SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA SROSSMAYERA

POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU

Tamara Pejić, apsolvent

Diplomski studij Bilinogojstvo

Smjer Zaštita bilja

ALELOPATSKI UTJECAJ ZAJEDNIČKOG KLIJANJA SJEMENA

AROMATIČNOG BILJA I SJEMENA KOROVA

Diplomski rad

Osijek, 2013.

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA SROSSMAYERA

POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU

Tamara Pejić, apsolvent

Diplomski studij Bilinogojstvo

Smjer Zaštita bilja

ALELOPATSKI UTJECAJ ZAJEDNIČKOG KLIJANJA SJEMENA

AROMATIČNOG BILJA I SJEMENA KOROVA

Diplomski rad

Povjerenstvo za ocjenu i obranu diplomskog rada:

1. Prof. dr. sc. Vlatka Rozman, predsjednik

2. Prof. dr. sc. Renata Baličević, mentor

3. Doc. dr. sc. Anita Liška, član

Osijek, 2013.

Sadržaj

1. Uvod .................................................................................................................... 1

2. Pregled literature ................................................................................................. 3

3. Materijali i metode .............................................................................................. 11

4. Rezultati ............................................................................................................... 14

4.1. Utjecaj zajedničkog klijanja na klijavost i prosječno vrijeme klijanja

sjemena korova ........................................................................................ 14

4.2. Utjecaj zajedničkog klijanja na duljinu korijena i izdanka klijanaca

korova ...................................................................................................... 16

4.3. Utjecaj zajedničkog klijanja na svježu masu klijanaca korova ................ 19

5. Rasprava .............................................................................................................. 21

6. Zaključak ............................................................................................................. 27

7. Literatura ............................................................................................................. 29

8. Sažetak ................................................................................................................. 33

9. Summary ............................................................................................................. 34

10. Popis slika ............................................................................................................ 35

11. Popis grafikona .................................................................................................... 36

Temeljna dokumentacijska kartica ............................................................................... 37

Basic documentation card ............................................................................................. 38

Uvod

1

1. Uvod

U poljoprivrednoj proizvodnji tijekom vegetacije dolazi do pojave velikog broja štetnih

organizama koje utječu na smanjenje prinosa. Korovi nanose velike štete poljoprivrednim

usjevima, s potencijalnim gubitkom prinosa koji se procjenjuje na 34% (Oerke, 2006.). S

usjevima se natječu za vodu, prostor, svjetlost i hraniva, te su domaćini štetnicima i biljnim

patogenima (Qasem i Foy, 2001.).

Za suzbijanje korova, najznačajnijih štetnih organizama, već više od 60 godina u velikoj

mjeri se koriste kemijski herbicidi. Iako je primjena herbicida u suvremenoj

poljoprivrednoj proizvodnji jednostavna i učinkovita mjera suzbijanja korova, njihova

prekomjerna upotreba dovodi do neželjenih posljedica kao što su zagađenost prirodne

sredine, rezistentnost korova, te posebice štetan utjecaj na zdravlje ljudi i životinja. Takve

posljedice sve više potiču svijest ljudi na potrebu očuvanja okoliša. Iz tog razloga europske

zemlje se sve više okreću biološkim metodama suzbijanja bolesti, štetnika i korova.

Biološko suzbijanje štetočina i bolesti može zamijeniti tradicionalni način zaštite

pesticidima zbog visoke efikasnosti, očuvanja zdravlja potrošača i proizvođača, lake

primjene te ekološke podobnosti (Parađiković i sur., 2007.).

Kako se od pesticida, herbicidi najviše koriste, najveća je i potreba za pronalaženje

biološki alternativnih načina suzbijanja korova. Jedna od alternativa kemijskim mjerama

suzbijanja korova je i alelopatija.

Pojam alelopatije prvi puta je uveo 1937. godine austrijski botaničar Molish, a na osnovi

njegovog koncepta Rice (1984.) je definirao alelopatiju kao direktni ili indirektini,

pozitivni ili negativni utjecaj jedne biljke, gljive ili mikroorganizma na drugu biljku putem

kemijskih supstanci (alelokemikalija) koje izlučuju u okoliš. Alelokemikalije su uglavnom

sekundarni metaboliti ili njihovi produkti koji nemaju veliku ulogu u primarnom

metabolizmu esencijalnom za preživljavanje biljaka (Swain, 1977.).

Stoga alelopatija može imati značajnu primjenu u području poljoprivrede i šumarstva,

posebice u integriranoj zaštiti od korova (Rama Devi i sur., 1997., Chon i sur., 2005.), i to

korištenjem alelopatskih usjeva na različite načine, primjerice kao postrni usjevi koji

pokrivaju ili potiskuju korove, inkorporacijom biljnih ostataka, kao zelena gnojidba, u

plodoredu ili kao prirodni bioherbicidi (Singh i sur., 2003., Reigosa i sur., 2001.).

Uvod

2

Budući da neke aromatične i ljekovite biljke pokazuju alelopatski potencijal (Đikić,

2005.a,b, Dhima i sur., 2009.), cilj istraživanja bio je utvrditi alelopatski učinak

aromatičnog bilja, korijandra (Coriandrum sativum), ljupčca (Levisticum officinale),

bosiljka (Ocimum basilicum) i origana (Origanum vulgare) na klijavost i parametre rasta

korovnih vrsta streličaste grbice (Cardaria draba) i bezmirisne kamilice

(Tripleurospermum inodorum), kroz njihovo zajedničko klijanje.

Pregled literature

3

2. Pregled literature

Izraz „alelopatija“ je prvi put upotrijebio 1937. godine austrijski profesor Hans Molisch u

knjizi „Der Einfluss einer Pflanze auf die andere – Allelopathie“ objavljene na njemačkom

jeziku. Riječ alelopatija dolazi od grčkih riječi allelon - uzajamno, i pathos – utjecaj,

stradanje (Willis, 2007.).

Dakshini i sur. (1999.) koriste termin alelopatije u širem smislu, kojemu će alelokemikalije

oslobođene iz biljaka također utjecati na ostale komponente okoliša.

Đikić (2004.) navodi da biljke koje se razvijaju u neposrednoj blizini utječu jedna na drugu

na različite načine. Najčešći oblici tih odnosa su kompeticija i alelopatija. Kompeticija

predstavlja konkurenciju biljaka za vodu, hranu, svjetlo i životni prostor, dok alelopatija

predstavlja međusobni biokemijski utjecaj biljaka putem biljnih izlučevina ili eksudata

(kolina, alelopatika, alelokemikalija). Taj utjecaj može biti inhibitoran i stimulativan,

međutim kada je riječ o alelopatiji on je pretežito inhibitoran zbog fitotoksičnog djelovanja

pojedinih izlučevina.

Rice (1984.) navodi da je alelopatija je različita od kompeticije, premda su njihovi učinci

često neodjeljivi. Na primjer mali alelopatski nedostatak može smjestiti biljku u gori

položaj ako konkurencija također zauzima mjesto, jer je njegov rast može biti spriječen od

druge biljke, koja proizvodi kemikalije. Međutim, proizvodnja alelokemikalija također

iscrpljuje i proizvodnu biljku, a tako biljke često proizvode značajne količine

alelokemikalija samo kad su pod stresom (Reigosa i sur., 1999).

Alelokemikalije su najčešće sekundarni metaboliti ili njihovi produkti i nemaju značajnu

ulogu u primarnom metabolizmu esencijalnom za preživljavanje biljaka (Swain, 1977.).

Prema Aldrich i Kremer (1997.) tvrde alelokemikalije utječu na mnoge metaboličke

procese. Djelovanje alelokemikalija se može očitovati kroz širok spektar metaboličkih

aktivnosti biljaka, kao što su: dijeljenje i dužina stanica, djelovanje regulatora rasta,

mineralna ishrana, fotosinteza, disanje, otvaranje puči, sinteza proteina i masti,

metabolizam organskih kiselina, propustljivost membrane i djelovanje specifičnih enzima.

Alelokemikalije se u biljci nalaze u obliku vodotopivih glikozida i mogu se podijeliti u

nekoliko skupina: antibiotici, fitoncidi, marazmini i kolini. One se razlikuju po kemijskom

sastavu, načinu djelovanja i vrsti organizma na koje djeluju. Njihovo izlučivanje je reakcija

Pregled literature

4

biljke na okolišne parametre, prisutnost kompetitora i herbivore, odnosno stres u bilo

kojem obliku (Zeman, 2011.).

