređenja pozicije posrednika u osiguranju. Ta Direktiva je pod „posrednici u osiguranju“ podrazumijevala samo klasične kanale prodaje, kakvi su onda postojali u zemljama članicama, dakle brokere i agente (od kojih posebno ističe poziciju pod- agenata), a koji su se krili pod različitim nazivima u zemljama članicama8. Ona je, ustvari, pratila tzv. prvu generaciju direktiva EZ-e iz oblasti osiguranja, a donesena je na temelju ovlasti iz čl. 57. Rimskog ugovora (1957.) s cil-jem koordinacije nacionalnih propisa država članica u svrhu stvaranja jedinstvenog tržišta EZ-e9. No, kako su razlike u poimanju posrednika i zastupnika u osiguranju među državama članicama bile znatne, što je za sobom povlačilo i velike razlike u prakticiranju posredništva u osiguranju, ova Direktiva je odustala od harmonizacije propisa država članica glede uvjeta koje bi posrednici i zastupnici u osiguranju morali ispuniti da bi se mogli baviti tim poslom. Stoga je ta Direktiva bila shvaćena kao privremena, do slijedeće direktive koja će uskladiti nacionalne propise o uvjetima za osnivanje i rad posrednika u osiguranju u EZ-i,10odnosno, kasnije, u Europskoj uniji.

1.2 Preporuka br. 92/48/CEE

Razlike u nacionalnim zakonodavstvima, koje su ostale nakon donošenja direktive br. 77/92/CEE smetale su jedinstvenom europskom tržištu osiguranja, zbog čega je Europska komisija 1991. donijela Preporuku o posrednicima u osiguranju11. Preporuka nije obvezujući akt, ali apelira na države članice da na dragovoljnoj osnovici prihvate preporučene mjere glede minimuma profesionalnih uvjeta koje moraju ispuniti posrednici u osiguranju, a koji se tiču znanja, sposobnosti, ugleda, financijske snage, zaštite klijenata, osiguranja profe-sionalne odgovornosti posrednika i registriranja posrednika u javnim registrima. Mnoge članice su prihvatile preporučena rješenja iz Preporuke i time doprinijele jedinstvenosti tržišta osigurateljnih usluga na području EZ-e12.

1.3 Prva EU direktiva o posredovanju u osiguranju (IMD I/MID I)

I nakon Preporuke i uglavnom, dragovoljno, prihvaćenih prijedloga iz nje, ostale su velike razlike između zemalja članica, koje su stvarale prepreke pokretanju i obavljanju djelatnosti posredovanja na jedinstvenom EU tržištu osiguranja13. Stoga je Europska komisija predložila donošenje nove direktive o posredovanju u osiguranju, a usklađeni tekst Europski parlament i Vijeće su prihvatili 9. prosinca 2002.g. pod nazivom „Directive 2002/92/EC of the European Parlament and of Council of 9. December 2002. on insurance mediation“14. Ova Direktiva, koja će uskoro dobiti žargonski naziv Prva direktiva o posredovanju ili, skraćeno, MID I, donesena je u ozračju tzv. treće generacije direktiva o osiguranju (koje su konačno uvele liberalizaciju tržišta osiguranja u EU i njegovu deregulaciju u svim vrstama osiguranja, uključivši i obvezna osiguranja od automobilske odgovornosti). Ona je definitivno odustala od harmoniziranja nacionalnih propisa o posredovanju u osiguranju, jer se pokazalo da „nije moguće harmonizirati nemoguće“15. Umjesto harmonizacije nacionalnih propisa ova Direktiva, koja je upućena svim državama članicama, a odnosi se na sve osobe koje se bave 7 Njezin puni naslov glasi: “Council Directive 77/92/EEC of 13. December 1976. on measures to facilitate the efective exercise of freedom of establischment and preedom of provide services for insurance agents and brokers and in particolar, transitional measures in respect of those activities“. Prijevod Direktive v. Ćurković M. – Miletić,V., Pravo osiguranja Europske ekonomske za jednica, Croatia osiguranje, Zagreb, 1993., str. 156. i dalje.8 U čl. 2. Direktive iscrpno su, po zemljama članicama, navedeni svi nazivi osoba koje se tradicionalno bave posredovanjem u osiguranju.9 Caciamini,C., Mercati e intermediari assicurativi – un confronto internazionale, Egea, Milano, 2014., str. 3.10 V. Volpe Putzolu, G., La direttiva communitaria 2002/92 sulla inetrmediazione assicurativa, u Assicurazioni, Rim, br. VI-IX 2003., str. 315.11 Preporuka br. 92/48/EEC od 18.prosinca 1991.12 Što slijedeća direktiva br. 2002/92/EC i priznaje u t. 4. preambule: „…države članice su u velikoj mjeri preuzele preporuku Komisije br. 92/48/EEZ od 18.prosinca 1991. o posrednicima u osiguranju, koja je pomogla u međusobnom približavanju nacionalnih propisa o uvjetima stručnosti i registraciji posrednika u osiguranju…“13 T.7. preambule Prve direktive o posredovanju14 Direktiva je objavljena u Sl. l. EU br. L 009 od 15. siječnja 2003.; dalje u tekstu: MID I.15 Volpe Putzolu,G., o.c., str. 317.


Marijan Ćurković

posredovanjem u osiguranju, uvodi tzv. jedinstvenu putovnicu za posrednike u osiguranju, kao što je to već prije učinjeno za osiguratelje, a to postiže određivanjem jedinstvenih minimalnih profesionalnih uvjeta koje države članice moraju propisati za posrednike16, a sve u cilju zaštite potrošača osigurateljnih proizvoda. MID I traži da nacionalni propisi odrede nadležno tijelo za sve subjekte koji se bave posredovanjem u osiguranju; da se uvede načelo ravnopravnosti svih subjekata koji obavljaju poslove posredovanja; da se utvrde pravila transparentnosti u odnosima „posrednik-potrošač“, s posebnom pažnjom na zaštiti potrošača17. Direktiva definira djelatnost posredovanja u osiguranju; regulira položaj zavisnih posrednika, poziciju tzv. sporednih posrednika; pravila upisa u registar ili registre posrednika i uvjete za taj upis; nalaže obvezu posrednika da se pismeno informira potrošač prije sklapanja ugovora o osiguranju o statusu posrednika, njegovom odnosu prema osiguratelju i o samom ugovoru o osiguranju; proteže obvezu posrednika i na pružanje pomoći osiguraniku u slučaju ostvarenja osiguranog rizika (obrada i naplata osigurnine)18. Direktiva je morala biti transponirana u nacionalna zakonodavstva država članica do 25.siječnja 2005.g., što su države članice uglavnom i učinile. Odredbe hrvatskog Zakona o osiguranju, koji je donesen 11.ožujka 2015.g.19, a stupio na snagu 1.siječnja 2016.g., koje se odnose na posredovanje i zastupanje u osiguranju, uglavnom su usklađene s odredbama MID I.

2. DIREKTIVA 2016/97 (IDD) O DISTRIBUCIJI OSIGURANJA 2.1 Postupak donošenja direktive 2016/97

Postupak donošenja EU direktiva, pa tako i direktiva u oblasti osiguranja, je dugotrajan proces, koji uključuje nekoliko faza i nekoliko subjekata u procesu donošenja. U pravilu, razmišljanje o novoj direktivi Europske komisije proizlazi iz obveze Komisije da prati životvornost direktive, njenu primjenu u praksi, probleme koji se javljaju. Slijedeći korak je anketiranje zainteresirane javnosti, izrada prvog prijedloga direktive, otvaranje javne rasprave, diskusije u Vijeću i Eu Parlamentu, usuglašavanje Komisije -Vijeća -Parlamenta, i konačno, prihvaćanje i objava direktive.

MID I ipak nije postigla glavni cilj: heterogenost nacionalnih sustava, posebno glede zaštite potrošača (informiranje, savjetovanje, upravljanje proizvodom, transparentnost naknada koje se plaćaju posrednicima u osiguranju) itd. u praksi su stvarali velike prepreke jedinstvenom tržištu. To se pripisivalo prvenstveno pomanjkanju EU kontrole u toj djelatnosti.20 Nadošla kriza, posebno ona u financijskom sektoru, koja je izbila nakon donošenja Prve direktive o posredovanju, razvoj novih kanala prodaje, kao što su internet i osobe koje putem interneta nude mogućnost sklapanja ugovora o osiguranju (tzv. usporednici, komparateri), snažno prodiranje financijskih institucija, kao što su banke, pošte, investicijski fondovi i sl. u djelatnost prodaje osiguranja, tražile su i nov pristup pravnom uređenju posredništva u osiguranju. Potrošače osigurateljnih proizvoda, posebno tzv. investicijskih proizvoda (linked policy), moralo se zaštititi i tu zaštitu dići na višu razinu. Prijedlozi novog uređenja stizali su sa svih strana, što je Europsku komisiju prisililo da anketira zainteresirane subjekte (Consultation Paper) o potrebi revizije propisa o posredovanju u osiguranju.21 Upit je poslan državama članicama i ostalim zainteresiranim stranama. Većina upitanih je bila za izmjenu Prve direktive o posredovanju u osiguranju (Direktive 2002/92/EC). Komisija je klasificirala anketirane u 6 kategorija22: bankarska industrija, javna tijela, osigurateljna industrija, posrednici, potrošačke udruge i ostali (trgovačke komore, individualci, društva za iznajmljivanje vozila, financijski savjetnici, pravničke udruge, savjetnici…). Na pitanja serije A: treba li u EU pravo uvesti visoku i konzistentnu zaštitu osiguranika (policy holder) – dosegnut je gotovo consensus, jer su svi anketirani odgovorili pozitivno. Što se tiče pitanja harmoniziranja propisa o mjerama informiranja, većina je sugerirala da se izradi Europski standard za statusne informacije o

16 V. Jakopec Levart, R., Direktivo o zavarovalnem posredovanju, zbornik: 10. Dnevi slovenskega zavarovalništva, Portorož, 2003., str. 227.17 Caciamini,C.,o.c., str. 13.18 Det. v. Ćurković, M., Druga EU direktiva o posredovanju u osiguranju, zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog za konodavstva i pravne prakse br. 4.,Pravni fakultet Mostar, Mostar, 2006., str. 181.-190.19 Objavljen u Narodnim novinama br. 30/2015.20 V. Directive su l´ intermediation en assurance est publié, et apres? L´ Argus des assurance, Paris, 22.2.2016.21 Europska komisija je 26. studenoga 2010. objavila Consultation Document on the Review of Insurance Mediation Direktive i time započela tzv. fazu konzultacija, koja je uobičajena prije donošenja europskih pravnih akata.22 V. European Commission, Internal Market and Services DG, Financial institution – Insurance and pensions, Brussels, 4. 4. 2011., str. 2.


Marijan Ćurković

posrednicima (bussines card solution). Na pitanja serije B, koja su se odnosila na rješavanje sukoba interesa posrednika i na transparentnost, većina se složila da treba uvesti nove odredbe o obvezi posrednika da informira potrošača o svojim vezama (kapitalnim i ostalim) s osigurateljem za kojega ili za koje radi; povezano s tim – treba uvesti obvezu informiranja potrošača o posrednikovim administrativnim troškovima; a što se samog načina obavijesti ili informacije tiče, trebalo bi preuzeti odredbe koje su prije toga unesene u MiFID II23. Pitanja serije C bila su usmjerena na potrebu jasnijeg definiranja ciljeva i svrhe Direktive o posredovanju, a iz odgovora većine dade se zaključiti da bi Direktivu trebalo proširiti na sve osobe (market players) koje u svojoj djelatnosti imaju i posredovanje u osiguranju, kao što su to izravni prodavači osiguranja, banke, osiguratelji, rent a car društva i sl. Pitanja serije D odnosila su se na pojačanu učinkovitost u cross-border prodaji. S tim u vezi iz odgovora se moglo zaključiti da je potrebno kod posredovanja u osiguranju ponovno jasnije definirati načela slobode nastana i slobode pružanja usluga kako bi se prekogranično posredovanje efikasnije razvijalo. Za posrednike neposredno važna pitanja su se nalazila u seriji E, a odnosila su se na povećanje razine profesionalne osposobljenosti posrednika. Upravo kod odgovora na ova pitanja bilo je najviše razmimoilaženja: jedni su smatrali da su odredbe Prve direktive (MID I) sasvim dovoljne, dok su drugi bili mišljenja da treba uvesti nove mjere i to proporcionalno kompleksnosti proizvoda koje takvi posrednici prodaju. Konačno, u grupi pitanja serije Razno nalazila su se pitanja vezana uz prodaju osigurateljnih proizvoda u investicijskom paketu (PRIPs – investments packaged as life insurance policies). Većina upitanih odgovorila je da ovu problematiku, kao vrlo značajnu pojavu zadnjeg desetljeća, treba posebno regulirati, jer to zahtijevaju specifičnosti takvih proizvoda, a uzor bi trebala biti pravila koja sadrži MiFID.

Komisiji su se javljale razne zainteresirane strane24, posebno Insurance Europe,25 kao krovna organizacija osiguratelja i BIPAR (Bureau International dans l´ Assurance et la Reassurance), kao krovna organizacija posrednika u osiguranju. Stajalište BIPAR-a bilo je:26činjenica je da je tržište posredničkih društava u osiguranju vrlo kompetentno; da se mora poći od činjenice da postoji velika razlika između osiguranja imovine i osiguranja života, a specifično područje predstavlja osiguranje života s elementom investicijskog posla; posrednici rade za obje ugovorne strane – osiguratelja i ugovaratelja osiguranja; potrošači imaju mogućnost koristiti ili ne koristiti usluge posrednika u osiguranju; oni mogu naći osiguranje i bez posrednika; tržište posredovanja u osiguranju čine mnogobrojni subjekti, a većina ih je tzv. mikro ili lokalne razine značaja; posrednici omogućuju potrošačima lakši pristup tržištu, dajući im svoj know-how, stvarajući im veće mogućnosti izbora i takmičenja između osiguratelja; zahvaljujući posrednicima mnogi ljudi su osigurani; direktni prodavatelji su konkurencija posrednicima; posrednicima se javljaju trgovačka društva iz svake grane djelatnosti tražeći rješenja za rizike svoga poslovanja; posrednici zajedno zapošljavaju cca 200.000 osoba; posrednicima se naknada isplaćuje u obliku provizije (commision) ili troškova (fees) ili kombinacijom jednoga i drugoga; promjena direktive iz 2002. (iako je ona unijela red u posredovanje, posebno kroz profesionalizaciju sektora) može biti prigoda da se mnoge stvari revidiraju, pojasne i prilagode, jer se „svijet kreće i nema smisla ići unatrag“. S tim u vezi, BIPAR smatra da se nova direktiva mora odnositi na sve osobe koje se bave posredovanjem u osiguranju; pravila ponašanja koja vrijede za posrednike moraju vrijediti i za direktne prodavatelje, dakle osiguratelje; smisao Druge direktive o posredovanju u osiguranju (radni naziv: IMD 2.) mora biti zaštita potrošača; IMD 2. mora voditi računa o razlikama kod osiguranja imovine i osiguranja života, posebno osiguranja života s investicijskim elementima; posrednici u osiguranju moraju informirati svoje klijente o pravnoj prirodi naknade koju dobivaju, ali samo na zahtjev klijenta27 ( i to stoga što bi ovakvo rješenje omogućilo klijentu i posredniku dijalog o cijeni, kvaliteti, usluzi i time omogućilo adekvatan stupanj transparentnosti bez prevelike administracije); svaki drugi sustav mogao bi dovesti do toga da bi nerelevantne informacije mogle utjecati da klijent izabere lošije osigurateljno pokriće, jer – visina premije osiguranja ne smije biti jedini odlučujući činitelj za izbor proizvoda.

Nakon anketne faze, a temeljem zaključaka izvedenih iz odgovora zainteresiranih subjekata, Komisija je pristupila tzv. konzultativnoj fazi koja je rezultirala prijedlogom nove direktive o posredovanju u osiguranju, koja je odmah dobila naziv IMD 2 ( Insurance Mediation Directive 2). Glavna rasprava se vodila oko 23 MiFID II, Financial Instruments Directive (2004/39/EC, 2014.).24 Prema ocjeni same Komisije promjene u posredovanju mogle bi se ticati 841.000 društava posredovanja u osiguranju, v Cacciamini, C., o.c., str. 72.25 Do nedavna: CEA26 V. www.bipar.eu27 Tzv. soft disclosure


Marijan Ćurković

nekoliko tema: informiranje potrošača, savjetovanje klijenta, sukob interesa u koji mogu doći posrednici, transparentnost naknada koju primaju posrednici (s radikalnim prijedlogom nekih zemalja da se potpuno zabrani pravo posrednika na primanje provizije od osiguratelja)28, obuhvaćanje direktivom svih subjekata koji se bave prodajom osigurateljnih proizvoda (načelo ravnopravnosti), posebne odredbe za osiguranja života vezana uz investicijske pakete (tzv. PRIPs proizvodi – Packaged Retail Investment Products) i stalno profesionalno obrazovanje posrednika.

Kao što su i prethodne direktive o posredovanju pratile direktive o osiguranju, tako je bilo očigledno da Komisija želi da nova direktiva o posredovanju prati novu direktivu br. 2009/138/CE, nazvanu Solventnost II. Upravo je stoga Komisija, prije objave Prijedloga nove direktive o posredovanju, željela vidjeti mišljenje CEIOPS-a, koji je to mišljenje i dao 10.11.2010.29

Prijedlog nove direktive o posredovanju Europska komisija je objavila 3. lipnja 2012.g.30

U fazi javne rasprave o prijedlogu, tijekom koje je došlo više od 1000 primjedbi, prijedloga i sl.,31 vrlo brzo se došlo do spoznaje da su stajališta polarizirana upravo oko pitanja naknada posrednicima, transparentnosti i objavi strukture i iznosa tih naknada (čl. 17. prijedloga direktive). Tradicionalno provizijske zemlje, kao što su to Austrija, Njemačka, Francuska, kod kojih je stoljetna tradicija da proviziju posredniku plaća osiguratelj, žestoko su se protivile ukidanju prava posrednika na proviziju od osiguratelja (s čim se, po njihovom mišljenju, izjednačuje tzv. hard disclosure – potpuna objava provizije i njene strukture). Isticale su da zabrana provizioniranja znači veliku opasnost za tržište osiguranja, što će dovesti do likvidacije posredovanja u zemljama koje nemaju tradiciju tzv. honoriranja posrednika od strane klijenta. Prijedlog direktive ne vodi računa o raznim vrstama proizvoda, što zahtijeva i različitu naknadu odnosno njezino strukturiranje; zabrana provizije vodi ka ukidanju neovisnog i za klijente važnog savjetovanja; transparentnost u provizioniranju u formi hard disclosure vodi ka ograničavanju i onemogućavanju konkurencije između posrednika; Prijedlog direktive zanemaruje postojanje Best Advice obveze i prakse posrednika32 . Prijedlog o ukidanju provizije ili o sveobuhvatnoj objavi njene strukture proglašava se ne samo napadom na kulturu posredovanja već i torpedom protiv neovisnog savjetovanja33. Provizija je minimalna sastojnica posredovanja, jer je primarni interes posrednika imati „žive ugovore“ odnosno fidealizirati klijentelu mehanizmom obnove ugovora; za klijenta je samo važno znati za koga radi posrednik i izvor njegove naknade (Carty, BIPAR)34. Konačno, profesionalni posrednici u osiguranju žive, za razliku od drugih kanala prodaje, isključivo od provizije35. Klijent vrlo često ne čita informaciju i prospekte, a ako se fokusira na informaciju o proviziji, to ga može dovesti do odluke o izboru proizvoda koji ne odgovara njegovoj potrebi osigurateljnog pokrića. Insurance europe (Koller) insistirala je na potrebi da se direktivom ostvare tri cilja: a) sačuvati različitost kanala prodaje u EU; omogućiti potrošaču izbor kanala i garantirati konkurenciju između kanala ,b) izbjeći previše detaljnu informaciju potrošaču, jer detaljna informacija postaje zbog svoje ekscesivnosti teška i dovodi do problema preinformiranosti36 , i c) izbjeći konkurenciju između IMD 2 i MiFID-a.

Nakon dugotrajnog procesa rasprava, koji je od prvog prijedloga do prihvaćanja Direktive trajao pune 4 godine, 30. lipnja 2015. postignut je politički konsenzus o konačnom tekstu Direktive između aktera: Europska komisija, Vijeće i Europski parlament, o prihvaćanju konačnog teksta prijedloga nove Direktive, koja se više neće zvati Direktiva o posredovanju u osiguranju (IMD 2), već mijenja naziv u IDD (Insurance Distribution Directive), Direktiva o distribuciji osiguranja37. Naziv nove Direktive nije slučajno promijenjen; novim nazivom „IDD“ htjelo se odmah naglasiti da se ona odnosi na sve subjekte koji sudjeluju u postupku posredovanja

28 V. http://www.maxpool-blog.de/2016/02/22/die-13-wichtigsten-fragen-und-antworten-idd/;datum posjete 11.2.2019. Der Versicherungsmakler,Vö, Beč, listopad 2012.,Das Provisionsverbot als Unsinn erkennen.29 V. Marano, P., Quale mercato per l’ intermediazione assicurativa? Riflessioni sulle possibili modifiche all’ IMD, Assicurazioni, IPSOA,Milano, travanj-lipanj, 2011., str. 208.30 Br. 2012/0175(COD)31 Cacciamini,C., o.c., str. 14.32 V.WKO-Wirtschaftskammer Oesterreichs - Die Versicherungsmakler, Versicherungsvermittlungsrichtlinie /Insurance Mediation Directive (IMD2), Positionspapier des oesterreichischen Fachverbandes der Versicherungsmakler, Stand: 09/2012.,Beč, 2012.33 IMD: Intensive Gespräche auf allen Ebenen, Der Versicherungsmakler,Beč, veljača 2013.,.34 Giaccomini,C. o.c., str. 16.35 WKO, Wirschaftskammer, o.c.36 IE zastupa načelo „ne više, nego bolje informacije“37 Službeni prijevod EU na hrvatski jezik. Njemci: Versicherungsvertriebsrichtilinie; Francuzi: La Directive sur la distribution de produits d´assirance (DDA); Srbi preferiraju naziv Direktiva o plasmanu osiguranja,v. Radović, Z., Direktiva o plasmanu osiguranja, Tokovi osiguranja, Dunav, Beograd, br. 4/2015, str. 136.-138.


Marijan Ćurković

odnosno direktne prodaje u osiguranju.

Europski parlament i Vijeće su konačno 20. siječnja 2016.g. prihvatili Direktivu o distribuciji osiguranja. Direktiva je objavljena u sl. glasilu EU br. 26/19 od 2.veljače 2016.38.

2.2 Stupanje na snagu i obveza država-članica na prijenos u nacionalna zakonodavstva

IDD je stupila na snagu 23.veljače 2016.g. Države članice su bile obvezne prenijeti odredbe Direktive u nacionalna zakonodavstva u roku od 24 mjeseca, dakle, do 23.veljače 2018.g. IDD predviđa stavljanje izvan snage IMD I – EU 2002/92 istekom 24 mjeseca od stupanja na snagu IDD, dakle, 23.veljače 2016. Naravno, prije usklađivanja nacionalnih propisa s propisima EU trebalo je donijeti i tzv. delegirane akte Europske komisije u skladu s čl. 39. IDD-a (odnose se na probleme iz čl. 25., 28., 29., i 30 IDD-a39). Također EIOPA40 je morala donijeti niz tehničkih propisa, posebno glede postupanja kod PRIP-s proizvoda, ustanovljenja zajedničkog EU registra posrednika, o razmjeni informacija između nadzornih tijela država članica i sl. Izrada i donošenje delegiranih akata temeljem odredbi IDD-a je kasnilo, a bez njih nije bilo moguće pripremiti poslovanje osiguratelja i, naravno, distributera sukladno IDD direktivi i nacionalnim propisima utemeljenim na njoj. Implementacija IDD-a41, naime, podrazumijeva složene postupke kao što su educiranje zaposlenika, distribucijskih kanala, usklađivanja informacijskih sustava i sl., te osiguranje visokog stupnja pravne sigurnosti za potrošače. Stoga je Insurance Europe42, kao krovna institucija industrije osiguranja, pokrenula proces odgode primjene IDD-a. Konačni rezultat inicijative bio je donošenje direktive (EU) 2018/411 od 14.03.201843, kojom se mijenja IDD u pogledu datuma transpozicije u nacionalni pravni sustav država članica (1.7.2018.) i datum početka primjene, (1.10.2018).

U međuvremenu je, kroz 2. i 3. stupanj (level) uređivanja distribucije, doneseno cijeli niz delegiranih uredbi,44 provedbenih uredbi45i uredbi, tehničkih standarda za implementaciju Direktive, regulatornih tehničkih standarda (RTS-Regulatory Technical Standards). Tako je Komisija, na temelju ovlaštenja iz IDD-a, donijela delegiranu uredbu br. (EU) 2017/2359 od 21.rujna 2017. o dopuni Direktive (EU) 2016/97 u pogledu obveze informiranja i pravila poslovnog ponašanja koja se primjenjuju na distribuciju investicijskih proizvoda osiguranja46; uredbu br. Komisija (EU) 2018/541 od 20. prosinca 2017. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2017/2358 o dopuni direktive br. 2016/97 u pogledu zahtjeva za nadgledanjem proizvoda i upravljanja njima47 i Delegirane uredbe br. (EU) 2017/2359 u pogledu njihovih datuma primjene48 (kako bi stupile na snagu istoga dana kada i IDD – dakle, 1.10.2018.). Za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske proizvode osiguranja (PRIIPs) uredba br. 1286/2014. Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIPs)49 donesena je još prije stupanja na snagu IDD-a. S obzirom na novine koje donosi IDD Komisija je donijela delegiranu uredbu (EU) 2017/653 od 8. ožujka 2017. o dopuni uredbe (EU) br. 1286/2014 o utvrđenju regulatornih tehničkih standarda (RTS) u vezi s prikazom, sadržajem, preispitivanjem i revizijom dokumenata s ključnim informacijama te uvjetima za ispunjavanje

38 Dostupno na poveznici: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=uriserv:OJ.L.2016.026.01.0019.01.HRV&toc=O J:L:2016:026:FULL39 Nadgledanje proizvoda i upravljanje, sukob interesa, informacije za potrošače i procjena primjerenosti i prikladnosti te izvještavanje potrošača.40 EIOPA= European Insurance and Occupational Pensions Authority, Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje, osnovano EU Uredbom br. 1094/2010. EU parlamenta i Vijeća41 Čiji tekst predstavlja samo prvi stupanj (level) regulacije određene materije42 „...osigurateljima treba dovoljno vremena za implementaciju IDD-a, jer oni mogu raditi samo s legalnom sigurnošću kad su konkretna pravila poznata...“, Köller, IE, Objava za tisak,4.10.2016.43 V. sl. l. EU L 76/28; kuriozitet odredbe čl. 2. ove Direktive jeste odredba da se ona primjenjuje“ s retroaktivnim učinkom od 23.2.2018“; obrazloženje, v. t.6. preambule te Direktive.44 Delegirana uredba br.(EU) 1286/201445 Primjerice, provedbenu uredbu br. Komisija (EU) 2017/1469 od 11.08.2017. o utvrđivanju standardiziranog formata dokumenta s informacijama o proizvodima osiguranja, sl.list EU L 209/19. od 20.08.2017.46 Tzv. IBIP-s-Insurance Based Investment Products; obj. u sl.l. EU br. L 341/,21.09.2017,47 Tzv. POG-Product Oversight Governance; obj. u sl.l. EU br. 341/20.12.2017.48 Obj. u sl. l. EU br. 341/,20.12. 2017.49 Obj. u sl. l. EU br. L 352 od 9.12.2014.


Marijan Ćurković

zahtjeva za dostavu tih dokumenata50; uredbu (EU) 2016/2340 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o izmjeni uredbe 1286/201451 (promjena datuma primjene – odgoda do 1.1.2018.), te delegiranu uredbu Komisije (EU) 2016/1904 od 14. srpnja 2016. o dopuni uredbe br. 1286/2014.u pogledu intervencije u području proizvoda.52 U okviru toga, Komisija 11.08.2017. prihvaća53 pravila o standardiziranom formatu obrasca (IPID - Insurance Produkt Information Document) za neživotna osiguranja. Učvršćenju i praćenju materije služe i tzv. faza Q&A (Questions and Answers) i FAQ (Frequently asked Questions) namijenjena zainteresiranim subjektima u distribuciji.

EIOPA je, u okviru 3. stupnja (level) donijela smjernice u skladu s IDD-om koje se odnose na investicijske proizvode (IBIP-s) osiguranja strukturirane na način koji potrošačima otežava razumijevanje uključenih rizika.

Sve su to bili razlozi koji su doveli do odgode primjene IDD-a do 1.listopada 2018.

IDD je u konačnoj verziji poprimila relativno drugačiji oblik od onoga koji se najavljivao kod prvog prijedloga direktive. Izostala je revolucionarna promjena u materiji posredovanja, ali su ipak unesene brojne izmjene u odnosu na Prvu direktivu o posredovanju. Cilj tih izmjena bio je utvrditi pravila prodaje na način koji će olakšati integraciju tržišta osiguranja, utvrditi uvjete za fair competition između distributera osigurateljnih proizvoda i, naravno, ojačati zaštitu osiguranika (policy holder protection). Nova IDD direktiva predstavlja okvir u kojemu će se moći kretati države članice pri reguliranju problematike posredovanja u osiguranju, s tim da je IDD ostavila mogućnost državama članicama da svojim propisima donesu ili zadrže i stroža pravila u odnosu na ono što je navedeno u Direktivi54. Ona je ustvari kompromisno rješenje između suprotstavljenih interesa raznih skupina. Ne smije se zaboraviti da IDD ne stoji „sama za sebe“, već je kockica u mozaiku koji čine MIFID, Solventnost II, Direktiva o zaštiti podataka, Direktiva o prodaji na daljinu i sl.

2.3 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju

Prateći tijek diskusije oko donošenja nove direktive o posredovanju, odnosno sada o distribuciji proizvoda osiguranja, hrvatski zakonodavac je započeo pripreme za izmjene i dopune Zakona o osiguranju iz 201555.g., a u cilju prilagodbe pravilima nove IDD direktive. Rezultat toga je donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju56, čime je hrvatsko pravo posredovanja u osiguranju, odnosno distribucije proizvoda osiguranja, u cijelosti usuglašeno s odredbama europskog prava, posebno s odredbama IDD-a.. ZIDZO, polazeći od odredbi IDD-a, mijenja dotadašnji naslov glave XXIII ZOS-a koji je glasio „Zastupanje u osiguranju i posredovanje u osiguranju i reosiguranju“ u „Distribucija osiguranja“, čime je omogućio obuhvaćanje svih distributera osiguranja koji obavljaju djelatnost distribucije u osiguranju i reosiguranju, a distribuciju je definirao na znatno širi način od dosadašnje definicije.

Prema odredbi izmijenjenog čl.399., st.1., t. 1.(čl. 89. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju57) pod distribucijom osiguranja podrazumijeva se djelatnost predlaganja i sklapanja ugovora o osiguranju, savjetovanje o ugovorima o osiguranju ili obavljanje drugih pripremnih radnji za sklapanje ugovora o osiguranju, ili sklapanje takvih ugovora, ili pružanje pomoći pri upravljanju takvim ugovorima i njihovu izvršavanju, posebice u slučaju rješavanja odštetnog zahtjeva, uključujući pružanje informacija o jednom ili više ugovora o osiguranju u skladu s kriterijima koje odabiru stranke putem internetske stranice ili nekog drugog medija i sastavljanje rang liste proizvoda osiguranja, uključujući i usporedbu cijena58 i proizvoda ili popust na cijenu, ako stranka može izravno ili neizravno sklopiti ugovor o osiguranju na internetskoj stranici ili drugom mediju.

50 Obj. u sl. l. EU br. 1/1 od51 Obj. u sl. l. EU br. 35452 Obj. u sl. l. EU br. 295.53 Objavljeno u sl.l.EU 12.8.2017.54 V. Maxpool, Die 13 wichtigsten Fragen und Antworten zur Versicherungsvertriebsrichtlinie, http/://maxpool-blog.de/20016/02/22-die-13-wichtigsten-fragen-und-antworten-zur-idd/, 31.03.2016., datum posjeta 11.2.2019.55 Dalje: ZOS56 Objavljen u Narodnim novinama br. 112/2018., 14.12.2018.57 Dalje u tekstu: ZIDZO58 Šteta što ZIDZO rabi naziv cijena, jer se u osiguranju rabi naziv premija; radi se dakle o usporedbi premija osiguranja, popusta na premiju itd.


Marijan Ćurković

2.4 Struktura IDD-a

IDD sadrži sva potrebna pravila o distribuciji osiguranja, počevši od formacije distributera (primarne i kontinuirane), njihovog upisa u registar, pravila za njihovo ponašanje, pravila informiranja i savjetovanja potrošača, pravila o transparentnosti naknada (provizija), pravila za rješavanje sukoba interesa u kojima se mogu naći distributeri, pravila o prodaji vezanih proizvoda, pravo na prigovor i pritužbu klijenata, izvansudsko rješavanja sporova itd.; s obzirom na početni i temeljni cilj – jedinstveno EU tržište osiguranja, IDD donosi pravila prekograničnog poslovanja u funkciji slobodnog pružanja usluga distribucije, nadzor u prekograničnom poslovanju i suradnja nacionalnih nadzornih tijela, poduzimanje hitnih mjera nadzornog tijela zemlje obavljanja prodaje, Tekst IDD sadrži 79 točaka preambule (popularno nazvan considerando – smatrajući, uzevši u obzir, polazeći od) i 46 članaka, podijeljenih u 8 poglavlja: I Područje primjene i definicije, II Uvjeti upisa u registar, III Sloboda pružanja usluga i sloboda poslovnog nastana, IV Organizacijski uvjeti, V Uvjeti informiranja i pravila poslovnog ponašanja, VI Dodatni uvjeti u pogledu investicijskih proizvoda osiguranja, VII Sankcije i druge mjere i VIII Završne odredbe.

2.5 Na koga se ne/odnosi IDD

IDD se odnosi na sve subjekte koji se bave, s bilo koje osnovice, prodajom osigurateljnih proizvoda. Ona se odnosi, za razliku od IMD I, i na posredovanje u reosiguranju. Direktiva se odnosi i na osiguravajuća društva koja izravno prodaju proizvode osiguranja. Time je IDD, u odnosu na IMD I znatno proširio broj subjekata obuhvaćenih Direktivom. Cilj ovog proširenja je dvostruk: s jedne strane osigurati jedinstvenost i uniformnost zaštite potrošača bez obzira na to tko im pruža uslugu sklapanja ugovora o osiguranju i, s druge strane, zadržati ravnopravnost između raznih kanala prodaje59. S tim u vezi u čl. 2., st.1., t. 1. Direktive daje se nova, u odnosu na definiciju iz čl. 2., t. 3. IMD-a I, mnogo šira i preciznija definicija distribucije osiguranja, pod čim se podrazumijeva djelatnost predlaganja ugovora o osiguranju, savjetovanje o njima ili obavljanje drugih pripremnih radnji za sklapanje ugovora o osiguranju, ili sklapanje takvih ugovora ili pružanje pomoći pri upravljanju takvim ugovorima i njihovu izvršavanju, posebno u slučaju rješavanja odštetnog zahtjeva, uključivši pružanje informacija o jednom ili više ugovora o osiguranju u skladu s kriterijima koje odabiru potrošači putem internetske stranice ili nekog drugog medija i sastavljanje rang liste proizvoda osiguranja, uključujući i usporedbu cijena i proizvoda ili popust na cijenu ugovora o osiguranju, ako potrošač može izravno ili neizravno sklopiti ugovor o osiguranju na internetskoj stranici ili drugom mediju. Kao što vidimo, u djelatnost posredovanja svrstana je i tzv. internetska prodaja, uključivši i tzv. komparatore-usporednike,60 koji donose prikaz proizvoda, cijena, popusta i sl., ako potrošač može, izravno ili neizravno, na toj stranici sklopiti ugovor o osiguranju. IDD pod „distributerom osiguranja“ podrazumijeva svakog posrednika u osiguranju, sporednog posrednika u osiguranju i društvo za osiguranje61.

Distribucijom osiguranja i reosiguranja ne smatra se usputno pružanje informacija (osigurateljima ili potencijalnim ugovarateljima osiguranja) o osiguranju i osigurateljnim proizvodima u okviru druge djelatnosti, ali samo ako je ispunjen uvjet62 koji propisuje ZOS, a to je da takvo pružanje informacija nema za svrhu pomoć stranci pri sklapanju ugovora o osiguranju ili pri njegovu izvršavanju. Prema ZOS-u, takve su informacije one koje se pružaju u okviru druge poslovne djelatnosti, primjerice, posrednik kod kupoprodaje nekretnina kupcu daje informacije o potrebi, mogućnosti i korisnosti osiguranja objekta od požara i drugih opasnosti; porezni savjetnik informacije o mogućem osigurateljno-investicijskom ulaganju; odvjetnik svome klijentu o potrebi osiguranja od odgovornosti, itd.). U posao distribucije ne spada ni profesionalno upravljanje odštetnim

59 To se posebno navodi u t. 5. preambule: „Proizvode osiguranja mogu distribuirati različite vrste osoba ili ustanova, poput brokera u osiguranju, posrednika u osiguranju, prodavatelja bankoosiguranja, društava za osiguranje, putničkih agencija i poduzeća za iznajmljivanje vozila. Jednakost postupanja prema tim subjektima i zaštita potrošača zahtijevaju da sve te osobe odnosno usta nove budu obuhvaćene ovom Direktivom“, te u t. 6.:“Potrošači bi trebali imati jednaku razinu zaštite, bez obzira na razlike medju distribucijskim kanalima …nužno je da uvjeti budu jednaki za sve distributere“.60 Radi se o sasvim novim kanalima prodaje, koji su se proširili iz Velike Britanije na cijelu EU, uključivši i Republiku Hrvatsku, v. www.kompare.hr , koji tvrdi (posjet e-siteu 16.4.2016.) da se njegovim uslugama već koristilo preko 500.000 korisnika. Takvi distributeri omogućuju potrošačima a) usporedbu proizvoda različitih ponuđača, b) usporedbu iznosa premija osiguranja, c) omogućuje odabir najpovoljnijeg proizvoda i njegovu e-kupnju.61 V. čl.2., st.1.,t. 8. IDD-a.62 Čl. 87., st.2. ZIDZO-a


Marijan Ćurković

zahtjevima osiguravajućeg društva, čime je omogućeno poslovanje raznih trgovačkih društava koja se bave profesionalno uslužnom likvidacijom šteta za osiguratelja ili za stranke kod osiguratelja.63 To ujedno omogućuje osigurateljima da likvidaciju odštetnih zahtjeva daju profesionalcima (outsourcing šteta). U istu kategoriju spadaju i društva koja se bave procjenom šteta (samostalni profesionalni procjenitelji).64Bitna razlika između sporednog posrednika i osoba koje usputno pružaju informacije o osigurateljnim proizvodima ili mogućnostima osiguranja od određenih rizika, a koje se ne smatraju sporednim posrednicima, u tome je što sporedni posrednik ima namjeru, u okviru svoje redovne djelatnosti, za stranku sklopiti ugovor o osiguranju, iskoristiti prigodu koju mu pruža odnos s tom strankom (kojoj daje uslugu ili prodaje proizvod) i sklapajući ugovor o osiguranju dodatno zaraditi proviziju (naknadu), dok osobe koje pružaju informacije o osiguranju usputno, u svojoj djelatnosti, nemaju namjeru ni svrhu pomoći stranci pri sklapanju ugovora o osiguranju i ne poduzimaju nikakve mjere da sklope ugovor.

2.5.1 Vezani posrednici

Direktiva 2016/97 poznaje i kategoriju vezanih posrednika u osiguranju65. Radi se o distributerima re/osiguranja koji su ugovorom vezani isključivo za određenog osiguratelja ili više određenih osiguratelja. Osiguratelji su obvezni kod tih posrednika osigurati da zadovoljavaju uvjete za registraciju i registrirati ih. U praksi, najčešće se radi o tzv. agencijama osiguranja, koje rade pod ugovornom klauzulom ekskluzivnosti i za koje bi osiguratelj(i) trebao/trebali osigurati uvjete potrebne za registraciju i registrirati ih.

2.5.2 Sporedni posrednik u osiguranju

Iznimno, Direktiva se ne odnosi na određene tzv. sporedne posrednike (uzgredne, akcesorne; ancillary intermediaries, Produktakzesorischevermitler), (čl. 2., st. 1., t. 4. IDD-a). Pod sporednim posrednikom IDD podrazumijeva svaku fizičku ili pravnu osoba, koja za naknadu osniva i obavlja poslove distribucije osiguranja kao sporednu djelatnost, ako ispunjava sljedeće uvjete:

- da glavna poslovna djelatnost dotične fizičke i pravne osobe nije distribucija osiguranja,

- da dotična osoba distribuira samo određene proizvode osiguranja, koji služe kao dopuna nekoj robi ili usluzi,

- da ti proizvodi osiguranja ne spadaju u životno osiguranje ili u osiguranje od odgovornosti, osim ako ono što obuhvaćaju dopunjuje robu ili uslugu koju ta osoba pruža kao glavnu poslovnu djelatnost.

Da bi sporedni posrednici bili izuzeti od primjene IDD-a, potrebno je da su ispunjeni slijedeći uvjeti (čl. 1., st.3. IDD-a):

- a) da osiguranje koje prodaju predstavlja dopunu robi ili usluzi koja se pruža od strane bilo kojeg dobavljača, ako takvo osiguranje pokriva : aa) rizik kvara, gubitka, kradje ili oštećenja robe ili ne-korištenje usluge dobavljača, ili ab) oštećenje ili gubitak prtljage i druge rizike vezane uz putovanje rezervirano kod toga dobavljača;

- b) da godišnja premija za proizvod osiguranja ne prelazi 600 eura, odnosno izuzetno ako osiguranje predstavlja dopunu usluzi iz t. a), a usluga se pruža kroz tri mjeseca i manje – iznos premije ne smije premašivati 200 eura. No, bez obzira na to što se IDD ne odnosi na ove osobe, Direktiva obvezuje države-članice da predvide obvezu osiguratelja ili posrednika, koji se služe uslugama sporednih posrednika, da potrošačima u svakom slučaju daju informaciju o svom identitetu, adresu i načinu podnošenja reklamacija; da predvide odgovarajuće mehanizme kako bi se prilagodili obvezama iz čl. 17. IDD-a (obveza postupanja pošteno, pravično i profesionalno u najboljem interesu po-trošača; da ne daju krive promidžbene poruke u porukama koje distributer šalje potrošačima; da

63 Radi se o društvima koja se uobičajeno nazivaju agencijama za usluge u ostvarenju naknade štete pretrpljene u prometnim i inim nesrećama64 Oni su se prema prijašnjim propisima morali registrirati kao posrednici u osiguranju i ispunjavati sve uvjete koji su bili propisani za posrednike u osiguranju (temeljni kapital, najmanje dva zaposlena u stalnom radnom odnosu, položen ispit radi utvrđivanja posjeduju li znanje i stručnu sposobnost itd.).65 V.t. 17. preambule IDD-a.