Wojcik – Wojtkowiak i sur. (1999.) zaključili su da su većina alelokemikalija sekundarni

metaboliti i fenolni spojevi, uključujući fenolne kiseline, koje su najveća grupa. Ti fenolni

spojevi su najjednostavniji i najčešći alelopatski inhibitori.

Izvor alelokemikalija su različiti biljni organi: korijen, listovi, stabljika, cvjetovi, plodovi i

sjeme koji u okoliš mogu dospjeti na sljedeće načine: izlučivanjem iz korijena, ispiranjem i

isparavanjem (volatizacijom) iz biljnih organa i razlaganjem odnosno dekompozicijom

biljnih ostataka (Slika 1.) (Aldrich i Kremer, 1997).

Slika 1. Shematski prikaz modela ulaska alelokemikalija u okolinu, prema Aldrichu i

Kremeru (1997.)

Izvor: www.sustland.umn.edu/implement/trees_turf.html

Pregled literature

5

Utjecaj alelokemikalija ovisi o njihovom tipu odnosno o biljci donoru te o biljci na koju

djeluje, pa alelokemikalije iz različitih biljnih vrsta djeluju različito, odnosno

alelokemikalije iz jedne biljne vrste mogu različito djelovati na više vrsta (Rice, 1984.).

Alelopatski odnosi se odvijaju između pojedinačnih biljaka u prirodi, zatim između dva

usjeva, dva korova i između usjeva i korova (Alam i sur., 2001.). Stoga je alelopatija važan

čimbenik u biljnoj ekologiji, jer može utjecati na rasprostranjenost biljaka, a u isto vrijeme

se često smanjuje bioraznolikost ekosustava (Reigosa i sur., 1999.).

Prema Putnamu (1986.) alelokemikalije u većoj koncentraciji inhibiraju rast nekih biljaka,

dok u manjoj stimuliraju rast. Pri alelopatskom djelovanju sudjeluje više alelokemikalija

zajedno. Mnoge biljke ne stvaraju toksične tvari već one nastaju prilikom razgradnje

biljnih ostataka od strane mikroorganizama (Marić, 1991.).

Nekoliko je načina korištenja alelopatije u integralnoj zaštiti od korova, neki od njih su

potiskivanje usjeva, plodored ili združeni usjev (Putnam i Duke, 1978., Barnes i Putnam,

1986.), oplemenjivanje sorti usjeva genima koji povećavaju alelopatski potencijal, toksični

ekstrakti iz alelopatskih biljaka (Habib i Rahman, 1988.), malčiranje ili inkorporacija

biljnih ostataka (Putnam, 1988.), zelena gnojidba (Singh i sur., 2003.) i prirodni herbicidi

(Putnam, 1988., Lovett, 1990.).

Moguća primjena alelopatije u poljoprivrednoj proizvodnji predmet je mnogih istraživanja.

Trenutna istraživanja usmjerena su na učinke usjeva na usjeve, korova na usjeve, usjeva na

korove i korova na korove. Ta istraživanja podupire i mogućnost korištenja alelokemikalija

kao regulatora rasta, te prirodnih herbicida, odnosno promicanje održive poljoprivrede

(Đikić, 2005.a).

Uz sve pozitivne utjecaje alelokemikalija, odnosno bioherbicida, Šarić i Muminović

(2000.) se dotiču i njihovih nedostatka. Oni navode da bioherbicidi uništavaju uglavnom

jednu vrstu korova što im ograničava domet, te se ističe kao njihov glavni nedostatak.

Međutim, oni se mogu koristiti protiv neke posebno opasne vrste korova, zatim protiv vrste

koja je postala rezistentna prema herbicidima, tamo gdje primjena herbicida nije poželjna

iz ekoloških razloga i slično. Iz tih razloga bioherbicidi pronalaze svoje mjesto u sustavu

integralne zaštite bilja.

Pregled literature

6

Mikulas i sur. (1994.) su proučavali utjecaj ekstrakta aromatskih i ljekovitih biljaka na

neke korove i druge ljekovite biljke, te su ustanovili da su neven (Calendula officinalis) i

bosiljak (Ocimum basilicum) imali izrazito inhibitoran utjecaj na korove.

Joel i sur. (1997.) navode da esencijalna ulja nekih aromatskih biljaka smanjuju klijanje i

razvoj parazitskog korova Cuscuta campestris. Istraživanja su obavljena između korovne

vrste Cuscuta campestris i 12 aromatskih biljaka iz porodice Lamiaceae (usnače).

Esencijalna ulja ekstrahirana iz svake od ispitivanih biljaka inhibirala su klijanje sjemena

Cuscuta campestris. Osim toga, esencijalna ulja inhibirala su i klijanje drugih korova kao

što su crna pomoćnica (Solanum nigrum) i šćir (Amaranthus retroflexus). Kao vrlo jak

inhibitor klijanja pokazao se divlji pelin (Artemisia judaica), čije je esencijalno ulje

potpuno onemogućilo klijanje crne pomoćnice (S. nigrum), šćira (A. retroflexus) i C.

campestris. Kromatografskom analizom pronađen je monoterpen piperiton, koji je glavna

komponenta esencijalnog ulja i koji ustvari inhibira klijanje korova.

Đikić (1999.) u svome radu navodi alelopatski utjecaj ekstrakta aromatičnih i ljekovitih

biljaka na klijanje 9 vrsta korova. Ekstrakt kamilice (Matricaria chamomilla) je smanjio

klijanje šćira (Amaranthus retroflexus) za 65% i broćike (Galium aparine) od 6 do 15%.

Timijan (Thymus vulgaris) je inhibirao klijanje poljskog jarmena (Anthemis arvensis) za

64%, dok je ljupčac (Levisticum officinale) reducirao klijanje rusomače (Capsella bursa-

pastoris) od 45 do 65%.

Đikić (2001.) je ispitivala alelopatski utjecaj aromatičnih i ljekovitih biljaka na sljedeće

korove: poljski jarmen (Anthemis arvensis), šćir (Amaranthus retroflexus), obični koštan

(Echinochloa cruss-galli) i streličasta grbica (Cardaria draba). Ekstrakti buhača i mirođije

su smanjili klijanje Anthemis arvensis, dok su ekstrakti kima, mirođije i kamilice inhibirali

klijanje Amaranthus retroflexus. Na klijanje Echinochloa cruss-galli inhibirajući efekt su

pokazali ekstrakti izopa i korijandera. Zajedničko klijanje usjeva i korova također je dalo

rezultate. Kim i mirođija su djelovali inhibirajuće na broj proklijalih sjemenki prstenka i

štira, dok je kim djelovao i na streličastu grbicu.

Đikić (2002.) je ispitivala utjecaj vodenih ekstrakta i zajedničkog klijanja aromatičnih i

ljekovitih biljaka s tri korova: crvenkastim muharom (Setaria glauca), kovrčavom

kiselicom (Rumex crispus) i maslačkom (Taraxacum officinale). U pokusima s vodenim

ekstraktima nađeno je da izop, miloduh (Hyssopus officinalis), bosiljak (Ocimum

basilicum) i muškatl (Pelargonium sp.) pokazuju alelopatski inhibitoran potencijal prema

Pregled literature

7

navedenim korovima. U pokusima s zajedničkim klijanjem usjeva i korova zaključeno je

da bosiljak (Ocimum basilicum) i korijandar (Coriandrum sativum) djeluju inhibitorno na

ispitivane korove.

Đikić (2005.a) navodi da kim smanjuje klijavost streličaste grbice za 64,6%, matičnjak za

24,9%, kopar za 24,7%. prilikom zajedničkog klijanja sjemena. Sjeme ljupčaca u

kogerminaciji sa sjemenom korovnih vrsta pokazalo je različit utjecaj, pa je tako inhibiralo

klijanje sitnocvjetne konice (Galinsoga parviflora) i obične pepeljuge (Chenopodium

album), dok je djelovalo pozitivno na klijanje korovne vrste Setaria glauca. Sjeme bosiljka

smanjilo je klijavost streličaste grbice za 17,1%, dok je stimuliralo klijavost pirike za

14,3%. Korijandar je djelovao negativno na klijanje sitnocvjetne konice, poljskog osjaka i

streličaste grbice, odnosno smanjio je klijavost za 66,1%, 31,6% te 25,5%. Zajedničko

klijanje sjemena aromatičnih i ljekovitih vrsta i korova također je utjecalo na svježu masu

klijanaca korova, i to pozitivno i negativno, pa je korijandar smanjio svježu masu

streličaste grbice za 31,3%, a sjeme ljupčaca povećalo svježu masu vrste Setaria viridis za

30,4%.

Đikić (2005.b) ispitivala je alelopatski utjecaj 15 aromatičnih i ljekovitih biljaka.

Alelopatski utjecaj tih biljaka je istraživan na sljedećim korovima: Galinsoga parviflora

(sitnocvjetna konica), Echinochloa crus-galli (obični koštan) i Galium molugo (livadna

broćika). Carum carvi (kim) je smanjio broj i masu klijanaca E. crus-galli za više od 50%,

a masu klijanaca G. parviflora u prosjeku za 58,9%. C. sativum (korijandar) inhibirao je

masu klijanaca E. crus-galli za 57,9%, a H. officinalis (izop) inhibirao masu za 51,6%, dok

je C. sativum smanjio masu G. parviflora za 79,3%. Neke biljke djelovale su stimulirajuće

na istraživane korove. Svježa masa klijanaca inhibirana je u većoj mjeri nego klijavost

sjemena.

Eterična ulja iz lišća i cvijetova pelina (Artemisia vulgaris L.), metvice (Mentha spicata),

bosiljka (Ocimum basilicum), kadulje (Salvia officinalis) i Thymbra spicata su vrlo

fitotoksična na klijavost sjemena i klijanaca pelina, dikice, lucerne i engleskog ljulja

(Lolium perenne L.). Eterična ulja mente (M. spicata) i T. spicata su imala najveći

inhibitorni učinak, dok je Salvia officinalis imala najmanji. L. perenne pokazao se kao

najosjetljiviji, a dikica kao najmanje osjetljiva na eterična ulja (Onen i sur., 2002., Onen,

2003.).

Pregled literature

8

Prema Dhima i sur. (2009.) vodeni ekstrakti nadzemne mase bosiljka, korijandra i origana

smanjuju klijavost i rast koštana. Svježa masa aromatičnih biljaka inkorporirana u tlo kao

zelena gnojidba reducirala je broj korova.

Verma i sur. (2012.) proveli su istraživanje alelopatskog potencijala vodenih ekstrakta

dobivenih od lišća, korijena i sjemena bosiljka na neke komercijalno važne poljoprivredne

kulture poput pšenice, leće, senfa, ječma, bamije i graška. Ispitivali su utjecaj vodenih

ekstrakata na klijanje, te dužinu korijena i izdanka. Svi ekstrakti djelovali su inhibitorno, a

najveći utjecaj imao je ekstrakt lista, zatim ekstrakt korijena, te sjemenki. Kod ječma

inhibicija klijavosti bila je 100% u tretmani s vodenim ekstraktom lista, 80% u tretmanu s

korijenom i 60% u tretmanu sa sjemenom. Nadalje, ekstrakt bosiljka znatno je utjecao na

povećanje duljine korijena svih testiranih usjeva. Rast korijena i izdanka maksimalno je

inhibiran pod utjecajem ekstrakta lista.

Fanaei i sur. (2013.a) ispitivali su u labaratorijskom pokusu alelopatski učinak ekstrakta

bosiljka (Ocimum basilicum) na rast europskog mračnjaka (Abutilon theopharasti), lobode

(Chenopodium album) i iranskog različka (Centaurea depressa). Tretmani su provedeni s

četiri koncentracije ekstrakta bosiljka (0% - kontrola, 25,50 i 100%) i tri koncnetracije

esencije izdanka bosiljka (0, 50 i 100%). Rezultati su pokazali da se suha masa mračnjaka

značajno smanjivala povećavanjem koncentracije ekstrakta. Suha masa lobode smanjena je

s 92,67 mg u kontroli na 73,33 mg u tretmanu s 100% koncentracijom ekstrakta bosiljka.

Visoka koncentracija ekstrakta bosiljka značajno je utjecala na smanjenje suhe mase

različka u odnosu na druga dva korova u pokusu. 100%-tna esencija bosiljka najviše je

smanjila suhu masu kod mračnjaka, dok kod lobode i različka nije imala značajni utjecaj

na smanjenje suhe mase korova.

Fanaei i sur. (2013.b) proučavali su alelopatski učinak ekstrakta bosiljka (Ocimum

basilicum) na sadržaj klorofila kod europskog mračnjaka (Abutilon theopharasti), lobode

(Chenopodium album) i iranskog različka (Centaurea depressa) u laboratorijskim

uvjetima. Pokus se sastojao od četiri različite koncentracije vodenog ekstrakta bosiljka: 0

(kontrola), 25 , 50 i 100%; te tri koncentracije esencije izdanka (0, 50, 100%). Rezultati su

pokazali da je sadržaj klorofila kod mračnjaka i različka smanjen u tretmanima s

ekstraktom bosiljka različitih koncentracija, međutim ne postoje značajne razlike utjecaja

različitih koncentracija ekstrakta bosiljka na sadržaj klorofila kod lobode. Sadržaj klorofila

kod mračnjaka i različka značajno je smanjen povećanjem koncentracije esencije bosiljka.

Pregled literature

9

Li i sur. (2009.) istraživali su alelopatski utjecaj različitih koncentracija vodenih ekstrakta

korijandra na klijanje i rast krastavaca, bundeva i patlidžana. Rezultati su pokazali da

različite koncentracije ekstrakta korijandra inhibiraju rast bundeve i patlidžana, a inhibicija

se povećava s povećanjem koncentracije ekstrakta. Niska koncentracija ekstrakta

korijandera stimulativno je djelovala na rast krastavca, dok je visoka koncentracija

ekstrakta inhibitorala klijavost i duljina klijanaca. Najveću inhibiciju korijandar je pokazao

u tretmanima s patlidžanom.

Stratu i sur. (2012.) su istraživali utjecaj vodenih ekstrakta dobivenih od listova ljupačca

(Levisticum officinale) i celera (Apium graveolens) na klijavost sjemena i rast klijanaca

rotkvice (Raphanus sativus) i leće (Lens culinaris). Vodeni ekstrakti pripremljeni su u

koncentracijam od 5, 10 i 20%, te su bili filtrirani odnosno nefiltrirani. U pokusu su

ispitivani sljedeći parametri: pH vrijednost vodenog ekstrakta, postotak klijavosti između

24 do 96 sata, te prosječna duljina korijena. Dobiveni rezultati pokazali su da vodeni

ekstrakti iz lišća imaju blago kiseli do neutralni pH. Koncentracija od 20% ekstrakta

ljupčaca smanjila je klijavost leće, dok je klijavost rotkvice s istim ektraktima bila jače

inhibirana. Duljina korijena kod obje ispitivane vrste također je smanjena pri primjeni oba

ekstrakta.

Dragoeva i sur. (2010.) istraživali su alelopatski utjecaj vodenih ekstrakta miloduha

(Hyssopus officinalis L.). U pokusu je istraživan utjecaj toplog i hladnog ekstrakta

pripravljenog od nadzemnih dijelova miloduha u labaratorijskim uvjetima. Testiran je

učinak na klijanje i dužinu korijena krastavca (Cucumis sativus L.) i pšenice (Triticum

aestivum L.). Ekstrakti su pokazali depresivni utjecaj na rast koji je bio jači u ranoj fazi

rasta. Inhibitorni učinak na klijanje i izduživanje korijena bili su jači kod pšenice, nego kod

krastavca.

Arminante i sur. (2006.) ispitivali su alelopatski utjecaj esencijalnih ulja Hyssopus

officinalis L., Lavandula angustifolia Miller, Majorana hortensis L., Melissa officinalis L.,

Ocimum basilicum L., Origanum vulgare L., Salvia officinalis L., and Thymus vulgaris L. i

njihov utjecaj na klijavost i duljinu klijanaca rotkvice, salate i sjetvene grbice. Sva ulja

pokazala su dobru inhibitornu aktivnost na klijanje i duljinu korijena ispitivanih vrsta

ovisno o dozi primjene. Također je utvrđena pozitivna korelacija između ukupne količine

monoterpena i inhibitorne aktivnosti.