Marijan Ćurković

ne sklapaju nagodbe vezano za naknadu na štetu potrošača) i čl. 24. (ponašanje koje se zahtijeva kod osiguranja koje se prodaje u paketu, vezana prodaja, cross saling) i čl. 20., st. 5. IDD-a (infor-macije o proizvodu osiguranja u razumljivu obliku, obveza predaje informativne note osiguraniku na papiru ili drugom trajnom mediju). Osiguravajuća društva su dužna osigurati visoki stupanj pro-fesionalizma i stručnosti sporednog posrednika u osiguranju.66

2.6 Odredbe o informiranju potrošača

Jedna od glavnih uporišnih točaka IDD jeste uvođenje obveze informiranja potrošača od strane distributera proizvoda osiguranja. Kroz sveobuhvatno, točno, objektivno informiranje nastoji se postići visoka razina zaštite potrošača. Informacije moraju biti, poštene, pravične i profesionalne „u skladu s najboljim interesom potrošača“67, da budu korektne, jasne i da ne dovode u zabludu potrošača. To se odnosi i na promidžbene materijale. T. 40. preambule naglašava važnost informiranja klijenta i to prije samog sklapanja ugovora o osiguranju o statusu subjekata koji prodaju osiguranje i, posebno, o tipu (vrsti) naknade koju primaju za tu prodaju. Naknada koju prima prodavatelj mora biti transparentna i poznata potrošaču. Naknada može biti honorar kojega izravno plaća potrošač; provizija koja pretpostavlja da je uključena u premiju osiguranja; druga vrsta ekonomske koristi koju dobiva prodavatelj osiguranja, kombinacija ovih vrsta naknade 68. Vrlo važna je odredba st. 4., čl. 19., prema kojoj i osiguratelji moraju obavijestiti svoje potrošače o prirodi naknade koju primaju njihovi zaposlenici u svezi s ugovorom o osiguranju.

Među obveze informiranja potrošača IDD uvodi dva nova instrumenta69:1) “personalizirana preporuka“ potrošaču, u kojoj distributer objašnjava zašto bi određeni proizvod najbolje ispunio potrošačeve zahtjeve i potrebe (individualizacija specifičnih razloga). Ova „personalizirana preporuka“ slijedi nakon što distributer dobije informacije od potrošača vezane uz svoje zahtjeve i potrebe. „Personalizirana preporuka“ po naravi stvari vezana je uz savjetovanje potrošača. Savjetovanje potrošača nije obvezno i ostavljeno je državama članicama na volju da li će ga i pod kojim uvjetima propisati (prihvaćena je tzv. soft varijanta o savjetovanju). No, kad distributer u osiguranju obavijesti potrošača da savjete daje na temelju nepristrane i personalizirane analize, dužan je analizirati dostatan broj ugovora o osiguranju dostupnih na tržištu, kako bi bio u mogućnosti dati osobnu preporuku u skladu sa stručnim kriterijima; 2) za proizvode neživotnog osiguranja informacija se daje putem standardiziranog dokumenta koji se jednostavno čita i koji mora biti na papiru ili drugom trajnom mediju; o takvom proizvodu standardiziranu informaciju sastavlja proizvođač proizvoda neživotnog osiguranja (standardizirani dokument70 mora biti kratak, samostalan, strukturiran tako da je jasan i jednostavan za čitanje, napisan slovima veličine koja omogućava čitanje, mora biti na službenim jezicima ili na jednom službenom jeziku kojim se služi u dijelu države članice u kojemu se proizvod nudi, ili – ako se tako dogovore potrošač i distributer – na nekom drugom jeziku; mora biti točan i ne dovoditi u zabludu; na vrhu prve stranice mora biti naslov „Dokument s informacijama o proizvodu osiguranja“). Sadržajno – dokument mora imati slijedeće informacije: informacije o vrsti osiguranja; sažetak osigurateljnog pokrića, uključujući osigurane glavne rizike, osigurane svote, i – prema potrebi – zemljopisni opseg pokrića i isključenja iz osiguranja; sredstva plaćanja premije i trajanje plaćanja; obveze na početku ugovora; obveze u slučaju nastanka osiguranog slučaja; vrijeme trajanja ugovora; načine raskida ugovora. Izrada oblik standardiziranog dokumenta stavljena je u zadatak EIOPA-e s rokom izrade najkasnije do 23.veljače 2017.g. Od davanja informacija oslobođeni su distributeri koji prodaje tzv. velike rizike71; te distributeri koji prodaju proizvod profesionalnim ulagateljima.

66 V.t.28. preambule IDD-A.67 Čl. 17., st. 1. IDD-a68 Čl. 19. IDD-a69 Čl. 20. IDD-a70 St. 7., čl. 20 IDD-a71 Prema EU osigurateljnom pravu, veliki rizici su :a) osiguranje tračnih vozila, osiguranje zračnih letjelica, osiguranje plovila, osiguranje robe u prijevozu, osiguranje od odgovornosti za uporabu zračnih letjelica, osiguranje odgovornosti za uporabu plovila; te b): osiguranje cestovnih vozila, osiguranje od požara i elementarnih šteta, ostala osiguranja imovine, osiguranje od odgovornosti za uporabu motornih vozila, ostala osiguranja od odgovornosti, osiguranje kredita – uz uvjet da ugovaratelj osiguranja ima vrijednost aktive na kraju godine koja prelazi iznos od 6,2 milijuna eura, neto prihod u poslovnoj godini veći od 12,8 milijuna eura i prosječan broj zaposlenih tijekom poslovne godine veći od 250. Radi se, dakle, o osiguranicima za koje se pret postavlja da imaju stručne službe koje se bave profesionalno osiguranjem, det. v. Šker,Tristan, Slobodan protok kapitala, robe i usluga, Svijet osiguranja, Tectus, Zagreb,br.4/2012


Marijan Ćurković

2.6.1 Posebne odredbe o obvezi posrednika i osiguratelja kod investicijskih osiguranja

IDD sadrži posebne, dodatne odredbe72 koje se odnose na distribuciju osigurateljnih proizvoda koji imaju investicijski karakter i to kad ih prodaju a) posrednici u osiguranju i b) društva za osiguranje. Radi se o proizvodima koji imaju istek ili otkupnu vrijednost i kod kojih su osigurnina ili dobit u cijelosti ili djelomično izloženi fluktuaciji tržišta osiguranja73 (tzv. financijski osigurateljni proizvodi, razne vrste osiguranja života vezanih uz vrijednosti investicijskih fondova, burzovnih indeksa i sl.)74. S tim u vezi ne smatraju se investicijskim proizvodima osiguranja: života kod kojega su osigurnine vezane isključivo uz slučaj smrti, nesposobnosti, bolesti; mirovinska osiguranja kojima je cilj osigurati prihod (rentu) za slučaj prestanka radne aktivnosti; proizvodi koje provode pravne osobe ili umirovljenička udruženja i proizvodi mirovinskog osiguranja kod kojih se traži od poslodavaca doprinos i u odnosu na koje poslodavac ili radnik ne mogu birati isporučitelja.

Poglavlje VI IDD-a propisuje pravila oko izbjegavanja sukoba interesa koji se mogu pojaviti kod investicijskih osiguranja (IDD donosi obvezu osiguratelja i posrednika da primjene efikasan postupak identifikacije i upravljanja sukobom interesa u cilju da se izbjegne mogućnost da taj sukob interesa šteti potrošaču) i obvezu informiranja potrošača o mogućem sukobu interesa posrednika, o proizvodu i premiji, o troškovima povezanim s investicijskim osiguranjem, o vrednovanju adekvatnosti proizvoda (ovo samo ako se daje i usluga savjetovanja)75. O mogućem sukobu interesa posrednici i osiguratelji moraju informirati potrošača prije sklapanja ugovora o osiguranju s investicijskim značajem.

Obveza informiranja potrošača-klijenta nastavlja se (ako je ugovorena usluga savjetovanja) i za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju investicijskog značaja: periodična procjena pogodnosti proizvoda; upozorenja na rizike koji su povezani s proizvodima i sa predloženom strategijom ulaganja; o troškovima i teretima uključivši i troškove savjetovanja i način plaćanja tih troškova i samog proizvoda.76 Ove informacije potrošaču daju se po potrebi, a najmanje jednom godišnje.

IDD propisuje obvezu osiguratelja i posrednika u osiguranju da izvršavaju obveze navedene u IDD-u uvijek kad primaju honorar, proviziju ili nenovčanu korist od subjekata koji su različiti od klijenta, ali samo u slučaju kad takva plaćanja ne štete kvaliteti pružene usluge i korektnom ispunjenju obveze da rade u najboljem interesu klijenta. Države članice mogu distributerima nametnuti zabranu ili (još više) ograničiti ponudu ili prihvaćanje honorara, provizija i neimovinske koristi od strane trećih osoba u svezi s pružanjem usluge savjetovanja77. Isto tako, države članice mogu predvidjeti obvezu osiguratelja i posrednika da savjetuju klijente kad je u pitanju prodaja investicijskih proizvoda osiguranja ili (samo) određene vrste takvih proizvoda.78

Važno je da osiguravajuće društvo i posrednik, kod savjetovanja o investicijskom osiguranju, pruže klijentu personaliziranu informaciju. Da bi to mogli učiniti obvezni su prije sklapanja ugovora upoznati se s klijentom, njegovim znanjem i iskustvom o ulaganjima u određeni proizvod, financijskom situacijom te osobe, njenom sposobnošću da podnese financijski gubitak, investicijskim ciljevima te osobe, koji rizik je toj osobi prihvatljiv itd., a sve u cilju da se potrošaču preporuči investicijski proizvod koji je njemu prikladan i odgovarajući njegovim mogućnostima prihvaćanja rizika i sposobnosti da podnese gubitak.79

Osiguravajuće društvo i posrednik je obvezan, i kad ne pruža uslugu savjetovanja, klijenta upozoriti – nakon što dobiju informacije o njegovom ne/znanju i ne/iskustvu u području investiranja relevantnom za određenu vrstu proizvoda – da mu proizvod ne odgovara. IDD ide korak dalje: ako klijent ne dostavi tražene informacije – osiguratelj i posrednik moraju ga upozoriti da nisu u stanju utvrditi odgovara li mu predviđeni proizvod. 72 V. poglavlje VI IDD-a73 V. DLA Piper, La nuova direttiva sulla distribuzione assicurativa-uno sguardo d´insieme e primi spunti di riflessione, 5.4. 2016., str. 4. na: https://www.dlapiper.com/it/italy/insights/publications/2016/04/insurance -distribution, datum posjeta: 11.2.2019.74 O investicijskom osiguranju života v. više kod Ćurković, M., Ugovor o osiguranju osoba, Inženjerski biro, Zagreb, 2009., str. 158 -163. U 2013.g u EU udio linked proizvoda životnog osiguranja u ukupnom broju polica osiguranja života iznosio je 19%,v. European Insurance-Key Facts 2015.; u Hrvatskoj u 2015. njihov udio u ukupnoj premiji životnih osiguranja bio je 8,22 %, i u stalnom je povećanju, zbog čega je i nadzorno tijelo HANFA našla za shodno upozoriti potencijalne ugovaratelje na rizike kod takvih osiguranja, v. Jukić Botica, N.,Unit linked osiguranje – štednja i investicija, Osiguranje, Croatia osiguranje, Zagreb, br. 1/16., str. 23-24.75 DLA Piper, o.c., str. 5.76 V. čl. 29. st.1. IDD-a.77 Čl. 29., st. 3. IDD-a.78 No, ne dovodeći u pitanje slobodu država-članica da to urade, Komisija je ovlaštena po ovim pitanjima donositi delegirane akte.79 Čl. 30., st. 1. IDD-a


Marijan Ćurković

Upozorenje se može dati u standardiziranom obliku.

Države članice su ovlaštene odstupiti od gore navedenih obveza osiguratelja i posrednika ( prikupljanje informacija od klijenta), kad pružaju uslugu bez usluge savjetovanja i to kod ugovora:

- koji su sklopivi na bazi nekompleksnih financijskih instrumenata,

- kad je distribucija obavljena na inicijativu klijenta,

- kad se klijentu objasni da posrednik ili osiguratelji nemaju obvezu vrednovati adekvatnost proizvo-da te da potrošaču nije pružena odgovarajuća zaštita u skladu s relevantnim pravilima poslovnog ponašanja,

- kad je posrednik ili osiguratelj riješio svoje obveze u materiji upravljanja sukobom interesa.

Čl. 30., st. 4. IDD-a obvezuju posrednika i osiguratelja na uspostavljanje evidencije koja sadrži dokumente o sporazumima između posrednika ili osiguratelja i potrošača u kojima su utvrđene međusobne obveze i prava te ostali uvjeti pod kojima se pruža usluga potrošaču. Izvješća potrošaču moraju biti dostavljena na trajnom mediju (periodično obavještavanje potrošača, svojstvo usluge koja se pruža potrošaču, troškovi povezani s transakcijama i uslugama za račun potrošača). Prigodom savjetovanja prije sklapanja ugovora posrednik ili osiguratelj dužni su potrošaču dati izjavu o primjerenosti proizvoda; izjava mora biti na trajnom mediju, a sadržajno navodi savjete i informacije o tome kako su proizvodi u skladu sa sklonostima, ciljevima i drugim značajkama potrošača.

I kod ovih obveza posrednika i osiguratelja Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte80, a EIOP-a je zadužena u roku od godine dana izraditi tehnička uputstva za procjenu investicijskih proizvoda koji su po svojoj strukturi takvi da otežavaju potrošačima razumijevanje potencijalnih rizika proizvoda, te smjernica za procjenu investicijskih proizvoda koji su po svojoj strukturi klasificirani kao jednostavni proizvodi.81

2.7 Mjere upravljanja i nadgledanja proizvoda

IDD uvodi jednu vrlo značajnu novinu koja se odnosi na upravljanje i nadgledanje (kontrolu) osigurateljnih proizvoda, i to bez obzira o kakvom se proizvodu radi (Product Oversight and Governance Requrement). Obveza se odnosi na osiguratelje, koji su najčešće, bar kod nas, tvorci osigurateljnog proizvoda, ali i na posrednike u osiguranju koji proizvod stvaraju (proizvode)82za određeni rizik i za određeno tržište. Direktiva ih obvezuje da donesu mjere koje će osigurati efikasno nadgledanje stvaranja proizvoda i njegovo „ponašanje“ na ciljanom tržištu. To znači da moraju stalno pratiti i analizirati tržište, strategiju distribucije proizvoda (koja bi morala biti koherentna s ciljanim tržištem), kao i poduzimanje mjera radi njegove verifikacije i utvrđivanja kriterija radi njegove periodične revizije, a u cilju osiguranja stalne koherencije između proizvoda i potreba ciljanog tržišta.83 Taj postupak prihvaćanja, održavanja i provjere proizvoda mora se utvrditi prije stavljanja proizvoda na tržište84. Postupkom se mora utvrditi koje tržište je ciljano tržište za predmetni proizvod, koji su mogući rizici vezani uz taj proizvod, koja je strategija distribucije takvog proizvoda, a kasnije – kako se proizvod ponaša na tržištu, da li je potrebna njegova prilagodba/revizija potrebama ciljanog tržišta, ali i da li je planirana strategija distribucije toga proizvoda i dalje prikladna. Tvorci proizvoda dužni su distributerima koji

80 Komisija je već 30.lipnja 2016. donijela Uredbu o dopuni Uredbe(EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi) utvrđivanjem regulatornih tehničkih standarda u vezi s prikazom, sadržajem, pregledom i revizijom dokumenata s ključnim informacijama te uvjetima za ispunjavanje zahtjeva za dostavu tih dokumenata; tehničkim standardima propisana je obvezna uporaba predloška uključujući i obvezne tekstove; sadržaj dokumenta s ključnim informacijama, što će ga morati dostaviti ulagatelju izdavatelj PRIIP-a, ima šest dijelova: dio s općim informacijama, dio koji odgovara na putanje „ O kakvom se proizvodu radi“,dio „ Koji su rizici i što bi mogao dobiti zauzvrat?“, dio „Koji su troškovi?“, dio „Kako se mogu žaliti?“ i dio „Druge relevantne informacije“;81 Koji su proizvodi jednostavni - određeno je u čl. 30., st. 3., t. a) ii. IDD-a.82 Poznato je da posrednici u osiguranju(brokeri) u razvijenim EU zemljama vrlo često, kao dobri poznavatelji tržišnih potreba, stvaraju (iznalaze, proizvode) odgovarajući osigurateljni proizvod i onda ga preko osiguratelja plasiraju na tržište, najčešće preko svoje posredničke mreže distributera.83 DLA PIPER, o.c., str. 7.84 V. čl. 25., st. 1. IDD-a


Marijan Ćurković

nisu tvorci proizvoda, dati sve potrebne informacije o proizvodu osiguranja, postupku njegovog donošenja, ciljanom tržištu i sl.

2.8 Kontinuirano profesionalno osposobljavanje

Iskustvo je pokazalo da se suvremeni uvjeti poslovanja vrlo brzo mijenjaju. Potrebe tržišta se mijenjaju, zaštita potrošača diže se na višu razinu, novi proizvodi su sve složeniji. Dosadašnji sustav pretpostavljenog stručnog znanja baziran na uspješno provedenom ispitu kao uvjetu dobivanja licence za prodaju osiguranja pokazao se kao neučinkovit i nedostatan. Stoga nova IDD uvodi obvezu svih osoba koje rade u distribuciji tijekom pripreme, prodaje i nakon prodaje re/osigurateljnih proizvoda da se stalno osposobljavaju i razvijaju. Tu spadaju ne samo posrednici u osiguranju, već i sporedni posrednici, ali i zaposlenici društava za osiguranje.85 Od njih se očekuje da posjeduju odgovarajuću razinu znanja i stručnosti, uz iznimke za administrativno osoblje koje ne sudjeluje u direktnoj prodaji. Ta stručnost se posebno traži kod prodaje investicijskih proizvoda osiguranja malim potrošačima, kod kojih osoblje zaposleno u direktnoj prodaji mora poznavati takav proizvod . Ulagači se moraju moći pouzdati u informaciju koju im vezano za proizvod daje osoblje osiguratelja. Kako su ti proizvodi za prosječnog osiguranika kompleksni i podložni stalnoj inovaciji, stručno usavršavanje takvog osoblja moralo bi biti neprekinuto.86Svi oni bi se trebali konstantno upoznavati s uvjetima ugovora o osiguranju koje distribuiraju i, ako je potrebno, s pravilima postupanja pri obradi odštetnih zahtjeva i rješavanju prijepora87. Stručnost mora odgovarati složenosti poslova pripreme, prodaje i obveza osiguratelja nakon prodaje polica osiguranja. Da bi to bilo moguće treba im omogućiti kontinuirano (olakšan) učenje i razvoj na razne mogućnosti (tečajevi, učenje preko interneta, mentorstvo). Cilj kontinuiranog obrazovanja treba shvatiti kao „akciju prilagodbe distributera novorazvijenim proizvodima i novonastalim legislativnim promjenama88“, a ne kao ponavljanje gradiva koje bi distributeri već morali znati, počevši od polaganja provjere znanja pred nadležnim nadzornim tijelom. U okviru toga spada i obveza država da uredi potrebne dokaze o znanju i stručnosti, uključujući i uspješno polaganje ispita, odnosno provjeru znanja na ispitima.89 To može samo jačati zaštitu potrošača. U tom cilju države članice moraju propisati obvezno stručno osposobljavanje od najmanje 15 sati godišnje90, a broj sati ovisi o svojstvu proizvoda koji prodaju, vrstu distributera, njihovu ulogu i aktivnost u djelatnosti distribucije. IDD nameće obvezu osiguravajućim društvima da za svoje zaposlenike koji sudjeluju u distribuciji osiguranja provjere odgovaraju li njihovo znanje i sposobnost znanju i sposobnosti koje bi bilo primjereno proizvodu. Ako je potrebno – moraju takvim osobama pružiti mogućnost osposobljavanja ili stručnog usavršavanja koji odgovaraju uvjetima vezanim uz proizvod koji te osobe distribuiraju. Upravo je uvjet znanja i stručnosti razlogom zabrani osigurateljima da se kod posredovanja služe osobama koje nisu upisane u registar posrednika u osiguranju91

2.9 Ostale važnije novine u IDD-u

IDD je zadržao cijeli niz odredbi iz Prve direktive o posredovanju, tako da mnogi tvrde kako je tekst IDD-a promijenjeni tekst MID-a, uz neke izmjene koje smo gore opisali. Pored spomenutih najvažnijih izmjena vrijedi spomenuti i slijedeće:

85 V. čl. 10., st. 1. IDD-a.86 V.t.33. preambule IDD-a87 V. t. 28. preambule IDD-a.88 Directive sur la Distribution d assurance, L Argus de l assurance, dostupno na https://evenements.infopro-digital.com/argus/ formation-directive-sur-la-distribution-d-a,posjeta 11.2.2019.89 V. t. 29. preambule IDD-a90 V. čl. 10., st. 2., alineja 2. IDD-a. Kao što se vidi IDD se odlučio za minimalan broj sati, jer su neke zemlje na bazi deontoloških propisa posredničkih udruga već imale puno više minimalnih sati godišnje obuke,primjerice Njemačka - 100/200 sati, Italija-60 sati itd.91 V.čl. 16. IDD-a.


Marijan Ćurković

2.9.1 Osiguranje od odgovornosti – povećanje osiguranih svota

Posrednici u re/osiguranju imaju obvezu osigurati se od odgovornosti za štete uzrokovane profesionalnim obavljanjem posredništva (ili odgovarajuće jamstvo) uz osiguranu svotu od najmanje 1.250.000 eura po jednom štetnom događaju, odnosno najmanje 1,850.000 eura za sve odštetne zahtjeve u jednoj godini.92 Obveza sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti odnosi se i na sporedne posrednike (ili odgovarajuće jamstvo), ali će visinu osigurane svote za njih odrediti države-članice vodeći računa o svojstvu proizvoda osiguranja i djelatnosti koju obavljaju. Potreba osiguranja od profesionalne odgovornosti otpada za one distributere za koje osiguratelj u čije ime djeluje posrednik dadne osiguranje ili odgovarajuće jamstvo ili je preuzelo punu odgovornost za djelovanje posrednika93

2.9.2 Nova pravila o cross-saling-u

Distributer osiguranja, koji nudi proizvod osiguranja u paketu s nekim drugim proizvodom ili uslugom koji nisu osiguranje, dakle, kad je osiguranje akcesoran proizvod,, mora obavijestiti potrošača o tome da li je moguće odvojeno kupiti te različite sastavnice paketa i dostaviti mu opis različitih sastavnica paketa, posebno da li se njihovom kombinacijom mijenjaju rizici ili pokriće osiguranjem; ako je odvojena kupnja moguća – dostavlja potrošaču informaciju o osigurateljnom proizvodu, njegovim troškovima i naknadama za isti. Distributer osiguranja mora omogućiti potrošaču odvojenu kupnju robe ili usluge uz koju se u paketu nudi i dodatni proizvod osiguranja.94 U ovoj materiji očekuje se smjernica EIOPA-e, ali je državama članicama dozvoljeno da uvedu stroža pravila, pa čak i da interveniraju u pojedinim slučajevima, ako mogu dokazati da se radi o prodaji koja je štetna za potrošača.

3. ZAKLJUČAK

EU regulativa distribucije osiguranja ima duži povijesni hod, kojim je od klasičnih oblika prodaje proizvoda osiguranja, kao što su bili agenti i brokeri, a prateći razvoj suvremenih kanala prodaje, došla do aktualnog stanja koje je bilo potrebno pravno uokviriti kako bi cjelovita djelatnost prodaje proizvoda osiguranja, omogućila ostvarenje prvog cilja postavljenog davnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a to je jedinstveno EU tržište osiguranja, na kojemu će slobodno nastupati ne samo osiguratelji, već i razne vrste distributera proizvoda osiguranja. Uz to, ali ne kao manje važan, cilj je bio poboljšati položaj osiguranika-potrošača proizvoda osiguranja, osiguravši im profesionalno posredovanje kroz propisivanje minimalnih uvjeta koje će morati imati distributeri osiguranja da bi se mogli legalno baviti prodajom osiguranja. Profesionalnost se traži od svih kanala prodaje, uključivši i direktnu prodaju osiguravajućih društava. Sastavni dio te profesionalnosti jeste znanje i sposobnost distributera, koje mora održavati redovnom godišnjom edukacijom. Ona će omogućiti distributerima da posluju transparentno, da daju klijentu adekvatne informacije prije sklapanja ugovora o osiguranju, kako bi klijent našao na tržištu najpovoljniju ponudu osiguranja, koja zadovoljava njegove potrebe. Države članice EU odredbe IDD-a su transponirale u svoja nacionalna zakonodavstva, pa tako i Republika Hrvatska kroz donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju, kojim je hrvatski sustav distribucije proizvoda osiguranja u cijelosti usuglašen sa sustavom EU.

92 Čl. 10., st. 4. IDD-a93 Čl. 10., st. 4. IDD-a94 Čl. 24., st. 3. IDD-a


Marijan Ćurković

Summary: In the last two decades, EU legislation has been characterized by two characteristics: a focus on the efficient functioning of the common market through the revival of the principles of free establishment and the free provision of services and the raising of the level of protection across the European Union to a higher level. The insurance activity, which is classified as one of the most significant activities in the member states of the European Union, is not exempt from it. Since intermediaries in insurance play a central role in the distribution of insurance and reinsurance products in the Union and constitute a very important policy in the realization of the single market and consumer protection of the products of safety, mediation in insurance is dedicated to special attention through the adoption of three directives and one recommendation. Last of the directives, Directive (EU) 2016/97 of the European Parliament and of the Council of 20 January 2016. on the insurance distribution was adopted thirteen years after Directive 2002/92/EC of the European Parliament and of the Council on insurance intermediation of 9 December 2002. Its appearance is a consequence of significant changes occurring in the EU re/insurance market such as major financial crisis, the emergence of new re/insurance products and new channels of distribution of these products, the deletion of clear dele-gations between banking and insurance products that have investment features, the need for enhanced consumer protection, out-of-court settlement of the controversy, etc. These changes were looking for new solutions that tried to give (new) directive 2016/97, which was, in a significant way, changed the name, which suggests a change in the subject of regulation, so that, with mediation in re/insurance, the distribu-tion of insurance was exceeded. As the distribution of insurance products can deal with “different types of persons or institutions, such as insurance brokers, insurance intermediaries, bancassurer sellers”, but also – which is quite natural – insurance companies, the provisions of this directives to all insurance distributors, including insurance companies in insurance distribution activities. This has led to a series of newspapers that the directive requires member states to enter national legislation as an obligation of insurance companies. The extension of the provisions of Directive 2016/97 to insurance companies is motivated by the need for consumers to have the same level of protection, irrespective of differences between distribution channels, but also by the need to ensure a level playing field for all distributors Insurance products. This chapter gives an overview of the emergence of EU regulation of distribution (ex mediation and Representation) of insur-ance and its current coverage.

Keywords: European Union directives, insurance mediation, distribution of insurance products, consumer protection


Caciamini, C., Mercati e intermediari assicurativi – un confronto internazionale, Egea, Milano, 2014.

Ćurković, M.- Miletić,V., Pravo osiguranja Europske ekonomske zajednice, Croatia osiguranje, Zagreb, 1993.

Ćurković, M., Druga EU direktiva o posredovanju, zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, Pravni fakultet Mostar, Mostar, 2006.

Ćurković, M., Ugovor o osiguranju osoba- život, nezgoda, zdravstveno, Inženjerski biro, Zagreb, 2009.

Der Versicherungmakler, Wien, 2013., IMD: Intensive Gespraech auf aller Ebenen.

Jakopec Lenart, R., Direktivo o zavarovalnom posredovanju, zbornik 10. Dnevi slovenskega zavarovalništva, Slovensko zavarovalno združenje, Portorož, 2003.

Jukić Botica, N., Unit linked osiguranje - štednja i investicija, Osiguranje, Croatia osiguranje, Zagreb, br. 1/2016.

Marano, P., Quale mercato per l´ intermediazione assicurativa? Riflessioni sulle possibili modifiche all´ IMD, Assicurazioni, IPSOA, Milano, br. IV-VI, 2011.

Radović, Z. Direktiva o plasmanu osiguranja, Tokovi osiguranja, Dunav, Beograd, b4. 4/2015.


Marijan Ćurković

Šker, T., Slobodan protok kapitala, robe i usluga, Svijet osiguranja, Tectus, Zagreb, br. 4/2012.

Volpe Putzolu, G., La direttiva communitaria 2002/92 sulla intermediazione assicurativa, Assicurazioni, Generali, Roma, br. VI-IX 2003.

Wirtschaftkammer Oesterreichs, Die Versicherungsmakler, Versicherungsvermitlerrichtlinie/Insurance Mediation Directive (IMD 2), Positinspapier der Versicherungsmakler, stand 09/2012.

www.bipar.eu

www.maxpool-blog.de

www.evenement.infoprodigital.com/argus/formation-directive-sur-la-distribution-d-a

www.dlapiper.com


Mladenka Grgić

Postupak donošenja propisa u financijskom sektoru u Europskoj uniji – uz poseban osvrt na sektor osiguranjaDr.sc. Mladenka Grgić1

Dr.sc. Mladenka Grgić1*

Sažetak: U radu se prikazuje postupak donošenja propisa u financijskom sektoru u Europskoj uniji uz poseban osvrt na propise iz područja osiguranja, što je osobito važno poradi boljeg razumijevanja pojedinih izvora prava Europske unije i njihove hijerarhije te donošenja nezakonodavnih akata koji služe boljem razumijevaju i ujednačenijem tumačenju akata koji se donose u redovnom zakonodavnom postupku. Razumijevanje Lam-falussyja i komitologije te njihovo zajedničko djelovanje u bitnom će olakšati i razumijevanje novih propisa u financijskom sektoru a osobito i novog Zakona o osiguranju iz 2015.

Ključne riječi: financijski sektor, Lamfalussjev postupak, komitologija, Direktiva Solventnost II, delegirani akti, provedbeni akti, Zakon o osiguranju iz 2015

1. UVODNE NAPOMENE 1.1 Lamfalussyjev postupak

Lamfalussyjev postupak uz komitologiju, posebna je vrsta zakonodavnog postupka pripreme, usvajanja i implementacije regulative namijenjene području financijskih usluga unutar jedinstvenog tržišta EU-a. Od samog uvođenja 2001/2002 „Lamfalussy“ je imao za cilj uvesti inovativan i pojednostavljen pristup u stva-ranju i primjeni propisa u tom području. Kako institucionalni ustroj EU u znatnoj mjeri odstupa od ustroja nositelja pojedinih poslova u državama članicama,2 potrebno je pojasniti pojmove „Lamfalussy“ i „komi-tologiju“, te njihovo zajedničko djelovanje u kreiranju i provedbi propisa unutar specifičnog i složenog ustroja EU-a. Kako je područje osiguranja dio financijskog sektora, prikaz postupka donošenja propisa u tom sektoru odnosi se i na područje osiguranja.

1.2 Postupak komitologije

Postupak komitologije ima iznimno važnu ulogu u kreiranju i provedbi zakonodavstva EU-a. Naziv dolazi od francuske riječi comité («odbor»), pa se pojam komitologije može shvatiti i kao „mreža stručnih znanja“ koja pomaže Komisiji u provođenju osnovnog zakonodavstva EU-a.3 Pod tim pojmom razumijeva se postupak

1 Dr.sc. Mladenka Grgić, dipl.iur., Euroherc osiguranje d.d. Zagreb Rad je sažet prikaz postupka donošenja propisa u financijskom sektoru u Europskoj uniji, detaljnije obrađen u doktorskoj disertaciji autorice - Pravni položaj uprave i nadzornog odbora u društvu za osiguranje u odnosu na sustav upravljanja, obranjena na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 22. studenog 2016. godine.2 Craig Paul, de Búrca, Gráinne, EU Law: Text, Casses, and Materials, Oxford Univesity Press, Oxford, 1998, „Institucionalni ustroj EU ne sastoji od klasične trodiobe vlasti, nego su pojedini poslovi podijeljeni između različitih institucija…“, str. 48.3 Daniel Scharf, Das Komitologieverfahren nach Vertrag von Lissabon – Neuerungen und Auswirkungen auf die gemeinsame

Izvorni znanstveni rad


Mladenka Grgić

koji Komisija koristi u okviru delegiranih ovlasti za donošenje nezakonodavnih akata opće primjene radi dopune ili izmjene određenih elemenata zakonodavnog akta.4 Može se reći da je riječ o mreži različitih savjetodavnih odbora koji podržavaju i kontroliraju Komisiju pri donošenju provedbenih mjera za koje je ovlaštena temeljnim pravnim aktima donesenim u zakonodavnom postupku.5 Odbore sačinjavaju stručnjaci iz zemalja članica jer oni Komisiji omogućuju uspostavljanje dijaloga s nacionalnim administracijama prije usvajanja provedbenih mjera.

2. NASTANAK I RAZVOJ LAMFALUSSYJEVA POSTUPKA

Uspostava jedinstvenog tržišta EU-a 1992. godine ostvarena je korištenjem pravnih instrumenata minimalne harmonizacije. Unatoč minimalnom harmonizacijskom dosegu tih instrumenata, ipak se otvorila mogućnost brojnim financijskim institucijama da u svojem poslovanju i posredovanju djeluju prekogranično,6 što je potaklo jačanje političkih ambicija čelnika EU-a da uspostave jedinstveni regulatorni sustav u financijskom sektoru kako bi mogli konkurirati SAD-u i ostalim velikim tržištima. Zakonodavne aktivnosti u financijskom sektoru nužno su povezane s uvođenjem zajedničke valute (euro) što je označilo prekretnicu u procesu europskih integracija. Polaznom točkom nastanka tzv. Lamfalussyjeva postupka može se uzeti samit Europskog vijeća u Cardiffu 1998. godine, kada je Europsko vijeće pozvalo Europsku komisiju da predstavi okvir za djelovanje na poboljšanju unutarnjeg tržišta financijskih usluga, pri čemu je posebno važno ispitati djelotvornost provedbe postojećih propisa.7 Povodom tog poziva Komisija je izradila priopćenje pod nazivom „Financijske usluge: Definiranje okvira za djelovanje“. U njemu je identificirana hitna potreba za poduzimanjem radnji potrebnim, između ostalog, za «bržu prilagodbu pravnih propisa»8 i zatražen je „pragmatičniji kvalitetniji, a manje kvantitativan pristup“.9 Također je ukazano na važnost suradnje između nadzornih tijela pojedinih država članica, te na važnost uspostave funkcionalnog i stabilnog financijskog tržišta. Za razumijevanje tzv. Lamfalussyjeva postupka i komitologije važan je i stav da se propisi trebaju ograničiti na utvrđivanje željenih temeljnih ciljeva, a ako su potrebne detaljnije smjernice, one bi se trebale donositi fleksibilnije. S tim je u vezi i stav Komisije da je postupak suodlučivanja s Parlamentom „mukotrpan i spor postupak“.10 Upravo zbog tog postupka i njegovih obilježja nije bilo jednostavno provoditi Akcijski plan za financijske usluge (Financial Services Action Plan, FSAP) koji je 1999. donijela Komisija i kojim je utvrdila niz mjera za stvaranje učinkovitog jedinstvenog tržišta za financijske usluge.11 Da bi se identificirale konkretne prepreke i izradio prijedlog rješenja, Vijeće za gospodarstvo i financije (ECOFIN) na sjednici 17. srpnja 2000. utvrdilo je mjere za napredovanje u procesu integracije i utemeljilo ekspertnu skupinu sastavljenu od neovisnih stručnjaka koja bi pomogla Komisiji u donošenju provedbenih mjera i rješenja. Ta skupina, odnosno odbor djelovao je pod predsjedanjem baruna Alexandra Lamfalussyja i kasnije je nazvan „The Committe of Wise Men“. Intenzivan rad odbora polučio je prve rezultate koji su objavljeni u prvom izvješću odbora 9. studenog 2000. Inicijalno izvješće sadrži opis prijedloga reformi namijenjenih europskim tržištima vrijednosnih papira, dok je finalno izvješće objavljeno u Briselu 15. veljače 2001.12 Postupajući po nalogu ECOFIN-a, odbor se „The Committe

Handelspolitik, Beitrag zum Transnationalen Wirtschaftsrecht, Heft 101, 2010, Institut für Wirtschaftsrecht (...), Fakultät der Martin-Luther-Universität-Halle-Wittenberg, str. 6. O postupku komitologije detaljnije: Steffen Augsberg, „Europäisches Verwaltungsorganisationsrecht und Vollzugsformen“, u: Ph. J. Terhechte (ur.), Verwaltungsrechtsrecht der Europäischen Union, Nomos, Baden-Baden, 2011, str. 201–271, Rn. 68 i d.; Yasmin Soetopo – Tamara Achleitner, „Der neue Rechtsrahmen für die Komitologie nach dem Vertrag von Lissabon – Durchführungsrechtsakte und delegierte Rechtsakte“ (WKO), 2014. 4 Ispravnije je reći committee procedure ili „postupak odbora“. Posrijedi je postupak koji Europska komisija primjenjuje pri donošenju provedbenih mjera za implementaciju zakonodavstva EU-a. Tim postupkom EK traži mišljenje stručnih odbora čiji su članovi stručnjaci država članica EU-a. Usp. http://www1.zagreb.hr/euzg/eu_publikacije/Mali_leksikon_europskih_integracija. pdf (pristupljeno: 15. prosinca 2012). 5 Daniel Scharf, op. cit. u bilj. 2. str. 6.; Iris Leixner: Komitologie und Lamfalussyverfahren im Finanzdienstleistungsbereich im Lichte der jüngsten Reformen, Bundesministerium für finanzen, Working Paper 1/2010, str. 8.6 Usp: COM (1998), Priopćenje Komisije, Financijske usluge:Definiranje okvira za djelovanje, 28. 10. 1998.: Primjer (3): „The number of European companies with NYSE and NASDAQ listings in the US has increased nearly fivefold since 1990 to almost 250 in 1998, with a cumulative market capitalisation of about $300bn. There is thus growing pressure to bring our directives in line with inter national accounting standards to avoid having to apply different standards to produce different financial statements“, str.10.7 Europsko vijeće (Cardiff), Zaključci predsjedništva, Cardiff, 15. i 16. lipnja 1998., str. 9., br. 17. Vidjeti i Iris Leixner, op.cit. u bilj.4, str. 18. 8 Priopćenje Komisije, Financijske usluge:Definiranje okvira za djelovanje, 28. 10. 1998., str. 6.9 Priopćenje Komisije, Financijske usluge:Definiranje okvira za djelovanje, 28. 10. 1998., str. 7.10 Priopćenje Komisije, KOM (1999) 232, Provedba okvira financijskog tržišta: Akcijski plan, 11. 5. 1999., str. 16.11 Priopćenje Komisije KOM (1999) 232., Provedba okvira financijskog tržišta: Akcijski plan, 11. svibnja 1999 na str. 21 – 30; vidjeti detaljan popis mjera složenih prema prioritetima, akterima i vremenskom okviru. 12 Final Report of Wise Men on Regulation of European Securities Markets (Brussels, 15. veljače 2001, str. 19) u drugom poglavlju sa drži prvi prijedlog reformi kroz četiri razine (engl. levels). U dodatku „Annex 5“ nalazi se prvo izvješće („Initial Report“) od 9. studenog 2000. Usp. http://ec.europa.eu/internal_market/securities/docs/lamfalussy/wisemen/final-report-wise-men_


Mladenka Grgić

of Wise Men“ u svojem prvom izvješću osvrće ponajprije na primarne aktivnosti koje treba poduzeti, a to su procjena trenutnog stanja za implementaciju regulative na tržištu vrijednosnih papira, utvrđivanje optimalnih mehanizama te naposljetku i učinkovitih mjera za uklanjanje postojećih barijera u svrhu osiguranja veće konvergencije i suradnje. Finalno izvješće daje konkretne prijedloge regulative koju treba donijeti i provesti u četverorazinskom postupku. Prva razina sadrži osnovne političke odluke i smjernice koje se preciziraju kao okvirne norme, a donose se u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom u EU-u. Druga razina sadrži tehničke propise koji po svom sadržaju trebaju biti podrobniji i precizniji od propisa prve razine. Regulatorne mjere prve i druge razine moraju biti donesene uz maksimalno poštivanje institucionalnih ovlasti i nadležnosti pojedinih institucija EU-a. Treća razina treba osigurati ujednačenu i dosljednu provedbu propisa donesenih na prvim dvjema razinama, dok četvrta osigurava nadzor nad postupkom implementacije i izvršavanja na nacionalnim razinama. Izvješće detaljno opisuje sve četiri razine donošenja i implementacije propisa predviđenih za tržište vrijednosnih papira EU-a. Na sjednici Europskog vijeća održanoj u Stockholmu usvojena je rezolucija13 kojom je prihvaćen Lamfalussyjev četverorazinski postupak uz uključivanje odbora (Comitologie) kao referentni model reforme financijskog sustava.14

3. POSTUPAK KOMITOLOGIJE I NJEGOV RAZVOJ 3.1 Prvi koraci

Zaključkom o komitologiji 87/373/EWG15 Europsko vijeće po prvi put utvrđuje modalitete za oblikovanje provedbenih akata. Uključuju se tri različita odbora: savjetodavni, upravni i zakonodavni.16 Nakon što Komisija predoči Nacrte pojedinih dokumenata, odbori daju mišljenje, ali ne donose odluke samostalno i takvi dokumenti nemaju pravnog učinka izvan odbora. U okviru jačanja pozicije Europskog parlamenta u postupcima donošenja provedbenih propisa Vijeće je 1999. kroz izmjenu Zaključka 87/373/EWG ponovno usvojilo novi Zaključak 1999/468/EZ17 kojim se uređuju konkretna pravila i primjena. Na taj način Europski parlament dobiva ulogu da preispituje i kontrolira dokumente koji su doneseni u postupku suodlučivanja (čl. 251 UEZ).18 Unatoč brojnim kritikama upućenim Europskom parlamentu19 da se na temelju Zaključka ne mogu mijenjati dodijeljene ovlasti, tek je na temelju trećeg Zaključka o komitologiji Vijeća 2006/512/EZ uveden postupak komitologije s kontrolnim ovlastima.20

en.pdf 13 Resolution of the European Council on more effective securities market regulation in the European Union, 23. ožujka 2001. Vidjeti: „Annex I.“ spomenute Rezolucije.14 U svojim Odlukama od 5. veljače i 21. studenog 2002., Europski parlament je potvrdio četverorazinski pristup koji je predložen u Izviješću „The Committe of Wise Men“ o uređenju europskog tržišta vrijednosnih papira te pozvao da se određeni aspekti tog pristupa prošire na sektore bankarskva i osiguranja pod pretpostavkom da se Vijeće jasno obveže na reforme kako bi se zajamčila prava institucionalna ravnoteža. Vidjeti: Protokoll über die Plenarsitzung des Europäischen Parlaments vom 5. Februar 2002, Abl. Nr. C 284 E/19, 21. studenog 2002. 15 OJ/EC L 197 (18. July 1987), Legislation – Act whose publication is obligatory, str. 32 i d. Prvi odbori u sustavu komitologije osnovani su u području agrara, još 1960-ih. Zbog nedostatka osoblja i drugih tehničkih barijera Vijeće je smatralo da se osjetljiva pitanja subvencija u poljoprivredi ne mogu prepustiti samo Komisiji. Tako su u odbore ušli predstavnici nacionalnih uprava sa zadatkom da nadziru rad Komisije. Kasnije su dobili puno važnije zadaće i uloge. 16 Dario Đerđa, „Institucionalni ustroj izvršne i upravne vlasti u Europskoj uniji“, Zb. Prav. fak. Sveuč. Rijeka, 1991, 28/2, str. 1185–1218 (2007): „Odbori su općenito stvoreni sa svrhom postizanja učinkovitijeg odlučivanja u Uniji, (…) te intenzivnijeg uključivanja interesnih skupina u ovaj postupak“ (str. 1211).17 OJ/EC L 184 (17. Juli 1999), Legislation – Act whose publication is obligatory, str. 23 i d. Vidjeti također: OJ/EC – C 203 (17. July 1999), Informations and Notices, str. 1. Opširnije o sadržaju Odluke: Christian Mensching, „Der neue Komitologie- Beschluss des Rates“, EuZW, 2000, (9)., str. 257–288 (268). 18 Vidjeti; dogovor između EU Parlamenta i Komisije, OJ/EC C-121 (24. travnja 2001), „Information and Notices“, str. 122 i d. Više o ulozi Europskog parlamenta i Vijeća u okviru postupka komitologije vidjeti u: Groeben, Hans von der/Schwarze, Jacqué, Jean Paul, (2003), Kommentar zum Vertrag über die Europäische Union und zur Gründung der Europäischen Gemeinschaft, Art 189-314, EGV, Band 4, 6, Auflage, Baden-Baden. Vidjeti preambulu (3) Odluke 2006/512/EZ u bilj. 19.; „Novi regulatorni postupak s kontrolom treba provoditi u pogledu mjera opće primjene za izmjenu elemenata koji nisu ključni temeljnog instrumenta, donesenog u skladu s postupkom iz članka 251. Ugovora, uključujući i brisanje nekih od tih elemenata ili dopunjivanje instrumenta novim elementima koji nisu ključni“.19 Thomas J. Möllers, „Europäische Methoden- und Gesetzgebungslehre im Kapitalmarktrecht Vollharmonisierung, Generalklauseln und soft law im Rahmen des Lamfalussy-Verfahrens als Mittel zur Etablierung von Standards“, Demokratiedefizit und Lösungsvorschläge, ZEuP, (3), 2008, str. 480–505. 20 Odluka 2006/512/EZ Vijeća od 17. srpnja 2006 o izmjeni Odluke 1999/468/EZ o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji, Sl. L. 200., str. 11-13. Nakon donošenja ove Odluke Parlament i Vijeće mogu odbiti prijedlog ako prelazi ovlasti predviđene u temeljnom aktu, odnosno ako cilj i sadržaj osnovnog zakonodavnog akta nije u skladu ili je u suprotnosti s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti.