Pregled literature

10

Prema Economou i sur. (2007.) korijen, listovi i stabljika origana (Origanum vukgare ssp.

hirtum) ima značajnu alelopatsku aktivnost. U provedenom pokusu, ekstrakti origana

pokazali su negativan alelopatski učinak na zob i vrstu Lemna minor.

Materijal i metode

11

3. Materijal i metode

Pokus je proveden u Labaratoriju za fitofarmaciju i sistematiku bilja na Poljoprivrednom

fakultetu u Osijeku tijekom 2013. godine.

Slika 2. Sjeme bosiljka (Foto: Orig.) Slika 3. Sjeme origana (Foto: Orig.)

U pokusu je korišteno sjeme četiri vrste aromatičnog bilja i to: bosiljka (Ocimum basilicum

L.) (Slika 2.), korijandra (Cariandrum sativum L.), ljupčaca (Levisticum officinale Koch) i

origana (Origanum vulgare L.) (Slika 3.). Sjeme aromatičnog bilja kupljeno je od tvrtke

Sjemenarna Zagreb d.o.o.

Slika 4. C. draba sjeme a) neočišćeno; b) očišćeno (Foto: Orig.)

Materijal i metode

12

Sjeme korovnih vrsta streličaste grbice (Cardaria draba (L.) Desv.) (Slika 4.) i bezmirisne

kamilice (Tripleurospermum inodorum (L.) C. H. Schultz) prikupljeno je tijekom 2012.

godine na poljoprivrednim površinama u Osječko-baranjskoj županiji. Svo je sjeme

površinski sterilizirano s 1% NaOCl (4% NaOCl komercijalna varikina) tijekom 20

minuta, a zatim ispirano tri puta destiliranom vodom (Siddiqui i sur., 2009.).

Slika 5. Postavljanje sjemena u petrijeve

zdjelice (Foto: Orig.)

Slika 6. Tretman zajedničkog klijanja

sjemena (Foto: Orig.)

Slika 7. Tretman kontrole (Foto: Orig.)

Utjecaj zajedničkog klijanja sjemena aromatičnog bilja i korova ispitivan je prema Đikić

(2005.a). U petrijeve zdjelice (promjera 9 cm) na filter papir navlažen destiliranom vodom

Materijal i metode

13

u svakom tretmanu smješteno je u naizmjenične redove po 30 sjemenki jedne vrste

aromatičnog bilja i 30 sjemenki pojedine vrste korova (Slika 5. i 6.). Kontrolni tretman

sastojao se od 30 sjemenki jedne vrste korova u petrijevki (Slika 7.). Sjeme u petrijevim

zdjelicama naklijavano je na sobnoj temperaturi pri 22C (± 2), i to 9 (C. draba) i 12 (T.

inodorum) dana. Svaki tretman imao je četiri ponavljanja, a pokus je ponavljen dva puta.

Alelopatski učinak aromatičnog bilja ocjenjen je na kraju pokusa kroz broj, dužinu

korijena i izdanka (cm), te svježu masu (g) klijanaca korova. Postotak klijavosti izračunat

je za svako ponavljanje koristeći formulu: G (germination, klijavost) = (broj klijavih

sjemenki / ukupan broj sjemenki) x 100. Prosječno vrijeme klijanja (MGT) izračunato je

prema jednadžbi Ellis i Roberts (1981.): MGT = ∑(dn) / ∑n, gdje je n broj sjemenki

korova koje je isklijalo u danu D, a D je broj dana brojeći od početka klijanja.

Prikupljeni podaci su analizirani statistički analizom varijance (ANOVA), a razlike između

srednjih vrijednosti tretmana testirane LSD testom na razini 0,05.

Rezultati

14

4. Rezultati

4.1. Utjecaj zajedničkog klijanja na klijavost i prosječno vrijeme klijanja sjemena

korova

Aromatične biljke pokazale su različit alelopatski utjecaj na klijanje korovnih vrsta

(Grafikon 1.).

Grafikon 1. Utjecaj zajedničkog klijanja sjemena aromatskih biljaka i korova na klijavost

sjemena korova (%)

Osim origana, sve aromatične biljke imale su značajan negativni utjecaj na klijavost

streličaste grbice. Najmanji utjecaj imao je origano koji je smanjio klijavost za svega 3,3%,

te bosiljak, koji je smanjio klijavost za 13,7% u odnosu na kontrolu. Korijandar je smanjio

klijavost C. draba za 22,3%, a dok je ljupčac pokazao najveći inhibitorni učinak i smanjio

klijavost za 27,1%.

S druge strane, klijavost bezmirisne kamilice bila je stimulirana prilikom zajedničkog

klijanja sa svim aromatičnim biljem, osim s ljupčacem. Bosiljak, korijandar i origano

C. draba T. inodorum

Kontrola 100 100

Bosiljak 86,3 117,3

Korijandar 77,7 111,1

Ljupčac 72,9 98,8

Origano 96,7 128,4

a b

b

ab

bc

ab

c

b a

a

0

20

40

60

80

100

120

140

Kli

jav

ost

sj

emen

a,

%

Rezultati

15

djelovali su stimulirajuće na T. inodorum, a najveći utjecaj imao je origano koji je povećao

klijavost za 28,4%, dok je bosiljak povećao za 17,3%, a korijander je 11,7%. Jedino je

ljupčac imao inhibitoran učinak i to neznatan, te je smanjio klijavost za 1,2%.

Zajedničko klijanje aromatičnih biljaka i korova utjecalo je na prosječno vrijeme klijanja

korovnih vrsta (Grafikon 2.).

Prosječno vrijeme klijanja sjemenki strjeličaste grbice povećano je značajno samo u

tretmanu sa sjemenom korijandra i iznosilo 7,72 dana u odnosu na kontrolni tretman u

kojem je iznosilo 5,32 dana. Ostali tretmani nisu značajno povećali prosječno vrijeme

klijanja, te se ono kretalo od 5,24 do 5,57 dana. Ovisno o tretmanu, prosječno vrijeme

klijanja bezmirisne kamilice je povećano, i to za najmanje 0,64 dana kod origana, a najviše

1,81 dan u tretmanu s ljupčcem. Što se tiče korijandra i bosiljka, prosječno vrijeme klijanja

povećano je za 0,63 dana, odnosno 1,01 dan u odnosu na kontrolni tretman.

Grafikon 2. Utjecaj zajedničkog klijanja sjemena aromatskih biljaka i korova na prosječno

vrijeme klijanja (MGT, u danima) sjemena korova

C. draba T. inodorum

Kontrola 5,32 3,63

Bosiljak 5,24 4,64

Korijandar 7,72 4,46

Ljupčac 5,32 5,44

Origano 5,57 4,24

bc

c

c

b

a

b

bc a b

bc

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

Pro

sječ

no

vri

jem

e k

lija

nja

,

u d

an

ima

Rezultati

16

4.2. Utjecaj zajedničkog klijanja na duljinu korijena i izdanka klijanaca korova

Aromatične biljke djelovale su inhibitorno i stimulativno na duljinu korijena korovnih

vrsta (Grafikon 3.).

Grafikon 3. Utjecaj zajedničkog klijanja sjemena aromatskih biljaka i sjemena korova na

duljinu korijena (cm) korovnih vrsta

Bosiljak i origano stimulirali su rast korijena streličaste grbice. U tretmanu s bosiljkom

duljina korijena u odnosu na kontrolu je povećana za 0,87 cm odnosno 40,1%. Origano je

stimulirao rast korijena za 11,5%, ali ne statistički značajno u odnosu na kontrolu.

Nasuprot tome, duljina korijena streličaste grbice je smanjena u tretmanu s korijandrom, i

to za 0,38 cm odnosno 17,5%. Što se ljupčca tiče smanjenje je bilo neznačajno u odnosu na

kontrolni tretman.