Mladenka Grgić

3.2 Uvođenje kontrolnog postupka u komitologiji

Tim postupkom trebalo je dodatno ojačati poziciju Europskog parlamenta tako da se u okviru tog postupka mogu odbaciti mjere koje predlaže Komisija, odnosno da se može blokirati njihovo donošenje.21 Postupkom s kontrolnim ovlastima također se mogu mijenjati opće mjere čiji doseg ne ulazi u važne odredbe koje se donose u okviru odredaba čl. 251. UEZ-a.22 To je bio bitan sadržaj i učinak Zaključka 2006/512/EZ koji je izmijenio prethodnu odluku o komitologiji s jasnijim modalitetima u vezi s donošenjem provedbenih mjera. Tom je Odlukom uveden postupak komitologije s kontrolnim ovlastima. Prateći razvoj Lamfalussyjeva postupka Komisija je 2007. izdala „Priopćenje“23 u vezi s preispitivanjem i izgradnjom daljnjih mjera u svrhu usklađivanja regulative i prakse u financijskom sektoru. Iako je izvješće Komisije pozitivno ocijenjeno, izneseni su prijedlozi za učinkovitije oblikovanje mjera, osobito na trećoj razini Lamfalussyjeva postupka, na kojoj su odbori CEBS, CEIOPS i CESR24 odigrali važne uloge ne samo pri implementaciji Direktiva EU-a nego i u suradnji između nacionalnih nadzornih tijela država članica.

4. PROŠIRENJE LAMFALUSSYJEVA POSTUPKA NA BANKARSTVO I OSIGURANJE

Za proširenje Lamfalussyjeva postupka na cijeli sektor financijskih usluga relevantna je „Transmisijska nota“ koju je 3. listopada 2002. Odbor za gospodarstvo i financije uputio Vijeću Europske unije.25 U toj se noti predlaže da se Lamfalussyjev postupak proširi na cijeli sektor financijskih usluga uz uvažavanje sektorskih specifičnosti. Specifičnosti pojedinih sektora treba rješavati putem odbora na drugom i trećem stupnju Lamfalussyjeva postupka.26 Europski parlament primio je na znanje namjeru Vijeća da proširi Lamfalussyjev postupak na cjelokupni financijski sektor, no istodobno je podsjetio na to da je za takav pravni zahvat potrebna zajednička odluka Vijeća i Parlamenta. Zbog provedbe namjere i prijedloga Vijeća bilo je nužno harmonizirati stajališta Vijeća i Parlamenta da bi se uspostavila institucionalna ravnoteža.27 Pored reforme odredbe čl. 202 UEZ-a nužno je bilo i proširenje Zaključka 1999/468/EZ u vezi s postupkom komitologije kako bi se ojačale kontrolne ovlasti Parlamenta. Osnovani su Europski odbor za bankarstvo (European Banking Committee, EBC)28 i Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo (Committee of European Banking and Supervisors, CEBS)29 sa zadaćom provedbe odgovarajućih mjera u području bankarstva te dva odbora za sektor osiguranja;30 Europski Odbor za osiguranje i strukovne mirovine (Committe of European Insurance and Occupational Pension Supervisors, CEIOPS).31 Pored savjetodavne uloge dodijeljena mu je uloga osiguravanja učinkovitije suradnje između nadzornih tijela radi promicanja najbolje prakse u provođenju nadzora. Drugi odbor kojeg je Komisija angažirala jest Europski odbor za osiguranje i strukovne mirovine (European Insurance and Occupational Pensions Committee, EIOPC).32 Zadaća ovog Odbora bila je da savjetuje Komisiju o pitanjima osiguranja i reosiguranja te strukovnih mirovina oko pripreme i donošenja prijedloga u tim područjima, osobito oko prijedloga odgovarajuće direktive. Konačno, Direktiva 2005/1/EZ od 9. ožujka 2005. ključni je, ujedno i službeni dokument kojim je Lamfalussyjev postupak proširen na cjelokupno tržište financijskih usluga.33

21 Philip Otmar, „Neues „Regelungsverfahren mit Kontrolle““, EuZW, 2006, Heft (19)., str. 581.22 Vidjeti: čl. 1. točka 2. Odluke 2006/512/EC; čl. 1 točka 5b. Odluke 2006/512/EC.23 Überprüfung des Lamfalussy-Prozesses – Ausbau der aufsichtlichen Konvergenz, KOM (2007) 727 entgültig; Brüssel, den 20. 11. 2007. 24 Committee of European Banking Supervisors (CEBS), Committee of European Insurance and occupational Pensions (CEIOPS) i Committe of European Securites Regulators (CESR). Osnovani Zaključcima Komisije 2001/527/EG, 2004/5/EG i 2004/6/EG.25 Council of Public Brussels, 3 October 2002, The European Union, Nr. 12594/02 (Limite EF 73 ECOFIN 310) – Transmission Note.26 Transmission note: „Sectorial specificities in the new framework would be best recognised by three separate sectoral committe each at level 2. and 3: for banking; insurance, including pensions; and securities, including UCITS.“ V. preth. bilj. str. 6. t. 5.27 „Zur Überwachung des Funktionierens des Lamfalussyverfahrens und insbesondere des Komitologieverfahrens dabei wurde gemäß dem Beschluss des Europäischen Rates von Stockholm eine Inter-Institutionelle Beobachtergruppe (Inter-Institutional Monitoring Group – IIMG) eingerichtet, die sich aus Vertretern aller drei Institutionen zusammensetzt.“ Vidjeti; Iris Leixner, op.cit. u bilj. 4. str. 14.28 2004/10/EC: Commission Decision of 5 November 2003 establishing the European Banking Committee, OJ L, 3, 7. siječnja 2004, str. 36–37. 29 Commission Decision 2004/5/EC, established the Committee of European Banking Supervisors (CEBS), OJ L, 3, 7. siječnja 2004, str. 28. 30 Odlukama 2004/6/EZ i 2004/9/ EZ.31 CEIOPS čine visokorangirani predstavnici nacionalnih nadzornih tijela u području osiguranja, reosiguranja i strukovnih mirovina.32 EIOPC čine visoki predstavnici država članica.33 Direktiva 2005/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2005. o izmjeni direktiva Vijeća 73/239/EEZ, 85/611/EEZ, 91/675/ EEZ, 92/49/EEZ i 93/6/EEZ i direktiva 94/19/EZ, 98/78/EZ, 2000/12/EZ, 2001/34/EZ, 2002/83/EZ i 2002/87/EZ radi uspostavljanja nove organizacijske strukture odbora za financijske usluge; OJ L, 79, 24. ožujka 2005, str. 9–17. „Kako bi se osiguralo pravilno


Mladenka Grgić

5. FINANCIJSKA KRIZA I NOVI NADZORNI MODELI

Pojava financijske krize tijekom 2007. i 2008. ukazala je na brojne nedostatke u dotadašnjim nadzornim modelima na nacionalnim razinama koji su doveli u pitanje integracijske procese u financijskom sektoru. Kriza je upozorila na nedostatnu suradnju između nacionalnih nadzornih tijela, što je u velikoj mjeri otežavalo koordinaciju i koherentnu primjenu europskog zakonodavstva. Kao ključni nedostatak u radu odbora navodi se neobvezujući karakter smjernica i mjera koje su bile u nadležnosti odbora jer je takva praksa otežavala njihovu primjenu u državama članicama. Zato je Komisija zahtijevala da Europski parlament i Vijeće daju prioritet preispitivanju druge i treće razine Lamfalussyjeva postupka kako bi se stvorile osnove za donošenje mjera važnih za postizanje još veće konvergencije nadzornih praksi uz kontinuirano nadziranje Lamfalussyjeva postupka.34 Da bi se očuvala financijska stabilnost, Komisija je uz to u studenom 2008. angažirala visokorangiranu radnu skupinu (De Larosière Group) kojom je predsjedao Jacques de Larosière da izradi novi okvir regulacije i nadzora u financijskom sustavu s ciljem poboljšanja nadzornih modela, ali i vraćanja povjerenja građana u već narušeni financijski sektor u cijelosti.35 Analizirajući uzroke i učinke financijske krize, grupa De Larosière zaključila je da je došlo vrijeme za opsežne promjene i predložila niz mjera i aktivnosti koje bi trebale doprinijeti jačanju suradnje i koordinacije nacionalnih supervizora. Izvješće je prihvaćeno na sastanku Europskog vijeća održanom u Briselu 19. i 20. ožujka 2009.36 U njemu je sadržana ukupno 31 mjera, odnosno preporuka za izradu budućih propisa iz područja financijskih usluga. Ključne preporuke odnose se na povećanje zahtjeva za vlastitim kapitalom, jačanje unutarnjeg sustava upravljanja rizicima i uspostavu novih tijela EU-a: Europskog vijeća za sistemski rizik (European Systematic Risk Council – ESRC)37 i Europskog sustava financijskih supervizora (European System of Financial Supervisors – ESFS).38 ESFS se treba sastojati od svih nacionalnih supervizora i triju novih europskih agencija za nadzor pojedinih dijelova financijskog sektora (ESA-e).39 Nove europske nadzorne agencije trebale bi koordinirati primjenu standarda nadzora i jamčiti intenzivniju prekograničnu suradnju između nacionalnih nadzornih tijela. Na putu do nove arhitekture nadzora financijskog sektora i Komisija se oglasila s nekoliko priopćenja. Prvo od njih objavljeno je 4. ožujka 2009. i nazvano „Impulse für den Aufschwung in Europe“,40 a njime je Komisija podržala prijedloge sadržane u Izvješću radne skupine De Larosière i najavila prijedlog sveobuhvatne reforme kojom bi se ostvarilo nekoliko važnih ciljeva poredanih u nekoliko ključnih točaka.41 Kako je i najavljeno, Komisija je u svom drugom Priopćenju predstavila novi okvir nadzorne strukture koja bi se sastojala od dviju razina: Europskog vijeća za sistemski rizik (ESRC) i Europskog financijskog nadzornog sustava (ESFS).42 Prema tom priopćenju Komisije Europski sustav za financijski nadzor ESFS trebao bi osigurati kvalitetnu suradnju s nacionalnim nadležnim tijelima s kojima bi činio europski sustav za financijski nadzor. Svrha je tog sustava osiguranje financijske stabilnosti na mikrorazini u sektoru financijskih usluga kako bi se zaštitili potrošači, tj. korisnici financijskih usluga. Podjelom zadaća i uzajamnim pomaganjem novi bi europski sustav nadzora na mikrorazini trebao osigurati konvergenciju nadzornih praksi i zahtijevati efikasniju provedbu. Za to je potrebno osnivanje triju novih europskih institucija koje bi imale pravnu osobnost.43 Najjednostavnije je preustrojiti postojeće odbore na trećem stupnju (CEBS, CEIOPS i CERS) uz zadržavanje njihovih postojećih zadaća te

funkcioniranje unutarnjeg tržišta i održala financijska stabilnost, takvo zakonodavstvo treba imati sposobnost brze prilagodbe tržišnim promjenama koje utječu na te sektore, posebno s obzirom na financijske i tehničke aspekte“, stoji u preambuli (27) spomenute Direktive.34 U vezi s ispitivanjem Lamfalusyjeva postupka vidjeti ANNEX II; Achievement (razvrstano po razinama i sektorima), str. 18. i d. 35 Istraživanje financijske krize: Izvješće – The High-Level Group on Financial Supervision in the EU, Brussels, 25 February 2009, http://ec.europa.eu/internal_market/finances/docs/de_larosiere_report_en.pdf36 O novim ovlastima europskih financijskih regulatornih agencija – slučaj ESME vidjeti: Ivana Bajakić, „Nove ovlasti europskih financijskih regulatornih agencija - slučaj ESME“, u: P. Miladin – T. Jakšić (ur.), Prilagodba hrvatskog prava i ekonomije europskom tržištu kapitala, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2013, str. 1–26 (str. 9, bilj. 26); Presidency Conclusions of the Brusseles European Council, str. 3 (http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ec/106809.pdf); Brussels European Council Conclusions, str. 6–9 (https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ec/108622. pdf). 37 Vidjeti preporuke br. 16, 17 i 18 u Izvješću De Larosière, str. 46. i d. Zadaća ESRC-a vezana je za makroprudencijalnu regulaciju, odnosno za osiguranje stabilnosti cjelokupnog financijskog sektora.38 „The ESFS will need to be independet of the political authorities, but be accountable to them.“ Vidjeti: Preporuku (18) u Izvješću De Larosière, str. 48, kojom se predlaže decentralizirani pristup u sustavu financijskih supervizora utemeljen na osnivanju triju novih regulatornih nadzornih tijela koja će biti zadužena za nadzor pojedinih dijelova financijskog sektora. 39 The European Financial Supervisory Authorities – ESA-e. Za bankarski sektor u EU-u bila bi zadužena Europska agencija za nadzor bankarskog sustava (European Banking Authority – EBA), za sektor vrijednosnica Europska agencija za nadzor vrijednosnih papira i tržišta (European Securities and Markets Authority – ESMA) i za sektor osiguranja i mirovinskih fondova Europska agencija za nadzor osiguranja i strukovnih mirovina (European Insurance and Occupational Pensions Authority – EIOPA).40 Priopćenje Komisije od 4. ožujka 2009. za proljetno zasjedanje Europskog Vijeća; „Impulsi za europski uzlet“ – KOM (2009), 114. 41 KOM (2009) 114, str. 8–9.42 KOM (2009) 252, entgültig, str. 3.43 EBA, ESMA, EIOPA.


Mladenka Grgić

proširivanje na druge kompetencije i ovlasti. Prema navodima Komisije, težište tekućeg nadzora ostalo bi jednako kao i ranije, dakle na nacionalnim nadzornim tijelima u odnosu na pojedinačne institucije, dok bi za one institucije koje svoje poslovanje obavljaju prekogranično trebalo utemeljiti „kolegij nadzornika“44 koji bi predstavljao glavni stup novog sustava nadzora. Da bi se osigurao djelotvoran sustav nadzora, treba omogućiti razmjenu informacija između nadzornih tijela na taj način da nove nadzorne institucije mogu u svojstvu promatrača sudjelovati na sjednicama „kolegija nadzornika“ i tako usvajati i promicati kulturu zajedničkog nadzora te stvarati koherentne nadzorne prakse.45 Novi sustav europskog nadzora može osigurati djelotvornost i ostvarenje zacrtanih ciljeva ako se osiguraju adekvatne mjere i izmjene sektorskih propisa, čime bi se postigao viši stupanj usklađivanja regulative u financijskom sektoru. Taj cilj može se ostvariti samo u slučaju da nacionalna nadzorna tijela osiguraju ujednačenost postupanja kroz sljedeće aktivnosti: (1) osiguravanje jedinstvenog načela potpune harmonizacije, (2) osiguravanje konzistentne primjene europskih propisa (nejedinstvena primjena već je detektirana, u slučaju povrede prava Unije slijedi javna objava), (3) osiguravanje jedinstvene zajedničke nadzorne kulture i konzistentnih praksi, (4) puna nadzorna ovlaštenja za određena područja uređenja, (5) osiguravanje jedinstvenog postupanja u kriznim situacijama, (6) skupljanje informacija važnih za nadzor na mikrorazini, (7) institucionalni međunarodni nadzor, (8) osiguravanje mjera. Okvir za izvršavanje ovlasti i kompetencija treba utvrditi na temelju prijedloga sektorskih propisa. Prijenos za te kompetencije Komisija temelji na odredbi čl. 226 i čl. 228 UEZ-a koje jamče preispitivanje donesenih odluka pred Europskim sudom.46 Za opisanu centraliziranu strukturu nadzora na razini EU-a koja bi osigurala suradnju novog europskog nadzornog tijela s nacionalnim nadzornim tijelima nije postignut konsenzus.47 Nadovezujući se na dotadašnje radnje, Komisija je 23. rujna 2009. donijela paket zakonodavnih mjera,48 prijedloge triju uredaba o osnivanju ESFS-a, uključujući osnivanje triju ESA-a. Kako bi se postiglo uspješno djelovanje ESFS-a, trebalo je izmijeniti pravne akte Unije u području djelovanja triju ESA-a. Te se promjene odnose na definiciju opsega određenih ovlasti ESA-e, integraciju određenih ovlasti koje proizlaze iz pravnih akata Unije te izmjene kojima se osigurava nesmetano i djelotvorno funkcioniranje Europskih nadzornih tijela u kontekstu ESFS-a. Uredbama o osnivanju ESFS-a propisuje se da – u područjima koja su posebno uređena relevantnim zakonodavstvom – ESA-e mogu izraditi nacrt tehničkih standarda koji se podnosi Komisiji na donošenje u skladu s člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) putem delegiranih ili provedbenih akata. Konačno je Direktivom 2010/78/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o izmjeni direktiva49 u pogledu ovlasti Europskih nadzornih tijela za pojedine dijelove financijskog sektora bilo nužno definirati situacije u kojima treba riješiti proceduralna ili materijalna pitanja poštovanja prava Unije koja nacionalna nadležna tijela ne mogu sama riješiti. „U slučajevima u kojima relevantni pravni akti Unije daju diskrecijsko pravo odlučivanja državama članicama, odluke koje donosi Europsko nadzorno tijelo ne mogu zamijeniti korištenje diskrecijskog prava nadležnih tijela u skladu s pravom Unije“.50

6. LAMFALUSSYJEV POSTUPAK – POSEBAN OSVRT NA PODRUČJE OSIGURANJA 6.1 Prvi stupanj: temeljni pravni akt

Prvi stupanj podrazumijeva da Europski parlament i Vijeće Europske unije u postupku suodlučivanja donesu temeljni pravni akt na prijedlog Europske komisije. Taj temeljni pravni akt, donesen u zakonodavnom postupku, ujedno sadrži ovlaštenje za donošenje provedbenih pravnih akata.51 Na toj razini Europski parlament i Vijeće Europske unije donijeli su u postupku suodlučivanja52 tri pravna akta posebno važna za područje osiguranja: 44 KOM (2009) 252 entgültig, str. 9–10. Vidjeti: (bilj. 7. str. 10: „Für die größeren EU-Finanzgruppen bestehen bereits Kollegien oder sie werden 2009 neu eigesetzt.“). 45 KOM (2009) 252 entgültig, str. 10.46 KOM (2009) 252 entgültig, str. 13.47 KOM(2009) 252 entgültig, str. 13. 48 Vidjeti zakonodavni paket mjera Komisije; KOM (2009) 499 endgültig, KOM (2009) 500 endgültig, 3. KOM (2009) 501 endgültig, 4. KOM (2009) 502 endgültig, 5. KOM (2009) 503 endgültig.49 Direktiva 2010/78/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o izmjeni direktiva 98/26/EZ, 2002/87/EZ, 2003/6/EZ, 2003/41/EZ, 2003/71/EZ, 2004/39/EZ, 2004/109/EZ, 2005/60/EZ, 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2009/65/EZ u pogledu ovlasti Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), OJ L 331 , 15/12/2010 p. 0120 – 0161.50 Vidjeti i preambulu (19) Direktive 2010/78/EU.51 Jürgen Bürkle, „Die Zukunft der materiellen Versicherungsaufsicht in Deutschland“, VersR, Heft (34), 2011, str. 1471. i Iris Leixner, op. cit. u bilj. 4, str. 20. 52 Konsolidirana verzija Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEA), OJ C 115/47-199, 9. svibnja 2008. Odredba čl. 294. uređuje


Mladenka Grgić

Direktivu Solventnost II, Direktivu Omnibus I i Uredbu EIOPA. Direktiva Solventnost II ishodište je uređenja osnivanja, obavljanja i nadzora djelatnosti osiguranja i reosiguranja, a na ovom će se mjestu prikazati neke od njezinih odredaba koje ovlašćuju Europsku komisiju za donošenje provedbenih akata. Prema odredbama čl. 35. st. 1. Direktive Solventnost II države članice „zahtijevaju da društva za osiguranje (…) nadzornim tijelima podnesu informacije koje su potrebne za nadzor“, a prema st. 6. istog članka te Direktive „Komisija donosi provedbene mjere kojima određuje informacije iz stavaka 1. do 4. kako bi se u primjerenoj mjeri osigurala usklađenost nadzornog izvješćivanja“. Važno je napomenuti i da Komisija donosi provedbene mjere kojima pobliže određuje elemente sustava upravljanja, te kvalifikacijske zahtjeve za osobe koje učinkovito upravljaju društvom ili imaju druge ključne funkcije.53 Osim toga Komisija donosi provedbene mjere u skladu s čl. 92. kojima „određuje kriterije za izdavanje odobrenja nadzornih vlasti u skladu s čl. 90.“ a koji se odnosi na odobrenje za pomoćna vlastita sredstva54. Odredbom čl. 143. Direktive Solventnost II daje se ovlast Komisiji da donese provedbene mjere kojima određuje čimbenike što ih treba uzeti u obzir za potrebe primjene čl. 138. st. 4. te Direktive, tj. onda kada se utvrdi neusklađenost s kapitalnim zahtjevima u pogledu solventnosti, uključujući maksimalno primjereno razdoblje koje treba biti jednako za sva društva za osiguranje i društva za reosiguranje. Te su mjere usmjerene na poboljšanje usklađenosti u postupanju pri nadzoru kada se utvrdi neusklađenost u vezi sa zahtjevima solventnosti i minimalnim kapitalnim zahtjevima. Dakle riječ je o sanacijskim mjerama kojima se propisuju pojedinosti u pogledu plana oporavka iz čl. 138. st. 2, financijskog plana iz čl. 139. st. 2. ili u pogledu čl. 141. Direktive Solventnost II. Na donošenje provedbenih mjera upućuje se i na mnogim drugim mjestima, ali njihovo nabrajanje ne bi bilo funkcionalno u kontekstu ovog prikaza. Osim toga Direktiva Solventnost II daje uporište za treći korak, stupanj ili razinu regulacije koji ujedno uvodi tzv. postupak komitologije. Direktiva Omnibus I iz 2010.55 sadržajno čini nadnacionalnu osnovu za osnivanje triju novih Europskih agencija: EBA-e, EIOPA-e i ESMA-e56 koje su proizašle iz ranijih odbora (CEBS-a, CEIOPS-a i CESR-a)57 te u znatnoj mjeri doprinosi jedinstvenoj primjeni propisa iz financijskog sektora u svakodnevnom nadzoru. Razloge i svrhu donošenja te Direktive nalazimo već u preambuli (1) u kojoj se jasno ističe da je financijska kriza dovela do sveprisutne nejednakosti u primjeni europskog zakonodavstva na nacionalnim razinama, što je općenito dovelo do teškoća u komunikaciji i narušilo suradnju između nacionalnih nadzornih tijela. Komisija nije mogla tolerirati takvo stanje, pa je bilo nužno posegnuti za dodatnim instrumentima i mjerama da bi se postigao visok stupanj učinkovite i koherentne regulacije u cijeloj Uniji i tako se zaštitile sve interesne skupine koje djeluju na financijskom tržištu.58 Na taj način učinjen je bitan pomak u pravcu jedinstvene primjene i provođenja europskog zakonodavstva, što upućuje na još veći stupanj harmonizacije propisa i prakse nadzora financijskog sektora u cijelosti. Za ovaj rad posebno je važna EIOPA, tj. Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i mirovine. Osnovana je Uredbom 1094/2010/EZ od 24. studenoga 2010.59 koja je donesena nakon Direktive Solventnost II. Europskoj agenciji za nadzor osiguranja i strukovnih mirovina kao tijelu dodijeljene su puno veće ovlasti i nadležnosti nego njezinu prethodniku, stručnom tijelu CEIOPS-u na trećoj razini Lamfalussyjeva postupka, pa u tom smislu mora razvijati tehničke standarde regulacije i standarde provedbe za Komisiju.60 Kad se analiziraju razlozi i svrha donošenja Uredbe EIOPA, može se zaključiti da je intencija europskog zakonodavca da kroz etabliranje novoga europskog sustava nadzora cjelokupnoga financijskog tržišta zajamči učinkovit i koherentan standard regulacije, što bi

postupak suodlučivanja.53 Čl. 50. st. 1. (a)–(c) Direktive Solventnost II.54 Vidjeti i treći podst. st.2. čl. 212. Direktive Solventnost II. Provedbene mjere se donose i prema čl. 97. kojima propisuje popis stavki vlastitih sredstava (..) te kvantitativna ograničenja i prilagodbe koje se trebaju napraviti (..) u skladu s čl. 99 Direktive Solventnost II. 55 Direktiva 2010/78/EU., u bilj.46.56 European Banking Authority (EBA), European Insurance and Occupational Pensions Authority (EIOPA) i European Securites and Markets Authority (ESMA). Više o novim ovlastima europskih financijskih regulatornih Agencija v.: Ivana Bajakić, „Nove ovlasti europskih financijskih regulatornih agencija – slučaj ESME“, u: P. Miladin i T. Jakšić (ur.),,Prilagodba hrvatskog prava i ekonomije europskom tržištu kapitala, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2013, str. 1. i d. Također usporediti slučaj EBA: Matthias Lehmann – Cornelia Manger-Nestler, „Das neue Europäische Finanzaufsichtssystem“, ZBB, 2, 2011, str. 2 i d. 57 Vidjeti u bilj. 23. 58 Vidjeti i Preambulu (31), Direktive 2010/78/EU u bilj. 49.59 Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ, OJ L, 331, 15. prosinca 2010, p. 48–83.60 Vidjeti čl. 8. st. 2. Uredbe EU 1094/2010 i također o nacrtu: Gerrit Forst, „Zum Verordnungsvorschlag der Kommission über eine europäische Versicherungsaufsicht“, VersR, 2010, str. 155–162. Sustav bi doživio promjenu kada bi EIOPA dobila u nadležnost neposrednu ovlast za donošenje norma koje se odnose na tehničke propise, a kada bi zato na drugoj razini postojala mogućnost donošenja propisa obvezujućeg karaktera. Usp. primjerice slučaj EBA: Matthias Lehmann – Cornelia Manger-Nestler, op. cit. u bilj. 52. str. 2–24. Autori ukazuju na to da postoji mogućnost (sumnja) da Komisija EU-a i nadzorna tijela mogu zaobići postojeće pravo veta Parlamenta i Vijeća kada se radi o regulacijskim standardima na način da se regulativa označava kao provedbeni standard.


Mladenka Grgić

trebalo dovesti do djelotvornijeg funkcioniranja i jedinstvenog tržišta osiguranja.61 S obzirom na dosadašnja iskustva Unija ne može prihvatiti budućnost bez učinkovita sustava nadzora financijskog sektora (u koji je uključen i sektor osiguranja) jer su nacionalna nadzorna tijela na različite načine tumačila pojedine europske propise i smjernice, odnosno direktive. Ono što je osobito važno u vezi s provođenjem nadzora osiguranja jest nova uloga europskoga nadzornog tijela. Prema relevantnim odredbama Uredbe EIOPA kao europsko nadzorno tijelo dobiva ovlast da spriječi nadzornu arbitražu unutar Europske unije koja se zbog različite razine nadzora može realizirati u pojedinim državama članicama i poticanjem usklađenog nadzora jamči jednake konkurentne uvjete za sva osiguravajuća društva koja podliježu nadzoru.62 EIOPA također ima zadaću štititi pravo Unije ako ga povrijede nacionalna nadzorna tijela (čl. 17. Uredbe EIOPA). Ako se tvrdi da nacionalna nadzorna tijela neučinkovito provode pravne propise Unije, to će se kvalificirati kao povreda prava Unije i u tom slučaju mogu se koristiti mehanizmi sankcija. Ovlast koju EIOPA crpi iz odredbe čl. 17. st. 6. Uredbe EIOPA o izdavanju obvezujućih naloga u obliku odluke, neposredno pojedinim osiguravajućim društvima u državama članicama, izazvala je burnu reakciju u znanstvenim krugovima.63 Osnivanje agencija koje nisu bile predviđene prema primarnom pravu dovelo je do općih kritičkih razračunavanja u pravnoj znanosti. U žarištu znanstvene diskusije u međuvremenu se više ne nalazi pitanje načelne dopustivosti agencija, nego pitanje u kojem se opsegu ovlasti (poglavito ovlasti u području suvereniteta) mogu prenositi samo putem sekundarnog prava. Bez obzira na to EIOPA ima mogućnost postupanja u smislu poduzimanja krajnjih mjera mimo nacionalnih nadzornih tijela država članica, što navodi na zaključak da europski propisi u području intervencija nameću drukčije postupanje nego nadzorne prakse u državama članicama. Na taj se način EIOPA po svojoj funkciji svrstava u nadnacionalno nadzorno tijelo s posebnim ovlastima za intervencije, a to u krajnjoj liniji znači da mora osigurati jedinstvena mjerila i standarde postupanja.

6.2 Drugi stupanj Lamfalussyjeva postupka: sekundarni pravni akti

Drugi stupanj ili drugu razinu predstavlja donošenje provedbenih propisa, odnosno mjera koje služe konkretizaciji i provedbi okvirnih direktiva.64 Njih – u obliku direktiva ili uredaba – donosi Europska komisija na temelju ovlaštenja iz temeljnih pravnih akata donesenih na prvom stupnju.65 U području osiguranja Direktiva Solventnost II te je ovlasti dala na više mjesta koja su već spomenuta, a najvažnijom provedbenom mjerom koju je donijela Komisija treba uzeti Delegiranu Uredbu 2015/35 оd 10. listopada 2014. o dopuni Direktive Solventnost II. Delegirana uredba iscrpno na 797 stranica razrađuje – ali i ponavlja – odredbe Direktive Solventnost II. Iako je Delegirana uredba nezakonodavni akt, važno je reći i da Zakon o osiguranju iz 201566 na više mjesta eksplicitno upućuje na primjenu njezinih odredaba, zbog čega su one postale sastavni dio važećih izvora prava. Stoga je važno napomenuti da Lamfalussyjev postupak treba, ponajprije na drugoj razini, omogućiti promptnu reakciju zakonodavca na pojavu kritičnih kretanja na tržištu67 kako bi se očuvala financijska stabilnost i pružila odgovarajuća zaštita korisnicima usluga. Dodatne aktivnosti Komisije na drugoj razini dovode do toga da raste stupanj konkretiziranja regulacije68 i da Lamfalussyjev postupak ima

61 To proizlazi iz preambula (7), (8) i (10) te čl. 66. Uredbe 1094/2010/EZ. 62 To proizlazi iz preambula (10) i (21) Uredbe 1094/2010/EZ.63 Nicolas Raschauer, „Die Reorganisation der europäischen Finanzmarktaufsicht als Baustein zur Krisenbewältigung“, ZFR, 124, 2011, str. 198. Autor upozorava na to da je ovdje riječ o „apsolutnoj novosti“ u europskim propisima o nadzoru financijskog tržišta. Usp; Natascha Sassenrath-Alberti – Helge Hartig, „EIOPA-Verordnung: Rechtliche Herausforderungen für die Praxis“, VersR, Heft (13), 2012, str. 524; Helmut Siekmann, Die Europäisierung der Finanzmarktaufsicht, Institute for Monatery and Financial Stability (IMFS), Frankfurt am Main, 2011., str. 68–90.64 „Second level legislation“ može se podijeliti u dva dijela: Level IIa označava nezakonodavne akte koje donosi Komisija na temelju delegiranih ovlasti u skladu s čl. 290. UFEU-a; Level IIb označava tehničke standarde (čl. 291. UFEU-a). Vidjeti: Gerrit Krämer, „Das neue VAG im System von Solvency II“, u: M. Dreher – M. Wandt (ur.), Solvency II in der Rechtsanwendung (Frankfurter Reihe), VW, Karlsruhe, 2012, str. 5 i d.65 Constantin Fabricius, „Der Technische Regulierungsstandard für Finanzdienstleistungen – Eine kritische Würdigung unter besonderer Berücksichtigung des Art. 290 AEUV“, Beiträge zum Transnationalen Wirtschaftsrecht, Heft 124 (http://institut.wirtschaftsrecht.uni-halle.de/de/node/23).66 Zakon o osiguranju NN 30/15., od 11. ožujka 2015; ovaj Zakon stupio je na snagu 1. siječnja 2016., osim članaka 111., 112., 113. i 124., članka 125. stavka 5., članka 135. stavka 7., članaka 143., 144., 298. – 302., članka 311. stavka 2., članaka 315. i 316., članka 318. stavka 5., članaka 329., 330., 455., 456. i 463 ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. travnja 2015. i članaka 305. i 312., članka 313. stavka 2., članaka 320., 322., 323., 340., 342., 343. i 454. ovoga Zakona koji su stupili na snagu 1. srpnja 2015. 67 Manfred Wandt, „Solvency II: Wird die Aufsicht zum „Mitunternehmer“?“, Versicherungswirtschaft (VW) 2007, str. 473–476 (473).68 Thomas M. J. Möllers, „Europäische Methoden – und Gesetzgebungslehre im Kapitalmartkrecht – Vollharmonisierung, Generalklauseln und soft law im Rahmen des Lamfalussy-Verfahrens als Mittel zur Etablierung von Standards“, ZEuP, 3, 2008, str. 480–505 (487); Karel Van Hulle, „Solvency II: State of play and perspectives“, ZversWiss, Band 100, Heft (2), 2011, str. 177–192 (184); Daniela Weber-Rey, „Gesellschaft – und aufsichtsrechtliche Herausforderungen an die Unternehmersorganisation: aktuelle Entwicklungen im Bereich Corporate Governance, Compliance und Risikomanagement“, AG, Band (53), 2008, str. 345–359 (355).


Mladenka Grgić

tendenciju poticanja potpune harmonizacije jer se tom tehnikom regulacije može poboljšati ujednačivanje propisa o provođenju jedinstvenog postupka nadzora nad djelatnostima osiguranja, odnosno reosiguranja.69

6.3 Treći i četvrti stupanj Lamfalussyjeva postupka

Treći stupanj u literaturi se opisuje pojmovima „savjetovanje i konvergencija nadzora“.70 Za taj stupanj Lamfalussyjeva postupka važno je to da prestaje pravna obvezatnost donesenih akata71 i da se posebno naglašeno pojavljuje postupak komitologije tako što odbori sudjeluju u savjetovanju Komisije i pripremi njezinih prijedloga. U tom smislu osobito je važna uloga CEIOPS-a, prednika EIOPA-e, koji je, kao integralni dio Lamfalussyjeva postupka, odigrao ključnu ulogu u razvoju novog „režima“ solventnosti. Od samog osnivanja bio je najviše angažiran na elaboriranju prijedloga vezanih za projekt Solventnost II slijedeći razne pozive za savjetovanje (Calls for Advice). Kao posebno radno tijelo savjetuje Komisiju u vezi s pitanjima koja su se pojavila na prvim dvjema razinama da bi se praksa nadzora oblikovala na jedinstven način i da bi se pripremilo eventualno kasnije donošenje propisa. Oblikovanje jedinstvene prakse nadzora treba osigurati izradom zajedničkih tumačenja, konzistentnih smjernica i zajedničkih standarda kako bi se i na nacionalnim razinama osigurala usklađena implementacija i primjena zakonodavnih načela prve razine, odnosno provedbenih implementacijskih mjera druge razine. CEIOPS je proveo četiri studije kvantitativnog učinka i oblikovao proračunsku tablicu za QIS 5 (Quantitative Impact Studies – QIS) koja je završena još 2010. Kvantitativne studije utjecaja zapravo su vježbe i studije kojima Europska komisija testira utjecaj pojedinih odredaba, cjelokupne direktive Solventnost II ili prijedloga provedbenih mjera za poslovanje društava za osiguranje. Taj dio njegove aktivnosti može se uvrstiti u četvrti stupanj Lamfalussyjeva postupka u kojem se provjerava sustav, odnosno nadzire ujednačena primjena europskog prava u pojedinim državama članicama. CEIOPS – odnosno danas EIOPA – pomaže Europskoj komisiji u obavljanju nadzora nad provođenjem i poštovanjem pravnog okvira sadržanog u Direktivi Solventnost II i razrađenog u Delegiranoj uredbi. Odborska procedura na trećem stupnju iznimno je kompleksna i zahtijeva od Komisije da predstavi nacrt implementacijskih mjera najprije odboru drugog stupnja (Level II – Committee EIOPC) koji prihvaća nacrt predloženih mjera, i to kvalificiranom većinom glasova. Ako EIOPC prihvati predložene mjere, Komisija ih dalje upućuje Parlamentu i Vijeću. Ako Parlament i Vijeće ne upute prigovore na predložene mjere (u roku od tri mjeseca), Komisija može prihvatiti mjere. Postupak se može dodatno zakomplicirati stavljanjem veta na predložene mjere.72 Postupku komitologije Direktiva Solventnost II daje uporište tako što prema odredbi čl. 301. st. 1. te Direktive „Komisiji pomaže Europski odbor za osiguranje i strukovne mirovine“. Pravnu podlogu za uvođenje postupka komitologije nalazimo u odredbama čl. 202. i 211. Ugovora o Europskoj zajednici (UEZ)73 koje su kasnije izmijenjene ugovorom iz Lisabona, čl. 16. st. 1. i čl. 17. st. 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i odredbama čl. 290. i čl. 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU)74.

7. POSTUPAK KONTROLE NAKON LISABONSKOG UGOVORA

Nakon što je 1. prosinca 2009. stupio na snagu Ugovor iz Lisabona,75 postupak komitologije ponovno je preispitan i uređen. Novi postupak uvodi razliku između delegiranih akata koji se donose na temelju ovlasti iz odredbe čl. 290. UFEU-a i provedbenih akata koji se donose u skladu s odredbom čl. 291. UFEU-a. Odredba čl. 290. počinje se primjenjivati s danom primjene Ugovora, dok je primjena odredbe čl. 291. odgođena do

69 Karel Van Hulle, „Das Solvency II – Projekt aus Sicht der Europäischen Kommission“, VersRdsc, 3, 2007, str. 28–29.70 Prvi izraz rabi Jürgen Bürkle, op. cit. u bilj. 50, str. 1471, a drugi Iris Leixner, op. cit. u bilj. 4. str. 21. 71 Karel Van Huelle, op.cit. u bilj. 68, str. 28–29.; M. Wandt – D. Sehrbrock, „Regelungsziele der Solvency II Rahmenrichtlinie“, ZversWiss, 2011, Band 100, str. 193–206 (202); Eddy Wymeersch, „Das neue europäische Finanzmarktregulierungs- und Aufsichtssystem“, ZGR, Heft (5), 2011, str. 443–470 (452).72 Manfred Wandt – David Sehrbrock, „Solvency II: Rechtsrahmen und Rechtsetzung“, u: M. Dreher – M. Wandt (ur.), Solvency II in der Rechtsanwendung, VW, Karlsruhe, 2009, str. 1–23.73 Osnivačkim ugovorima nazivaju se Ugovor o Europskoj uniji (Consolidated Version of the Treaty on European Union, Official Journal, 2006, C 321) i Ugovor o Europskoj zajednici (Consolidated Version of The Treaty Establishing the European Community, Official Journal, 2006, C 321).74 Konsolidirana verzija Ugovora o funkcioniranju Europske unije, v. u bilj. 51.75 Communication from the Commission – Implementation of Article 290 of the Treaty on the Functioning of the European Union. COM (2009) (673) final. Brussels, 9. prosinca 2009.