Aromatske biljke pokazale su negativan utjecaj na smanjenje duljine korijena bezmirisne

kamilice (Grafikon 3.). Najveći inhibitorni učinak pokazali su ljupčac i korijandar te su

C. draba T. inodorum

Kontrola 2,17 1,08

Bosiljak 3,04 1,04

Korijandar 1,79 0,9

Ljupčac 2,14 0,76

Origano 2,42 1,33

bc

a

a

ab

c

b

bc

b

b

a

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

Du

ljin

a k

ori

jen

a (

cm)

Rezultati

17

smanjili duljinu korijena za 29,6% odnosno za 16,7%. Bosiljak je smanjio duljinu korijena

neznatno u odnosu na kontrolu. Jedino je origano stimulirao rast duljinu korijena T.

inodorum i to za 23,2%.

Svo aromatično bilje, osim ljupčaca, stimuliralo je rast izdanka streličaste grbice (Grafikon

4.). Korijandar je statistički značajno pozitivno utjecao na duljinu izdanka koji je bio veći

za 41,4% u odnosu na kontrolu. Bosiljak i origano također su utjecali pozitivno, iako ne

statistički značajno, na duljinu izdanka te ga povećali za 12,1%. Ljupčac je u pokusu jedina

aromatska biljka koja je negativno utjecala na duljinu izdanka streličaste grbice koja je

smanjena za 0,33 cm, odnosno 21%.

Grafikon 4. Utjecaj zajedničkog klijanja sjemena aromatskih biljaka i korova na duljinu

izdanaka (cm) korovnih vrsta

Duljina izdanka bezmirisne kamilice stimulirana je statistički značajno u svim tretmanima

s aromatskim biljkama u usporedbi s kontrolnim tretmanom (Grafikon 4.). Najveći

C. draba T. inodorum

Kontrola 1,57 0,44

Bosiljak 1,76 0,55

Korijandar 2,22 0,66

Ljupčac 1,24 0,91

Origano 1,76 0,52

b

d

b

c

a

b

c

a

b

c

0

0,5

1

1,5

2

2,5

Du

ljin

a i

zda

nk

a

(cm

)

Rezultati

18

pozitivni učinak zabilježen je u tretmanu sa sjemenom ljupčaca gdje je duljina izdanka

povećana za 0,47 cm, odnosno za 106,8%. Korijandar je stimulirao duljinu izdanka za

50%. Bosiljak i origano pokazali su najmanje stimulativno djelovanje, pa je duljina

izdanka povećana za 25%, odnosno za 18,2%.

Rezultati

19

4.3. Utjecaj zajedničkog klijanja na svježu masu klijanaca korova

Zajedničko klijanje aromatskih biljaka i korova djelovalo je različito na svježu masu

korovnih vrsta (Grafikon 5.).

Svježa masa streličaste grbice bila je inhibirana u svim tretmanima s aromatskim biljem.

Ljupčac se ističe kao najveći inhibitor, te je masa streličaste grbice smanjena za 38,9% u

odnosu na kontrolni tretman. Bosiljak, origano i korijander su smanjili masu grbice za

manje od 10%, odnosno bosiljak za 6,5%, origano za 4,2%, te korijander za svega 2,4% u

odnosu na kontrolni tretman.

Grafikon 5. Utjecaj zajedničkog klijanja sjemena aromatskih biljaka i korova na svježu

masu (%, relativno u odnosu na kontrolu) klijanaca korovnih vrsta

Za razliku od streličaste grbice, svježa masa bezmirisne kamilice je stimulirana u

tretmanima sa svim biljem, osim s origanom. Najveći pozitivni učinak pokazao je

korijandar te je svježa masa povećana je za 64% u odnosu na kontrolu. Ljupčac i bosiljak

C. draba T. inodorum

Kontrola 100 100

Bosiljak 93,5 119,9

Korijandar 97,6 164

Ljupčac 61,02 122,6

Origano 95,8 99,7

a b a

ab

a

a

b

ab

a b

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

Sv

ježa

ma

sa,

u %

Rezultati

20

također su djelovali pozitivno, iako ne statistički značajno u odnosu na kontrolu, te je masa

povećana za 22,6%, odnosno 19,9%. Origano nije imao značajan utjecaj na svježu masu

koja je bila smanjena za neznatnih 0,03%.

Rasprava

21

5. Rasprava

Rezultati su pokazali da sjeme ispitivanih aromatičnih biljaka u kogerminaciji sa

sjemenom korovnih vrsta ima pozitivan i negativan utjecaj na klijavost i rast korovnih

vrsta.

Na klijavost streličaste grbice negativno su utjecale sve aromatične biljke osim origana,

dok je korijander imao najveći negativni utjecaj na duljinu izdanaka (Slika 8., 9. i 10.). S

druge strane, najveći inhibitorni učinak na duljinu i svježu masu pokazao je ljupčac.

Suprotno tome, značajan inhibitorni učinak u tretmanima s bezmirisnom kamilicom

pokazali su samo ljupčac i korijandar i to na duljinu korijena. Druge aromatične biljke ili

nisu imale utjecaj ili su djelovale izrazito pozitivno na klijavost i parametre rasta.

Slika 8. Klijavost i rast klijanaca streličaste grbice u kontroli (lijevo) i zajedno sa

sjemenom korijandra (desno) (Foto: Orig.)

Rasprava

22

Slika 8. Klijavost i rast klijanaca streličaste grbice u kontroli (lijevo) i zajedno sa

sjemenom ljupčaca (desno) (Foto: Orig.)

Negativan i pozitivan utjecaj aromatičnih i ljekovitih vrsta dokazali su i drugi autori. Đikić

(2005.a) navodi niz aromatičnih i ljekovitih vrsta koje u kogerminaciji sa sjemenom

korova smanjuju njihovu klijavost i svježu masu klijanaca. U njenim istraživanjima sjeme

bosiljka smanjilo je klijavost streličaste grbice za 17,1%, a korijandar za 25,5%, dok je

svježa masa bila smanjena za 31,3 i 18,3% u tretmanima s korijandrom i bosiljkom. S

druge strane pojedine aromatske biljke djelovale su pozitivno na klijavost i masu sjemena

korova, što je u skladu s dobivenim rezultatima provedenog istraživanja. Mikulas (1994.)

navodi da ekstrakti nevena i bosiljka imaju izrazito negativan alelopatski učinak na brojne

korovne vrste.

Općenito je alelopatski utjecaj ovisio o biljci donoru i biljci primatelju. Rezultati su

pokazali da jedna aromatična biljka može djelovati alelopatski inhibitorno na jednu vrstu, a

stimulativno na drugu. Tako je ljupčac inhibirao duljinu izdanka streličaste grbice za 21%,

a stimulirao duljinu izdanka bezmirisne kamilice za 106,8%. Isto tako, pojedina korovna

vrsta može različito reagirati na alelopatski utjecaj različitih biljnih vrsta, odnosno na neke

Rasprava

23

može biti osjetljiva, a neke može tolerirati. Prema Asghari i Tewari (2007.) osjetljivost

biljaka na alelokemikalije razlikuje se između pojedinih vrsta te između genotipova iste

vrste.

Slika 10. Klijavost i rast klijanaca streličaste grbice zajedno sa sjemenom origana (Foto:

Orig.)

Najveći negativni alelopatski utjecaj na klijavost pokazali su ljupčac i korijandar (Grafikon

6.). Ljupčac je u prosjeku smanjio klijavost za 14,5%, a korijandar za 5,6%. Ljupčac je

također značajno smanjio duljinu korijena korova, te njihovu svježu masu. Đikić (1999.)

navodi da ekstrakt ljupčaca reducira klijanje rusomače (Capsella bursa-pastoris) od 45 do

65%.

S obzirom da je većina aromatičnih biljaka djelovala pozitivno na bezmirisnu kamilicu,

rezultati prosjeka za obje vrste pokazuju većinom stimulativno djelovanje na rast klijanaca

korova (Grafikon 6.). Najveći pozitivni utjecaj imali su opet korijandar i ljupčac i to

duljinu izdanka korovnih vrsta koji je bio povećan za 45,7 odnosno 42,9%. Bosiljak je

djelovao pozitivno na sve parametre rasta, te povećao duljinu korijena korovnih vrsta za

Rasprava

24

18,2% a duljinu izdanka za 18,55%. Verma i sur. (2012.) navode da ekstrakti bosiljka

djeluju izrazito pozitivno na duljnu korijena nekih kulturnih biljaka.