Mladenka Grgić

donošenja Uredbe 182/2011/EZ76 kojom se utvrđuju pravila i opći mehanizmi kojima države članice nadziru izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji. U odnosu na ranije zaključke, odnosno odluke ovdje se zapravo radi o novoj Uredbi o komitologiji.

7.1 Delegirani pravni akti

Delegirani pravni akti jesu pravni akti koje donosi Komisija na temelju načela prijenosa ovlasti i oni ne pripadaju zakonodavnim aktima.77 Riječ je o aktima opće primjene koji se donose radi dopune ili izmjene određenih elemenata zakonodavnog akta koji nisu ključni. Odredbom čl. 290. st. 1. podst. 2. UFEU-a propisano je da su ciljevi, sadržaj, opseg i trajanje delegiranja ovlasti izričito utvrđeni u zakonodavnim aktima. Ključni elementi nekog područja rezervirani su za zakonodavne akte i u skladu s tim ne mogu biti predmet delegiranja ovlasti. Stavak 2. tog članka UFEU-a izričito utvrđuje uvjete koji vrijede za delegiranje ovlasti. Europski parlament ili Vijeće mogu odlučiti o opozivu delegiranja, odnosno delegirani akt može stupiti na snagu samo pod uvjetom da Europski parlament ili Vijeće na njega ne ulože nikakav prigovor u razdoblju koje je određeno zakonodavnim aktom. Delegirani pravni akti tako su usporedivi s aktima čije je donošenje regulirano ranijim regulatornim postupkom s kontrolnim ovlastima.78 U odnosu na raniji postupak, Komisija u okviru delegiranih pravnih akata neće pribavljati zaključno stajalište u postupku komitologije ako to izričito nije propisano, dok će u svom priopćenju Europskom parlamentu i Vijeću pojasniti79 da je proveden prethodni savjetodavni postupak s grupom eksperata. Ako se radi o izradi delegiranih pravnih akata vezanih za područje financijskih usluga, Komisija se obvezala da će provesti prethodni konzultacijski postupak s ekspertima koji predstavljaju države članice uključene u rad odbora.80 Unatoč formalnom nedostatku zaključka Komisije u pravilu se provodi savjetovanje između stručnjaka oko delegiranih akata. Raniji postupak s kontrolnim elementima ne usklađuje se automatizmom s donošenjem predmetnih akata. Riječ je zapravo o pisanoj razmjeni kroz prilagodbu predloženih akata. Do tada postupak s kontrolnim elementima nastavlja se primjenjivati.81

7.2 Provedbeni pravni akti

Provedbeni pravni akti u znatnom opsegu odgovaraju ranijem postupku sustava komitologije, iako su i oni donekle izmijenjeni. Izmjene su navedene u odredbi čl. 291. st. 2. UFEA-e: „kad su potrebni jedinstveni uvjeti za provedbu obvezujućih akata Unije, tim se aktima provedbene ovlasti dodjeljuju Komisiji ili Vijeću u posebno valjano utemeljenim slučajevima i u slučajevima predviđenim čl. 24. i 26. Ugovora o Europskoj uniji“. Slijedeći pravila redovnog zakonodavnog postupka, Europski parlament i Vijeće u vezi s čl. 291. st. 2. uredbama unaprijed utvrđuju pravila i opća načela za mehanizme kojima države članice nadziru izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji.82 Uredba br. 182/2011/EZ odredbom čl. 2. predviđa mogućnost izbora postupka: temeljni akt može osigurati primjenu savjetodavnog postupka ili postupka ispitivanja uzimajući u obzir prirodu ili učinak potrebnog provedbenog akta, s tim da se postupak ispitivanja primjenjuje kod provedbenih akata općenitog područja primjene te ostalih provedbenih akata koji se odnose na programe sa značajnim posljedicama. Savjetodavni postupak primjenjuje se u pravilu za donošenje provedbenih akata koji ne pripadaju području primjene st. 2, osim u iznimnim slučajevima.83 Prema odredbi čl. 4. Uredbe 182/2011/EZ savjetodavni postupak ostaje neizmijenjen i nakon Lisabonskog ugovora. Komisija odlučuje o nacrtu provedbenog akta koji treba donijeti uzimajući u obzir što je više moguće zaključke iz rasprava unutar

76 Uredba (EZ) 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju općih pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije, OJ L, 55/13, 16. veljače 2011. Odluka 1999/468/EZ stavlja se izvan snage. Učinci članka 5.a Odluke 1999/468/EZ zadržavaju se za potrebe postojećih temeljnih akata koji upućuju na taj članak (čl.12. Urebe).77 Za pojašnjenje razlika između zakonodavnih i nezakododavnih akata vidjeti Daniel Scharf, u bilj. 2. str. 15 i.d. 78 Communication from the Commission to the European Parliament and the Council; Brussels, 9. 12. 2009, COM (2009) (673) final; Implementation of Article 290 of the Treaty on the Functioning of the European Union, str. 13 i d.79 Communication from the Commission to the European Parliament and the Council; Brussels, 9. 12. 2009, COM (2009) (673) final; Implementation of Article 290 of the Treaty on the Functioning of the European Union, str. 7.80 Commission Comminication OJ C 115 (9. svibnja 2008), str. 1. (350, pojašnjenje 39).81 EIPA – European Institute of Public Administration, Delegierte Rechtsakte und Durchführungsrechtsakte – Die neue Komitologie, str. 16.82 Vidjeti: čl. 291. st. 3. UFEA-e. 83 Vidjeti: čl. 2. st. 3. Uredbe 182/2011.


Mladenka Grgić

odbora i dostavljena mišljenja.84 Kad se primjenjuje postupak ispitivanja85 za akte koji se donose na prijedlog Komisije, odbor donosi mišljenje većinom glasova u skladu s odredbom čl. 16. st. 4. i 5. Ugovora o Europskoj uniji i, prema potrebi, u skladu s odredbom čl. 238. st. 3. UFEU-a. Kad je mišljenje odbora pozitivno, Komisija donosi provedbeni akt. Novi postupak ispitivanja uvodi izmjene u pogledu davanja mišljenja odbora. Kad je mišljenje odbora negativno, Komisija ne donosi nacrtom predviđeni provedbeni akt.86 Ako smatra da je provedbeni akt potreban, predsjednik može podnijeti izmijenjenu verziju nacrta provedbenog akta istom odboru u roku od dva mjeseca od davanja negativnog mišljenja ili podnijeti nacrt provedbenog akta žalbenom odboru na daljnje razmatranje u roku od mjesec dana od davanja mišljenja. Kad mišljenje nije dano, Komisija može donijeti nacrtom predviđeni provedbeni akt, osim u sljedećim slučajevima: kad se radi o aktima iz područja poreza, financijskih usluga, zaštite zdravlja i sigurnosti ljudi, životinja ili biljaka te konačne multilateralne mjere zaštite; nadalje kad je riječ o aktima u kojima je propisano da se nacrtom predloženi akt ne može donijeti bez mišljenja; konačno, ako se članovi odbora protive aktu običnom većinom.87 Upućivanje na žalbeni odbor regulirano je odredbom čl. 6. Uredbe 182/2011/EZ. Za oba postupka vrijedi pravilo nadzora propisano u čl. 11. navedene Uredbe. Upravo taj članak Uredbe omogućava Europskom parlamentu i Vijeću da u svakom trenutku mogu upozoriti Komisiju da nacrt predloženog akta nadilazi ovlasti predviđene temeljnim aktom. U tom slučaju Komisija mora dati očitovanje o budućnosti provedbenog akta: namjerava li ga zadržati, izmijeniti ili povući nacrt predloženog akta.88

8. ZAKLJUČNO – LAMFALUSSYJA I KOMITOLOGIJE

U sažetom prikazu može se reći da se i sadašnja forma Lamfalussyja sastoji od početnih četiriju razina, s tim da su nastale znatne promjene osobito na trećoj razini u skladu s novim pristupom regulaciji financijskog tržišta uz uvažavanje sektorskih specifičnosti. U prvu razinu (tzv. first level legislation) ulazi okvirno zakonodavstvo i ono uključuje političke odluke i direktive EU-a koje u postupku suodlučivanja donose Europski parlament i Vijeće na prijedlog Komisije. Na toj razini donesena je Direktiva Solventnost II koja sadrži temelje nadnacionalnih propisa koji se odnose na djelatnost osiguranja i reosiguranja u EU-u i regulira ovlasti Komisije na drugoj razini. Na drugoj razini (tzv. second level legislation) donose se delegirani pravni akti sukladno odredbi čl. 290. st. 1. UFEU-a i provedbeni akti prema odredbi čl. 291. st. 2. UFEU-a. Da bi konkretizirala zakonska načela iz okvirnog propisa prve razine, Komisija zajedno s nadležnim odborima koji su nominirani iz područja djelatnosti osiguranja radi na odredbama o provedbi. Pravni akti druge razine mogu biti doneseni u formi direktive ili uredbe. Važnu ulogu u tom procesu odigrali su Europski odbor nadzornih tijela za osiguranje i strukovne mirovine (European Insurance and Occupational Pensions Committee – EIOPC) i novoutemeljeno Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovne mirovine (European Insurance and Occupational Pensions Authority – EIOPA). Posebnost je druge razine u tome što te akte donosi Komisija u skladu s izričito propisanim uvjetima delegiranja iz čl. 290. st. 2. UFEU-a. Ako dođe do povrede propisanih uvjeta, Europski parlament i Vijeće mogu odlučiti o opozivu delegiranja.89 Na trećoj razini (tzv. third level legislation) donose se smjernice (Leitlinien) za nacionalna nadležna tijela koje su po svojoj pravnoj prirodi upravni akti i sadrže preporuke.90 Tim smjernicama osigurava se dosljedna provedba propisa donesenih na prvim dvjema razinama. Na jedinstvenom tržištu osiguranja EU-a te zadaće preuzima EIOPA. U skladu s odredbom čl. 16. Uredbe EIOPA nacionalna nadležna nadzorna tijela moraju dati objašnjenje u slučaju neprimjene neke od predloženih smjernica po principu comply or explain. Četvrta razina Lamfalussyjeva postupka (tzv. fourth level legislation) osigurava snažniju ulogu Europske komisije u postupku usvajanja i izvršavanja europskih propisa na nacionalnim razinama.91

84 Vidjeti: čl. 4. st. 2. Uredbe 182/2011; isto: EIPA (op.cit. u bilj. 80.), str. 17. 85 Vidjeti: čl. 5. Uredbe 182/2011.86 Ovdje se ne dovodi u pitanje čl. 7. Uredbe 182/2011 – kad se radi o donošenju provedbenih akata u iznimnim slučajevima. 87 Vidjeti: čl. 5. st. 4. podst. 2. Uredbe 182/2011/EZ.88 Ako se radi o aktima donesenima prije stupanja na snagu ove Uredbe, čl. 13. (u prijelaznim odredbama) predviđa izvršavanje ovlasti Komisije u skladu s ranije donesenom Odlukom 1999/468/EZ. 89 Čl. 290. st. 2. toč. (a). UFEU-a.90 Jan D. Lüttringhaus, „Solvency II – Grundlagen der Reform des europäischen Versicherungsaufsichtsrechts und Auswirkungen der neuen Eigenmittelvorschriften“, EuZW, 2011, str. 822–823.91 Maximilian A. Jacob, „Finanzmarktaufsicht in Europa – Rechtsvergleich der Aufsichtssysteme in Grossbritannien, Östereich und der Schweiz“, Wien, 2011, str. 41. V. http://othes.univie.ac.at/16527/.


Mladenka Grgić

Na svakoj od opisanih razina postoji mogućnost pravne intervencije. Budući da je riječ o složenoj zakonodavnoj proceduri, prije njezine provedbe svi sudionici tog zahtjevnog postupka moraju održati brojne konzultacije i razmijeniti informacije.92

92 Thomas M.J. Möllers, Das Lamfalussy II Verfahren, detaljnija shema u odnosu na slučaj ESMA, Stand 2015, http://www.kapital marktrecht-im-internet.eu/de/wiki/28.htm.; (pristupljeno, 11.lipnja 2016.).


Mladenka Grgić

Summary: The paper presents the process of adopting rules in the financial sector in the European Union, with particular reference to insurance regulations, which is particularly important in order to better understand of certain sources of EU law and their hierarchy and to adopt Non-legislative acts that serve a better understanding and more uniform interpretation of the acts adopted in the ordinary legislative procedure. Understanding Lamfalussy and comitology and their joint action in essence will also facilitate the understanding of new regulations in the financial sector and in particular the new insurance law from 2015.

Keywords: financial sector, lamphusis procedure, comitology, Solvency II directive, delegated acts, implementing acts, Insurance Act of 2015 (croatian).

Navedeni izvori i korištena literatura93

a) članci i knjige

Augsberg Steffen, „Europäisches Verwaltungsorganisationsrecht und Vollzugsformen“, u: Ph. J. Terhechte (ur.), Verwaltungsrechtsrecht der Europäischen Union, Nomos, Baden-Baden, 2011.

93 Potpun popis i tumačenje kratica dostupan je u djelu autorice navedenom prethodno prvoj bilješci u tekstu, u napomeni o autorici. (Op. Ur.)


Mladenka Grgić

Bajakić Ivana, „Nove ovlasti europskih financijskih regulatornih agencija - slučaj ESME“, u: P. Miladin – T. Jakšić (ur.), Prilagodba hrvatskog prava i ekonomije europskom tržištu kapitala, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2013.

Bürkle Jürgen, „Die Zukunft der materiellen Versicherungsaufsicht in Deutschland“, VersR, Heft (34), 2011.

Craig Paul, de Búrca, Gráinne, EU Law: Text, Casses, and Materials, Oxford Univesity Press, Oxford, 1998.

Đerđa Dario, „Institucionalni ustroj izvršne i upravne vlasti u Europskoj uniji“, Zb. Prav. fak. Sveuč. Rijeka, 1991., 28/2.

Fabricius Constantin, „Der Technische Regulierungsstandard für Finanzdienstleistungen – Eine kritische Würdigung unter besonderer Berücksichtigung des Art. 290 AEUV“, Beiträge zum Transnationalen Wirtschaftsrecht, Heft 124 (http://institut.wirtschaftsrecht.uni-halle.de/de/node/23)

Gerrit Forst, „Zum Verordnungsvorschlag der Kommission über eine europäische Versicherungsaufsicht“, VersR, 2010.

Groeben, Hans von der/Schwarze, Jacqué, Jean Paul, (2003), Kommentar zum Vertrag über die Europäische Union und zur Gründung der Europäischen Gemeinschaft, Art 189-314, EGV, Band 4, 6, Auflage, Baden-Baden.

Jacob Maximilian A., „Finanzmarktaufsicht in Europa – Rechtsvergleich der Aufsichtssysteme in Grossbritan-nien, Östereich und der Schweiz“, Wien, 2011.http://othes.univie.ac.at/16527/.

Krämer Gerrit, „Das neue VAG im System von Solvency II“, u: M. Dreher – M. Wandt (ur.), Solvency II in der Rechtsanwendung (Frankfurter Reihe), VW, Karlsruhe, 2012.

Lehmann Matthias / Manger-Nestler Cornelia, „Das neue Europäische Finanzaufsichtssystem“, ZBB, 2, 2011.

Leixner Iris, Komitologie und Lamfalussyverfahren im Finanzdienstleistungsbereich im Lichte der jüngsten Re-formen, Bundesministerium für finanzen, Working Paper 1/2010.

Lüttringhaus Jan D., „Solvency II – Grundlagen der Reform des europäischen Versicherungsaufsichtsrechts und Auswirkungen der neuen Eigenmittelvorschriften“, EuZW, 2011.

Mensching Christian, „Der neue Komitologie-Beschluss des Rates“, EuZW, Heft 9, 2000.

Möllers M. J. Thomas, Das Lamfalussy II Verfahren, detaljnija shema u odnosu na slučaj ESMA, Stand 2015, http://www.kapitalmarktrecht-im-internet.eu/de/wiki/28.htm.; (pristupljeno, 11.lipnja 2016.).

Möllers J. Thomas, „Europäische Methoden- und Gesetzgebungslehre im Kapitalmarktrecht Vollharmonis-ierung, Generalklauseln und soft law im Rahmen des Lamfalussy-Verfahrens als Mittel zur Etablierung von Standards“, Demokratiedefizit und Lösungsvorschläge, ZEuP, 3, 2008.

Otmar Philip, „Neues „Regelungsverfahren mit Kontrolle““, EuZW, 19, 2006.

Raschauer Nicolas, „Die Reorganisation der europäischen Finanzmarktaufsicht als Baustein zur Krisenbewäl-tigung“, ZFR, 124, 2011.

Sassenrath Natascha /Alberti - Hartig Helge, „EIOPA-Verordnung: Rechtliche Herausforderungen für die Praxis“, VersR, Heft (13), 2012.

Scharf Daniel, Das Komitologieverfahren nach Vertrag von Lissabon – Neuerungen und Auswirkungen auf die gemeinsame Handelspolitik, Beitrag zum Transnationalen Wirtschaftsrecht, Heft 101, 2010.

Siekmann Helmut, Die Europäisierung der Finanzmarktaufsicht, Institute for Monatery and Financial Stability (IMFS), Frankfurt am Main, 2011.


Mladenka Grgić

Soetopo Yasmin /Achleitner Tamara, „Der neue Rechtsrahmen für die Komitologie nach dem Vertrag von Lissabon – Durchführungsrechtsakte und delegierte Rechtsakte“ (WKO), 2014.

Van Hulle Karel, „Solvency II: State of play and perspectives“, ZversWiss, Band 100, Heft 2, 2011.

Van Hulle Karel, „Das Solvency II – Projekt aus Sicht der Europäischen Kommission“, VersRdsc, 3, 2007.

Wandt Manfred, „Solvency II: Wird die Aufsicht zum „Mitunternehmer“?“, Versicherungswirtschaft (VW) 2007.

Wandt M / Sehrbrock D, „Regelungsziele der Solvency II Rahmenrichtlinie“, ZversWiss, Bd. 100, 2011.

Wandt M / Sehrbrock D, „Solvency II: Rechtsrahmen und Rechtsetzung“, u: M. Dreher – M. Wandt (ur.), Sol-vency II in der Rechtsanwendung, VW, Karlsruhe, 2009.

Weber-Rey Daniela, „Gesellschaft – und aufsichtsrechtliche Herausforderungen an die Unternehmersorgan-isation: aktuelle Entwicklungen im Bereich Corporate Governance, Compliance und Risikomanagement“, AG, bd. 53, 2008.

Wymeersch Eddy, „Das neue europäische Finanzmarktregulierungs- und Aufsichtssystem“, ZGR, Heft 5, 2011.

b) Zakonodavstvo i dokumenti

COM (1998), Priopćenje Komisije, Financijske usluge:Definiranje okvira za djelovanje, 28. 10. 1998.

Communication from the Commission to the European Parliament and the Council; Brussels, 9. 12. 2009, COM (2009) (673) final; Implementation of Article 290 of the Treaty on the Functioning of the European Union.

Council of Public Brussels, 3 October 2002, The European Union, Nr. 12594/02 (Limite EF 73 ECOFIN 310) – Transmission Note.

Direktiva 2005/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2005. o izmjeni direktiva Vijeća 73/239/EEZ, 85/611/EEZ, 91/675/EEZ, 92/49/EEZ i 93/6/EEZ i direktiva 94/19/EZ, 98/78/EZ, 2000/12/EZ, 2001/34/EZ, 2002/83/EZ i 2002/87/EZ radi uspostavljanja nove organizacijske strukture odbora za financijske usluge; OJ L, 79, 24. ožujka 2005.

Direktiva 2010/78/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o izmjeni direktiva 98/26/EZ, 2002/87/EZ, 2003/6/EZ, 2003/41/EZ, 2003/71/EZ, 2004/39/EZ, 2004/109/EZ, 2005/60/EZ, 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2009/65/EZ u pogledu ovlasti Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), OJ L 331 , 15/12/2010 p. 0120 – 0161.

Europsko vijeće (Cardiff), Zaključci predsjedništva, Cardiff, 15. i 16. lipnja 1998.

Final Report of Wise Men on Regulation of European Securities Markets, Brussels, 15. veljače 2001. http://ec.europa.eu/internal_market/securities/docs/lamfalussy/wisemen/final-report-wise-men_en.pdf

Istraživanje financijske krize: Izvješće – The High-Level Group on Financial Supervision in the EU, Brussels, 25 February 2009, http://ec.europa.eu/internal_market/finances/docs/de_larosiere_report_en.pdf

Konsolidirana verzija Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEA), OJ C 115/47-199, 9. svibnja 2008.

Mali_leksikon_europskih_integracija, http://www1.zagreb.hr/euzg/eu_publikacije/.pdf

Odluka 2006/512/EZ Vijeća od 17. srpnja 2006 o izmjeni Odluke 1999/468/EZ o utvrđivanju postupaka za iz-


Mladenka Grgić

vršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji, Sl. l. 200.

OJ/EC L 197 (18. July 1987), Legislation – Act whose publication is obligatory

OJ/EC L 184 (17. Juli 1999), Legislation – Act whose publication is obligatory

OJ/EC – C 203 (17. July 1999), Informations and Notices

OJ/EC C-121 (24. April 2001) Information and Notices

Presidency Conclusions of the Brusseles European Council, (http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ec/106809.pdf);

Brussels European Council Conclusions, (https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/press-data/en/ec/108622.pdf).

Priopćenje Komisije, KOM (1999) od 11. 5. 1999. Provedba okvira financijskog tržišta: Akcijski plan.

Priopćenje Komisije, KOM (2009) od 4. ožujka 2009. za proljetno zasjedanje Europskog Vijeća: Impulsi za eu-ropski uzlet.

Protokoll über die Plenarsitzung des Europäischen Parlaments vom 5. Februar 2002, Abl. Nr. C 284 E/19, 21. studenog 2002.

Resolution of the European Council on more effective securities market regulation in the European Union, 23. ožujka 2001.

Ugovor o Europskoj uniji (Consolidated Version of the Treaty on European Union, Official Journal, 2006, C 321) i Ugovor o Europskoj zajednici (Consolidated Version of The Treaty Establishing the European Community, Official Journal, 2006, C 321).

Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ, OJ L, 331, 15. prosinca 2010.

Uredba (EZ) 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju općih pravila i općih načela u vezi s me-hanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije, OJ L, 55/13, 16. veljače 2011.

Überprüfung des Lamfalussy-Prozesses – Ausbau der aufsichtlichen Konvergenz, KOM (2007) 727 entgültig; Brüssel, den 20. 11. 2007.

Zakon o osiguranju, NN 30/15., od 11. ožujka 2015.


Filip Škunca

Analiza ulaganja osiguratelja u Solvency II svijetuFilip Škunca1

Filip Škunca1*

Sažetak: dugotrajno okruženje povijesno niskih kamatnih stopa jedno je od glavnih makroekonomskih obil-ježja koje je značajno utjecalo na industriju osiguranja. S postepenim padom prinosa, pitanje ulaganja i strukture investicijskog portfelja postaje sve značajnije. Dodatan izazov pojavio se i uvođenjem nove osig-urateljne regulative solvency ii. Svrha ovog rada je analizirati utjecaj trenutnog ekonomsko-regulatornog okruženja na strukturu i prinos ulaganja društava za osiguranje na tržištu rh. Dodatni cilj bio je približavanje problematike niskih kamatnih stopa te kroz komparaciju sa iskustvima stranih osiguratelja istražiti opcije za adresiranje ovog rizika. Glavna pitanja na koja će se u radu pokušati odgovoriti su da li je solvency ii utjecao na strukturu ulaganja osiguratelja, te koje su potencijalne investicijske alternative za povećanje prinosa. Re-zultati analize ukazuju da se struktura investicijskog portfelja rh osiguratelja nije značajno promijenila u novom regulatornom kontekstu, te dominantan udio državnih obveznica i dalje kontinuirano raste. S druge strane, eu osiguratelji alociraju svoja sredstva u rizičnije oblike ulaganja, prvenstveno u korporativne obveznice. Doprinos rada očituje se u tome što se po prvi puta analiziraju ulaganja osiguratelja na rh tržištu u periodu primjene novog regulatornog režima.

Ključne riječi: investicijske klase, osiguranje, solvency ii, tržišni rizici, kamatne stope, alternativna ulaganja

1. UVOD

Glavni cilj ovog rada je pružanje uvida na koji način je nova regulativa i ekonomsko okruženje utjecalo na strukturu ulaganja osiguratelja na tržištima RH i EU. Pritom će se pokušati doprinijeti razumijevanju segmenta ulaganja u svijetu Solvency II, problematike niskih kamatnih stopa, ali i važnosti kvalitetnog upravljanja imov-inom i obvezama.

Struktura rada

U prvom dijelu iznesene su implikacije Solvency II na osiguratelje i specifično na segment ulaganja, koncept upravljanja imovinom i obvezama (ALM) i iskustva od dosadašnje primjene nove regulative.

U drugom, ujedno i glavnom, dijelu rada prikazana je analiza strukture ulaganja osiguratelja na RH tržištu u periodu primjene Solvency II (2016.-2018.). Analiza obuhvaća društva za osiguranje koja čine više od 90% hrvatskog tržišta (prema zaračunatoj bruto premiji). Podaci o ulaganjima prikazani su agregirano za odab-rane osiguratelje ali su segmentirani po investicijskim klasama (obveznice, dionice i sl.) sukladno strukturi regulatorne bilance po SII. Također, provedena je i komparacija sa strukturom ulaganja EU osiguratelja. U ovom dijelu detaljno je izložena i problematika niskih kamatnih stopa, te su prikazane moguće alternative za povećanje prinosa.

1 Filip Škunca, Triglav osiguranje d.d., e-mail: [email protected]



Filip Škunca

Podaci su prikupljeni iz domaćih i stranih javnih baza podataka, konkretno sa stranica Hrvatskog ureda za osiguranje, Hrvatske udruge banaka, HANFA-e, HNB-a, EIOPA-e, Europske Središnje Banke i dr. Uvođenjem nove regulative povećana je i transparentnost te dostupnost podataka o poslovanju osiguratelja što je veli-kim dijelom i omogućilo ovakvu analizu, ali i buduća istraživanja iz ovog područja.

Doprinos i prethodni radovi

Provedena analiza naslanja se na zaključke prethodnih radova koji su istraživali segment ulaganja društa-va za osiguranje. Doprinos ovog rada je što se, prema saznanju autora, po prvi puta analiziraju ulaganja osiguratelja na tržištu RH u periodu primjene Solvency II regulative. Također, veći značaj stavljen je na prob-lematiku niskih kamatnih stopa koja je u trenutnim okolnostima još izraženija nego u prethodnim godinama. Uz detaljan prikaz navedene problematike, izložene su i potencijalne alternative za smanjenje izloženosti riziku niskih kamatnih stopa. Dodatno, analizirana je i veza između investicijskih klasa i kapitalnih zahtjeva za tržišnim rizikom kao noviteta koje je potrebno uvažiti pri odlukama o investiranju.

Od postojećih domaćih radova iz ovog područja kao značajan izdvaja se rad Anđelinović et al. gdje je analizirana veza između alokacije ulaganja i profitabilnosti. U radu je dokazana teoretska pretpostavka da investiranje u rizičniju imovinu pozitivno utječe na profitabilnost. Također, spomenut je i problem visoke izloženosti riziku reinvestiranja u kontekstu okruženja niskih kamatnih stopa te su kao alternativno ulaganje predložene pokrivene obveznice (eng. Cover bonds). Promatrana vremenska serija odnosila se na period prije stupanja na snagu Solvency II (2008.-2015.). Hladika i Marić provele su analizu investicijskog portfelja društava za osiguranje na tržištu RH za period 2007.-2012. zajedno s osvrtom na utjecaj financijske krize na strukturu ulaganja.

2. IMPLIKACIJE SOLVENCY II NA OSIGURATELJE

U ovom dijelu obrazlažu se glavni koncepti nove regulative koji su utjecali na poslovanje osiguratelja, te specifično na segment ulaganja. Ukratko je obrazložen pojam ekonomskog kapitala i solventnosti. Nave-dene su definicije investicijskih rizika radi boljeg razumijevanja cjelokupnog sadržaja i ciljeva rada.

2.1 Ekonomski kapital i solventnost

Uloga kapitala u društvu za osiguranje je da on predstavlja osnovni mehanizam obrane od rizika. Osiguratelji rezerviraju kapital s ciljem apsorbiranja neočekivanih gubitaka uzrokovanih realizacijom rizika. Također, reg-ulator zahtijeva od društava da održavaju potrebnu razinu kapitala u svrhu zaštite osiguranika i očuvanja stabilnosti financijskog sustava (Doff, 2011).

Potrebni solventni kapital jedan je od regulatornih mehanizama koji tome služe. Takav kapital naziva se još i regulatorni kapital, a posljedično vodi i do pojma „kapitalni zahtjev“. Pojam predstavlja najgori mogući gubitak koji se može realizirati u jednoj godini temeljem preuzete vrste rizika


Filip Škunca

Graf 1: Grafički prikaz koncepta ekonomskog kapitala i solventnosti

2.1.1 Ulaganja i Tržišni rizici

Osiguratelji kao institucionalni investitori ulažu značajan dio svoje imovine na financijskim tržištima. Iz tog ra-zloga, tržišni rizik se smatra, uz rizik osiguranja, najznačajnijom vrstom rizika za osiguratelje. Definira se kao rizik pada vrijednosti imovine uslijed promjene tržišnih varijabli, poput kamatnih stopa, cijene dionica, nekretnina, deviznog tečaja i dr. (Doff, 2011).

U okviru investicijske aktivnosti osiguratelja, glavne vrste tržišnog rizika čine kamatni rizik, rizik vlasničkih vrijed-nosnih papira (eng. equity risk), rizik promjene cijene nekretnina, valutni rizik te rizik kreditnih raspona (eng. credit spread risk). Ovakvu podjelu slijedi i regulatorni okvir uz dodatak rizika tržišne koncentracije koji se odnosi na prekomjernu izloženost pojedinom izdavatelju financijskih instrumenata.

Tablica 1: Definicije glavnih vrsta tržišnog rizika

Vrsta tržišnog rizika Definicija (opis)

Kamatni rizikRizik pada vrijednosti uslijed promjene kamatnih stopa. Usklađivanje imov-ine i obveza je od posebne važnosti kod ovog rizika, obzirom da kamatne stope imaju utjecaj na obje strane bilance osiguratelja.

Equity rizik Rizik pada vrijednosti uslijed promjene u cijenama vlasničkih instrumenata.

Rizik nekretnina Rizik pada vrijednosti uslijed promjena cijena nekretnina.

Valutni rizik Rizik pada vrijednosti uslijed promjena u valutnim tečajevima.

Rizik kreditnih raspona

Rizik pada vrijednosti uslijed promjene kreditnih raspona. Kreditni raspon je dodatno zahtijevani prinos iznad (nerizičnog) prinosa državnih obveznica radi veće rizičnosti korporativnih obveznica.

Izvor: Doff, 2011


Filip Škunca

Tržišni rizik uključuje i rizik upravljanja imovinom i obvezama koji se manifestira kroz neusklađenost imovine i obveza (npr. prema valuti, ročnosti, likvidnosti).

Regulacija tržišnog rizika

Nakon rigidnih limita ulaganja koje su društva za osiguranje morala poštivati u procesu investiranja, regulaci-ja tržišnih rizika postala je više eksplicitna putem uvođenja kapitalnih zahtjeva. Oni predstavljaju visinu ekon-omskog kapitala koju treba rezervirati kako bi se mogla pokriti izloženost pojedinom (tržišnom) riziku. Osigu-ratelji su dobili više diskrecije da ulažu u vrstu i količinu investicijske klase koja im odgovara. S druge strane, za svaku investiciju trebaju rezervirati određenu visinu kapitala koja ovisi o stupnju rizičnosti vrste ulaganja. Visina potrebnog kapitala može se izračunati modelom standardne formule Solventnosti II koji propisuje parametre i rizične faktore za svaku pojedinu vrstu (tržišnog) rizika.

2.1.2 Upravljanje imovinom i obvezama

Upravljanjem imovinom i obvezama (ALM2), u kontekstu osiguranja, adresiraju se rizici proizašli iz neusk-lađenosti dviju strana bilance. Aktivnosti ALM-a dio su sustava upravljanja rizicima te kao takve predstavljaju poveznicu između usvojene investicijske strategije i strategije upravljanja (tržišnim) rizicima (Doff, 2011).

Jedna od najraširenijih primjena ALM-a je ročna usklada dospijeća imovine i obveza. Primjerice, za policu osiguranja putem koje se osiguraniku garantira isplata određene svote osiguranja nakon deset godina, ALM podrazumijeva kupnju instrumenta koji dospijeva u istom razdoblju (npr. 10-godišnja obveznica). Obzirom na kamatnu osjetljivost imovine (obveznice) i obveza (tehničke pričuve), što većom uskladom dospijeća imovine i obveza, negativan efekt promjena kamatnih stopa se nastoji svesti na minimum. Vrlo značajan ALM pristup je i valutna usklađenost koja je pogotovo bitna za osigurateljno tržište RH u kontekstu valutne strukture obveza životnih osiguranja. U pogledu SII, ALM je važan jer se većom usklađenosti imovine i obveza smanjuje rizik, a time i (nepotrebni3) kapitalni zahtjevi.

2.2 Dosadašnja iskustva primjene Solvency II

U ovom dijelu izloženi su glavni zaključci Insurance Europe izvješća za 2018./2019., konkretno u dijelu dosadašnjeg iskustva primjene Solvency II standarda. Također, prezentirani su i nalazi ankete o utjecaju SII koju je tijekom prve polovice 2018. proveo Insurance Europe.

Anketa: utjecaj Solvency II

Insurance Europe proveo je anketu tijekom prve polovice 2018. na 87 društava za osiguranje iz 17 europskih tržišta koji zajedno čine trećinu ukupnih ulaganja cijele europske industrije. Anketom su utvrđeni elementi koji su unaprijeđeni primjenom Solventnosti II. Također, anketom je utvrđeno da se 70% društava odmak-nulo od poslova životnih osiguranja s dugoročnim garancijama. Iako se niske kamatne stope navode kao jedan od glavnih razloga takvih promjena, više od dvije trećine društava identificiralo je SII regulativu kao jedan od uzroka. Također, navode i njezin negativan utjecaj na investicijske odluke što je dovelo do suboptimalne alokacije imovine. Gotovo 50% ispitanih društava navelo je regulativu kao ograničenje pri ulaganju (Insurance Europe, 2019).

2 eng. Asset&Liability management3 Neusklađenost može biti i namjerna ukoliko je kompenzirana većim prinosom ili drugim benefitom


Filip Škunca

Tablica 2: Društva koja su prepoznala unapređenja primjenom Solvency II (rezultati ankete)

Element % Društava

Upravljanje rizicima/Sustav upravljanja 96%

Upravljanje imovinom i obvezama 76%

Regulatorna harmonizacija 63%

Kvaliteta podataka 89%

Interni modeli 47%

Tablica 3: Društva koja ulažu suboptimalne iznose u ključne klase imovine radi primjene Solvency II (rezultati ankete)

(Pod)Klasa imovine % Društava

Dionice 27%

Dugoročne korporativne obveznice 28%

Privatni plasmani/Dužnički instrumenti bez rejtinga (npr. subordinirani dug) 28%

Infrastruktura 19%

Nekretnine 19%

Revizija SII regulative

Iskustvo je pokazalo da se osigurateljna industrija boji da bi regulativa mogla rezultirati brojnim negativnim posljedicama u ključnim područjima poput investiranja. Određene karakteristike SII čine osigurateljni biznis umjetno kratkoročnim i volatilnijim nego što zaista jest. Upravo iz ovakvih razloga, kreatori Direktive ugradili su zahtjeve za revizijom odredbi kako bi osigurali što adekvatniju primjenu i napravili izmjene tamo gdje je potrebno.

Revizija regulative u 2018. donijela je određena poboljšanja, no ona se smatraju nedovoljnim. Prema EIO-PA-i, izmjene koje su trebale biti donesene, a koje su imale empirijsko uporište, mogle su osloboditi dodatnih 160 mlrd. € kapitala koje bi industrija mogla iskoristila za rast i investicije. Regulatorne izmjene na idućoj reviziji u 2020. svakako bi morale biti mnogo konkretnije te imati što jači pozitivan utjecaj na cjelokupnu industriju (Insurance Europe, 2019).

3. ANALIZA ULAGANJA OSIGURATELJA U SOLVENCY II SVIJETU

U ovom dijelu rada analizirati će se trenutna struktura ulaganja osiguratelja na tržištu RH te utvrditi efekti reg-ulative na ovaj poslovni segment. Analiza će se nasloniti i na prijašnje radove iz ovog područja u periodu do stupanja na snagu novog zakonskog okvira.


Filip Škunca

3.1 Ulaganja društava za osiguranje na tržištu RH

Pregled ulaganja odnosi se na društva za osiguranje koja čini minimalno 90% RH tržišta, a to su Croatia, Allianz, Agram Grupa (Euroherc, Adriatic/Jadransko, Agram Life), Wiener, Uniqa, Generali, Triglav, Grawe i Merkur osiguranje. Od navedenih društava sva su kompozitna, osim Euroherc i Adriatic osiguranja koja se bave neživotnim osiguranjima. U pojedinom prikazu, ulaganja navedenih društava, uključujući Agram Life, su isključena obzirom na njihovu specifičnu investicijsku politiku budući da se većinom radi o društvima za neživotno osiguranje. Vremenski period koji se promatra u rasponu je od 2016. do 2018. godine koliko je SII na snazi.

Graf 2: Visina ulaganja odabranih društava za osiguranje na tržištu RH

Vrijednost ulaganja krajem 2018. iznosila je preko 35 mlrd. kn. Evidentno je da se visina ulaganja kontinuirano povećava što je svakako pozitivan pokazatelj.

Graf 3: Apsolutna struktura glavnih investicijskih klasa u periodu 2013.-2018.


Filip Škunca

Na gornjem grafu prikazana je apsolutna struktura po glavnim investicijskim klasama4 u periodu 2013.-2018. Očekivano, i dalje dominiraju ulaganja u državne obveznice. Takvo stanje posljedica je i povoljnog kapital-nog tretmana u okviru Solvency II. Naime, državne obveznice se regulatorno smatraju nerizičnom kategori-jom5 ulaganja što znači da nije potrebno rezervirati kapital za ovakve plasmane. Dionice, kao kategorija potencijalno višeg prinosa (ali i rizika), apsolutno su i dalje na niskoj razini u odnosu na ukupnu visinu ulaganja. Kada se apstrahira struktura Agram grupe, apsolutna vrijednost dionica se čak i postepeno smanjuje.

Graf 4: Relativna struktura investicijskih klasa6 u periodu Solvency II (bez Agram Grupe)

Relativna struktura još jasnije prikazuje značajan udio državnih obveznica koji je krajem 2018. iznosio 77%, te kontinuirano raste u prve tri godine primjene Solvency II. Ostale promatrane kategorije stagniraju u svojim udjelima, osim depozita čiji se udio smanjio. Razlog tome su zasigurno niske kamatne stope koje su smanjile njihovu potražnju. Pored depozita, značajno pada i udio investicijskih fondova. S druge strane, udio korpora-tivnih obveznica konstantno raste što daje naslutiti da osiguratelji, u potrazi za višim prinosom, dio sredstava (re)alociraju u ovu rizičniju imovinu.

3.1.1 Usporedba prije i poslije Solvency II

Kada se usporedi struktura ulaganja prije i poslije uvođenja novog regulatornog standarda, može se zakl-jučiti sljedeće:

• Unatoč značajnom smanjenju prinosa, udio državnih obveznica i dalje kontinuirano raste, prvenstveno radi percepcije sigurnog ulaganja i povoljnog kapitalnog tretmana,

• Ulaganja u dionice i dalje stagniraju, iako teorija i praksa ukazuju da se radi o superiornoj klasi imovine u odnosu na obveznice (Dimson et. al., 2002). Razlog zašto ova vrsta financijske imovine nije toliko privlačna osigurateljima proizlazi iz njihove (kratkoročne) volatilnosti koja nije poželjna u bilancama i

4 Ostale značajne investicijske klase su: Udjeli u povezanim društvima, Krediti i hipoteke, Unit linked ulaganja (Korporativne obveznice prije 2016. uključene su u vrijednost državnih obveznica)5 Izuzetak su državne obveznice denominirane u valuti različitoj od domaće (npr. Hrvatske eurooobveznice)6 Bez Unit linked ulaganja


Filip Škunca

poslovnom rezultatu. Spomenuta volatilnost reflektirana je i u visokim kapitalnim zahtjevima u modelu standardne formule SII (Delegirana Uredba, čl. 169.),

• Depoziti su uslijed niskih kamatnih stopa postali neatraktivno ulaganje što se vidi i u značajnom smanjen-ju njihovog udjela u ukupnom portfelju,

• Dio imovine se postepeno alocira u korporativne obveznice koje predstavljaju prihvatljivu alternativu u potrazi za višim prinosom,

• Udio nekretnina također se smanjuje radi nepovoljnog kapitalnog tretmana.

3.1.2. Utjecaj kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik na odabir investicijske klase

Radi boljeg razumijevanja međuodnosa investicijskih klasa i kapitalnih zahtjeva, u nastavku je prikaz na koji način odabir ulaganja stvara izloženost pojedinoj vrsti rizika.