Grafikon 6. Alelopatski utjecaj aromatičnog bilja na klijavost i parametre rasta

korovnih vrsta (prosjek za obje vrste)

Aromatične vrste djelovale su različito na klijavost i parametre rasta ispitivanih korovnih

vrsta (Grafikon 7.). Vidljivo je da je bezmirisna kamilica tolerantnija na negativan utjecaj

alelokemikalija od streličaste grbice, odnosno u većini slučajeva aromatične vrste

pozitivno su djelovale. Duljina izdanka bezmirisne kamilice povećana je čak za 50%.

Jedino je duljina korijena bezmirisne kamilice inhibirana i to za 6,48%. Kod streličaste

grbice aromatične biljke djelovale su negativno na klijavost koja je bila smanjena za 16,6%

te na svježu masu koja je bila smanjena za 13,02%, dok su duljina korijena i izdanka bile

stimulirane. Đikić (2005.b) pak navodi da je svježa masa klijanaca korovnih vrsta u

1,8

18,2

18,55

6,7

-5,6

23,55

45,7

30,8

-14,5

-15,6

42,9

-8,9

12,5

17,5

15,5

-2,25

-20 -10 0 10 20 30 40 50

Klijavost

Duljina korijena

Duljina izdanka

Svježa masa

Postotak inhibicije i stimulacije

Bosiljak Korijandar Ljupčac Origano

Rasprava

25

kogerminaciji s aromatskim i ljekovitim biljem u većoj mjeri inhibirana od klijavosti

sjemena. Prosječno vrijeme klijanja obje korovne vrste bilo je produženo u tretmanima s

aromatskim biljem.

Grafikon 7. Alelopatski utjecaj aromatičnog bilja na klijavost i parametre rasta korovnih

vrsta C. draba i T. inodorum

Rezultati pokusa pokazali su da sjeme aromatičnog bilja ima različit alelopatski utjecaj na

klijanje i rast korovnih vrsta, no on je ovisan i o vrsti aromatičnog bilja i o korovnoj vrsti.

S obzirom da se alelopatski utjecaj očituje osim kroz zajedničko klijanje i kroz neke druge

mjere kao što su inkorporaciju njihove svježe mase u tlo, primjena vodenih ekstrakata

(Dhima i sur., 2009., Đikić, 2002.) ili djelovanjem eteričnih ulja (Arminante i sur. 2006.),

potrebna su daljna istraživanja alelopatskih vrsta koje su pokazale negativno djelovanje

kako bi se što bolje mogle iskoristiti u suzbijanju korova.

-16,6

12,1

7,83

11,15

-13,02

13,9

29,3

-6,48

50

26,55

-20 -10 0 10 20 30 40 50

Klijavost

MGT

Duljina korijena

Duljina izdanka

Svježa masa

Postotak inhibicije i stimulacije

T. inodorum C. draba

Rasprava

26

Slika 11. Klijavost i rast klijanaca bezmirisne kamilice u kontroli (gore) i zajedno sa

sjemenom ljupčaca (dolje) (Foto: Orig.)

Zaključak

27

6. Zaključak

Cilj istraživanja bio je utvrditi alelopatski utjecaj aromatičnoga bilja na bezmirisnu

kamilicu i streličasta grbicu kroz zajedničko klijanje.

Nakon provedenog pokusa i obrađenih rezultata, doneseni su sljedeći zaključci:

1. Alelopatski utjecaj ovisio je i o biljci donoru i o biljci primatelju.

2. Na klijavost streličaste grbice negativno su utjecale sve aromatične biljke, osim

origana, pri čemu je ljupčac pokazao najveći inhibitorni učinak i smanjio klijavost

za 27,1%.

3. Klijavost bezmirisne kamilice bila je stimulirana prilikom zajedničkog klijanja s

aromatičnim biljem, najviše s origanom i to za 28,4%, dok je jedino ljupčac

smanjio klijavost za neznatnih 1,2%.

4. Prosječno vrijeme klijanja sjemenki streličaste grbice značajno je povećano jedino

u tretmanu s korijandarom i to na 7,72 dana, dok su kod bezmirisne kamilice sve

aromatične biljke povećale prosječno vrijeme klijanja s 3,63 dana na najviše 4,64

dana u tretmanu s bosiljkom.

5. Duljinu korijena streličaste grbice značajno je stimulirao jedino bosiljak i to za

40,1%, dok je smanjena u tretmanu s korijandarom za prosječno 17,5%.

6. Origano je jedina biljka koja stimulira rast korijena bezmirisne kamilice, i to za

23,2%, dok se najveći inhibitorni učinak javio u tretmanu s ljupčacem i iznosi

29,6%.

7. Ljupčac je jedina biljka koja je inhibitorno djelovala na duljinu izdanka streličaste

grbice, dok su u pokusu s bezmirisnom kamilicom sve biljke djelovale

stimulativno, i to za čak 106,8% u tretmanu s ljupčacem, te 50% s korijandrom.

8. Svježa masa streličaste grbice bila je smanjena u svim tretmanima s aromatskim

biljem, a posebice s ljupčacem, dok je svježa masa bezmirisne kamilice stimulirana

u većini tretmana, osim s origanom, a najviše s korijandarom.

9. Prosjek rezultata pokazuju stimulativno djelovanje aromatičnih biljaka na rast

klijanaca oba korova, dok je lupčac u prosjeku inhibirajuće djeluje na klijavost,

duljinu korijena i količinu svježe mase istraživanih korova.

10. Bezmirisna kamilica tolerantnija je na negativan utjecaj alelokemikalija od

streličaste grbice, odnosno u većini slučajeva aromatične vrste pozitivno su

djelovale.

Zaključak

28

11. Aromatske biljke djelovale su stimulirajuće na sve parametre kod bezmirisne

kamilice, osim duljine korijena, koja je inhibirana za 6,48%, dok su kod streličaste

grbice smanjile klijavost za 16,6% i svježu masu za 13,02%.

Literatura

29

7. Literatura

1. Alam, S.M., Ala, S.A., Azmi, A.R., Khan, M.A., Ansari, R. (2001.): Allelopathy

and its Role in Agriculture. Journal of Biological Sciences, 1(5): 308-315.

2. Aldrich R.J., Kremer R.J. (1997.): Principles in Weed Management. Second

Edition, Iowa State Univ. Press/Ames.

3. Arminante, F., De Falco, E., De Feo, V., De Martino, L., Mancini, E., Quaranta, F.

(2006.): Allelopathic Activity of Essential Oils from Mediterranean Labiate. Acta

Horticultura, 723: 347-356.

4. Asghari, J., Tewari, J.P. (2007.): Allelopathic Potentials of Eight Barley Cultivars

on Brassica juncea (L) Czern. and Setaria viridis (L) p. Beauv. Journal of

Agricultural Science and Technology, 9: 165-176.

5. Barnes, J.P., Putnam A.R., Burke B.A. (1986.): Allelopathic activity of rye (Secale

cereale L.). U: The Science of Allelopathy. Putnam, A.R. & Tang, C.S.(ur.), pp.

271-286.

6. Chon, S.U., Jang, H.G., Kim, D.K., Kim, Y.M., Boo, H.O., Kim, Y.J. (2005.):

Allelopathic potential in lettuce (Lactuca sativa L.) plants. Scientia Horticulturae,

106(3): 309-317.

7. Dakshini, K.M.M., Foy C.L. (1999.): Allelopathy: One component in a

multifaceted approach to ecology. U: Inderjit, Foy C.L., Dakshini K.M.M. (ur.):

Principles and Practices in Plant Ecology. Allelochemical Interactions, CRC Press,

pp. 3-14.

8. Dhima, K.V., Vasilakoglou, I.B., Gatsis, Th. D., Panou – Philotheou E.,

Eleftherohorinos I.G., (2009.): Effects of aromatic plants incorporated as green

manure on weed and maize development. Field Crops Research, 110: 235-241.

9. Dragoeva, A. P., Nanova, Z. D., Kalcheva, V. P. (2010.): Allelopathic activity of

micropropagated Hyssopus officinalis L., Lamiaceae, water infusions. Revista

Brasileira de Farmacognosia, 20(4): 513-518.

10. Đikić, Mirha (1999.): Allelopathic effect of the extract of aromatic and medicinal

plants on the germination of weed seeds. Proc. 11th EWRS Symposium, Basel,

Switzerland.