Tablica 4: Međuzavisnost odabrane investicijske klase i tržišnog rizika

Investicijska (pod)klasa

Vrsta tržišnog

rizikaFaktor(i) rizika Tretman po Solvency II

Državne obveznice

Kamatni rizik;

Rizik kreditnih raspona

Kamatne stope; Rejting;

Dospijeće/

Trajanje

Po trenutnoj regulativi smatraju se nerizičnom imovinom čime je dana inicijativa osigurateljima da ulažu sredstva u domaće države. Iako se ova vrsta ulaganja smatra nerizičnom, u praksi se ipak smatra da postoji određena rizičnost7, posebice u pogledu kreditnog rizika prema državi. Za državne obveznice prati se izloženost kamat-nom riziku obzirom da njihova cijena ovisi o kretanju kamatnih stopa. Rizik se smanjuje uskladom imovine i obveza pošto je vrijednost obveza također u međuovis-nosti kretanja kamatnih stopa (Doff, 2011).

Korporativne obveznice

Kamatni rizik; Rizik kreditnih raspona

Kamatne stope, Rejting, Dospijeće/

Trajanje

Smatraju se rizičnim ulaganjem te se tretiraju kroz izlo-ženost riziku promjene kreditnog raspona. U odnosu na državne obveznice, ulaganjem u ovu investicijsku (pod)klasu može se ostvariti veći prinos koji je praćen i višim rizikom.

Dionice Equity rizik Cijena dionice

Regulatorno najrizičnija investicijska klasa. Za ovu vrstu ulaganja potrebno je izdvojiti visok iznos kapitala. U pravilu se taj iznos kreće u rasponu 40%-55% vrijednosti ulaganja, ovisno radi li se o listanim dionicama u zem-ljama članicama EEA i OECD udruženja ili drugoj vrsti vlasničkog ulaganja, poput onih s robne burze ili hedge fondova (Delegirana Uredba, 2014).

Depoziti Rizik kreditnih raspona

Visina i trajanje depozita, Rejting suprotne strane

Izloženost riziku primarno ovisi o visini i trajanju depozita, te rejtingu kreditne institucije.

Nekretnine Rizik nekret-nina Cijena nekretnine Pošto se radi o nelikvidnoj imovini, kapitalni tretman je

vrlo nepovoljan i ne favorizira ovakvu vrstu ulaganja.

Novac n/aInflacija, Visina novčanih sred-

stava, Rejting su-protne strane

Novac se po regulativi ne tretira kao tržišni, već kao kreditni rizik. Rizik držanja novčanih sredstava primarno ovisi o njihovoj količini, rejtingu suprotne strane te inflaci-ji.

Investicijski fondovi Sve prethodno navedeno

Investicijski fondovi mogu generirati višu ili nižu izloženost riziku koja ovisi primarno o vrsti fonda (novčani, dionički, obveznički, mješoviti i dr.).

Izvor: Rad autora

7 Državne obveznice RH (rejting BBB) i Njemačke (rejting AAA) ne mogu se baš svrsati u isti razred rizičnosti. Zadnja financijska kriza ukazala je, na primjeru nekoliko europskih država na čelu s Islandom, da se državne obveznice ne mogu smatrati nerizičnim ulaganjem „zdravo za gotovo“.


Filip Škunca

3.2 Struktura ulaganja stranih osiguratelja u EU – komparacija

Strani osiguratelji, posebice društva za osiguranje razvijenih zemalja zapadne Europe suočeni su s proble-mom niskih kamatnih stopa mnogo dulje od osiguratelja na RH tržištu. Njihova veličina i razvijenost financijskih tržišta omogućavaju im širi izbor strategija ulaganja kojim mogu pozitivno utjecati na rezultate investicijskog segmenta. U nastavku je prikaz strukture ulaganja zemalja članica Europske Unije8.

Graf 5: Relativna struktura investicijskih klasa9 EU zemalja u periodu primjene SII

Izvor: EIOPA

Gornji graf ukazuje na značajne razlike u strukturi ulaganja osiguratelja na RH tržištu i onih iz EU zemalja. I kod EU društava najveći udio imaju državne obveznice, no on iznosi manje od trećine portfelja, dok je kod RH osiguratelja na razini iznad 75%. Sljedeća najznačajnija kategorija su korporativne obveznice koje imaju sličan udio kao državne. Pored njih značajan udio imaju investicijski fondovi i udjeli u povezanim društvima10. Fondovi vjerojatno predstavljaju EU osigurateljima kvalitetan izvor diversifikacije i pristup stranim tržištima ka-pitala. Dionice imaju nešto veći udio nego kod domaćih osiguratelja, no on ne prelazi 4%. Zanemarivu klasu po udjelu čine depoziti i nekretnine.

Analizom strukture ulaganja EU osiguratelja može se zaključiti sljedeće:

• Strukturu karakterizira nizak udio državnih obveznica u odnosu na RH tržište. Realna pretpostavka je da takvo stanje proizlazi iz niskih prinosa te većeg fokusa na diversifikaciju,

• Korporativne obveznice imaju identičan udjel kao državne te EU osiguratelji smatraju ovu kategoriju primarnom alternativnom u potrazi za višim prinosom,

• Značajnu kategoriju čine investicijski fondovi čiji se udio značajno povećao u posljednje dvije godine. Obzirom na svoju mješovitu strukturu i geografsku nepristranost, EU osiguratelji ih koriste kao kvalitetne diversifikatore u smislu vrste (obveznice, dionice) i lokacije ulaganja (globalna, domaća tržišta).

8 U strukturu su uključene Hrvatska i zemlje jugoistočne Europe, no udio njihovih ulaganja u ukupnoj strukturi je zanemariv, tj. ne utječe na ukupan prikaz9 Bez Unit linked ulaganja10 Mnogi EU osiguratelji su velike Grupe, te očekivano značajan udio njihovih ulaganja čine povezana društva


Filip Škunca

3.3 Problem okruženja povijesno niskih kamatnih stopa

U ovom dijelu je pregled trenutne razine i kretanja referentnih kamatnih stopa11 u EU i RH koje služe kao osnova pri određivanju ostalih kamatnjaka na financijskim tržištima. Također, obrazložen je i utjecaj rizika niskih kamatnih stopa na osiguratelje. Uz navedeno, pružen je i osvrt i očekivana kretanja kamatnih stopa u budućim razdobljima.

Graf 6: Kretanje referentnih kamatnih stopa Europske Središnje Banke (ESB)

ESB se približava desetljeću snižavanja kamatnih stopa koje je počelo kao odgovor na zadnju financijsku krizu. Monetarnom ekspanzijom, odnosno niskim kamatnim stopama željelo se potaknuti gospodarski rast te dostići ciljanu inflaciju od oko 2%. Navedeni cilj još nije postignut te je početkom lipnja 2019. ESB odgodio podizanje stope do druge polovice 2020. Trenutna referentna kamatna stopa već zadnje 3 godine iznosi 0%.

Graf 7: Kretanje referentnih kamatnih stopa u RH

Izvor: HNB, HUB

Prethodni graf pokazuje referentne kamatne stope u RH, tj. ZIBOR i NRS za 12 mjeseci u HRK. ZIBOR kamatne stope su jedinstvene referentne stope na hrvatskom međubankarskom tržištu (HUB). NRS predstavlja pros-ječan trošak financiranja hrvatskog bankovnog sektora, za pojedine valute, na temelju podataka o poslo-

11 U pravilu se takve stope odnose na visinu (prosječnog) troška zaduživanja banaka


Filip Škunca

vanju bankovnog sektora koje objavljuje HNB (HUB). U usporedbi s EURIBOR-om koji predstavlja isto što i ZI-BOR, samo na razini EU tržišta, vidljivo je da referentne kamatne stope u RH konvergiraju prema EU stopama.

Graf 8: Prinos na 10-godišnje državne obveznice 2010.-04/2019 (u %)

Izvor: ECB

Iz gornjeg grafa je razvidno koliko su značajno pali prinosi na državne obveznice u zadnjih 10 godina. U travnju 2019., prinos na 10-godišnje hrvatske obveznice spustio se ispod 2%.

3.3.1 Utjecaj rizika niskih kamatnih stopa na osiguratelje

Problem niskih kamatnih stopa ima dvostruki udar na osiguratelje. U pogledu prinosa, prolongirani trend ni-skih kamatnih stopa ne ostavlja puno izbora osigurateljima nego ulagati u rizičnije oblike imovine (ako žele ostvariti više prinose). Upravo je takav trend bio zamjetan u proteklih nekoliko godina, gledajući osigurateljno tržište EU i RH, te su se društva okrenula korporativnim obveznicama kao prihvatljivom alternativnom.

Drugi dio problema se prvenstveno odnosi na društva koja se bave životnim osiguranjima. Pad prinosa doveo je do izrazite (strukturne) nemogućnosti da se prihodom iz ulaganja podmire garancije po dugoročnim policama. Takva vrsta proizvoda bila je osobito povoljna za osiguranike (i osiguratelje) u vremenima kada su kamatne stope bile znatno više. Prinosi koji su tada ostvareni bili su dostatni za pokriće garancija, no s druge strane, takva osiguranja iznimno su dugoročnog karaktera. Problem je nastao kada su kamatne stope počele padati, te se reinvestiranje imovine moralo provoditi po nižim stopama, dok su garancije osiguranici-ma ostale fiksne12(CRO forum, 2016). Time se pojavio visok rizik u nastajanju koji se već počeo materijalizirati, a to je da društva trebaju manjak prinosa financirati iz drugih izvora (kapital, zaduživanje i sl.).

Kao jedan od (regulatornih) mehanizama obrane od niskih kamatnih stopa za buduće dugoročne police postepeno se smanjivala minimalna garancija, tj. tehnička kamatna stopa od strane regulatora (HANFA).

12 Ovakva situacija inducirana je činjenicom što su police životnog osiguranja bile dužeg dospijeća od državnih obveznica koje su služile njihovom pokriću. Hrvatsko tržište kapitala nije imalo instrument kojim bi se u potpunosti moglo izjednačiti dospijeće predmetnih obveza i imovine.


Filip Škunca

Graf 9: Kretanje minimalnih garancija po policama životnih osiguranja na RH tržištu

Garancije su se značajno smanjile u razdoblju 2009.-2019. Trenutna stopa iznosi 1% čime je ublažen rizik niskih kamatnih stopa za osiguratelje kod novih polica osiguranja. S prodajne strane, manja garancija značajno smanjuje i atraktivnosti klasičnih mješovitih životnih osiguranja te preostaje vidjeti kako će se kretati potražnja za ovom vrstom proizvoda.

U prethodnom dijelu opisan je rizik niskih kamatnih stopa i njegov utjecaj na osiguratelje. Kako bi mogli dobiti približan (financijski) značaju ovog problema, u nastavku je prikaz (bliskih) dospijeća i vrijednosti izdanja državnih obveznica RH. Pokušalo se aproksimirati koliki će dio investicijskog portfelja biti reinvestiran po nižim prinosima u naredne 3-4 godine.

Graf 10: Pregled državnih obveznice i dospijeće po godinama (u mil. kn)

Na gornjem grafu su prikazana izdanja obveznica13 dulja od 5 godina koja dospijevaju u tekućoj i naredne 3 godine (tj. do 2022.). Ukupna vrijednost predmetnih obveznica iznosi 36,5 mlrd. kn. Obveznice su izdane u vremenima kada su stope u RH bile na višim razinama, stoga ih većina ima kamatu14 u rasponu 5-7%. Ukoliko se pretpostavi da bi u slučaju reizdanja predmetnih obveznica nova kamatna stopa mogla biti dvostruko manja od sadašnje, kamatni prihod za investitore smanjio bi se (godišnje) za više od 1 mlrd. kn15.

13 Obveznice su podijeljene prema valuti (HRK, valutna klauzula u EUR i EUR)14 Odnosi se na kuponsku kamatnu stopu pri inicijalnom izdanju obveznice15 Potencijalni prihod mogao bi biti još i manji ukoliko država odluči neizdavati nove obveznice ili odabere drugačiji model (npr. kraće dospijeće).


Filip Škunca

3.3.2 Očekivanja u narednim godinama

Kretanje kamatnih stopa teško je dugoročno predvidjeti. No, kada govorimo o bliskoj budućnosti, ne može se očekivati promjena trenutnog stanja. Kako je već navedeno, ESB ne planira povećanje referentnih ka-matnih stopa prije 2. polovice 2020. obzirom da ciljani gospodarski indikatori, u prvom redu inflacija, nisu na razinama koje bi iziskivale zaokret postojeće monetarne politike (Raiffeisen Istraživanja, 2019) .

U slučaju Hrvatske, može se očekivati nastavak tekućeg okruženja, čak i daljnji pad kamatnih stopa. U prilog tome idu i kretanja referentnih kamatnjaka te prinosa na državne obveznice koji su također u opadajućem trendu. Predviđanje daljnjeg nastavka ovakvih kretanja može se prisnažiti činjenicom da je hrvatski kreditni rejting ponovno, nakon dugog niza godina, u investicijskom razredu16. Dodatno, ukoliko se ostvari strateški cilj uvođenja eura, u tom slučaju će domaće stope neminovno dodatno konvergirati onima u eurozoni.

3.4 Alternative za povećanje prinosa

Ostvarivanje viših prinosa moguće je postići ulaganjem u rizičnije oblike imovine. To mogu biti primjerice korporativne obveznice, dionice ili kombinacija više (rizičnijih) investicijskih klasa putem investicijskog fonda.

Dionice

Unatoč svojoj volatilnosti, ulaganja u vlasničke instrumente (dionice, dionički fondovi, dionički indeksi i dr.) ne bi se trebalo zanemariti. Uz kvalitetan odabir investicije i optimalan udio (npr. do 10% ukupnog portfelja), ovakva ulaganja mogu donijeti veći očekivan povrat uz nerazmjerno dodatan rizik uslijed učinaka diversi-fikacije.

Publikacija „Credit Suisse Global Investment Returns Yearbook“ smatra se jednim od najmjerodavnijih izvo-ra za praćenje godišnjih prinosa dionica, obveznica i drugih značajnih kategorija ulaganja. Podaci unutar publikacije ažuriraju se svake godine te su nastavak praćenja dugogodišnjih prinosa glavnih klasa imovine prema knjizi „Triumph of the Optimists: 101 Years of Global Investment Returns“. Prema zadnjem izdanju pub-likacije za 2019. (Credit Suisse, 2019), zaključci su sljedeći:

• 2018. je bila najslabija godina za povrate globalnih dioničkih investicija od posljednje financijske krize s padom od 9%,

• Unatoč tome, dugogodišnje empirijsko praćenje povrata ukazuje na dugoročnu superiornost equity ulaganja u odnosu na obveznice. Ovakav argument podupire se činjenicom o realnom dugogodišn-jem povratu17 dionica malo iznad 5%.

• U kontekstu 119 godina povijesti publikacije i premije na equity ulaganja18, koja je u cjelokupnom peri-odu bila iznad 4%, naglašava se visina nagrađenosti za držanje ovakvih ulaganja, posebice u zadnjem post-kriznom desetljeću.

Infrastrukturna ulaganja

Kao jedna od mogućih alternativa ističu se i ulaganja u infrastrukturne projekte (npr. ulaganja u realni sek-tor, razvojni infrastrukturni projekti ). Takvi oblici ulaganja daju mogućnost društvima da dio svojih sredstava preusmjere u kvalificirana ulaganja u infrastrukturu. Prednost ove kategorije je mogućnost ostvarivanja viših prinosa uz prihvatljivu razinu rizika, stabilni i predvidivi novčani tokovi te niži kapitalni zahtjevi (Delegirana Uredba, 2014).

Fondovi rizičnog kapitala

Iako postoji još niz drugih investicijskih alternativa koji radi svoje prirode (ročnost, valuta, utjecaj na kapitalne

16 U tekućoj godini, dvije najveće rejting agencije (S&P i Fitch) podigle su rejting RH u investicijski razred 17 Korigiranom za inflaciju18 Odnosi se na premiju na rizik držanja dioničkih ulaganja, tj. nagradu za preuzimanje većeg rizika


Filip Škunca

zahtjeve) mogu biti interesantne osigurateljima, u ovom radu spomenuti će se još primjer fondova rizičnog kapitala (eng. hedge fondovi). Intuitivno, prva pomisao je da se radi o vrlo rizičnim ulaganjima koja kod tradicionalno konzervativnih investitora poput društava za osiguranje izaziva veliku averziju.

Iako zvuči kontradiktorno, veća rizičnost ulaganja ne mora nužno imati negativan utjecaj na rizičnost cjelok-upnog investicijskog portfelja. Ovaj fenomen naziva se učinak diversifikacije gdje je ukupna rizičnost portfelja manja od sume rizičnosti pojedinih ulaganja (Doff, 2011). Sukladno tome, postoji niz empirijskih radova na temu pozitivnog utjecaja ulaganja u fondove rizičnog kapitala na prinos i rizik ukupnog portfelja. Naime, prinosi hedge fondova negativno su korelirani s prinosima tradicionalnih klasa imovine (obveznice, dionice) što maksimizira učinak diversifikacije. Drugim riječima, rizik hedge fondova te rizik dionica i obveznica međusobno se poništavaju, odnosno ako rastu prinosi na dionice/obveznice, prinosi na fondove se smanjuju (i obrnuto). Također, istraživanja pokazuju da fondovi rizičnog kapitala mogu imati pozitivne efekte na izloženost riziku posebice u situacijama financijske krize, te signifikantno unaprijediti odnos prinosa i rizika (Kat, 2004).

4. ZAKLJUČAK

Solvency II donio je brojne promjene. Jedna od glavnih svakako je upravljanje rizicima koje čini suštinu nove regulative. Na toj osnovi uvode se novi koncepti poput potrebnog solventnog i ekonomskog kapitala, kapitalnih zahtjeva i sl. U segmentu ulaganja pojavljuju se vrste i pojmovno određenje tržišnih rizika koje osig-uratelji preuzimaju pri investicijskim aktivnostima. Tržišni rizik uključuje i rizik upravljanja imovinom i obvezama (ALM) koji se manifestira kroz njihovu neusklađenost (npr. prema valuti i/ili ročnosti). Novom regulacijom osiguratelji dobivaju više diskrecije u investicijskim aktivnostima. S druge strane, za svaku investiciju trebaju rezervirati određenu visinu kapitala koja ovisi o stupnju rizičnosti. Prema dosadašnjem iskustvu primjene Sol-vency II, može se zaključiti da je nova regulativa imala značajan utjecaj na poslovanje, no postoji još dosta prostora za unapređenje.

Analiza strukture ulaganja osiguratelja u periodu primjene Solvency II ukazuje, na primjeru RH tržišta, i dalje izrazitu dominantnost udjela državnih obveznica. Pored državnih, veći udio postepeno dobivaju i korpora-tivne obveznice kao alternativa za povećanje prinosa. Ulaganja u dionice i dalje stagniraju uslijed nepožel-jne volatilnosti i nepovoljnog kapitalnog tretmana. U pogledu strukture ulaganja stranih osiguratelja, udio državnih obveznica gotovo je izjednačen s korporativnim te je u usporedbi s RH tržištem znatno niži. Razlog tome smatraju se vrlo niski prinosi te potreba za preuzimanjem većeg rizika. EU osiguratelji značajan dio sred-stava plasiraju i kroz ulaganja u investicijske fondove koji im stvaraju učinke diversifikacije.

Nastavak prolongiranog okruženja niskih kamatnih stopa predstavlja značajan rizik za osiguratelje. Tržišni prinosi dugoročno će se smanjiti uslijed reinvestiranja dospjelih obveznica po nižim stopama, a što vjerojatno neće biti dostatno za isplatu minimalnih garancija osiguranicima. Sukladno tome, osiguratelji mogu tražiti veći prinos u preuzimanju rizičnijih ulaganja uz istodobno postizanje veće diversifikacije ili manjak prinosa kompenzirati iz drugih izvora. Alternative u potrazi za višim prinosom mogu se pronaći, uz korporativne ob-veznice, i u kvalitetnim equity ulaganjima, infrastrukturnim projektima, pa i fondovima rizičnog kapitala.

Summary: Long-term environment of low interest rates is one of the main macroeconomic features that significantly influenced the insurance industry. With the continuous fall of asset yields, the question of invest-ment portfolio structure becomes more important. Additional challenge has also been the implementation of Solvency II. The purpose of this paper is to analyse the effect of the current economic and regulatory environment on the structure and the investment income of insurance companies on the croatian market. The goal was also to bring closer the issue of low interest rates and through the comparison with the foreign insurers experience investigate options for addressing this risk. The results show that the investment portfolio structure of croatian insurers hasn’t change much in the new regulatory context and that the ratio of gov-


Filip Škunca

ernment bonds is still rising. On the other hand, EU insurers are allocating their funds into more risky asset classes, primarily corporate bonds.

Keywords: asset classes, insurance, Solvency II, market risk, interest rates, alternative investments


Anđelinović, M., Samodol, A., Pavković, A. (2018), Asset allocation and profitability of croatian insurers in the Pre-Solvency II period, Economic review volume 47., 4/2018

Credit Suisse, 2019, Summary Edition Credit Suisse Global Investment Returns Yearbook 2019, Research Institute, Credit Suisse

CRO Forum (2016), Low Interest Rate Environment – Industry paper, CRO Forum

Delegiran Uredba Europske Komisije 2015/35 IZMJENE/DOPUNE

Delegirana Uredba Europske Komisije 2015/35

Dimson, E., Marsh, P., Staunton, M. (2002), Triumph of the Optimists: 101 Years of Global Investment Returns, Princeton University Press

Direktiva 2009/138/EZ (Solventnost II),

Doff, R. (2011) Risk management for insurers (2nd Edition), Risk Books

HANFA, Pravilnik o minimalnim standardima, načinu obračuna i mjerilima za izračun tehničkih pričuva pre-ma računovodstvenim propisima (NN 10/2016, 42/2017 i 59/2017)

Hladika, M., Marić, M. (2014), Analiza investicijskog portfelja društava za osiguranje u Republici Hrvatskoj, Ekon. misao praksa, DBK. GOD XXIII. (2014.) BR. 2. (509-540)

https://eiopa.europa.eu/Pages/Financial-stability-and-crisis-prevention/Insurance-Statistics.aspx

https://www.euribor-rates.eu/euribor-rate-12-months.asp

https://www.hub.hr/index.php/hr/zibor

https://www.hub.hr/sites/default/files/inline-files/NRS-2019-1q-objava_1.pdf

https://www.investopedia.com/terms/e/european-sovereign-debt-crisis.asp (nerizičnost državnih obvezni-ca; detalji o utjecaju financijske krize na krizu vanjskog duga pojedinih zemalja EU)

Industry paperhttp://sdw.ecb.europa.eu/home.do

Insurance Europe (2019), Insurance Europe Annual Report 2018–2019

Izvješća o solventnosti i financijskom stanju (SFCR) društava za osiguranje

Kat, Harry M. (2004), Managed futures and hedge funds: a match made in heaven, Journal of investment management, Vol. 2, No. 1, (2004), pp. 1–9

RBA analize (2019), Tjedni pregled: Broj 22, Raiffeisen Istraživanja

www.hnb.hr

Zakon o osiguranju (NN, br. 30/15)



Krešimir F. Šenjug

Odgovornost osiguratelja po polici automobilske odgovornosti za naknadu štete nastale spontanim požarom na parkiranom motornom vozilu i pojam uporabe motornog vozila u domeni ugovora o osiguranju od automobilske odgovornostiDr.sc. Krešimir F. Šenjug1

Dr.sc. Krešimir F. Šenjug1

Sažetak: Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti2 prouzročila je dvojbe u jednom španjolskom predmetu koji se vodio zbog naknade štete te se tijekom sudskog postupka ukazala potreba za postavljanjem prethodnog pitanja Sudu Europske unije (dalje: Sud EU) koji treba odgovoriti potpada li požar na vozilu koje je privremeno parkirano na ga-ražnom mjestu, ako je do izgaranja došlo zbog uzroka unutar samog vozila i bez uplitanja treće osobe, pod uporabu vozila. U radu koji slijedi prikazan je zahtjev i mišljenje neovisnog odvjetnika, koje nije obvezujuće za Sud EU, a autor napominje da u trenutku dovršetka rada Sud EU nije donio svoj pravorijek.

Ključne riječi: Direktiva 2009/103/EZ, garaža, samozapaljenje parkiranog vozila, naknada štete, Sud EU, uporaba vozila

Štetna radnja osiguranika po ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti može se definirati kao ukupnost svih onih činjenja i propuštanja ovlaštenog vozača pri upravljanju motornim vozilom koja, sukladno ugovorenoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti, ulaze u opseg pokrića, a dovode posljedično do tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja ili smrti neke osobe, odnosno do uništenja ili oštećenja stvari, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (u nastavku teksta: ZoOOP).3 Za postojanje odgovornosti osiguratelja nužno je da štetna radnja potječe od osiguranog vlasnika motornog vozila, odnosno osiguranika.

Prema Zakonu o obveznim odnosima (u nastavku teksta: ZOO)4 motorno vozilo je u pogonu kada se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno, bez obzira na to radi li pri tome motor koji služi za njegovo kretanje, pa je tako „kod određenja motornog vozila u pogonu relevantna činjenica koristi li se s trenutkom prouzročenja štete

1 Dr.sc. Krešimir F. Šenjug, dipl.iur., Odvjetničko društvo Grgić & Partneri, e-mail: [email protected] SL 2009., L 263, str. 11. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 7., str. 114.)3 Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u nastavku teksta: ZoOOP4 Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u nastavku teksta: ZOO




u svrhu kojoj je namijenjeno, dok je irelevantno radi li pri tome motor koji služi za njegovo kretanje ili se vozilo kreće npr. inercijom, guranjem ga se pokušava upaliti, odnosno zaustavljeno na cesti“.5 Odgovornost za štete izazvane motornim vozilom u pogonu prema ZOO-u postoji i u slučaju kada motor vozila koji služi za njegovo kretanje nije upaljen, pri čemu je od odlučne važnosti utvrditi koristi li se u tom trenutku vozilo u svrhu kojoj je namijenjeno, jer i tom prilikom može počiniti štetu, kao što je to primjerice kod parkiranih vozila koja mogu iznenada otklizati nizbrdo ili se samozapaliti, što posljedično dovodi do štete. U tom smislu pojam pogona motornog vozila upravo je onaj moment koji daje motornom vozilu kvalitetu opasne stvari, kako to sudska praksa i prihvaća, jer sve dok motorno vozilo nije u pogonu, odnosno dok miruje, ono u pravilu ne predstavlja opasnost.

Odlike pogona su nadalje da uvijek započinje stavljanjem motora u pokret, traje tijekom vožnje, a prestaje izbacivanjem motora iz pokreta; pogon ne prestaje privremenim prekidanjem vožnje i privremenim mirovanjem vozila radi zaustavljanja ili parkiranja, budući da se okolnost je li vozilo u pogonu procjenjuje prema vremenskoj poveznici između pogona i mirovanja motornog vozila koja je u pravilu usko postavljena.6

Ukoliko bi do štete ipak došlo od motornog vozila koje nije u pogonu, štetnik bi odgovarao po pravilima o odgovornosti po načelu krivnje, drugim riječima, u tim slučajevima primjenjivalo bi se subjektivno načelo odgovornosti za štetu, a ne objektivna odgovornost za štetu od opasne stvari. ovdje treba naglasiti razliku između pojma pogona motornog vozila i kretanja motornog vozila, što je uži pojam od pogona motornog vozila.

Prema presudi Suda Europske unije u predmetu C-162/13 Damijan Vnuk protiv Zavarovalnice Triglav d.d. od 4. 9. 2014.,7 pojmovi pogona vozila i uporabe vozila u pogonu, u smislu odgovornosti osiguratelja vozila za štetu po ugovoru od automobilske odgovornosti, podvedeni su pod jedan zajednički pojam - redovna funkcija vozila. Time je u svakom pojedinačnom slučaju, sui generis, potrebno utvrditi je li konkretna uporaba vozila bila u skladu s njegovom redovnom funkcijom, odnosno njegovom osnovnom namjenom u smislu prijevoznog sredstva.

Upravo uvodno navedeni slučaj postavljenog prethodnog pitanja Sudu EU od strane jednog španjolskog suda, kao i iznenađujuće mišljenje neovisnog odvjetnika, otvorilo je pitanja granica odgovornosti osiguratelja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu u slučajevima samozapaljenja motornog vozila koje je bilo parkirano u garaži u privatnoj kući i kojem vozilu motor nije radio u periodu duljem od 24 sata.

Zahtjev za prethodnu odluku8 je 12. veljače 2018. Sudu EU uputio Tribunal Supremo (Španjolska) – Línea Directa Aseguradora S.A. protiv Segurcaixa Sociedad Anónima de Seguros y Reaseguros, a predmet je dobio numeraciju C-100/18. Tužitelj u sudskom postupku je Línea Directa Aseguradora S.A. (trgovačko društvo), a tuženik Segurcaixa Sociedad Anónima de Seguros y Reaseguros (osiguratelj). Prethodna pitanja glasila su:

5 Gorenc V., Belanić L., Momčinović H., Perkušić A., Pešutić A., Slakoper Z., Vukelić M., Vukmir B., Komentar Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, studeni 2014., str.1769.6 Sudska praksa pojam „motornog vozila u pogonu“ veže također uz okolnosti da li se u konkretnom slučaju radi o uporabi motornog vozila u svrhu kojoj je namijenjeno, bez obzira na to da li radi motor vozila. Primjerice, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-536/06-2 od 12. srpnja 2006. godine kojom je potvrđena presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž-1243/03 od 5. siječnja 2005. godine, a kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu broj: P-13/01-37 od 19. veljače 2003. godine, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženici radi naknade štete koju je pretrpio obavljajući posao rušenja stabala na trasi dalekovoda. Nižestupanjski sudovi utvrdili su da je tužitelj kao zaposlenik poslodavca 3. svibnja 2003. godine sjekao stabla uz trasu dalekovoda, kojom prilikom je jedno posječeno stablo palo na traktor. Uslijed pada stabla došlo je do prevrtanja traktora na bok i priklještenja tužitelja, koji je pritom zadobio više teških tjelesnih ozljeda. Nižestupanjski sudovi utvrdili su kako je uzrok štetnom događaju (koji se zbio izvan javnog puta i površine na kojoj se odvija promet - na nekretnini u privatnom vlasništvu) rušenje stabla, a ne uporaba traktora kao motornog vozila. „Naime, traktor koji je priklještio tužitelja nije se prevrnuo radi korištenja vlastitog pogona, već je impuls sile koji je prevrnuo traktor na tužitelja došao izvan djelovanja motornog pogona traktora, a i sama šteta se dogodila, obzirom na lokaciju, izvan javne prometne površine.“ Utvrdivši kako tuženica u konkretnom slučaju ne odgovara za nastalu štetu, budući da je obveznim osiguranjem (osiguranjem od automobilske odgovornosti) pokrivena samo šteta koja nastane uporabom motornih vozila koja se kreću javnim prometnicama, odnosno površinama na kojima se odvija promet, nižestupanjski sudovi su na temelju mjerodavnih odredbi Zakona o osiguranju (“Narodne novine” broj 46/97. i 116/99.) i Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.), odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan. Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući o reviziji tužitelja, u cijelosti je potvrdio utvrđenja i pravna stajališta niže stupanjskih sudova. (izvornici presuda u posjedu autora)7 Sud Europske unije presuda u predmetu C-162/13 od 4. 9. 2014. http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=C-162/13&lan guage=HR,8 http://curia.europa.eu/jur is/document/document. jsf; jsessionid=ACBA076649A7866605EF128F120E5C39?text=&docid= 201774&pageIndex=0&doclang=EN&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=2340049



Protivi li se članku 3. Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osig-uranja od takve odgovornosti , tumačenje prema kojem obvezno osiguranje obuhvaća štetu nastalu zbog požara na vozilu u mirovanju ako se uzrok požara nalazi u mehanizmima nužnima za upotrebu prijevozne funkcije vozila?

Ako je odgovor na prvo pitanje niječan, protivi li se članku 3. Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti, tumačenje prema kojem obvezno osig-uranje obuhvaća štetu nastalu zbog požara na vozilu ako požar nije povezan s prethodnim kretanjem, zbog čega se ne može smatrati da je povezan s određenom vožnjom?

Ako je odgovor na drugo pitanje niječan, protivi li se članku 3. Direktive br. 2009/103/EZ Europskog parlamen-ta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti, tumačenje prema kojem obvezno osig-uranje obuhvaća štetu nastalu zbog požara na vozilu ako je vozilo parkirano u zatvorenoj privatnoj garaži?

Nezavisni odvjetnik Yves Bota u navedenom je predmetu dao mišljenje9 28. veljače 2019. u povodu prethod-nog pitanja i u okviru spora između dvaju osiguravajućih društava, odnosno Línea Directa Aseguradora, SA (u daljnjem tekstu: Línea Directa) i Segurcaixa, Sociedad Anónima de Seguros y Reaseguros (u daljnjem tekstu: Segurcaixa), u vezi s pokrićem osiguranja upotrebe motornih vozila štete koja je nastala na obiteljskoj kući uslijed požara na automobilu parkiranom u njezinoj garaži. Pitanjima koja je postavio sud koji je uputio zahtjev nastoji se utvrditi može li se pojam „upotreba vozila” iz članka 3. prvog stavka Direktive 2009/103 tumačiti na način da obuhvaća situaciju u kojoj je na automobilu izbio požar iako je on bio parkiran dulje od dvadeset i četiri sata na privatnom parkirnom mjestu, a uzrok požara se, prema mišljenju tog suda, nal-azi u mehanizmima nužnima za upotrebu prijevozne funkcije vozila. Neovisni odvjetnik je u svojoj pravnoj analizi smatrao da pojam „upotreba vozila” treba tumačiti uzimajući u obzir sudjelovanje vozila, koje se upotrebljava u skladu sa svojom funkcijom prijevoznog sredstva, u nezgodi koja se dogodila na parkirnom mjestu predviđenom za tu svrhu. Štoviše, u svom mišljenju predložio je da se zaključi kako okolnosti glavnog predmeta ne opravdavaju izmjenu okvira tog pojma na način da se određuje prostorno ograničenje, koje se sastoji od toga da se isključi parkiranje u privatnoj obiteljskoj garaži ili vremensko ograničenje između nas-tanka opasnosti i prethodnog kretanja parkiranog vozila, ili pak uzročno ograničenje s obzirom na mehanički uzrok nezgode.

Kao mjerodavni pravni okvir uzeto je pravo Unije i to članak 1. točka 1. Direktive 2009/103 koji za potrebe navedene Direktive definira da „vozilo“ znači svako motorno vozilo namijenjeno za kopneni promet, a koje pokreće mehanička snaga, ali koje se ne kreće po tračnicama, i svako priključno vozilo, bilo da je priključeno ili ne.”, dok je u članku 3. te direktive određeno: „Podložno članku 5., svaka država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da je građanskopravna odgovornost u pogledu upotrebe vozila koja se uobičajeno nalaze na njezinu području pokrivena osiguranjem, a na temelju mjera iz prvog stavka određuje se opseg pokrivene odgovornosti i uvjeti pokrića, dok osiguranje iz prvog stavka obvezno pokriva i oštećenje stvari i tjelesne ozljede.” Nadalje je kao mjerodavan naveden članak 13. stavak 1. prvi podstavak točka (c) iste direktive koji propisuje da: „Svaka država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da se sve zakonske odredbe ili ugovorne klauzule sadržane u polici osiguranja izdanoj u skladu s člankom 3. smatraju nevažećima u pogledu odštetnih zahtjeva trećih osoba koje su žrtve prometne nezgode ako te zakonske odredbe ili ugovorne klauzule isključuju iz osiguranja upotrebu ili vožnju vozila: (...) (c) od strane osoba koje krše zakonske tehničke zahtjeve u pogledu stanja i sigurnosti dotičnog vozila.”

Razmatrajući primijenjeno španjolsko pravo, neovisni odvjetnik istaknuo je zakon naziva «La Ley sobre responsabilidad civil y seguro en la circulación de vehículos a motor» (Zakon o građanskopravnoj odgovornosti i osiguranju u području upotrebe motornih vozila), koji je u važećoj verziji koja je primjenjiva na činjenično stanje, u članku 1. stavku 1. odredio:

9 http://curia.europa.eu/jur is/document/document. jsf ; jsess ionid=ACBA076649A7866605EF128F120E5C39?text=&docid =211191&pageIndex=0&doclang=EN&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=2340049



„Vozač motornih vozila, zbog opasnosti koju stvara njihova vožnja, odgovara za štetu nanesenu osobama ili stvarima koja je posljedica upotrebe vozila.

Kada je riječ o šteti nanesenoj osobama, vozač se oslobađa odgovornosti samo ako dokaže da je šteta uzrokovana isključivo krivnjom oštećenika ili višom silom koja nema veze s vožnjom ili funkcioniranjem vozila; slučajevima više sile ne smatraju se neispravnosti na vozilu odnosno lom ili kvar nekog njegova dijela ili mehanizma.

U slučaju imovinske štete, vozač je odgovoran prema trećima ako je građanskopravno odgovoran na temelju odredaba članka 1902. i sljedećih Códiga Civil (Građanski zakonik), članka 109. i sljedećih Códiga Penal (Kazneni zakonik), i odredaba ovog zakona.

Ako su i vozač i žrtva postupali s nepažnjom, odgovornost je podijeljena, a iznos naknade štete dijeli se razmjerno svačijoj odgovornosti.

Vlasnik vozila, koji nije vozio, odgovoran je za tjelesne ozljede i oštećenje stvari koje prouzroči vozač ako je s potonjim povezan na temelju neke od veza navedenih u članku 1903. Građanskog zakonika i članku 120. stavku 5. Kaznenog zakonika. Ta odgovornost prestaje ako navedeni vlasnik dokaže da je postupao s pažnjom dobrog domaćina kako bi spriječio nastanak štete.

Vlasnik vozila, koji nije vozio, a koji nema sklopljen ugovor o obveznom osiguranju odgovoran je građanskopravno, zajedno s vozačem, za tjelesne ozljede i oštećenje stvari koje je prouzročilo to vozilo, osim ako ne dokaže da mu je vozilo ukradeno.”

Također je u mjerodavnom članku 2. stavku 1. «Reglamenta del seguro obligatorio de responsabilidad civil en la circulación de vehículos de motor» (Uredba o obveznom osiguranju od građanskopravne odgovornosti u području upotrebe motornih vozila) propisano:

„Za potrebe građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i pokrivanja obveznog osiguranja uređenog ovom uredbom, događajima prilikom upotrebe vozila smatraju se događaji koji proizlaze iz opasnosti koju stvara vožnja motornih vozila na koju upućuje prethodni članak, u garažama i na parkiralištima, na javnim i privatnim putovima i terenima koji su prikladni za gradski i međugradski promet kao i na putovima i terenima koji se, iako nisu prikladni, često upotrebljavaju u tu svrhu.”

U spornom predmetu valjalo je početno utvrditi i činjenice kako slijedi. Luis Salazar Rodes je 19. kolovoza 2013. poslijepodne parkirao svoje vozilo, koje je kupio deset dana prije toga, u garaži obiteljske kuće u vlasništvu društva Industrial Software Indusoft. Tijekom poslijepodneva 20. kolovoza 2013., Luis Salazar Rodes upalio je motor vozila a da ga nije uspio pomaknuti. Nekoliko sati kasnije, oko 3 sata ujutro, na vozilu Luisa Salazara Rodesa, koje dulje od dvadeset i četiri sata nije bilo u upotrebi, izbio je požar i oštetio kuću u kojoj se nalazila garaža. Uzrok požara nalazio se u električnim instalacijama vozila. Građanskopravna odgovornost u pogledu upotrebe vozila Luisa Salazara Rodesa bila je pokrivena osiguranjem ugovorenim s društvom Línea Directa. Društvu Industrial Software Indusoft, čija je obiteljska kuća bila osigurana pri društvu Segurcaixa, isplaćen je iznos od 44 704,34 eura radi naknade štete koja je toj kući nastala zbog požara na predmetnom vozilu. Segurcaixa je 5. ožujka 2014. pokrenula postupak protiv društva Línea Directa pred Juzgado de Primera Instancia de Vitoria-Gazteiz (Prvostupanjski sud u Vitoria-Gazteizu, Španjolska) radi toga da se tom osiguravajućem društvu naloži plaćanje iznosa od 44 704,34 eura, uvećanog za zakonske kamate, jer je uzrok nezgode događaj prilikom upotrebe vozila koji je obuhvaćen osiguranjem upotrebe vozila Luisa Salazara Rodesa. Taj je sud smatrao da se požar ne može smatrati „događajem prilikom upotrebe vozila” koji je obuhvaćen osiguranjem upotrebe vozila te je odbio zahtjev društva Segurcaixa. Odlučujući povodom žalbe koju je podnijela Segurcaixa protiv te presude Audiencia Provincial de Álava (Provincijski sud u Alavi, Španjolska) ukinula je tu odluku i prihvatila zahtjev društva Segurcaixa pri čemu je odluku temeljila na širokom tumačenju pojma „događaj prilikom upotrebe vozila”, prema kojem je takav događaj „požar na vozilu koje je njegov vlasnik privremeno parkirao na garažnom mjestu, ako je do izgaranja došlo zbog uzroka unutar samog vozila i bez uplitanja treće osobe”. Društvo Línea Directa je protiv te presude podnijelo žalbu u revizijskom postupku Tribunalu Supremo (Vrhovni sud). Taj sud navodi da španjolsko pravo kojim se



prenosi Direktiva 2009/103 određuje područje primjene ratione materiae građanskopravne odgovornosti u vezi s upotrebom vozila iz članka 3. te direktive i smatra kao „događaj prilikom upotrebe” „događaje koji proizlaze iz opasnosti koju stvara vožnja motornih vozila”, u garažama i na parkiralištima, na javnim i privatnim putovima i terenima koji su prikladni za gradski i međugradski promet kao i na putovima i terenima koji se, iako nisu prikladni, često upotrebljavaju u tu svrhu. Tribunal Supremo (Vrhovni sud ) dodaje da, u skladu sa širokim tumačenjem opasnosti koja proizlazi iz upotrebe vozila, smatra da je obuhvaćen obveznim osiguranjem slučaj vozila u mirovanju ili vozila čiji je motor ugašen, s obzirom na to da je nezgoda povezana s prijevoznom funkcijom vozila, kao i slučaj vozila na kojem je izbio požar prilikom kretanja. On je međutim isključio slučaj požara na parkiranom vozilu, koje je zaštićeno od zaleđivanja pokrivačem. Tribunal Supremo (Vrhovni sud) pojašnjava da u skladu sa španjolskim pravom vozač vozila nije odgovoran za štetu koja nastane zbog slučaja više sile, ali da se neispravnosti vozila ili kvar nekog od njegovih mehanizama ne smatraju događajima koji su viša sila. Nadalje, okolnost da je uzrok nezgode bila neispravnost vozila ne isključuje pokriće obveznim osiguranjem, kao ni podnošenje tužbe protiv proizvođača, ako su ispunjeni uvjeti. Taj se sud stoga pita je li u skladu s Direktivom 2009/103 utvrditi da odgovornost za upotrebu motornih vozila obuhvaća nezgodu u kojoj je sudjelovalo vozilo ugašenog motora, koje je bilo parkirano u garaži obiteljske kuće, kada ne postoji veza s upotrebom vozila i to vozilo ne predstavlja opasnost za cestovne korisnike. Ta bi situacija prije mogla potpadati pod odgovornost vlasnika potencijalno opasne stvari. Međutim, sud koji je uputio zahtjev navodi da se ciljem zaštite žrtava nezgoda koje su prouzročila vozila, koji slijede propisi Unije, može opravdati pokrivanje posljedica požara vozila u mirovanju, ako se uzrok požara nalazi u funkciji koja je nužna ili korisna za kretanje tog vozila, pri čemu ta situacija stoga može biti povezana s uobičajenom prijevoznom funkcijom vozila. No, u nedostatku vremenske povezanosti prethodne upotrebe tog vozila i nezgode ili zbog načina na koji se ona dogodila, ne može se isključiti da, kada ne postoji izravna veza između opasnosti i upotrebe vozila, situacija u kojoj je vozilo parkirano nije obuhvaćeno pojmom „upotreba vozila”. U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev naglašava da tumačenje koje zanemaruje vremensku poveznicu s prethodnom upotrebom vozila i nastankom nezgode može dovesti do izjednačavanja obveznog osiguranja od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila s osiguranjem vlasnika koje obuhvaća moguću odgovornost koja proizlazi iz samog posjedovanja ili vlasništva nad vozilom.

Uvažavajući navedene okolnosti Tribunal Supremo (Vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu EU tri prethodna pitanja, kako je u prvom dijelu ovog članka i navedeno.

Neovisni odvjetnik nakon što je utvrdio dopuštenost postavljenog prvog prethodnog pitanja10 s obzirom na to da se postavljena pitanja odnose na tumačenje pravnog pravila Unije, a činjenične okolnosti iz spora koje je opisao Tribunal Supremo (Vrhovni sud), zbog kojih on dvoji u vezi s opsegom područja primjene obveznog osiguranja upotrebe motornih vozila, ne ograničavaju se na uzrok požara na predmetnom vozilu. Stoga je zatraženo tumačenje pojma „upotreba vozila” nužno za rješenje spora, a uvažavajući presude koje je Sud EU već donio.

U meritumu spora, neovisni odvjetnik prvenstveno analizira pojam „upotreba vozila” kao autonoman pojam prava Unije čije se tumačenje ne može prepustiti ocjeni pojedine države članice i koji treba tumačiti osobito s obzirom na kontekst te ciljeve koji se nastoje postići propisima u području osiguranja od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila. Nadalje primjećuje da se tumačenje tog pojma mijenjalo ovisno o različitim situacijama na koje je Sud EU upozoren s obzirom da je već presudio da je pojmom „upotreba vozila” obuhvaćena svaka upotreba vozila koja je u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom, to jest funkcijom prijevoznog sredstva. Sukladno takvom tumačenju može se zaključiti da su obveznim osiguranjem obuhvaćene i situacije u kojima je vozilo bilo zaustavljeno i na parkiralištu, pri čemu nije važno je li motor bio upaljen u trenutku nastanka nezgode. Sud EU je također prethodno sudio da se upotreba vozila u skladu s njegovom funkcijom prijevoznog sredstva ne ograničava na vožnju vozila, nego također uključuje radnje koje su s tim povezane, poput upotrebe vrata putnika koji izlaze iz parkiranog vozila, a pojam „upotreba vozila” prema prethodnoj praksi Suda EU obuhvaća sve situacije u kojima se vozilo upotrebljava

10 Línea Directa tvrdi da prvo prethodno pitanje nije dopušteno jer je hipotetsko. To osiguravajuće društvo u bitnome smatra da sud koji je uputio zahtjev polazi od pretpostavke da se uzrok požara nalazi u mehanizmima nužnima za upotrebu prijevozne funkcije vozila, iako to nije potkrijepljeno dokazima iz spora u glavnom postupku. Prema mišljenju društva Línea Directa, utvrđeno je jedino da se uzrok požara nalazio u njegovim električnim instalacijama.



ne samo na javnim putovima, nego i na javnom ili privatnom terenu, s obzirom na to da doseg tog pojma ne ovisi o značajkama terena na kojem se to vozilo upotrebljava.11

Na osnovi prethodnih utvrđenja samoga Suda EU u drugim predmetima neovisni odvjetnik je mišljenja da pojam „upotreba vozila” obuhvaća situacije u kojima je šteta prouzročena dok je vozilo bilo parkirano na privatnom mjestu predviđenom za tu svrhu, s napomenom da je zajednička okolnost u navedenim odlukama ta da je Sud EU odlučivao o sudjelovanju vozila koje je u upotrebi ili je neposredno prije bilo u upotrebi. Zato se i nametnulo pitanje vremenskog odmaka od posljednje uporabe vozila do štetnog događaja samozapaljenja, odnosno ako vozilo nije bilo u uporabi dovoljno blizu trenutka samozapaljenja, može li se govoriti o uporabi vozila te, ukoliko ipak ne, treba li dokazati kauzalni neksus tehničke prirode?

Neovisni odvjetnik daje negativan odgovor na postavljeno pitanje što opravdava s tri razloga; prvi je da zakonodavac EU nije predvidio vremensko ograničenje nastanka nezgode, kad je riječ o provedbi zaštite žrtava nezgoda koje su uzrokovala vozila; drugi je da razvoj sudske prakse Suda EU kreće u smjeru prenošena cilja zaštite, koji zakonodavac Unije stalno slijedi i snaži u slučajevima kada se vozilo, upotrebljava ili je namijenjeno tome da se upotrebljava u skladu sa svojom funkcijom prijevoznog sredstva, te treći da se analiza svakog pojedinačnog slučaja trajanja prethodne upotrebe vozila čini izvorom pravne nesigurnosti koji bi bio protivan prethodno navedenom cilju.

Neovisni odvjetnik nadalje ističe da ako Sud EU utvrdi da činjenica nezgode koja nije nastala u neposrednom nastavku upotrebe vozila kao prijevoznog sredstva nije relevantna, pri čemu se smatra da parkiranje samo po sebi potpada pod pojam „upotreba vozila”, ostaje utvrditi treba li odrediti ograničenja koja se odnose na uzrok štete, to jest mehanizme vozila nužne za njegovu prijevoznu funkciju. Tako valja utvrditi da zakonodavac EU nije odredio takve uvjete, dok je s obzirom na posebne činjenične okolnosti glavnog predmeta, to jest požar koji je vozilo spontano prouzročilo, dovoljno navesti njegovo sudjelovanje, kao što bi to također bio slučaj da je vozilo slučajno eksplodirao ili da je šteta prouzročena ispuštanjem proizvoda ili tekućine iz vozila. Nadalje smatra da je takva opasnost neodvojiva od prijevozne funkcije vozila, slijedom čega nije potrebno istraživati bilo kakvu radnju ili točan uzrok štete prema tom i tom mehanizmu ili elementu vozila, koji služi njegovoj funkciji prijevoznog sredstva. Upravo je takvo tumačenje prema mišljenju neovisnog odvjetnika u skladu s ciljem koji slijedi zakonodavac EU, a koji nastoji jamčiti da žrtve nezgoda uzrokovanih tim vozilima uživaju slično postupanje, neovisno o tome gdje se na području EU nezgoda dogodila, zbog čega zakonodavac sam i nije odredio granice pokrića opasnosti osiguranjem upotrebe motornih vozila, osobito u slučaju nedostatka usklađenosti vozila sa zakonskim tehničkim zahtjevima u pogledu stanja i sigurnosti dotičnog vozila, kao što to proizlazi iz članka 13. stavka 1. prvog podstavka točke (c) Direktive 2009/103.

Neovisni odvjetnik naposljetku zaključuje da se o sudjelovanju vozila, koje je upotrijebljeno u skladu sa svojom funkcijom prijevoznog sredstva, može zaključivati na temelju samog utvrđenja njegova doprinosa nastanku nezgode. Slijedom navedene analize, smatra da članak 3. prvi stavak Direktive 2009/103 treba tumačiti na način da pojam „upotreba vozila”, iz te odredbe, obuhvaća situaciju u kojoj je vozilo, upotrijebljeno u skladu sa svojom funkcijom prijevoznog sredstva, sudjelovalo u požaru koji je nastao na mjestu namijenjenom za parkiranje, pri čemu nije odlučno gdje se požar dogodio (primjerice u privatnoj obiteljskoj garaži) ili kada u odnosu na posljednje stanje pogona (nakon duljeg mirovanja).

U zaključku analize, neovisni odvjetnik predložio je Sudu EU da na prethodna pitanja koja je uputio Tribunal Supremo (Vrhovni sud, Španjolska) odgovori na sljedeći način:

«Članak 3. prvi stavak Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti, treba tumačiti na način da pojam „upotreba vozila”, iz te odredbe, obuhvaća situaciju u kojoj je vozilo, upotrijebljeno u skladu sa svojom funkcijom prijevoznog sredstva, sudjelovalo u požaru koji je nastao na mjestu namijenjenom za parkiranje, pri čemu nije važno je li se dogodio u privatnoj obiteljskoj garaži ili nakon duljeg mirovanja.»

11 Neovisni odvjetnik smatra da jedino situacije u kojima do nezgode dođe dok vozilo služi ili je služilo drugim svrhama, a ne prijevozu, primjerice kao radni stroj2 ili kao oružje, ili pak kao mjesto stanovanja, nisu obuhvaćene pojmom „upotreba vozila”. presudu od 28. studenoga 2017., Rodrigues de Andrade (C-514/16 ; vidjeti također PM br.º 124/17).



Suprotno mišljenju neovisnog odvjetnika i u analizi navedenoj praksi Suda EU, Županijski sud u Zagrebu i Županijski sud u Virovitici u dvije značajne presude primjenjive na konkretan slučaj, zauzeli su potpuno drugačija stajališta, koja su imanentna mjerodavnom pravu i sudskoj praksi u Republici Hrvatskoj. Prvom spomenutom presudom12 potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu13 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja M.Č. za isplatom naknade imovinske štete u specificiranom iznosu od osiguratelja vozila po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, radi štetnog događaja u vidu požara na vozilu osiguranom kod tuženika, a koji se požar proširio na vozilo tužitelja koje se nalazilo u neposrednoj blizini, te mu je nastala imovinska šteta. Sud je u tom predmetu pošao od utvrđenja da je vozilo osiguranika tuženika bilo parkirano i da se punio njegov akumulator; da se vlasnik tog vozila udaljio od vozila oko podneva i ostavio ga bez nadzora; da je oko 18.00 h došlo do požara u trenutku kada se nitko, pa niti vlasnik vozila nije nalazio pokraj vozila te da se požar proširio na tužiteljevo vozilo na kojem je nastala šteta. Stoga su sudovi zaključili da vozilo osiguranika tuženika u trenutku štetnog događaja nije bilo u uporabi, slijedom čega ne postoji odgovornost tuženika da tužitelju naknadi štetu sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Nadalje, sudovi su ocijenili da nije od utjecaja niti pozivanje tužitelja na odredbu članka 1068. ZOO-a kojom je propisano da je motorno vozilo u pogonu kad se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno bez obzira radi li pri tome motor koji služi za njegovo kretanje, jer na temelju utvrđenih činjenica nije proizašlo da je vozilo osiguranika tuženika bilo u pogonu. To tim više što je nesporno utvrđeno da je motorno vozilo osiguranika tuženika bilo izvan uporabe, dok je punjenje akumulatora ocijenjeno kao korištenje vozila kao stvari, a ne prijevoznog sredstva.

U drugoj presudi14 donesenoj također u povodu štete nastale zbog požara na vozilu odbijen je tužbeni zahtjev za naknadom. Tužitelj je u ovom slučaju smatrao da je osiguravatelj po polici osiguranja od automobilske odgovornosti odgovoran za štetu nastalu požarom uzrokovanim tehničkom neispravnosti vozila njegova osiguranika, koji se proširio automobil tužitelja koji se zapalio i izgorio. I u ovom slučaju sudovi su suglasni da šteta nije nastala uporabom motornog vozila, iako se uslijed tehničkog kvara, iskrenja i nastanka požara vozilo osiguranika tužitelja samo pokrenulo prema naprijed i udarilo te opožarilo vozilo tužitelja i to stoga što se ne radi o uporabi motornog vozila, pa posljedično niti o odgovornosti osiguratelja, kako je to predviđeno obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti. Naime, u konkretnom slučaju oba su vozila bila parkirana izvan površine namijenjene prometovanju motornih vozila, na travnjaku, a šteta je nastala kao posljedica kvara na vozilu koji se manifestirao u vrijeme dok je vozilo bilo parkirano i u mirovanju, dakle svakako ne tijekom uporabe vozila.

Ovdje se ističe da je osiguratelj kod kojeg je zaključena polica osiguranja od automobilske odgovornosti, u obvezi naknaditi štete koje su po vrsti i opsegu u pokriću ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti i to do ugovorene visine svote osiguranja iz tog ugovora, a obveza osigurateljnog pokrića građanske odgovornosti za štetu uzrokovanu motornim vozilima trećim osobama, različita je od opsega naknade te štete s osnova građanskopravne odgovornosti osiguranika, pri čemu je prva definirana i zajamčena propisima Europske unije, a druga je, u biti, uređena nacionalnim pravom svake države. Opseg odgovornosti za naknadu štete koja je u pokriću ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, nije identičan opsegu za koji je štetnik, vlasnik motornog vozila, odnosno osoba koja je uporabom motornog vozila prema općim pravilima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu izazvanu motornim vozilom u pogonu, odgovoran trećima.

U Republici Hrvatskoj ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti obvezno uključuje pokriće rizika štete koja uporabom osiguranog motornog vozila može biti nanesena trećim osobama i putnicima u vozilu zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari.15 Tim i takvim ugovorom pokrivene su štete nastale od motornog vozila koje se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.16 U pravnoj teoriji i praksi primjena ove odredbe čl. 22. st. 3. ZoOOP-a prema kojoj su ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti pokrivene štete nastale od vozila koje se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, izaziva brojna podijeljena stajališta i dvojbe glede opsega 12 Gžn-1956/14-2 od 16. siječnja 2018.13 Pn-8291/07-34 od 21. svibnja 2014.14 Gž-412/06-2 od 26. ožujka 2007.15 Čl. 22. st. 1. i 2. ZoOOP-a16 Čl. 22. st. 3. ZoOOP-a



pokrića šteta uzrokovanih uporabom osiguranog vozila, a koje dvojbe će zasigurno produbiti i predmetno mišljenje neovisnog odvjetnika u predmetnom slučaju koje dovodi u pitanje same granice odgovornosti osiguratelja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu i ide za time da bi se i u slučajevima samozapaljenja motornog vozila koje je bilo parkirano u garaži u privatnoj kući i kojem vozilu motor nije radio u periodu duljem od 24 sata, radilo o šteti koja bi bila pokrivena policom osiguranja od automobilske odgovornosti. Međutim, zagovornici stajališta kojem se priklanja i autor ovog rada, da je obveza osiguratelja na isplatu naknade štete po polici osiguranja od automobilske odgovornosti ugovorne naravi jer temelj obveze osiguratelja čini upravo ugovor o osiguranju zaključen sa vlasnikom motornog vozila, čvrsto stoje na poziciji da je jasnom kogentnom normom, tj. zakonskim propisom, određen opseg (ili područje) pokrića ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti i da osiguratelj ne može stoga odgovarati za štetu izazvanu samozapaljenjem motornog vozila koje je bilo parkirano u privatnoj garaži koja se nalazila u kući i kojem motor nije radio dulje od 24 sata, a što se ni u kojem slučaju ne može podvesti pod pojam redovne uporabe vozila, niti dovesti u vezi s odredbom čl. 22. st. 3. ZoOOP-a prema kojoj su ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti pokrivene štete nastale od vozila koje se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet. Osiguratelj kod kojeg je sklopljena polica osiguranja od automobilske odgovornosti, dužan je naknaditi isključivo štetu koja je po vrsti i opsegu u pokriću ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti i to isključivo do iznosa ugovorene visine svote osiguranja. Ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti ne pokriva dakle štete koje po iznosu prelaze osiguranu svotu (limit police), zatim štete na stvarima primljenim radi prijevoza u motornom vozilu, štete osoba koje nisu treće osobe, čiste imovinske štete i dr. Analizom odredaba ZoOOP-a kao specijalnog propisa u vezi ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, može se reći da štete koje ulaze u pokriće te vrste ugovora, ali isključivo do visine osigurane svote iz ugovora o osiguranju, su uvijek štete koje pretrpe treće osobe zbog smrti, tjelesnih ozljeda, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari i štete zbog uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta.

Prema mišljenju autora ovog rada, tumačenje nezavisnog odvjetnika i iznijeto stajalište prema kojem proizlazi da bi zapravo apsolutno sve štete vezane uz motorno vozilo, nastale na bilo koji način i u bilo kojoj situaciji i na bilo kojem mjestu, dakle i u slučaju kad motor vozila nije radio dulje od 24 sata i kad je vozilo parkirano u garaži u kojoj se ne odvija javni promet motornih vozila, bile u pokriću ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, u samoj osnovi kolidira sa činjenicom da je pravna narav osigurateljeve obveze ugovornog karaktera i da su ugovorom o osiguranju utvrđena sva prava i obveze, kao i sam opseg pokrića šteta za koje je osiguratelj kao jedna ugovorna strana dužan isplatiti naknadu štete i da osiguratelj ne može odgovarati za štete nastale uporabom motornog vozila za koje nije ugovoreno pokriće samim tim ugovorom. Autor ovog rada ukazuje da je takvo tumačenje o postojanju „apsolutnog“ pokrića šteta policom osiguranja od automobilske odgovornosti, bez obzira na to kako je do štete došlo i gdje se sama šteta dogodila, istovjetno tezi da potom niti osigurana svota iz ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti nije mjerodavna kao gornja granica osigurateljeve obveze i da osiguratelj odgovara za nastalu štetu bez obzira na visinu osigurane svote po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, što je u potpunosti neprihvatljivo, pogrešno i u konačnici nezakonito jer ne bi trebalo biti sporno da je osiguratelj u obvezi isplatiti naknadu štete isključivo i samo do visine ugovorene osigurane svote iz ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti.

Summary: The request for a preliminary ruling from the Tribunal Supremo (Supreme Court, Spain) concerns the interpretation of Article 3 of Directive 2009/103/EC of the European Parliament and of the Council of 16 September 2009 relating to insurance against civil liability in respect of the use of motor vehicles, and the enforcement of the obligation to insure against such liability. This request was lodged in the context of a dis-pute between two insurance companies, Línea Directa Aseguradora, S.A. (‘Línea Directa’) and Segurcaixa, Sociedad Anónima de Seguros y Reaseguros (‘Segurcaixa’), in respect of motor vehicle insurance cover for damage caused to a private dwelling by a fire in a vehicle parked in its garage. The questions raised by the referring court concern whether the concept of ‘use of vehicles’, set out in the first paragraph of Article 3 of Directive 2009/103, can be interpreted as applicable to circumstances in which a vehicle caught fire when it had been parked in a private parking space for over twenty-four hours and, according to that court, where



the fire originated in the mechanisms necessary to performing the transport function of the vehicle. Prelimi-nary ruling of advocate general does not obligate the Court of EU. In the moment of finishing this topis, Court of EU did not deliver it’s decision.

Key words: Directive 2009/103/EC, garage, self-ignition of a parked vehicle, indemnity, Court of justice of the EU, use of vehicles


Belanić, L.; Obvezna osiguranja od odgovornosti izvan djelatnosti prometa i prijevoza u hrvatskom i pored-benom pravu s osvrtom na određivanje obveznika sklapanja osiguranja i kruga trećih osoba, Zbornik prav-nog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, broj 1., 2009.

Brežanski, J.; Odgovornost za štetu od opasne stvari izazvane motornim vozilom u pogonu, Inženjerski biro d.d., Zagreb, 2011.

Crnić, I., Ćurković, M., Grbin, I. i dr.: Odgovornost za štetu, Inžinjerski biro d.d., Zagreb, 2004.

Ćurković, M.; Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti na liberaliziranom tržištu osiguran-ja, Zbornik radova Dani hrvatskog osiguranja 2014.

Gazivoda, J.: Presuda Europskog suda pravde od 04.11.2014. u sporu C-162/13 Damijan Vnuk vs Zavaroval-nica Triglav d.d., Evropska revija za pravo osiguranja, 2/2015, 68-73

Gorenc V., Belanić L., Momčinović H., Perkušić A., Pešutić A., Slakoper Z., Vukelić M., Vukmir B., Komentar Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, studeni 2014.

Radionov, N. i dr. : Europsko prometno pravo, Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet, Zagreb, 2011.

Rodin, S., Ćapeta, T.; Učinci direktiva Europske unije u nacionalnom pravu, Pravosudna akademija, Zagreb, listopad 2008.

Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14

Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18

https://curia.europa.eu/jcms/jcms/index.html

http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=211191&pageIndex=0&doclang=HR&-mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=4796248

Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-536/06-2 od 12. srpnja 2006.,

Presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž-1243/03 od 5. siječnja 2005.,

Presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu broj: P-13/01-37 od 19. veljače 2003.,

Presuda Županijskog suda u Zagrebu, 55 Gžn-1956/14-2 od 16. siječnja 2018.,

Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-8291/07-34 od 21. svibnja 2014.,

Presuda Županijskog suda u Splitu broj: Gž-412/06-2 od 26. ožujka 2007.



Iva Matić

Mogućnosti digitalizacije poslovanja prema novim odredbama distribucije osiguranjaIva Matić1

Iva Matić1*

Sažetak: Razvoj informacijskih rješenja poseban su vid promjena koje je donijela nova regulativa u osiguran-ju. Dorade IT sustava osiguranja pri tome su obavezna stavka prilagodbe, a poseban izazov predstavljaju rješenja temeljena na primjeni umjetne inteligencije i analizi podataka te platforme za e-učenje.

Ključne riječi: Direktiva o distribuciji osiguranja, digitalizacija, informacijske tehnologije

1. UVOD

Tehnološke inovacije transformirale su industriju osiguranja, ubrzale razvoj novih usluga, omogućile evoluciju i stvaranje novih poslovnih modela. Tradicionalne financijske institucije sada su izazvane od strane različitih „finteh“ poduzeća i tehnološka inovacija jednostavno postaje strateška komponenta poslovanja većine osiguravajućih društava. S napretkom tehnologije i dolaskom novih generacija potrošača mijenja se ujedno način na koji pojedinci upravljaju svojim financijama i tehnologija je značajno utjecala na način interakcije potrošača s financijskim institucijama. Direktiva o distribuciji osiguranja (IDD) dio je niza regulatornih promje-na koje su uvedene s namjerom zaštite potrošača te predviđa mjere kojima se može postići zadani cilj. U Eu-ropskoj Uniji većina, ako ne i sva osiguravajuća društva, već su pokrenula brojne aktivnosti s ciljem usklađen-ja i namjerom da djeluju u najboljem interesu potrošača. Kao i sa svakom promjenom te razine i značaja posve prirodno se nameću procesne promjene te potreba za proširenjem informacijskih sustava osiguranja, u ovom slučaju posebno u dijelu prodaje osiguranja. Uz to što informacijske tehnologije apsorbiraju nove standarde ponašanja i kroz njih se prilagođavaju i nadograđuju, nove tehnologije djeluju i na način i model provedbe novih procesa. Stoga, informacijske tehnologije možemo promatrati kao jedan od kanala i alata provedbe novih regulatornih odredbi, ali i istodobno uzeti u obzir da se i poslovni procesi oblikuju uzimajući u obzir mogućnosti i vještinu upravljanja novim tehnološkim rješenjima.

U nastavku će se s aspekta tehnologije prikazati mogući načini implementacije Direktive o distribuciji osigu-ranja u osiguravajućim društvima, počevši od savjetovanja potrošača i oblikovanja proizvoda pa do informi-ranja potrošača i obuke distributera osiguranja. Uz prikaz postojećih mogućnosti, izdvojiti će se izazovi, rizici te potencijalna rješenja.

1 Iva Matić, In Cubis d.o.o., [email protected]

Stručni rad


Iva Matić

2. SAVJETOVANJE POTROŠAČA I UPRAVLJANJE PROIZVODOM S ASPEKTA TEHNOLOGIJE

Poznavanje potrošača i savjetovanje važna je sastavnica Direktive o distribuciji osiguranja, a uz organizaci-jske promjene koje potenciraju prikupljanje više podataka o samim klijetima, moguće je osigurati i određene programske alate i tehnička rješenja koja će pomoći u obradi i upravljanju takvim podacima.

2.1 Procjena potreba i zahtjeva potrošača

Direktiva o distribuciji osiguranja zahtjeva stroži pristup procesima identifikacije potrošačevih specifičnih zaht-jeva i potreba, a onda i ponudi proizvoda koji su u skladu s tim.2 Viši prodajni standardi zahtijevaju moderne IT platforme, a svoj obol u dobivanju jasnije slike o potrebama klijenta mogu dati i sustavi za upravljanje odnosom s klijentom (Customer Relationship Management - CRM), koji međusobno povezuju zastupniku relevantne informacije o poslovnom partneru, odnosno potrošaču, a mogu agregirati i podatke o vrstama ugovorenih rizika i drugim detaljima o osigurateljnom pokriću, kao i podatke o naplati, iznosu šteta te do-datne pokazatelje kao što su mjerodavni tehnički rezultat, frekvencija šteta i slično. Mada CRM moduli do-prinose u dobivanju bolje slike o potrošaču, oni su tradicionalno pretežno shvaćeni kao alati za povećanje obujma prodaje, bez uzimanja uz obzir stvarnih potreba potrošača. Iako to ne mora biti pravilo i sve ovisi o načinu na koji je CRM implementiran, kao odgovor na nove regulatorne zahtjeve pojedina osiguranja su uočila prostor da se informacijski sustavi nadograde s posebnim modulima čija je svrha ispitivanje zahtjeva i potreba potrošača o osiguranju.

Osiguravajuća društva stoga su pripremila programska rješenja kojima ispituju potrebe i zahtjeve potrošača, a iste su implementirali i u svoje prodajne aplikacije u formi upitnika, želeći time motivirati distributere na kvalitetnije savjetovanje. Implementacijom takvih upitnika u prodajne aplikacije osiguranja nastojao se osigurati pomoćni alat koji ima svrhu postizanja boljeg razumijevanje zahtjeva i potreba potrošača. Kroz set pitanja koja se dinamički mijenjaju, odnosno ovise o vrsti osiguranja za koju je potrošač zainteresiran i prethodnim odgovorima, nastoji se dobiti stvarna slika o potrebama potrošača i temeljem toga preporuči-ti ugovaranje određenog proizvoda osiguranja. Algoritam i hodogram ispitivanja zahtjeva i potreba po-trošača određuju osiguravajuća društva te ga implementiraju u programska rješenja. Stoga su ovdje infor-macijske tehnologije prisutne u svrhu olakšavanja tog procesa. Obzirom da se u centar zbivanja u ovom slučaju stavlja potrošač bilo bi korisno sam upitnik zajedno s odgovorima, vezati uz poslovnog partnera na koji se odnosi tako da se kroz sustav u svakom trenutku istome može pristupiti i eventualno naknadno ažuri-rati podatke ukoliko dođe do promjena. Jednako tako, upitnici ove vrste ne moraju služiti isključivo u svrhu promatranja trenutnih potreba, već mogu biti alat koji će omogućiti buduću proaktivnu akciju društva. Primjerice, ukoliko se upitnici spremaju u bazu podataka na strukturiran način i evidentira se kroz njih da postoji interes za ugovaranjem određene vrste osiguranja, čak iako ono nije u datom trenutku ugovoreno, informacija o postojanju interesa i dalje može poslužiti kao prilika u budućim prodajnim akcijama i pomoći u ciljanju određene skupine potrošača koja je pokazala interes.

2 PricewaterhouseCoopers, Insurance Distribution Directive – Are you ready?, PricewaterhouseCoopers, veljača 2018., strana 7.


Iva Matić

Slika 1: Primjer upitnika za utvrđivanje potreba i zahtjeva u prodajnoj aplikaciji

Izvor: Wiener osiguranje VIG d.d.

Osim u internim sustavima koje koriste prodajni agenti, slični se upitnici za ispitivanje potreba i zahtjeva po-trošača mogu implementirati i na internet stranicama osiguravajućeg društva kao korak koji može prethoditi web shop ugovaranju osiguranja.

Slika 2: Primjer upitnika za utvrđivanje zahtjeva i potreba na internet stranicama

Izvor: www.allianz.hr

Gore izdvojeni upitnik za krajnjeg je korisnika opcionalan te ne koči daljnji proces sklapanja osiguranja putem web shopa. Mada ne postoji veliki broj osiguravajućih društava s ovakvim upitnikom na svojim internet strani-cama, postavlja se pitanje nije li on zapravo najkorisniji u web shop prodaji, gdje ne postoji interakcija s dis-tributerom koji, s upitnikom ili bez njega, može u osobnom kontaktu doći do više informacija o potrošačevim potrebama i zahtjevima.

Generalno su nove tehnologije omogućile jednostavniju, ali i efektniju prezentaciju informacija o proizvodi-ma osiguranja putem digitalnih alata kao što su video sadržaji, chatovi, mobilne aplikacije, grafički i interak-tivni prikazi, pitanja i odgovori, poruke i upozorenja, koji privlače pozornost klijenta na važan sadržaj.

Značajni pomaci u području razvoja umjetne inteligencije protresli su i industriju osiguranja, gledajući s as-


Iva Matić

pekta kontakta s potrošačima i automatizacije potpornih procesa osiguranja.

Umjetna inteligencija je na računalu temeljen analitički proces koji nastoji kreirati računalne sustave koje obično nazivamo inteligentni.3 Pri tome se misli da takva tehnološka rješenja imaju određene kognitivne funkcije u smislu mogućnosti rješavanja problema i učenja, a zanimljiv primjer primjene umjetne inteligencije u području savjetovanja potrošača su chatbotovi.

Chatbot je računalni program koji simulira ljudski razgovor putem glasovnih naredbi ili tekstualnih razgovora ili oboje. 4 Chatbotovi se nazivaju i virtualnim asistentima. To je osnovni oblik programa za umjetnu inteli-genciju koji može oponašati ljudski razgovor.5 U pozadini postoje različiti načini funkcioniranja chatbotova, a očekivanja su velika što potvrđuje i izvješće Grand View Research 2018, u kojem se navodi da će globalno chatbot tržište dosegnuti 1,25 milijardi dolara do 2025. godine, s godišnjom stopom rasta od 24,3% (prosječ-na godišnja stopa rasta). Očekuje se da će chatbot sektor značajno porasti u narednom razdoblju jer će omogućiti poduzećima da smanje operativne troškove za značajan iznos, smatraju analitičari. Osim toga, inovacije u umjetnoj inteligenciji i tehnologije automatskog učenja vjerojatno će poboljšati značajke chat-bota, važnog pokretača za tržište umjetne inteligencije u cjelini. 6

Vremenom je porastao značaj chatbotova u većim financijskim institucijama, uključujući i u osiguranjima, pa tako za primjer možemo izdvojiti Allie, Allianzov online asistent, Magda je chatbot osiguranja poljskog osiguranja Link4 dok je ARAG osiguranje implementiralo chatbot za putno osiguranje baziran na Facebook Messengeru. Stupanjem na snagu nove regulative bilo je potrebno nadograditi chatbotove i uskladiti ih s novih zahtjevima u pogledu zaštite potrošača.

Zanimljiv primjer je chatbot Wiener Städtische osiguranja iz Austrije koji kroz set pitanja na poprilično intuitivan način vodi korisnika prema procjeni njegovih potreba. Ovisno o vrsti osiguranja za koju u interakciji s chat-botom korisnik iskaže interes, generira se set pitanja koja se postavljaju jedno za drugim, a orijentirana su pre-ma potrebama potencijalnog potrošača. Završetak ovakvog „online“ savjetovanja je preporuka određenih proizvoda osiguranja koji sadržavaju one uvjete i usluge koje je korisnik kroz pitanja označio potrebnima i njemu važnima. Nastavno na preporuku korisnik može odabrati i kupovinu preporučenog osiguranja.

Slika 3: Primjer chatbot komunikacije, utvrđivanje potreba i zahtjeva

3 Markić B., Bijakšić S., Šantić M., Artificial Intelligence in determination of marketing customer strategy, Informatol. 48, 2015., 39-474 Investopedia, Chatbot, 2018. Dostupno na: https://www.investopedia.com/terms/c/chatbot.asp [27. travnja 2019.]5 Dahiya M., A Tool of Conversation: Chatbot, International Journal of Computer Sciences and Engineering Volume-5, Issue-5, 2017., 158-1616 InsuranceUp, Chatbot: its impact on the insurance industry [online], InsuranceUp, 2018. Dostupno na: https://www.insuranceup.it/en/scenarios/chatbot-its-impact-on-the-insurance-industry/ [16. ožujka 2019.]


Iva Matić

Izvor: www.wienerstaedtische.at

Mnogi pojedinci žele besprijekorno iskustvo kupovine bilo kada, bilo gdje, bilo online, telefonom ili u uredu agenta. U tu svrhu, razvoj robo savjetnika, koji koriste umjetnu inteligenciju za formuliranje automatiziranih savjeta i preporuka, moglo bi olakšati daljnji prodor e-trgovine u osiguranje i, također, smanjiti operativne troškove. Robo-savjet, ili automatizirani savjet, postaje posebno važan za online platforme za ulaganja i št-ednju. Može pokriti širok spektar usluga, ali je u biti on-line automatiziran model savjetovanja koji ima sposob-nost pružanja savjeta u troškovno učinkovitijem obliku”.7

Slika 4: Ilustracija primjene robo savjeta u osiguranju, automobilsko osiguranje

Izvor: Craneld, A., White, D., The Rise of the Robo-Insurer, Ninety Consulting Paper (2016.)

7 Cappiello A., Technology and the Insurance Industry: Re-configuring the Competitive Landscape, Palgrave Pivot, 2018., E-knjiga, stranica 2,3


Iva Matić

U kontekstu nove regulative, uz kvalitetnije prepoznavanje potrošačevih potreba, robo savjet može biti i dio komunikacije s potrošačem kroz životni ciklus proizvoda osiguranja. Pri tome se mogu koristiti i analizirati podaci dani od strane potrošača, kao i njegove preferencije, a još preciznije rezultate i bolju preporuku može dati prikupljanje podataka od trećih strana (primjerice podaci o štetama), mada to može imati svoja ograničenja u smislu zakonskih ili drugih poslovnih ograničenja.

Ujedno, International Association of Insurance Supervisors ističući potencijalne rizike i moguće nedostatke robo savjeta, upozorava i na rizik neispravno programiranih algoritama koji mogu imati dalekosežne posljed-ice. Stoga je važno da se algoritam pažljivo razvija i testira prije nego što se koristi u praksi, te da se naknad-no održava na odgovarajući način.8

2.2 Procjena prikladnosti i upravljanje proizvodom

U zakonskom okviru Republike Hrvatske ističe se da prilikom pružanja savjeta o investicijskom proizvodu osig-uranja, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje prikupljaju i sve potrebne informacije u vezi sa znanjem i iskustvom stranke ili potencijalne stranke u području ulaganja relevantnom za određenu vrstu proizvoda ili usluge, financijskom situacijom te osobe, uključujući i sposobnost te osobe da podnese gubitke te investici-jskim ciljevima te osobe, uključujući prihvatljivi rizik za tu osobu, kako bi posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje mogli stranki ili potencijalnoj stranki preporučiti investicijske proizvode osiguranja koji su primjereni za nju te su u skladu s njezinom mogućnosti prihvaćanja rizika i sposobnosti da podnese gubitke.9

Kako su u okviru nove regulative posebno izdvojeni investicijski proizvodi osiguranja (Investment based insur-ance product - IBIP), to je zahtijevalo i prilagođeno, programski podržano savjetovanje. Procjena prikladnos-ti proizvoda, kao sastavni dio savjetovanja, može biti implementirana kroz programske upitnike. Ne ulazeći u sadržaj pitanja usmjerenih potrošaču te algoritam koji stoji iza toga, izdvajamo moguća programska rješenja tog dijela regulative. Cilj provedbe ovakve procjene je profiliranje potrošača, a temeljem čega se pak donosi određena preporuka ili savjet. Precizno strukturirani testovi primjerenosti i prikladnosti mogu biti imple-mentirani i u programska rješenja te u tom smislu možemo govoriti o njihovoj digitalizaciji. Konkretan upitnik distributera vodi kroz set pitanja, a obzirom da takvi testovi procesno trebaju prethoditi davanju ponude ili police, ukoliko su implementirani u prodajnoj aplikaciji ili integrirani na neki drugi način s njom, moguće je kroz programsko rješenje voditi korisnika sustava (distributera) na procjenu prikladnosti prije bilo kakve dal-jnje prodajne aktivnosti. Preciznije, pri samom odabiru dijela programa za izradu informativnog izračuna, ponude ili police, distributeru se automatski može ponuditi set pitanja namijenjenih ocjenjivanju prikladnosti i to bez mogućnosti da izostavi ili zaobiđe taj dio. Temeljem danih odgovora moguće je raditi bodovanje po-jedinih grupa pitanja po algoritmu koji definira osiguravajuće društvo te se temeljem rezultata daje sugestija koje su prikladne, a koje neprikladne tarife osiguranja, ovisno o profilu potrošača. Primjer mogućeg testa prikladnosti integriranog u prodajnoj aplikaciji prikazan je na slici ispod.

8 International Association of Insurance Supervisors, Issues Paper on Increasing Digitalisation in Insurance and its Potential Impact on Consumer Outcomes, International Association of Insurance Supervisors, studeni 2018., str. 199 Narodne novine, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju, Narodne novine d.d. 112/2018, članak 436.g., 2018.


Iva Matić

Slika 5: Prikaz testa prikladnosti za investicijski proizvod osiguranja

Izvor: UNIQA osiguranje d.d.

Uz preporuku prezentiranu na što razumljiviji način, rezultat testa prikladnosti može biti i obrazac koji se uo-bičajeno ispisuje ili sprema na računalo i eventualno prosljeđuje elektronskim putem. Ujedno, test priklad-nosti je korisno spremiti u bazu podataka uz ponudu ili policu osiguranja kako bi bio moguć pristup kroz informacijski sustav u svakom trenutku.

Posebna tema u okviru nove odredbe u distribuciji osiguranja je uspostavljanje sustava za nadzor i upravljan-je proizvodima (Product oversight and governance arrangements) koja se odnosi na osiguravajuća društva i distributere koji razvijaju i nude osigurateljne proizvode.

Ove odredbe zahtijevaju postojanje alata za zaštitu potrošača od trenutka dizajna i za cjelokupnog trajanje životnog ciklusa proizvoda, čime se osigurava stalno praćenje kako bi se osiguralo da on i dalje ispunjava potrebe predviđenog ciljnog tržišta. Budući da informacije o klijentu predstavljaju element sve veće važnos-ti, s obzirom na povećanu zaštitu osiguranika, bit će potrebno provesti učinkovite sustave izvještavanja kako bi se zajamčila valjanost i pravovremenost postupaka provjere prikladnosti od strane relevantnih ureda, kao što je aktuarski ured. 10

Internet, Internet stvari (IoT), ručni uređaji i aplikacije doprinose s mogućnostima koje tehnologija može imati u prikupljanju više podataka od poduzeća i pojedinaca. Društveni mediji, kao i uređaji kao što su Fitbit i Apple watch, dopuštaju operatorima uređaja prikupljanje pojedinačnih podataka o aktivnostima kao i podataka povezanih sa zdravljem. Iako se osiguranje tradicionalno oslanjalo na kvantitativne podatke kako bi donos-ilo odluke o upravljanju rizicima, analitika podataka nadilazi ovo i može biti sporna u nekim slučajevima.11

Telematika u automobilskom osiguranju najpoznatiji je primjer osiguranja pomoću IoT tehnologije, a tu su i primjeri primjene senzora u privatnim kućama, poduzećima, poljoprivredi koji upozoravaju osiguranike o rizicima (vrijeme, sigurnosni rizici) i pružaju eventualno povratne informacije o predmetu osiguranja. Ujedno, biometrijski podaci o samome osiguraniku, pokazateljima o njegovu zdravlju i navikama, poseban su set podataka primjeren za analizu u području osiguranja, a što može doprinijeti kvalitetnijem upravljanju proiz-vodom.

10 Cappiello A., Technology and the Insurance Industry: Re-configuring the Competitive Landscape, Palgrave Pivot, 2018., E-knjiga, stranica: 22, 2311 OECD, Technology and innovation in the insurance sector, OECD, 2017., stranica: 26


Iva Matić

Digitalizacija pomaže osiguravajućim društvima u dizajnu novih proizvoda i kalkulaciji cijena novih i posto-jećih. Sve veći broj novih podataka o osiguranicima, prikupljenih inteligentnim senzorima i uređajima, omo-gućuje precizniju identifikaciju osiguranih rizika. U tom smislu, Internet stvari (IoT) / tehnologija Big Data anal-itike otvara vrata novim načinima procjene i upravljanja rizikom te štetama.12

3. INFORMIRANJE POTROŠAČA S ASPEKTA TEHNOLOGIJE

Prije sklapanja ugovora, što vrijedi i kod prodaje bez usluge savjetovanja, potrošač bi trebao raspolagati bitnim informacijama o proizvodu osiguranja kako bi mogao donijeti utemeljenu odluku. Dokument s infor-macijama o proizvodu osiguranja trebao bi pružati standardizirane informacije o proizvodima neživotnog osiguranja.13

3.1 Implementacija dokumentacije u postojeće informacijske sustave

S implementacijom Direktive o distribuciji osiguranja postavilo se pitanje načina i forme uručenja predugovo-rne dokumentacije. Gledajući s aspekta implementacije u prodajnim programskim aplikacijama postoji više modela rada, a neki od njih su: a. Automatski tisak dokumentacije s ponudom/informativnim izračunom je u početnoj fazi bio najjednos-

tavniji način ispisa dokumenata iz sustava, kojim se željelo osigurati da je dokumentacija uvijek uruče-na klijentu. Sadržaj i varijante popratnih dokumenata mogu ovisiti o proizvodu, odnosno ugovorenim rizicima te programska rješenja automatski, ovisno o ulaznim parametrima, ponudi prilažu i ostale doku-mente.

b. Tisak dokumentacije akcijom korisnika način je rada koji zahtjeva aktivnost korisnika u programu. Ini-ciranjem, odnosno odabirom određene akcije nad osigurateljnim dokumentom, korisniku sustava se nudi predugovorna i/ili ugovorna dokumentacija vezana za taj proizvod ili cjenik te on odabire koji će od dokumenata tiskati, s tim da se mogu unaprijed (programski) odabrati svi obvezni dokumenti. Tisak dokumentacije se evidentira i procesno može povezati s tiskom ponude ili police pa se primjerice može limitirati ispis osigurateljnih dokumenata, dok se ne zabilježi da je uručena (tiskana) dokumentacija. Do-datna mogućnost je pozvati funkcional za ispis dokumentacije iz izbornika aplikacije gdje je ponuđena sva dokumentacija vezana uz određeni proizvod.

c. „Hibridni“ tisak dokumentacije podrazumijeva otvaranje posebne forme, odnosno sučelja, pri odabiru ispisa ponude/police. Takva forma se automatski inicira, nakon odabira ispisa ponude/police te se nudi dokumentacija koju je potrebno uručiti, po algoritmu koji je definiralo osiguravajuće društvo. Do-kumentacija je automatski uključena za ispis, uz mogućnost isključenja pojedinih dokumenata, ako za time ima potrebe.