11. Đikić, Mirha (2001.): Alelopatski utjecaj aromatičnih i ljekovitih biljaka na sjeme

Anthemis arvensis, Amaranthus retroflexus, Echinochloa cruss-galli i Cardaria

draba. Herbologia, Vol. 2, No.2.

Literatura

30

12. Đikić, Mirha (2002.): The influence of the extract of aromatic and medicinal plants

on the seed germination of Setaria glauca, Rumex crispus and Taraxacum

officinale. Proc. 12th EWRS Symposium, Wageningen, The Netherlands.

13. Đikić M. (2004.): Alelopatski utjecaj aromatičnog, ljekovitog i krmnog bilja na

klijanje, nicanje i rast korova i usjeva. Doktorska disertacija, Univerzitet u

Sarajevu, Poljoprivredni fakultet Sarajevo, Sarajevo.

14. Đikić, M. (2005.a): Allelopathic effect of cogermination of aromatic and medicinal

plants and weed seeds. Herbologia, 6(1): 15-24.

15. Đikić M. (2005.b): Allelopathic effect of aromatic and medicinal plants on the

seed germination of Galinsoga parviflora, Echinochloa crus-galli and Galium

molugo. Herbologia, 6(3): 51-57.

16. Economou, G., Travlos, I.S., Folinas, A., Karamanos, A.J. (2007.): Greek oregano

(Origanum vulgare ssp. hirtum) as allelopathic plant. Journal of Food, Agriculture

and Environment, 5: 348-351.

17. Fanaei, M., Aboutalebi, A., Mohammadi, S.A. (2013.a): Allelopathic effects of

Sweet basil (Ocimum basilicum) extract and essence on plantlet growth of three

weed species. International Journal of Agronomy and Plant Production., 4 (4): 647-

649.

18. Fanaei, M., Aboutalebi, A., Hasanzadeh, H. (2013.b): Allelopathic effects of Sweet

basil (Ocimum basilicum) extract and essence on chlorophyll content of three weed

species. International Research Journal of Applied and Basic Sciences, 4(6): 1511-

1513.

19. Habib, S.A., Rahman A.A.A. (1988.): Evaluation of some weed extracts aganist

field dodder on alfalfa (Medicago sativa). Journal of Chemical Ecology, 14(2):

443-452.

20. Joel, D.M., Putievsky N., Arianu L., Ravid U., Putievsky E., Dudai N. (1997.):

Allelopathic prevention of weed germination and Cuscuta parasitism. Proc. 10th

Symp, EWRS, Poznan.

21. Li, Y., Wu, Y., Xu, X. (2009.): Effect of Coriander Extract on Germination and

Growth of Vegetables. Anhui Agriculture, 19.

[http://en.cnki.com.cn/Article_en/CJFDTOTAL-ANHE200919064.htm]

22. Lovett, J.V. (1990.): Chemicals in plant protection: is there a natural alternative?

Alternatives to the Chemical Control of Weeds, Ministry of Forestry, FRI Bulletin

No. 155, Rotorua, New Zeland.

Literatura

31

23. Marić, A. (1991.): Opšta fitopatologija. Novi Sad.

24. Mikulas, J., Polos, E., Varadi, G., Kazinczi, G., Hunyadi, K. (1994.): Results of

allelopathic research in Hungary. In: Abstracts of Internat. Symp. of Allelopathy in

Sustainable Agriculture, Forestry and Environment, New Delhi.

25. Molish, H. (1937.): Der Einfluss einer Pflanze auf die andere, Allelopathie. Jena

Fischer.

26. Oerke, E.C. (2006.): Crop losses to pests. The Journal of Agricultural Science,

144(1): 31-43.

27. Onen, H. (2003.): Bazi bitkisel ucucu yaglarin biyoherbisidal etkileri. Türkiye

Herboloji Dergisi, 6: 39-47.

28. Onen, H., Ozer Z., Telci I. (2002.): Bioherbicidal effects of some plant essential

oils on different weed species. Journal of Plant Diseases and Protection, Sonderheft

XVIII, 597-605.

29. Parađiković, N., Vinković T., Iljkić D. (2007.): Hydroponic Cultivation and

Biological Protection of Pepper (Capsicum annum L.). Acta Agriculturae Serbica,

12(23): 19-24.

30. Putnam A.R., Duke W.B. (1978.): Allelopathy in agroecosystem. Annal Review of

Phytopathology, 431-451.

31. Putnam, A.R., Weston L.A. (1986.): Aldverse impacts of allelopathy in agricultural

systems. The Science of Allelopathy, New York.

32. Putnam, A.R. (1988.): Allelochemicals from plants as herbicides. Weed

Technology, 2: 510-518.

33. Qasem, J.R., Foy, C.L. (2001.): Weed allelopathy, its ecological impacts and future

prospects: a review. Journal of Crop Production, 4: 43-119.

34. Rama Devi S., Pellissier F., Prasad M.N.V. (1997.): Allelochemicals, Prasad,

M.N.V. (edit.): Plant Psysiology, USA, John Wiley & Sons. 1st edition. pp. 253 –

305.

35. Reigosa, M.J., Gonzáles, L., Sánchez-Moeriras, A., Durán, B., Puime, D.,

Fernández, D., Bolano, J.C. (2001.): Comparison of physiological effects of

allelochemicals and commercial herbicides. Allelopathy Journal, 8: 211-220.

36. Reigosa, M.J., Souto, X.C., Gonzalez, L. (1999.): Effect of phenolic compounds on

the germination of six weed species. Plant Growth Regul., 28: 83-88.

37. Rice, E.L. (1974.): Allelopathy. Academic Press, New York, San Francisco and

London.

Literatura

32

38. Rice E.L. (1984.): Allelopathy. Academic Press, 2nd

edition, USA.

39. Singh, H.P., Batish, D.R., Kohli, R.K. (2003.): Allelopathic interactions and

allelochemicals: New possibilities for sustainable weed management. Critical

review in Plant Sciences, 22: 239-311.

40. Stratu, A., Toma, D., Costica, N. (2012.): The effect of extracts from Apium

graveolens and Levisticum officinale Koch leaves on the germination of certain

dicotyledons species. Scientific Annals of Alexandru Ioan Cuza University of Iasi.

New Series, Section 2. Vegetal Biology, 58(2): 73-79.

41. Swain, T. (1977.): Secondary compounds as protective agents. Annual Review of

Plant Physiology, 28: 479-501.

42. Šarić, T., Muminović Š. (2000.): Savremeni problemi u borbi protiv korova i

trendovi u herbološkoj nauci i praksi. Herbologia, 1(1): 3-13.

43. Verma, S.K., Kumar, S., Pandey, V., Verma, R.K., Patra, D.D. (2012.): Phytotoxic

effects of sweet basil (Ocimum basilicum L.) extracts on germination and seedling

growth of commercial crop plants. European Journal of Experimental Biology,

2(6): 2310-2316.

44. Willis, R. J. (2007.): The History of Alelopathy. Springer, Dordrecht.

45. Wojcik-Wojtkowiak, D., Weyman-Kaczmarkowa W., Politycka B. (1999.):

Research on Allelopathy in Poland. S.S.Narwal, ed.: Allelopathy Update, Science

Publishers, Inc. Enfield, New Hampshire, USA.

46. Zeman S., Fruk G., Jemrić T. (2011.): Alelopatski odnosi biljaka: pregled

djelujućih čimbenika i mogućnosti primjene. Glasnik zaštite bilja, 34(4): 52-59.

Sažetak

33

8. Sažetak

U laboratorijskim uvjetima istraživan je alelopatski utjecaj zajedničkog klijanja sjemena

aromatičnog bilja [bosiljak (Ocimum basilicum), korijandar (Coriandrum sativum), ljupčac

(Levisticum officinale), origano (Origanum vulgare) i sjemena korovnih vrsta [streličasta

grbica (Cardaria draba) i bezmirisna kamilica (Tripleurosperum inodorum)] na klijavost i

rani porast korova. Bosiljak, korijandar i ljupčac smanjili su klijavost sjemena streličaste

grbice od 13,8 do 27%. S druge strane, svo aromatično bilje, osim ljupčaca, imalo je

stimulativni učinak na klijanje sjemena bezmirisne kamilice. Korijandar je smanjio duljinu

korijena streličaste grbice za 17,5%, a bezmirisne kamilice za 16,5%. Duljina izdanka

bezmirisne kamilice povećana je pri zajedničkom klijanju sa svim aromatičnim biljem.