Navedeni primjeri su neke od mogućnosti implementacije u prodajnim programskim aplikacijama, a pose-ban primjer su slučajevi osiguravajućih društava koji imaju više različitih sustava. Dezintegracija inače može nositi niz potencijalnih problema procesne prirode, a u ovom slučaju ona je značila prilagodbu više proda-jnih aplikacija novim odredbama. Kako bi se novi proces integrirao, u mjeri u kojoj je to moguće, pojedina osiguravajuća društva su odlučila postaviti jedno programsko rješenje koje upravlja ispisom dokumentacije iz svih sustava. Takvo programsko rješenje za upravljanje dokumentacijom može biti jedno od postojećih sustava ili novi sustav. Posao implementacije je olakšan ukoliko su u svrhu sinkronizacije postavljeni web servisi prema odabranom programskom rješenju, a koji su neka vrsta komunikacijskog sloja za sve ostale sustave čime se željelo postići da se, koliko je to izvedivo, kontrolira obujam posla i objedini poslovna logika.

12 Cappiello A., Technology and the Insurance Industry: Re-configuring the Competitive Landscape, Palgrave Pivot, 2018., E-knjiga, stranica: 3013 Službeni list Europske unije, Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja (preinačeni tekst), siječanj 2016., Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32016L0097& from=hr [16. ožujka 2019.], strana: 7


Iva Matić

Među postojećim platformama u osiguranju mogu se izdvojiti i web shopovi te internet stranice distributera i stoga je očekivano omogućiti stalan pristup dokumentaciji i putem tih prodajnih kanala.

3.2 Izazovi u području informiranja potrošača

Vrlo brzo nakon implementacije novih dokumenata namijenjenih informiranju potrošača, postalo je jasno da papir kao medij jednostavno koči daljnju digitalizaciju poslovnih procesa osiguranja i ne zadovoljava sve standarde suvremenog poslovanja.

Tradicionalno, informacije o financijskim proizvodima i uslugama su pružene u papirnatom obliku i dok je njihovo objavljivanje osmišljeno kako bi pomoglo potrošačima, ono možda neće zadovoljiti potrebe po-trošača za informacijama niti im pomoći da razumiju proizvode ili usluge o kojima je riječ. Centralna banka Irske u svom izvješću ističe da je način na koji je informacija dana jednako važan kao i sadržaj informacije te u kontekstu digitalizacije, poduzeća moraju dati važnosti dizajnu i izgledu digitalnog putovanja jednako kao i informaciji koja je pružena tokom tog putovanja.14

U Hrvatskoj se vrlo brzo nakon inicijalnog uvođenja informiranja u papirnatoj formi, pojavljuje potreba za danas već uobičajenim elektronskim načinom komunikacije, u pravilu putem e-maila, a čemu i potrošač u prodajnom procesu može dati suglasnost i što se evidentira kroz informacijski sustav. Predugovorni i ugovorni dokumenti se potom, umjesto na papir, mogu priložiti e-mailu i poslati potrošaču izravno kroz prodajnu ap-likaciju pri procesu zaključenja osiguranja. U cijelom je procesu bitno i praćenje povijesti promjena, odnosno „logiranje“, kako bi postojala jasna evidencija o slanju dokumentacije. Podaci koje bi bilo moguće i korisno evidentirati su primjerice broj police, e-mail adresa na koju je poslana predugovorna dokumentacija, da-tum i vrijeme slanja te lista dokumenata koji su poslani putem e-maila. Pri tome je moguće kroz informacijski sustav, obrazac suglasnosti korisnika da se dokumentacija dostavlja na taj način učiniti jednim od obveznih dokumenata pri razduženju police, a što dalje može utjecati i na isplatu, odnosno neisplatu provizije ukoliko se ista uredno ne dostavi osiguravajućem društvu. Slanjem popratne dokumentacije elektronskim putem otvara se pitanje validacije e-mail adrese, što je ujedno sastavni dio šire problematike održavanja čistoće baze poslovnih partnera. Dobro je uspostaviti programsku kontrolu ispravnosti formata e-mail adrese pri njenom unosu ili promjeni u bazi.

Međutim, iako slanje dokumentacije na e-mail olakšava prodajni proces to i dalje ne jamči bolju informira-nosti potrošača. Naime, tradicionalna osigurateljna industrija još se uvijek dobrim dijelom oslanja na format papira i opširnog tekstualnog sadržaja, koji jest u određenoj mjeri prilagođen ikonografijom, simbolima i diza-jnom, međutim i dalje ima mjesta za unapređenje. Možda je došlo vrijeme da se razmotre neki novi načini digitalne komunikacije te otvori mogućnost da se pojedine informacije o proizvodima osiguranja predstave na način primjeren novim medijima, tehnologijama, ali i novim generacijama potrošača. Pretjeran obujam informacija u postojećoj formi, pa makar se slale i elektronski, može dovesti do kontraefekta i nezaintere-siranosti potrošača. Zasigurno postoje dijelovi informacija o ugovorenim osigurateljnim pokrićima, koji se mogu predstaviti digitalnim sadržajima, što će izazvati veće zanimanje, možda i interakciju, a potencijalno i skratiti vrijeme informiranja. Pri tome se mogu iskoristiti svi trendovi i aduti modernih tehnologija, od video sadržaja, korištenja tzv. „gemifikacije“, mobilnih aplikacija, posebnih Internet stranica i sličnih alata koji će biti razumljiviji od tradicionalnog načina informiranja. Mada je dokumentacija koja se prilaže ugovoru osiguran-ja službenog karaktera, činjenica je da njen obujam raste i u kontekstu kvalitetnijeg informiranja potrošača i poštujući vrijeme klijenta, treba razmotriti i istražiti pristupačnije modele komuniciranja barem dijela infor-macija i uvjeta o proizvodu osiguranja.

4. OBUKA I PRIMJENA NOVIH TEHNOLOGIJA

Nove odredbe o distribuciji osiguranja predviđaju i kontinuiranu edukaciju, što se između ostaloga 14 Central bank of Ireland, Discussion Paper: Consumer Protection Code and the Digitalisation of Financial Services, Central bank of Ireland, lipanj 2017., strana: 42


Iva Matić

kvantificiralo kroz broj sati stručne edukacije na koju je posrednik obvezan kako bi zadržao primjerenu razinu stručnosti. Uz klasične edukacijske treninge i radionice („lice u lice“), pozitivan efekt može imati primjena tehnologije na tom području i u fokus se stavljaju platforme za e-učenje.

E-učenje se definira kao korištenje telekomunikacijske tehnologije za pružanje informacija u obrazovanju i obuci. S napretkom razvoja informacijskih i komunikacijskih tehnologija, e-učenje se pojavljuje kao paradig-ma modernog obrazovanja.15

E-učenje svoju primjenu može naći pri edukaciji u okviru nove regulative o distribuciji osiguranja. Naime, u osiguranju su i danas u primjeni platforme i sustavi za e-učenje te se otvara mogućnost proširenja tih alata u svrhu pružanja novih edukacijskih modula. Na tržištu nalazimo primjere osigurateljnih grupacija koje imple-mentiraju jedinstvenu digitalnu edukacijsku platformu za sve članove svoje grupe. Pojedina osiguravajuća društva međunarodnog karaktera su primijenila jedinstveni sustav za e-učenje na svim tržištima u Europskoj uniji, što olakšava proces dijeljenje znanja, a očekivano podrazumijeva i prilagodbu zbog specifičnosti po-jedinih tržišta.

Kada se radi o Direktivi o distribuciji osiguranja postoje određene posebnosti koje bi potencijalno mogle biti implementirane u platforme za e-učenje. Ukoliko se osiguravajuće društvo odlučilo za e-učenje kao kanal kontinuirane edukacije potrebno je kroz takvu platformu definirati program, organizirati sadržaj te pratiti napredak korisnika. Naime, cijeli ciklus počinje od kreiranja sadržaja edukacije, koji tematski može biti po-dijeljen u module. Svaki modul e-učenja može se sastojati od prezentacija, video sadržaja, dokumenata, slika, teksta i slično. Dodatnim interaktivnim tehnikama, primjerice postavljanjem pitanja, davanjem testova nakon pojedinih cjelina i traženjem sudjelovanja korisnika, nastoji se osigurati pažnja i uključenost u sam pro-ces. Interaktivnost platforme može držati pozornost korisnika, tražeći ujedno njegovu povratnu informaciju, a čime se utječe kvalitetu održane edukacije. Dodatne funkcionalnosti platformi za e-učenje koje se mogu izdvojiti, a vezane su uz prilagodbu novim odredbama, jest vremensko vrednovanje pojedinih edukacijskih modula (u satima i/ili minutama), a što može definirati kreator edukacijskog sadržaja. Nastavno na praćenje vremena uloženog u edukaciju, zanimljiva značajka ovakvih platformi je praćenje statusa, tijeka i dinamike edukacije na razini svakog sudionika, što pak služi u svrhu izvještavanja, ali i u svrhu informiranja samog ko-risnika i/ili njegovih nadređenih o njegovu statusu i napretku. Administratorski dio takvih platformi nudi i bro-jne druge mogućnosti, od kojih se može izdvojiti definiranja hodograma i punog sadržaja edukacije pa do „forenzike“ ponašanja korisnika gdje je moguće evidentirati čak i detalje kao što su „slide“ prezentacije na kojem je korisnik u svojoj edukaciji stao, a sve kako bi se jasno pratio tijek obuke i po potrebi kroz platformu dale sugestije za daljnji napredak. Internet platforme ovoga tipa moguće je prilagoditi bilo kojem uređaju, pa uz računalo, laptop, mogu biti primjerene i za upotrebu na pametnim telefonima i tabletima, što je velika prednost obzirom da se time povećava fleksibilnost i mobilnost poslovanja. Danas postoje i u primjeni su komercijalni programski alati i platforme za plasiranje sadržaja e-učenja i neka osiguravajuća društva su već otišla dosta daleko u kreiranju ovakvog sustava, što je pozitivna praksa usklađena s ciljevima digitalizacije koje ima svaki ozbiljni igrač na tržištu. Uz pružanje sadržaja e-učenja na zahtjev i samostalni rad, što se u lit-eraturi opisuje kao asinkrono učenje, digitalne platforme mogu otvoriti put i prema organizaciji učenja pod vodstvom edukatora, tzv. sinkrono učenje, u formi webinara i sličnih online radionica.

15 Sun P.C., Tsai R.J., Finger G., Chen Y-Y, Yeh D., What drives a successful e-Learning? An empirical investigation of the critical factors influencing learner satisfaction, Computers & Education 50 (2008), 2008., strana: 1183.


Iva Matić

Slika 6: Radna/testna verzija platforme za e-učenje prilagođena Direktivi o distribuciji osiguranja

Izvor: UNIQA osiguranje d.d.

5. ZAKLJUČAK

Konkurencija u osiguranju raste, regulatorni pritisak se povećava i osiguravajuća društva se okreću novim tehnologijama i platformama koje mogu pomoći u transformaciji njihova poslovanja. Tehnologija je omo-gućila nove načine pristupa klijentima te veću personalizaciju usluge, bolju segmentaciju klijenata i kvalitet-nije definiranje proizvoda. Istodobno tehnološke mogućnosti, uključujući i prilagodbe „core“ informacijskih sustava osiguranja, mogu pomoći u procesu prilagodbe novim regulatornim okvirima u vidu točnijeg izv-ještavanja, ali i oblikovanja poslovnog modela osiguranja te komunikacije prema novim generacijama po-trošača. Mogućnost napredne analitike i inoviranja proizvoda osiguranja, a nastavno na to i prilagodba po-trebama potrošača jednostavnija je uz primjenu novih tehnologija. S novim generacijama potrošača otvara se mogućnost prilagodbe komunikacije i informiranja, a istodobno i sami distributeri osiguranja mogu koristiti programska rješenja i platforme kako u svrhu što kvalitetnijeg obavljanja posla i savjetovanja klijenta tako i u svrhu vlastite edukacije i profesionalnog napredovanja. Posao osiguranja mora se prilagođavati kontekstu suvremenih tehnologija pa tako i u smislu nove regulative ona služi kao bitno sredstvo za implementaciju tih noviteta, a s ciljem što efikasnijeg i kvalitetnijeg djelovanja u novom regulatornom i tržišnom okruženju.


Iva Matić

Summary: The development of information solutions are a special view of the changes brought by the new insurance regulation. The new iteration of IT insurance insurance system is a compulsory adjustment item, and a special challenge is to anticipate solutions based on the application of artificial intelligence and data analysis and e-learning platform.

Keywords: insurance distribution directive, digitization of information technology,


Cappiello A., Technology and the Insurance Industry: Re-configuring the Competitive

Landscape, Palgrave Pivot, 2018., E-knjiga

Craneld, A., White, D., The Rise of the Robo-Insurer, Ninety Consulting Paper, 2016.

Central bank of Ireland, Discussion Paper: Consumer Protection Code and the Digitalisation of Financial Services, Central bank of Ireland, lipanj 2017.

Dahiya M., A Tool of Conversation: Chatbot, International Journal of Computer Sciences and Engineering Volume-5, Issue-5, 158-161, 2017.

International Association of Insurance Supervisors, Issues Paper on Increasing Digitalisation in Insurance and its Potential Impact on Consumer Outcomes, International Association of Insurance Supervisors, studeni 2018.

InsuranceUp, Chatbot: its impact on the insurance industry [online], InsuranceUp, 2018. Dostupno na: https://www.insuranceup.it/en/scenarios/chatbot-its-impact-on-the-insurance-industry/ [16. ožujka 2019.]

Investopedia, Chatbot, 2018. Dostupno na: https://www.investopedia.com/terms/c/chatbot.asp [27. travn-ja 2019.]

Markić B., Bijakšić S., Šantić M., Artificial Intelligence in determination of marketing customer strategy, Infor-matol. 48, 2015.

Narodne novine, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju, Narodne novine d.d. 112/2018, članak 436.g., 2018.

OECD, Technology and innovation in the insurance sector, OECD, 2017.

PricewaterhouseCoopers, Insurance Distribution Directive – Are you ready?, PricewaterhouseCoopers, vel-jača 2018.

Službeni list Europske unije, Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i vijeća od 20. siječnja 2016. o distri-buciji osiguranja (preinačeni tekst), siječanj 2016., Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32016L0097&from=hr [16. ožujka 2019.]

Sun P.C., Tsai R.J., Finger G., Chen Y-Y, Yeh D., What drives a successful e-Learning? An empirical investiga-tion of the critical factors influencing learner satisfaction, Computers & Education 50 (2008) 1183–1202, 2008.

Popis slika

Slika 1. Primjer upitnika za utvrđivanje potreba i zahtjeva u prodajnoj aplikacijiSlika 2. Primjer upitnika za utvrđivanje zahtjeva i potreba na internet stranicama Slika 3. Primjer chatbot komunikacije, utvrđivanje potreba i zahtjevaSlika 4. Ilustracija primjene robo savjeta u osiguranju, automobilsko osiguranje Slika 5. Prikaz testa prikladnosti za investicijski proizvod osiguranja Slika 6. Radna/testna verzija platforme za e-učenje prilagođena Direktivi o distribuciji osiguranja


Ivan Domšić

Investicijske opcije i financijski riziciIvan Domšić1

Ivan Domšić1*

Sažetak: Zainteresirani investitor na financijskom tržištu ima brojne mogućnosti za ulaganje. Kako bi mogao donijeti informiranu odluku potrebno je da bude upoznat s raspoloživim mogućnostima u vidu financijskih instrumenata koji mu stoje na raspolaganju. U tom se kontekstu u pravilu javljaju dužnički i vlasnički financijski instrumenti, no i financijske izvedenice. Također, pošto su investicijski fondovi, kao jedni od važnijih institucio-nalnih investitora, važni posrednici na financijskom tržištu te mogu biti od interesa za potencijalne investitore, uputno je poznavati njihove karakteristike i tipove kao što su dionički, obveznički, novčani ili mješoviti fon-dovi. Jedan od načina kako ulagatelji mogu pokazati financijsku odgovornost jest poznavanje relevantne regulative koju u Republici Hrvatskoj često obilježavaju direktive Europske unije. Tako su kroz jednu od di-rektiva EU na hrvatsko tržište uvedeni pojmovi upakirani investicijski proizvodi za male ulagatelje, investicijski osigurateljni proizvodi i dokument s ključnim informacijama koji bi trebali biti značajni termini za investitore u Republici Hrvatskoj. S druge strane, za odgovornu investiciju važno je biti informiran o mogućnostima neg-ativnog ishoda ulaganja koji mogu uslijediti, ali i o tome iz kojih razloga do takvih ishoda može doći. Stoga je razumijevanje financijskih rizika prvi korak u smjeru odgovornog raspolaganja financijskim sredstvima. S obzirom da od financijskih rizika na investitore standardno utječu valutni, kamatni, kreditni, koncentracijski i rizik likvidnosti, značajna činjenica je njihovo anticipiranje i shvaćanje mogućnosti kojima se na ove rizike može utjecati. Uz to, poznavanje različitih tipova financijskih tržišta na kojima ulagatelji mogu sudjelovati, tj. deviznog tržišta te tržišta novca i kapitala, stvara dublji uvid u spektar raspoloživih mogućnosti i daje investi-toru na izbor opcije za koje će on sam odlučiti koliko mu odgovaraju.

Ključne riječi: financijski instrumenti, investitori, financijski rizici, tržište novca, tržište kapitala

1. VRSTE FINANCIJSKIH INSTRUMENATA

Kako bi potencijalni investitor kvalitetno sagledao koje opcije za ulaganje kapitala mu stoje na raspolagan-ju, potrebno je da bude upoznat s raspoloživim mogućnostima. Stoga je razumijevanje spektra financijskih instrumenata dobar preduvjet za daljnje investicijske akcije.

Jedna od najvažnijih podjela financijskih instrumenata jest ona koja razlikuje dužničke i vlasničke financijske instrumente. Suština njihove razlike je u tome što su prvi u suštini kreditiranje izdavatelja financijskog instrumenta, dok potonji predstavljaju kupovinu udjela u vlasništvu neke kompanije tj. društva. I jedna i druga vrsta sa sobom nosi određena prava za investitora pa tako dužnički financijski instrumenti u pravilu osiguravaju pripadajuću kamatu, a vlasnički mogu investitoru osigurati odgovarajući udio u profitu društva.

1 Ivan Domšić, RBA d.d., e-mail: [email protected]

Stručni rad


Ivan Domšić

1.1 Dužnički financijski instrumenti 1.1.1 Obveznice

Obveznice su standardni dugoročni vrijednosni papir tržišta kapitala.2 Izdavatelj obveznice se obvezuje da će na određeni dan (datum dospijeća obveznice) isplatiti investitoru određeni iznos, takozvanu nominalnu vrijednost obveznice. Pri tome je važno istaknuti njihov dugoročni karakter, što znači da se obveznice izdaju s rokom dospijeća duljim od godinu dana, a često i duljim od deset godina. Motivacija za investitora je kamata koju mu isplaćuje izdavatelj obveznice, a kada se izdaju obveznice koje ne nose kamate tada se one prodaju uz diskont. Razlika između cijene koju investitor plaća uz diskont i nominalne vrijednosti koja se isplaćuje po dospijeću predstavlja zaradu za investitora.

Obveznice se izdaju na primarnom tržištu u okviru njihove inicijalne emisije, no zbog razvijenog sekundarnog tržišta obveznice se može i preprodavati. Imatelj dionice na taj način može ostvariti i kapitalni dobitak ako obveznicu preproda po povoljnijim uvjetima, što uz kamatu može biti još jedan motiv za investitore. Izdavanje obveznica (primarna emisija) je za današnje države jedna od glavnih metoda zaduživanja, no obveznice izdaju i neke velike kompanije koje procijene da im je takav oblik zaduživanja prihvatljiviji od dugoročnih zajmova.

1.1.2 Komercijalni i trezorski zapisi

S obzirom da su obveznice predmet zaduživanja na rok dulji od godinu dana, one ne pokrivaju potrebe sudionika tržišta za zaduživanjem na kraći rok. Tu prazninu popunjavaju komercijalni i trezorski zapisi. Razlika u nazivu ovisi o njihovom izdavatelju pa su tako komercijalni zapisi kratkoročni dužnički instrumenti koje emiti-raju poslovni subjekti, dok trezorske zapise izdaju ministarstva financija. Ove financijske instrumente karakter-izira njihova utrživost, tj. mogućnost preprodaje drugim zainteresiranim stranama pa ih to čini likvidnijima i privlačnijima potencijalnim investitorima.

Obilježje komercijalnih zapisa je da se oni izdaju uz diskont pa tako po dospijeću izdavatelj isplaćuje nom-inalni iznos imatelju komercijalnog zapisa. S obzirom da se poslovni subjekti putem izdavanja komercijalnih zapisa zadužuju kako bi osigurali potrebna financijska sredstva na kratki rok, može se postaviti pitanje koja je njihova motivacija za ovakav tip financiranja ispred kratkoročnih zajmova banaka. Odgovor proizlazi iz činjenice da je emisija komercijalnih zapisa često jeftiniji oblik financiranja od kredita, putem nje se mogu osigurati kratkoročni izvori sredstava bez utjecaja na izloženost prema bankama, izdavatelj si stvara pozi-tivnu reputaciju na tržištu te olakšava eventualna buduća izdanja obveznica, a s obzirom da su komercijalni zapisi najčešće neosigurani financijski instrumenti, oni omogućuju oslobađanje imovine od hipoteke.3 Ovdje svakako treba napomenuti da komercijalne zapise mogu izdavati gotovo isključivo veliki poslovni subjekti, kvalitetnog kreditnog rejtinga, s dobrom reputacijom na tržištu jer bi u protivnom izostao interes investitora za kupovinom ovih financijskih instrumenata pošto bi ih mogli ocijeniti suviše rizičnima.

Trezorske zapise izdaju ministarstva financija kako bi osigurala kratkoročna financijska sredstva potrebna za izvršenje državnog proračuna. U suštini se ne razlikuju od komercijalnih zapisa, osim po izdavatelju, što ih odmah svrstava u manje rizične financijske instrumente uzimajući u obzir visoku sigurnost države kao dužnika. U Hrvatskoj se kunski trezorski zapisi izdaju u apoenima od 1.000.000 HRK, primjenjujući sustav aukcije gdje se ponude rangiraju u skladu s visinom ponuđene diskontirane cijene, a na sve prihvaćene ponude primjenjuje se jedinstvena prodajna cijena koja je najniža prihvaćena diskontirana cijena koju Ministarstvo financija odredi u procesu prihvaćanja ponude.4 Tako je na slici 1 vidljivo kako je na aukciji održanoj 12. veljače 2019. ostvarena jedinstvena prodajna cijena od 99,910 uz kamatnu stopu od 0,09%.

2 Orsag, S., Vrijednosni papiri, Revicon, Sarajevo, 2011., str. 4723 Privredna Banka Zagreb, Komercijalni zapisi, Privredna Banka Zagreb d.d., Zagreb, 2012., str. 3, [online]. Dostupno na: https://www.pbz.hr/sites/default/files/doc/tvrtke/komercijalni_zapisi_2012.pdf4 Ministarstvo financija RH, Pravila i uvjeti aukcije trezorskih zapisa Ministarstva financija, Ministarstvo financija RH, Zagreb, 2016., str.2, [online]. Dostupno na: http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Pravila%20i%20uvjeti%20aukcije%20trezorskih%20zapisa12.pdf


Ivan Domšić

Slika 1: Rezultati aukcije trezorskih zapisa Ministarstva financija RH

Datum aukcije: 12. veljače 2019.Planirani iznos izdanja : 1.000.000.000,00 kunaOstvareni iznos emisije: 1.017.000.000,00 kunaDatum uplate: 14. veljače 2019.Rezultati aukcije po vrsti emisije:

Izvor: Ministarstvo financija RH. Dostupno na: http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%2012.2.2019...pdf [9.2.2019.]

Za spomenuti je i termin blagajničkih zapisa koji predstavljaju kratkoročne dužničke financijske instrumente čiji je izdavatelj središnja banka, no s obzirom da je njihova primarna funkcija reguliranje količine novca u optjecaju, oni nisu primarni predmet interesa investitora.

1.2 Vlasnički financijski instrumenti 1.2.1 Dionice

Najistaknutiji vlasnički financijski instrumenti su svakako dionice. Mogu se izdavati kod osnivanja dioničkog društva ili kod povećanja njegovog temeljnog kapitala, a predstavljaju udio u vlasništvu te kao takve sa sobom nose određena prava za svog imatelja. Prvenstveno, one mu omogućuju pravo glasa na glavnoj skupštini dioničkog društva čije dionice posjeduje, a to se pravo glasa realizira razmjerno s udjelom u uk-upnom broju dionica. Uz pravo glasa, imatelju dionice pripada i pravo na udio u imovini nakon likvidacije društva, no ova prava ne predstavljaju suštinu investicijskog interesa ulagatelja u dionice. Ono što je jedan od izravnijih interesa za investitore u dionice jest pravo na dividendu pri čemu dividenda predstavlja udio u dobiti dioničkog društva. Stoga, s investicijskog pogleda je logično da pojedini ulagatelji kupuju dionice nadajući se da će im one osigurati visoku i redovnu dividendu. No, za razliku od dužničkih financijskih instru-menata koji nose zajamčenu kamatu, a koja predstavlja prinos za investitora, dionice ne jamče prinos od dividende svojim vlasnicima. Dividende se isplaćuju ako dioničko društvo ostvari dobit, što nije uvijek slučaj,


Ivan Domšić

a i tada se isplaćuju tek ako skupština društva donese takvu odluku. U protivnome, dioničko društvo može odlučiti zadržati dobit i koristiti ju za daljnje ulaganje u razvoj poslovanja. No ono što je srž investicijskog ulaganja u dionice jest očekivanje o rastu tržišne cijene dionice, tj. očekivanje o ostvarivanju kapitalnog dobitka na dionici u smislu da se taj financijski instrument kupi po nižoj, a proda po višoj cijeni. Mnogo toga može utjecati na promjenu tržišne cijene dionice pa je samim tim očekivanje o promjeni cijene u određen-om pravcu relativno rizično. Ovdje se navodi jedna bitna karakteristika dionica, a to je rizičnost dionica. U pravilu su sve dionice relativno rizične, prvenstveno rizičnije u odnosu na dužničke financijske instrumente, no i među dionicama postoje razlike u riziku kojeg preuzima investitor. Tako je primjerice, ulaganje u dionicu velike kompanije, visokog kreditnog rejtinga, koja je etablirana na tržištu, u pravilu manje rizično od ulaganja u novoosnovano dioničko društvo koje tek treba stvoriti tržišni značaj. No, ovdje valja istaknuti međuovisnost rizika i očekivanog prinosa, koja podrazumijeva da će relativno niskorizično ulaganje u dionice velikih kom-panije rijetko rezultirati velikom promjenom vrijednosti dionice i posljedičnim značajnim kapitalnim dobitkom za investitora. Isto tako, izglednije je da će visok porast cijene dionice ostvariti nova, relativno nepoznata dionička društva na tržištu koja, iako još nisu stvorila reputaciju, mogu producirati inovativna rješenja što će im omogućiti prepoznavanje na tržištu. Naravno, kod takvih poslovnih subjekata je veća i mogućnost da ne uspiju stvoriti tržišnu vrijednost te da njihovo poslovanje propadne, no to je izbor koji svaki investitor donosi sam za sebe, motiviran prvenstveno svojom željom za profitom i spremnošću za preuzimanje rizika. Tako će investitor u dionice nesklon riziku birati velika, renomirana dionička društva od kojih će prvenstveno očeki-vati prinos kroz dividendu, dok će investitor koji je spreman na veći rizik lakše pristati na ulaganje u relativno nepoznate izdavatelje dionica u kojima vidi potencijal.

Kako bi se uklonile eventualne nejasnoće, valja istaknuti da se ovdje upotrebljavani termin dionice koristio za označavanje redovnih dionica, pri čemu društvo može izdati i povlaštene dionice koje nose neka posebna prava za imatelja, npr. pravo na dividendu u unaprijed utvrđenom iznosu. S investicijskog stajališta redovne dionice su relevantnije od povlaštenih dionica.

1.2.2 Poslovni udjeli

Hrvatski Zakon o trgovačkim društvima ističe da su tipovi društava kapitala dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću5, a kao što dionice predstavljaju dijelove u vlasništvu dioničkih društava, tako poslovni udjeli predstavljaju udjele u vlasništvu društava s ograničenom odgovornošću. Poslovni udjeli svojim vlasnicima također omogućavaju određena prava od kojih je za investitore najznačajnije pravo na sudjelo-vanje u dobiti društva s ograničenom odgovornošću. Ekvivalentno dionicama i dioničkim društvima poslovni udjeli daju pravo na sudjelovanju u imovini društva nakon likvidacije te pravo sudjelovanja u odlučivanju razmjerno udjelu u ukupnom kapitalu društva. Poslovni udio se može steći inicijalnom uplatom uloga kod os-nivanja društva, no može se i steći naknadno kroz posao kupoprodaje. Svakako je za istaknuti da su poslovni udjeli relativno nelikvidni financijski instrumenti te je njihovo naknadno trgovanje nerazvijeno na način da u Republici Hrvatskoj ne postoji organizirano tržište gdje bi se takvi poslovi sklapali.

1.3 Financijske izvedenice 1.3.1 Opcije (options)

Opcije su ugovori kojima se njihovim vlasnicima daje pravo kupnje ili prodaje vezane imovine po cijeni danoj u opciji za određeno vrijeme, odnosno na određeni dan. Razlikuju se takozvane call i put opcije pri čemu call opcija daje investitoru mogućnost prodaje vezane imovine po uvjetima navedenima u opciji, a put op-cija mu daje mogućnost prodaje predmetne imovine po dogovorenim uvjetima. Vezanost opcije za neku drugu imovinu je ono što je temeljno obilježje ovog financijskog instrumenta jer opcije ne mogu postojati bez spomenutog uvjeta. Druga bitna karakteristika je činjenica da opcije ne sadrže obveznost obveznost kupoprodaje za investitora, već on sam odlučuje o navedenom ovisno o trenutnim tržišnim uvjetima. Na taj 5 Narodne novine, Zakon o trgovačkim društvima, Narodne novine d.d., Zagreb, 2011., članak 2, stavak 3, [online]. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_12_152_3144.html


Ivan Domšić

način, aktiviranje opcije za investitora će u pravilu završiti s profitom. S druge strane, opcije su obvezne za izdavatelja i isti mora provesti kupoprodaju ako ga na to pozove imatelj opcije.

Za bolje razumijevanje, uputno je ovaj financijski instrument pojasniti na hipotetskom primjeru. Tako se može pretpostaviti da poslovni subjekt koje se bavi eksploatacijom sirove nafte izda opciju u kojoj se navodi da će imatelj opcije moći kupiti određenu količinu sirove nafte od poslovnog subjekta po cijeni X na neki datum u budućnosti. Ovdje izdavatelj i investitor u financijski instrument zauzimaju dvije različite pozicije gdje izda-vatelj očekuje da cijena sirove nafte neće porasti iznad cijene definirane u opciji, pri čemu investitor očekuje suprotno, tj. da će cijena na tržištu porasti iznad definirane cijene te da će on moći kupiti naftu po uvjetima koji su povoljniji od tržišnih.

1.3.2 Budućnosnice (futures) i unaprijednice (forwards)

Budućnosnice i unaprijednice su tipovi terminskih ugovora pri čemu se terminski ugovori odnose na kupo-prodaju imovine koja će se dogoditi u budućnosti po uvjetima i cijeni dogovorenoj pri sklapanju ugovora. Razlika između budućnosnica i unaprijednica se odnosi na standardiziranost takvih ugovora pri čemu su un-aprijednice nestandardizirane, dok je standardiziranim budućnosnicama moguće trgovati na sekundarnom tržištu. Bitna karakteristika ovih financijskih instrumenata je da su oni obvezni za obje strane ugovora za razliku od spomenutih opcija koje ne obvezuju imatelja. Ovdje se obje strane obvezuju u budućnosti doista izvršiti kupoprodaju i nastoje profitirati iz činjenice da uvjete dogovaraju trenutno u odnosu na situaciju kada bi uvjete dogovarali u budućnosti. Strana koja se u ovakvom ugovoru obvezala u budućnosti kupiti predmetnu imovinu zauzima takozvanu dugu poziciju, dok strana koja se obvezuje tu imovinu prodati u budućnosti drži kratku poziciju.

Kroz primjer se pobliže mogu objasniti ovi financijski instrumenti pa se tako može zamisliti poslovni subjekt A koji je proizvodna kompanija i poslovni subjekt B koji je distributer električne energije. Ova dva subjekta su sklopila terminski ugovor kojim se definira da će za 6 mjeseci poslovni subjekt A kupiti određenu kWh elek-trične energije po cijeni od 0,8 HRK/kWh. Ako će nakon 6 mjeseci cijena jednog kWh električne energije na slobodnom tržištu iznositi 1 HRK/kWh to će značiti da će poslovni subjekt A kupiti električnu energiju po 20% nižoj cijeni od trenutne tržišne. No da je cijena nakon 6 mjeseci pala na 0,4 HRK/kWh tada bi poslovni subjekt A električnu energiju platio 50% više od trenutne tržišne cijene.

1.3.3 Zamjene (swaps)

Zamjene su privatni aranžmani između dva društva o zamjeni novčanih tokova u budućnosti prema un-aprijed utvrđenoj formuli, odnosno prema unaprijed definiranim indikatorima novčanih tokova. Zamjene su najčešće kamatne ili valutne, a bit zamjena je da postoji subjekt čije se buduće obveze i potraživanja razlikuju po svojim karakteristikama (fiksne/promjenjive kamatne stope, različite valute), te da postoji drugi subjekt čije su buduća potraživanja i obveze suprotne od partnera s kojim sklapa u ovakav odnos. Na taj način dolazi do smanjivanja ili potpunog uklanjanja rizika kojemu bi obje strane bile izložene kad ne bi sklo-pile ovakav posao.

Primjer može intuitivnije pojasniti ovaj financijski instrument pa se tako mogu pretpostaviti banka A i banka B. Banka A je pribavila eure za svoje poslovanje, a izdala je kredite u švicarskim francima. S druge strane, Banka B se zadužila u švicarskim francima, a kreditiranje je izvršila u eurima. Stoga je vidljiva razlika između valuta koje ce ove banke zaprimiti od svojih dužnika i valuta u kojima su se same banke zadužile. To znači da je svaka banka izložena valutnom riziku, tj. riziku da će doći do promjene tečaja i posljedičnog gubitka za banke. Tako banke A i B pristupaju poslu zamjene gdje se obvezuju platiti obveze u valuti u kojoj se druga strana zadužila, tj, banka A se obvezuje platiti obveze u švicarskim francima, a banka B u eurima, a to su valute u kojima će primiti sredstva od svojih dužnika. Na taj su način obje banke eliminirale valutni rizik.


Ivan Domšić

Zamjene nemaju razvijeno tržište na kojem bi se preprodavale upravo zbog činjenice da je zahtjevno naći drugu stranu kojoj odgovaraju uvjeti ovakvog aranžmana te zbog toga nisu od većeg značaja za investitore.

2. Poslovanje investicijskih fondova

Investicijski fond je subjekt za zajednička ulaganja čija je jedina svrha i namjena prikupljanje sredstava jav-nom ili privatnom ponudom te ulaganje tih sredstava u različite vrste imovine u skladu s unaprijed određen-om strategijom ulaganja investicijskog fonda, a isključivo u korist imatelja udjela u tom investicijskom fondu.6 Investicijski fondovi iskorištavaju principe ekonomije obujma na način da troškove koje imaju, a koji proizlaze iz ulaganja na financijskim tržištima, dijele na sve ulagače u fond i na taj način za njih ostvaruju niži trošak nego što bi pojedinačni ulagač mogao samostalno osigurati. Primjerice, jedan analitičar može priskrbiti vri-jedne informacije oko tržišnih kretanja te će te informacije biti primijenjene na cjelokupno ulaganje fonda, dok bi pojedinačni investitori svaki zasebno morali snositi trošak pribavljanja takvih informacija ako žele doni-jeti informiranu odluku. Prednosti ulaganja u investicijske fondove su diverzifikacija ulaganja, likvidnost, pro-fesionalno upravljanje fondovima, mogućnost ostvarenja većih prinosa u odnosu na klasične oblike štednje, jednostavna kupnja i prodaja udjela, zaštita investitora, dostupnost informacija o fondovima i povjerenje.7 Zbog svih ovih činjenica investicijski fondovi su postali jedni od najistaknutijih institucionalnih investitora na današnjem suvremenom financijskom tržištu.

2.1 Vrste investicijskih fondova 2.1.1 UCITS fondovi

UCITS fond (Undertakings for Collective Investment in Transferable Securities) je otvoreni investicijski fond s javnom ponudom koji ima za isključivi cilj zajedničko ulaganje imovine, prikupljene javnom ponudom ud-jela u fondu, u prenosive vrijednosne papire ili u druge oblike likvidne financijske imovine, a koji posluje po načelima razdiobe rizika. Udjeli u UCITS fondovima se, na zahtjev ulagatelja, otkupljuju izravno ili neizravno, iz imovine toga fonda. Radnje koje društvo za upravljanje poduzima kako bi se osiguralo da tržišna vrijednost udjela ne odstupa bitno od neto vrijednosti imovine po udjelu (cijene udjela), izjednačene su s otkupom udjela.8 Fond osniva društvo za upravljanje investicijskim fondovima koje ima odobrenje za rad nadzornog tijela države u kojoj se nalazi. U Hrvatskoj je to HANFA.9

Poslovanje UCITS fondova je prilagođeno direktivama Europske unije te su, zbog zaštite investitora, strože regulirani te im je stoga omogućen uži raspon ulaganja kada se razmatraju potencijalni oblici investicijske imovine. Javna ponuda i otvorenost u kontekstu UCITS fondova znači da u njega mogu ulagati svi zainteresirani, tj. da je otvoren i za male ulagače fizičke osobe koji mogu po želji kupiti i prodati udio u fondu.

2.1.2 Alternativni investicijski fondovi

Prema nadležnom Zakonu alternativni investicijski fond je investicijski fond osnovan sa svrhom i namjenom prikupljanja sredstava javnom ili privatnom ponudom od ulagatelja te ulaganja tih sredstava u skladu s unaprijed određenom strategijom i ciljem ulaganja alternativnog investicijskog fonda, a isključivo u korist imatelja udjela tog fonda pri čemu se ne zahtijeva odobrenje za osnivanje i upravljanje UCITS fondom u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje osnivanje i rad otvorenih investicijskih fondova s javnom ponu-dom.10

6 Narodne novine, Zakon o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom, Narodne novine d.d., Zagreb, 2016., članak 4, stavak 1, [online]. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_05_44_1135.html7 Mishkin, F., Eakins, S., Financijska tržišta i institucije, MATE, Zagreb, 2005., str. 5868 Narodne novine, Zakon o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom, Narodne novine d.d., Zagreb, 2016., članak 4, stavak 1, [online]. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_05_44_1135.html 9 HANFA, Investicijski fondovi, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, Zagreb, 2017., str. 5, [online]. Dostupno na: https://www.hanfa.hr/getfile.ashx/?fileId=42495 10 Narodne novine, Zakon o alternativnim investicijskim fondovima, Narodne novine d.d., Zagreb, 2013., članak 3, [online].


Ivan Domšić

Ključna razlika u odnosu na UCITS fondove je u tome što alternativni investicijski fondovi mogu ulagati u nešto rizičnije oblike imovine te činjenica da se sredstva u fond mogu prikupljati, uz javnu ponudu, i putem privatne ponude. Privatna ponuda u suštini znači da ne mogu svi zainteresirani uložiti svoja sredstva, već samo pro-fesionalni i kvalificirani ulagatelji. Pri tome profesionalni ulagatelji podrazumijevaju financijske institucije, a kvalificirani ulagatelje koji posjeduju dovoljno iskustva i stručnog znanja kako bi bili sposobni razumjeti rizike ulaganja. Mogućnost ulaganja u rizičnije oblike imovine proširuje raspon potencijalne imovine za investiranje pa tako alternativni investicijski fond ima mogućnost ulaganja u primjerice nekretnine, robe i slično.

Alternativni investicijski fondovi mogu biti otvoreni i zatvoreni pri čemu su otvoreni slični UCITS fondovima, osim po mogućim investicijskim opcijama. Pritom je osnovna karakteristika zatvorenih fondova da udjeli u takvim fondovima nisu otkupljivi iz imovine fonda, tj. za razliku od otvorenih fondova, vlasnici udjela ne mogu zatražiti isplatu svojih udjela u bilo kojem trenutku. Zatvoreni investicijski fondovi u Republici Hrvatskoj se mogu osnovati bez ili s pravnom osobnošću pri čemu Zakon propisuje da se fondovi osnovani kao dioničko društvo osnivaju s javnom ili privatnom ponudom, a oni osnivani kao društvo s ograničenom odgovornošću samo s privatnom ponudom.