Samo je ljupčac imao značajan inhibitorni učinak na svježu masu streličaste grbice, dok je

korijandar povećao svježu masu bezmirisne kamilice.

Ključne riječi: alelopatija, zajedničko klijanje, aromatično bilje, streličasta grbica,

bezmirisna kamilica

Summary

34

9. Summary

Allelopathic effect of cogermination of aromatic plant seeds [basil (Ocimum basilicum),

coriander (Coriandrum sativum), lovage (Levisticum officinale), oregano (Origanum

vulgare)] and weed seeds [hoary cress (Cardaria draba), scentless mayweed

(Tripleurosperum inodorum)] on germination and early growth of weeds was investigated

under laboratory conditions. Basil, coriander and lovage reduced germination of hoary

cress from 13.8 to 27%. On the contrary, all aromatic plants, except lovage, had

stimulatory effect on germination of scentless mayweed. Coriander decreased root length

of hoary cress and scentless mayweed for 17,5 and 16,5%, respectively. Shoot length of

scentless mayweed was increased in cogermination with all aromatic plants. Only lovage

had significant inhibitory effect on fresh weight of hoary cress, while fresh weight of

scentless mayweed was increased by coriander.

Key words: allelopathy, cogermination, aromatic plants, hoary cress, scentless mayweed

Popis slika

35

Popis slika

Red. br. Naziv slike Str.

Slika 1. Shematski prikaz modela ulaska alelokemikalija u okolinu, prema

Aldrichu i Kremeru (1997.) .................................................................. 4

Slika 2. Sjeme bosiljka ....................................................................................... 11

Slika 3. Sjeme origana ........................................................................................ 11

Slika 4. C. draba sjeme a) neočišćeno; b) očišćeno ........................................... 11

Slika 5. Postavljanje sjemena u petrijeve zdjelice .............................................. 12

Slika 6. Tretman zajedničkog klijanja sjemena .................................................. 12

Slika 7. Tretman kontrole ................................................................................... 12

Slika 8. Klijavost i rast klijanaca streličaste grbice u kontroli (lijevo) i zajedno

sa sjemenom korijandra (desno) ........................................................... 21

Slika 9. Klijavost i rast klijanaca streličaste grbice u kontroli (lijevo) i zajedno

sa sjemenom ljupčaca (desno) ............................................................... 22

Slika 10. Klijavost i rast klijanaca streličaste grbice zajedno sa sjemenom

origana ................................................................................................... 23

Slika 11. Klijavost i rast klijanaca bezmirisne kamilice u kontroli (gore) i

zajedno sa sjemenom ljupčaca (dolje) .................................................. 26

Popis grafikona

36

Popis grafikona

Red. br. Naziv slike Str.

Grafikon 1. Utjecaj zajedničkog klijanja sjemena aromatskih biljaka i korova

na klijavost sjemena korova (%) ...................................................... 14

Grafikon 2. Utjecaj zajedničkog klijanja sjemena aromatskih biljaka i korova

na prosječno vrijeme klijanja (MGT, u danima) sjemena korova .... 15

Grafikon 3. Utjecaj zajedničkog klijanja sjemena aromatskih biljaka i sjemena

korova na duljinu korijena (cm) korovnih vrsta ............................... 16

Grafikon 4. Utjecaj zajedničkog klijanja sjemena aromatskih biljaka i korova

na duljinu izdanaka (cm) korovnih vrsta .......................................... 17

Grafikon 5. Utjecaj zajedničkog klijanja sjemena aromatskih biljaka i korova

na svježu masu (%, relativno u odnosu na kontrolu) klijanaca

korovnih vrsta ................................................................................... 19

Grafikon 6. Alelopatski utjecaj aromatičnog bilja na klijavost i parametre rasta

korovnih vrsta (prosjek za obje vrste) .............................................. 24

Grafikon 7. Alelopatski utjecaj aromatičnog bilja na klijavost i parametre rasta

korovnih vrsta C. draba i T. inodorum ............................................. 25

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Diplomski rad

Poljoprivredni fakultet u Osijeku

Sveučilišni diplomski studij Bilinogojstvo, smjer Zaštita bilja

Alelopatski utjecaj zajedničkog klijanja sjemena aromatičnog bilja i sjemena korova

Tamara Pejić

Sažetak

U laboratorijskim uvjetima istraživan je alelopatski utjecaj zajedničkog klijanja sjemena

aromatičnog bilja [bosiljak (Ocimum basilicum), korijandar (Coriandrum sativum), ljupčac (Levisticum

officinale), origano (Origanum vulgare) i sjemena korovnih vrsta [streličasta grbica (Cardaria draba) i

bezmirisna kamilica (Tripleurosperum inodorum)] na klijavost i rani porast korova. Bosiljak, korijandar i

ljupčac smanjili su klijavost sjemena streličaste grbice od 13,8 do 27%. S druge strane, svo aromatično bilje,

osim ljupčaca, imalo je stimulativni učinak na klijanje sjemena bezmirisne kamilice. Korijandar je smanjio

duljinu korijena streličaste grbice za 17.5%, a bezmirisne kamilice za 16.5%. Duljina izdanka bezmirisne

kamilice povećana je pri zajedničkom klijanju sa svim aromatičnim biljem. Samo je ljupčac imao značajan

inhibitorni učinak na svježu masu streličaste grbice, dok je korijandar povećao svježu masu bezmirisne

kamilice.

Rad je izrađen pri: Poljoprivredni fakultet u Osijeku

Mentor: Prof. dr. sc. Renata Baličević

Broj stranica: 36

Broj grafikona i slika: 18

Broj tablica: -

Broj literaturnih navoda: 46

Broj priloga: -

Jezik izvornika: hrvatski

Ključne riječi: alelopatija, zajedničko klijanje, aromatično bilje, streličasta grbica, bezmirisna kamilica

Datum obrane:

Stručno povjerenstvo za obranu:

1. Prof. dr sc. Vlatka Rozman, predsjednik

2. Prof. dr. sc. Renata Baličević, mentor

3. Doc. dr. sc. Anita Liška, član

Rad je pohranjen u: Knjižnica Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, Sveučilište u Osijeku, Kralja Petra

Svačića 1d.

BASIC DOCUMENTATION CARD Josip Juraj Strossmayer University of Osijek Graduate thesis

Faculty of Agriculture

University Graduate Studies, Plant production, course Plant Protection

Allelopathic effect of cogermination of some aromatic plants and weed seeds

Tamara Pejić

Abstract

Allelopathic effect of cogermination of aromatic plant seeds [basil (Ocimum basilicum), coriander

(Coriandrum sativum), lovage (Levisticum officinale), oregano (Origanum vulgare)] and weed seeds [hoary

cress (Cardaria draba), scentless mayweed (Tripleurosperum inodorum)] on germination and early growth

of weeds was investigated under laboratory conditions. Basil, coriander and lovage reduced germination of

hoary cress from 13.8 to 27%. On the contrary, all aromatic plants, except lovage, had stimulatory effect on

germination of scentless mayweed. Coriander decreased root length of hoary cress and scentless mayweed

for 17.5 and 16.5%, respectively. Shoot length of scentless mayweed was increased in cogermination with all

aromatic plants. Only lovage had significant inhibitory effect on fresh weight of hoary cress, while fresh

weight of scentless mayweed was increased by coriander.

Thesis performed at: Faculty of Agriculture in Osijek

Mentor: PhD Renata Baličević, Associate Professor

Number of pages: 36

Number of figures: 18

Number of tables: -

Number of references: 46

Number of appendices: -

Original in: Croatian

Key words: allelopathy, cogermination, aromatic plants, hoary cress, scentless mayweed

Thesis defended on date:

Reviewers:

1. PhD Vlatka Rozman, Full Professor, chair

2. PhD Renata Baličević, Associate Professor, mentor

3. PhD Anita Liška, Assistant Professor, member

Thesis deposited at: Library, Faculty of Agriculture in Osijek, Josip Juraj Strossmayer University

of Osijek, Kralja Petra Svačića 1d