2.2 Strategije ulaganja 2.2.1 Dionički fondovi

Možda i najraširenija vrsta investicijskih fondova prema strategiji ulaganja su dionički investicijski fondovi. Ovi investicijski fondovi primarno ulažu u dionice pa im se tako gotovo čitava imovina sastoji od ovih vlasničkih financijskih instrumenata. Doduše, dionički fondovi ponekad djelomično investiraju i u neki drugi oblik imov-ine, ali osnovni fokus ulaganja je na dionicama. Obilježja koja nosi dionica kao financijski instrument prenose se i na obilježja dioničkog investicijskog fonda pa se tako ulaganja u dioničke fondove smatraju relativno rizičnim tipom investicije. Pod rizikom se smatra mogućnost relativno velike oscilacije vrijednosti udjela koja proizlazi iz promjena vrijednosti pojedinih dionica. Naravno, viši rizik prati i viši očekivani prinos što je najčešće glavni motiv za ulaganje u dioničke fondove. Zbog samih karakteristika ovog tipa fondova, ulaganja u njih trebaju biti na duži rok. Na taj se način anuliraju potencijalna negativna kretanja vrijednosti udjela u određenom kraćem razdoblju te je izglednije da će biti ostvaren željeni prinos. Naravno, činjenica da pos-toji više investicijskih fondova koji se karakteriziraju kao dionički ne znači da oni moraju biti iste rizičnosti i da će ulaganje u njih rezultirati istim prinosom. Strategija ulaganja u dionički fond formira se od strane društva koje upravlja fondom te se na različite načine disperzira rizik investiranja. Diverzifikacija ulaganja ostvaruje se investiranjem u dionice kompanija iz različitih sektora, iz različitih država i slično. Na taj se način poprilično efikasno eliminiraju rizici koji mogu proizaći iz ulaganja u financijske instrumente sličnih ili istih karakteristika.

Dionički fondovi koji trenutno posluju u Republici Hrvatskoj su: A1, Allianz Equity, Capital Breeder, HPB Dionič-ki, InterCapital Global Equity, InterCapital SEE Equity, KD BRIC, KD Energija, KD Europa, KD Nova Europa, KD Prvi izbor, KD Victoria, OTP indeksni, OTP Meridian 20, PBZ Equity fond, Platinum Blue Chip, Platinum Global Opportunity, USA Blue Chip, ZB aktiv, ZB BRIC+, ZB euroaktiv i ZB trend.11

2.2.2 Obveznički fondovi

Kao što ime govori, ulaganja obvezničkih fondova su pretežito u državne i korporativne dionice. Ulaganje u ovaj tip investicijskih fondova je preporučljivo na srednji rok, a investitori su konzervativniji od ulagača u dioničke fondove pa tako ulaganje u ovaj tip fondova nosi niži očekivani prinos od ulaganja u dioničke investicijske fondove. Može se postaviti pitanje zašto bi investitor bio zainteresiran za niži očekivani prinos kada postoje druge opcije na tržištu, no odgovor je u stabilnosti jer je karakteristika obvezničkih fondova očuvanje vrijednosti koje je ispred značajnog profita. Stoga je ovakvo ulaganje manje rizično zbog manje oscilacije vrijednosti udjela u fondu. Kao i kod dioničkog i kod obvezničkog fonda je moguće napraviti

Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_02_16_265.html11 Hrportfolio [online]. Dostupno na: https://hrportfolio.hr/?t=dionicki-fondovi [29.3.2019.]


Ivan Domšić

kvalitetnu diverzifikaciju ulaganja kroz investicije u različite tipove obveznica, čiji izdavatelji dolaze iz različitih geografskih područja.

U tablici 1 prikazan je prosječni prinos obvezničkih investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj između u jednogodišnjem razdoblju između 30.3.2018. i 29.3.2019. Iz prikaza je vidljivo kako je u predmetnom razdoblju od devet promatranih fondova najmanji prinos ostvario fond InterCapital Global Bond, dok je najveći prinos ostvario InterCapital Bond. Pritom je za spomenuti da su PBZ Dollar Bond fond i PBZ Dollar Bond fond 2 fondovi s dospijećem.

Tablica 1: Prosječni prinos obvezničkih fondova u RH između 30.3.2018. i 29.3.2019.

Fond Prosječan prinos između 30.3.2018. i 29.3.2019. (%)HPB Obveznički 2,19

InterCapital Bond 2,74

InterCapital Dollar Bond 2,20

InterCapital Global Bond 0,16

PBZ Bond fond 1,62

PBZ Dollar Bond fond 2 2,23

PBZ Dollar Bond fond 2,17

PBZ Short term bond fond 0,61

ZB bond 2,36

Izvor: izrada autora temeljem podataka Hrportfolio d.o.o. Dostupno na: https://hrportfolio.hr/?t=obveznic-ki-fondovi [29.3.2019.]

2.2.3 Novčani fondovi

Među različitim vrstama investicijskih fondova, novčane fondove karakterizira najveća sigurnost ulaganja, tj. fluktuacija vrijednosti imovine novčanih fondova je u pravilu manja nego kod ostalih. Ključan faktor sig-urnosti leži u strukturi ulaganja, pa tako novčani fondovi investiraju u depozite banaka, instrumente tržišta novca, tj. trezorske, blagajničke i komercijalne zapise, i kratkoročne dužničke vrijednosne papire najkvalitet-nijih izdavatelja.12 S obzirom da investicije u ove vrste investicijskih fondova gotovo i nisu popraćene tržišnim oscilacijama, novčani fondovi nose relativno male prinose, no generalno ih karakterizira polagan i stalan rast vrijednosti ulaganja. Zbog relativne izvjesnosti ostvarivanja pozitivnog prinosa, u novčane fondove se lakše može ulagati i na kraći rok, pri čemu karakteristične investitore obilježava konzervativnost. Stoga ovaj tip investiranja može biti privlačan za ulagatelje koji razmatraju štednju u bankama, a može i dati uvid u poslovanje investicijskih fondova i njihovo funkcioniranje te zainteresirati potencijalnog investitora i za druge vrste fondova.

U Republici Hrvatskoj je, uslijed stupanja na snagu Uredbe (EU) 2017/1131 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o novčanim fondovima, od ukupno 21 novčanog fonda njih 19 promijenilo kategoriju iz novčanih u kratkoročne obvezničke fondove. Pri tome je jedan fond promijenio kategoriju u ostale fondove, a za jedan fond je podnesen zahtjev za nastavak poslovanja u kategoriji novčanih fondova.13

2.2.4 Mješoviti fondovi

Za mješovite investicijske fondove koriste se još i nazivi uravnoteženi ili balansirani fondovi. Tome je tako

12 Lešić, Z., Gregurek, M., Financijske institucije i tržišta, Visoka škola za poslovanje i upravljanje „Baltazar Adam Krčelić“, Zaprešić, 2014., str. 24113 Hrportfolio [online]. Dostupno na: https://hrportfolio.hr/vijesti/fondovi/vecina-novcanih-fondova-postaju-kratkorocni-obveznicki-fon dovi-55659 [6.4.2019.]


Ivan Domšić

jer struktura ulaganja ovog tipa fondova nastoji osigurati ravnotežu između prinosa i stabilnosti ulaganja. Naime, mješoviti fondovi ulažu u obveznice i novčane instrumente, ali i u dionice. Sukladno tome oni su pre-ma rizičnosti odmah iza dioničkih fondova tj. rizik ulaganja je umjeren, ali ove fondove obilježava nastojanje da potencijalne fluktuacije vrijednosti, zbog promjena u dioničkom dijelu imovine fonda, budu anulirane stabilnošću prinosa obvezničkog dijela imovine s obzirom da prinosi na obveznice nisu pretjerano prom-jenjivi. Stoga mješoviti fondovi nude mogućnost ostvarivanja relativno atraktivnog profita. Kao i kod većine drugih vrsta fondova i u ovom slučaju je veoma važna diverzifikacija ulaganja kako bi se rizičnost svela na što manju razinu. Sama struktura ulaganja mješovitih fondova uvjetuje da se investiranje u njih preporuča na srednji i dugi rok.

3. JEDNOSTAVNI I SLOŽENI INVESTICIJSKI PROIZVODI

Europski parlament i Vijeće Europske unije su na prijedlog Europske komisije 26. studenog 2014. godine doni-jeli Uredbu br. 1286/2014 o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode koja se od 1. siječnja 2018. godine izravno primjenjuje u Republici Hrvatskoj. Uredba je donijeta s općenitim ciljem povećanja transparentnosti na tržištu, te s namje-rom da se malim ulagateljima olakša razumijevanje dostupnih proizvoda i usporedba njihovih osnovnih obil-ježja (rizik, potencijalni prinos ili gubitak, troškovi naknada) što posljedično donosi koristi za male investitore u smislu omogućavanja donošenja informirane odluke. Uz to, svakako da je općenitiji cilj Uredbe bio vraćanje povjerenja potrošača u sektor financijskih usluga nakon financijske krize.

3.1 Upakirani investicijski proizvodi za male ulagatelje i investicijski osigurateljni proizvodi

Predmet Uredbe 1286/2014 su upakirani investicijski proizvodi za male ulagatelje, prema skraćenici iz en-gleskog jezika PRIP-ovi (Packaged retail investment products), i investicijski osigurateljni proizvodi tj. IBIP-ovi (Insurance-based investment products). Pri tome je IBIP osigurateljni proizvod koji nudi vrijednost dospjeloga duga ili otkupnu vrijednost osiguranja i kada je ta vrijednost izložena fluktuacijama tržišta.14

PRIP-ovi i IBIP-ovi se zajednički još nazivaju i PRIIP-ovi (Packaged retail and insurance-based investment prod-ucts), pri čemu PRIIP može biti i investicijski proizvod za male ulagatelje i investicijski osigurateljni proizvodi u jednom.

Kategorija PRIIP-ova je relativno široka, a uključuje, između ostalog, investicijske proizvode kao što su udjeli u investicijskim fondovima, police životnog osiguranja s elementom ulaganja, strukturirane proizvode i struk-turirane depozite.15

3.2 Dokument s ključnim informacijama

Ključno obilježje Uredbe 1286/2014 je uvođenje pojma KID (Key Information Document) tj. dokument s kl-jučnim informacijama kojeg je izdavatelj PRIIP-a dužan staviti na raspolaganje zainteresiranom investitoru. KID je standardizirani dokument koji ne smije biti dulji od tri stranice veličine A4, a mora sadržavati točno određene elemente:

• opće informacije o izdavatelju i njegove podatke za kontakt;

• opis investicijskog proizvoda, njegove ciljeve i način njihova ostvarenja;

14 Službeni list Europske unije, Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i vijeća, Službeni list Europske unije, Strasbourg, 2014., članak 4, stavak 2, [online]. Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32014R128615 Ministarstvo financija RH [online]. Dostupno na: http://www.mfin.hr/hr/novosti/zapocelo-javno-savjetovanje-o-nacrtu-prijedloga-zako na-o-provedbi-uredbe-eu [7.4.2019.]


Ivan Domšić

• objašnjenje glavnih faktora o kojima ovisi povrat;

• informacije o roku investicijskog proizvoda, datumu njegova dospijeća i uvjetima za otkazivanje ulaganja;

• razinu rizika investicijskog proizvoda (od 1 do 7);

• naznaku mogućega najvećega gubitka vašeg ulaganja, uz četiri odgovarajuća scenarija uspješnosti: scenarij u uvjetima stresa, nepovoljni scenarij, umjereni scenarij i povoljni scenarij;

• tablicu u kojoj su objašnjeni troškovi ulaganja tijekom vremena u novčanim i postotnim iznosima;

• tablicu u kojoj su prikazani jednokratni troškovi, ponavljajući troškovi i nepredviđeni troškovi;

• objašnjenje kako podnijeti žalbu, uključujući poveznicu na odgovarajuće internetske stranice, poštansku adresu i adresu e-pošte za podnošenje žalbi16

Ako EU rezident kupuje PRIIP, izdavatelj mu je dužan na raspolaganje staviti KID, bez obzira gdje u svijetu se proizvod kupuje. KID se dostavlja prije sklapanja posla kako bi investitor imao vremena razmotriti potencijal-no ulaganje, a iznimno je moguće da se KID dostavi nakon provođenja transakcije, ali tada samo u slučaju ako klijent izričito pristane na navedeno kako ne bi odgodio transakciju.

4. VRSTE FINANCIJSKIH RIZIKA

Financijski rizici su negativna odstupanja od očekivanih rezultata zbog varijabilnosti mogućih ishoda. Vari-jabilnosti mogućih ishoda se odnose na nesigurnosti vezane uz kretanja razina budućih kamatnih i tečajnih stopa, te s tim povezanim promjenama tržišnih cijena vrijednosnih papira i ostalih dobara i usluga.17 Reali-ziranje financijskog rizika dovodi do financijskog gubitka ili smanjene dobiti za pogođenu stranu te je stoga važno prepoznavanje rizika kako bi ih se nastojalo izbjeći ili na njih adekvatno odgovoriti. Suvremeni načini zaštite od financijskih rizika često uključuju korištenje financijskih izvedenica.

4.1 Rizik likvidnosti

Neku imovinu se može opisati njenim stupnjem likvidnosti, odnosno lakoćom ili brzinom unovčavanja takve imovine. Stoga je jasno da različite vrste imovine imaju različiti stupanj likvidnosti jer je u pravilu jednostavnije prodati, i tako unovčiti, npr. udio u UCITS investicijskom fondu, nego obiteljsku kuću u Slavoniji. Načelno se svi oblici imovine mogu pretvoriti u novac relativno brzo, no pojam likvidnosti podrazumijeva da se to obavi bez gubitka vrijednosti što zna biti česta situacija kada je prodavatelj imovine u poziciji da mora prihvatiti nižu cijenu za svoju nelikvidnu imovinu koja mu je ponuđena.

S općenitim pojmom likvidnosti na umu, valja razmatrati i pojam rizika likvidnosti. Mogućnost da će doći do situacije gdje se imovina ne može trenutno trgovati po fer vrijednosti je relevantno ograničenje u poslovanju i treba ju uzeti u obzir kako ne bi došlo do realizacije situacije u kojoj sudionik tržišta trpi gubitak. Poslovni subjekt stoga treba organizirati svoje poslovanje na način da je u stanju podmirivati svoje kratkoročne ob-veze. Ako tome nije tako, poslovni se subjekt mora okrenuti zaduživanju ili brzom pribavljanju likvidnih sred-stava što često rezultira prodajom svoje relativno nelikvidne imovine ispod tržišne cijene. Mogućnost ovakvih događanja predstavlja rizik likvidnosti.

16 Europska komisija [online]. Dostupno na: https://europa.eu/youreurope/citizens/consumers/financial-products-and-services/ investment-products/index_hr.htm [7.4.2019.]17 Crouchy, M., Galai, D., Mark, R., Risk management, Mcgraw Hill, New York, 2001., str. 39


Ivan Domšić

4.2 Valutni rizik

Ova vrsta financijskog rizika relativno je poznata i poprilično zastupljena u današnjem globaliziranom svijetu. Javlja se u različitim situacijama trgovanja s dobrima i uslugama čija je cijena izražena u drugačijoj valuti od domaće. Za nastajanje valutnog rizika nužna je promjena tečaja strane valute u određenom vremenskom razdoblju koja za investitora ili poslovni subjekt uzrokuje pad vrijednosti imovine ili rast obveza izraženo u domaćoj valuti.

Valutnim rizikom se može upravljati i od njega se može štititi. Najjednostavnija metoda zaštite od valutnog rizika jest usklađivanje vrijednosti imovine i obveza u koje su denominirane u stranoj valuti. Na taj će način eventualne promjene tečaja koje smanjuju vrijednost imovine, smanjiti i iznos obveza te će neto efekt biti neutralan. Efikasan instrument u zaštiti od valutnog rizika su svakako financijske izvedenice, prvenstveno zam-jene (swaps). Njihova pretpostavka je postojanje strane čije se buduće obveze i potraživanja razlikuju po valuti u kojoj su izražena te postojanje druge strane čija su buduća potraživanja i obveze suprotne navede-nom. U tom slučaju zamjene omogućuju da dvije strane usklade vlastiti odnos imovine i obveza te izbjegnu ili barem umanje valutni rizik.

4.3 Kamatni rizik

Kamatni rizik je rizik promjene kamatnih stopa u neželjenom smjeru.18 On se realizira u situacijama promjene tržišnih kamatnih stopa, a može rezultirati gubitkom ili dobitkom za pojedine sudionike tržišta, ovisno o tome na kojoj se strani tržišta nalaze, te o tome u kojem se smjeru kreću kamatne stope. Primjerice, investitor u obveznicu se susreće s padom cijene obveznice u slučaju rasta kamatnih stopa te s rastom njene cijene kada kamatne stope padaju. Na suprotnoj strani tržišta se nalazi izdavatelj obveznice, za kojega su efekti promjene kamatnih stopa suprotni od onih koji se reflektiraju na investitora.

Iz kamatnog rizika proizlaze još dva rizika koja pogađaju investitore Na primjeru obveznica već opisana mogućnost pada cijene financijske imovine uslijed rasta kamatnih stopa predstavlja rizik cijene, dok se u slučajevima promjene kamatnih stopa javlja i rizik reinvestiranja. Njega karakterizira činjenica da se ulagatelj, kada kamatne stope padnu, nalazi u situaciji da će financijske efekte od ranije investicije moći investirati uz manje profitabilne uvjete, a sukladno novom stanju na tržištu. Ovaj rizik za investitora ima suprotan efekt od rizika promjene cijene te se ukupan rezultat djelomično anulira.

I za upravljanje ovim financijskim rizikom mogu poslužiti različite financijske izvedenice. Tu su prije svega ra-zličiti terminski ugovori koji uključuju definirane kamatne stope za buduće poslove, ali i različite kamatne zamjene i kamatne opcije kao tipovi primjerenih financijskih derivata.

4.4 Kreditni rizik

Zanimljivo je promotriti kako Zakon o osiguranju definira kreditni rizik iz aspekta osiguravatelja kao instituciona-lnih investitora. On se definira kao rizik gubitka ili nepovoljne promjene u financijskom stanju zbog promjena u kreditnom položaju izdavatelja financijskog instrumenta, drugih ugovornih strana i bilo kojih dužnika kojima su izložena društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje u obliku koncentracija rizika neispunjenja obveza druge ugovorne strane, rizika prinosa ili tržišnog rizika.19 Ako se u ovom kontekstu koncentrira samo na dio s neispunjenjem obveza druge ugovorne strane, opis kreditnog rizika se može poopćiti i na druge tipove sudionika na financijskom tržištu. Treba razumjeti da ovaj rizik osvještava mogućnost da dužnik neće ispuniti financijsku obvezu koju ima prema svom kreditoru ili investitoru u financijski instrument.

18 Tuškan, B., Upravljanje rizicima upotrebom financijskih derivativa u RH, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 7, br.1., Ekonomski fakultet, Zagreb, 2009., str. 11319 Narodne novine, Zakon o osiguranju, Narodne novine d.d., Zagreb, 2015., članak 3, [online]. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_03_30_611.html


Ivan Domšić

Situacija se dosta intuitivno može pojasniti ako se sagleda rizik koji preuzima investitor u npr. obveznicu kada kupuje taj financijski instrument. S obzirom da je obveznica dužnički financijski instrument, ulagatelj ustvari kreditira izdavatelja obveznice do roka njenog dospijeća. Kada bi se izdavatelj u hipotetskom slučaju našao u financijskim problemima i ne bi isplatio vrijednost obveznice u trenutku njezina dospijeća, tj. svoju financij-sku obvezu, došlo bi do realizacije kreditnog rizika koji bi pogodio investitora u ovaj financijski instrument.

4.5 Koncentracijski rizik

Ovaj tip rizika se javlja u situacijama kada je jedna strana u poslovnom odnosu pretjerano izložena nekoj drugoj strani na način da eventualne negativnosti u poslovanju te druge strane uzrokuju gubitke za inicijal-nog partnera. Ovdje se ističe pretjerana izloženost, jer je potpunu neizloženost gotovo nemoguće postići. Za naglasiti je da nije nužno biti izložen samo jednom poslovnom subjektu da bi postojao rizik koncentracije, već on postoji i u slučajevima značajne izloženosti pojedinim djelatnostima, tj. poslovnim subjektima koji obavljaju te djelatnosti ili kod izloženosti određenim političkim ili geografskim područjima kao što su države ili regije.

Od koncentracijskog se rizika efikasno može štititi kvalitetnom diverzifikacijom ulaganja. Ako investitor u fi-nancijske instrumente uloži u dionice jedne kompanije te kupi obveznice i komercijalne zapise koje je izdala ta ista kompanija te pri tome ne izvrši ulaganje u neku drugu imovinu, tada je taj investitor značajno izložen koncentracijskom riziku. U slučaju da se ulaganja kvalitetno rasporede na više kompanija iz različitih država koja se bave različitim djelatnostima, tada je portfelj investitora mnogo diverzificiraniji te je izloženost koncen-tracijskom riziku za ulagatelja manja.

5. ULAGANJE NA FINANCIJSKIM TRŽIŠTIMA 5.1 Devizno tržište

Ovo se tržište prema engleskom nazivu popularno naziva FOREX ili FX tržište (Foreign Exchange). To je tržište bez fizičke lokacije na kojem se trguje valutnim parovima pa se tako za eure kupuju američki dolari, za bri-tanske funte japanski jeni i slično. Važan preduvjet za razvitak deviznog tržišta je bila opća informatizacija i digitalizacija pa se tako na deviznom tržištu u pravilu trguje preko posrednika, tj. preko različitih platformi koje investitori koriste. Na temelju ponude i potražnje za pojedinom valutom formiraju se valutni tečajevi koji predstavljaju cijenu jedne valute izraženu u drugoj valuti. U ovom kontekstu valja spomenuti termine „bid“ i „ask“ cijene koji označavaju cijenu po kojoj su trgovci na deviznom tržištu spremni kupiti određenu valutu („bid“), odnosno po kojoj cijeni će određenu valutu prodati („ask“). Razlika između dvije navedene cijene se naziva raspon ili engleski „spread“.

Grafikon 1: Kretanje valutnog para EUR/USD tokom 2018. godine

Izvor: izrada autora temeljem podataka Eurostata.


Ivan Domšić

Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/web/exchange-and-interest-rates/data/database [17.4.2019.]Iz grafikona 1 se mogu izvesti sljedeće pretpostavke. Ako je investitor posjedovao 1.193,20 američkih dolara i 9.siječnja 2018. ih uložio u eure, dobio je 1.000 eura, a njegova investicija je do 2. veljače porasla na pro-tuvrijednost od 1.249,20 američkih dolara. Ako je pak realizirano ulaganje od spomenutih 1.249,20 amer-ičkih dolara 2. veljače 2018. u eure, do 29. svibnja je ostvaren gubitak u protuvrijednosti od 93,40 američkih dolara. Iz ovog pojednostavljenog primjera se može steći uvid u mogućnosti trgovanja na deviznom fi-nancijskom tržištu.

5.2 Tržište novca

Tržište novca predstavlja mjesto susretanja ponude i potražnje financijskih sredstava s kratkim rokom raspo-laganja.20 To u suštini znači da se na tržištu novca trguje kratkoročnim financijskim instrumentima, a to su oni instrumenti kojima je rok dospijeća manji od godinu dana. Stoga je važno da se ročnost financijskog instrumenta detektira kao glavna odrednica pripadnosti ovom financijskom tržištu te da se tržište novca, zbog svoga naziva, ne povezuje isključivo s efektivnim gotovim novcem, depozitima u bankama i srodnim terminima. Naime, funkcioniranje tržišta novca provodi se kroz trgovanje različitim kratkoročnim financijskim instrumentima kao što su trezorski i komercijalni zapisi, certifikati o depozitu i slično. Valja naglasiti da predmet trgovanja na tržištu novca mogu biti i dugoročni financijski instrumenti. To je moguće u slučaju kada je rok koji je preostao do dospijeća predmetnog vrijednosnog papira takav da po svojim karakteristikama pripada tržištu novca, tj. pojednostavljeno, da mu je do dospijeća manje od godinu dana.

Na tržištu novca, važnu ulogu igraju financijski posrednici, prvenstveno poslovne banke, a s razvojem fi-nancijskih tržišta sve veći značaj dobivaju novčani investicijski fondovi. Posrednici na financijskim tržišti-ma imaju razne funkcije, a u kontekstu tržišta novca posebno se ističe transformacija kvalitete novčanih sredstava, supstitucija dužnika i koncentracija financijskih sredstava.21 Transformacija kvalitete novčanih sredstava se odnosi na prilagodbu inicijalnih karakteristika financijskih instrumenata na način da ih učine poželjnijima i prihvatljivijima za investitore. Na taj su način financijski instrumenti tržišta novca prilagođeniji investitorima i lakše dolazi do realizacije trgovanja. U kontekstu supstitucije dužnika financijski se posrednici javljaju jer pribavljaju financijske instrumente od izdavatelja i s njima trguju do krajnjih investitora. Zbog svog ugleda i reputacije, financijski posrednici povećavaju sigurnost predmetnih poslova pa se investitori lakše odlučuju na realizaciju ulaganja. Što se tiče koncentracije financijskih sredstava, ona se ogleda u činjenici da financijski posrednici prikupljaju financijska sredstva od širokog kruga individualnih investitora te ta sredst-va u većim iznosima ulažu prema dostupnim mogućnostima i tako smanjuju ponavljajuće troškove do kojih bi dolazilo kod pojedinačnih investicija.

Organizirano tržište novca u Republici Hrvatskoj realizira se skroz aktivnosti poslovnog subjekta Tržište novca i kratkoročnih vrijednosnica d.d., Zagreb. Navedeni subjekt je osnovan 1990. godine temeljem odredbi Za-kona o tržištu novca i tržištu kapitala kao javno mjesto uređenog trgovanja sudionika. Usklađenjem sa Za-konom o trgovačkim društvima 1992. godine Tržište novca i kratkoročnih vrijednosnica d.d., Zagreb postaje samostalno dioničko društvo.22 Osnovna djelatnost ovog društva je organizirano povezivanje ponude i po-tražnje instrumenata novčanog tržišta: novca (kuna i deviza), kratkoročnih vrijednosnih papira, dugoročnih vrijednosnih papira u posljednjoj godini dospijeća, te ostalih instrumenata novčanog tržišta. Djelatnost Tržišta novca Zagreb regulirana je Zakonom, Statutom i pravilnicima, a nadzor nad njegovim radom u ovlasti je Hrvatske narodne banke. Sudionici ovog organiziranog tržišta, mogu biti banke i ostale financijske institucije (stambene štedionice, osiguravajuća društva, društva za upravljanje investicijskim i mirovinskim fondovima, fondovi i ostali), Hrvatska narodna banka i Ministarstvo financija. Od 9. veljače 2004. Tržište novca Zagreb uvelo je Sustav elektroničkog trgovanja SETT koji omogućuje svim sudionicima istodobno trgovanje različitim instrumentima novčanog tržišta elektroničkim putem, u realnom vremenu. Osim toga SETT omogućuje svim sudionicima trenutačnu informaciju o kretanjima na tržištu, ponudi, potražnji i sklopljenim transakcijama. 20 Orsag, S., Vrijednosni papiri, Revicon, Sarajevo, 2011., str. 821 Orsag, S., Vrijednosni papiri, Revicon, Sarajevo, 2011., str. 922 Registar godišnjih financijskih izvještaja - javna objava [online]. Dostupno na: http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-web/jsp/prijava Korisnika.jsp [14.4.2019.]


Ivan Domšić

Transakcije kratkoročnim vrijednosnim papirima sklopljene u sustavu SETT automatski se prenose u sustav prijeboja i namire Središnjeg klirinškog depozitarnog društva.23

Tablica 2 prikazuje kako se u čitavoj 2018. godini se na Tržištu novca Zagreb trgovalo u ukupnoj vrijednosti od 7,4 mlrd. HRK, što predstavlja prekid četverogodišnjeg negativnog trenda kretanja ukupnog prometa uzrokovanog visokom likvidnošću u sustavu i niskom razinom kamatnih stopa.

Tablica 2: Ukupan volumen potražnje, ponude i prometa na Tržištu novca Zagreb između 2012. i 2018. godine (u mil. HRK)

Godina Potražnja Ponuda Promet2012. 47.255,33 39.026,11 14.595,33

2013. 31.425,77 71.680,77 18.125,77

2014. 23.794,48 71.164,48 15.849,48

2015. 21.297,70 62.118,77 9.877,70

2016. 12.477,28 86.132,28 6.337,28

2017. 4.757,57 110.132,57 4.732,57

2018. 7.546,02 143.246,02 7.446,02

Izvor: izrada autora temeljem podataka Tržišta novca Zagreb. Dostupno na: http://www.trzistenovca.hr/Home/TrgovanjeGodina?godina=2018 [14.4.2019.]

5.3 Osnove tržišta kapitala

Za razliku od tržišta novca, na tržištima kapitala predmete trgovanja predstavljaju dugoročni financijski instru-menti. S obzirom na njihov dug rok dospijeća, na tržištima na kojima trguju takvi financijski instrumenti njihova cijena više fluktuira nego što je to slučaj kod cijena instrumenata na tržištima novca. Zbog dužeg roka dospi-jeća takvi su instrumenti pod većim utjecajem kreditnog i kamatnog rizika nego instrumenti s kratkoročnim dospijećem.24 Okolnosti koje potiču investitore na ulaganja na tržišta novca ili tržište kapitala svakako nisu iste. Ulagatelji primarno koriste tržišta novca da bi skladištili sredstva tijekom kratkih vremenskih razdoblja sve dok se ne pojavi važnija potreba ili produktivniji način upotrebe tih sredstava. Suprotno tome, tržišta kapitala se koriste za dugoročna ulaganja te su stoga alternativa ulaganjima u imovinu kao što je nekretnina ili zlato.25

Kao i kod svakog tržišta, i kod tržišta kapitala se kao sudionici susreću dvije suprotne strane gdje je jedna zain-teresirana za prodaju, a druga za kupovinu, u ovom slučaju, dugoročnog financijskog instrumenta. Uz njih se mogu javljati i posrednici ili organizatori. Tako su u Republici Hrvatskoj sudionici tržišta kapitala ulagatelji u financijske instrumente, posrednici (investicijska društva, kreditne institucije i ostali), izdavatelji vrijednosnih papira i ostalih financijskih instrumenata, Zagrebačka burza d.d. Zagreb i Središnje klirinško depozitarno društ-vo d.d. Zagreb.26

5.3.1 Primarno i sekundarno tržište kapitala

Primarno tržište je financijsko tržište na kojem poduzeća ili državne jedinice, koje posuđuju sredstva od prvih kupaca, prodaju nove emisije vrijednosnica, poput obveznica i dionica. Sekundarno tržište je financijsko tržište na kojem se prethodno izdani vrijednosni papiri mogu preprodati.27

23 Tržište novca Zagreb [online]. Dostupno na: http://www.trzistenovca.hr/Home/SysHtmlPage?sistemskaInstancaPodatakaId=1 [14.4.2019.]24 Saunders, A., Millon Cornett, A., Financijska tržišta i institucije, Masmedia, Zagreb, 2016., str.825 Mishkin, F., Eakins, S., Financijska tržišta i institucije, MATE, Zagreb, 2005., str. 24226 HANFA [online]. Dostupno na: https://www.hanfa.hr/trziste-kapitala/ [14.4.2019.]27 Mishkin, F., Eakins, S., Financijska tržišta i institucije, MATE, Zagreb, 2005., str. 18


Ivan Domšić

Tako je primarno ili emisijsko tržište mjesto na kojemu se stvaraju novi financijski instrumenti, a u tom procesu su najčešće uključene investicijske banke. U Republici Hrvatskoj su to pretežito posebni odjeli unutar redovnih poslovnih banaka koji se bave posredovanjem prilikom inicijalne emisije financijskih instrumenata, no diljem svijeta često postoje kao usko specijalizirane institucije. U kontekstu primarnog tržišta, često se nailazi na termin IPO (Initial Public Offering) pa valja istaknuti kako on predstavlja inicijalno izlaženje na tržište neke kompanije na način da ona po prvi put nudi svoje dionice na kupnju zainteresiranoj javnosti.

Većina investitora se s trgovanjem financijskim instrumentima susreće kroz akcije na sekundarnom tržištu. Ono se odnosi na preprodaje vrijednosnih papira koje se odvijaju nakon inicijalne kupoprodaje koja je realizirana kroz emisiju na primarnom tržištu kapitala. Iako može, emitent financijskog instrumenta ne mora sudjelovati u transakcijama na sekundarnom tržištu, što je nužno na primarnom tržištu. Na sekundarnom tržištu izdavatelj instrumenta ne prikuplja dodatna financijska sredstva, kao što je to slučaj primjerice kod emisije dionica i obveznica na primarnom financijskom tržištu, već financijski instrument mijenja svoga vlasnika. Na taj način sekundarna financijska tržišta omogućavaju likvidnost financijskim instrumentima. Zbog svojih karakteristika, sekundarno financijsko tržište je važno i za sve nove emisije jer daje sigurnost investitorima u smislu da mogu pokušati prodati predmetnu financijsku imovinu u bilo kojem trenutku te time čini financijske instrumente privlačnijima.

5.3.2 Organizirano tržište kapitala

Kada je tržište kapitala formalizirano na način da postoje pravila sudjelovanja, uvjeti i obveze njegovih sudi-onika, takvo se tržište može smatrati organiziranim. Popularan naziv za organizirano financijsko tržište je bur-za, pri čemu samo članovi burze mogu sudjelovati u tržišnim transakcijama, a za postati članom treba ispuniti različite obveze. Za uvrštenje financijskih instrumenata na burzu također postoje uvjeti koji trebaju biti ispun-jeni, a oni se odnose na kvalitetu pojedinačne vrijednosnice. Kada su navedeni uvjeti ispunjeni financijski se instrument može ulistati tj. uvrstiti na burzi te se tada kaže da on kotira na toj burzi. Među najpoznatijim svjetskim burzama su zasigurno New York Stock Excahnge, Tokyo Stock Excahnge i London Stock Excahnge.

Postoji i drugi tip tržišta kapitala, takozvana izvanburzovna OTC (Over the counter) tržišta na kojima pravila za sudjelovanje nisu jednako striktno formalizirana, a osnova funkcioniranja su informacijski sustavi. Sa su-vremenim globalnim kretanjima, gdje digitalizacija zahvaća gotovo sve aspekte modernog života, sve se slabije može odrediti i granica između burzi i OTC tržišta.

U Republici Hrvatskoj jedino Zagrebačka burza d.d. posluje kao organizirano tržište kapitala. Ona je nastala 1991. godine, kada je 25 banaka i 2 osiguravajuća društva utemeljilo burzu kao centralno mjesto trgovine vrijednosnim papirima u Republici Hrvatskoj. Tu funkciju Zagrebačka burza ima i danas.28 Zagrebačka burza upravlja uređenim tržištem koje je pak podijeljeno na vodeće, službeno i redovito tržište. Ona se međusob-no razlikuju po kriterijima koje moraju ispunjavati financijski instrumenti da bi bili uvršteni na tržište, pri čemu su kriteriji za uvrštenje na vodeće tržište najstroži. Primjerice, da bi neka dionica bila uvrštena na vodeće tržište Zagrebačke burze potrebno je prvenstveno da budu ispunjeni opći uvjeti koji podrazumijevaju da se uvrštava financijski instrument kojim se može trgovati fer, uredno i djelotvorno, izdavatelj mora biti uredno registriran prema propisima Republike Hrvatske ili države sjedišta izdavatelja, potrebno je ispuniti obvezu objave prospekta i drugih informacija, sukladno odredbama Zakona o tržištu kapitala, financijski instrument mora biti slobodno prenosiv te mora biti osigurana učinkovita namira transakcija. Uz to potrebno je ispuniti još jedanaest specifičnih strogih uvjeta za uvrštenje dionice na vodeće tržište.29

28 Zagrebačka burza [online]. Dostupno na: https://www.zse.hr/default.aspx?id=26 [15.4.2019.]29 Zagrebačka burza [online]. Dostupno na: https://www.zse.hr/default.aspx?id=36771 [15.4.2019.]


Ivan Domšić

Grafikon 2: Ukupan promet na uređenom tržištu Zagrebačke burze od 2009. do 2018. godine (u mlrd. HRK)

Izvor: izrada autora temeljem podataka Zagrebačke burze d.d. Dostupno na: https://www.zse.hr/default.aspx?id=180 [15.4.2019.]

Iz prikazanog na grafikonu 2 uočava se značajan pad ukupnog prometa na Zagrebačkoj burzi u posljedn-jem desetljeću. U 2018. godini. je dvogodišnji trend pada prometa rezultirao s ukupnim volumenom ispod tri milijarde kuna, što je minimum u posljednjih deset godina. Takva situacija svakako nije pohvalna s aspekta razvijenosti financijskog tržišta jer smanjeni volumeni trgovanja ukazuju na nedostatak atraktivnosti dijela uvrštenih financijskih instrumenata i manjak dinamičnosti na tržištu.

6. ZAKLJUČAK

Za realizaciju ulaganja investitorima na raspolaganju stoje različite opcije, od klasičnih financijskih instrume-nata, kao što su dionice i obveznice, do specijaliziranih financijskih izvedenica. Ako se spomenuta ulaganja žele povjeriti posrednicima, investitori na raspolaganju imaju različite tipove investicijskih fondova, ovisno o njihovim preferencijama. Odluka o ulaganju je olakšana u slučaju poznavanje vlastitih prava osigura-nih regulativama, a spoznaja o svim ovim aspektima od velike je važnosti za efikasno investiranje. Uz to su ulagatelji kroz svoje aktivnosti izloženi različitim financijskim rizicima koji mogu znatno utjecati na profitabilnost investicija. Tu izloženost treba kvalitetno razumjeti i svoje ulaganje prilagoditi u cilju minimiziranja mogućih negativnih utjecaja kako bi se učinio maksimalni trud u smjeru kvalitetne investicije koja će tada vjerojatnije rezultirati zadovoljavajućim povratom. Kako se investiranje događa na različitim financijskim tržištima, inves-titori ih moraju razumjeti i prilagoditi izbor tržišta vlastitim preferencijama i očekivanjima koja imaju od inves-ticije. Ulaganje na financijskom tržištu koje je po karakteristikama najprihvatljivije za investitora, te shvaćanje financijskih rizika koji na njih utječu, neki su od temeljnih preduvjeta za odgovarajuće investiranje.

Summary: An interested investor in the financial market has many investment opportunities. In order to make an informed decision it is necessary to be familiar with the available options in the form of financial instru-ments available to him or her. In this context, debt and equity financial instruments, as well as financial de-rivatives, usually appear. Also, as investment funds, as one of the most important institutional investors, are important intermediaries in the financial market and may be of interest to potential investors, it is advisable to know their characteristics and types such as equity, bond, cash or mixed funds. One way investors can demonstrate financial responsibility is to know the relevant regulations that are often marked by the EU di-rectives in the Republic of Croatia. Thus, through one of the EU directives on the Croatian market, the terms Packaged retail investment products, Insurance-based investment products and Key information document


Ivan Domšić

were introduced, which should be important for investors in the Republic of Croatia. On the other hand, for responsible investment it is important to be informed about the potential for negative outcomes of the in-vestment that may follow, but also about the reasons for such outcomes. Therefore, understanding the finan-cial risks is the first step in the direction of responsible disposition of financial resources. Given that from the financial risks investors are standard influenced by currency, interest rate, credit, concentration and liquidity risk, a significant fact is their anticipation and understanding of the potential for these risks. In addition, knowl-edge of the various types of financial markets on which investors can participate, ie the foreign exchange market and the money and capital markets, creates a deeper insight into the spectrum of available options and gives the investor a choice of options for which he will decide how much he or she will respond.

Keywords: financial instruments, investors, financial risks, the money market, the capital market


Crouchy, M., Galai, D., Mark, R., Risk management, Mcgraw Hill, New York, 2001.

Europska komisija [online]. Dostupno na: https://europa.eu/

Eurostat [online]. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/web/exchange-and-interest-rates/data/da-tabase

HANFA [online]. Dostupno na: https://www.hanfa.hr/

HANFA, Investicijski fondovi, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, Zagreb, 2017. [online]. Dostupno na: https://www.hanfa.hr/

Hrportfolio [online]. Dostupno na: https://hrportfolio.hr/

Lešić, Z., Gregurek, M., Financijske institucije i tržišta, Visoka škola za poslovanje i upravljanje “Baltazar Adam Krčelić”, Zaprešić, 2014.

Ministarstvo financija RH [online]. Dostupno na: http://www.mfin.hr/

Mishkin, F., Eakins, S., Financijska tržišta i institucije, MATE, Zagreb, 2005.

Narodne novine, Zakon o alternativnim investicijskim fondovima, Narodne novine d.d., Zagreb, 2013. [on-line]. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_02_16_265.html

Narodne novine, Zakon o osiguranju, Narodne novine d.d., Zagreb, 2015. [online]. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_03_30_611.html

Narodne novine, Zakon o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom, Narodne novine d.d., Za-greb, 2016. [online]. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_05_44_1135.html

Narodne novine, Zakon o trgovačkim društvima, Narodne novine d.d., Zagreb, 2011. [online]. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_12_152_3144.html

Orsag, S., Vrijednosni papiri, Revicon, Sarajevo, 2011.

Privredna Banka Zagreb, Komercijalni zapisi, Privredna Banka Zagreb d.d., Zagreb, 2012. [online]. Dostupno na: https://www.pbz.hr/sites/default/files/doc/tvrtke/komercijalni_zapisi_2012.pdf

Registar godišnjih financijskih izvještaja - javna objava [online]. Dostupno na: http://rgfi.fina.hr/

Saunders, A., Millon Cornett, A., Financijska tržišta i institucije, Masmedia, Zagreb, 2016.

Službeni list Europske unije, Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i vijeća, Službeni list Europske


Ivan Domšić

unije, Strasbourg, 2014. [online]. Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX-:32014R1286

Tržište novca Zagreb [online]. Dostupno na: http://www.trzistenovca.hr/

Tuškan, B., Upravljanje rizicima upotrebom financijskih derivativa u RH, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Za-grebu, godina 7, br.1., Ekonomski fakultet, Zagreb, 2009.

Zagrebačka burza [online]. Dostupno na: https://www.zse.hr/

www.huo.hr

Documents

Hrvatski časopis za OSIGURANJE · 2019-07-18 · 11 Austrijski Opći građanski zakonik bio je objavljen carskim patentom od 1. lipnja 1811. a stupio je na snagu 1. siječnja 1812